beats by dre cheap

Urok izaziva smrt

U bosanskom narodu, ali i na području cijelog Balkana, vjerovanje u urokljive oči ostavština je naših ilirskih predaka. Naime, i sam naziv urok je ilirski i znači - „fascinirati“, „opčiniti“. Prema pisanju rimskog povijesničara Plinija ilirska plemena su bila izrazito sklona vjerovanju u zlokobnu moć urokljivih očiju te su se protiv nje borili, između ostalog, i nošenjem crvene boje (niti) omotane oko ruke. Nije potrebno ni naglašavati koliko su se Rimljani plašili Ilira, ne samo zbog njihove ratobornosti, već i mističnih moći koje su im ovi pridavali. Naime, mislili su da većina Ilira ima urokljive oči sa kojima mogu ubiti čovjeka.

Iako su destruktivnom pogledu zlih očiju izloženi svi, kako ljudi tako životinje i mrtvi predmeti, najranjivija skupina su ipak djeca i mlade djevojke pred udaju. Njihova nevinost, mladost i ljepota glavni su stimulanti za aktivaciju zavisti i ljubomore kod drugih osoba. Naročito je lako ureći malo dijete, a dogodi li se da urok bude jak, prema kazivanju naroda, onda on može imati katastrofalan učinak i dovesti do iznenadne smrti.

U kazivanju pojedinih starijih žena, koje su u mladosti izgubile djecu na takav način, uvijek se spominje isti scenario: dijete je bilo zdravo i napredno sve dok se nije desio susret ili posjeta jedne ili više osoba njihovom domu. Obično, već te večeri, nakon odlaska gostiju dijete bi dobilo iznenadnu visoku temperaturu i uz histeričan plač naglo bi klonulo i - umrijelo. Dijete koje umre od uroka, prema kazivanju, pomodri po tijelu i ukoliko ne dobije tipičnu mrtvačku ukočenost - rigor mortis -, koja nastupa već nakon 12 sati od smrti, znak je da "vuče" novu smrt u familiji, u relativno skorijoj budućnosti.

Pogubna moć uroka opjevana je i u pojedinim narodnim pjesmama. U prvoj od njih navodi se kako je Tuzla Derviš-beg sa malenim sinom uputio se ka Bihaću i tokom puta odlučio da prenoće u Tešnju, gdje mu neko od prisutnih ljudi uriče dijete i ono iste noći umire. U drugoj pjesmi pod nazivom „Sina rodi Sinanbegovica“ opjevana je naprasna smrt lijepe djevojke, koja dolazi usred neposredne izloženosti urocima:

Sina rodi Sinanbegovica,

od radosti veselje činila,

tri joj kola u dvoru igrala.

Jedno kolo na visokoj kuli,

drugo kolo na mermer avliji,

treće kolo u zelenoj bašči.

Koje kolo na visokoj kuli,

ono kolo nevjestice mlade;

koje kolo na mermer avliji,

ono kolo udovice mlade;

koje kolo u zelenoj bašči,

ono kolo djevojčice mlade.

Kolo vodi Sinanbega seka.

Ja kakva je, vesela joj majka!

Sva je kola glavom natkitila,

a ljepotom kola začinila.

Ništa je se nagledat ne može!

Nju mi gleda malo i golemo,

te govori malo i golemo:

"Medet, medet, lijepe djevojke!

Blago majci koja je rodila,

a junaku kome je suđena!"

Uroci je mladu prekidoše:

u koji se danak razboljela,

u oni je danak preminula,

i umrije, žalosna joj majka!

Oralna magija

Zbog činjenice da urok može izazvati smrt kod čovjeka ne začuđuje tradicionalni strah od njega kao izuzetno tajanstvene i opasne pojave. Upravo stoga vjerovanje u uroke krije u sebi i elemente fatalizma, te želje da se preventivnim izjavama spriječi eventualni upliv zla ili negativne energije, koja onda priziva bolest - "uvijek jedan belaj vuče za sobom i drugi!". No, ono što je meni posebno zanimljivo jesu upravo te vrlo kratke magijske izjave čija je bazična svrha da zaustave ili blokiraju bilo kakvu aktivaciju uroka - negativne energije proistekle iz ljubomore ili velikog divljenja. Mišljenja sam da već i sama svjesna spoznaja da urok može naštetiti drugom čovjeku degradira njegovu snagu prije nego li se pristupi profilaksi odnosno izgovoranju neke formule. Na području Velike Kladuše još uvijek se među najstarijom populacijom može čuti u svakodnevnoj komunikaciji neka od slijedećih "anti-urok" izjava:

- Mašallah (doslovno: "Kako Allah hoće!", često u sljedećim jezičnim oblicima: "mašala", "mašalna, "mašalna išalna“, itd).

- Ne poduročilo se!

- Da ne bude uroka!

- Bože, ne podreci!

- Ne došlo mu šta od zlih očiju!

- Zle te oči ne vidjele!

- Gluho bilo, ne bilo uroka!

Antun Hangi piše da ukoliko je dijete urečeno odmah mu treba bajati jer za tri dana oživi urok u djetetu pa bi mogao dijete rastrgati. Naravno, pod tim se smatra da djetetu "trga san" zbog čega se ono budi u trzanju i plaču. Radi predostrožnosti majke su često ponavljale svaku večer pred spavanje, ili iznad usnulog djeteta neku egzorcističku formulu, kako bi pretekle urok i omogućile miran san svojoj djeci.

Jedna specifičnost bosanske folklorne tradicije jeste neobična kombinacija uspavanke i basme protiv uroka, koja se na Balkanu susreće samo kod Bošnjaka. Majka bi dok uspavljuje dijete u bešici tiho pjevušila ovu ili neku sličnu uspavanku protiv uroka:

Spavaj, sine, u šikli bešici!

U šikli bešici!

Spavaj, sine, u šikli bešici!

San ti u bešu, urok mimo bešu!

Uroci ti po gori hodili,

travu paslu, sa lista vodu pili,

mome djetetu ništa ne naudili!

sihiri i zazori
http://havale.blogger.ba
14/11/2016 15:38