beats by dre cheap

Pismo sirijskog vojnika

Teško je naći riječi za opisati, kako je biti u koži sirijskog vojnika, u ovom paklu koji je poklopio zemlju u kojoj je sekularistički režim na čelu sa predsjednikom Assadom izložen neviđenoj agresiji neimenovanih vojnika koji imaju najveći problem u komunikaciji između sebe samih.   


Ali užase, kroz koje prolaze pripadnici SAA, teško je riječima opisati a kamoli znati kako se ti momci osjećaju u tim trenucima dok se bore za slobodu svoje domovine.
Strah, pojava kod svakog vojnika toliko uobičajena da je više i ne osjećate, ali strah je sasvim validan osjećaj da ste još uvijek pri zdravoj svijesti. Momci bez straha, su vrlo rijetki, a taj izgubljeni vibrator u stomaku najbolji je pokazatelj da normalan život za njih ne postoji, da su postali okidač koji može funkcionirati samo u ratnim uslovima, u normalnom životu NE.
Ovakvih momaka u SAA ima popriličan broj, i pravi su pokazatelj užasa kroz koji prolaze i izgubljene psihe koja je posljedica prolaska između tih faza horora koji se dešava u njihovoj domovini.
Ne, ne može se reći da ljudi koji ne osjećaju strah imaju neku nenormalnu hrabrost ili da je njihov mozak potisnuo taj ljudski nagon u stranu, jer su jednostavno jaki i mentalno i fizički.
Strah je postulat normalnog života i taj osjećaj možete upravo izgubiti samo, kroz direktno proživljavanje svega onoga što vam ova horda vampira na suprotnoj strani može servirati, i što više to apsorbujete vaš mozak gubi dodir sa realnošću i lagano se pretvarate u neku vrstu zombija koji postaje imun na mogućnost smrti, zarobljavanja, mučenja i drugih vrsta tortura koja utiče na vaša čula.
Kažemo tih momaka u SAA ima popriličan broj, što u konačnici i ne čudi jer slobodno možemo reći da u njihovim venama, kruži adrenalin umjesto krvi koji kao droga dovodi tijelo u stanje otupjelosti i reakcije nemaju veze sa upravljačkom stanicom u glavi tog vojnika.
Kretati se kroz razrušene zgrade, prisustvovati tolikoj količini zločina, varvarstva mora u prvom mahu izazvati nagon povraćanja i od običnih sirijskih momaka, polagano stvarati ljude koji teško da mogu ikada to izbaciti iz svoje podsvijesti.
Svakodnevne borbe protiv ljudi koji su došli u vašu zemlju da pale, ubijaju, ruše, siluju kod sirijskog vojnika izaziva jedan naboj za samoodbranu i odbranu svoje domovine ma koliko ona teška bila. Kada taj isti borac sjedi u nekakvom rovu ili iza zida neke polusrušene zgrade, morate se upitati o čemu on u tom momentu razmišlja, kako se osjeća i šta hoće da uradi?
Po ispovijestima poginulih pripadnika SAA, obično zabilježenih u pismima , možete donekle ući u tok onoga šta sve oni u tim momentima proživljavaju .
Vojnik iz baze Mengh prije pada i njegove pogibije piše majci: „Majko, uporno ih odbijamo ali svaki dan ih je sve više i više,a nas sve manje i manje. Juče helikopteri nisu uspjeli izbaciti hranu, jer su bili pod teškom vatrom. Majko, ne znam da li ćemo izdržati, ocu ne govori ništa, samo reci da sam dobro i da nema šanse da prođu, i reci mu da mi popravi auto „Ovo pismo najbolje govori kako majci iskazuje tugu i strah, a ocu nastoji prikazati mušku hrabrost, jer mati je ta kojoj uvijek možete reći kako vam je dok je otac oličenje snage i nema mjesta suzama, jer ipak je on sin i muška glava kuće.
Pismo vojnika iz Allepa, poslano dan prije pogibije sestri u Damask :“ Draga sestro, pišem ti mada oko mene zuje na hiljadu metaka i pada na stotine granata, ali me nešto natjeralo da ti sada napišem ovo pismo, jer me uhvatio strah da te neću više vidjeti, Bože sačuvaj, svi mi ovdje dijelimo ovaj osjećaj, juče ujutro su mi poginula dva druga i kapetan, pogodili su nam auto ručnim bacačem, javi majci da sam dobro, znaš li kad će joj operacija i nemoj joj o meni puno pričati dok se to ne završi, poljubi djecu i reci im da ću nešto da im donesem kad se vratim, nisam ti rekao, priča se da će nam uskoro smjena, voli te tvoj brat.“  Ova ispovijest o predosjećanju vlastite smrti svuda je izražena, ali način na koji je ti mladi momci prihvataju zaista je fascinantan.
Mladi poručnik koji je bio zarobljen, a poslije i svirepo likvidiran kod Daarae, piše supruzi: „Sadeet, teško je ali mi ćemo pobijediti, koliko je ostalo još do poroda, ovdje sam izgubio svaki pojam o vremenu, molim te čuvaj se, ja ti i pored svega pišem svaki dan, majci sam isto napisao da se ne zamaraš previše i molim te ako bude muško da ga nazovemo po mom ocu, sada moram ići vojnici me čekaju da krenem, pisat ću ti sutra.“Slijedeće pismo koje je bilo obećano nikada nije stiglo na adresu supruge.
Evidentno je, da kod svih ovih heroja isijava želja i briga za familijom, što je ustvari pokazatelj opredijeljenosti i istrajnosti u borbi za slobodu i porodicom kao temelju sirijskog društva, ali i nastojanje da se ta ista porodica zaštiti , na neki način ako dođe do neke tragedije .
Sva ova hrabrost, u sebi nosi i strah, strah od smrti i odlazak od porodice za sva vremena, ali istinski pokazuje učvršćenu volju da se iz svega ovoga izađe sa uzdignutim čelom i da se jasno pošalje slika da u Siriji ratuju sirijci protiv ljudi koji ni to pismo nemaju kome poslati, ali zato mogu krv prosipati na svakom koraku svog bitisanja.
Kolika je težina na plećima sirijskih boraca, može se vidjeti na mnogim linkovima, koji pristižu iz ove zemlje, ali ući u kožu tog patriote koji sa neke uzvisine gleda kako ovi divljaci strijeljaju njegove saborce, pucajući im u glavu ili kada u nekom oslobođenom mjestu počnu nailaziti na masakrirana tijela djece, kada na zgradi obješen za noge visi osamdesetogodišnjak ili naiđu na djevojčicu odrubljene glave, morate im zaista odati priznanje da su još uvijek normalni ljudi koji istrajavaju u toj borbi za oslobađanje svoje zemlje.
Psihologija rata je svuda ista, ali nije ista težina i način ratovanja, jer ovaj urbani rat u Siriji iznjedrio je mnoge hrabre pojedince, koji su svjesno svoj život položili na oltar svoje domovine, ali što je najbitnije iznjedrio je jedinstvenu vojsku koja i pored svih stranih angažmana na njenu teritoriju, nezaustavljivo kroči ka konačnoj pobjedi i slobodi svoga naroda.

sihiri i zazori
http://havale.blogger.ba
29/10/2013 16:36