beats by dre cheap

Ilirski Vidasus i keltski Cernunnos - božanska braća

Kult boga Vidasusa potječe iz šamanizma kojem su naši ilirski preci bili skloni, čemu uostalom svjedoči njihov religijski koncept koji je sve do grčko-rimskog utjecaja bio animalisticki. Naime, ilirska božanstva, poput rimskih, u početku nisu imali svoja ljudska obličja već su bila utjelovljena u raznim prirodnim oblicima poput izvora, drveta, zmije, ptice, itd.

Rogovi koji krase glavu boga Vidasusa klasično je obilježje kulta plodnosti ali i simbol astralnog božanstva, čiji je uticaj istovremeno zemaljski i nebeski, a kao takav on ima vlast na nebu i zemlji. Vidasus je simbol neukročene energije prirode, utjelovljenje seksualnosti, plodnosti i sirove snage. Posebno je zanimljiva povezanost keltskog boga Cernunnosa, ilirskog Vidasusa i grcko-rimskog Pana. Naime, očito je da svi ovi narodi imaju isti religijski pogled na kreativnu silu prirode utjelovljenu kroz božanstvo čije tijelo predstavlja polu čovjeka polu životinju. Tim prikazom jasno se daje na znanje kako je Vidasus bog ljudskog i životinjskog svijeta, on ih spaja i ujedinjuje, njegova moć i uticaj su mnogostruki. Rogovi boga Vidasusa, osim što predstavljaju lunarni simbol, otkrivaju njegovu iskonsku povezanost sa Thanom, boginjom Mjeseca i prirode, koja u neprekidnom godišnjem ciklusu spaja se sa Vidasusom i daruje život svemu što postoji. Iz ljubavnog zanosa ovih božanstava širi se plodnost i źivot.

Božanski blizanci

Prikaz boga Vidasusa nalazi se i na stećku(vidi sliku), što zapravo i ne treba nikoga čuditi pošto ta informacija samo dodatno potvrđuje tezu kako su se ovi nadgrobni spomenici radili još u ilirsko doba. I ta tradicija nastavljena je sve do srednjeg vijeka u Bosni i Hercegovini. Isto tako, ne treba ignorirati niti podatak da je bosanski narod u prošlim vijekovima, posebno u osamnaestom i devetnaestom, a vjerovatno i nešto ranije, stećke nazivao “rimsko groblje” ili “grčko groblje”, što još jedan validan primjer kako se postanak stećaka u kolektivnoj svijesti naroda oduvijek vezivao za antičko doba Bosne.

Bog Vidasus na stećku

Ono što je posebno interesantno za analiziranje jeste kulturno-povijesna poveznica Kelta i naših predaka koja je vidljiva u pronađenim arheološkim artefaktima, posebno oružju i nakitu. No, za ovaj tekst mnogo je zanimljivija činjenica kako je Cernunnos božanski blizanac Vidasusa. Naime, kako je već spomenuto, kod Kelta Cernunnos se prikazuje identično kao i Vidasus kod Ilira, samo što zbog znatno bolje očuvane tradicije ovog naroda postoji mnogo više spomenika i reljefnih prikaza tog božanstva, nego što postoji onih o bogu Vidasusu. Sve je to rezultiralo da ilirski Vidasus ostane relativno nepoznat ili čak diskriminiran u odnosu na svog keltskog blizanca. Kao istraživač bosanske prošlosti, često volim u razgovoru sa svojim prijateljima sarkastično reći, kako smo mi, Bošnjaci, apsolutnu nebrigu za svoje kulturno i povijesno nasljeđe nasljedili od Ilira, koji su isto poznati po tome, što je apsolutno neoboriv dokaz ko su nam preci.

No, kako su se ilirska i keltska plemena, a i samim time kultura, u jednom dijelu povijesti međusobno preplitala, nimalo ne čudi prikaz Cernunnosa koji u svojoj ruci drži zmiju – najvažniji ilirski totem. Postoji velika mogućnost da je zmija u ruci boga Cernunnosa zasluga ilirskog obožavanja zmije, čiji su kult u određenoj mjeri prihvatili sami Kelti pridodajući ga svom velikom božanstvu. Bilo kako bilo, sve ovo napisano svakako je i više nego odličan start za neka buduća istraživanja burne i mistične povijesti antičke Bosne.

sihiri i zazori
http://havale.blogger.ba
28/05/2015 10:00