beats by dre cheap

Duga tradicija u BiH

U ne tako dalekoj prošlosti svaki zaseok, svaka mahala ili čak svaki rad kuća imao je bar po jednu stravarku kojoj se narod mogao obratiti za pomoć u bilo koje doba dana. Danas je situacija potpuno drugačija i drastično je opao broj osoba koje se bave ovakvim načinom liječenja ljudske duše, unatoč tome što je potražnja za njima, u ovom modernom i stresnom vremenu, ista ili čak i možda veća, nego što je bila ranije. Mladi stravara i stravaruša je vrlo malo, pošto se gubi interes za bavljenje narodnom medicinom, te se stoga sama po sebi nameće realna potreba da se, bar u krajnjem slučaju, ovaj segment bosanskohercegovačke tradicije dokumentira i očuva u pisanoj formi za neka buduća pokoljenja.

Istražujući ovo zanimljivo područje narodnog lječništva stekao sam dojam da su se kroz povijest BiH uvijek i redovito u nekom vremenskom intervalu, u odmaku od pedeset do sto godina, pojavljivale nadčulno obdarene osobe, izabrane od strane više sile, čija je primarna misija bila da pomažu i liječe narod. Izabranici su dolazili periodično, skoro stihijski, najčešće u manjim sredinama, i u različitim životnim decenijama, no njihov pravi vidarski dar potencijal osjetio bi se u relativno kasnijoj dobi, pošto usljed svakodnevnih poslova i obaveza, kao što su udaja, rađanje i briga za familiju, nije bilo stvarne mogućnosti da se „odabrani“ u potpunosti posveti svome radu. To je rezultiralo stereotipom kako su najpoznatije i najbolje stravarke one u starijoj dobi „koje su prošle menopauzu“.

Dakako, još jedan prisutni razlog ovakvom slijedu dešavanja često se krio i u smjeni generacija, znanje se akumuliralo i tradicionalno nasljeđivalo (prenosilo) od spiritualno obdarenog prethodnika – sa svekrve na snahu, s majke na ćerku, s djeda na unuka. Tek onda kada se „učitelj“ zbog teške bolesti ili starosti povlačio učenik ga je mogao zamjeniti prisvojivši uz stečeno znanje i sve njegove bivše „pacijente“. Koliko sam uspio doznati učitelja je rjetko učenik uspjevao nadmašiti, vjerovatno zbog toga što nije, poput svoga prethodnika, njegovo znanje bilo poklonjeno od više sile nego naučeno.

U duhu svega do sada napisanog aktuelna formulacija pojma stravarke ili stravara bila bi da je to žena starije dobi, ponekad i muškarac, koja vlada sposobnošću liječenja psihosomatskih poremećaja (psihopatologija) kroz podvrgavanje bolesnika šamanističkom ritualu koji u sebi sadrži primjesu alhemijskog postupka.

Unatoč tome što je sama forma rituala, topljenja i izlijevanja olova, na prvi pogled prilično jednostavna ona je zapravo veoma kompleksna i sadržajna. Držeći u ruci komadić olova stravarka izvodi ritualno kruženje oko glave bolesnika, ili laganim dodirivanjem određenih mjesta na tijelu, želeći time na krajnje sugestivno-magijski način „konektirati“ bolesnu (opsjednutu) osobu sa energijom metala. Kako bi se što bolje fokusirala u tome stravarka dok to čini šapuće slijedeću zakletvu: „Bježi straho iza devet mlina, iza devet polja, iza devet stijena...“. Potom olovo stavlja u direktni kontakt sa vatrom a nakon toga i vodom.

Upravo iz spomenutog razloga, povezanosti sa ognjem i transformacijom, olovo je pored željeza ili gvožđa oduvijek u svijesti bosanskog naroda sadržavalo apotropejsko svojstvo, štitilo od zla i oslobađalo dušu . Mogućnost da se topljenjem olovo iz krutog oblika dovede u fluidnu formu i obratno izazivalo je ljudsku fasciniranost i podržavalo ideju kako se magijskom manipulacijom njime mogu „uhvatiti“ ili „zarobiti“ zli duhovi te ih tako poraziti.

Raif Esmerović - "Salijevanje strahe kod bošnjačkog naroda", pdf.

sihiri i zazori
http://havale.blogger.ba
15/10/2018 19:43