sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!


Illyrians - the largest mystery of Europe

That are ancestors, the Illyrians, were a warlike, mystical people, with shaman cults is known regardless of the fact that there is little data about them. But, the thing that is more interesting is the fact that it has been written by Roman historians, such as Pliny, that among the Illyrians there were many magicians, healers and clairvoyants of high regard, known across the Roman Empire.

Illyrian religion constituted numerous shaman cults where among the most important deities were those that represented symbols of the cult of fertility - god Vidasus (Cernunnos, Pan) and Tana (Diana, Aradia). Similarly, among the numerous spirits and god's of the earth (nature) and sky, the dominant place was occupied by the snake, incarnation of the Grand Mother, to whom the hearth and threshold were dedicated. Still today in Bosnia it is traditionally believed that every house has its own snake protector, which protects the home and family from evil and bad luck. That this belief is not one of the many but very important, but also holly, is confirmed by its taboo - if the snake is accidentally or on purpose killed, the owner of the house will die. According to a legend the snake is not only the protector of the house but also planet earth. Namely, in Bosnian mythology it is mentioned that above earth there is a gigantic snake which formed a circle with its body (bit its own tail) around the planet and in that way it protects it from all danger and bad luck, which additionally justifies her name of a protector.

Illyrian are equally prone to worshiping both earth spirits and gods as well as celestial ones, among which we will single out sun and moon as well as the stars. Belief of the Illyrians that stars are the seats of the human soul reveals an intriguing fact that our ancestors considered that they stem from another planet, i.e. space. Traditional belief about Bosnia claims that one should not gaze at the stars at night because of the fear that at that moment one of them doesn't "fall", because if it happens to be the star of that person, the person will die immediately?! Analysing certain segments of Illyrian legends and beliefs, such as the one about the black dragon, god of evil, which attacks the sun and moon trying to swallow them (black out), we can see parts of the ancient myth about the demise of a civilization or even planets from which the ancestors of the Illyrians escaped.

Representation of the snake as the Grand Mother, symbol of life, and protector of humans from one side and the black dragon, god of evil, which constantly attacks sun and moon, trying to devour them and cause the end of life on earth, and humans themselves, is an ancient myth about the struggle of good and evil. But, behind it all is something much deeper and mystic. We could refer here to the theory of David Icke about the reptilian race of earth, which is present from the ancient times of Sumerian and Babylon, whose symbols are represented in various segments of the ruling families throughout the world. If we recap the history of religion at its very beginning we will come to an obvious fact that today's monotheistic god is twice as young as all pagan gods, and that the teaching of monotheism cannot be taken seriously in the attempts to fathom the history of the human race and its genesis, irrespective of the fact that monotheism, especially Christianity, took numerous segments of the pagan religion. The oldest religious movement which is familiar to us is the Neolithic cult of the Grand Mother, which is called the first and oldest deity in human history. And the Grand Mother is what connects the Illyrians with the reptiles (snake, dragon, salamander) and their alien heritage or ancient race from which they stem.

What connects Bosnia and India?

There is a large possibility that the Illyrians had some connection or even common heritage with the people from India, which can be grasped if we analyse certain legends from Bosnian mythology. The most interesting tale about the mysterious creatures called utve zlatokrile - half humans, half birds, which didn't have sexual distinctions. It is claimed that they have escaped to Bosnia from India, "that cursed land". Another rarity of the Bosnian people but also connection with India is located in the traditional belief in the migration of the human's soul into an animal and vice versa (reincarnation), which is actually the basic concept of the Bogomils in Bosnia during the Middle ages. How much this belief was widespread and accepted from the folk is best witnessed from the fact that still today in the 21st century, there are old people who prolong the belief about the migration of the soul. In Velika Kladuša there are still old ladies from which you can hear the claim that evil people, especially murderers and thieves, turn into cows after death, horses, pigs, etc. so that they could repay their sins in the new life, serving other people. This traditional belief, which is found in total opposition about the classic monotheistic maxim of the soul leaving to heaven or hell, clearly points to the deep rooted belief about reincarnation among the Bosnian people.

Third eye or stars

In the end, we will return to the beginning of the text which speaks about the Illyrians as skilled mages and clairvoyants and the part about the belief in the connection of humans and stars in the sky and we will compare all that with the hinduistic teaching about chakras. Ajna or the sixth chakra is located in the middle of the forehead, above the eyebrows, and is connected with the pineal gland which is inactive in most humans, and it gives the ability of telepathy, clairvoyance, astral projection, etc. to mystics. This sixth chakra is often called the third eye and can be seen on ancient drawings of numerous deities.

In Illyrian-Bosnian tradition the third eye is called "star" which has the function to connect man with its star in the sky, seat of the soul. In practice this belief is widespread among the stravarke which annul negative energy while performing the ritual, using molten lead, covering their forehead with their hand i.e. their "star" for fear of negative energy blocking their invisible connection with the star in the sky. As each one of them claim, if that would happen, it could be possible for them to lose their mind and fall ill physically. This ritual process directly goes in favour of the assumption that the Illyrian believed that they stem from another planet, with which they stayed in contact through the "star" on their forehead or the third eye. Or that their astral bodies descended to earth and populated it in the bodies of some ancient human beings. From that event it is easy to assume that through the generations they lost the precise detail from which part of the universe and from which planet they came so they considered all of the stars to be seats of the soul and their genesis.


Bosnian magic: Love knots

To "tie" her husband to herself and secure a long common life, a woman pulls from her underpants and her husband's underpants a long thread. Then she connects them together and ties seven knots on it. Prior to any knot tying the woman repeats the prayer Ihlas and utters:

"on Friday I tied you to myself and your thoughts, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Saturday I tied you to myself and your eyes, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Sunday I tied you to myself and your ears, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Monday I tied you to myself and your mouth, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"On Tuesday I tied you to myself and your arms kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Wednesday I tied you to myself and your legs, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Thursday I tied you to myself and your entire body! kaf, nun - kun" (blows into the knot)

The thread with the knots is worn for seven days on the right side of the body, in the bra, and then placed under the doorstep of the house.


Iliri - najveća misterija Europe

Da su naši preci Iliri bili ratnički narod mističnih, šamanskih, kultova poznato je bez obzira na relativno malo podataka o njima. No, ono što je još zanimljivije od toga jeste činjenica kako je ostalo zapisano od pojedinih rimskih povjesničara, poput Plinija, da je među Ilirima bilo mnogo čarobnjaka, iscjelitelja i vidovnjaka na glasu, poznatih po cijelom Rimskom Carstvu.

Ilirska religija činila je mnoštvo šamanističkih kultova gdje su među najvažnijim božanstvima bili oni koji su predstavljali simbole kulta plodnosti – bog Vidasus (Cernunnos, Pan) i Tana (Diana, Aradia). Isto tako, među mnoštvom duhova i bogova zemlje (prirode) i neba, dominantno mjesto je zauzimala zmija, inkarnacija Velike Majke, kojoj je bilo posvećeno kućno ognjište ali i prag. Još i danas u Bosni tradicionalno vjerovanje tvrdi kako svaka kuća ima svoju zmiju zaštitnicu, koja štiti dom i obitelj od zla i nesreće. Da to vjerovanje nije tek jedno od mnogih već izuzetno bitno, ali i sveto, sasvim precizno potvrđuje njegov tabu - ako se zmija slučajno ili namjerno ubije smrt će zadesiti i vlasnika kuće.

Prema legendi zmija nije samo čuvar kuće nego i planete Zemlje. Naime, u bosanskoj mitologiji se navodi kako iznad Zemlje postoji velika gigantska zmija koja je svojim tijelom oblikovala krug (zagrizla svoj rep) oko planete i na taj način je štiti od svake opasnosti i nesreće, što dodatno opravdava njen naziv zaštitnice ljudi.

Iliri su podjednako bili skloni štovanju kako zemaljskih duhova i bogova prirode tako i oni nebeskih, među kojima se izdvajaju Sunce i Mjesec te zvijezde. Vjerovanje Ilira da su zvijezde sjedišta ljudskih duša otkriva intrigantnu činjenicu da su naši preci smatrali da potječu sa neke druge planete odnosno iz svemira.

Tradicionalno vjerovanje u Bosni tvrdi kako čovjek ne bi trebao gledati noću u zvijezde zbog bojazni da u tom trenutku neka od njih ne „padne“, jer desi li se slučajno da to bude zvijezda te osobe, ona će istog trena umrijeti?! Analizirajući još neke pojedine segmente ilirskih legendi i vjerovanja, poput one o crnom zmaju, bogu zla, koji napada na Sunce i Mjesec pokušavajući ih progutati (pomračenje), nadziru se dijelovi drevnog mita o propasti jedne civilizacije ili čak planete sa koje su pobjegli preci samih Ilira.

Predstava zmije kao Velike Majke, simbola života, i zaštitnika ljudi sa jedne strane i crnog zmaja, boga zla, koji stalno nasrće na Sunce i Mjesec, pokušavajući ih progutati i tako uzrokovati kraj života na Zemlji, a time i samih ljudi, drevni je mit o vječnom sukobu Dobra i Zla. No, iza svega toga krije se nešto mnogo dublje i mističnije. Ovdje bi se mogli referirati na teoriju Davida Ickea o reptilskoj rasi na Zemlji, koja je prisutna još iz vremena drevnog Sumera i Babilona, a čiji su simboli predstavljeni u različitim segmentima vladarskih familija kroz povijest.

Ako rezoniramo povijest religije odmah na samom početku doći ćemo do svima nama očitog podatka da je današnji monoteistički Bog bar duplo mlađi nego svi paganski bogovi te da učenje monoteizma nikako i ne možemo ozbiljno razmatrati u pokušajima da proniknemo u povijest ljudi i njihov postanak, bez obzira što je monoteizam, posebno kršćanstvo, preuzelo mnoge segmente paganske religije. Najstariji religijski pokret koji nam je poznat jeste neolitski kult Velike Majke, koja se zbog toga i naziva prvim i najstarijim božanstvom u ljudskoj povijesti. A upravo je Velika Majka ono što povezuje Ilire sa reptilima (zmija, zmaj, salamander) i njihovim vanzemaljskim porijeklom ili drevnom rasom iz koje su oni potekli.

Šta povezuje Bosnu i Indiju?

Postoji velika mogućnost da su Iliri imali neku povezanost ili čak zajedničko porijeklo sa narodom Indije, što se može dokučiti ako analiziramo pojedine legende iz bosanske mitologije. Najzanimljivija je predaja o tajanstvenim bićima zvanim utve zlatokrile - polu ljudima polu pticama, koji nisu imali spolno obilježje. Za njih se tvrdi da su pobjegli u Bosnu iz Indije „te proklete zemlje“.

Još jedan raritet bosanskog naroda ali i poveznica sa Indijom nalazi se u tradiciji vjerovanja u seobu duše iz čovjeka u životinju i obratno (reinkarnacija), što je uostalom bio temeljni koncept Bogumila u Bosni tokom srednjeg vijeka. Koliko je to vjerovanje bilo rašireno i prihvaćeno od naroda možda najbolje svjedoči podatak da čak i danas, u 21.vijeku, postoje starci koji kroz priče prolongiraju vjerovanje o selidbi duše. Tako u Velikoj Kladuši još uvijek postoje starice od kojih se može čuti tvrdnja kako se zli ljudi, posebno ubice i lopovi, nakon smrti pretvaraju u krave, konje, svinje, etc kako bi u novom životu otplatili svoje grijehe, služeći drugim ljudima. Ovo tradicijsko vjerovanje, koje se nalazi u potpunoj opoziciji klasičnoj monoteističkoj predstavi o odlasku duše u raj ili pakao, dovoljno jasno upućuje na duboko ukorjenjeno vjerovanje o reinkarnaciji među Bošnjacima.

Treće oko ili zvijezda

Za kraj, vratit ćemo se na sam početak teksta koji govori o Ilirima vrsnim čarobnjacima i vidovnjacima te dio o vjerovanju u povezanost čovjeka i zvijezda na nebu te sve to uporediti sa hinduističkim učenjem o čakrama. Ajna ili šesta čakra nalazi se na sredini čela, iznad obrva, i povezana je sa pinealnom žlijezdom koja je kod većine ljudi neaktivna, a misticima omogućava sposobnost telepatije, vidovitosti, astralne projekcije, etc. Ova šesta čakra se najčešće naziva treće oko i može se vidjeti na drevnim crtežima mnogih božanstava. U ilirsko-bosanskoj tradiciji treće oko se naziva „zvijezda“ koja ima funkciju da povezuje čovjeka na zemlji sa njegovom zvijezdom na nebu, sjedištem duše. U praksi ovo vjerovanje najzastupljenije je kod stravarki koje dok izvode ritual anuliranja negativne energije upotrebljavajući rastopljeno olovo pokrivaju rukom čelo odnosno „zvijezdu“ zbog straha da im negativna energija ne zablokira nevidljivu povezanost sa zvijezdom na nebu. Kako tvrdi svaka od njih, kada bi se to desilo, onda bi se vrlo lako moglo desiti da izgube zdrav razum i psihički obole.

I ovaj ritualni postupak na direktan način ide u prilog pretpostavci da su Iliri vjerovali da potječu sa neke druge planete, sa kojom su ostali povezani preko „zvijezde“ na čelu ili trećeg oka. Ili da su se njihova astralna tijela spustila na Zemlju i nastanila u tijelima nekih pradavnih ljudskih bića. Od tog događaja za pretpostaviti je da su se kroz nizove generacija izgubili precizni detalji iz kojeg dijela svemira i sa koje planete dolaze pa su sve zvijezde smatrali sjedištem duše i svog postanka.


Short history of Bogomils in Bosnia

Pope Pius II (1458-1464) in his work "Cosmografia" wrote while describing the Adriatic countries: "Behind Albania come the Illyrian people towards the west and north. This people were called the Slaves in our time and they call themselves Bosniaks, other Dalmatians, third Croats, Istrians and Carniolans".

Bosnia - land of the Bogomils

The first mention of heresy in Bosnia stems from the first half of the 10th century. In the letter of Pope Ivan X, sent to an archbishop from Split and the local clergy in 925, a complaint is mentioned that in the neighbouring diocese or land (referring to Bosnia), there is a science "located in holly books". The Pope rebukes them for not paying attention and "tacitly approving it". Though here there is no direct mention of who the heretics were, nor is there mention of the character of their teachings, but there is mention that it is not "in the holly books", this clearly implies that the Pope saw it as heresy. That it refers to Bosnia and its heretics is quite clear since in the later period Bosnia was the only country in this part of Europe where heresy developed and where it, so to speak, gained the status of state religion. (Source: F. Šišić, Manual on Croatian history, I/1 Zagreb 1914., p.215.)

Another important document confirms that the Bogomils were present in Bosnia in the 10th century. Anselmo Canterburyjski (San Anselmo) from Alexandria in Italy, which lived and worked in the 13th century, in one of his documents mentions that "the heretics were initially in Bosnia from where they spread their teachings to Lombardy, and from there towards France, from where it arrived to Orleans in 1022 and into Arras in 1025." (Source: A. Dondaine, Le Tractatus de hereticis d'Alexandrie, Arch. Fr. Praedic, XX, Rome 1950., p. 308-324).

Letter of the Roman Pope Gregory IX about Bosnia as a nest of heretics

"In his letters from 1232 to 1239 (pope Gregory IX) mentions heretics in Bosnia several times. Thus on May 30th 1233 he wrote to the cardinal Jakov Prenestinsky his legate in Bosnia, that with sorrow he discerned from his report, that the Bosnian bishop fell "into the bitterness of the crazy heresy ". That's why he ordered to place two, three or four bishops?! (though he has no support in Bosnia).

About the Bosniaks he says: "About the inhabitants of that country he says, that they are poor in estate, and rich in wickedness, since in most part they are infected with wickedness of heresy". (Pope doesn't hide his hatred towards the Bosniaks and confirms that Bosnia is mostly heretic but despite that he plans to place bishops in Bosnia?!)

In the second letter from February 13th 1234 Gregory IX wrote: "such is the multitude of infidels in Bosnia and surrounding areas, that the entire country (Bosnia) weeps and aches, barren and impassable". On August 8th 1236 the pope wrote to Sibislav, the duke of Usora, son of the former king of Bosnia Stephen (Stepan Kulinić), that "he received with joy the news that he is among the dukes of the Bosnian diocese?! (which never existed), which are infected by the taint of heretic wickedness, like a lily among thorns".

From this letter one can clearly conclude that the pope clearly wrote to one catholic among the Bosnian nobility, commending him for not falling into heresy like all the other Bosnian nobility. He mentions that in the letters, which he wrote to Ancila, the mother of Sibislav and to Hungarian bishops (since there are no Bosnian bishops), to whom he recommends Sibislav and his mother". (Source: Dominik Mandić "Bosnia and Herzegovina volume II: Bogomil church of Bosnian Christians" p. 33-34).

Letter of Pope Ivan XII 1319 to Croatian liege Mladin Šubić

"They are learning disastrous heretical fallacies. Every believer has to stand up against such people and destroy them in order to up root their poisonous anger to prevent contamination of other believers. We often, with great sorrow, listened, from credible sources, that the land of the Bosniaks is the home to heretics, that churches are being abandoned, the clergy has been up rooted, Christian sanctities are being trudged on, the cross is not being respected, moreover, there is no sacrament of christening".

Bosniaks - dualists

"Dialogus contra manichaeos in Bosna" translated "Dialogue against Manichaeism in Bosnia" is the work of Jakob de Marchia who was placed as the vicar of Bosnia and main inquisitor by the Roman curia. This work which was written on the ground of Bosnia describes the Bosniaks as Manichaeists and as bi-fundamental heretics (dualists). In the dialogue it is mentioned that they baptize themselves with the book, and not water, similarly to the western Cathars, which is the original spiritual, dualistic baptism called consolamentum. The work "Dialogus contra manichaeos in Bosnia" was in the hands of church censors in 1697 when the issue was canonization of Jakov (Jakob) Markijski (de Marchia). Since then the work has been lost. Censors Johannes Bapt. Lucini and Jochannes Bapt. Barberio exhausted the content of the work and incorporated it into their analysis which is contained in a collective work called "Monumenta canonizationis B. Jacobi de Marchia" which is in Rome.

Jakob de Marchia who was labelled a saint was a doctor of canonical law and a great fighter against heresy. Senate of Dubrovnik called him "the most elegant sower of the Lords word". His lack of success in converting Bosnian Patarens he justified to the pope by claiming that he lacked support from the royal couple Tvrtko II and Dorothea. Dorothea and Tvrtko became very unpopular among the Franciscans, which called Dorothea an "evil woman".

They would rather die than accept orthodoxy

One of the four grand inquisitors which were labelled saints by the Roman church is inquisitor Capistran (Giovanni de Capistrano) which was also known as the expert on heresy. In his letter to pope Kalisto III 4/7/1455 wrote: "Bosnian Christians are not members of the Eastern church, nay they would rather die in disbelief, than accept the religion of the Rašan (Serbs)." (Ref: Franjo Šanjek Phenomenon "krstjani (Christians)" in medieval Bosnia and Hum, collection of works.)

How much hatred and revolt there was against the Pope, and the eastern church - which at one moment had a competition who will commit greater genocide over the Bogomils - is best confirmed by this letter according to which the Bogomils inclined towards the Ottomans as protectors against Christian evil (inquisition) and murdering. At the end of 1456 pope's legate Ivan Karahal sent Nikola Barbucini to king Tomaš in order to talk him into declaring war against the Ottomans in unison with Hungary. After the stay and discussion with the Bosnian king, Barbucini sent a report to the pope's. legate that Tomaš is willing to go to war against the Ottomans but that "he can't because of the Manichaeists which are still a majority in Bosnia, and which love the Ottomans more than the Christians..". The statement that the Bosnian king gave to Barbuicini was repeated literally, three years later in 1459 in his letter to pope Pius II.


Fifty Manichean fallacies in Bosnia according to Torquemada

Theological structure of Bosnian heresy according to inquisitor Torquemada:

Cardinal Juan Torquemada, uncle of the infamous Spanish grand inquisitor Tomas Torquemada, in 1461 compiled a list "fifty Manichean fallacies in Bosnia". Namely, that year three Bosnian nobles were brought in chains to Rome ("three champions of heresy, influential in the king's court"). Cardinal Torquemada questioned them and studied their religion for a whole year and found 50 fallacies. He had Croatian priests at his side, and especially Luka de Talentis, archdeacon from Korčula, who was at the time serving among the pope's curia. In the end he interpreted to the three Bogomil's the list of cardinal Torquemada and based on that list on May 14th 1461 they renounced all 50 "Manichean fallacies" and promised that they will try to persuade their countrymen to change their opinion and renounce them as well. After the ceremonial renunciation the three Bosnian Christians returned to Bosnia. The two of them kept their promises, and one of them reclaimed and escaped into the parts where Stepan Kosača ruled "his friend in unbelief".

Fifty Manichean fallacies in Bosnia according to Torquemada:

1. There are two gods, one of which they call supreme good, and the other supreme evil.

2. There are two principles. The first they call god of light and the other god of darkness.

3. Some angels have an evil nature and they couldn't stop sinning.

4. Lucifer ascended into the sky and fought god and he brought many angels from there.

5. Human souls are demon's trapped inside bodies.

6. Evil angels, trapped in bodies, will return into heaven with the help of baptism, cleansing and repentance.

7. They condemn and reject the Old Testament. They say it stems from the god of darkness.

8. For the angel that spoke to Moses on the hill Sinai, they claim he was evil.

9. They accept the New Testament only partially. They deny that Jesus was born by a woman and they don't accept his genealogy.

10. They renounce the patriarchs and prophets of the Old Testament.

11. They condemn the blessed John the Baptist and claim that there is no greater devil in hell than him.

12. The tree of knowledge (of good and evil) was a woman, and Adam sinned for having sex with her and that's why he was cast out of heaven.

13. Blessed Marry was not a woman nor female being but an angel.

14. Son of god took a pseudo-body and not a real one.

15. Christ didn't truly suffer nor died, nor did he go to heaven or hell, but all that he did was illusory.

16. They believe that their church was God's.

17. They are successors of the apostles, and their heresy is the bishop of the church and the deputy and successor of Peter.

18. The Roman church was condemned and cast out.

19. Everyone is a pope, from Saint Peter to Saint Sylvester, whether their religion or not, and saint Sylvester was the first one who went rogue.

20. They condemn brick churches and called them synagogues, and for those that pray inside them, they say they are performing idolatry.

21. Use of pictures inside churches is idolatry.

22. Sign of the cross is the devil's symbol.

23. They despise the service of the lord, laude and hymns, they say it's all contrary to Christ's gospel and his teachings.

24. They make fun of and condemn worship of holly relics.

25. All reverence of saints which is done in churches is condemned and made fun of and they say one should only pray to god and worship him.

26. Their elders allow the people to pray to them, saying that they are without sin and that they carry the holy ghost in them (Parakletos).

27. They condemn church sacraments.

28. They renounce baptism which is done in the water and they say that it is John's baptism and that it cannot save anyone.

29. They claim that's Christ's baptism is done without water, by placing a book of the gospel on the chest and imposition of hands.

30. With their baptism everyone achieves forgiveness of sins and becomes as holly as Peter himself.

31. A child cannot be saved before it reaches the age of reason.

32. Full worth and power of baptism comes to the baptised from merit of the baptist.

33. The number of times the baptist sins, that's how many souls, though they be in heaven, will fall into hell.

34. The number of times the baptist sins, that's the number of baptisms those that he baptised will need.

35. They renounce the sacrament of confirmation.

36. They say that the Christ's body cannot turn into bread, and if it is turned, we cannot eat it.

37. They renounce the sacrament of penance, they say that sins are forgiven by their repeat baptism.

38. They renounce the sacrament of the last ointment.

39. They renounce the sacrament of the (holy) order.

40. Bodily marriage is adultery.

41. Every sin is a death sin.

42. Renouncing every church authority, they say that no one must be excommunicated.

43. They renounce enjoyment of meet, they say that no one who eats meet or cheese or dairy products can be saved if they are not baptised again.

44. They deny resurrection and say that the body that dies now will never resurrect but the spirit will.

45. They claim that there is no purgatory. They say that there is no middle way between heaven and hell. 46. They renounce prayers which are used for the deceased inside the church.

47. It's a death sin to kill animals or birds, also to smash eggs.

48. They condemn blood justice which is done by worldly leaders.

49. They condemn all oaths.

50. They forbid giving charity, they reject and rebuff acts of mercy.


Predsjednik Irana čestitao Kurban bajram zvaničnicima islamskih zemalja

Hudžetu-l-islam ve-l-muslimin, Hasan Ruhani je u odvojenim porukama čestitao Kurban bajram zvaničnicima islamskih zemalja. IRNA, pozivajući se na internet stranicu predsjedništva Irana, navodi da je u poruci Hasana Ruhanija navedeno: U ime Allaha Samilosnog, Svemilosnog Čestitam vam dolazak najljepšeg pokazatelja žrtvovanja- Kurban Bajrama. Nadam se da ćemo ove godine svi zajedno slijediti poruku jedinstva prisutnu na hadžu, i da ćemo biti svjedoci jedinstva, prijateljstva, mira, stabilnosti i sigurnosti među muslimanima i svim ljudima svijeta.


Poruka ajatullaha Hamneija povodom hadža 2014. g.


Ve-l-hamdulillahi rabbi-l-'Alemin ve sallallahu 'ala Muhammedin va Aalihit-Tahirin

Neka je mir i selam s radošću i divljenjem vama sretnicima, koji ste se na kur'anski poziv ''Lebbejk'' odazvali i postali gosti Kuće Božije. Prvo što treba uraditi jeste znati cijeniti ovu veliku Božiju blagodat, i interakcijom u individualnim, kolektivnim, duhovnim i međunarodnim dimenzijama ove jedinstvene obaveze, truditi se u približavanju njenim ciljevima, te moliti za pomoć Milostivog Gospodara. Ovom prilikom, svojim srcem i jezikom s vama molim Svemogućeg i Milostivog Gospodara da vas obaspe Svojim blagodatima, i zbog toga što vas je Učinio hodočasnicima Hadža, da vam obrede Hadža Primi u potpunosti, i da vam Svojom velikodušnom prihvaćanju ibadeta, Vrati punih ruku i potpunim blagoslovom u vaše zemlje, ako Bog da.

U ovoj bogatoj prilici ovih nesvakidašnjih i jedinstvenih obreda, postoji samo čistota, duhovna i duševna prefinjenost koje su najbolja i najkorjenitija dostignuća hadža, zatim fokusiranje na izazove muslimanskog svijeta, dugoročan i dubok pogled na najvažnije i najprioritetnije teme koje se odnose na islamski ummet-pitanja su koja se nalaze na vrhu obaveza i obreda hadžija.

Između ostalih, danas su među najvažnijim i pitanjima od primarne važnosti, pitanje muslimanskog jedinstva te formiranje grupa koje izazivaju raskol u islamskom ummetu. Hadž je simbol jedinstva, integracije i osovina bratstva i solidarnosti. Na Hadžu svi zajedno moramo uzeti pouku fokusiranja na zajedničke tačke te prevazilaženje nesuglasica.

Inficirane ruke kolonijalnih politika od davnina unose razdor kako bi podmirile svoje bestijalne ciljeve, ali danas, blagoslovom ''Islamskog buđenja'', muslimanski narodi su veoma dobro prepoznali neprijateljstvo kolonijalističkog i cionističkog fronta, i naspram njega su zauzeli gard, nakon čega je politika razdora među muslimanima intenzivirana.

Zar neprijatelji ne rasplamsavaju plamen domaćih ratova među muslimanima, demoraliziraju njihovu motivaciju otpora i zalaganja, i na takav način cionistički režim i svoje kolonijalističke saveznike koji su njihovi istinski neprijatelji, ostavljaju sigurne po strani. Pokretanje terorističko-tekfirijskih i njima sličnih grupa u regionalnim zemljama zapadne Azije, primjeri su njihove perfidne politike. To je opomena svima nama, u smislu da je muslimansko jedinstvo u vrhu nacionalnih i međunarodnih prioriteta.

Drugo važno pitanje je Palestina. I nakon 65 godina od formiranja uzurpatorskog režima te različitih uspona i padova u ovom važnom i osjetljivom pitanju, a zasebno imajući u vidu krvave događaje unazad nekoliko godina, dvije istine su svima postale jasne:

Prvo, cionistički režim i njegovi kriminalni patroni, u okrutnosti, brutalnosti i gaženju svih ljudskih i moralnih zakona, ne poznaju nikakve granice. Zločini, genocid, destrukcija, ubijanje djece, žena i bespomoćnih, te svaka agresija i nepravda koja dolazi od njih, smatraju je poželjnom i time se ponose. Potresne slike pedesetjednodnevnog nedavnog rata u Gazi, posljednji je primjer povijesnog propusta, koji je, dakako, u drugoj polovici ovog stoljeća u nekoliko navrata ponovljen.

Drugo, činjenica je da ova okrutnost i katastrofa nisu uspjeli realizirati cilj čelnika i patrona uzurpatorskog režima. Nasuprot glupim željama, moć i čvrstina koju su gajili perfidni političari za cionistički režim, ovaj režim je svakim danom sve bliži degradaciji i samouništenju.

Pedesetjednodnevni otpor zarobljene i bespomoćne Gaze naspram svih raspoloživih ratnih sredstava cionističkog režima, te neposredni neuspjeh i njegovo povlačenje, odnosno pristajanje na uslove otpora, zapravo je pokazatelj ove slabosti i nemoći. To znači da palestinski narod mora biti ispunjen dodatnom nadom, a borci Džihada i Hamasa trebaju povećati svoj napor, odlučnost i zalaganje kako bi Zapadnu obalu trajno učinili ponosnom s još većom snagom i čvrstinom, a da muslimanski narodi od svojih vlada traže istinsku i ozbiljnu podršku Palestini, a muslimanske vlade naprave istinski korak na ovom putu.

Treća važna i prioritetna stvar je trezveni pogled koji muslimanski dušebrižnici moraju razlikovati između Muhammedanskog islama i islama kojeg preferira SAD-e, te sustezati se od miješanja i grešaka između ovoga dvoga. Prvi put je naš rahmetli veliki Imam ukazao na razliku ove dvije kategorije i unio ih u politički korpus muslimanskog svijeta. Pravi islam je islam mira i duhovnosti, islam s mjerom i narodnošću, islam koji je strog prema nevjerstvu i milostiv među sobom. (eshiddau ‘ale-l-kuffari ruhama u bejnehum). Američki islam je oblačenje odora poslušnosti strancima i neprijateljima islamskog ummeta. To je islam koji unosi smutnju među muslimane, umjesto da se uzda u Božansko obećanje, povjerenje daje neprijatelju Boga, umjesto borbe protiv cionizma i bahatosti, ratuje protiv braće muslimana, biva ujedinjen s bahatom Amerikom protiv svog ili drugih naroda-to nije islam. To je opasno i smrtonosno licemjerje protiv kojeg se treba boriti svaki iskreni musliman.

Pogled praćen znanjem i dubokoumnošću, rasvjetljava ove važne činjenice i izazove u realnosti muslimanskog svijeta za svakog onoga koji traga za istinom, te određuje aktuelnu obavezu i dužnost bez ikakve nejasnoće. Hadž, njegovi obredi i propisi su bogata prilika za priskrbljivanje ovog znanja, te nada vama sretnicima hadžijama da se u cjelosti okoristite ovim Božijim darom. Ostavljam vas sve okrilju Gospodara Velikog, moleći Svemogućeg Stvoritelja da vam primi vaš trud i zalaganja.

Ves-selamu alejkum ve rahmetullah

Sejjid Ali Hamenei

05. zi-l-hidžeh 1435. /08. mehr 1393.


Prešućivana istorija

Na današnji dan 25.09.1396 odigrala se bitka kod Nikopolja. Bitka koja je kod Srba sistematski prešućivana bila je presudna za širenje Osmanskog carstva prema zapadu. Bitka se dešava 7 godina poslije Kosovske bitke. Kralj Sigismund Ugarski okuplja europsku vojnu alijansu sastavljenu od francuskih, engleskih, njemačkih, talijanskih, poljskih i bugarskih snaga. Stigavši na Nikopolje slijedi krvava bitka, ogromnih razmjera. Na jednoj strani Europa, na drugoj Turci i Srbi.

Historija je zapisala kako je kritični ishod bitke prevagnuo na osmansku stranu zahvaljujući srpskoj konjici i 1500 srpskih vojnika pod vodstvom kneza Stefana Lazarevića koji su donijeli pobjedu Osmanlijama. Zahvaljujući Srbima, Osmanlijsko carstvo prodire na zapad i tu ostaje narednih 500 godina.

Kraljevina Bosna pada 1463.

Grant, R.G. (2005). Battle: A Visual Journey, London: Dorling Kindersley.


Da se nadovežemo na zadnji post i Nikopoljsku bitku koja je zauvijek promijenila historiju Europe, zahvaljujući srpskim trupama u osmanlijskoj vojsci. Odnos između turskog sultana i srpskog despota nije bio samo vazalni, kao što žele opravdati oni koji od srpske historije prave nekakvu smiješnu nebesku mitologiju i šire mržnju prema Bošnjacima.

Vladimir Ćorović u svojoj knjizi ´Istorija Srba´ piše da "Konstantin Filozof, naročito podvlači prijateljski odnos Sultana Bajazita prema Stefanu Lazareviću, čak i neku vrstu nežnosti. Govorio mu je, kaže se, da ga uzima "kao sina starijeg ljubljenog" i da je to objavio "pred svima, mojima i istočnima". Emir je davao Stefanu i pouke o državnoj politici za Srbiju.

Bajazit se 1402. godine rešio da protiv Timura krene lično. S njim je pošao i Stefan Lazarević, s bratom Vukom i dva Brankovića, Grgurom i Đurađom. Kod Angore 28. jula 1402, bitka je rešena u tatarsku korist...Stefan je vršio tri juriša da spasi Bajazita, ali uzalud.."

(Konstanin Filozof je srednjovjekovni bugarski pisac i kronista koji je pisao životopis po narudžbi Stefana Lazarevića)

(Emir=general u osmanskoj vojsci)

Vladimir Ćorović, Istorija Srba, str 280-281


Djevojačka pećina

Pećina u selu Breteljevići, 12 kilometara od Kladnja, oduvijek je bila misteriozna stanovnicima tog kraja. Još od antičkih vremena pećina se smatra svetištem. Pored ljekovite vode iz pećine, posebnu pažnju privlači grob nepoznate djevojke koja je tragično preminula u pećini. Pored Ajvatovice, pećina prikuplja najveći broj hodočasnika, koji zadnju nedjelju u augustu izgovaraju molitvu za dušu hrabre djevojke.

Zadnja nedjelja u mjesecu augustu prikuplja hodočasnike iz cijele BiH i regije, koji se okupljaju u selu Breteljevići, nedaleko od Kladnja. Hodočasnici se mole za djevojku koja je u pećini preminula i na mjestu smrti pokopana.

Djevojačka pećina, pored funkcije svetišta, ima posebno značenje za stanovnike ovog kraja. U njenoj unutrašnjosti se nalaze gravure konjanika, stojećih figura i životinja. Posebno se ističe lik muškarca i žene, koji na svom tijelu imaju nešto poput krila. Smatra se da su crteži iz pećine stariji od 10.000 godina.

Još u predislamsko doba, Bosanska Crkva i stanovnici okolnih naselja, pećini su prepisivali posebno značenje. Nekada davno na tom području održavane su svetkovine u čast svetog Jurja, koji je ništa drugo nego kršćanski supstitut solarnom bogu Mitri čiji je kult bio jako raširen po cijeloj Bosni i Hercegovini, a pećini su se, kroz sve periode, pripisivale karakteristike svetišta. Voda koja teče niz zidove pećine, smatra se ljekovitom – ko se umiva tom vodom ostaje dobrog zdravlja cio život, tvrde mještani.

Pored antičkih crteža, na nekim mjestima nalazi se veći broj zapisa na arapskom jeziku. Pećina u Breteljevićima dobila je ime, i postala posebno važna stanovnicima Kladnja i okoline, zbog tragedije koja se desila u ranom periodu Osmanlijske okupacije. Djevojka, koja je bila hrabrija nego djevojke tadašnjeg doba, izazvana pričama o muškoj hrabrosti, odlučila je pokazati da i djevojke mogu biti jednako hrabre kao i muškarci. Na sijelu je to otvoreno priznala, da smije i može u sred noći posjetiti pećinu, te kao dokaz, ostaviti svoje vreteno u njoj.

Oni koji žele provjeriti, da je uistinu bila tamo, mogu njeno vreteno potražiti sljedeće jutro. Pod okriljem kraka posjetila je pećinu. Uspjela je doći do unutrašnjosti ali pri pokušaju da zabode vreteno na dogovoreno mjesto učinila je fatalnu pogrešku. Vretenom je probola dio svoje odjeće. Kada je krenula nazad, vreteno zabodeno kroz njeno odijelo, joj je onemogućilo kretanje. Pomislila je, da je drže demonske sile, te je od straha izazvanog stresom preminula. Od tada se pećina zove po njoj – bezimenoj djevojci, a unutar pećine se nalazi njen grob.

Da je legenda „živa“ i danas, kazuje sjećanje na djevojku, kroz manifestaciju „Dani djevojačke pećine“ koja se održava svake zadnje nedjelje u mjesecu augustu. Posljednja augustovska nedjelja namjenjena je učenju dove za dušu nepoznate i hrabre djevojke koja je u pećini zakopana.

August – mjesec prinošenja žrtve

Mjesec august odnosno molitveni dani, takozvane dove i dovišta, koji se obilježavaju kroz njega na početku i kraju mjeseca ostaci su ilirske tradicije žrtvovanja koje su Bošnjaci kao narod očuvali još od antičkog vremena. Naime, klanje ovce na Aliđun i žrtvovanje djevojke (djevice) klasični su simboli žrtve bogovima plodnosti, naročito bogu Suncu, koji su bazni dijelovi paganskih rituala na kraju ljeta, kada se iskazuje zahvalnost na dobroj žetvi. Tu tradiciju praktikovali su svi antički narodi, a među njima i Iliri, zbog čega se ta religijska praksa među bosanskim narodom nastavila sve do današnjih dana. Naravno, bez prinošenja žrtvi već samo kao posjeta i molitva kultnim mjestima.


Dževad Poturak prvak svijeta

U Gradskoj Areni u Zenici održan je borilački spektakl pod nazivom "No Limit 7“. U glavnoj borbi večeri, za titulu svjetskog prvaka u WAKO verziji, naš najbolji K1 borac Dževad Poturak pobijedio je Francuza Abderahmana Coulibalyja. Težak udarac u drugoj rundi primio je Coulibaly, koji je branio titulu svjetskog prvaka, i sve je bilo gotovo. Velika pobjeda "BH Machinea". "Odredio sam taktiku da čekam. Primio sam nekoliko udaraca, ali onda je došao pravi trenutak. Patosiran je! Ovo je pobjeda za cijelu BiH. Sanirao sam povrede i vratio se, dragi Bog je odredio da ovako bude", rekao je Poturak nakon meča. Našem šampionu pobjednički pojas uručio je Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a. U prvoj uvodnoj borbi Muamer Jugović (BiH) bio je bolji od Vladimira Lekića (Srbija), a pobjedu je ostvario i naš Adis Dadović protiv Marka Rupčića iz Hrvatske. U kategoriji do 84 kilograma bivši prvak Evrope prema WKF verziji, Sarajlija Dario Kadić, izgubio je odlukom sudija od Srbijanca Nikole Stošića.


Voice against Israel and against genocide!

While on July 11th, 19 years from the genocide on Bosniaks in Srebrenica was marked, in Gaza, another genocide continued. It is a horrible feeling to arrive at the place of the lagest crime in Europe since WWII and listen at the same time how Jews are killing the Palestinian civilians at the same time. Watching the dismembered bodies of children, blood, listening to agonizing shouts... all of that was already seen in Bosnia.

And exactly in those days of the Israeli military aggression on Gaza, the same fear and desperation, blood and death connected two distant places in the same pain. And two nations - Palestinians and Bosnians.

While this year we buried 175 bodies, victims of genocide, in the memorial centre Potočari, the Jews in the meantime killed over 200 Palestinians, mostly women and children. How many did the Jews actually killed in these 66 years of systematic ethnical cleansing it is difficult to say - a million, two million, three or even more? And so far they haven't been punished for any of those killings. They are very thankful to the USA which is a direct partner and participant of the genocide. USA participates very actively in that genocide and is trying very hard to protect the criminals, always vetoing any condemnation of the crimes. Similarly the USA abundantly help Israel financially and militarily in order for the Jews to continue their plan of ethnic cleansing. History has thought us that every time the USA vetoes against some resolution, condemnation or possible sanction on Israel because of their war crimes, at least a thousand Palestinians will be killed. Yes, it is the same USA that always acts as the police of the world, claims to be protecting human rights, and promotes democracy across the globe. Of course, it's all lies and a worn out phrase for the international public. Instead, the USA constantly injure human rights, participates in genocide, perform military invasion on other countries, robs natural resources of every country they attack, finances terrorism and organizes directed coups on all countries which are not obedient. That's why none of us should be surprised that the USA is on Israel's side and that it is actively engaged in genocide. What can connect two countries besides common interests?!

Gaza - blood, death and hope

For some time Gaza bears the name of the largest concentration camp in the history, whose existence the world has turned a blind eye. And all those doing that are becoming accomplices of the crime. Ethnical cleansing which the Jews undertook in Palestine in order to form an artificial structure which is today called Israel is the most gruesome example of the continuation of the Nazi ideology about a super race - one people which is better than others and which has the sole right to live.

Attacks on Gaza serve Israel as a military training ground where they always test a new weapon, on the bodies of Palestinian children. In the last attack the Jews used a new weapon which causes melting of the skin and human flesh. In the previous ones they used chemical weapons... Doesn't this remind you of the Nazi concentration camps and experiments that they performed on humans?! Remember - Nazism never disappeared, it only moved from Germany to the USA, Israel, Serbia... They are the people that have taken the right for themselves to perform ethnic cleansing and genocide and go unpunished. Those people consider themselves to be special, unique, they are very "religious", they are the oldest, most powerful... in short, they are everything and the rest of us are no one and nothing.

While rockets fall on Gaza the Jews applaud euphorically

Every time the Israeli army commits a massacre on Gaza according to an established programme which has been perfected in Israel but also in the west, a group of ten Jews or some Jewish organization protests the attacks on Gaza, in order to fool the international audience and suggest: "Not all Jews support the genocide over Palestine!". This is accompanied by the media and delivered to the world in order to fool the world that one day in Israel cool heads shall prevail. However, if that day ever comes in Palestine and Gaza not a single Palestinian will be left - all will be dead or exiled. The real truth is that 95% of Jews gives support to all military actions and continuation of the ethnic cleansing since it enables the construction of new neighbourhoods and expansion of territory.

And that such is the case is confirmed by this, namely, a few days after the start of another continuation of the long-term genocide, pictures of Jews sitting outside and euphorically chanting each rocket that fell on Gaza appeared?! Yes, you read correctly - those people enjoyed in each new kill, each new destruction and each new horror. Yes, say it out loud - they are not people, they are monsters! For a long time now there are no people in Israel only monsters, vampires and oafs. And the pinnacle of this horror is the statement of the war criminal Benjamin Netyanahu which claimed that "Israel is the only democracy in the Middle East!" Yes, you also read this correctly - the only democracy???!!! If democracy is undertaking ethnic cleansing and genocide, celebrate killing of children and civilians then they thought us wrong what the term actually means. That's why I will correct the statement of the war criminal since he actually meant to say that: "Israel is the only demonocraty in the Middle East". Since there is no difference between demons, those that hate people and the Jews.

Voice against Israel and against genocide!

Avigodr Liberman in the midst of the continuation of the genocide on the Palestinians, when the death toll crossed the horrific number of 700 killed, called UNHCR "council for terrorism", clearly stating that ethnic cleansing in Gaza will be continued?! In such a manner Israel once again told the world that it has no intention for peace with Palestine, even though the western media try to portray it otherwise.

When we analyze the chronology of the events in the Middle East we come to a conclusion that terrorism was born in Israel, when a genocide creation was born on the foundations of ethnic cleansing, terrorism and crimes. Palestinians, who have been struggling against this for centuries, are being called terrorists by the western media while the criminals have been presented as victims?! To the Jews, terrorism was a starting point from which they would begin to exile and kill the Palestinian people.

Because of such policy of the western countries, especially USA, the Jews without any type of prosecution, undertook war crimes for centuries over the Palestinian people in order to fulfil the plan of systematic destruction of Palestine.

Today we all know that Jews are the Nazi's of the Middle East, a monstrous and primitive people which raise their children to hate and kill. The Jews are a threat to world peace, international legal order, their policy of genocide sends a clear message to all other military regimes of the world that genocide can be performed without any consequences. That is a dangerous message and was an inspiration to many war criminals and genocide, such as the one in Bosnia, and there will be more. That's why all nations of the world must isolate Israel, sanction it, cease diplomatic relations and force that monstrous people to be punished for war crimes and deaths of over a million of Palestinians. Remember, who ever helps Israel in any way to perform attacks and massacres in Gaza is a direct participant of the genocide over this people. I think that no sane person in this world would like to do that. That's why we need to raise our voice against Israel and against genocide!


Bosna i Hercegovina hitno mora priznati državu Palestinu!

Dok se u Srebrenici 11.jula obilježavalo 19 godina od genocida nad Bošnjacima u Gazi se dešava nastavak još jedan u nizu genocida. Strašan je to osjećaj doći na mejsto najvećeg zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata i istovremeno slušati kako Židovi ubijaju u tim trenutcima palestinske civile. Gledati tijela raskomadane djece, krv, slušati bolne povike... Sve je to već viđeno u Bosni.

Gaza je postala najveći konc logor u povijesti na čije postojanje cio svijet zatvara oči. I svi oni koji to rade postaju sudionici zločina. Etničko čišćenje koje su Židovi proveli u Palestini kako bi oformili umjetnu tvorevinu koja se danas naziva Izrael najstrašniji je primjer nastavka nacističke ideologije o super rasi – jednom narodu koji je bolji od drugih i koji jedini zaslužuje pravo da živi.

Istu situaciju imamo i mi u BiH. Genocidna tvorevina R.Srpska koja je postala tumor države Bosne i Hercegovine postala je sudionikom zločina nad Palestincima. Rezidenti veleposlanik Izraela za Bosnu i Hercegovinu David Cohen zahvalio se predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku kojeg osobno smatra zaslužnim što BiH nikada nije glasala protiv Izraela. – „Država Izrael vam je zahvalna predsjedniče RS-a na vašem doprinosu da BiH nikada ne glasa protiv Izraela u UN-u ili bilo kojem drugom međunarodnom forumu protiv države Izrael“, izjavio je Cohen.

Ovo je nedopustivo i ovo je velika uvreda za bosanski narod koji je poput palestinskog bio žrtva etničkog čiščenja i genocida, i upravo zbog toga Bosna i Hercegovina mora dići glas protiv Izraela i ubijanja Palestinaca.

Suradnja Židova i Srba bila je aktualna još u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, što se posebno jasno vidjelo u komisiji koja je bila nadležna za istraživanja masakra na sarajevskoj tržnici Markale 1994.godine koju su činili Židovi i Amerikanci i prema čijem su izvještaju masakr počinili pripadnici Armije BiH, unatoč tome što je Sarajevo bilo okruženo srpskom vojskom i granatirano tokom cijelog rata?! Naravno da je to bila laž ali Židovi su iz povijesne mržnje prema muslimanima stali na stranu Srba zločinaca koji će nakon godinu dana počiniti još veći ratni zločin od Markala – genocid u Srebrenici.

Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu genocidna tvorevina R.Srpska otvara svoj ured u Izraelu i time se još jasnije uviđa suradnja dva naroda koja imaju nekoliko istovjetnih karakteristika – oba naroda žive u umjetnim i genocidnim tvorevinama i oba naroda počinila su genocid na drugim narodom. Pošto je u Bosni tokom devedesetih godina prošlog stoljeća izvršeno etničko čiščenje kojim se htio uništiti bošnjački narod mi, žrtve genocida, ne smijemo tolerisati takvo ponašanje. To nam je moralna i povijesna obaveza. Zbog toga Vlada BiH treba donijeti odluku o priznavanju samostalne države Palestine i svaki put glasati za svaku rezoluciju i osudu izraelskih napada na nevinih palestinski narod. To je dužnost Bosne i Hercegovine i nikakakv Dodik ili bilo ko drugi nema pravo da odlučuje umjesto nas. Naposljetku, Dodik javno ističe da ne priznaje Bosnu i Hercegovinu kao državu te u skladu sa tim nema nikakvo pravo da odlučuje bilo što u ime naše zemlje.

Podignimo svoj glas protiv zločina i protiv genocida. Naša nedavna prošlost, pokušaj uništenja bošnjačkog naroda, genocidi koji su se odvijali po Foči, Višegradu, Sarajevu, Žepi, Srebrenici, Prijedoru .... nam daju apsolutno pravo da branimo sebe i sve one kojima prijeti genocid. Europa i USA nas moraju čuti! Bosna se ne smije ponoviti u Gazi i Palestini! Naša Vlada ima obavezu i dužnost braniti nas i Palestinu od genocida!

Zbog toga priznanje Palestine kao države treba biti jedno od važnijih pitanja koja se odmah moraju rješiti. Svaki dan čekanja znači nove žrtve genocida koji je i ovako previše.





Gaza Under Attack

Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!!


SREBRENICA: U čast nezaboravljenima

Još jednom na 11.jul bolni uzvik bosanske majke „Sineeeeeee!!!!“ zaorit će se cijelom Bosnom i Hercegovinom. Još jednom će iz bosanskog ljiljana kanuti krv na tvrdu zemlju bosansku i još jednom krenut će duga kolona ljudi ka Srebrenici, u Potočare.

Teško je to sve gledati i hladno razmišljati. Svako ko krene na to ogromno stratište ne može ostati ravnodušan na tu enormnu količinu zla, neljudskosti, brutalnosti koja je u ravnini sa nacističkom Njemačkom. I svi se pitaju isto „ZAŠTO?“. Zbog čega ste bili tolike zvijeri, zbog čega ste bili tako krvoločni, bezdušni, otrovni, poremećeni..... Zbog čega? Šta je to u prokletoj srpskoj duši, koje to ludilo vlada nad vašim poremećinim umovima? Pa jeste li vi ikako normalni?

Ali više i od toga, svi se često pitamo koliki je prag boli bosanske majke koja je izgubila svoje najmilije, koliko je to majčino srce da može i mora izdržati svaku bol i tugu? To niko ne zna, osim njih samih. Put ka Srebrenici je put ka samima sebi – upozorenje da neki ljudi ne zaslužuju da se zovu ljudi, znak koliko je zla i mržnje u Srbima prema svima drugima, poruka da nikad ne smijemo zaboraviti niti oprostiti!

I kako to zaboraviti???? Nikako i nikada!

Nema oprosta za to! Bosanska duša i srce jesu veliki, ali baš toliko ipak nisu.

Zašto bi mi opraštali nekome ko to ne zaslužuje, nekom ko se ni danas, nakon toliko vremena, ne kaje niti zbog jednog ubijenog Bošnjaka?! Time nam samo poručuju da su i dalje isti – egositičan, primitivan i krvoločan narod. Oni nisu prijatelji nikome, oni ne misle nikom dobro, to je upozorenje koje moramo svi imati u sebi. Moramo učiti svoju djecu i sva naredna pokoljenja da su nam Srbi najveći neprijatelji i da u četniku nema duše. Četnik je krvolok i ubojica.


Sjećam se kada je ratni zločinac Radovan Karadžić pred održavanje referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine 1992.godine najavio u Skupštini BiH da će jedan narod nestati aludirajući time na Bošnjake. Tada je već svima moglo biti jasno da se plan o genocidu nad Bošnjacima već razradio u Beogradu i samo čeka svoju realizaciju. A ona je počela vrlo brzo nakon govora tog bezdušnika i krvoloka.

I onda su počeli pristizati preko Drine četnici i udruživati se sa domaćim, istim onima sa kojima smo bili kumovi, prijatelji, ženili se i udavali. Da, isti ti su nas izdali i udruženi sa JNA, i paravnojnim formacijama počeli pokolj po Bosni. Srebrenica, Sarajevo, Foča, Višegrad, Žepa, Prijedor......spisak je dug, pun leševa, krvi, unakaženih, spaljenih...

Opet je Europa, nakon toliko godina, bila svjedokom nacizma. Ovaj put on se događao na prostoru bivše Jugoslavije na čijem je čelu stajao balkanski Hitler Slobodan Milošević dok su njegovi srbo-nacisti palili i ubijali, odvodili, zatočavali, unakazivali, silovali, klali...

Nacistička ideologija Velike Srbije i danas je prisutna. Dovoljno vam je da prelistate nekoliko brojeva bilo kojih njihovih novina i odmah ćete uočiti stravične naslove iza kojih se krije nacistička ideja o super rasi; oni su najstariji narod na svijetu, svi ovi narodi bivše Jugoslavije su zapravo Srbi, oni vode direktno porijeklo od Isusa Krista, oni su Skiti, oni su bogovi itd. Ma, vi ste samo otpad i smeće, vrlo jasno i kratko! Jedan iskompleksirani narod ubojica i zlotvora koji je izuzetno sebičan, ohol i bezdušan. Tražite svoje porijeklo u životinjskom izmetu i okanite se sviju drugi. Vjerovatno potječete od onih muha koje se izlegu iz konjskog izmeta. E, tu su vaši geni.


Bugarska magija: da muž ne tuče ženu

Nekoliko minuta prije ponoći prokuha se kozje mlijeko i nakon ponoći posuda se prinese ustima i na mlijeko se baje sljedeća bajalica. Dok se baje svako malo se puhne preko mlijeka:

Rogovi od duha,

rogovi od koza,

rogovi od krava,

rogovi od bika,

para od mlijeka idi na N.

Kako se ti mlijeko

do svjetla zore ne oslobodiš topline,

para se neće podići,

tako i ti (ime) od zla se oslobodi,

ruku na mene da ne dižeš.

U nedjelju ne pij, u ponedjeljak ne bij,

u utorak ne viči, u srijedu muči,

u četvrtak usta zatvori,

u petak mi spokoj podari,

u subotu ne šumi,

moje riječi na dušu si primi.

Rogovi od duha,

rogovi od koza,

rogovi od krava,

rogovi od bika,

para od mlijeka idi na N.

To se baje tri puta a mlijeko se da čovjeku prvom prilikom da ga popije.


Bogovi naših predaka: Bind, Tana, Vidasus...

Arheološki spomenici otkrivaju, a antički istoriografski izvori potvrđuju prisustvo Ilira na Balkanu od samih početaka prvog milenija stare ere. Prema tome Iliri se pojavljuju na povijesnoj pozornici jugoistočne Europe uporedo sa Grcima. Pravo na postavljanje ove historijske paralele pruža najranije Homer, koji u Ilijadi na desetak mjesta pominje ilirsko pleme Pajonaca, saveznika Trojanaca.

Iliri, kao i drugi narodi, dugo su poštovali bezlične duhove u obliku prirodnih pojava poput oblaka, kiše, šume, mjeseca, drveta, šume, izvora...Varon je zabilježio za Rimljane da su bogove poštovali bez kipova i da su ih počeli antropomorfizirati tek u doba etrurskih kraljeva.

Pod rimskom okupacijom Iliri su zajedno sa jezikom i kulturom postepeno prihvatili i neke segmente rimske religije, ali su i novoj formi i dalje obožavali svoja drevna božanstva, kao što su Vidasus i Tana. Osim Rimljana na Ilire su imali jak uticaj Kelti i donekle Grci.

Iako prema dostupnim podacima nikada nisu uspjeli uspostaviti jedinstvenu religiju na cijelom području gdje su živjeli (Ilirikuma) sva plemena su pored svojih tradicionalnih božanstava štovala sunce, mjesec, zmiju - inkarnaciju Velike Majke, šume, drveće i vodu.

Božanstva naših predaka Bind, Tana, Vidas, Anzotika, Ika, Jutosika, Eja, Melesokus, Borija, Irija, Medaur, Crni nebeski zmaj samo su neka iz ilirskog panteona kojima su se molili i klanjali. Pored ilirskih autohtoni božanstava na tlu Bosne i Hercegovine pojavljuju se rimski i perzijski bogovi i boginje, naročito je prodoran uticaj astralnih božanstava, prvenstveno solarnog boga Mitre i Tira, boga kiše i plodnosti.


Bind ili Bindus (staroindijski bindu,h - kaplja) je stari bosanski bog izvora i općenito vode a predstavljen je kao nag muškarac, sa veslom ili trozubcem u desnoj ruci. Njegov kult je bio posebno raširen na području sjeverozapadne Bosne i dijelu Hrvatske (Lika) gdje su bili dominantni Japodi, moćno ilirsko pleme sa jakim keltskim primjesama.

U okolici Bihaća, na izvoru Privilice, pronađeni su mnogi arheološki i epigrafski nalazi koji potvrđuju dominantan uticaj njegovog kulta u životu bosanskih predaka. Smatra se da naziv Bihać ima svoj korijen u imenu ovog velikog božanstva.

Na kultnim mjestima gdje se on štovao pronađeno je dosta rogova od jarca, što dokazuje kako su Japodi božanstvu, između ostalog, prinosili i životinjske žrtve. Tako je na ari, posvećenoj Bindu, kod Privilice iznad votivnog natpisa urezana slika žrtvenika između dvije divokoze koje su digle desne prednje noge; treća divokoza prikazana je ispod natpisa.

Koliko su naši preci bili vezani za kult ovog božanstva dokazuje vijekovna praksa bosanskog naroda hodočašća u ranu zoru, obično u vremenu mladog mjeseca, ka pojedinim izvorima, koji su se smatrali ljekovitim, i ostavljanjem poklona u vidu novca, hrane ili odjeće ovom božanstvu kao žrtve za izlječenje i pomoć.


Thana ili Tana, boginja šuma i lova, kod Ilira se zvala i Šumska Majka i za nju se vezivalo niz magijski i ritualnih vjerovanja, koja još uvijek možemo pronaći u bosanskim magijskim vjerovanjima o Gorskoj vili koju žene u basmama nazivaju "sestrom, majkom" a opisuju kao prelijepu mladu ženu u bijeloj odjeći i sa dugom kosom.

Na jednom reljefu prikazana je sa raspletenom kosom, odjevena u kratku opasanu tuniku, koja zapravo izgleda dvodjelno, jer je samo suknja izražena naborima, dok je gornji dio odjeće, sa ušivenim rukavima posve gladak. Tana ima napola raskriljene ruke te u jednoj ruci drži lisnatu granu a u drugoj granu jele.

Thana se često povezuje sa bogom Vidasusom (Vidas). Njima su posvećene četiri zavjetne are što su otkrivene u Topuskom, u blizini jednog toplog izvora. U Topuskom su otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posvećeni rimskom bogu šuma, pašnjak i izvora, pa je na osnovu toga zaključeno da se ilirski Vidasus po svojim atributima podudara sa tim rimskim božanstvom i da, prema tome, njegova pratilja Thana odgovara rimskoj Diani.

Zanimljivo je kazati kako se kod Bošnjaka sreće ime Tanija.


Vidasus je bog šuma i prirode, a zajedno sa boginjom Tanom božanstvo plodnosti. Štovao se pod različitim imenima, negdje kao Vidasus, drugdje kao Magla (enus?), ili pak Cor.., Messor i slično. Ovo ime Cor neobično podsjeća na keltskog boga Cernunnosa koji je imao identičan opis. Isto tako, pretpostavlja se da je sa ovim ilirskim božanstvom u vezi i poznato ime Grabovius (otkud potječe i naša ilirska riječ grab), koje se javlja na takozvanim iguvinskim pločama iz Umbrije u Italiji. S obzirom što se na istom spomeniku navodi i Japuzkum (Japudiscum) nomen - kao neprijatelj Umbra - zaključuje se da bi Umbri preuzeli ime Grabovius (ovaj epitet dolazi uz ime Jupiter, kao i uz ono Marsa i Vovionusa) od Japoda.

Smatra se da je Vidasus, ili romanizirani Silvan, bio vrhovni ilirski bog u predrimsko doba, a tu funkciju je zadržao i nakon toga. Rimljani su ga prihvatili i izjednačili sa grčkim Panom zaštitnikom šuma, stada i prirode i pratiocem u lovu. Likovne predstave ilirskog Vidasusa prikazuju ga kao biće koje je pola jarac a pola čovjek. Vidasus je slavljen početkom svjetle polovine godine, krajem aprila i početkom maja.

Bosanska mitologija


Ilirski bogovi i boginje

Kako bi dokučili paganski svijet naših predaka, posebno onaj koji je vezan za njihov religijski život, moramo skupiti sve nazive bogova i boginja ilirskog panteona sa cijelog područja Ilirikuma od Albanije preko Bosne i Hercegovine do Slovenije. Pojedina božanstva imaju nekoliko naziva ali identičnu funkciju čemu je razlog što Iliri nisu nikada uspjeli na cijelom teritoriju Ilirikuma uspostaviti jedinstvenu religiju već se ona dijelila na mnoge kultove. No, po svim raspoloživim podacima, obožavanje zmije inkarnacije Velike Majke, Thane i Vidasusa bili su zajednički svim ilirskim plemenima najviše zbog toga što su se ova božanstva vezivala za kult poljoprivrede i plodnosti.

Draconi i Draccena: božanski par.

Nutrika: boginja zaštitnica djece.

Sentona - boginja koja se vezivala uz kult zemljoradnje.

Ika - boginja plodnosti.

Histrija (Histria) - boginja zaštitnica cijelog zemljopisnog područja Istre.

Boria - bog vjetra.

Nebra - boginja oluje i magle.

Trita - boginja zdravlja. Njeno ime nema pripadnost istarskom području već se može prepoznati u nazivima sa područja Bosne i Hercegovine, u oblicima Tritan, Tritanon ili Traitano. Smatra se da sam naziv božice ima ilirsko-keltsko porijeklo.

Melosok - lokalni ilirski bog zaštitnik.

Anzotika, Irija ili Prende: boginja ljubavi.

Boa: božanska zmija.

Verbti: bog vatre i sjevernog vjetra koji izaziva požare.

Lijepi nebesnici (na albanskom: Bukuri i qiellit) u drevno ilirsko vrijeme tri boga koja su dijelila svijet na nebo, more i podzemlje.

Thana, Tana, Thiana ili Zana (kod Albanaca): ilirska boginja izjednačena sa rimskom Dianom. Prate je tri koze sa zlatnim rogovima. U albanskim planinama Zana živi kao vila koju krasi hrabrost i ljepota. Kod Bošnjaka Zana ili Tana je Gorska vila (Zlatna) koja živi u bosanskim šumama i pomaže velikim ratnicima, poput Muje Hrnjice. Duboka povezanost boginje Tane uočljiva je i kroz narodne pjesme gdje se opisuje scena kada se Mujo Hrnjica susreće sa vilama prerušenim u koze i svojom mudrošću ih uspijeva razotkriti i potčiniti svojoj volji. Iako se u bosanskoj mitologiji smatra da su Gorska vila i Zlatna zapravo dvije vile odnosno majka i kćerka vjerovatno je riječ o jednoj vili koja na dva različita područja Bosne i Hercegovine nosi drugačije ime. Identifikacija ilirske boginje u imenu kraljice vila Zlatne je i više nego očito u samom imenu, naime, ukoliko oduzmemo od imena Zlatana prva tri slova dobit ćemo ime Tana ili ako oduzmemo drugo, treće i četvrto slovo - Zana. Zlatna se u sjeverozapadnom dijelu BiH naziva Gorska ili vila Zagorka sa jasnim značenjem gorske odnosno šumske vile ili Šumske majke. Njen epitet kraljice potvrđuje povlašteni položaj koji ima kao boginja naših ilirskih predaka.

Medauros ili Armatos: bog rata. Prikazivan kako jaše na konju, sa kopljem u lijevoj ruci.

Redon: zaštitnik pomoraca. Bog u obličju dječaka pored kojeg se pojavljuje delfin.

En: jedan od tri vrhovna boga.

Perendi ili Shurdi: bog groma, muž boginje Prende. Zanimljiva je sličnost između naziva "slavenskog" boga groma Peruna i ilirskog Perendi. Ako uzmemo u obzir da su Iliri, pored Grka, najstariji narod na Balkanu onda je vrlo lako zaključiti kako je Perendi ili Perun jedno te isto božanstvo tojest drevno ilirsko božanstvo koje se pogrešno povezuje sa slavenskim panteonom.


Perzijska religija u tradiciji bosanskog naroda

Jedna od najstarijih civilizacija na svijetu Perzija ili današnji Iran, čija se starost procjenjuje prema arheološkim lokalitetima na preko 7ooo godina, imala je vrlo snažan uticaj i na Ilire odnosno na bosanski narod. Tragovi tog uticaja imaju svoj kontinuitet i uočljivi su u mnogim segmentima od onog lingvističkog, zbog relativno velikog broja perzijskih riječi u bosanskom jeziku, pa sve do folklora i mitologije. Zbog svega toga potrebno je podrobnije istražiti povezanost Bosne i Irana preko povijesni događaja i migracija te genetskih analiza kako bi se dobila potpuna predodžba u kakvoj su vezi bili Iliri i Perzijanci te da li postoji mogućnost da su Iliri došli na Balkan upravo sa područja današnjeg Irana?

Hram boga Mitre u Jajcu

Hram indoiranskog boga sunca i svjetlosti Mitre (mitreum) pronađen je u Jajcu 1931.godine prilikom kopanja temelja za izgradnju jedne kuće. Na inicijativu kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu profesora Sergejevskog, rekonstruiran je 1937.god. Kult nepobjedivog boga Sunca - Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva uključujući i provinciju Dalmaciju u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine. Pripadnici mitraizma nastojali su smjestiti svoja kultna mjesta u pećinama, ali su izgrađivali i male jednoćelijske hramove - speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama - spelej izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. O vremenu nastanka hrama boga Mitre u Jajcu, nema izravnih podataka. Pretpostavlja se, prema nalazu novca, tipovima lampi i fibule da je sagrađen krajem 3.ili početkom 4. stoljeća n. e.

Obred u čast boga Mitre

U jednom od svojih ranijih tekstova opisao sam povezanost narodnog običaja paljenja vatre u samu zoru 6.maja (Jurjevo ili Hidirlez) kao znak dobrodošlice i slavljenja Sunca, pošto je početak maja prema bosanskom narodnom kalendaru početak ljeta odnosno svijetlog dijela godine. A da je upravo riječ o solarnom kultu naših ilirski predaka dokazuje i još jedna praksa koju je bosanska tradicijska kultura sačuvala. Riječ je o sviralima takozvanim trubaljkama koje su posvećene bogu Mitri i koje su muškarci svirali na malo i veliko Jurjevo odnosno 23.april i 6.maj. U etnološkom zapisu pod nazivom „Čudnovati običaj u muslimanskih seljaka oko Prozora“ opisuje se kako su se Bošnjaci u Prozoru, krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka, sastajali nakon zalaska Sunca na nekom mjestu, koje bi sami odabrali, te održavali obred nazvan Trubaljke. Svako od njih nosio bi tom prilikom u ruci sviralo takozvanu trubaljku napravljenu od oguljene kore vrbe, za ritual uoči malog Jurjeva, ili napravljenu od kore lijeske (lješnjaka) ako se sviralo na Jurjevo. Zbog toga je trubaljka bila sviralo bez rupica.

„To se društvo sastoji većinom od mladića, a često puta među njima bude i starijih muškaraca odnosno bradatih muškaraca. Od svake kuće treba da bude bar po jedan član, a može ih biti i više. Između sebe učesnici izaberu jednog koji će im biti vođa, a u kojeg treba da bude najveće sviralo (trubaljka). Sa onog mjesta, na kojem su se skupili krene prvi vođa a ostali za njim, nekad jedan iza drugog a nekad i u gomili. Vođa prvi zatrubi sa svojim dugačkim sviralom a onda i svi ostali u jedan glas. Veoma je zanimljivo slušati tu muziku koju stvaraju brojna svirala. Taj zvuk se širi po cijelom mjestu gdje se održava ritual. Za njima ide gomila djece koja svojim tankim glasom potcikuje. Uz svirala, koliko sam doznao, ne pjevaju nikakve pjesme, samo se mogu čuti razni zvukovi njihovih trubi i sitni dječiji glasovi... U povorci sudjeluje od 80 do 100 osoba. Vođa uvijek ide na čelu kolone. Oni dolaze u svako dvorište muslimanske kuće i zadrže se nekoliko minuta trubeći. Pred čiju kuću dođu iz nje iziđu svi članovi familije i posmatraju njihovu predstavu. Tako rade redom, od kuće do kuće, a ukoliko sumnjaju da u nekoj kući živi vještica onda prvo posjete njeno dvorište pa nastavljaju dalje. Kada obiđu cijelo selo, onda se vrate na ono mjesto sa kojeg su krenuli trubeći cijelim putem. Tu se onda desi sljedeći ritual: oko vođe se skupi cijela grupa u krug (geometrijski prikaz sunca), držeći svirala u ruci, u pozi za borbu. Vođa prvi zamahne svojim sviralom tako jako da se ono rascijepi na mnogo komadića koji padnu po okupljenim muškarcima (ritualni blagoslov imitacije sunčevih zraka). Čim on to učini to je znak i za druge, koji uz veliki smijeh i galamu, udaraju se trubama dok ih potpuno ne unište. Potom se vraćaju svojim domovima. Bošnjaci ovaj ritual praktikuju još iz davnih vremena, uoči oba Jurjeva, kako bi se neutralisalo svako negativno djelovanje vještica koje su, prema narodnom vjerovanju, posebno aktivne na ova dva identična praznika. Tim ritualom se obezbjeđivala zaštita ljudi i domaćih životinja sve do naredne godine“.

Na ovome ne prestaje povezanost perzijskog i bosanskog naroda. Naime, slavenski naziv za Boga je naziv koji potječe od perzijskog imena Baga koji se koristio za Ahura Mazdu. Isto tako, slavenski naziv za našu planetu – Zemlja, ima svoj korijen u nazivu perzijske boginje zemlje Zam. Ono što je još bitnije jeste tradicija poštovanja starih božanstava koja je kod bosanskih muslimana egzistirala paralelno sa Islamom odnosno bila je ukomponirana u njega. Naravno, ovdje je riječ o takozvanog „narodnom islamu“ ne onom oficijalnom. Naime, postoje zapisani i objavljeni podaci u knjizi „Prilozi za orijentalnu filologiju“ objavljenoj 1980. godine gdje se navodi kako su u Sarajevu pred Drugi svjetski rat postojali ljudi koji su svoje dove upućivali ne samo Allahu već i nekim ne-islamskim božanstvima. Za ovaj tekst najzanimljivije je ime božanstva Tir iza koje stoji istoimeni perzijski bog kiše i plodnosti. Tir ili Tistriya vodio je armiju Ahura Mazde u borbi protiv zlih sila. Svaki trinaesti dan u mjesecu bio mu je posvećen. Vjerovatno zbog ovog božanstva su se među bosanskim narodom najduže zadržali obredi molitve za kišu i plodnost, tradicije koju su praktikovali Iliri a nastavili sa praksom Bogumili i kasnije islamizirani Bošnjaci.


Bosniaque ritual avec plomb

Dans la tradition de la Bosnie-Herzégovine est présent dans la médecine populaire depuis les temps anciens, un rituel intéressant de plomb connue sous le titre de la fusion du plomb ou salivanje olova, de la fusion de la peur ou salivanje strahe, de la fusion des grains ou salivanje zrna, déversement horreur ou prelijevanje strave, etc. Il annule les effets négatifs du mauvais œil, de la magie noire, de la rencontre avec les démons et de la chance bloquée, par exemple, quand une fille ne peut pas se marier ou l'elève ne reussi pas a l'ecole. Cependant, le plus souvent ce rituel se pratique pour les enfants qui pleurent frequemment ou ont le sommeil agité.  

La personne qui pratique ce rituel est appelé stravarka ou stravaruša , si c'est une femme, ou stravar, si il s'agit d'un homme . Habituellement, la connaissance de la pratique du rituel est hérité d'un membre de la famille qui s'en est occupé toute sa vie. Lorsque cette personne est vieille ou pour cause de maladie ne peut plus être engagé dans la fusion du plomb alors ce savoir elle l'enseigne a son successeur.  

Pour effectuer un rituel de fusion du plomb il faut prendre que quelques petits morceaux de plomb, un récipient métallique dans lequel on verse l'eau, il est recommandé que ce soit de l'eau de source, et une casserole dans lequel faire fondre le plomb sur le feu. Le patient est recouvert d' un tissu rouge sur la tête. Stravarka récitant des prières sur un bol avec de l'eau, en disant des le départ ceci:  

Ma chere Hazrat Fatima, ma chère mère, dites à votre père Mohammed de me venir en aide comme a ce patient.  

Puis il dit que la première et les trois derniers chapitres du Coran, soufflant dans l'eau chaque fois qu'il arrive a la fin de la prière. Si pendant que stravarka fais ca elle a des réactions telles qu'un étouffement dans la poitrine, l'apparition d'une odeur forte, elle sais qu'il est question d'un grand mal, et il est prononcé le chapitre 36. du Coran. Le même chapitre sera prononcé une fois de plus après la fin du rituel, mais cette fois sur un morceau de sucre que le patient doit manger.  

Lorsque le plomb a fondu stravarka prend une cuillère et verse le plomb fondu dans un bol d'eau qu'elle tient au dessus de la tête du patient. Tout en versant au dessus de la tête, elle regarde dans la direction d'une grande colline pour que le mal s'en aille loin du patient. Pendant ce temps-là:  

Le plomb se brise et de N (nom du patient ) tout le mal s'en va.  

Au contact du plomb fondu et de l'eau froide celui ci va prendre differente forme qui seront analysés par stravarka pour connaitre la cause de la maladie ou d'un problème qui touche les patients. Si vous voyez un serpent dans la forme elle conduira à interpréter « que le mal est venu de l'ennemi " si il y a des formes qui ressemblent à des clous on dira alors que c'était la peur ou le stress, si on voit sur certains des morceaux de la couleur verte on va interpréter le signe disant «Quelqu'un a travaillé par magie avec l'aide de talismans, etc .  

Lorsque vous interprétez ce que vous voyez dans les formes de plomb, les ramasser et les remettre de nouveau a fondre dans le feu. Le Plomb fondu sera de nouveau verser dans un bol d'eau par contre cette fois ci il sera tenu au niveau de l'abdomen des patients. Après ré- analyse des formes au fond du bol d'eau stravarka les ramasse à nouveau et refait fondre sur le feu une troisième fois. Cette fois ci le plomb fondu est versé dans un bol d'eau, qu'elle garde au dessus des pieds du patient. Le rituel est terminé, le signe que le mal ou la maladie est annulée se voit grace a une forme dans le plomb en forme de larme, appelé le «cœur». Si cette forme apparait c'est que le rituel a réussi.  

Après ca stravarka prend trois allumettes, les allume une par une et les jette dans un récipient avec de l'eau, en disant :  

Je n'e brule pas des allumettes mais je brule tout le mal,  

les maladies et les démons avec N ( dire le nom du patient ) de la mère N (dire son nom ),  

avec l'aide de Dieu. Amen!  

Stravarka sort alors les allumettes et le plomb du recipient et reverse l'eau dans une bouteille vide et la donne au patient pour la prendre à la maison. L'eau sert a la toilette du patient pendant sept jours, matin et soir, et il boit un peu à chaque fois de cette eau. Le meilleur jour pour effectuer ce rituel est le mardi qui était un jour saint de la Bosnie Bogumil. Si vous ne voyez pas après la troisième fusion du plomb la forme de coeur alors le rituel doit etre répété les deux mardi suivants.  

Dans le contenant utilisé pour le rituel on emmiette des morceaux de pain en tout petit morceaux a fin de les jeter dehors et qu'ils soient mangés par les oiseaux. La signification de ce rituel est de donner l'aumone aux oiseaux afin qu'ils emportent avec eux le mal et les maladies qui ont frappé les patients.  

En fin de compte, il convient de noter que la performance de ce rituel n'est pas anodine, car il se produit un transfert de l'énergie négative des patients sur stravarka qui fait qu'il ou elle ont généralement certaines réactions comme l'insomnie, la douleur de poitrine, les cauchemar, la dépression, etc. Par conséquent, le rituel devrait s'engager seulement par ceux qui ont des connaissances sur l'élimination de l'énergie négative.  


Narodni kalendar: prva džemra

Uz pojavu visibibe džemre je najpoznatiji vijesnik proljeća u Bosni i Hercegovini. Buđenje prirode uz pomoć topli sunčevih zraka jedno je od najljepših i najčarobnijih vjerovanja u narodnom kalendaru.

Po narodnom vjerovanju svakog 19.februara „udari“ prva od tri džemre ili džemreta, kako bi nagovijestili prestanak zime i postepeni dolazak proljeća. Džemre je arapska riječ i doslovno znači „žar vatre“. U bosanskom narodu vjeruje se da prva džemra udari u zrak takozvana zračna džemra, te donosi dobrobit prirodi jer tada puhne jugo i naglo otopli. Odmah nakon prve džemre narod ima običaj da zareže korijenje breze i na njega postavi otvor staklenih flaša kako bi u njih kapao brezin sok. Flaša u tom položaju ostaje do treće džemre. Sakupljeni sok se koristi za liječenje, posebno bolesnih bubrega.

Kako se može i pretpostaviti vjerovanje u džemre je pagansko i potječe iz drevnog kulta boga Sunca koje se nakon pojave islama među Arapima zadržalo u malo izmjenjenoj formi. Pošto je i u BiH u prošlosti naših ilirskih predaka bio izražen solarni kult ovo vjerovanje je prihvaćeno i asimilirano u tradiciju bosanskog naroda.


Ljiljan - simbol povijesti Bosne duge preko 2000 godina

Stari bosanski kraljevski simbol - ljiljani, simbol su historijskog kontinuiteta bosanske državnosti, a kao simbol su prisutni na tlu Bosne više od dvije hiljade godina. U različitim značenjima prisutan je i u nekim drugim starim civilizacijama. U II milenijumu stare ere može se naći u umjetnosti Krete i Egipta. Najstariji nalaz simbola ljiljana u Bosni pronađen je u Ilidži kod Sarajeva, u ruševinama jedne zgrade iz doba Rimljana, gdje je iskopan jedan ulomak zemljane posude star oko 2000 godina na kojoj je utisnut simbol ljiljana (vidi sliku dolje). To je do sada najstariji nalaz ljiljana u ovom dijelu Evrope:

Historičar prof. dr Enver Imamović ističe da je Bosna u srednjem vijeku bila samostalna država, imala je svoje vladare (banove i kraljeve), svoju zastavu i grb (sa ljiljanima), vojsku, strogo određene i čuvane granice, svoj dvor i diplomatsku službu, vlastiti jezik (bosanski), vlastito pismo (bosančicu), svoju vjeru (bogumilsku), svoj narod (Bošnjani), svoju monetu, i sve drugo što karakterizira jednu državu, pa i više od toga, jer mnoge zemlje nisu imale ono što je imala i što je bila Bosna.

- Treba naglasiti da je Bosna jedna od rijetkih europskih zemalja, a time i u svijetu, koja ima tako dugu tradiciju državnih obilježja.


Narodni kalendar: Veljača

U narodnom kalendaru Zehmerija, koja započinje 21.decembra i traje 40 dana odnosno do 1. februara, smatra se periodom najhladniji dana u godini. Od početka februara ulazi se u Hamsin, vremenski period od 50 dana, koji se smatra toplijim periodom zime. Hamsin je zapravo jedan vrlo raznovrstan kalendarski period u kojem počinje i završava Veljača, tri džemre, Baba, Did, stablići, kablići i štapići. Zbog toga ovaj završni dio zime i početak proljeća zaslužuje detaljniju analizu.

Prema bosanskom narodnom kalendaru danas, tačno u podne, nastaje Veljača – period od mjesec dana, od 14.februara do 14.marta, koji predstavlja period zime kada se prema vjerovanju „tuku bura i juga“ hladni i topli vjetar što stvara nestabilno vrijeme. Po kazivanju naroda Cazinske krajine dobar znak za godinu, posebno urod pšenice, jeste ako je početak Veljače „pun“ odnosno snježan. Kako se dalje kazuje, Veljača je navodno rekla da će ostaviti onakvo vrijeme kakvo je zatekla a slaže li, tvrdi narodna mudrost, biće u ljeto nevremena.

Kada analiziramo dublju simboliku Veljače i onoga što ona predstavlja možemo bez svake sumnje pronaći dio paganske tradicije naših ilirskih predaka koja je u većoj ili manjoj mjeri bila analogna onoj keltskoj, na čijim temeljima počiva drevno europsko vještičarstvo.

Kalendarski Veljača se za razliku od Zehmerije ne poklapa sa drugim paganskim praznikom Imbolc, koji se obilježava od sumraka 31.januara pa do 2.februara, ali zato on dolazi na samom kraju Zehmerije, i taj podatak ne treba zanemariti. Imbolc je vrijeme kada se keltska trojna boginja Brigid prvi put pojavila kao djevojka i vodila ljubav sa mladim bogom sunca rođenim na najkraći dan u godini. Razlika u 12 dana možda je splet okolnosti tojest pogreške u usmenom prenošenju sa generacije na generaciju. No, opet ne treba ignorisati ni činjenicu da Zehmerija, koja traje 40 dana, započinje 21.decembra a završava 1.februara. Naziv Veljača vjerovatno dolazi od Velja, Vela ili Velika čime se aludira da je Djevojka postala Majka, i time je dobila titulu Velike, one koja donosi život. Njen simbol je pun Mjesec.

Boginja se oporavila od porođaja. Bog je ojačao i njegova toplina postepeno prodire u zemlju i tako se javljaju najraniji počeci proljeća. Njegova moć neprestano raste, svjetlost se probija kroz mrak i time dani postaju sve duži. Priroda se polako budi, što se prema bosanskom kalendaru očituje borbom sjevernog i južnog vjetra. Boginja pokazuje svoj blagoslov, narodna predaja tvrdi ukoliko početak Veljače tojest 14.,15. i 16.februar budu obilježeni padavinom snijega predstoji plodna godina, posebno za urod pšenice, inače simbola Boginje.



'Milanović je došao u Mostar, a ne u Tuzlu! Domaćin mu je bio predsjednik HDZ-a, poznat kao jedan od najvećih lopova protiv kojih se demonstranti bore!?! Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena! MILANOVIĆU, MARŠ KUĆI !!!', izjavila je redateljica Jasmile Žbanić za portal


Autentični revolucionarni zahtjevi probijaju se iz Tuzle i šire gradovima BiH: "Sva vlast plenumima!"

Svi oni koji zdravo-razumski prate naše pisanje zadnjih nekoliko godina znaju da je medijska propaganda i raskrinkavanje iste jedna od centralnih tema kojima se intenzivno bavimo. Iz te perspektive aktualna događanja u BiH su izuzetno zanimljiva za praćenje. Količina propagande je zaista bez presedana, no pitanje je koliko stvarno ima utjecaja na stanovnike, ne samo BiH, već i cijele regije koja zasigurno intenzivno prati razvoj situacije.

Medijski angažman poprima oblike pravog, gotovo vojnog, kontraobavještajnog djelovanja. Već prvog dana smo predstavili cjelokupni "recept" koji će se implementirati i sada ga možemo pratiti iz dana u dan. Nakon izbijanja radničke pobune prvo se krenulo s lažnim vijestima o masovnim pljačkama u Tuzli. Te laži su do sada relativno uspješno sami stanovnici i svjedoci na terenu raskrinkali.

Kada se eskalacija proširila na Sarajevo stiže nam vijest o "potpunom uništenju arhiva koji sadrži građu neprocjenjive vrijednosti". Mediji oplakuju neprocjenjivo blago "koje je preživjelo sve ratove" da bi sada "divljački bilo uništeno od strane vandala", koji su - eto, prigodno - ujedno "pijani i nadrogirani".

Veljača 2014. u Sarajevu kao veljača 1933. u Berlinu. Gori arhiv, gori Reichstag. Dok je ovaj drugi bio podmenut, ovaj prvi je izgleda posve izmišljen. Naime, sarajevski umjetnik Damir Imamović jučer je objavio kako je "99,9 posto građe Arhiva BiH spašeno". " Samo su kancelarije izgorjele sa nešto građe", rekao je Imamović nakon razgovora s ljudima koji su gasili vatru.

To je bila prva razina napada - da se prosvjednike prikaže manijakalnim pljačkašima i razbojnicima. Ta razina imala je za cilj oslabiti pobunu iznutra, unutar samih gradova, da se ljude zadrži unutar 4 zida i da slučajno ne pomišljaju na izlazak na ulice. Ona druga razina možda je još i perfidnija i njen je cilj bio "lokalizirati" pobunu kako se ista ne bi proširila i dalje, pa i na zemlje regije.

"Ovo je unutar-bošnjački politički sukob", tvrde danas neki, znajući da ne govore istinu, ali za to su plaćeni jako dobro. Nacionalna pripadnost nema nikakve veze s razlozima eksplozije ove pobune, apsolutno nikakve.

"Ne nasjedajte na ove provokacije", poručuje se Srbima i Hrvatima u BiH. "Iza toga stoje ovi, stoje oni" - i tako u nedogled. Kod ljudi se stvara osjećaj paranoje, straha, spominju im se "novi ratovi", zavjere... Nažalost neki stanovnici ovih traumatiziranih područja su očito još uvijek sposobni progutati ovakve laži i obmane. Koliki broj? Teško je reći, ali brojka je zasigurno manja od one koju nam daju isti mediji koji šire ovu propagandu.

Strah vladajuće klase u regiji je po prvi put nakon jako dugo vremena golem, kako strah tako i paranoja. Hoće li ih, još jednom, nacionalistička karta uspjeti spasiti? To je ključno pitanje o kojem danas razmišljaju. Hoće li narodi progutati jednu te istu laž koja im je uništila prošlost, sadašnjost i budućnost - ili će možda shvatiti kako su svi u jednoj te istoj kaljuži, s jednim te istim tlačiteljima? U situaciji gdje nacionalnost, vjera i druge karakteristike ne igraju apsolutno nikakvu ulogu?

Uz pumpanje ovih strahova, zavjera i paranoja u fokus se guraju teme poput "tko stoji iza ovoga?", "tko dirigira?", "cui bono?". Odgovor je jednostavan - iza "ovoga" će stajati svi, samo ne narod, ako im se dopusti dominacija nad informacijom. Svaka politička struja nastojati će maksimalno kapitalizirati na ovoj pobunu ako ona poklekne. Moćni medijski moguli vide u ovome svoju priliku, regionalni uzurpatori vide šansu za širenjem svojih interesa, međunarodna zajednica vidi mogućnost ubrzavanja svojih ciljeva na leđima pobunjenog naroda.

Gdje god bude postojao čak i najmanji prostor infiltracije, infiltracija će se tamo i dogoditi. Tragovi direktne demokracije nastojati će se razbiti i gurnuti natrag u buržujsku demokraciju od koje profitira samo vladajuća klasa. Pobunu će se nastojati preusmjeriti u tom pravcu, u bilo kojem pravcu zapravo, samo da je se skrene s jedinog progresivnog puta oslobođenja.

No, sve te obmane koje talasaju na površini medijske propagande ne moraju značiti da se ispod površine već nisu počeli događati važni procesi. Štoviše, oni su definitivno počeli. Jučer su se iz Tuzle začuli autentični revolucionarni zahtjevi - "Sva vlast plenumima!".

Ove akcije neće dobiti nikakvu pažnju mainstream medija, jer se ovih akcija boje više od ičega. I oni mediji koji su tobože na strani prosvjednike u fokus guraju pro-sistemska rješenja u stilu "želimo novu vlast, želimo efikasniji kapitalizam". To je još i najveća kontrarevolucija, podjednako radzorna kao i ona koja želi prosvjednike prikazati drogiranim huljama.


1. da nadležni organi vlasti Tuzlanskog kantona, u skladu sa Ustavom i zakonom, obezbijede sigurnost svih učesnika protesta;

2. da Skupština Tuzlanskog kantona, u skladu sa ustavnim nadležnostima, odmah osigura funkcionisanje vlasti na području Tuzlanskog kantona, bez uključivanja Vlade u ostavci;

3. da Skupština Tuzlanskog kantona, u saradnji sa Plenumom, najkasnije do 01.03.2014., izvrši izbor i imenovanje ekspertne vlade, sačinjene od stručnih, nestranačkih i nekompromitovanih članova.

Ovaj Proglas donose Plenum građana/ki Tuzlanskog kantona, za dobro svih nas."

Tuzla je počela važan proces, koji se već danas nastavlja i u drugim gradovima - naime, najavljen je "Plenum građana i građanki Sarajeva", a stižu informacije kako će se i u drugim gradovima održati plenumi.

Zašto su plenumi u ovom trenutku toliko važni i zašto su oni revolucionarni glas pobune u BiH? Zato jer su autentična alternativa anti-narodnoj vlasti, oni su alfa i omega direktne demokracije. Na tim sastancima radnici mogu slobodno iznijeti svoju agendu i dati joj jedini pravi legitimitet. U suštini, plenumi su nešto čega će se vladajuća klasa bojati još i više od eskalacije na ulicama, jer plenumi preuzimaju legitimitet iz njihovih ruku i daju ga u ruke narodu.

Što je zapravo plenum, poprilično je dobro opisano na stranicama

"Plenum predstavlja skupštinu članova grupe ili više grupa, to je javni prostor za raspravu, bez zabrana i hijerarhije sudionika, na kojem se donose odluke. Otvoren je za sve, svako može sudjelovati i svako ima pravo glasa. U njemu samo ne sjede predstavnici vlasti i organizacija, izuzev toga to je prostor bez zabrana i pripada svima.

Tko god se osjeća pozvanim ili osjeća potrebu da sudjeluje, to može učiniti bez ikakvih prepreka. Odluke na plenumu donose svi sudionici po principu većinske odluke, za ili protiv.

Plenum nema vođa, na sjednicama se biraju moderatori koji će upravljati diskusiju i određivati koliko vremena davati govornicima te podsjećati na redoslijed točaka dnevnog reda koje su utvrđene na početku. Na kraju svake sjednice bivaju izabrani moderatori za narednu sjednicu.

U plenumu ne postoje funkcije poput portparola, zastupnika i delegacija. Uz pristanak učesnika plenuma ili na prijedlog plenuma u javnosti istupaju osobe koje daju izjave ili intervjue". Autentični revolucionarni zahtjevi probijaju se iz Tuzle i šire gradovima BiH: "Sva vlast plenumima!"Jedan od glavnih načina na koji se pokušalo diskreditirati prosvjednike ovih dana su bile izjave poput "što oni žele? tko ih predstavlja?" - tu plenumi dolaze do izražaja. Prošlotjedna eskalacija širom je otvorila vrata organiziranom progresivnom putu naprijed, ako građani nastave tim putem i složno preuzmu moć odlučivanja u svoje ruke, nikakva količina propagande na tom putu ih neće moći zaustaviti.


La divination par les haricots

La divination de l'avenir avec 41 grains de haricots blancs est la forme la plus célèbre de prédiction du destin en Bosnie-Herzégovine. On croit que cette forme de divination vient de Turquie et est basé sur l'ancien calendrier turc, qui se composait de seulement neuf mois, chaque mois individuel de 40 jours. En outre, 40 + 1 grain a toujours eu sa forte symbolique, en particulier a cause de la légende turque du héro qui avec bravoure a vaincu 40 soldats seul. Certains anthropologues associent l’origine de cette méthode divination a une autre similaire qui se nomme Kumalak et qui existe dans la tradition de l'Iran et de Kasakhstan. 

Selon la tradition bosniaque ce genre de divination est liée à Hazrat Fatima, fille du Prophète Muhammad, qui faisait affaire avec cela en cachette de son père. Cependant, à une occasion, alors que Fatima prédisait l’avenir a une de ses amies dans sa maison Mohammed a surgi. De grande surprise et de peur, Fatima a reussi a cacher sous sa jupe la moitié des haricots. Voyant ca son père, lui dit alors: "Puisse la moitié etre la verité et l’autre moitié le mensonge!". En raison de cette légende dans le peuple de Bosnie au jour d’aujourd’hui on continue de croire qu’à chaque divination il y a seulement la moitié de vérité et que le reste est un mensonge. 

Pour la divination par les haricots il faut 41 haricot blancs et un morceau de tissu rouge. Quand le tissu est mis en face de soi sur la table, on met les haricots et avec la main droite on les tourne trois fois dans le sens des aiguilles d'une montre en disant : " Au nom de Hazrat Fatima, je définis ces haricots pour... (ici préciser ce que nous voulons savoir ) ". Puis les grains sont répartis en trois piles égales et on retire de chacune des piles quatre grains, jusqu'à ce qu'il reste 1, 2, 3, ou 4 grains qui sont mis en face de soi. Lorsque trois rangs sont formés ont peut commencer l’interprétation. La Ligne verticale de droite est appelé "l'homme", la ligne verticale au milieu est appelé la "maison" et la ligne verticale gauche est appelée "femme". Si vous êtes une femme, vous interprétez les chiffres obtenus de gauche à droite ou vice versa si vous êtes un homme. Les haricots sont interprétés de trois façons: horizontalement, verticalement, et en diagonale. 

La première formation de grains en trois rangées horizontales révèle le passé de la personnes a qui l’ont prédit la destinée. La deuxieme formation de grains en trois rangées horizontales revele le présent de la personne pour qui on consulte les haricots et a la fin la troisième formation de grains est pour l'avenir. Le détail le plus important dans l'interprétation des haricots, c'est que lorsque vous formez trois lignes que vous devez compter le nombre de tas avec 4 grains. Ceux-ci sont appelés hatma et leur nombre détermine si le sort est favorable ou non. Si vous avez un hatma 5, 7 ou 9 il vous attend bonheur, l'accomplissement du désir ou un changement favorable tandis que si vous avez 6 ou 8 hatma devant vous période négative, la déception ou la tristesse. A part ca, quand se forme les trois rangs horizontaux la personne qui fait l’interpretation doit d’abord compter le nombre de 4 , de 3, de 2 et de 1 .. voici un exemple :  

Dans ce tableau, nous avons trois rangées de sept hatma ce qui est un signe de nouvelles favorables, de bonheur et de succès. De même, il n'existe qu'un seul 3, appelé murad et qui signifie l'amour. Murad est particulièrement avantageux dans la divination d'amour. Ensuite, nous avons quatre numéro deux (numéro 2 dans l'interprétation des haricots appelé "pas") qui indiquent un changement: depart à l'étranger, demenagement ou même une séparation entre deux personnes. Enfin, nous examinons combien il y a d’endroit avec le numero 1, dans ce cas ci il ya deux unités et ils représentent les problemes du consultant. Lorsque nous avons effectué une analyse des 4 premiers chiffres on passe au deuxième niveau de l’interprétation. Si le consultant est une femme nous interprétons les haricots de gauche à droite: 


234 - la femme (consultante) est amoureuse veut une relation avec un homme. 

112- la femme (consultante) est triste elle ne sait pas ce que l’homme ressent pour elle . Il est possible qu'il ne lui montre pas assez d'intérêt. 

242 – malgré tout il y aura une visite, une rencontre entre l’homme et la femme(consultante). 


212 – la femme (consultante) risque une maladie sans gravité. 413 – confusion dans la famille , désaccord entre les membres de la famille, agitation. 

224 - réussite de l'entreprise, un nouvel emploi ou un changement favorable. 


212 – vu que cette combinaison se repete deux fois il se peut que la consultante ai besoin d’aller a l’hopital , elle ne pourra echapper a cette maladie. 

214 - période défavorable se terminant après six mois.  


Dolaze bolji dani za Bosnu i Hercegovinu

Kao i svake godine srpski nacionalistički orijentiran časopis Treće oko potrudi se štampati posebno izdanje posvećeno „proročanstvima“ svojih nadobudnih „vidovnjaka“ u čijim kazivanjima nema ničega proročanskog već je sve to, jednostavno rečeno, prepričavanje onoga što se već priča u narodu i što se priželjkuje. Pošto je većina sadržaja prilično dosadna jer je pisana, kao i oni prethodnih, po istom sistemu gdje glavnu ulogu igraju Rusija i Kina, kao sile Dobra, i EU i Amerika kao sile Zla. Po tom sistemu se stalno udara i proriču gluposti. Svi vidovnjaci su prilično elokventni kada treba šta reći o vječito nemirnom Bliskom Istoku, jer tu je sve više manje poznato, ili domaćim temama koje odražavaju romantične želje o boljem životu u Srbiji i vječitim maštarijama o Kosovu ili Republici Srpskoj. No, kada treba biti realan i konkretan tu se iznenada vidovnjačka moć povlači i nestaje.  

Iako su, kako smo već rekli, tradicionalno USA i EU negativci u „proročanstvima“ srbijanskih „vidovnjaka“ promovisani kao neprijatelji Srbije i naroda, prosto začuđuje činjenica da im ista ta USA i EU sada omoguće da žive u njihovim zemljama za manje od mjesec dana 95% stanovništva bi napustilo zemlju i otišlo?! Time se se još jednom potvrđuje kako narod, koji je prije svega egoističan i licemjeran (čast izuzecima), sa percepcijom stvarnosti koja je još uvijek na razini srednjeg vijeka, i dalje nema dodirnih tačaka sa realnom situacijom u kojoj se nalazi.  

Ono što je isto tako već postalo tradicionalno u „proročanstvima“ samozvanih vidovnjaka, gatara i astrologa iz Trećeg oka jeste ona mantra o skorašnjoj samostalnosti genocidne tvorevine nazvane ironičnim nazivom Republika Srpska, koji zapravo simboliše poraz Velike Srbije, pošto od onog originalnog naziva sa početka agresije 1992.godine kada je glasio „Srpska republika Bosna i Hercegovina“ ostao je ovaj, znatno umanjen naziv.  

Republika Srpska je kako svi znamo umjetna tvorevina, stvorena po želji EU I USA, i kao takva postojat će dok ima želje i interesa upravo onih koji su je i kreirali. Znači, imamo balon-entitet čija je rok proizvodnje poznat ali i datum isteka upotrebe. Za razliku od toga, Bosna i Hercegovina je država koja će preživjeti i Srpsku i Federaciju.  

Za Bosnu i Hercegovinu napokon dolaze bolji dani. A taj period počinje od 21.januara 2014.godine kada Srbija počinje sa početkom pregovora za članstvo u EU. Po uzoru na Hrvatsku koja se u tom procesu automatski morala odreći sna o ustaškoj Herceg-Bosni i Srbija će se početi sve više i više distancirati od Srpske i na kraju potpuno dići ruke od nje. Time će se stvoriti neophodni uslovi za učinkovitu borbu protiv korupcije, smjenu političke garniture i stvaranje stabilne zemlje kakvu od nas očekuje EU.  

Ti silni“ vidovnjaci“ iz Trećeg oka koji su gromoglasno prethodnih godina najavljivali povratak Kosova sada svjesni da od toga nema ništa stavljaju fokus na Srpsku, koju doživljavaju kao zamjenu za izgubljeni dio zemlje, no i tu se želje i realnost razilaze u širokom luku. Srbija će do kraja pregovora sa EU morati ispuniti mnoge zadatke među kojima je potpuno distanciranje od Srpske, priznanje Kosova a i priznati autonomiju Vojvodini. To je samo dio uslova a ostali su ulazak u NATO, privatizaciju svega i svačega, od čega će sve za male pare pokupovati stranci i zavladati vitalnim granama zemlje, itd. Time će Srbija i definitivno postati kolonija Europske Unije, iste one kojoj „vidovnjaci“ iz Trećeg oka tako rado proriču nestanak. Naglašavamo „potpuno postati“ jer već danas su sve zemlje bivše Jugoslavije kolonije Zapada, u manjem ili većem opsegu. Ulazak u EU je samo završetak tog procesa.  

Naravno, kada počne europsko discipliniranje Srbije i za nas u Bosni i Hercegovini počet će se stvarati prijeko potrebni uvjeti za koliko toliko bolju budućnost. Taj proces će biti bolan jer on će rezultirati smjenom političke elite, oštrom borbom protiv korupcije i uvođenjem reda i zakona što će se opet prelomiti preko leđa naroda. Kako i sami pripadamo u u jednu od zemalja-kolonija Zapada budućnost nam nikako ne može biti blistava ali na nama je da se potrudimo za zauzimanje što bolje pozicije. Preživjeli smo Rimljane, Osmanlije, Austrougarsku, dva svjetska rata, Jugoslaviju, genocid pa ćemo valjda preživjeti i ovo. U toj nadi ostaje nam samo da od srca poželimo svim čitaocima ovog bloga sljedeće - SRETNA NOVA GODINA i sve najbolje u predstojećoj godini!  


Reinkarnacija u tradiciji bosanskog naroda

Bogumilstvo se temeljilo na perzijskom dualizmu: gospodar duhovnog svijeta bio je Bog, a materije, koja je prolazna, bila je u vlasti zlog boga Satane. Isti princip pojavljuje se u kršćanstvu, islamu i judaizmu gdje su jasno naglašena načela dobra i zla te da Bog, iz ovog ili onog razloga, nikada nije pobjedio Sotonu pa stoga njih dvojica imaju svoja kraljevsta i vječno suprostavljene vojske. Omjer snaga im je podjednak uz religijsko obećanje kako će Sotona ipak na kraju biti pobjeđen i uništen.  

Glavni element duhovnog svijeta bila je duša, za koju su bogumili vjerovali, da seobom ili metampsihozom teži ka vječnom savršenstvu ili nirvani – konačnom oslobođenju. Prema bogumilskom nauku, bilo je zabranjeno ubijati životinje i ptice, pa čak i uništavati njihova jaja, zbog toga što u svakoj životinji može biti ljudska duša da čini pokoru za grijehe koje je neki čovjek napravio za vrijeme svog života. Da su stara bogumilska vjerovanja ostavila dubok trag na bosanski narod najbolje svjedoči još uvijek aktualno vjerovanje iz sjeverozapadne Bosne koje tvrdi da se zle osobe nakon smrti pretvaraju u životinje poput svinje, krave, konja....kako bi u svom novom životu služile ljudima i time platili svoje grijehe.  

Jedan značajan zapis, koji datira još iz vremena osmanlijske okupacije BiH, pod nazivom „Slikama iz Bosne“ eksplicitno govori o vrlo raširenoj ideji o reinkarnaciji kod bosanskog naroda. Autor Klement Božić komentarišući, kao i niz drugih suvremenih posmatrača, čopore pasa koji se sasvim slobodno kreću po četvrtima i ulicama Sarajeva piše: „Bošnjaci ih (pse) paze tako, što im daju potpunu slobodu; kažu moglo bi biti da je u kome od njih ljudska duša te ako po noći što neugodno sanjaju, kupe u jutro nekoliko kruhova pa njima nahrane pse“.

Jedina životinja u kojoj ne može da bude ljudske duše jeste zmija, vjerovatno zbog ilirske legende kako je ona stvorena 40 godina prije bilo kojeg živog bića na zemlji. Ovo mitološko vjerovanje bosanskog naroda u potpunosti je analogno antičkoj predodžbi o praocu svih Ilira kojeg je još kao malo dijete omotala svojim tijelom zmija. Na mnoge načine zmiji je službeno dat povlašteni položaj te je ona i kod bogumila imala svoje posebno mjesto što se može primjetiti iz mnogobrojnih legendi nastali kroz srednji vijek u kojima je upravo ova životinja među glavnim akterima. Bogumilima, za razliku od drugih kršćanskih crkvi, zmija nije predstavljala inkarnaciju zla pošto je prema njihovoj doktrini drvo spoznaje dobra i zla bila žena (Eva), a Adam je sagriješio zbog tjelesnog općenja sa njom, te su zbog toga oboje protjerani iz Raja. Zahvaljujući tome postojanje kulta zmije nije bilo niti u jednom dijelu bosanske povijesti dovedeno u pitanje pa čak ni tokom turbolentnog srednjeg vijeka. Odgovor na pitanje zbog čega je jedino zmija izuzeta iz karmičkog kruga jeste da ona kao sveta životinja ne može biti nositelj ljudske griješne duše već je njen zadatak da svojim mističnim moćima štiti svaku kuću i duše koje žive u njoj.  

Iako bogumili prema svom vjerskom nauku nisu bili skloni pretjeranom uživanju u zemaljskim blagodetima, oni su poput svih drugih, bili izloženi stalnim iskušenjima koja su vladala zlim svijetom materijalnog što je svakako otežavalo duši da doživi prosvjetljenje. Završetak reinkarnacijskog ciklusa kroz bogumilsko shvatanje bio je moguć samo nakon primanja sakramenta na samrti sa kojim bi duša doživjela duhovnu regeneraciju . Ona je bila izvediva jedino kroz ovakav oblik pročišćenja te nakon odvajanja od materijalnog svijeta koji je pod kontrolom zla. Finalni cilj je bilo osigurati ujedinjenje duše sa dobrim Bogom. U turinskoj parnici od 1388.godine iznosi se tvrdnja da duša koja na samrti ne primi consolamentum prelazi u prvo tijelo koje nađe bilo ljudsko ili životinjsko; tako sve to traje sve dok na samrti ne bude blagoslovljeno od svog duhovnog oca.  

Kada rezimiramo sve do sada napisano dolazimo do prilično senzacionalističkog podatka koji nam otkriva kako u Bosni i Hercegovini nailazimo na vrlo jasne i očite osnove doktrine o karmi i reinkarnaciji koja se na taj način može smatrati rjetkom, ako ne i jedinom zemljom u ovom dijelu Europe, sa ovakvim tradicijskim konceptom koji svakako nije nastao u bogumilskoj vjeri već njegova pojava datira iz antičkoj vremena. Zbog toga taj specifikum bosanskog naroda zaslužuje posebno istraživanje.  

Reinkarnacija kao pojam detaljno je objašnjena u Bhavagad-giti, autoritativnom spisu vedskog učenja koji datira iz petog tisućljeća prije nove ere, kao ciklusa rađanja i umiranja u krugu samsare, te karme kao uzročno-posljedičnog djelovanja prema kojem vlastitim postupcima, mislima i osjećanjima sami kreiramo svoju sudbinu. Ideju o reinkarnaciji nalazimo na skoro svim kontinentima. No, za naše prilike najbitniji podatak je onaj da je reinkarnacijska misao bila prisutna kod starih Perzijanaca i Kelta, dvaju naroda koja su u većoj ili manjoj mjeri imali presudan utjecaj na religijsko poimanje bosanskog naroda, posebno naših predaka.  


Keltska boginja Mjeseca

Kako bi se detaljnije upoznali sa začecima religijske ideje o reinkarnaciji u Bosni i Hercegovini potrebno je slijediti trag zmije (zmaja) na jedinstvenom simbolu antičke prošlosti ove zemlje – stećku. Iako predstava zmaja na bosanskim stećcima poput onog u Boljunima ili na poznatom stećku iz Donje Zgošće slučajno ili namjerno kod mnogih istraživača nije potaknula interes sa ozbiljnijom opservacijom, već se interpretirala na najednostavniji način, kao heraldički motiv bez nekog dubljeg pozadinskog značenja, ona svakom ozbiljnijem istraživaču može biti putokaz u otkrivanju religijske i kulturne baštine bosanskog naroda. Danas na svu sreću znamo da prikazi zmaja nisu slučajni niti u formi ornamenta bez značenja već predstavljaju, između ostalog, dokaz duboke simbioze Kelta i Ilira, kroz kulturnu i religijsku praksu. Naime, na pojedinim stećcima nalazi se prikaz dvoglavog zmaja istovjetan keltskom simbolu zmaja sa dvije glave. Tu ne završava identičnost keltske i bosanske (ilirske) tradicije već ona dobija svoj puni smisao kroz prikaz keltske mjesečeve boginje Arianrhod na jednom od stećaka čime dolazimo do recentnih dokaza o dominantnom utjecaju kulta Velike Majke i zmaju, kao simbolu plodnosti – novog života . 

Arianrhod je poznata pod nekoliko imena: „High Fruitful Mother“, „Silver Wheel“, „Silver Circle“, „Sky Goddess“, etc. U etimologiji smatra se da njeno ime dolazi od velškog „srebren“ ili ariawyn - „žena od srebra“. Porijeklo imena također se dovodi i u vezu sa Ariadne ili Aradia, grčke lunarne boginje, koja se više vezuje za ciklus rastućeg mjeseca. Ariana, čije je značenje „jedna vrlo sveta“, poznato je ilirsko žensko ime i danas vrlo prisutno na području Albanije, Kosova i BiH. U upotrebi su i drugi oblici ovog ime poput Ilirijana ili Ilirija . 

Keltski religijski utjecaj na ilirska plemena je ostavio relativno dubok trag posebno u kultu Velike Majke. Naime, prema keltskoj predaji Arianrhod se brine za ratnike i njihove duše što se savršeno uklapa u legendu o Muji Hrnjici i Gorskoj vili. Isto tako, Arianrhod je i boginja reinkarnacije, novog života, čime predstavlja neprikosovenu majku života. Pojam reinkarnacije tojest uskrsnuća i novog života Ilirima nije bio nimalo stran, baš naprotiv, svu tu simboliku predstavljala je zmija, njihov totem, koja je presvlačenjem kože personificirala neprekidni krug života . 

U skladu sa svime do sada napisanim može se utvrditi kako je reinkarnacijska misao bila neodvojivi dio kulta plodnosti i Velike Majke te da je kao takva provlačila se kroz tradiciju našeg naroda kroz sva protekla stoljeća, u manjem ili većem opsegu. Zbog toga je nalazimo u bogumilskoj tradiciji ali i u vremenu nakon srednjeg vijeka kroz narodnu religiju . 


Od Ilira i Bogumila do bosanskog Holokausta

Bogumilski pokret bez svake sumnje jedan je od fenomena srednjovjekovne Bosne i Hercegovine jer svjedoči o snazi i jedinstvu koje je odlikovalo tadašnji bosanski narod. Svjesni svoje posebnosti, naročito ilirskog porijekla, tadašnji Bošnjani najteže su od sviju naroda podnijeli nasilni prelazak sa paganizma na kršćanstvo jer im je nova vjera bila potpuno strana i besmislena. Zbog toga se bosanski narod nikada nije odrekao svojih starih kultova, posebno kulta zmije, koji su bili savršeno uklopljeni u suživot sa prirodom, njenim bogovima, posebno Velikom Majkom i astralnim božanstvima. U skladu sa tim morao je postojati otpor, isti onaj koji je zamalo vojno slomio Rimsko carstvo, a koji je bosanski narod pronašao u bogumilstvu. Za pretpostaviti je to da su Bošnjani u bogumilstvu uvidjeli neke sličnosti sa ilirskim kultovima ali još važnije od toga jeste činjenica da su kroz bogumilstvo ostvarili svojevrsnu autonomiju od kršćanskih crkvi kako bi upravo u toj pogodnosti mogli nastaviti sa antičkom praksom slavljena starih kultova. Okupljanja na visokim lokalitetima gdje su Iliri slavili nebeska božanstva bila je jedna od praksi Bogumila. 

Želja za očuvanjem tradicije i kulturnog identiteta rezultirala je time da se bogumilska vjera u potpunosti afirmirala u Bosni i Hercegovini postajući glavni religijski ali i politički pokret utemeljen na revolucionarskoj ideji otpora prema diktaturi i hegemonizmu koji su dolazili iz dva pravca - Vatikana i Bizantije. Masovni prelasci bogumila na islam, bez prisile i prijetnji, najbolji su dokaz tih tvrdnji koje podržava tezu da su bogumili u novoj vjeri vidjeli najbolju zaštitu i rješenje za svoj opstanak. 

Upravo iz svega navedenog možemo pronaći korjen animoziteta kojem su Bošnjaci bili izloženi od strane Srbije te donekle Hrvatske. Iako treći po brojnosti narod u bivšoj Jugoslaviji, nad Bošnjacima se ne samo u tadašnjoj državi, već i puno vijekova ranije, provodio kulturološki genocid koji je svoju kulminaciju dostigao u periodu od 1992 do 1995.kada on poprima još suroviji oblik izražen kroz etničko čišćenje. U tom vremenu bosanskog Holokausta desili su se najsuroviji zločini od kraja Drugog svjetskog rata kada su Bošnjaci, suočeni sa mogućnošću potpunog uništenja, ubijani po mnogim srpskim konc logorima, što je rezultiralo mnogobrojnim masovnim grobnicama od kojih polovica do današnjih dana nisu još ni pronađene. 

Svemu tome je prethodila vrlo dobro smišljena strategija uništavanja identiteta Bošnjaka, prisvajanja svega onoga što jedan narod čini nacijom, u čemu su srpski etnolozi i antropolozi odigrali posebnu ulogu. Naime, sva narodna vjerovanja Bošnjaka prisvojena su kao srpska uz teoriju bez ijednog validnog dokaza kako su i sami Bošnjaci – Srbi?! No, to nije slučaj samo sa Bosnom, već i drugim okolnim zemljama pa kroz njihovu etnološku literaturu možemo pronaći cijela poglavlja narodne tradicije Hrvatske, Crne Gore, Bugarske ili Rumunije pod zajedničkim nazivom „srpska vjerovanja“. Posebni dio čine turska tradicionalna vjerovanja, njihovi običaji, jela, riječi, čak i muzika, koje Srbi danas smatraju svojim i autentičnim dijelom kulturne povijesti?!  


Illyrian religion and Bosnian mythology

Cultural anthropology which combines a few special disciplines such as ethnology, archaeology or linguistics, gives us a perfect insight into the history and heritage of a certain people, and it tries, fairly successfully, to show in a logical sense the evolutionary trend present throughout history among a certain people. Influences are, of course, socially multifaceted, and so with the cultural the religious influence was supplemented and the circle would be complete. 

If we wish to monitor carefully that evolutionary sequence of events then we surely must reach out to mythology, its fantastic creatures and legends, mostly for the fact that mythology is the most archaic form of art which for the first time showed mankind's limitless imagination. Inhabiting nature and the world around them with highly unusual and different beings and appearances, mankind first of all showed their social nature, but also the need to express its intimate fears, hopes, aspirations and frustrations. The tendency to express oneself in the best possible way resulted in the appearance of various stories, legends, drawings and sculptures about a different world where the principles of good and evil are highly accentuated, and what is more important, where they show their meaning and efficiency. Through those mediums we come across information about classic frustration with everyday life to which people were subject to in the old days as well as today. That's why mythology as a discipline always suggests that there is no one answer but that there are many.

Consistency of mythological legends is evident in various segments of a society in its entirety, even though it might not be so visible at first glance. Some of its parts, smaller or larger segments, are so incorporated in everyday life that no one pays attention to them, nor is their deeper meaning analysed. In more recent past mythology was present in social memory mostly when one wanted to achieve a political goal, which is always connected with nationalism and genocidal ideas, which we could witness during the end of the last century when the militant politics of Serbia specifically and deliberately used the historic event, defeat by the Ottomans at Kosovo, to start their military invasion on neighbouring republics which had catastrophic circumstances, such as the genocide in Srebrenica but also in other cities in BiH.

When we want to study the mythology of Bosnia and Herzegovina but also of the entire former Yugoslavia we have to start from the historical fact that southern Slavs don't exist. There are only people of southern Europe which use Slavic languages, but those people are not of Slavic descent but Illyrian, especially the people from Bosnia and Herzegovina and Croatia, which was proven a couple of times with the analysis of genetic origin. The mistake that historians made in their estimate of the origin of a certain people based solely on their language is catastrophic and, as we have witnessed, historically tragic. According to that theory todays Mexicans should be Spaniards, Brazilians or Portuguese, etc .

One of the studies on genetic origin of the inhabitants of former Yugoslav republics was implemented in cooperation with: Institute for Anthropological research in Zagreb, Medical University in Skopje, Clinical centre in Belgrade, Estonian Bio-centre at the Tart University, Medical University in Priština, Medical Faculty in Tuzla, Clinical hospital "Bijeli Brijeg" in Tuzla, Health centre in Zagreb and Medical school in Edinburgh - Scotland. For the results to be as close to reality in the field, the tests were gathered in all cities of the former Yugoslav republic .

The results showed that the most dominant were the haplogroup's on the territory of former Yugoslavia: 1lb, R1a, R1b and E3bl. Haplogroup l1b or so called "Illyrian gene" was the most widespread in all countries of former Yugoslavia, and the most interesting fact is that the group l1b was present even in 70% in Herzegovina, Dalmatia and other islands. In Bosnia this group was present in 52, 20% while the Slavic group R1 on the entire territory of Bosnia and Herzegovina was present only in 24,60% of the cases.

Precisely those facts correspond with the ever present confusion of scientific circles, especially after genetic analysis, did the arrival of Slavic tribes to the Balkans really ever took place? There are indications which gain more authenticity, that such an event never took place, but that the Illyrians, after a difficult and long occupation by the Roman empire, created a pretty intelligent plan of survival and preservation through assimilation of languages of neighbouring Slavic countries in order to ensure some sort of peace and possibility for survival through a turbulent history.

Many segments of Illyrian religion are still present today in all countries that made up the former Yugoslav republic such as the snake cult, belief in stars-guardians of souls, cult of fertility, and solar and lunar cults, worship of water through the cult of god Bindu, belief in spellbound eyes, the name spellbound (Urok) is an Illyrian word, etc.   


Pismo sirijskog vojnika

Teško je naći riječi za opisati, kako je biti u koži sirijskog vojnika, u ovom paklu koji je poklopio zemlju u kojoj je sekularistički režim na čelu sa predsjednikom Assadom izložen neviđenoj agresiji neimenovanih vojnika koji imaju najveći problem u komunikaciji između sebe samih.   

Ali užase, kroz koje prolaze pripadnici SAA, teško je riječima opisati a kamoli znati kako se ti momci osjećaju u tim trenucima dok se bore za slobodu svoje domovine.
Strah, pojava kod svakog vojnika toliko uobičajena da je više i ne osjećate, ali strah je sasvim validan osjećaj da ste još uvijek pri zdravoj svijesti. Momci bez straha, su vrlo rijetki, a taj izgubljeni vibrator u stomaku najbolji je pokazatelj da normalan život za njih ne postoji, da su postali okidač koji može funkcionirati samo u ratnim uslovima, u normalnom životu NE.
Ovakvih momaka u SAA ima popriličan broj, i pravi su pokazatelj užasa kroz koji prolaze i izgubljene psihe koja je posljedica prolaska između tih faza horora koji se dešava u njihovoj domovini.
Ne, ne može se reći da ljudi koji ne osjećaju strah imaju neku nenormalnu hrabrost ili da je njihov mozak potisnuo taj ljudski nagon u stranu, jer su jednostavno jaki i mentalno i fizički.
Strah je postulat normalnog života i taj osjećaj možete upravo izgubiti samo, kroz direktno proživljavanje svega onoga što vam ova horda vampira na suprotnoj strani može servirati, i što više to apsorbujete vaš mozak gubi dodir sa realnošću i lagano se pretvarate u neku vrstu zombija koji postaje imun na mogućnost smrti, zarobljavanja, mučenja i drugih vrsta tortura koja utiče na vaša čula.
Kažemo tih momaka u SAA ima popriličan broj, što u konačnici i ne čudi jer slobodno možemo reći da u njihovim venama, kruži adrenalin umjesto krvi koji kao droga dovodi tijelo u stanje otupjelosti i reakcije nemaju veze sa upravljačkom stanicom u glavi tog vojnika.
Kretati se kroz razrušene zgrade, prisustvovati tolikoj količini zločina, varvarstva mora u prvom mahu izazvati nagon povraćanja i od običnih sirijskih momaka, polagano stvarati ljude koji teško da mogu ikada to izbaciti iz svoje podsvijesti.
Svakodnevne borbe protiv ljudi koji su došli u vašu zemlju da pale, ubijaju, ruše, siluju kod sirijskog vojnika izaziva jedan naboj za samoodbranu i odbranu svoje domovine ma koliko ona teška bila. Kada taj isti borac sjedi u nekakvom rovu ili iza zida neke polusrušene zgrade, morate se upitati o čemu on u tom momentu razmišlja, kako se osjeća i šta hoće da uradi?
Po ispovijestima poginulih pripadnika SAA, obično zabilježenih u pismima , možete donekle ući u tok onoga šta sve oni u tim momentima proživljavaju .
Vojnik iz baze Mengh prije pada i njegove pogibije piše majci: „Majko, uporno ih odbijamo ali svaki dan ih je sve više i više,a nas sve manje i manje. Juče helikopteri nisu uspjeli izbaciti hranu, jer su bili pod teškom vatrom. Majko, ne znam da li ćemo izdržati, ocu ne govori ništa, samo reci da sam dobro i da nema šanse da prođu, i reci mu da mi popravi auto „Ovo pismo najbolje govori kako majci iskazuje tugu i strah, a ocu nastoji prikazati mušku hrabrost, jer mati je ta kojoj uvijek možete reći kako vam je dok je otac oličenje snage i nema mjesta suzama, jer ipak je on sin i muška glava kuće.
Pismo vojnika iz Allepa, poslano dan prije pogibije sestri u Damask :“ Draga sestro, pišem ti mada oko mene zuje na hiljadu metaka i pada na stotine granata, ali me nešto natjeralo da ti sada napišem ovo pismo, jer me uhvatio strah da te neću više vidjeti, Bože sačuvaj, svi mi ovdje dijelimo ovaj osjećaj, juče ujutro su mi poginula dva druga i kapetan, pogodili su nam auto ručnim bacačem, javi majci da sam dobro, znaš li kad će joj operacija i nemoj joj o meni puno pričati dok se to ne završi, poljubi djecu i reci im da ću nešto da im donesem kad se vratim, nisam ti rekao, priča se da će nam uskoro smjena, voli te tvoj brat.“  Ova ispovijest o predosjećanju vlastite smrti svuda je izražena, ali način na koji je ti mladi momci prihvataju zaista je fascinantan.
Mladi poručnik koji je bio zarobljen, a poslije i svirepo likvidiran kod Daarae, piše supruzi: „Sadeet, teško je ali mi ćemo pobijediti, koliko je ostalo još do poroda, ovdje sam izgubio svaki pojam o vremenu, molim te čuvaj se, ja ti i pored svega pišem svaki dan, majci sam isto napisao da se ne zamaraš previše i molim te ako bude muško da ga nazovemo po mom ocu, sada moram ići vojnici me čekaju da krenem, pisat ću ti sutra.“Slijedeće pismo koje je bilo obećano nikada nije stiglo na adresu supruge.
Evidentno je, da kod svih ovih heroja isijava želja i briga za familijom, što je ustvari pokazatelj opredijeljenosti i istrajnosti u borbi za slobodu i porodicom kao temelju sirijskog društva, ali i nastojanje da se ta ista porodica zaštiti , na neki način ako dođe do neke tragedije .
Sva ova hrabrost, u sebi nosi i strah, strah od smrti i odlazak od porodice za sva vremena, ali istinski pokazuje učvršćenu volju da se iz svega ovoga izađe sa uzdignutim čelom i da se jasno pošalje slika da u Siriji ratuju sirijci protiv ljudi koji ni to pismo nemaju kome poslati, ali zato mogu krv prosipati na svakom koraku svog bitisanja.
Kolika je težina na plećima sirijskih boraca, može se vidjeti na mnogim linkovima, koji pristižu iz ove zemlje, ali ući u kožu tog patriote koji sa neke uzvisine gleda kako ovi divljaci strijeljaju njegove saborce, pucajući im u glavu ili kada u nekom oslobođenom mjestu počnu nailaziti na masakrirana tijela djece, kada na zgradi obješen za noge visi osamdesetogodišnjak ili naiđu na djevojčicu odrubljene glave, morate im zaista odati priznanje da su još uvijek normalni ljudi koji istrajavaju u toj borbi za oslobađanje svoje zemlje.
Psihologija rata je svuda ista, ali nije ista težina i način ratovanja, jer ovaj urbani rat u Siriji iznjedrio je mnoge hrabre pojedince, koji su svjesno svoj život položili na oltar svoje domovine, ali što je najbitnije iznjedrio je jedinstvenu vojsku koja i pored svih stranih angažmana na njenu teritoriju, nezaustavljivo kroči ka konačnoj pobjedi i slobodi svoga naroda.


Sretan blagdan Kadir Hom svim muslimanima

Danas, 18. zihidžea 1434. godine po lunarnom hidžretskom kalendaru ili 24. oktobra 2013. muslimani obilježavanju veliki blagdan Kadir Hom.    

Danas se u svim djelovima Irana, džamijama, mesdžidima i drugim vjerskim centrima organizuju proslave povodom tog velikog muslimanskog blagdana. Na taj dan Muhamed a.s. izabrao je hazreti Aliju za svog nasljednika dok je on ujedno bio prvi šiitski imam.  Hazreti Alija više puta je, shodno Božijoj naredbi, od strane Poslanika a.s., predstavljen kao budući vođa muslimana, a najvažniji od tih događaja svakako je onaj poznat kao Kadir. Zbog svega ovoga, očekivalo se da će nakon Poslanikovog a.s. preseljenja na Ahiret, Alija  odmah preuzeti poslove zajednice i postati vođa muslimana.  Radio-televizija IR Iran svim muslimanima svijeta i pobornicima šiitskog mesheba čestita blagdan Kadir Homa.


Blood and tears of Bosnia and Palestine



There are people or even a part of a nation, even though it's hard to call them people, who are cold blooded killers which work on the principle of rational and prepared violence. The basis of such inhumane behaviour should be sought in complete nationalist societies in which nationalism becomes the justification for all crimes towards other people.

In order to achieve but also to justify genocide many reasons are given from national threat from another nation, various myths where military victories are celebrated and defeats dramatized, call to revenge, for all economic or other issues the nation which will be attacked is blamed and murders are being staged in order to awaken fear and lust for revenge. All of these examples took place in Bosnia and Herzegovina before the aggression by Serbia and Montenegro. In the same manner, the same scenarios can be seen every day in the media when one of the many terrorised Palestinians, rebel and show some resistance to the Israelite army, they are promptly killed. There we can see a perfect example of manipulation when it comes to killing, in this case of the Palestinians, which is perfected by the Jews.



Genocide done to the Bosnian people, and that to the Palestinian people, is based on the same villainous policy which rests on the fact that the victim is freed from its identity, is humiliated and all attributes of humanity are stripped away and the victim is reduced to something or someone very low, in the case of the Serbs who committed the aggression you could hear: "we must kill all balije!" and among the Jews "we are a holly nation and that is why we must cleanse Israel from the damned animals (Palestinians)!". Among the Serbian ideology of evil the Bosnians are not a nation but a part of the Serbian people which converted to Islam and in the Jewish the Palestinians as people don't exists they are in essence people from Jordan?! All of these claims were created because of propaganda which must justify future crimes solely for one purpose which is creation of "Grand Serbia" or "Grand Israel".

A large part of nationalists have a common characteristic which is primitivism which is in its essence devoid of any sort of intelligence, connection with reality and historical facts. Those people simply don't have the habit nor ability to be educated, nor to research and perceive historical facts. The best example is the usage of the term balija by the Serbs. They don't even know the real meaning of that term, which in the past was a synonym for an agricultural worker in Bosnia, a farmer. Besides that, Bosniak's as the majority in Bosnia and Herzegovina always had a larger percentage of their citizens living in urban and not rural areas. These are only small examples which perfectly explain how nationalism is a fertile ground exclusively among the primitive masses and uneducated people.     

Politicians like Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Ariel Sharon or Benjamin Netanyahu belong to a category of so called epileptoid psychopaths, who are usually sadistic and violent in their policy, if they are intelligent. Their priority is the nurturing of primitive nationalism, or what is usually called "American excellence" today in the USA, which is the "food" for people of lower intelligence which turns them into mass murderers, war criminals and psychopaths of every sort. Representations of crime which were undertaken by the Serb soldiers in BiH in some instances exceeded the atrocities of WWII. Civilians and prisoners of war were subject to various types of torture, abuse, they cut their fingers off, ears, hands, legs, genitalia. Decapitation was the most frequent occurrence. Such crimes were done with the help of broken bottles, or old knives in order to prolong the agony of the victim. Girls of all ages were raped and often they would force male family members to rape their mother, sister, grandmother .

The crimes of the Israeli army done to the Palestinian inhabitants are no less horrifying. The thing that is most intimidating is that the Jews created the largest concentration camp in the world where they hold over two million people in the most inhumane conditions in front of the whole world?! We can compare Gaza with the besieged Sarajevo where during that time around 11 thousand people were killed. The fact that is most frightening is that Gaza could end up like Srebrenica which is referenced to by various Israeli politicians with statements like: "the goal of the operation is to return Gaza into the medieval times" or the statement of Gilad Sharon, the son of the former Israeli prime minister Ariel Sharon - "We must raze all of the districts in Gaza!". We see immense hatred in these statements and a clear desire for a new genocide which caused death to millions of Palestinians over the last few decades.






                                                   isreali war criminal Ariel Sharon




serbian war criminal Radovan Karadžić



israeli war criminal Benjamin Natenyahu



serbian war criminal Slobodan Milošević


Their priority is the nurturing of primitive nationalism, or what is usually called "American excellence" today in the USA, which is the "food" for people of lower intelligence which turns them into mass murderers, war criminals and psychopaths of every sort.




When religion becomes justification for genocide


The role of religion is interesting when it comes to the planning of mass crimes, that concept of God and the holly which is built in the ideology by the people committing the crime serves as just another "justification" why a certain nation needs to be destroyed. Throughout history we have a lot of examples but today the most numerous myths are the Israeli ones, such as the myth of the "sacred nation", the rebuilding of the temple of Solomon or the Serbian one where they claim that they are a "heavenly people" and that even "God himself is a Serb!". Another example is Saudi Arabia which by the establishment of Al-qaeda used Islam with the goal of dominating other countries in the Middle east, creating an impression that their attacks were directed towards other religious groups, but that has changed in the past few years and we are witnessing killing of Muslims by various Islamist groups lead by Al-qaeda with the obligatory exclamation "Allahu Akbar!". Like in the previous examples crimes are justified by fight for ethnically cleansed lend and "free" lifestyle.




Conformism in the service of crime


In psychology the term criminal ruthlessness which always signifies planned and desired crime in which the person is aware of what it is doing. Mass killings and rapes in which Serbian soldiers smirk, jeer and joke on the account of their victims fully fit the profile of social sadists and bullies which have a lower intellectual factor. The cause of such behaviour should be sought in the term "collective consciousness". There is a difference between individuals and collective consciousness, or the consciousness of people in the mass. Both individuals and a mass can be ruthless, but inside a mass we have a new phenomenon, which is responsible for numerous war crimes, and that is conformism. In all major crimes done in Bosnia there is always the same formula: a few real villains which trigger events, and besides them, a mass of faceless conformists. After all fear, cowardice, weak personality and conformism go together. An ideal example is Srebrenica where under the leadership of Ratko Mladić and a few other military personnel, the largest genocide in Europe after WWII was undertaken.     



serbian war criminal Ratko Mladić



Stećci - čuvari antičke povijesti Bosne i Hercegovine

Nakon višegodišnjeg znanstvenog istraživanja, konačno imamo arheološke i povijesne dokaze koji potpuno demantiraju srednjovjekovno porijeklo stećaka, izjavio je Nenad M.Đorđević, nezavisni istraživač drevnih kultura i mitologija na području Bosne i Hercegovine.

-Moji zaključci o prapovijesnom porijeklu stećaka su rezultat dugogodišnjeg naučnog istraživanja i sudjelovanja u projektu bosanskih piramida. Jedan od mojih glavnih istraživačkih interesa, osim, naravno, fenomena bosanskih piramida, usmjeren je prema prapovijesnim kulturama Stare Europe, a posebno prema kultnim i religioznim objektima. Osim toga, profesionalno sam angažiran u području suvremene arhitekture, za koje je potrebno posjedovati određeno i generalno poznavanje njenog historijskog ali i prahistorijskog razvoja. Na osnovi tih elemenata, a posebno zahvaljujući novim arheološkim otkrićima na tlu Stare Europe koji danas stoje na raspologanju, bilo je moguće napraviti minucioznu rekonstrukciju prapovijesnog porijekla stećaka. Do sada su pripadnici ortodoksne i dogmatične nauke pokušavali svrstati graditeljski, umjetnički i vjerski fenomen monolitnih stećaka u samo tri različita konteksta pravoslavlje, katoličanstvo i takozvanu Bosansku Crkvu, heretičku doktrinu bogomila i ostatke paganski vjerovanja nepoznatog porijekla.

Sa strane akademske stipendije, povijesno porijeklo stećaka je predloženo isključivo kao srednjovjekovno. Međutim, tokom mog studija i naučne analize na osnovi tri različita konteksta: arhitekture, umjetnosti i religije, došao sam do zaključka da stećci pripadaju periodu između neolita i početka brončanog doba, odnosno periodu između 7 000 i 3.500 godine prije nove ere.

Ono što je proizašlo iz studije je da je primarna funcija stećaka bila višestručna. Poznato je da su staroeuropske kulture sahranjivale žene i djecu između ili unutar kuća neolitskih naselja, što potvrđuje da je moderni i popularni naziv za stećke vječna kuća (vječni dom) i najprikladniji, a potječe direktno iz antičke tradicije. Uostalom, nalazimo nalazimo stećke u obliku kuće na različitim lokacijama po Bosni i Hercegovini. Osim toga, arhitektura stećaka inkorporira  ne samo različite oblike staroeuropskih hramova, nego i svetu simboliku koja je vezana za pitagorejsku doktrinu čeiri vječna osnovna elementa Zrak, Voda, Zemlja i Vatra.


Današanja hipoteza o srednjovjekovnom porijeklu stećaka je utemeljena isključivo na parcijalnim historijskim i arheološkim podacima koji su bili na raspolaganju akademske stipendije tokom prvih decenija nakon Drugog svjetskog rata. Što se tiče teorije o bogumilskom i patarenskom porijeklu stećaka, želio bih naglasiti da ona nije zasnovana na historijskim i naučnim činjenicama, pošto su sljedbenici uključeni u bogumilsku vjeru odbacivali u principu bogastvo i feudalno izrabljivanje državne vlasti. Bogumili su, također, odbijali dominantnu istočnjačku kršćansku crkvu i njezinu hijerarhiju, njezine hramove, sakramente i svečanosti u izvedbi svećenika. Na isti način su odbacivali sve materijalne objekte koje su koristili pravoslavci tokom održavanja molitve i osuđivali upotrebu ikona, posebno krsta, te štovanje relikvija i svetaca. Bogumili i patareni su pretežno bili vjerski propovijednici, ravnodušni prema svjetovnim poslovima. Masovna proizvodnja deset tisuća monolitnih stećaka sa bogatim ukrasnim motivima je totalno u kontradikciji sa skromnom vjerskom doktrinom bogumila i patarena. Sa druge strane nam se predstavlja sličan problem u vezi srednjovjekovne teorije stećaka kao povlasticom ortodoksnog ili katoličkog kršćanstva. Naime, od sedamdeset tisuća registriranih stećaka, samo pet tisuća imaju ukrasne motive. Od tih pet tisuća ukrašenih stećaka samo 438 imaju kao glavni ukrasni element različite forme krstova. To znači da najvažniji religiozni simbol potencijalno podložan različitim crkvama, zajedno sa ostalim varijantama stećaka u obliku križa, ne predstavlja niti dvadeset posto ukrašenih stećaka. Pitanje koje iz ove činjenice spontano proizlazi glasi: kako je moguće da najreprezantativniji simbol obje, rimske katoličke i istočne pravoslavne, crkve obuhvata takav mali broj stećaka? Ako uz prethodne činjenice još dodamo da je većina krstova na stećcima paganskog porijekla u obliku svastike ili antropomorfnog oblika, logičan zaključak može biti samo jedan – stećci nisu ekskluzivna povlastica srednjovjekovnih crkava i kultura. Iako postoje brojni dokazi da su stećci korišteni kao nadgrobni spomenici pravoslavnih i katoličkih kršćana, pa čak i neke indicije da je diskretan broj stećaka proizveden u srednjem vijeku, ponovna upotreba mnogih stećaka tokom srednjeg vijeka ne može se isključiti unaprijed.


Stećci i naši preci Iliri

Postoji kontinuirani pokušaj da se simbol sjekire na stećcima pripiše slavenskom bogu Perunu ali se u toj teoriji stalno zaboravlja navesti kako je ilirsko kraljevstvo, a samim time i antička Bosona ili Bassania, dugo bilo pod rimskom okupacijom te da su na području današnje Bosne i Hercegovine značajan religijski trag i vjerovanja ostavili pored Rimljani i Grci te Kelti. Donekle je primjetan utjecaj i stare Perzije (hram boga Mitre u Jajcu) te još pojedini naroda i kultura. Mnoštvo arheoloških nalaza  na mnogim lokacijama po BiH potvrđuju ovaj i druge podatke. Nedavne znanstvene analize stećaka potvrdile su kako je većinski dio stećaka mnogo stariji od srednjeg vijeka. Upravo zbog toga njihovu simboliku i značenje treba tražiti u antičkom dobu tojest vremenu Ilira te utjecaju mediteranskih kultura poput Rima, Grčke ali i onih daljnih kao što su Sirija.



(Uočljiva je velika sličnost u odjeći i oružju  između izgleda ratnika na stećku i prikaza ilirskog ratnika)




Stećak i antički kult bogova

 Kada analiziramo motive na mnogim stećcima uočavamo kako su na njima najdominantniji prikazi simbola križa, mača, sjekire, ruke, polumjeseca, motiv kruga... Kako svi znamo niti križ niti polumjesec nisu originalni simboli kršćanstva tojest islama. Naime, križ je paganski simbol boga vjetra a polumjesec pripada kultu boginje Majke ili boginje mjeseca. Motiv kruga dolazi iz kulta boga Sunca, a zanimljivo je navesti podatak kako su  Iliri nosili na štapovima disk ili krug kao simbol boga sunca. Podignuta ruka je klasičan antički simbol vrhovnih bogova duž mediteranskog pojasa i ona simbolizuje demonstraciju božanske moći i snagu. Mač i sjekira kao oružje također imaju svoje porijeklo u antici i predstavljaju oružje koje simbolizira hrabrost, snagu i moć. Kod ilirskih plemena poznate su bojne sjekire sa dvije oštrice koja vizuelno mogu predstavljati i simbol mjeseca tojest fazu uspinjućeg i fazu opadajućeg mjeseca koja opet u cjelini formira krug koji može označavati pun mjesec.

Sjekira je kod antičkih Bošnjaka (Ilira) bila bez svake sumnje simbol boginje Mjeseca. U prilog toj tvrdnji može idealno poslužiti legenda o kažnjenom sinu koji je podigao sjekiru na svoju majku i Bog ga je istog trena kaznio, tako što ga je ubio i njegovo tijelo, sa podignutom rukom i sjekirom u njoj, prenio na mjesečevu površinu kako bi od tamo ljude u noćima punog mjeseca opominjao da moraju poštovati ženu tojest majku.
Ilirski ratnici su posebno bili poznati po nošenju bojne sjekire sa kojom su zadavali smrtni strah svojim neprijateljima. Vjerovatno zbog svega navedenog u bosanskom narodu je sjekira postala simbol božanske zaštite kuće i familije, upravo onog što se tradicionalno od davnina pripisivalo boginji Majki ili boginji Mjeseca. Prizori drvenih sjekira na pročeljima bošnjačkih kuća mogli su se vidjeti sve do Drugog svjetskog rata duž istočne Bosne ali i okolice Sarajeva. Kod bosanskih kršćana na kućama umjesto sjekire redovito se stavljao krst.

Omiljenost sjekire među bošnjačkim narodom ogleda se i u starom pravilu da svaki čovjek koji kada pođe nekamo na put mora sa sobom ponijeti sjekiru jer sa njom se može odbraniti od eventualnog napada ali i nasjeći drva za potpalu vatre ili sebi sagraditi sklonište. Vjerovanje da sjekira posjeduje božanske moći boginje Mjeseca može se primjetiti i u jednom ljubavnom čaranju kada djevojka u namjeri da primami određenog muškarca sebi stavi sjekiru iza ulaznih vrata a onda se kada obavi prvi dio rituala vraća po nju, donosi je do ognjišta, i ponovo vraća do vrata. Od antike ljubavna magija je spadala pod nadležnost Mjeseca tojest mjesečeve boginje.

Na kraju treba kazati kako je teorija da je simbol sjekire na stećcima zapravo simbol boga Peruna održiva koliko i teorija da je ona simbol grčkog boga Hefesta, jer svakako ne treba ignorirati činjenicu da su se stećci vijekovima među bosanskim narodom nazivali i „grčko groblje“.

U ovom krajnje neozbiljnom i iracionalnom tvrđenju čak se pokušava manipulirati sa tradicionalnim kraljevskim simbolom mnogih stećaka a to je ljiljan i pod njega se poturiti perunika, valjda zbog sličnosti sa imenom Perun. No, i tu se namjerno izbjegava navesti latinski naziv ove biljke koji glasi Iris Illyrica što bez svake sumnje dokazuje da su stari Iliri poznavali ovaj cvijet koji je očito bio dio neke njihove religijske ili mitološke predaje. Sličan slučaj manipulacije poznat nam je svima iz predaje o cvijetu božuru, naime, mit da cvijet božur raste iz krvi poginulih ratnika dolazi iz Irana ili stare Perzije i njega su Srbi preuzeli i ugradili u svoj mit o porazu na Kosovu polju, gdje su ih Turci u potpunosti porazili i nanijeli im takve gubitke od kojih se nisu oporavili vijekovima. I za kraj dijela o Perunu i peruniki zanimljivo je navesti kako se među Bošnjacima i ne poznaje taj naziv za biljku već se on u mnogim dijelovima BiH naziva drugačije poput „šaš“, „ljubičica“, itd.


Iris Illyrica


U skoro svim obrazloženjima o povijesti Bosne uvijek se navodi planina Perun kao očiti dokaz kako je stanovništvo ove zemlje uvijek bilo slavensko no nikad se ne pominje kako su, recimo, Dalmacija i Istra dobile nazive po ilirskim plemenima ili da su ista ta plemena naseljavala i današnju BiH. Zanemaruju se cijela arheološka nalazišta gdje su pronađeni, ali još uvijek se pronalaze novi dokazi, dominantne ilirske prisutnosti.



Pročitajte ovaj tekst i obavezno odite na postirani link te pročitajte komentare na njega te se zapitajte kako je moguće da musliman ode ubijati muslimane u drugu zemlju, pogine i zasluži džennet? Kako je moguće da se neko naziva muslimanom i javno hvali čin ubijanja ljudi iste vjere? Zašto naša zemlja dopušta odlazak građana u drugu zemlju sa ciljem da ubijaju i to ne kažnjava??!! Kakav to čovjek može napisati ovakav naslov teksta?!


Još jedan Bošnjak (inšaAllah) šehidio u Siriji

Eksluzivno !!!

Prema pristiglim informacijama još jedan naš brat Bošnjak iz okoline Zence je šehidio u Siriji.

Naime, radi se o Dervišu Haliloviću, iz sela Smajića, kod Nemile, opšitna Zenica. Derviš je ‘prenadio’ sebi ime u Omar, još od njegovog priključenja i prelaska iz armijske brigade vojske BiH u redove brigade ‘El-Mudžahid’, od tada su ga svi zvali novim imenom Omar, odabrao je sebi novo ime koje je volio pa ćemo ga, u nastavku teksta i zvati po imenu kojeg je volio, tj. ‘Omar’.

Kratki osvrt na život Omara i njegova biografija:

Dakle, brat Omar je rođen 1972.g. Borac i branitelj svoje domovine Bosne od samog početka rata i neprijateljske agresije na tek ‘rođenu’ i nezavisnu državu, a nakon osnivanja ‘El-Mudžahid’ prešao je u redove te brigade, koja je također bila brigada pri trećem korpusu Armije BiH. Učesnik je mnogih bitaka za oslobođenje Bosne, a kao jedan od boraca ‘El-Mudžahida’, također je sudjelovao u operacijama i akcijama bitaka za oslobođenje ‘Vozućkog džepa’ u bitkama koje su nazvane ‘El-Kerama’, ‘Bedr Bosne’, i dr.
Nakon rata vratio se civilnom životu, baveći se raznim poslovima i poljoprivredom kako bi osigurao egzistenciju sebi i svojoj porodici…

Jačina imana i moral (ahlak) Omara:

Od dana njegovog čvrstog prihvatanja vjere, njenih propisa i šeriatskih načela, od spoznaje sunneta, Omar nikada nije ‘popustio’ niti si mogao primjetiti ‘imasnku slabost’, popustljivost, malaksalost, šta više, djelovao je, iz dana u dan sve čvršči i jači. Bio je insan lijepog ophođenja prema drugima, uvjek pozivajući druge na sunnet i istinu. U svom životu je islamske propise u djela sporovodio. Kritikovao je novotare i novotarije, pojašnjavajući ljudima opasnosti od istih. Imao je lijep glas prilikom učenja Kur’ana, kojeg je poprilično dosta napamet znao, pa čak i u svom selu je znao u odsustvu hodže džemat predovditi. Učio je sovju vjeru, tražio znanje, koje je u djela sprovodio i drugima to znanje prenosio. Jezik njegov se nije umarao od spominjanja Allaha i zikra, od učenja Kur’ana… Bio je pun energije i elana u radu za vjeru islam. Srce ga je poslije rata vuklo da posjeti časna mjesta Meku i Medinu i da hadž obavi. Posvetio se i založio, čak i teškim fizičkim poslovima da sabere novac i troškove hadža, Allah mu je omogućio i počastio ga i time, posjetio je sveta i časna mjesta i hadž obavio. Pri spomenu i govoru o ‘džihadu’, a nakon rata u BiH, njegove oči bi se uvjek suzama ispunile i ‘ovlažile’.

Allah ga počastio šehadetom u blagoslovljenom Šamu:

Unatoč broju tolikih bitaka i borbi u Bosni tokom rata, Allah mu je odredio da šehidi u blagoslovljenom Šamu. Brat Omar je šehidio u Siriji u toku jedne akcije i napada mudžahida, granata je pala tačno u grupicu mudžahida, njih četvorica, među kojima je bio i Omar, pri tome jedan je brat ranjen, Omar (inšaAllah šehidio) dok su dvojica braće prošla bez ozlijeda i povreda.

Allah da Omara u džennetske bašče uvede, grijehe mu oprosti i sa džennetskim ljepoticama (hurijama) ga ‘oženi’, amin !!!

Koristimo priliku i vidimo obaveznim da pozovemo zainteresovane i koji su u stanju i mogućnosti da pomognu Omarovoj porodici, a o kojoj je rađen i prilog na ‘islammylife’, pa pogledajte prilog:


Život nakon genocida - da li je to moguće?


Dokazano je da su poljski Židovi koji su preživjeli pogrome dugovječniji od onih koji su za to vrijeme mirno živjeli u Izraelu, ali ovaj zaključak odnosi se samo – na muškarce. Postoji li nada da i Bošnjaci koji su preživjeli genocid dobiju koju godinu više života? Bez svake sumnje, potrebne su domaće studije na ovu temu jer nakon neviđenih užasa od strane četnika sa ove i one strane Drine nad bošnjačkim stanovništvom čiji su zločini zasjenili čak i one najokrutnije iz Drugog svjetskog rata zaslužuju da budu studiozno istražena i analizirana. Veliki broj konc logora koje su Srbi otvorili diljem Bosne i Hercegovine za nesrpsko stanovništvo neizbrisivi su dokazi monstruoznosti balkanskih nacista od čijih zločina ostao je zaprepašten sav civilizirani svijet. Mučenja, ubijanja na razne načine, silovanja, unakažavanja, trovanja  samo su dio mračnih scenarija koja su mjesecima bila svakodnevni repertoar najužasnijih mjesta na svijetu između 1992-1995.godine.


Iako se već dugo govori o tome, konačno je dokazano: oni koji su preživjeli Holokaust žive duže od pripadnika istog naroda koji nisu prošli golgotu. Naime, u studiji objavljenoj u Izraelu dokazano je: muškarci koji su preživjeli Holokaust žive značajno duže od svojih vršnjaka koji nikada nisu bili pod nacističkim terorom.

Ono što čini ovaj rad posebno intrigantnim jesu njegove velike razmjere i savjesno osmišljavanje: autori su skupili podatke o preko 55.000 poljskih imigranata koji su došli u Izrael između 1945-1950., i jedne četvrtine onih koji su došli u Izrael prije 1939. Propusta u metodologiji nema, jer svi pripadaju istoj grupaciji – Aškenezima, koji su poznati po dugovječnosti.

I – šta su istraživači pronašli?

Muškarci koji su iskusili Holokaust u uzrastu od 10-te do 15-te godine života, živjeli su, u prosjeku  10 mjeseci duže od „braće“ koja su bila u Izraelu, dok su oni koje je Holokaust „snašao“ od 16-te do 20-te godine živjeli čak „dodatnih“ osamnaest mjeseci. Ovakvi rezultati su, u izvjesnom smislu- nelogični. Naime, studije koje se bave ljudima koji su preživjeli genocid  pokazale su da je njihovo mentalno zdravlje postalo i ostalo veoma krhko.  Kod njih je primjetno više aneksioznosti, više depresije i više pratećih simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja nego kod opće populacije. Nedavna genetska istraživanja također pokazuju da rana trauma može teško oštetiti naše telomere (zaštitne dijelove naših kromozoma koji nas štite od kancera i preranog starenja, čije je stanje neka vrsta repera koliko ćemo dugo živjeti).

Naravno, pojavilo se logično pitanje: zašto jedna od najtraumatizovanijih populacija, pored crnaca, živi duže od svojih vršnjaka? Autori nude dvije teorije. Prva je fenomen „posttraumatskog rasta“. To je intrigantna ideja, isprva razvijena od strane psihologa sa Univerziteta Sjeverne Kalifornije, a koja predviđa da mnogi koji prežive užasne događaje dobiju obnovljeni osjećaj svrhe i smisla, preorijentacije čitavog života. Neke od ranih studija ovog fenomena zasnovane su na posmatranju ratnih zarobljenika iz Vijentama, od kojih mnogi pokazuju značajnu prilagodljivost, otpornost i produktivnost, a postoje i slični rezultati onih koji su preživjeli vojne napade poput Palestinaca  ili Iračana, prirodne katastrofe (Indonezija), smrtonosne bolesti i smrt voljenih.

U prilog ovoj teoriji, Asher Alagem, šef Programa za žrtve torture na Medicinskom fakultetu u New Yorku, pominje jednog svog pacijenta koji je izgubio dijete u sukobu na Obali Slonovače: „On vjeruje da ga je Bog doveo ovdje da stvori bolji život za ostatak familije i sebe samog“. Reklo bi se da je sasvim uredu pretpostavka da trauma može dovesti do toga da čovjek bude zahvalan za život, međutim, da li postoji dokazana veza između sreće i životnog vijeka? Na ovu temu ima različitih istraživanja i u skladu sa tim različitih rezultata. Recimo, u Britanskom medicinskom časopisu prošle godine je objavljenja studija koja dokazuje da depresija dovodi do skraćivanja životnog vijeka, da bi početkom ove godine bila objavljena istraživanja kojima je, navodno, dokazano da je pesimizam u direktnoj korelaciji sa dužim životom. Ko je tu u pravu?

-Sve je to spekulativno, kaže Avi Zagi Shwarz, profesor psihologije na Univerzitetu u Haifi u Izraelu, i jedan od koautora studije o onima koji su preživjeli genocid: „I ja sam imao problem da se izborim sa ovim kontradiktornim podacima“. Međutim, kao neko ko je i razgovarao sa preživjelima, a ne samo skupljao podatke o njima, Zagi-Schwarz, suradnik u Memorijalnom muzeju Holokausta u SAD, dodaje priči i ličnu notu: „Zaboravite na trenutak ove suhe statistike. Mnogi preživjeli će vam reći: "Dobili smo rat. Ovo je naša pobjeda. Imamo djecu, unuke, praunuke, svi su uspješni. Teško je izmjeriti koliko su ove stvari ohrabrujuće za njih, ali postoji i mogućnost da su preživjeli razvili jaku želju da slave svoju pobjedu“.

Međutim, postoji još jedna opcija – teorija da su oni koji su bili dovoljno jaki da prežive konc logore (ili mnoge godine sakrivanja, jer nemoguće je znati koliko je subjekata studija kako provelo ratne godine) već imali šanse da žive duže. O tome se kaže: „Jedno alternativno tumačenje bilo bi diferencijalni mortalitet, što znači da oni koji su bili izloženi uvjetima opasnim za život, naravno, imali povećani rizik da umru tokom Holokausta. Preživjeli po definiciji su preživjeli ozbiljnu traumu, i to može biti u vezi sa njihovim specifičnim genetskim, karakternim, fizičkim ili psihičkim osobinama koje su im omogućile da prežive genocid i da budu predisponirani da dostignu relativno duboku starost“.

Međutim, ova hipoteza iz nekog razloga je bila sporna da bi bila objavljena, recimo u članku „Jeruzalim posta“ o ovoj studiji, vjerovatno zbog tipičnog židovskog straha od svega onog što bi moglo na bilo koji način da negira njihovo stradanje i time im, na primjer, oduzme „pravo“ koje su sami sebi dali da vrše genocid nad Palestincima. Dok god vjeruju da  su samo oni bili žrtve genocida bez imalo milosti i humanosti ubijat će palestinsku djecu iz „opravdani razloga“ jer Izrael mora biti očišćen od svih onih koji nisu pripadnici „svetog naroda“. To je još jedan paradoks u čitavoj priči o židovskom stradanju koji svakako zaslužuje ozbiljne i temeljite studije kako bi se u potpunosti zaokružilo istraživanje o Židovima-žrtvi i Židovima-agresorima.






Poveznica svijeta ljudi i svijeta duhova su tilsumi i hamajlije čiji sadržaj brojeva i slova je zapravo jezik komunikacije sa višim silama. Moglo bi se reći da duhovne sile najbolje razumiju upravo ovaj jezik slova i brojeva koji su za običnog čovjeka nerazumljivi i ne mogu se povezati u jednu cjelinu bez dubljeg poznavanja spiritualnog svijeta.

Zapisi ili tilsumi imaju mnogobrojne namjene te doista njihov opseg upotrebe je prevelik da bi se moglo u jednom tekstu predstaviti u cjelosti. Ljudi najviše traže zapise za ljubav, zdravlje, posao te hamajlije za protekciju od zla.

Moć tilsuma se zasniva na magijskim formulama koje su vješto ukomponirane u njegov sadržaj. Ponekad tilsum sačinjava vefk ili magijski kvadrat koji su izmislili Indijci i Kinezi, nekada je to neki kur'anski ajet ili čak cijelo poglavlje, Allahovo ime, magijska imena i simbole čije pravo značenje je odavno izgubljeno u vremenu.


vefk koji služi za sreću u poslu i karijeri


U našem vremenu krize i recesije kada mnoga poduzeća i firme propadaju doslovno preko noći mnogi poslovni ljudi traže pomoć na različitim stranama pa i onim okultnim. U arapskom okultizmu postoji ogroman broj različitih tilsuma, hamajlija i dova kojima se pozitivno utječe na posao, potencira se napredak, prosperitet....


U prošlim vremenima ljudi nisu samo tražili zapise za poslovni uspjeh već i za očuvanje materijalnih stvari od najezde različitih štetočina poput miševa. Stoga nikog ne treba iznenaditi informacija da su arapski okultisti pronašli rješenja i za taj problem, opet kroz magijske tilsume.




tilsum protiv  miševa


Danas ali i u prošlosti najpopularniji oblik ili vrsta magije jeste ona crvena ili ljubavna magija. Potreba za ljubavlju ne jenjava ni u modernom dobu, dapače, čini se da je ona sada naglašenija nego u nekim drugim vremenima jer tehnologija je donijela otuđenje i probudila u ljudima još veću želju za bliskošću.


tilsum koji se vješa u spavaću sobu - spriječava razvod



Prema današnjim statistikama koje su poražavajuće i dalje je u porastu tendencija razvoda što je rezultiralo potražnjom za zapisima koji stimulišu bračnu sreću, osiguravaju harmoniju i samim time spriječavaju kraj braka ili dugogodišnje veze.




Tilsumi se pišu na različite predmete, od papira, metala, kostiju, lišća, kože pa sve do tijesta kako možemo vidjeti i na ovoj slici. Obično ovakvi tilsumi na jufki ili kori kruha služe za izazivanje ljubavi i daju se crnom psu ili kuji da ih pojede.




Vudu na marokanski način

U mjesecu Šabanu, koji prethodi Ramazanu, u mnogim mjestima po Maroku zna biti vrlo živo. Razlog takvoj živosti i uzbuđenosti je izvođenje obreda pod  nazivom Lilla de derdeba što bi u slobodnom prijevodu na bosanski značilo "Noć od sedam boja" Ova ritualna ceremonija spoj je sufizma i afričkog animizma sa jakim akcentom na šamanizam. Kroz nju čovjek dolazi u direktni kontakt sa vantjelesnim entitetima što rezultira dubokim duhovnim manifestacijama.


Gwana bi se najkraće moglo nazvati muzičkim brastvom predvođeno svećenikom-muzičarem m'allem  te svećenicom (maqadma), i arifates ili takozvanim vidovnjacima. I baš kako to kaže naziv ceremonija započinje čim zađe sunce klanjem žrtve, obično crne koze ili crvenog pijetla. Žrtva se kolje na muslimanski način, kao kurban, uz molitvu kako bi se ispoštovali vjerski običaji. No tu prestaje sve ono što ima veze sa tradicionalnim islamom i započinje tipični afrički ritual prožet plesom i transom. Ipak, bez obzira koliko sve ovo imalo u sebi neki crnomagijski ili satanistički prizvuk treba odmah na početku reći da je jedina svrha Lilla svečanosti liječenje tojest da djeluje terapeutski na njene učesnike. To je bitna i ogromna razlika koja ovu ceremoniju udaljava od klasični prikaza vudu Loa opsjednuća kada se organizuju pijanstva i orgije.





Opsjednuće je identično ekstatičnom transu kakav se može vidjeti u prizorima haićanskih vudu obreda ili brazilske macumbe. Nadnaravna ekspresija očituje se na dva nivoa, kroz mentalni i fizički. To ne treba nimalo da čudi pošto im je izvorište isto tojest ritual su donijeli crni robovi iz Sudana tijekom zlatnog perioda koji je u Maroku potrajao sve do 16. stoljeća.


 -Okrutan odnos bogatih sultana prema crncima sjeverne Afrike, zabilježio je francuski sociolog Emil Dermengen, podstakao je nastanak specifičnih kultova porijeklom iz afričke animističke tradicije  prilagođenih islamu. Njihov cilj nije imao samo želju da se sačuvaju kultovi predaka već su oni predstavljali čvrsti afrički duh i davali su podršku opstanku etničke svijesti. Spletom okolnosti kultovi su pronašli plodno tlo te su se uspješno asimilirali u stara arapska i berberska vjerovanja o duhovima, pustinjskim demonima i vilama. Ipak, Gwana brastvo ne može se nazvati etničkom skupinom posebno zato što su njeni preci bili pod jakim utjecajem sufizma i tariqa - mističnog bratstva. Zato se bi se moglo reći da je ovo bratstvo spoj afričke šamanističke prakse i arapskog misticizma što je rezultiralo nečim što bi se moglo nazvati vudu na marokanski način. Dok je na Haitiju, Kubi i drugim crnačkim zemljama kršćanstvo utisnulo svoj pečat u afrički kult duhova u Maroku ali i Alžiru to je napravio islam.





Centralna ličnost ovog kulta je Sidi Bilal, prvi crni rob koji je oslobođen i voljom božijeg poslanika Muhameda postao mujezin. Prema predaji Bilal je bio posebna ličnost, porijeklom iz Etiopije. Iako rođen kao rob Bilal se vrlo rano odvajao od ostalih robova svojom mudrošću i strpljivošću što je rezultiralo njegovim preobraćenjem na islam. No to nije zaustavilo njegovog okrutnog gospodara Umayya b. Khalafa da ga muči i izlaže raznim torturama. Čuvši o mudrosti i patnji ovog crnog muslimana Muhamedov prijatelj Ebu Bekr as-Siddiq otkupio je Bilala i poklonio mu slobodu. Za vrlo kratko vrijeme on postaje Muhamedov pratitelj kojeg on na koncu postavlja za mujezina. Blisko prijateljstvo sa Muhamedom mu je pribavilo poseban status sa kojim je stekao Allahov blagoslov (baraka). U nekim izvorima Bilal se naziva marabutom ili svetim, vjerski potkovanim čovjekom koji ima moć da ljude oslobađa uticaja džinova, magije i uroka te poznaje tajne sudbine.


Nakon prinošenja žrtve kreće ulična povorka takozvana La'da praćena sporim zvucima bubnjeva čiji je ritualni smisao da protjera sve zle duhove i očisti instrumente od negativni elemenata kako bi se pripremio čist put za dolazak velikih Mlouka. Osim toga procesija ima i jedan drugi smisao a on je pozivanje sviju koji žele da se pridruže ceremoniji Lalla. Ispred njih koračaju žene i djeca noseći u rukama darove za duhove - zapaljene svijeće, datule i mlijeko. Kada se sva povorka smjesti u unutrašnjosti dvorišta neke, obično iznajmljene kuće, počinje drugi dio obreda  posvećen izvođenju pjesama čija tematika govori o robovskoj prošlosti Gnawa brastva. One se nazivaju "sjećanje" ili "Auled Bambara" i vrlo su tužne:




                                               Oh, Sudan, Sudan


                                               Sudan zemljo moga naroda


                                               Porobili su me, prodali su me


                                               Odveli su me od moje voljene



Uz pjesmu pojedini članovi glume scene iz života afričkih robova prije porobljavanja i nakon njega prikazujući gestama lov na divljač, plemenska okupljanja ali i porobljavanje. U međuvremenu posluže se gostima velike plate kozijeg mesa, masline i kruh.To je ujedino i uvertira u sveti dio rituala.Tradicionalno ceremonija se sastoji od sedam dijelova kako bi se ispoštovalo sve duhove. Iako red pojavljivanja Mlouka varira od mjesta do mjesta Lilla de derdeba često počinje bijelom bojom koja uostalom predstavlja muške entitete a završava sa žutom tojest bojom ženskog duha čija simbolika označava i ponovno rođenje. Lila je sama po sebi dug i komplikovan ritual predviđen za održavanje tokom cijele noći mada se po potrebi zna produžiti njeno trajanje i do tri večeri.  Nikad se precizno ne zna koliko će trajati opsjednuće jednog Mlouka i kada počinje drugo pa tako posjednuća mogu trajati i po nekoliko sati.




Ovih sedam sila ili duhova, koji su ništa drugo nego duhovne manifestacije svetaca koji su u prošlosti živjeli na zemlji i promicali islam, imaju svoje posebne karakteristike sadržane u boji, mirisu, jelu, piću ali i pjesmi. Svaka boja utjelovljuje drugačije emocije i stanje te na jedinstven način opisuje njegovu prirodu. Bijela boja priziva svete, čiste duhove poput Sidi Abdelqadr al-Jilani, sufijskog sveca iz 11.stoljeća, od čijeg zaposjedanja čovjek doživi neopisiv osjećaj blaženstva i milosti. Zelena boja pripada Mloukima muslimanima od kojih je najpoznatiji Shorfa ili u prijevodu sveti. Oni se smatraju časnim potomcima Poslanika pa ma'llem prije nego im se obrati priziva Muhameda. Nakon toga muzičari pjevaju za Sidi Hammou koji predsjedava muslimanskim blagdanom žrtve i Baba Hammouda mesara koji obavlja klanje. 

Sidi Hammou je po svojoj naravi divlji i groteksan, u momentu kada njegova sila prevlada nad plesačima ili transerima u nekontrolisanom plesu obično drže noževe u rukama pa se ponekad desi i da se sami ozljeđuju sa njima.Njemu pripada crvena boja. Crni Mlouki, koji se smatraju afričkim duhovima, gospodari su šume i među njima se izdvaja muško-ženski par Sidi Mimoun i Lalla Mimona. Njihova ćud ali i snaga je nekontrolisana pa su stoga veoma divlji i opasni, transere pokušavaju pretvoriti u životinje, tjerajući ih da se tako i ponašaju pa obavezno jedu sirovo meso, laju, reže a nekada napadnu i publiku. Rijal el Ghabat još je jedan crni Mlouk podmukle naravi. Takve prizvane snage izuzetno su jake i teško ih je obuzdavati pa su izostavljeni iz rituala.

Bertrand Hell u svojoj knjizi "Le Tourbillon des Genies" piše kako se od određenih Mlouka potpuno odustalo u Lilla ritualu zbog njihove izuzetno nasilne i misteriozne naravi poput poput onih šumski. Na kraju ceremonije događaju se manifestacije povezane sa Mloukom po imenu Lalla Mira. Za nju ma'llame tvrde da ju je najbolje prizvati u samu zoru, prije izlaska sunca. Tijekom dijela rituala kada ova sila opsjedne plesače oni poprimaju tipičnu žensku potrebu da koketiraju pa im se daruju slastice i parfemi. Često se zna desiti da ona osoba koju zaposjedne Lalla Mira grozničavo jede bombone. Ponekad se voli pokazati u zastrašujućoj pojavi na taj način predstavljajući ranjenu ili povrijeđenu ženu.



Svaki duh preferira posebni miris čija je svrha uostalom da što jače stimuliše prožimanje ljudskog i duhovnog pa se zbog toga čim opsjednuti plesač mimikom i ponašanjem otkrije koji ga je džin opsjeo pod nos mu se primiče kadionica sa mirisom. U trenutku preuzimanja tijela od strane više sile, na tu osobu baca se na glavu pokrivač odgovarajuće boje i donosi zapaljeni miris. Lalla Mira obožava miris mošusa te svaki put upravo njegov miris zapljusne plesača. Kod ostalih Mlouka prisutni su neki od ovih mirisa - tamjan, mirta, sandalovina, benzoin, ambra...Opsjednuti imitira kretnje i navike džina otkrivajući koji je od sedam duhova preuzeo kontrolu nad čovjekom poput Sidi Maoussa kada plesač na svojoj glavi drži posudu sa vodom.


Centralni dio cijele svečanosti jeste intervencija nadnaravnih entiteta u cilju iscjelivanja bolesnih. Ako uzmemo u obzir podatak da prema marokanskom vjerovanju džini kod ljudi izazivaju mentalna i fizička oboljenja ne čudi konstatacija zašto je Lilla toliko popularna u cijelom Maroku. Mlouki se smatraju na višem rangu duhovne hijararhije od džina koji su im podčinjeni te je lako zaključiti da će se njihovom voljom odstraniti svaki džin ili bolest. Iako nekonvencionalan način liječenja ritual čovjeku daje i više od iscjeljujućeg učinka. Tokom posjednuća ljudska emocionalna stanja dovedena su do ekstrema; ljudi vrište, plaču, nekontrolisano se drmaju, smiju, preplavljuje ih osjećaj blaženstva i duhovnog mira ali i terora, erosa....Prema svjedočanstvima učesnika tokom posjednuća ili transa ljudi imaju osjećaj da su u sasvim drugoj dimenziji gdje ne postoji ni vrijeme ni prostor po čemu se može zaključiti da su u tim trenutcima na nekom višem nivou svijesti ili čak duhom van tijela.


U prošlosti ova ceremonija je bila zatvorena za oči zapadnjaka dok se zadnjih decenija otvorila ka zapadnom svijetu ali doživjela i određene reforme. Zbog skoro apsolutne dominacije muških duhova po želji naroda napravljena je neobična iznimka. U ritual prizivanja uvedena je i džinica Aisha Quandisha koje se većina Maalema plaši zbog nepoznavanja njene ćudi i hirovitosti. Njen puni naziv je  Lalla Aisha Qandisha poznat kao ženski duh sa nogama koze, uz koji se nadovezuje " l-bahrawiya" koja je iz mora. Aisha ne spada u Gwana panteon i po važnosti se nalazi odmah iza Lilla Mira no u cijelom Maroku je izuzetno poštovana.


Maalem je glavni muzičar ili bolje rečeno on obnaša ulogu svećenika paleći tamjan i pozivajući duhove kroz pjesmu, niz napjeva, da se odazovu muzici i plesu. Glavni instrument kojim se animira ritual posjednuća naziva se guembri ili hajhouj, u pitanju je tradicionalno marokansko glazbalo lutnja sa tri žice. Pored njega koristi se i aouicha ili mali guembi, zvečarka (kastanjeta) i tbel (bubanj).


Bez obzira što Gwana muzičari ili bratsvo sebe smatraju velikim vjernicima, posebno zbog Sidi Bilala, često su na udaru kritike i osude islamskog svijeta. Njihova djelatnost žigosana je jednom riječju - haram ili grijeh te se ne smatra istinskim islamom već ga karakteriziraju pojmom "narodni islam" koji je podložan novotarijama i raznim tumačenjima. Osim toga Gwana krši nekoliko tabua kako bi se omogućila komunikacija sa duhovima.




Bosanska vudu magija

U bosanskom vještičarstvu postoji jedan tajni segment vračanja koji jako sliči na vudu praksu gdje se izrađuje lutka nad kojom se izvodi magijski ritual. No, razlog zbog kojeg ovaj vid magijskog djelovanja nikada nije zaživio u većem opsegu jeste taj što upotreba lutaka-žrtvi spada u domen crne magije te kako se ovaj sihir u čestom broju slučajeva može okrenuti i protiv same sihirbaze ili sihirbaza.

Zbog toga su rijetke one vračare ili vračari koji imaju dovoljno moći da uspješno izvedu ovaj ritual.  U teoriji, lutku od zemlje lako je napravit i probosti iglama ali sa kakvim rezultatom? Nikakvim! Zato se od davnina upozorava da magija nije za svakoga i da samo rjetki i nadareni pojedinci mogu ovladati njenim silama.

Lutka se u prošlosti pravila od zemlje (gline) i u njenom sastavu se moralo naći praha ili zemlje iz otiska stope one osobe na koju se sihir pravio. Pošto bi se od zemlje načinila mala ljudska figurica koristile su se srebrne igle sa kojima su se probadali određeni djelovi tijela poput glave, srca, stomaka... Ovo ubadanje imalo je za cilj da se toj osobi oduzme volja za životom ali i izazovu neobjašnjivi bolovi. Danas se umjesto lutke može koristiti i fotografija žrtve.

Kako bi se lutka dodatno osnažila prskala se krvlju crne kokoške zbog vjerovanja kako upravo njena krv ima moć da privuče džine i šejtane koji će zadovoljni ponudom opsjednuti tijelo žrtve ili bar natjerati njenog džina pratioca (Karina) da djeluje protiv svog vlasnika.

Sihir sa lutkom svakako spada u domen jače crne magije i ako čaroliju izvede dovoljno okultno jaka osoba onda je takvu čaroliju vrlo teško eliminisati sa žrtve. No, zaštita od eventualnih napada magijskim lutkama vrši se najčešće čestim kađenjem kuće korjenom omana, suhim fasliganom, ćabarskom travom, sedefilom ili tamjanom. Izuzetno je djelotvorno kuću poprskati i sa crvenim vinskim octom, čija je moć ubitačna ne samo za ovu vrstu magije već i mnoge druge.

Pored ovakvog načina izrade zemljani lutaka kod bosanskih vještica praktikuje se još jedan zanimljiv ritual – naime, onda kada želi nekog muškarca učiniti vjernim tojest zauzdati njegovu spolnu moć prema drugim ženama vještica će se poslužiti njegovim donjim vešom. Gaće će omotati crnim koncem ali tako da od njih oblikuje figuru u obliku penisa. Dok to radi ponavljat će basmu čiji sadržaj govori o vezanju spolne moći. Zatim će, kako bi što bolje fiksirala figuru, omotati je ljepljivom trakom i time je čarolija  gotova.


11.juli - dan kada ljiljani zamirišu čemerom


Bosanski ljiljan (Lilium bosniacum) je cvijet Bosne i bosanskog naroda. Izvanredno lijep cvijet, gord, sav u zlatno-žutoj boji ponosno odiše svojom uzvišenošću i kraljevskim držanjem dok njegovi crveni prašnici simbolišu krv bosanskog čovjeka, koja se često lijevala zbog neprijatelja ove zemlje. Bosanski ljiljan postao je simbolom stradanja Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. U tužnoj pjesmi navodi se kako ljiljan svake godine 11.jula promjeni svoj miris i taj dan miriše na tugu i bol. Tog  dana iz ljiljana kaplje krv i pada po svetoj zemlji bosanskoj na kojoj su ležala mrtva tijela ubijenih muškaraca, žena i djece  Srebrenice, Sarajeva, Žepe, Zvornika, Bijeljine, Foče, Višegrada, Prijedora...

Bosnian lily (Lilium bosniacum) is a flower of Bosnia and Bosnian people. Extraordinarily beautiful flower, dignified, all in golden-yellow color it proudly keeps its loftiness and regal posture  while its red stamen symbolize blood of the Bosnian man, which was often shed because of the enemies of this country. The Bosnian lily became a symbol for the suffering of Bosnian
people during the aggression on Bosnia and Herzegovina from 1992 to 1995. In a tragic song it is mentioned that a lily each year on July 11th changes its fragrance and that day it smells like sorrow and pain. That day from the lily the blood drips on the sacred Bosnian land on which the dead bodies of murdered men, women and children of Srebrenica, Sarajevo, Žepa, Zvornik, Bijeljina, Foča, Višegrad, Prijedor, etc. lay.        



Srebrenica 1995-2013.

I ove godine, na ovaj tužni dan srce Bosne krvari. Opet je zrak u Srebrenici postao bol, opet se čuje plač majki, žena, sestara i djece kojima  su četnici, ta srpska gamad i koljači, oduzeli očeve i sinove. Ponosi se ti prokleta Srbijo, ponosite se bosanski četnici, ponosi se ti prokleti narode koji nema duše ni srca, ponosite se vi neljudi! Vi ste ti koji ne zaslužuju da žive! Vi prokleti! Ponosite se svojim zlom, svojim ubijanjem, klanjem, silovanjem, pljačkanjem. Ponosite se balkanski nacisti! Uvijek ćete biti i ostati ono što jeste – najgore smeće i izrod koji hoda po ovoj planeti!

Majko Srebrenice, i ove godine ostani ponosna i jaka. Neka tvoje majčinsko srce izdrži sav bol i tugu, u inat svim četnicima, ubicama i zločincima. Ti si majko Srebrenice uvijek bila i uvijek ćeš biti ona koja može svakom pogledat u oči. Oni ne mogu. Proklet im bio rod i porod!

Bosna neće nikada niti zaboraviti niti oprostiti onima koji su je uništavali, palili, ubijali. Bosna zna da od starog neprijatelja nikad neće biti novog prijatelja. Ali, Bosna kao Bosna, uvijek ostaje jaka i ponosna. Nisu te ubili, mada su to htjeli svom snagom. Nisu, jer nisu znali svinjoglavi četnici – Bosna je neuništiva.

Danas ljiljani po cijeloj Bosni i Hercegovini mirišu tugom. Ali i oni su kao majke Srebrenice ponosni u svom bolu. Sinovi i kćeri Bosne i Hercegovine uvijek ćete živjeti u nama, u našim sjećanjima, sa našom ljubavi. Nismo vas nikada oplakali i nećemo nikada jer ono najdraže nikada se i ne zaboravlja, nikada se ne može prežaliti. Djeco Bosne, budite mirni i spokojni, mi živimo i mi vas se sjećamo. I zbog vas nikad nećemo zaboraviti zlo koje su nam donijeli četnici, bezdušni monstrumi.

Dok se kolone ljudi sa svih strana svijeta slijevaju u Potočare i još jednom gledaju djelo najvećeg užasa u Europi nakon drugog svjetskog rata, znam da se svi pitaju samo jedno – Da li je moguće da je ovo mogao neko uraditi nevinom narodu?! Da, jeste, moguće je.

Učinile su to monstruozne nakaze sa ove i one strane Drine, oni koji nemaju ni srca ni duše, koji su stvoreni samo da budu prokleti i da ubijaju, muče, kolju i pale. To je najgori narod koji se pojavio na Balkanu, to su balkanski nacisti. Kako ih god nazoveš pogodit ćeš - ološ, neljudi, zvijeri, monstrumi, ubojice, koljači, silovatelji, palikuće, mučitelji....iza svakog naziva se krije ista svinjoglava spodoba - četnik ili srbin, isto je.

Molim za tebe Srebrenico, za tvoj mir. I plačem zajedno sa ucviljenim majkama, sestrama, siročadi. Bog će dati, on je jedini kadar, mir i spokoj.




Ne plači majko mada znam da moraš,

Al' i mrtvog tvoje suze me bole,

Kad staviš ruke na zemlju mezara

mrtve me, majko, kosti zabole.


Ja te čujem majko u noćima dugim,

kako plačeš i ime mi zoveš,

nemoj, majko, teže su mi tvoje suze

I od ove tvrde zemlje bosanske.


Znam, majko, ali tako biti mora,

ubile su me zvijeri, sinovi svinje,

nisu mogli sami protiv sebe

jer zvijeri su zvijeri ma kakve bile.


Ako ti je lakše ti im oprosti,

što nam doniješe tugu i nesreću,

sve bi im halalio ali  tebe i suze

nikada, majko, nikada neću.




Vile su najkraće rečeno antički duhovi prirode ili personifikacija njenih snaga. O njima su znali još stari Iliri, Rimljani, Grci... Vjerovanje u vile nailazimo duž cijele Europe ali i Bliskog istoka. U Iranu i Turskoj vile se nazivaju periler i imaju identične funkcije i opise kao i u europskoj tradiciji.  Opisuju se kao vječito mlade djevojke, izvanredne ljepote, sa dugom crvenom ili zlatnom kosom. Veliki dio vila posjeduje i krila.

Prema bosanskoj mitologiji vile se rađaju iz rose koja pada po lišću velikog stabla koje raste na  tajanstvenom, nepoznatom brdu. Posjeduju magijske moći koje mogu upotrebljavati za dobre i loše svrhe o čemu svjedoče brojni događaji opjevani u narodnim pjesmama gdje se opisuje kako su vile pojedinim junacima poput Alije Đerzeleza, Muje Hrnjice ili Halila postajale majke, sestre ili ljubavnice. Ako bi se prema budućem velikom ratniku ponijela majčinski vila bi ga darovala velikom fizičkom snagom i inteligencijom  a ukoliko je taj odnos bio sličan odnosu brata i sestre tada bi mu liječila svaku ranu zadobijenu u bitkama čarolijama i ljekovitim biljkama ili ga obavještavala o planovima neprijatelja. U slučaju da se vila zaljubi u junaka onda bi mu postajala ljubavnicom i majkom budućeg djeteta koje bi nakon porođaja ostavljala ocu i vraćala se svojim sestrama vilama u prirodu.

 Upravo ovo vjerovanje o ostavljenoj vilinskoj djeci rezultiralo je nastankom jedne humane prakse zbrinjavanja siročadi koja je spasila od sigurne smrti na hiljade ostavljene djece u najranijoj životnoj dobi. Naime, bosanski narod je vjerovao kako su ostavljena djeca nakon porođaja zapravo dijete neke vile te su ga vrlo rado usvajali i odgajali kao svoje vlastito. Vjerovalo se da ta djeca donose sreću i blagostanje familiji koja je od tada pod zaštitom vile. Kako u prošlim vijekovima u BiH nije bilo sirotišta ili neke druge državne ustanove koja bi preuzela brigu o napuštenoj djeci ovo vjerovanje je uvelike pomoglo u zbrinjavanju mnoge siročadi koje su neodgovorni roditelji ostavljali u šumi ili na ulici.

Kako smo već rekli vile su se posebno interesovale za bosanske junake, pomagale im u borbi, liječile im rane, tugovale za njima, postajale im ljubavnice i majke njihove djece a nekada i sestre. No, iz prethodnog dijela teksta vidimo da  vile nisu isključivo pomagale samo narodnim junacima već i običnim ljudima, posebno djeci. Njihova se pomoć izuzetno cjenila kod naroda o čemu svjedoče i mnoge epske  pjesme  poput one iz  Jablanice pod naslovom „Halil traži Mujinog konja Đogata“ u kojoj je od 347 stihova 41 stih posvećen vilinom sudjelovanju u ulozi  pomoćnice. Njihova specijalnost osim magije jeste i liječenje biljem. Smatra se da su većinu znanja o ljekovitim svojstvima biljaka ljudi  stekli zahvaljujući intervenciji upravo ovih bića. U jednoj pjesmi se govori kako majka Omera Hrnjice po savjetu vile nalazi biljku kunicu (Achillea millefolium L.) i cijedi njen sok iznad rane svog sina i zamotava je platnom.

„I sok cidi iz kunice trave,

Sok uliva, rane zamotava.“

U narodnim pjesmama ranjenog Muju Hrnjicu liječe vile koje žive u planinama i šumama. Osim na taj način vile u namjeri da pomognu najvećem bosanskom junaku izvode različite čarolije poput one da njegov konj Đogat dobije krila i pobjedi u svakoj utrci.

Vile najčešće obitavaju po planinama i velikim šumama te oko jezera. Najviše vremena provode u letenju sa drveta na drvo, kupanju, češljanju kose i igranju kola. Kosa u kojoj leži sva vilina moć dosta puta se prema narodnim pričama pokazala velikom opasnošću za samu vilu jer se znalo dogoditi da joj se ona zapetlja u neki grm te da ona tako  svojom nespretnošću postajala lak plijen za slučajnog prolaznika. Navodno, ko bi god pomogao vili da iščupa kosu iz grma mogao je od vile tražiti da mu pomogne u nečem ili čak postane supruga. Niti jednu želju nije smjela odbiti. Vile, posebno one koje obitavaju po planinama i šumama, su jako zaljubljive naravi. Postoji na desetine priča u kojima se neka vila zaljubila u određenog muškarca te ga kindapovala i sa njim živjela po nekoliko godina u nekoj šumi ili pećini.

Za razliku od njih vodene vile su neprijateljski raspoložene prema ljudima. One obitavaju pored izvora, rijeka, jezera ili mora. Skoro svo vrijeme provode u kupanju i zabavljaju se tako da svojom pjesmom opčine onog koga žele udaviti u vodi.  Zbog toga narod je svaki put kada bi se noću približio rijeci ili potoku sa sobom nosio nekoliko žeravica sa ognjišta kako bi se na taj način zaštitio od njih.

U pojedinim narodnim pričama Mujo Hrnjica i Alija Đerzelez su braća mada to u stvarnom životu nisu bili. Pretpostavka je da se ideja za pojmom braće upravo stvorila na informaciji kako je obojicu velikih bosanskih junaka svojim mlijekom nahranila vila pa se zbog toga postala „braća po mlijeku“. Prema bosanskom vjerovanju ukoliko majka izgubi mlijeko pa druga žena podoji njeno dijete ta žena se smatra njegovom drugom majkom ili „majkom po mlijeku“ i tom djetetu i djeci te žene zabranjeno je da između sebe sklope brak.

U narodnoj pjesmi o Muji i Aliji  navodi se kako su oni išli u lov  te nakon njega sjeli pored jezera da se odmore i na kraju  zaspali. Za to vrijeme  posmatrale su ih tri bijele vile ljute zbog toga što su ubili nekoliko ptica. Najstarija od njih ponudi drugim dvjema stotinu dukata koja uspije zavaditi Muju i Aliju. Najmlađa vila pojavi se pored zaspalog Muje i zaplače. Njen plač probudi Muju koji pored sebe ugleda predivnu mladu djevojku. On odmah probudi brata Aliju koji umjesto jedne vidi dvije djevojke i ljutito govori kako nije pošteno da on ima tako dvije krasne djevojke a on niti jednu. Tu se posvadiše te Mujo izvuče nož i probode brata.  Zatim djevojku vilu postavi na bratova konja a on sjede na svog i krenuše kući. Putem Mujo ugleda crnu vranu bez desnog krila  pa je začuđeno upita kako ona živi bez desnog krila na što mu ona odgovori  da živi kao brat koji brata nema. Te riječi ražalostiše Muju i on se pokaja što je ranio brata a djevojka vila mu reče da se brzo vrate jer ona je nekada liječila bolesne pa će tako izlječiti i Aliju. No, kada se vratiše brat već bude mrtav te se Mujo od velike tuge sam kazni smrću.

Međutim ni vodene vile nisu nedodirljive te im im njihova vječita potreba za kupanjem može dovesti u opasnu situaciju. Naime, ukoliko ih neki muškarac opazi dok se kupaju može se tiho prišunjati i ukrasti nekoj od njih odjeću. Po vjerovanju vila čiju odjeću muškarac ukrade mora se udati za njega. U etnografskim knjigama ostalo si zabilježeni slučajevi kako su se vile redovito sastajale na Vilenici u selu Seoce pored Visokog. Navodno su pojedini mladići uspjeli ukrasti njihovu odjeću te su se neke vile i udale za njih. Pošto su one besmrtne nakon smrti muža vila bi postajala slobodna i vraćala bi se u prirodu.

Sva vilina moć nalazi se u njenoj kosi koju one njeguju do savršenstva. Dok se češljaju vile pjevaju i tom prilikom izgovaraju zagonetne stihove u kojima se krije puno mudrosti. Kosu koja im otpadne prilikom češljanja obavijaju oko paprati (Pteridophyta). Naročito vole noću obilaziti konje sa bujnom grivom i plesti im sitne pletenice koje teško koji čovjek da može rasplesti. Takvi konji smatrali su se posebnim jer su ih dodirivale vile.

Ukoliko se vile naročito brinu za nekog čovjeka, to znači da ovaj u sebi nosi neku dublju vezu sa njihovim svijetom. Takve će se osobe isticati u životu prosvjetiteljskom mudrošću. Biti miljenik vila, tojest ako je plemenit i dopadne im se, znači imati sposobnost čuti njihovu pjesmu ili čak razaznati njihove zagonentne stihove u glasanju vjetra. Takav čovjek cjenit će istinu jer su mnoge vile čuvari istine i tjeraju laž. Međutim, desi li se susret vile i nekog zlonamjernog čovjeka onda ta osoba riskira da psihički oboli.


Bosanska mitologija navodi brojne nazive vile od kojih su najpoznatije ova imena: Bosanska vila, vila kraljica  Zlatna, Crvena vila, Gorska vila, vila Planinka (vila planine), itd. Pojedine vile nazivaju se i karakterističnim imenima poput Gope, Gospa, Srebra, Bilka, etc.

Crvena vila: ona se uglavnom pojavljuje u vremenu oko zalaska sunca. Sjedi na nekom prolazu ili pored puta češljajući svoju dugu crvenu kosu. Onom ko je susretne može nauditi tako što zamahne kosom u njegovom pravcu i udari ga njome. Od tog udarca čovjek postane bolestan a zna se desiti i da padne u komu. Njen simbol je crvena boja.

Bosanska vila: ona je djevojka zlatne kose i bujnih grudi. Obučena je u dugu bijelu haljinu čiji su rubovi prošiveni zlatnim koncem. U kosi joj se nalazi cvijeće ljiljana. Tijelo joj krase i velika krila sa kojima prema legendi leti zrakom i prelijeće Bosnu u svim smjerovima. Bosanska vila ima izrazito umiljat glas i često pjeva. Po naravi spada u dobronamjerne vile. Često se nalazi u društvu drugi vila koje su na nižem rangu od nje. Njen simbol je cvijet ljiljan.

Kraljica vila Zlatna: ona je gospodarica svih bosanskih vila. Obitava u velikim i gustim šumama i uvijek se kreće u društvu svojih podanica. Noću, posebno za vrijeme punog mjeseca, izlazi iz šume i kupa se na jezeru ili u rijeci. Ima zlatna krila i krunu na glavi. Poslije kupanja zajedno sa drugim vilama igra i pjeva na nekom brežuljku sve do oglašavanja prvih pijetlova u zoru. Njen simbol je pun Mjesec.

Gorska vila: ona je među najstarijim vilama i često se naziva majkom vila. Smatra se da je vila Zlatna njena kćerka koja ju je nasljedila. Gorska vila je među bosanskim narodom najviše upamćena po tome što je zaslužna za to što je Mujo Hrnjica postao najveći junak Bosne i Hercegovine. Po naravi je blaga, mudra je i ima umiljat glas. Nju bosanske stravarke pozivaju u pomoć pri liječenju oslovljavajući je riječima „majko, sestro“. Njen simbol je zlatna jabuka.

Planinka: ona je vila koja ima vjenac cvijeća upleten u kosi. Nosi dugu haljinu i ponekad drži u ruci  štap koji joj služi za hodanje. Ima moć transformacije pa se često pretvori u kozu kako bi lakše prolazila strmim dijelovima planine. Poznaje sve tajne biljaka i liječenja. Sa njom su se najviše susretali pastiri kojima je priskakala u pomoć kada bi to zatrebalo. Njen simbol je bijela koza.


Mujo Hrnjica

Even though Mujo Hrnjica is not a mythological character but a real, historical figure, his life is interwoven from beginning to the end with a lot of mystical content which makes him an interesting figure about which one can write a lot.




What Hercules was for the ancient world Mujo Hrnjica is for the Bosnian world. Symbol of courage, a hero of great strength and a dangerous enemy to those that dislike his people. Because of all of those characteristics many Bosnian women named their son's Mujo which was a symbol of great strength and might and it contained prophylactic power against evil and disease.  


Historical tradition about Mujo begun in the fall of 1637 when Mujo's uncle Hurem-aga Kozlica brought his two young nephews, who lost their father in the war, from Udbina to Velika Kladuša. The older boy was called Mustafa, but he was called Mujo and the younger one Halil. Besides being younger, Halil was thinner and less bulky during childhood, since his mother couldn't breast feed him because of the great grief she felt for her killed husband, and Halil didn't accept milk from any other woman. That's why they fed him with cow's and goat's milk which brought him the name Stalled Halil or Ugojeni Halil.


According to legend, in Velika Kladuša Mujo and Halil were met by a mountain faery (Gorska vila), calling them with a song in early dawn. She brought them to the river Kladušnica, washed them with dew and fed them with faery milk. Halil didn't want to drink milk, he drank the dew instead while Mujo liked the faery milk very much and drank a lot of it. Because Halil took the dew from the faery he grew into a very handsome young man, all the girls in Velika Kladuša yearned for him, calling him and falling into hysteria once they saw him, Unlike him, Mujo gained enormous physical strength which was given to him by the faery milk. He had a stern and piercing gaze, the one possessed by warriors.


In that sense the mountain faery became the second mother to the future heroes who protected Kladuša fort from the enemy. It is interesting to note that the faeries were mentioned as messengers in songs which transferred news from one warrior to the other and helped defeat the enemies or to explain their tricks and ambushes. How popular the faery cult was is best witnessed by the medieval city Vrnograč, 16 km away from Velika Kladuša, which was according to legend built by faeries. That's why it is called faery town.




Vrnograč - old faery town



The tradition about Mujo and the faeries is nothing more than an old Illyrian legend since Mujo's physical appearance is that of a warrior; he's tall, has thick dark hair, a moustache and a beard and strong arms. It's no coincidence that faeries are traditionally tied to Mujo since sine in the Illyrian times the cult of warrior was cherished which was closely associated with the cult of deities, especially the main one Vidasus among whom water nymphs were depicted i.e. faeries. In epic poems numerous encounters of Mujo and the faeries is mentioned, where they communicate and where the faeries heal Mujo's wounds gained in battle. How familiar he is with the faery world, their capabilities and character is best depicted in a poem in which Mujo like a skilled wizard manages to outwit the faeries transformed into goats.


According to legend, Mujo Hrnjica always carried an amulet with him on the right side of his suit. The amulet wasn't Islamic in content like the famous amulet-shirt of captain Husien Gradaščević, but ancient which stems from the cult of mother earth. It's a small red bag which contained 9 wheat kernels. Wheat as one of the largest gifts of nature is a symbol of the cult of mother goddess, to whom faeries belong. All of this data confirms that among the Bosnian folk, through long continuity, the ancient tradition and beliefs were preserved. As the legend tells, the enemies found out what was protecting Mujo from death, through venal servants the enemies got a hold of Mujo's amulet. Apparently, the amulet was stolen a day before he was killed.




 Mujo Hrnjica is the most famous hero along with Alija Đerzelez of Bosnian epic poems. The epic Mujo Hrnjica was presented to the wider literary and cultural audience in a striking manner by Kosta Hormann in his first and second journal. There the epic character is best presented in his ethical and psychological wholeness. Poems from these journals were recorded throughout Bosnia and Herzegovina and as such present the best proof of how famous and meaningful this grand hero was. Besides Mujo, his brother Halil is often mentioned, while stories about their third brother Omer are few.





On this rock which is called Ploča, which is a folk name for a horse shoe, according to legend the imprint of Mujo's horse Đogat can be seen which was made when they were passing through. The rock is located in Mala Kladuša above the main road between Velika Kladuša and Bihać.





 The city in which Mujo Hrnjica lived with his family - old town in Velika Kladuša. According to the reports of Krsto Frankopan Tržački to the archduke in Graz from 20.11.1641. "Mujo lives in Velika Kladuša with his brothers".



Mujo died between 1633-1676, he was betrayed and murdered by his fake friend Meho Katarica, who had just been converted to Islam.


Halil Hrnjica died in Banja Luka during a coupe, during which the famous Tale Ličanin died as well.


Omer was ambushed and killed by a chieftain (a leader of outlaws and bandits).     



Holivudski glumac Edin Gali - Edin Galijašević

Edin Galijašević (Edin Gali) nova zvijezda Holivuda inače rođeni Kladuščanin koji živi sa Semirom Galijašević, bivšom misicom Bosne i Hercegovine.
Edin je kršni momak rodom iz V.Kladuše tačnije sela Podzvizd pokraj Kladuše.
Njega nimalo nije promjenila slava ni gluma sa poznatim svjetskim zvijezdama Holivuda on je i dalje ostao običan i kršni momak koji ne zaboravlja svoje porijeklo.
Uostalom pogledajte i sami i prosudite.

Antički kultovi naših ilirskih predaka: kult zmije

Zmija kao religijski i nacionalni simbol Ilira prisutna je u mnogobrojnim narodnim vjerovanjima i praksi po Bosni i Hercegovini. Kult zmije čuvarice kućnog ognjišta i svete životinje sa kojom su se identificirala sva ilirska plemena toliko je bio dominantan u religijskoj svijesti naših predaka da ga nisu uspjeli potisnuti ni dolazak Slavena niti pojava monoteizma.

Vjerovanje u zmiju koja je čuvar kuće rašireno je po cijeloj Bosni i Hercegovini. Smatralo se da se ona nalazi u nekoj rupi u zidu ili obližnjoj rupi u zemlji odakle štiti i pazi na njene ukućane. U njeno prisustvo se nikada nije sumnjalo čak i onda kada je niko od članova familije ne bi vidio. Po narodnom uvjerenju ona je obično bila zmija tamne boje, i kao zaštitnici doma ostavljana joj je ponekad hrana pored kuće ili neke rupe. Time se iskazivala ljubav i zahvalnost. Kao totemski simbol ona se direktno povezivala sa vlasnikom kuće te ju stoga bilo zabranjeno ubiti iz straha da ne umre vlasnik kuće ili neko drugi iz familije. No, zmija je mogla u posebno kriznim trenutcima za kuću žrtvovati samu sebe kako bi odbranila ukućane od zla.

Pošto je od davnina zmija bila totemski simbol ne treba čuditi ni praksa grafičkog prikazivanje kroz crtanje na zidu kuće ili tetoviranjem na koži. Tetoviranje je još jedno nasljeđe Ilira koje se najviše zadržalo kod bosanskih katolika u obliku tetovaže križa na ruci ali kao pojava zabilježeno je i kod Bošnjaka gdje se koristio simbol zmije. Augustin Kristić u svom etnološkom radu „Urežnjaci iz narodnog liječenja Bosne i Hercegovine“, navodi pojavu tetoviranja zmije na rukama: „Ne baš mnogo, ali sam na rukama žena, i u znatno manjem broju kod muškaraca, po Bosni naišao na tetoviranu zmiju. Na pitanje: „Zašto su istetovirale sliku zmije? nigdje nisam dobio isti odgovor. Najčešći odgovori su bili: „Brani od urokljivih očiju“, „Donosi sreću“, „Neće me zmija ujesti“.

Dok kod arapskog naroda nalazimo praksu odslikavanja ljudske ruke na zidovima kuća kao profilaktički simbol protiv urokljivih očiju i zla u Bosni se na zidu kuće uklesavala ili crtala figura zmija.  Time se na jasan način pokazivalo kako je kuća pod zaštitom zmije, njenog čuvara, koja ima moć da odbrani cijelu familiju od bolesti, zla i nesreće.

Zanimljivo je navesti nekoliko primjera kako se kult zmije adaptirao u islam, vjeru Bošnjaka, tojest u „folk islam“ koji je daleko liberalniji i tolerantniji od oficijelnog, u kojem se vjerovanja stare ilirske vjere provlače kroz monoteističke predaje.

Prema predaji iz Velike Kladuše zmija je spasila Noinu arku a time i sav živi svijet. U toj legendi miš je progrizao rupu na dnu Arke kroz koju je počela ulaziti voda. Jedina od svih životinja zmija je primjetila što se događa, brzo je skočila na miša i progutala ga a zatim se sklupčala iznad rupe i tako spriječila vodu da ulazi u Arku. Zbog toga se u narodu vjeruje da je zmiju veliki grijeh ubiti jer je zadužila cio ljudski i životinjski rod.

Zmija može biti poput ovce žrtva bogu tojest kurban. Kada kući zaprijeti veliko zlo ili nesreća to zmija, čuvarica tog doma, osjeti i ponudi se svojevoljno kao kurban (žrtva) da spasi tu familiju. Obično u tim ekstremnim momentima zmija se pojavi pred vlasnikom kuće ili nekim drugim ukućaninom pokušavajući ga napasti kako bi se ovaj odbranio i ubio je. Kada je ubije vjeruje se da je njena smrt otklonila opasnost ili eventualnu smrt nekog člana familije.

Da li samo u ovom slučaju ili općenito u svim drugim vjerovalo se da probodena ili presječena zmija ne može potpuno umrijeti sve dok Sunce ne zađe na zapadu, što bez sumnje upućuje na narodnu predstavu o povezanosti sunca i zmije. No, to je tema o kojoj će nekom drugom prilikom biti više riječi.


Kult boginje Astarte u Bosni i Hercegovini

Postojanje kulta Velike Majke nalazimo još u kamenom dobu. Smatrana je majkom ljudi i bogova a njen kult se prostirao duž Mediteranskog pojasa u koji je nekada spadalo i ilirsko kraljevstvo a danas, između ostalih zemalja, i moderna Bosna i Hercegovina. Kult Velike Majke prema svim dostupnim podacima potječe iz Sirije od kuda se proširio na druge zemlje pa ga nalazimo u Egiptu (Izida), Babilonu (Isthar), Mala Azija (Kibela), Grčka (Demetra), etc. Sirijski naziv Taschter ili Tir, iz kojeg je izveden naziv Astharte nalazimo u Bosni i Hercegovini u obliku Tur, Tir ili u ženskom obliku Tirinica.
Astharte je bila boginja mjeseca, plodnosti, majčinstva ali i rata, opisivana kao rogato božanstvo, sa glavom bika. Upravo ovaj podatak je ključan za povezivanje sa Ilirima i mitu o biku Garonji koji je poznat samo Bošnjacima, dok kod bosanskih Srba i Hrvata ne postoji.

Ilirsko porijeklo

Govedo ili bik prema svim arheološkim nalazima kod ilirski plemena pripadao je kultu mjeseca. Zanimljivo je navesti kako je bik zajednički simbol kulta Majke kod svih antičkih naroda jer i kod perzijanaca postojao je mit o bogu Mitri koji je ubivši božanskog bika stvorio cijelu prirodu, posebno pšenicu, iz njegove krvi.
U Donjoj Dolini (Sanski Most) otkrivena je, prilikom iskopavanja tamošnjeg  ilirskog naselja, lubanja prabika (Bos primigenius), koja je – kako nagađa Ć.Truhelka, bila pričvršćena na pročelje kuće i imala je funkciju bukranija. Poznato je da su se bikove glave u Grčkoj vješale o zidove hramova nakon što je bik bio žrtvovan bogovima i da je otuda i nastao običaj da se lik bukranija iskleše kao arhitektonski ukras na hramovima i drugim građevinama i spomenicima .
Iz kasnijeg su vremena brojni prikazi goveda, koji možda nisu uvijek tako eksplicitni u svojoj poruci, ali koji nisu sigurno imali samo dekorativnu funkciju. Pronađeni su najčešće u željeznodobnim lokalitetima u Sloveniji, ali se susreću i u Bosni i drugdje. Zanimljivo je da su nalazi ograničeni samo na sjeverna, a u mnogo manjoj mjeri i na središnja područja nastanjena Ilirima, premda je posve sigurno da je i u drugim krajevima  postojao religiozni sustav u kojem je govedo kao lunarni simbol bio povezan sa kultom Velike Majke. Ovdje mislimo na područje što su ga zauzimali Liburni, pa Dalmati i plemena u južnim, a djelomice i u središnjim ilirskim. I u ovom slučaju, kao i u slučaju mnogih drugih simbola, uzroke nedostatka likovnih prikaza treba potražiti u sferi estetskih shvaćanja tadašnjeg čovjeka, a ne u hitno drukčijoj  religioznoj podlozi, odnosno u nepostojanju kulta bika u pojedinim ilirskim krajevima.
Ritualno klanje bika kao simbola plodnosti i u vezi sa kultom Velike Majke bilo je, dakle, vrlo staro u ovim krajevima, a sačuvalo se, u osnovi nepromijenjeno, sve do današnjeg dana na Balkanu i drugdje.

Bosanski mit o biku Turu

U publikaciji“ Prilozi za orijentalnu filologiju: Revue de philologie orientale“ iz 1980 godine navodi se tekst na stranici 311 sljedećeg sadržaja: „ 1933.godine sam od jedne siromašne starice, Puhalovke Alijaginice, koja je stanovala u Čebedžijama u Sarajevu, doslovce zabilježio ovo: „Srijedom se klanja podne i pokloni se: Ognju i Ognjevom Piru, Turu, Hadži Dedi, Hadži Kasapi, Sitoj Nefisi, Vejsil Karaniji, njegovim roditeljima i bratu Mevlanu“. Provjeravajući da li se ova tradicija i sada negdje održala, saznao sam od Mahmuda Traljića (rođenog 1918. U Sarajevu) da je on nabrajanje ovih imena slušao od sarajevske bule Fatime hanume Hajrićke, koja je umrla 1961.ili 1962.godine u 102 godini.

Kako Oganj, Ognjev Pir i Tur ili Tir ne spadaju u islamske nazive svetaca vrlo je očito da su ovi nazivi zapravo narodna  imena ilirskih božanstava. Po mom mišljenju riječ je isključivo o dva božanstva tojest bogu sunca  Oganj (vatra) ili Ognjev Pir (vladar vatre) i boginji mjeseca Tur ili Tir. Drugim riječima, to znači da se među bosanskim muslimanima našlo osoba koje su iako nesvjesno, još pred drugi svjetski rat, molili starim antičkim bogovima. Potvrdu tome lako je pronaći i u činjenici da su ova božanstva prezentirana u jednom  kontekstu.
Da je Tur-Tir žensko božanstvo potvrđuje i izjava jednog od ispitanika Seida Traljića koji navodi žensko kultno ime Tirinica, kojem je, kao i Ognju, islamizacija izbrisala božanski karakter, ali se sačuvalo ime do kraja drugog svjetskog rata u molitvama, a molilo se, jer se smatralo svetim.
Bosanski narod je od davnina vjerovao kako zemlju na svojim leđima drži veliki bik koji se ponegdje naziva Garonja. Prema vjerovanju kada on pomakne uši negdje se dogodi potres a onog dana kada se cijelim tijelom zatrese desit će se kraj svijeta. Etnolog Gržetić naveo je kratko ali još preciznije vjerovanje koje možda na najbolji način otkriva ko se krije iza naziva bik Garonja, a ono glasi: „narod u Bosni i danas vjeruje kako zemlja počiva na Turu, te kad se on zatrese, da će se pojaviti zemljotres“. Znači, originalni naziv bika je Tur a ne bik Garonja kako se to navodi u sjeverozapadnoj Bosni.
Prema svemu napisanom vrlo lako je zaključiti da se iza Tura ili Tira (Tirinica) nalazi antička boginja Majka, koju su Sirijci prikazivali sa glavom bika. Ona je majka plodnosti, dakle zemlje, te je logično da je predstavljena kao bik koji drži zemlju. Vrlo je vjerovatno i da sama latinska riječ za bika  - taurus potječe od imena Tur.
O raširenosti kulta Velike Majke u Bosni i Hercegovini govore i sljedeći toponimi kao što su Turovo (ispod Jahorine), Turić (Gradačac), Turići (Vlahovići kod Travnika, Lugovi kod Fojnice, Banovići, Visoko), Turija (Bihać, Konjic, Tuzla, Visoko, Srebrenica), Turjak (Bosanska Gradiška, Dobrun kod Višegrada) i Turjačani (Bosanska Gradiška).


Shame on You USA!



Nasr: Iran is beating the U.S. in Syria

Syria's uprising offered the possibility of a strategic defeat of Iran. In this scenario, Iran would be weakened by the collapse of Bashar al-Assad's regime, its single Arab ally and a vital link to Lebanon's Hezbollah militia.

Isolated, Iran would become more vulnerable to international pressure to limit its nuclear program. And as Iran's regional influence faded, those of its rivals -- U.S. allies Turkey,Qatar and Saudi Arabia -- would expand.

Instead, events in Syria are spinning in Iran's favor. Assad's regime is winning ground, the war has made Iran more comfortable in its nuclear pursuits, and Iran's gains have embarrassed U.S. allies that support the Syrian uprising. What's more, Iran has strengthened its relationship with Russia, which may prove to be the most important strategic consequence of the Syrian conflict, should the U.S. continue to sit it out.



Dan bijelih traka

Dan bijelih traka obilježava se u Bosni  i Hercegovini kao dan sjećanja na 31.maj 1992.godine kada su lokalne srpske vlasti Prijedora objavile proglas kojim su građanima nesrpske nacionalnosti naredili da svoje domove obilježe bijelim plahtama, te da na ulicu smiju izlaziti samo s bijelom trakom na rukavu.

Nakon toga dogodila su se stravična ubijanja i odvođenje Bošnjaka i bosanski Hrvata u konc logore. U tom genocidu ubijeno je 3.173 osobe a među njima 103 djece te 266 žena i djevojčica od kojih su većine njih bile žrtve masovnih silovanja i fizičkog zlostavljanja. Za mrtvim  tijelima 107 žena se još uvijek traga. Gradska administracija Prijedora koja i dalje zastupa nacističku i genocidnu politiku  i mržnju prema svima koji nisu Srbi odbija na bilo koji način da prizna zločine te obilježavanje mjesta stradanja kojih je u Prijedoru na desetine. Ovim postupkom Bošnjacima i bosanskim Hrvatima se zabranjuju osnovna ljudska prava te se može sa punim pravom  konstatirati kako se genocidna politika balkanskog Hitlera Slobodana Miloševića nastavlja pred očima svjetske javnosti.


Najveće laži današnjeg svijeta


Uvijek je zanimljivo čitati kako Židovi vole spominjati Holokaust i koristiti se njime svaki put kada žele opravdati svoje zločine i genocid nad Palestincima, vojne napade na okolne zemlje i ostale kriminalne poteze. Time oni svakako spadaju u jedan od najlicemjernijih naroda jer dok istovremeno pričaju o tome kako su bili žrtve genocida i nasilja isti taj genocid i zločine već decenijama provode nad nevinim palestinskim narodom. Mislim da niko od nas nikada neće moći zaboraviti jednu od mnogih njihovi agresija na Gazu koja se zbila 28.12.2008 godine i potrajala do 19.januara 2009.godine kada je ubijeno 1500 palestinske djece. Kasniji izvještaji pokazali su kako je Izrael u tom napadu koristio i kemijsko naoružanje. Najviše užasava činjenica sa kakvom brutalnošću i nehumanošću počinje i završava svaka agresija Izraela na civile po Palestini i Gazi. Izgovor je isti kao i kod Hitlera – na svijetu (u Izraelu) mora postojati samo jedna super rasa, sve druge treba pobiti (Palestinci).

Naravno, genocid i stalno ubijanje Palestinaca nikada se ne bi ni desio da USA vojno ne štiti Izrael i u njegovo ime stavlja veto na svaku osudu bilo kakve akcije protiv te genocidne zemlje. Time je USA učesnik u genocidu nad Palestincima i to treba uvijek otvoreno reći.  Svaka zemlja koja na Bliskom istoku želi pomoći Palestincima da prežive označava se terorističkom i protiv nje se pokreće agresija. Zadnji slučaj je Sirija gdje je USA uz pomoć svojih arapskih sluga Saudijske Arabije i Katara dovela u tu zemlju sve vrste terorista na čelu sa Al Kaidom, koju je i stvorila.

Iran je najveća smetnja svim američkim okupatorskim planovima na Bliskom istoku i stoga je poput Kube na stalnoj meti mnogobrojnih sankcija koje nemaju nikakav bitan učinak. Iako su sankcije prema međunarodnom pravu nelegitimne i bez valjane osnove sve zemlje po Europi i svijetu koje su pod dominacijom USA bile su natjerane da ih prihvate, iako nemaju nikakve veze sa njima niti njihovim odnosom prema Iranu. Ali, to je samo jedan on načina na koji USA želi pokazati da postoji samo američka demokratija po sistemu – kako USA kaže, tako mora i biti.

Židovi i Amerikanci dijele istu filozofiju žrtve i agresora, naime, kako god Židovi ne žele da iko analizira stvarni genocid nad njima u drugom svjetskom ratu ili da osuđuje njihovo ubijanje i protjerivanje Palestinaca tako ni Amerikanci ne žele da se istražuje stvarno dešavanje 11.septembra 2001.godine za koji cio svijet zna da je bila samo jedna predstava iscenirana kako bi se moglo krenuti u rat protiv pojedinih arapskih zemalja i prisvajanje njihovih prirodnih bogastava. Zašto je napadnut Irak iako nije bilo kemijskog naoružanja? Najgore od svega toga jeste da je prilikom američke agresije na Irak ubijeno preko milion Iračana. Napadom na Irak USA je počinila do sada najveći zločin nakon drugog svjetskog rata i zbog toga treba odgovarati pred međunarodnim sudom pravde. I što je najveća ironija USA, zemlja koja napada druge zemlje i pljačka, usuđuje se prozivati jedan Iran koji nikoga nije napao već više od nekoliko stotina godina ili neku drugu zemlju?!

Dešavanja u Siriji koje zapad pokušava predstaviti građanskim ratom je zapravo teroristički rat koji USA, Katar i Saudijska Arabija vode protiv Sirije i njenog naroda. Prema dosadašnjim informacijama u Siriji trenutno borave i ratuju teroristi iz 29 zemalja koje obučavaju i naoružavaju upravo spomenute zemlje. Jedini cilj za koji su poslani u Siriju jeste da ubiju što više civila, poruše infrastrukturu i okupiraju područja bogata naftom. U Europi i USA skoro i ne postoji medij koji istinito izvještava sa Bliskog istoka. To su uvijek samo izvještaji koji se moraju podudarati sa američkim političkim interesima. Ako se dogodi masovno ubijanje Palestinaca onda se piše kako je Izrael pobio nekoliko palestinskih vojnika koji su pokušali napad na njih. Niko od novinara ne smije spomenuti ubijanje djece, stalni teror nad palestinskim narodom, protjerivanje iz vlastitih kuća i slično. Identično izvještavanje imamo i za Siriju – odjednom teroristi su postali junaci, to više nisu oni ljudi koji postavljaju bombe bilo gdje i ubijaju civile, oni se slave, a njihova teroristička organizacija se naziva vijećem i daje joj se legitimitet.  Ali, istovremeno ne treba zaboraviti kako je stalna retorika političara  USA i Europe borba protiv terorizma?! Katar i Saudijska Arabija su kao najveće sluge USA uništile  miroljubivu reputaciju islamskog svijeta namjerno stvarajući po svijetu islamofobiju, koja će itetakako u budućnosti poslužiti USA a i nekim drugim zemljama kao najbolji izgovor za buduće okupatorske ratove. Time su osudili Palestince a i druge narode na nova ubijanja i genocide.


Bosnian Illyrians: cult of snake

As a religious and national symbol of the Illyrians the snake was present in numerous folk beliefs and practices around Bosnia and Herzegovina. The cult of the snake the guardian of the hearth and home and a holly animal with which all of the Illyrian tribes identified with was so dominant in the religion of our ancestors that the arrival of Slavs and monotheism couldn't uproot it.


The belief in the snake a guardian of the house was widespread around Bosnia and Herzegovina. It was believed that she is inside a hole in a wall or a nearby hole in the ground from where she protects the inhabitants of the house. Her presence was never doubted even when none of the inhabitants have seen her.  According to folk belief she was usually of a dark hue, and as a protector of the house she was usually gifted with food placed next to the house or a hole. In such a way people showed devotion and gratitude. As a totem symbol she was directly connected with the owner of the house and therefore it was forbidden to kill her out of fear that the owner might also die or someone else from the family. However, the in difficult times the snake could sacrifice itself to protect the inhabitants of a household.


Since the snake was a totem symbol from the ancient times we shouldn't be surprised by graphical depictions through drawings on the house or tattoos on the skin. Tattooing was also a heritage from the Illyrians which was upheld by the Bosnian Catholics in the form of a tattoo of the cross on the hand but it was also noted among the Bosnian Muslims in the form of a snake. Augustin Kristić in his ethnological work "From the folk medicine of Bosnia and Herzegovina" (original title: Urežnjaci iz narodnog liječenja po Bosni i Hercegovini ), mentions tattooing of the snake on the arms: "Not a lot, but on the hands of women and less in men, I came across a tattoo of a snake. By asking: "Why did you tattoo a snake?" I didn't get the same response everywhere. The most common answers were: "It protects against spellbound eyes", "It brings luck", "I won't get bitten by a snake".


While among the Arab people we come across a practice of painting a hand on the walls of the houses as a prophylactic symbol against spellbound eyes and evil in Bosnia we see carvings or drawings of a snake. In such a manner it was clearly shown that the house was under the protection of the snake, its guardian, which has the power to protect the entire family from the disease, evil and bad luck.



It is interesting to mention a few examples of how the snake cult adopted into Islam, the religion of the Bosnian people, i.e. into the representation of the religion according to the people also called "folk Islam" which is much more liberal and tolerant from the official Islam in which the old Illyrian religion is mentioned through monotheistic tradition.


According to the tradition from Velika Kladuša, a snake saved Noah's ark and by that act the entire world. In that legend a mouse made a hole in the bottom of the ark through which water started coming in. The only animal that realised what was happening was the snake, she quickly jumped on the mouse swallowed him and curled on top of the hole and stopped the water from coming in. That's why among the folk there is a belief that it is a sin to kill a snake since it indebted the entire human animal species.


A snake like the sheep can be a sacrifice to God i.e. kurban. When a house is threatened by a great evil or bad luck, the snake (guardian) senses it and offers itself willingly as kurban (sacrifice) to save that family. Usually in such extreme moments the snake appears in front of the enemy of that family trying to attack him/her  in order for him/her to be frightened and punished. In such events it was often the case that the snake died but her death according to folk belief would remove the danger from the home. Uncommonly if the snake felt a great evil arrive she would attack the owner of the house in order that the owner can kill the snake and neutralise the danger and remove the evil from the house.


Either in this case only or generally in all other it was believed that a pierced or severed snake cannot fully die until the sun sets in the west, which undoubtedly points to the folk belief of interconnectedness between the sun and the snake. But, that is a topic which we will discuss at length some other time.  


Post-natal customs and beliefs

Even though by the size of the territory of Bosnia and Herzegovina it is one of the smaller countries in the world, her size is reflected in the richness of the cultural heritage which is permeated with influences of Islam and Christianity and the three nationalities living in Bosnia. Among numerous material remnants which testify to the fact that humans have been present in the area, a large part of non-material heritage has also been preserved, which is in its essence multi-layered. Bosnia is a country of active remains of ancient customs and beliefs, and their transformed and resurrected forms. Various customs and knowledge are presented in numerous events in the country and the world, and it is increasingly being implemented in the modern life. In the past across the Bosnian terrain numerous people have passed and left their trace which is visible still today in some segments of culture. There we can see the interwoven influences of various prehistoric cultures to various people like the Illyrians, whose direct descendants are the Bosnians, Greeks, Romans, Slavs and the kingdoms of the Ottoman Empire and Austro-Hungary.




Evil eyes


When the tabooed period of 40 days passes after the birth (četeresnica) the young mother can visit neighbours and relatives with the child. Where ever she appears with the child the customs are that one needs to give him an egg as a gift - a sign of strength and fertility. The customs are also that whosoever sees the child for the first time needs to give him money as a gift. The women from that household lift the child in the air in order for him to grow repeating the words "mašallah", in fear that they won't jinx the child with their eyes. But if it happens that the someone's spellbound eyes hurt the child and the child starts crying and being restless for no reason, the mother licks him from the tip of his nose to his forehead uttering: "Keleuzu bir abirfeleki mi šeri mahalaka ve mi šeri mahalaka. Gasikin, gasikin, gasikin".


Teeth growth


The one who first sees a tooth growing in the child's mouth is obliged to give him a shirt as a gift or some other clothing item and utter:"Koliko žica, toliko godinica!" (The number of threads in the clothing item, that's how many years of life the person wishes to him).


Circumcision (lat. Circumcisio)


The ritual circumcision of male children in Bosnia is called sunet or sunećenje. Circumcision was done on boys aged 40 days up to two years. In the past sunet was practiced during the warmer part of the year, usually from March to September. The ritual was done by a berber while in the past 30-40 years the procedure has been performed by a doctor. After he would do the circumcision berber would be paid in cash and given a gift. As the sunet represented a special occasion, the tradition was to prepare a festive meal and to invite the neighbours and the Imam. After the meal, before the guests leave, they would give the boy money as a gift. Money was especially considered to be lucky (berićetan) and it was used to buy dishes or livestock which was considered to be the heritage of that boy. The circumcised skin of the penis was dried up by the father would ground up and fed to the rooster "in order for the boy to be as potent as a rooster."



First haircut of the child


Bosnian people would give their child a first haircut between the ages 3 to 6, when the father is able to buy him a hat or a fez. Until that moment the child's hair would be trimmed above the eyes, on the forehead. The first ritual haircut was done in spring, when the forest turns green. A local barber (berber) is called, who receives a scarf, shirt or another item as a gift after cutting the hair. The cut off hair is wrapped in paper and is kept in a secret place in the house or it was kept until the pilgrimage to Mecca when the father or another family member could take it with him. The hair also refers to Ajvatovica, a holly place for the Muslims in BIH, or it would be placed in the mosque near a window.


First cut nails


When the mother cuts the child's nails for the first time, she wraps them up in a piece of paper and hands them to her husband or another family member to bring them into the mosque during Friday. He secretly leaves them under the rug in the mosque in the wish that his child will be a good pupil once he starts school.


Godfather and the name change


If the child is sick or slow developing in the first months of his life, then during the first seven days of the moon phase the parents take out their child early in the morning, before sunrise, on a road or an intersection. They bring scissors and a gift with them which they will give to the first person that comes their way. The passerby is asked to cut a strand of the child's hair with the scissors. The strand of hair is wrapped in a piece of paper and is later buried under a young pear or apple tree. In such a case the passerby becomes the child's haircut godfather (šišani kum). The family keeps a friendly relationship with him and invites him for the child's birthday. Besides this the ritual of name change was also practiced. A mother would take her child to a crossroad, bring two apples to which she would give names which she choose for her child. To a first passerby she would offer an apple for them to take home. The apple that would stay with the mother would determine the new name of the child.

Festive meal

The child's first steps represent an ideal opportunity for a festivity and the mother prepares gurabije (a dry cake) and maslenica and calls the neighbours over for a meal. However if the child is slow to start walking, the mother prepares the dough for maslenica, stretches it with her hands across the sofra (a table which is used to prepare the dough as well as for eating meals) and then holding the child by its hands she walks him across the maslenica. After the child leaves his footprints in the dough, the mother finishes the maslenica and bakes it in the oven. When the maslenica is baked and left to cool all of the inhabitants of a household eat it during lunch, in order to "eat" the child's fear and laziness and in such a way help him to start walking.

Tragom naših predaka: kult boga Binda

Drevna vjerovanja ilirskih plemena koja su nastanjivala današnju Bosnu i Hercegovinu ostala su prisutna u narodnim vjerovanjima najviše povezanim sa kultom liječenja vodom u kojima se jasno uočava kult boga Binda. Kada se detaljnije analizira narodni kult liječenja i sama praksa, koja je u osnovi paganska, teško je objasniti kako je cio taj drevni sistem uspio preživjeti na bosanskim prostorima posebno usred snažne ekspanzije kršćanstva te kasnije Islama?! No, odgovor na takvo pitanje vjerovatno treba potražiti u činjenici da niti kršćanstvo, osobito nakon pojave bogumilstva, a ni islam nisu imali dovoljno snage da u potpunosti duhovno asimiliraju bosanski narod i zauvijek ga odvoje od stare ilirske religije. A da je upravo tako možda najbolje pokazuje kult boga Binda.

Kako je poznato Bind je bio bog izvora bosanskih ilira čiji su izvori-hramovi pronađeni po cijeloj teritoriji moderne Bosne i Hercegovine ali i susjedne Hrvatske. Jedno od bolje sačuvanih svetišta otkriveno je u Privilici kod Bihaća koje se nalazilo u prirodi, pored izvora. Na tom mjestu iskopano je na desetine posvećenih žrtvenika podignuti u čast ovog božanstva, te kapela sa velikim brojem kostiju žrtvovanih životinja u njegovu čast.

U ritualnoj praksi hodočašća ka izvorima uočavaju se uticaju tri religijska kulta bosanskih Ilira: kult sunca, kult mjeseca i kult Binda.

Kult sunca: najveći dio sveti i ljekovitih izvora nalazi se na istočnoj strani naselja. Ka njemu se isključivo išlo u zoru, prije izlaska Sunca, kako bi se obavila molitva, umivanje i pijenje vode. Na taj način bolesnik je očekivao na kraju blagoslov sunca koje kada bi se pojavilo na istoku obasjalo bi svjetlošću i toplinom.

Kult mjeseca: sveti izvori posjećivali su se u prvoj sedmici mladog mjeseca, obavezno u neparne dane tojest ponedjeljak, srijeda, petak i nedjelja.

Kult Binda: nakon što bi se umili i napili vode ili je pak napunili u boce i nosili kući sa sobom, bolesnici su pored izvora ostavljali nešto novca, obično kovanice, hranu, jaja, ili bi za grane drveta koje raste u blizini izvora vješali neki dio svoje odjeće.

U navedenim opisima rituala uočavaju se uticaji tri božanstva, što bi čak moglo i upućivati na pomisao da je Bind bio sin boga sunca i boginje mjesec i kao njihovo dijete predstavljao je savršeni primjer vitalnosti i zdravlja koje omogućuje život i pobjedu nad zlom, u ovom slučaju nad bolesti. Sunce koje se ujutro pojavljuje na istoku, po narodnom shvatanju sunce se “rađa“, te prvih sedam dana nakon pojave mladog mjeseca neupitno upućuju na ideju o obnjavljanju životne snage, zdravlju i općenito sreći i napretku. Bolesnici su tražili blagoslov od nebeskih božanstava koja su ponovo uskrsnula u svom vječnom ciklusu a manifestacija njihove božanske moći upravo je bila voda nad kojom je patronat i moć imao Bind.


Umro je Hugo Chavez - oproštaj od velikana



0 kalendaru kod Arapa prije Muhameda razilaze se naučna mišljenja. Ebu Ma' šer El-Belhi u svom djelu Kitabu' lulufi  navodi, da su Arapi i prije Muhameda upotrebljavali Mjesečevu godinu na osnovu viđenja Mlađaka.

Stari su se astronomi najviše služili perzijskim kalendarom, u kom se vrijeme računalo od stupanja na prijesto posljednjeg perzijskog vladara Jezdedžirda III (utorak 16 juna 632 godine po n. eri).

Godina po perzijskom kalendaru počinje početkom proljeća, ima 12 mjeseci po 30 dana i 5 dana musterike (perz.endergah). Mjeseci su:

1) Ferverdin-mah
2) Urdibehišt-mah
3) Hurdah-mah
4) Tir-mah
5) Murda-mah
6) Šehrivermah
7) Mihri-mah
8) Aban-mah ili mahi-ab
9) Azer-mah
10) Dei-mah ili hurem
11) Behmen-mah
12) Asfenderimiz-mah
13) musterike

U perzijskoj se godini dani u mjesecu nisu bilježili rednim brojem, nego je svaki dan imao svoje ime, koje se kasnije zadržalo i u dželalijskoj godini. Ta su imena:

1) Hormuz
2) Behmen
3) Ardi-behišt
4) Šehriver
5) Asfendarimiz
6) Hurdad
7) Murdad
8) Deibader
9) Azer
10) Aban
11) Hor
12) Mah
13) Tir
14) Džuš
15) Deibamihr
16) Mihr
17) Seruš
18) Reš
19) Ferverdin
20) Behram
21) Ram
22) Bad
23) Deibadin
24) Din
25) Ard
26) Eštad
27) Esman
28) Zamiad
29) Maresfend
30) Aniran

Prema navedenom staroperzijska godina traje 365 dana te vuče grešku prema tropskoj godini od 365,2422 — 365 = 0,2422 dana. Ta razlika naraste na jedan čitav mjesec (= 30 dana) za 123,87. godina Da se to ispravi, dodavao se svakoj 5.

Dželalijski se kalendar još i danas upotrebljava u Perziji (Iran), dok se Afganistan služi svojim kalendarom, koji se od dželalijskog razlikuje samo po tome što počinje od dana Hidžre.
U indijskim se kalendarima još i danas nalaze kao parski kalendar podaci Jezderdžird godine. Izgleda da tamo postoji raskol na dvije sekte od kojih Kadmije ili Hurigariani računaju tačno po Jezdedžirdskoj godini, a Sahšanšahi ili Ramazi odstupaju za jedan mjesec, datumi su im jedan mjesec kasniji.


Budimo humani, budimo ljudi!


Happy Independence Day to all citizens of Bosnian and Herzegovina



Bosna opet među najboljim na Berlinaleu

Najbolji film Berlinskog filmskog festivala i dobitnik Zlatnog medvjeda je rumunjski film "Položaj djeteta". Ali i film iz Bosne i Hercegovine "Epizoda u životu berača željeza" osvojio je dva Srebrna medvjeda.

Kinematografija Bosne i Hercegovine opet je doživjela veliki uspjeh na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu. Nazif Mujić koji tumači glavnu ulogu u filmu Danisa Tanovića "Epizoda u životu berača željeza" dobio je nagradu za najboljeg glumca ovogodišnjeg Berlinalea, a sam film je dobio Srebrnog medvjeda.

"Nadam se da ću jednom doći na Berlinale s malo veselijom temom“, rekao je Tanović nakon što je primio Srebrnog medvjeda - Grand Prix žirija za svoj film koji tematizira težak socijalan položaj Roma u Bosni i Hercegovini. Film je za samo 17.000 eura realiziran u produkciji kuća iz BiH, Slovenije i Francuske, a opisuje istiniti događaj s kraja 2011. kada je jednoj ženi u središnjoj Bosni odbijena liječnička pomoć zbog toga jer porodica nije bila zdravstveno osigurana. U filmu pogođena romska porodica glumi samu sebe.

Medvjed za "pravog" berača željeza

Tanovićev film zabilježio je još jedan veliki uspjeh na Berlinaleu osvajanjem Srebrnog medvjeda za najbolju glavnu mušku ulogu koja je dodijeljena Nazifu Mujiću. "Ovo je prvi put da sam na jednom ovakvom festivalu. Želio bih se zahvaliti svojoj ženi i djeci i mom najboljem prijatelju, Danisu Tanoviću“, rekao je Nazif Mujić obraćajući se publici na svečanosti dodjele nagrada u Berlinale Palastu. Pored Mujića glavnu žensku ulogu u filmu glumi njegova supruga Senada Alimanović.

Glavna nagrada ovogodišnjeg Berlinalea dodjeljena je rumunjskom filmu "Pozitia Copilului" (Položaj djeteta). I u njemu se radi o suvremenim problemima u toj zemlji i klasnu podijeljenost. U filmu, dominantna majka (koju igra Luminita Gheorghiu) koristi svoj društveni položaj kako bi sina spasila od zatvora.


Bosniaks are Illyrians

Bosnian historian prof.dr.Enver Imamović, believes than the modern-day Bosniaks do not continue the lineage of any Slavic tribe, but rather of an ancient Illyrian tribe called Posen. He gives a serious reference to support his statement and adduces the ancient Greek historian Appain of Alexandria (c. 95 – 165 C.E) who mentions an Illyrian tribe named Posen as living on the territories of modern-day Bosnia and Hercegovina. Mr.Imamović corroborates that the term Posen is nothing else but a corrupted form of the Illyrian term Bosen. Thus, mr. Imamović concludes that when talking about modern-day Bosniaks and the ancient Illyrian Posens we are talking about „one and the same people with the same name and a historic continuity of 2,000 years“.
To support his theory of the Illyrian ancestry of the Bosniaks, mr.Imamović mentions that the very name Bosnia is pre-Slavic and that it was existent long before the Serb and Croat tribes moved to the Balkan. Thus, he mentions that„already in the Roman time Bosnia was called approximately Bassania“.

Prof. dr. Enver Imamović in his book “Historija bosanske vojske” ("The history of the Bosnian army") describes at length the Bosnian Illyrians, their military and social system. For this text the most important part of the book is the one that describes the vast density of Illyrians in Bosnia before the advent of the Romans and the Slavs:

After they had conquered the coastal tribes the Romans headed inland. At that time Bosnia was inhabited by numerous Illyrian tribes. They were considered as particularly brave and warlike by the surrounding tribes. The north-western part of Bosnia was inhabited by Japodi, east of them, between the rivers Vrbas and Bosna, were the Mezeji and in the central Podrinje there were Dindari. Desetijati inhabited central Bosnia, Dalmati western Bosnia and Ardijejci southern Herzegovina and the Adriatic coast.

Nakon što su pokorili obalna plemena Rimljani su krenuli u unutrašnjost zemlje. U to doba Bosna i Hercegovina je bila naseljena brojnim ilirskim plemenima. Ona su od okolnih plemena smatrana izuzetno hrabrim i ratobornim. Sjeverozapadnu Bosnu naseljavali su Japodi. Istočno do njih, između rijeka Vrbasa i Bosne, živjeli su Mezeji a u srednjem Podrinju Dindari. Desitijati su naseljavali srednju Bosnu, Dalmati zapadnu, a Ardijejci južnu Hercegovinu i primorje.


According to prof. dr. Enver Imamović and academician Muhamed Filipović, the Bosniak people are direct descendants of Illyrians which can be easily confirmed through various analyses especially historical but also religious.

It has long been regarded that the Albanians are the only direct descendants of the Illyrians, however the things that mr. Imamović and mr. Filipović have brought forth in their historical analysis's and papers confirmed the findings of the Swiss institute IGENEA. Namely, the experts of the institute came to a conclusion that only 20% of the Albanians have the Illyrian gene on the other hand 40% of the Bosnians have the gene as well.

When the Slavs arrived in the Balkans they performed genocide over the Illyrians, it is believed that 4 million of them were killed, and the survivors had to forcefully assimilate into the community of the Slavs.

NAME: Illyrian

EVOLVED FROM: Danubian / Yamnaya

COUNTRY: Albania / Croatia / Bosnia and Hercegovina / Romania / Greece / Turkey

REGION: Dalmatia, Bosnia/Hercegovina


LANDMARKS: Adriatic Sea / Balkan Peninsula

SITES: Gmunden / Oberzeiring / Koman

CENTERS: Glasinac / Skodra

AGE: Neolithic / Bronze / Iron

DATES: BC 2000 /BC 15th – 12th c / BC 1000 / BC 900 / BC 8th c / BC 5th c / BC 393 / BC 359 / BC 310 / BC 3rd / AD 168

DEITIES: Galatea

SIGNATURE: tumulus / villages / hillforts / tattoos / horse breeders / sea raiders / lembi



The plan of the western states for genocide among the Arabs

In this century we are witnesses of a war between Christianity and Islam which was begun by the USA and Europe and which lasts for over a decade and there are no signs of it ending any time soon. Every day the Muslim people die, and the western politicians come up with new planes that will destroy even more Muslims under the parole of democracy. Democracy as we all now is a western system which in its essence has the same goal that was around since the beginning of mankind-the rule of the few over the many. The imposition of democracy on the Middle East is a modern way of colonialism by the western states. USA which has a role model in Britain, bases its policy on destruction of others in order to thrive themselves.

We can easily see that this forceful imposition of democracy on the Middle East has no effect, and that behind all of this are plans for the mass destruction of entire populations on the Middle East in order to have a monopoly on the natural resources of those regions, and we need to mention that this plan is supported by the biggest enemy of the Muslim world, namely Saudi Arabia.

The greedy and corrupt monarchy of that country has been stifling for months the dissatisfaction of its people, with the help of the western media which don't allow any such news to leak into the world. But when they want to talk about the made up bloodshed in Syria, they clearly support the minority of the rebels, which are mercenaries of the western states, then the media in Europe and USA give us news about the horrible atrocities of the government on a daily basis, clearly such things never took place. The attack on Syria was planned by the USA and Europe and conducted thanks to foreign mercenaries and a small group of people inside Syria, in order to stop the coalition between Syria and Iran which would then prevent the colonisation in the Middle East.

And the project "Arab spring" is the foundation of the new colonialism that needs to destabilise most of the countries of the Middle East and push them towards divisions in order to manipulate them easier. Of course, a special role is played by Saudi Arabia, Turkey and Qatar which hope to gain a better position in the world order if their neighbours suffer a horrible fate.


Bujrum na kahvu

U bosanskom životu pijenje kahve je tradicionalan ritual koji u sebi nosi snažan socijalni učinak, uz kahvu se ljudi druže, upoznaju, donose zajedničke ili poslovne odluke ali i odmaraju, uživaju. Kahva potječe iz kraljevstva Kaffa u Etiopiji, po kojem je i ponijela svoj naziv. U jednoj od najstarijih legendi o kahvi spominje se izvjesni pastir Khalid koji je posmatrajući svoje koze kako su živahne i vesele nakon što bi obrstile plodove sa žbuna kahve odlučio se i sam na konzumaciju. Pošto je primjetio sličan učinak razglasio je svima u plemenu o magičnoj biljci i njenim plodovima te su i ostali počeli sa uživanjem.

 Najviše zasluge za popularnost kahve i opću prihvaćenost u svijetu dugujemo Arapima. Oni su je nazvali qahva što bi se na bosanski moglo prevesti kao „sok za piće“ i taj naziv je preko Turaka došao i do nas. U Arabiji se kahva u početku koristila kao lijek o čemu svjedoči Rhazes, arapski filozof iz devetog vijeka, koji je napisao da se kahvom liječi išijas. Nekoliko stoljeća kasnije na popis je dodano još medicinskih otkrića pa se navodilo da ona jača organizam, povoljno utječe na kožu, čisti je i osvježava.




 O kahvi i njenoj ulozi u tradicionalnom životu kroz socijalne ali i ekonomske aspekte Bosne i Hercegovine  mogla bi se napisati na desetine poglavlja ili čak cijela knjiga. O obljubljenosti ovog toplog i osvježavajućeg orijentalnog napitka  te pažnji koja se posvećivala kod Bošnjaka cjelokupnom ceremonijalu pripreme i ispijanja najbolje je započeti u kratkim crtama opisom posuđa koje se koristi za spravljanje kahve. Zato počnimo od  kahvenog ibrika o kom Tvrtko Kanaet u knjizi Podveležje i podveležci kaže sljedeće: “To je oveći sud za grijanje vode za kahvu. Donji oblik, zvani dib je jako ispupčen. Ima držak i kapak. Ima ih velikih, koji sadrže 2 do 3 litra, naročito u bogatijim kućama. On je stalno uz vatru. U njemu je topla voda, koju ne iskorišćavaju samo za kahvu. Mjesto vode, u njemu griju i mlijeko koje dodaju kahvi. Kahva se ne „peče“ u ibriku, nego u džezvi ili dževzi. Ona je cilindrična oblika, pri dnu šira i ima na vrhu nosač sa žlijebom, kroz koji se sipa kahva, te držak koji je na kraju savijen ili proširen i ornamentima ukrašen. Uz džezvu, u kojoj se »pristavlja« ili »peče« kahva, ide redovno i »šerbetnjak«, to je veća džezva, u kojoj se zagrije voda i dolijeva u džezvu u kojoj se kuha  kahva, nakon što se napune prvi fildžani. Veličina se mjeri brojem findžana, koji sadrži džezva. Oni su kupovni. U malom broju naći će se zarfovi od bakra ornamentima ukrašeni, u kojima stoje findžani. Tu stoje još i mlin za mljevenje kahve, kahvena i šećerna kutija s poklopcem. Po pravilu su ukrašeni mlinovi i kutije, makar i najprostijim ornamentima. Tome još treba dodati okrugli, valjkasti šiš (dolaf) za prženje kahve".

Do pojave mlina pržena se kahva tukla isključivo u dibeku. U Bosni i Hercegovini se kahva peče, a ne kuha, a taj isti glagol u svom značenju upotrebljavaju i Turci. Tek od 1878 od austrijske okupacije čuje se kuhati kahvu. Kod nas se kaže i pristaviti kahvu. Taj izraz dolazi i u narodnoj pjesmi:


 L'jepo ti je rano uraniti,

Dvor pomesti, vode donijeti,

Na odžaku vatru naložiti,

A uz vatru kahvu pristaviti.



Izraz “ispeći kahvu” jasno govori da Bošnjaci imaju svoj, nadasve originalan, način pripreme domaće, bosanske kahve. Sama priprema je tradicionalno vezana za cijeli ceremonijal čime se jasno pretendira na želju za uživanjem, kahvendisanjem, u ovom napitku koji danas ljude po cijelom svijetu poziva na druženje, razgovor, vrijeme odmora.

Sirova kahva u zrnu se prvo u tepsiju poprži u pekari šporeta a onda se zamota u krpu te ostavi da se ohladi. Kako bi bila što ukusnija kahva, zrna se melju u ručnom mlinu direktno pred pripremu tojest kada se želi popiti kahva.  U ibrik (lonćić)  se pristavi voda kojoj se ne smije dopustiti da proključa već se pazi da se skloni sa vatre čim se opaze prvi mjehurići u njoj, što je zadnja faza pred njeno ključanje. U džezvu se uspe samljevene kahve i stavi na vatru, uz mješanje, kako ne bi zagorila. Čim se osjeti njen prepoznatljivo ugodni miris u džezvu se nalije ona voda i sačeka da ovaj put, pomješana sa kahvom, provri.

Pošto se skloni sa vatre u džezvu se nalije malo hladne vode, “nekoliko kapi”, da se teljva (tur.telva) ili talog spusti na dno. Tada se sipa u fildžane pored kojih se obično nađe kocka šećera ili rahatlokuma. Radi boljeg osjeta i uživanja u aromi prije pijenja kahve popije se čaša vode “da se pročisti grlo”. 

 Kahva se tradicionalno ne pije brzo, već polako, da se uživa u njoj ili narodski rečeno kahvedniše. Stariji Bošnjaci imali su običaj u zrna kahve mješati suhi karanfilić i zajedno ga mljeti kako bi kahva imala jaču aromu i miris. Za naš narod kahva je simbol dobrodošlice i gostoprimstva čemu svjedoči stari adet da se pri serviranju kahve za ukućane nađe uvijek jedan fildžan više za slučaj da u kuću dođe iznenadni musafir (gost).

Kahva i narodna vjerovanja

Kod Bošnjaka ima na desetine praznovjerja o kahvi, ovo su samo neka od njih:

Ne valja nalijevati kahvu preko ruke – bolit će te stomak.

Ako pržena kahva u kutiji puca vjeruje se da će uskoro doći gosti.

Kada kahva na šporetu pokipi – očekuj dobitak.

Sanjati kahvu – bit ćeš u kaharu, sanjaš li da kahvu piješ sa drugima – kaharit ćeš se bez razloga.

Žena koja pije vruću kahvu ne plaši se muža.

Djevojka koja voli piti teljvu udat će se za bogatog.

Ukoliko ženi često pokipi kahva znači da je njen muž voli,

Kada se na pjeni oblikuje krug onda taj čiji je fildžan može očekivati uskoro neki dobitak, itd.


text preuzet iz e-knjige Bosanska sofra



dolaf za prženje kahve

A war baby tells her story 20 years after onset of the Sarajevo siege


LONDON, United Kingdom, April 18 (UNHCR) Dressed in skinny jeans and a blazer, she looks every inch the fashionable young Londoner. But Lejla Damon is no regular 19-year-old. "I was born on Christmas Day," she says with a flick of her glossy brown hair, fixing me with her green-eyed stare. "It was in 1992, in the main hospital in Sarajevo," she continues.

"My mum was a Bosniak; she'd been held for some time in a concentration camp where she had been raped repeatedly by a Serb soldier." Nine months later, the woman gave birth to a girl. "She absolutely hated me. She thought I was evil . . . and that I would grow up to be like the men who abused her. She wanted absolutely nothing to do with me," Lejla reveals.

It was an inauspicious start to her life, coinciding with the onset of the siege of the Bosnia and Herzegovina capital, Sarajevo, and descent into Europe's deadliest conflict since the Second World War. When it was over almost four years later, the former Yugoslavia had disintegrated while almost 200,000 people were dead and 2.7 million forcibly displaced.

Even before the first shots were fired in Bosnia, BBC journalist Dan Damon was working in Slovenia covering the 10-day war of independence in June 1991 and its aftermath, together with his photographer wife Sian. The following year, the couple managed to steal their way into Sarajevo, where for seven days Dan was the only Western TV reporter in the city.

The couple were determined to remain in Sarajevo, even staying as guests of Bosnian Serb political leader Radovan Karadzic and in the rooms of UN military commander General Philippe Morillon, when he was absent from the city. Under constant artillery, rocket, mortar and sniper fire, the city's 400,000 inhabitants struggled to find food, medicine and water, and thousands of civilians were killed and wounded.

Dan and Sian were reporting from a hospital when they met Lejla's mother, who told them she did not want to keep her child. Aware that what they were doing was illegal, they took the decision with her mother's consent to take the baby out of the country to safety. They called her Lejla, after a Bosnian diplomat who had helped them. "They saw that it was a horrible situation for the baby to be in and they didn't want to just leave me there," Lejla explains. "Obviously it wasn't the most legitimate exit."

The couple were no strangers to risk, but the effort to smuggle her out of the country in an armoured van, the falsified documents and the years locked in legal battle to adopt her were as tough as anything they had faced in their careers. Eventually they won custody and, at the age of three, their refugee daughter began her life in the United Kingdom.

Growing up in the UK, Lejla was aware of her origins and has twice visited the country of her birth. Last year she went to Sarajevo with her parents for a trip that included a meeting with President Bakir Izetbegović. Despite not speaking the language, she has a strong connection to the country: "I feel extremely relaxed in Sarajevo, but it is very strange because I saw the hospital where I was born and so many graves. You can see the progress, but it's disappointing there is so much progress still to be made."

She does not dwell on what might have happened if Dan and Sian had not found her in Sarajevo. "I've had a very nice life, I've had a good education, I've had fun and I've done all the things children are meant to do when they're younger. I've been very grateful to my parents," she confides.

But Lejla has clearly given much thought to tracing her birth mother. "I don't know whether it would be for the best, especially for someone in her situation. I don't want to bring up things that aren't very pleasant at all. I was conceived through something that's so horrible and a violation of humanity," Lejla says. "If she said, 'No, I don't want to see her,' I think it would knock me. And I don't think I'm quite ready for that."

Living with such a past has, at times, set her apart from her peers. "It's really strange because people my age have no idea where Bosnia is, they don't know much about the war because they may have just been born when it happened . . . I see the same attitude towards refugees and asylum-seekers. I think sometimes people are too narrow-minded," she comments.

"You never get stories by refugees from their point of view and sometimes I feel they do get put down and criticized, which is not fair. Even people my age are very dismissive of refugees. I say, 'so do you dismiss me?,' and they say, 'no, but you're different.' I find it worrying that people are so ignorant."

Lejla says she is inspired by the work that UNHCR does. "I've always been aware of it even in my parents' photos from Bosnia, the UNHCR logo was in the background." Between 1992 and 1996, UNHCR coordinated the longest-running humanitarian airlift in history. Some 160,000 tonnes of food, medicine and other goods were delivered to Sarajevo in more than 12,000 flights. The airlift also evacuated more than 1,100 civilians in need of urgent medical care.

The UN refugee agency is still helping tens of thousands of victims of the conflict. Meanwhile, an international conference in Sarajevo next week hopes to raise up to 500 million euros to fund housing solutions for many of the remaining refugees, internally displaced and returnees.

Now studying for a degree in advertising, Lejla is eloquent and passionate about politics and world affairs. She hopes one day to become a war photographer like her mother. Despite some years of teenage rebellion, Lejla obviously idolizes Dan and Sian.

The couple went on to adopt two more children and Dan still regularly reports from conflict zones, most recently covering attacks by the Lord's Resistance Army (LRA) in the Democratic Republic of the Congo. "I want to see the world, and not just the nice bits, and I want to help. That's definitely my parents' influence." Already planning her next visit to Bosnia, it is difficult to imagine a better outcome for this Christmas Day war baby.


Bosnian Love Spells

Love magic in Bosnia is divided into two types - maiden magic and marital magic. Even though Islam strictly forbids magical practice and condemns it, but love magic is more tolerated among the folk. Namely, any love magic which can lead to marriage or to help maintain a marriage, to avoid divorce, is not only acceptable but also desirable. For that reason in Bosnia, otherwise a very conservative country, there is no public scrutiny towards the practice of such a magic.

Maiden magic unlike marital magic is full of various divinations, usage of basmi, magical poetry and movement rituals which follow oral magic. Girls as well as boys frequently address the local Imam who then crafts love inscriptions on their behalf, they hold various citations from the Qur'an, numbers and letters with an addition of a drawing of a triangle or a circle. The young people carry them with themselves or they place it under the threshold of the person they love. The first Friday after the new moon is reserved for love magic and inscriptions.

Basme are magical formulas or texts of a shorter or longer content which teem with rhyme and reference of a supernatural being such as a fairy in order to invoke fervour and passion in the desired person. For a Basma to work they need to be invoked in a state of bodily cleanliness, most often at night and always after repeating verse Ikhlas three or five times, since according to belief the verse grants magical power.

Among the people it is believed that the power of a Basma is best expressed if it is invoked before Eid al-Fitr, Laylatul Qadr or some other festival and among sunsets, in intervals between 17 and 21 hours.



Dont forget genocide in Bosnia and Rwanda 1994-1995.

Since some civilizations or cultures are simply more barbaric than others, and since these are multiethnic – and different ethnic groups will naturally want to fight each other – such conflicts consist of assaults on civilians, bizarre masquerades, acts of unspeakable cruelty, and outright genocide, as in Bosnia and Rwanda.

Mary H.Moran - Liberia: the violence of democracy, 2006.


Vidovita Vava

 Najveća vidovnjakinja bivše Jugoslavije bila je Vidovita Vava koja potječe iz Bosanskog Novog. Rođena je 1925.godine kao jedno od dvanaestero djece majke Sultanije i oca Murata. Imala je osam sestara i četvoricu braće od kojih ni jedan muški potomak nije preživio dvanaestu godinu. Potjecala je od izrazito religiozne i obrazovane bošnjačke familije, koja je bila spoj dviju najbogatijih familija tog kraja Cerića i Kapetanovića.

Iako se navodi da se Vava zvala Dubravka to nije točan podatak posebno ukoliko uzmemo u obzir da je dolazila iz pobožne bošnjačke familije te je lako dokučiti da je njeno ime promjenjeno usljed nekih događanja. Sličan primjer imamo i sa našom poznatom pjevačicom Silvanom Armenulić koja se zapravo zvala pravim imenom Zilha Bajrektarević.

Nesretna sudbina je htjela da već u petoj godini ostane bez oca Murata, i možda je upravo baš taj težak gubitak utjecao da joj se počnu pojavljivati vizije budućnosti. Drugi svjetski rat je provela kao partizanka i baš zbog toga mnogo je voljela bivšu zajedničku državu Jugoslaviju. Veliki dio života provela je u Beogradu gdje je i umrla 2006.godine. Udavala se dva puta, prvi put za srbijanca Dragišu Burića a drugi put za Čeha uglednog Vojislava Melku koji je bio inžinjer. Iz prvog i drugog braka dobila je po sina.  


Njena klijentela bili su kako pripadnici ex Ju estrade, među kojima je bila i Lepa Brena, pa sve do domaćih ali i ponekih inozemnih političara. Jedan od njenih blistavih trenutaka je i onaj kada je predsjednik  Gabona poslao avion po nju da bi mu bila počasna gošća dvije sedmice. Iz Gabona se Vava vratila sa mnoštvom afručkih figurica koje je dobila na poklon od predsjednikove familije.

U vrijeme devedesetih nije mogla izbjeći kontakte sa pripadnicima srbijanske političke i vojne elite pa postoje predaje kako je ratnom zločincu Arkanu na njegovo inzistiranje prorekla nasilnu smrt, supruzi balkanskog Hitlera Miri Marković najavila je pad režima i neslavan kraj, itd.


Prodavači magle

Živimo u vremenu laži, ona vlada nad svime. Stalno nas zasipaju raznim teorijama urota, napadima vanzemaljaca, najavljuju lažne propasti svijeta, šire paniku zbog svakakvih bolesti, lažu nas političari, lažu nas susjedi, roditelji, djeca.... Posebnu ulogu u tome imaju mediji koji se svojski trude da nam plasiraju što više magle i laži kako bi se pojedinac doveo u stanje konfuznosti, izgubljenosti, i demoralisao narod te  na taj način lakše vladalo nad njima i nametala se nečija volja.

Po uzoru na Treće oko i sarajevski magazin AURA angažirao je svoje „vidovnjake“ da „proreknu“ kakva će biti situacija naredne godine. Naravno, kao i uvijek, ni ovaj put samozvani „vidovnjaci“ nisu rekli ništa senzacionalno niti proročki već su se samo nastavili po starom.

Ono što je najkomičnije u svemu jeste da opet predviđaju atentat na Obamu, baš kao što su nekada najavljivali na Busha, za koji znamo svi da se nikada nije ni desio. I opet su u igri imaginarni zaštitnici Bošnjaka i Srba – Turska i Rusija, kao one će pomoći, mo'š mislit, i opet se USA  po stoti put raspada, EU puca i nestaje, Njemačka gubi moć, na Bliskom istoku bit će još nemira i sukoba,  ili da skratim – trlja baba lan da je prođe dan.

Ono što nikad niti jedan „prorok“, „vidovnjak“  i „astrolog“ sa naših prostora ne može shvatit jeste da su sve zemlje bivše Jugoslavije  male i geopolitički nebitne zemljice koje služe velikim zemljama za njihove ciljeve, eksploataciju i bogaćenje. Nikada niti jedna sila neće u nama gledat ni partnera niti saveznika. Kada se okanimo tog sindroma napuhanosti, jer mali ljudi i mali narodi su iskompleksirani zbog onoga što jesu, tek onda ćemo moći krenuti dalje i živjeti u skladu sa svojim realnim mogućnostima.


Prije nego što počnemo sa analizom „vidovnjačkih“ izjava tih Aurini šarlatana bitno je reći kako ovaj magazin NIKADA nije objavio niti jednu primjedbu nezadovoljnog korisnika usluga „vidovnjaka“ koje iz broja u broj reklamira i promoviše. Uz to na zadnjim stranicama magazina se redovito objavljuju „ispovijedi“ korisnika tojest "omađijanih" i nesretnih osobama kojima su, za divno čudo, pomogli baš Aurini prodavači magle.  Naravno, nekada u redakciji budu toliko nepažljivi pa objave dva puta istu „istinitu ispovijed“ samo malo promjene inicijale i mjesto događanja.


Da vam bude svima jasnije o kakvim je prevarantima riječ dovoljno se osvrnuti na broj 175, od 11.jula 2011., gdje su isti ti „vidovnjaci“ davali svoje komentare o nestaloj Antoniji Bilić čije je posmrtne ostatke nedavno pronašla hrvatska policija. Prisjetimo se tih bisera:


Vidovita Džemila: „Sve ukazuje na to da nije živa, nažalost. Koliko vidim, u roku od 12 dana (izjava uzeta 6.jula) njeno će tijelo biti pronađeno u uvali pored rijeke“.

Vidovita Lea: „Djevojka je prvo teško povrijeđena, mučena je i zlostavljana, potom ubijena. Oko nje vidim vodu, vjerujem da će tijelo naći u roku od mjesec ili dva najviše. Voljela bi da ovo ne bude tačno i nadam se da griješim. Svako dobro porodici Bilić želim“.

Sandro Ricco, zagrebački ezoterist: „Živa je, nalazi se van Hrvatske, i ako joj se policija previše približi, kindaperi će je ubiti. Što se tiče Paravinje, čovjek je to koji je bio u paravojnim postrojbama u Vukovaru, ima poremećaj osobnosti, sadističke porive, kukavica koja se dokazuje i hrani strahom svojih žrtvi. Inteligentan je i konfuzan u isto vrijeme, kukavica. Želi ostaviti dojam flagmatičnog i svirepog ubojice, a ustvari je preplašen.

Edin Kalimero, astrolog: „Koliko ja vidim, djevojka je živa, nalazi se na nekom uzvišenju, istočno od svog mjesta stanovanja. Život joj nije uopće ugrožen. Što se tiče Paravinje, on ni sam ne zna šta se sve nalazi u njegovoj psihotičnohotično konfuznoj glavi. Sva ova priča godi njegovom egu. Kad je već priznao ubojstvo, kako ne zna gdje je tijelo?


Toliko o Aurinim „vidovnjacima“. Kao i oni srbijanski i ovih bosanski su zamislite svojom vidovitošću došli do zaključka o onom što znaju svi koji žive u ovoj zemlji a to je da će naredna godina  biti teška, ekonomija će nestajati, biće političkih kriza, i dalje će na vlasti biti korumpirani i izopačeni političari, narod će gladovati, rasti će siromaštvo...


Posebno je komičan ovaj dio:

Vidovita Džemila, koja rjetko kada ima promašaj, najavljuje međunarodnu blokadu BiH. Ona čak „vidi“ i otežano putovanje van granica BiH, što bi moglo značiti ukidanje bezviznog režima. Ona „vidi“ i padanje maski na političkoj sceni, te pucanje koalicija i saveza, jer su neiskreni jedni prema drugima. – Očekuju nas i novi šokovi sa kriminalom, te hapšenje nekih moćnih ljudi – kaže Vidovita Džemila.


Pokušajte bar pretpostaviti kolika je vidovitost i  pronicljivost bila potrebna za ovakvo proročanstvo.  Hmm, zamislite, prije mjesec dana iz određenih europskih krugova bilo je izjava da bi se Srbiji i BiH mogao ukinuti bezvizni režim, ali to je „vidovita“ vidjela tek kasnije. I sjetila se da bi to mozda moglo biti pa eto ubacila u svoje „viđenje“. Očito do nje sporo stižu vijesti iz EU. Politička nam je situacija toliko stabilna a političari kvalitetni i moralni ljudi koji zaziru od korupcije i kriminala da je prosto nevjerovatno kako je ona uspjela „vidjeti“ takva previranja na političkoj sceni i još hapšenje kriminalaca. Zaista, ovaj put se Džemila svojski potrudila da nam „prorekne“ – ništa!


Astrolog? Edin Alađuz Kalimero, u zvijezdama je „vidio“ smrt jednog poznatog političara na prelazu iz proljeća u ljeto (jeste li primjetili tu preciznost u proricanju, nije ostavio ni zrno sumnje o kom se to radi i u kojem dijelu svijetu, zaista brilijantno. Uglavnom neki će političar umrijeti što nije nemoguće pošto često umiru i oni jer na kraju krajeva i to su ljudi).

-Nažalost, vjerovatno od posljedica rata i svega što nam se dešavalo, bit će povećan broj ubistava i samoubistava i to mlađih ljudi. Bilježit ćemo pad nataliteta, a pad standarda možemo očekivati krajem 2013.godine – kaže Kalimero.

Da čovjek ne povjeruje kakve ridikulnosti može neko plasirat i sebe smatrat nekim „astrologom“.


Iranska tradicija: 21.decembar - Noć Jalda

 Na jednoj strani svijeta kruže glasine o kraju svijeta dok se na drugoj strani svijeta stanovnici Irana žurno pripremaju za proslavljanje najduže noći u godine poznate kao „Šabe Jalda“ u prevodu „Noć Jalda“.

Prema izvještaju ISNA-e, danas Iranci razmišljaju o kupovini lubenice, anara, suhog voća, pistacija i fala Hafiza kako bi večeras svečano obilježili najdužu noć u godini. Svečano obilježavanje noći Jalda vezano je za višestoljetnu izvornu iransku tradiciju koja egzistira od drevnog doba. Drevni Iranci su za svaku svetkovinu postavljali sofru koja je, sukladno prilikama, imala svoje karakterističnosti. Osim sezonskog i suhog voća Iranci su na te sofre stavljali i obredne stvari poput posuda za vatru, miris, hranu i slično. Iranci već hiljadama godina noć Jalda provode u krugu porodice i najbližih prijatelja. Oni sijelima i svojom radošću tjeraju tugu uzrokovanu noćnim tminama. Ovaj lijepi običaj je sačuvan i po dolasku islama, a u Iranu se noć Jalda nakon dolaska islama obilježava uz učenje Kur’ana i prigodnih dova, te uz čitanje Hafizove u cijelosti islamske poezije.


Yalda (Persian: یلدا‎)), Shab-e Yalda (Persian: شب یلدا‎), "Night of Birth", or Zayeshmehr (Persian: زایش مهر‎) "Birth of Mithra", or Shab-e Chelleh (Persian: شب چلّه‎, Azerbaijani: چیلله گئجه‌سی; lit. "Night of Forty") is the Persian winter solstice celebration[1][2] which has been popular since ancient times. Yalda is celebrated on the Northern Hemisphere's longest night of the year, that is, on the eve of the Winter Solstice. Depending on the shift of the calendar, Yalda is celebrated on or around December 20 or 21 each year.

Yalda has a history as long as the religion of Mithraism. The Mithraists believed that this night is the night of the birth of Mithra, Persian angel of light and truth. At the morning of the longest night of the year the Mithra was born.

Following the fall of the Sassanid Empire and the subsequent rise of Islam in Persia/Iran, the religious significance of the event was lost, and like other Zoroastrian festivals, Yalda became a social occasion when family and close friends would get together. Nonetheless, the obligatory serving of fresh fruit during mid-winter is reminiscent of the ancient customs of invoking the divinities to request protection of the winter crop.

The 13th century Persian poet Sa'di wrote in his Bustan: "The true morning will not come, until the Yalda Night is gone".

Following the Persian calendar reform of 1925, which pegged some seasonal events to specific days of the calendar, Yalda came to be celebrated on the night before and including the first day of the tenth month (Day). Subject to seasonal drift, this day may sometimes fall a day before or a day after the actual Winter Solstice.

Yalda Night has been officially added to Iran's List of National Treasures in a special ceremony in 2008.[3]

Iranian Azerbaijanis call it Chilla Gejasi, which means the beginning of the first 40 days of winter.

Uploaded with




Die Bohnenlegung - Bosnischen Orakel

Bosnier glauben Wahrsagen mit weißen Bohnen oder falanje u grah. Brauch des Bohnenwerfens (fal vom arabischen tefaul = glückliches Wahrsagen) von des Propheten Tochter herrühren. Als Hasreti- Fatima einmal besorgt und bekümmert war, soll sie sich den Kummer und die Zeit mit Bohnenwerfen vertrieben haben. Um einen »Fal« zu eröffnen, nimmt die Wahrsagerin genau einundvierzig Bohnen in die Hand, spricht darüber zu allererst ein Gebet, lässt hierauf die Bohnen auf den Boden fallen und zertheilt sie dann in eine bestimmte Anzahl von Haufen. Die Zahl der Haufen sowie auch die Zahl der Bohnen in jedem Haufen hat eine bestimmte Bedeutung.

Das Hellsehen mithilfe von Bohnen ist eine Methode, die besonders unter bosnischen spirituellen Menschen oder faladžijama. Die Bohnenlegung (falanje u grah) ist sehr genau, jedoch nur bei Ereignissen, die die nähere Zukunft betreffen und kann bei den unterschiedlichsten Problemen herangezogen werden. Dazu benötigt man als erstes 42 weisse Bohnen. Diese werden dann in einen roten Stoff eingewickelt, der sie von negativer Energie frei hält. Dieser Stoff wird dann unter ein Kissen gelegt und man schläft über diesem, so ist gewährleistet, dass die Bohnen am nächsten Tag ihre Energie aufgenommen haben. Diese Technik ist hilfreich, um genauere Vorhersagen treffen zu können. Wenn man mit der Zeremonie beginnt, wird der Stoff auf dem Tisch ausgebreitet und die Bohnen in der Hand gemischt. Während dieses Vorgangs sollte man an die betreffende Person oder das Problem denken. Eine Bohne wird dann auf die Seite gestellt, falls man noch eine andere Frage hat.

 Die restlichen 41 Bohnen werden zum Hellsehen in drei gleich große Haufen geteilt. Von jedem Haufen nimmt man sich nun jeweils vier Bohnen. Diese werden jetzt so aufgereiht, dass 9 kleine Haufen entstehen. Jeder vertikale und senkrechte Haufen hat seine Bedeutung. Der Diagonale Haufen steht für eine Prophezeiung. Die Zukunft eines Mannes wird von der rechten senkrechten Seite gedeutet, die linke Seite zeigt die Zukunft der Frau. Alles was mit Finanzen, Besitz und Zuhause in Verbindung steht, wird mithilfe der mittleren senkrechten Seite gedeutet.












London Mysteries

Anita Salihović is an old lines witch, once a member of a Rroma clan in what is now Bosnia, who is somewhat older than she appears (she seems to be in her mid-twenties, but was born back in the 1760s); she is an example of a witch who abused her powers and became a succubus, reliant on soul-craft and soul consumption to sustain her—she's one of the most dangerous women in Britain, certainly more so than any human woman, but she doesn't want you to know that, and she doesn't particularly want to be, either. She works as a nurse in a coma ward, attempting to manage her need to feed on souls by only stealing the spiritual essence of those who are likely to never return. Although not as strongly tied to witches' magic as she once was, due to her transition into one of the succubi, she nevertheless knows a lot of their history from an intimate perspective, and is a good ally—one who strongly emphasizes the scant few rules all witches must follow. After all, no one knows better what the consequences can be.

Alias: Lamia, Lamija, The Lady of Dragons

                                            Profession: Nurse and midwife

                                            Species: Succubus/witch

                                            Played-By: Rebecca Herbst

history |

Probably the last truly powerful European witch of note, Anita was born Lamia in Ottoman-occupied Bosnia during the year 1762. She came from a Rroma traveller family and experienced enormous persecution, and contrary to stereotype, abilities like hers would not have been welcomed; she hid them for years. When she came into adulthood and married, she had two children, both of whom died of illnesses before reaching their third birthdays. Disillusioned with life and her husband, she abandoned him at the age of twenty, using her light skinned appearance to parley herself a new identity as a Bosniak woman. She met other witches, who recognized her powers and taught her how to use them. Employing both her magic and her social savvy, she quickly charmed many people with not inconsiderable power, and ruthlessly blackmailed heads of government whenever she saw fit—but she also helped them with her magic and influence. She became known as "the lady of dragons", for her sometimes-malicious use of an Ala which was under her control. When she realized she was a witch who could still use soulcraft to its complete extent, something that even by the late 18th century was virtually unheard of, she began to use it against her worst enemies, those she believed deserved it for their cruelty, particularly toward women. She became effectively immortal in the mid-1780s, and continued her reign for the next thirty years. When the Ottoman Empire collapsed, she moved her attentions to England and its assorted territories, even causing chaos during the first World War.




Nije važno šta se priča, već ko priča

U Bosni ali i cijelom regionu bilježimo u zadnje dvije decenije enormnu pojavu svakojakih iscjelitelja, vidovnjaka, astrologa, vračara, hodža i slično. Izrazito loša ekonomska situacija u cijeloj bivšoj državi i kult lakog života, utemeljen na zapadnoj televizijskog propagandi, kako se sa malo rada i truda može živjeti dobro glavni su uzročnici te pojave.

Ono što je karakteristično za ljude koji se pojavljuju i sebe deklarišu nekakvim duhovnim iscjeliteljima jeste da obično popljuju svačiji rad kako bi učinili što „duhovnijim“ ono čime se oni bave i tako privukli pažnju (čitaj profit), mada u tome ispadaju prilično glupi i zaostali jer ne poznaju osnove duhovnog rada i života koji striktno zabranjuje optuživanje, laganje, ogovaranje. A to je upravo ono što te osobe i rade, bez ikakvog dokaza ili poznavanja osobe o kojoj pričaju. Onaj ko sije svađu, mržnju i iskazuje svoj osobni  jal i zavist ne može nikom pomoći niti biti poštovan. Isto se odnosi na one osobe koje u svojim predviđanjima ili liječenju „otkrivaju“ ko je napravio magiju – time direktno izazivaju svađu i mržnju, ili čak počinjenje nekog krivičnog djela.

Hodže ili češće samozvane hodže koje nisu uspjele ništa drugo savladat osim ponavljanja molitve u rukji posebno su kivni na osobe koje izrađuju zapise i hamajlije jer ih oni ili ne umiju napisati ili im ne djeluju pošto i za takav rad čovjek mora imati baraku, Božji blagoslov, do kojeg se dolazi skromnošću, uzdržavanjem od kleveta, grijeha, alkohola.... Onda počinju priče kako su zapisi sačinjeni od kur'anskih ajeta i molitvi zapravo sihiri ukoliko ih čovjek nosi uza se ili otopi u vodi i pije?! Ukratko rečeno po njima je i sam Kur'an sihir. I tu odmah dolazimo do još jednog dokaza neznanja i nikakve upućenosti u duhovni rad i liječenje.

Još veće zlo i degradaciju duhovne nauke čine mediji. Svi časopisi i privatne televizije koje reklamiraju i promoviraju razne vidovnjake, gatare, hodže i vračare imaju jednu zajedničku osobinu, ako ne računamo beskrupuloznu želju za zaradom, a ona je da nikada ne prezentiraju niti jednu pritužbu onih koji su koristili usluge dotičnih.

Interesantno je za kraj spomenuti sveopći jal i zavist većine bosanskih iscjelitelja prema Mekiju Torabiju. Njegov jedini grijeh je bila ogromna, na našim prostorima nezapamćena popularnost, koju mu ovi „duhovni“ pojedinci nisu nikako mogli oprostiti. Kako jedan grijeh vuče drugi tako su na sva usta sa ljubomore prešli na klevete, napade, laganje i obmanjivanje tojest sve ono što su govorili za njega činili su oni. Time su pred običnim narodom izgubili svoj kredibilitet i pokazali svoje pravo lice, koje je svakako daleko od onog koje prezentiraju.


Čovjek koji je izazvao ljubomoru većine "vidovnjaka" i "iscjelitelja"



Sveta zemlja Bosna - Holy land Bosnia

Bosna i Hercegovina se može pohvaliti po mnogim svojim specifičnostima što je znatno razlikuje od okolnih država, posebno po svojoj religijskog kulturi i baštini. U njoj egzistiraju dva velika i poznata hodočasnička mjesta Ajvatovica i Međugorje gdje se slave islam i kršćanstvo, što Bosnu svakako čini svetom zemljom.

Ajvatovica je ustoličena kao znak sjećanja na Ajvaz-dedu, sufiju, janičara Mehmeda Fatiha II, koji je sa njegovom vojskom došao u Bosnu i donio islam, kada su brojne bogumilske porodice jednostavno prigrlile novu vjeru posebno u ovom dijelu Skopaljske doline. Po narodnom predanju, koje je toliko živo da se gotovo uopće ne ostavlja razloga za sumnju u njegovu vjerodostojnost, odnosno istinitost samog čina. Ajvaz-dedo je iz današnjeg Prusca (Akhisar) odlazio četrdeset dana na nekoliko kilometara udaljenu planinu i tu, na jednoj stijeni, poslije klanjanja sabaha molio se Allahu džellešanahu da omogući da voda iz obližnjeg vrela dođe do Prusca, kako se njegovi stanovnici ne bi patili žedni. A prepreka toj vodi bila je baš ta ogromna stijena koju ljudi u to doba nisu mogli ničim prokopati ili razdvojiti za prolaz. Četrdesetog dana, kada je poslije dove usnio, sanjao je dva ovna koji su se rogovima sudarili i od toga se probudio .

 A kada je pogledao oko sebe imao je šta vidjeti : ogromna stijena na kojoj je klanjao i molbe Allahu upućivao bila je raspolućena i razdvojena, kao nekom čudesnom pilom prepolovljena, tako da je voda mogla kroz taj otvor nesmetano poteći. Iako se o Ajvaz-dedi ne zna ništa drugo, a od materijalnih podataka postoji samo njegovo turbe, narod ovog kraja, ali i iz cijele Bosne i Hercegovine, prihvatio je ovu predaju kao istinu i kao simbol dobrog djela, ali i kao snagu vjere od koje i stijena puca i kroz nekoliko vjekova.


Pohod ka Ajvatovici tradicionalno se održava svake godine sedmog ponedjeljka po Jurjevu (Hidirlezu). Prije dvije godine, 2010.održana je 500-ta Ajvatovica po redu što najbolje potvrđuje dugu tradiciju hodočašća u Bosni. Prema pričanju Vezirke Sprečić, iz Tuzle, rođ.Alajbegović, iz Bugojna, postojala je i „ženska“ Ajvatovica. Naime, bio je običaj da žene, narednog ponedjeljka po održanoj redovnoj dovi, kojoj su prisustvovali samo muškarci, posjećuju Ajvaz-dedinu stijenu, gdje su učile Kur'an, poklanjale hatme i jasine za dušu Ajvaz-dedinu i ibadet činile, bez prisustva muškaraca.


Ajvaz Dedo

 Najpoznatije i najmasovnije dovište bosansko – hercegovačkih muslimana Ajvatovica i Ajvaz – dedo po kojem je i dobila ime našli su zasluženo mjesto u bošnjačkoj prozi i poeziji. Brigu Ajvaz – dede za opće stanje njegovih sugrađana i želju da im olakša život i dovede vodu u grad Prusac narodni genij je oslikao neobičnom legendom koja se stoljećima prenosila sa oca na sina do današnjih dana. Husein Čepalo, vjerni čuvar narodne tradicije Prusca, piše: „

 Ajvatovačka stijena udaljena je od Prusca 6 km. Nalazi se u prelijepom planinskom ambijentu ispod planine Šuljaga. Duga je 74, a široka 30 m. U drugoj polovini XV vijeka stanovnici Prusca snadbijevali su se vodom iz bunara i iz rijeke koja protiče ispod grada. To je mještanima stvaralo velike poteškoće, posebno za vrijeme ljeta kada bunari presuše. Želeći da olakša svojim sugrađanima, Ajvaz-dedo je tražio pogodan izvor iznad Prusca kako bi doveo vodu. Pronašao je dobar i jak izvor ispod planine Šuljage. Međutim, između vrela i Prusca ispriječila se ogromna stijena. Prema predanju to nije pokolebalo Ajvaz-dedu, već je on, uzdajući se u Allahovu svemoć, 40 jutara klanjao sabah na stijeni moleći Allaha da je rastavi. Četrdeseto jutro kada je klanjao sabah-namaz, počeo je slaviti Allaha, dž.š., i učeći zaspao. U snu je vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se raspukla. Kada se probudio vidio je da se stijena stvarno rastavila. Kroz klanac koji je tom prilikom nastao on je drvenim tomrucima proveo vodovod u Prusac.

 I drugi segment djelovanja Ajvaz – dede vezan za njegov uporni angažman na polji islamizacije lokalnog stanovništva nije ostao nezapamćen u narodu. Muvekit u svojoj povijesti Bosne bilježi: „

 Poslije osvojenja Bosne, u Bosnu je došla jedna osoba pohvalnih svojstava iz krajeva Anadolije, po imenu Uvejz-dede. Tom prilikom naselio se u kasabu Prusac, koja se ubrajala među veće kasabe. Godinama je ulagao veliki trud u vjerskom prosvjećivanju stanovništva spomenute kasabe i širenju islamskog obrazovanja, i tako bio uzrokom prelaska na islam stanovnika toga kraja. Sve kršćansko stanovništvo sela Vesela, u spomenutom kadiluku, primilo je islam zahvaljujući poticajnom djelovanju spomenutog učenjaka. I njihov svećenik po imenu Panča učio je pred navedenim i u jednoj godini uspio naučiti napamet časni Kur'an, pa su ga tamo postavili za muallima umektebu. On je Boga molio da njegovi potomci, s oca na sina, budu muslimani. Zaslugom spomenutog učenjaka, muslimansko stanovništvo navedene kasabe prilično se uvećalo, a i dalje se širi.



Prozne zabilješke o Ajvaz – dedi završit ćemo pričom o njegovom vodovodu od drvenih tomruka. Bosanski namjesnik Miralem – paša je početkom 1875. godine obnovio vodovod Ajvatovicu u gradu Pruscu. Bilo je 3560 tomrka koji su iznosili po 7 pedljeva, a svakih 10 tomruka bilo je povezano u jedno uže.

Godine 1828. Ajvaz – dedino turbe i vodovod obnovio je Ibrahim-beg Firdus iz Hlivna. Naime, Ibrahim – beg, koji nije imao muškog evlada, ugostio je jedne prilike nekog šejha. Kada se šejhu pojadio da nema muške djece, premda ima dvije žene, šejh mu je savjetovao da obnovi Ajvaz - dedino turbe i njegov vodovod. Dok je beg opravljao turbe i vodovod jedna žena mu se obliznila, bedevija oždrijebila i krava otelila. Sve muškim porođajem.


Predaje o Ajvaz dedi

Hajvaz-dede je živio u Pruscu u središnjoj Bosni bez ikakva imetka, no kao vrlo skroman i pobožan čovjek. Kako nije imao ni kuće ni kućišta, uze ga u svoj konak hadži-Nazif Ćišija, jedan od uglednika toga mjesta. Hajvaz-deda je tu provodio život u pobožnosti. Pored davanja savjeta onima koji su mu se obraćali, usput je i liječio ljude. Sve je to on uradio za Božji hator! Kad bi mu ponestalo trava od kojih je pravio mehleme i šerbete, on bi se sam uputio u šumu, poveo bi mazge h. Nazifove da u šumi nasiječe drva i da ih dotjera kući. Hadži- Nazif to od njega nije tražio, ali je on htio i s te strane da bude koristan. Međutim, h. Nazif se uputio na hadž. Pri polasku je naredio ženi i ukućanima da paze na Ajvaz-dedu. Oni su ga i pazili. Jednog jutra hadžinici se javi Ajvaz-deda sa zahtjevom da mu ispeče halvu da je ponese u šumu. Hadžinicu to ugodno iznenadi, jer tako što deda nikad nije zahtjevao. Ona se dade na posao. Pazila je da joj tirit ne zagori i kad je halva bila gotova, stavi je u savatli sahan s poklopcem i pospe je još i sitnim šećerom da bude primamljivija. Zamota sahan u čistu bošču i predade je Hajvaz-dedi. Uveče obje mazge natovarene do ušiju suhim drvima vratiše se kući, ali Hajvaz-dede s njima nije bilo. Domaćica se jako zabrinula. Cijelu noć nije imala mira i spokoja! Zato, u zoru uputi starijeg sina s dvojicom momaka u šumu da potraže Hajvaz-dedu. Oni se oko podne vratiše kući s kara-haberom, da su ga mrtvog kod nekog izvora u šumi našli. Vijest uzbudi Prusac. Ljudi jatimice pođoše u šumu da vide šta se to s Hajvaz-dedom dogodilo! Nađoše ga kod izvora koji iz pećinske pukotine izviraše. Kako kod njega ne nađoše sude u kojima je halvu odnio, pomisliše da je opljačkan i, vjerovatno, i ubijen. Tijelo temeljito pretražiše ne bi li otiske od udaraca našli. Ali, ne nađoše ništa sumnjivo. Po nahođenju ondašnje pruščanske uleme, trebalo ga je, kao šehita, zakopati ondje mu je tijelo nađeno, što uz uobičajene obrede i učiniše. To se zbilo na dan Arefata, na dan kada hodočasnici iz svih krajeva islamskog svijeta to sveto mjesto kraj Meke o Kurban-bajramu posjećuju. Ali kada se hadži- Nazif četrdeset dana iza smrti Hajvaz- dedine s dalekog puta vratio kući, u njegovim se seharama nađoše i sudi izgubljeni prilikom smrti Hajvaz-dedine. Hadži-Nazif je tvrdio da mu je te sude napunjene halvom na Arefatu uručio Hajvaz-dedo, rekavši: - Na domu su svi zdravo, a ovo ti je dar od njih! Iščeznuo je među hadžije i ja ga više nijesam vidio! (obznanjen) keramet Hajvaz-dedin. Pruščani su mu podigli i turbe i tekiju koje,uodređeno vrijeme,  posjećuje svijet iz cijele Bosne.



Novogodišnje laži

Da su astrolozi i vidovnjaci bili u pravu, se ukinuo euro, došlo bi do erupcije Vezuva, a OI u Londonu bile bi meta terorističkih napada. Samozvani proroci ove su godine u velikoj mjeri zakazali, proizlazi iz analize što je svake godine objavljuje Društvo za znanstveno istraživanje paraznanosti u Berlinu. Kanadska vidovnjakinja Nikki Pezaro tvrdila je kako će se 2012.pronaći Sveti gral.

Kako se bliži kraj godine tako dnevnu štampu počinju da preplavljuju svakojaka proročanstva o narednoj godini od kojih, kako nas uči iskustvo, nikada ne bude ništa. Jedan od vodećih novina u tom prelijevanju iz šupljeg u prazno jeste i srbijanski list Treće oko koji je cijelo izdanje posvetio predviđanjima „najboljih astrologa i vidovnjaka“. Ono što odmah upada u oči jeste da su sva proročanstva tako nahvaljenih stručnjaka ne podudaraju i znatno razlikuju jedno od drugog što nameće jasno pitanje – ako su takvi stručnjaci i vidovnjaci zašto ne vide isto?!

Da ironija bude veća opet susrećemo sada već tradicionalno guzoljublje vladajućoj političkoj eliti, koje je započelo još u vrijeme ratnog zločinca Slobodana Miloševića, kako bi se narod i dalje zaglupljivao i vodio kroz maglu. Tu se posebno misli na Kosovo. Iako cio svijet zna da je Kosovo odavno nezavisna država i da nema nikakvih preinaka tog američko-europskog plana „astrolozi“ i „vidovnjaci“ već ko zna koju godinu za redom proriču povratak „pokrajine“, ili bar otcjepljenje sjevernog dijela. Naravno, takva „proročanstva“ idu jedino u korist političkog vrha kako bi se manipuliralo sa narodom i istovremeno skretala pažnja sa mnogo važniji problema poput skoro mrtve ekonomije, enormnog broja nezaposleni, kriminala, korupcije, izgubljene generacije, itd.

Da sve još bude komičnije „astrolozi“ i dalje vide crno bijele slike filma iz dvadesetog stoljeća kada su vladali SSSR i Amerika, jedino što su sada tom dvojcu dodali i Kinu. No, kada posmatramo realne činjenice Rusija je odavno postala nevažni igrač koji pokušava bar dio svog utjecaja vratiti kroz Kinu – najprogresivniju zemlju koja je jedina ozbiljan pretendant za svjetsko prijestolje moći.

Za većinu "astroloških analiza" ti samozvani astrolozi nisu koristili nikakve astrološke mape već su samo proguglali po netu sajtove tipa gdje su pokupili hrpu informacija o svjetskim geopolitičkim zbivanjima, malo ih preoblikovali i začinili izrazima "kako će u znaku Ovna biti Sunce" i bla bla.

Svake godine „astrolozi i vidovnjaci“ najavljuju sukobe na Bliskom istoku, jer se oni tamo i dešavaju već decenijama, što i ruku na srce i nije neko proročanstvo, sa tim da se u zadnjih nekoliko godina spominje i Iran pošto svi mi koji gledamo vijesti znamo što se tamo otprilike dešava. No iako se već nekoliko godina od strane tih isti „proroka“ najavljivao napad na Iran do njega još nikad nije došlo. Ali vrijedi se nadati. Isto tako uvijek se spomenu i Arapi, Islam, osvajanje Europe, propast svijeta, itd. No, čemu se čuditi - kada nas već lažu svi neka nas lažu i "astrolozi" i "vidovnjaci", i oni moraju od nečeg da žive. SRETNA NOVA 2013!!!


Uvijek po istom sistemu

Danas ne treba biti „astrolog“ da bi se prorekla naredna ili neka druga godina, svi znamo da je kriza, recesija, da ne ide na bolje već samo na gore, da je narod sve bolesniji, siromašniji ali i gluplji. Bit će protesta, demonstracija, smjena vlasti, korupcije, mita, ubojstava....sve je to očito i nema tu ničega proročkog. Ali tu i tamo se „astrolozi“ potrude da malo osvježe svoja „viđenja“ pa najave recimo kontakt sa vanzemaljcima, izum nekog lijeka ili nešto drugo, gdje su uvijek Rusi i Ameri najglavniji likovi, no ne zaborave  u tim „proricanjima“ ni spomenuti kako će neko iz naroda kojem pripada taj "astrolog/vidovnjak" odjednom postati slavan, uspješan i moćan. Onako, da se malo zasladi laž na kraju da bude lakša za progutati. I onda prođe godina, ne desi se ništa, dođe nova, zaborave se lažna proročanstva i objavljuju nova.




Lampir according to Bosnian belief is a dead man, who was possessed by an evil spirit (Jinn) 7 or 40 days after his death, who in turn resurrected him in order to exit his burial place and terrorise the members of his family and various places and drink blood. He is described as a man without bones, inflated like a paunch, full of blood, ragged and hairy, with big eyes and nails; dressed in the clothes he was buried in or wearing a white cloth over his naked body.

Image and video hosting by TinyPic


In Bosnian Posavina ethnological data reveal that people believed that the lampir had eyes of a goat or a goat which he used to hide once he came into contact with humans since they gave him away. Besides the form of a human he can also have various animal forms such as a cat, dog, pig, ox, horse, mouse, bat, etc. He exits the grave though a small hole since he has the ability to elongate himself, but once he gets out he becomes large and grotesque and he makes sounds by shouting in various voices. He appears always after midnight and walks around the graves and its immediate vicinity.

When a lampir goes around a house he is followed by the noise of ten sieves, sieving the ground. He often brings some dirt from his grave and offers to some inhabitants to smell it and then sneeze. If someone says "healthy" to that person than he won't turn into a vampire; if not then he will turn into one. There are a lot of documented stories about the lampir's nightly visits, this is one of them: around Prijedor there is a Muslim graveyard. Next to it there is a Christian house. When a religious student stopped by, the housewife told him the following: "For a couple of nights we have been disturbed by a vampire. In the late night hour he throws stones at the house so forcefully that the boards on the roof started to break. Two nights ago I went out to see who is throwing rocks at our house - but as soon as I stepped out there was an eerie silence and I didn't see anyone. And as soon as I went back into the house it started again. This continued until dawn. Then I visited the graveyard, looked at all the graves, and I spotted a hole in one of the graves. I placed a large stone onto it but it was in vain, because the vampire threw stones again last night."

The standard assumption that garlic and hawthorn are a sure defence mechanism against a vampire are not true in Bosnia which can be ascertained through the following story: "A woman by the name of Aćima died in a village called Stupari, and the people started to talk that Aćima started to return to her house after midnight. The inhabitants and her husband testified to this claim, then the villagers gathered around and dug up her grave and saw her peaking at them through one eye, then they put a hawthorn stake through her. The next night a member of Aćima's household got sick, that member claimed that Aćima came back again walked around the house not saying anything, and that she took three pieces of garlic with her before she left. The family and their neighbours dug up her grave again and they found her lying on her side and the three pieces of garlic were placed around her. They made a big fie around her and once they burned her they closed the grave again. Since then the lampir Aćima was never heard from again.

One of the more interesting beliefs of how one becomes a vampire was recorded in Vlasenica - that is if someone walks over a yarn. This happened to an ethnologist: "Two girls who were weaving a yarn asked me to go over a yarn once I stepped over it. I didn't want to but they were persistent because if I didn't a great evil would befall me. When I asked what could happen they answered that I should step over it again and that they would tell me. Once I did what they asked, they said that if I didn't step over it again that I would become a vampire once I died and if they were alive when that happened he would seek them out and kill them."


According to the claims of the author of the insert of the show "Galileo Mystery", in 1731 in a place Međeđa near Višegrad the earliest place of vampirism was recorded. It all began with a sudden death of 14 people. Since the deaths were not preceded by an illness the locals ascribed the deaths to vampirism. Allegedly in order to be certain of their claims, they dug up the graves a few days later and in them they found the bodies untouched! The insert didn't offer any concrete details which would substantiate this story from Međeđa, but the written documents about vampires from the time of Austro-Hungarian rule were shown which can now be found in the city archives of Vienna.

The German psychologist Sibel Balta researched these documents, she researched the mysteries connected to vampires for years. She explained that the documents refer to the Serbian village Kišeljevo and the Bosnian village Međeđa, in the 18th century a lot of unresolved murder mysteries occurred there. According to the available scriptures, Austro-Hungarian physicians paid more attention to the cases in Kišeljevo because of the king's decree, and because of the insistence of the villagers they dug up graves which were believed to hold vampires.

Balta further claims that the documents held incredible details. They say that the physicians exhumed the bodies which seemed untouched and unharmed. According to their report the skin of the bodies was pinkish in colour and in their mouths they found traces of blood. The physicians documented that the bodies seemed as if alive after death. Considering the fact that doctors of that time didn't have the means to explain what they saw, they came to the same conclusion as the locals that the deceased were the victims of vampires. They even approved the ritual of putting a hawthorn stake through their hearts, which was at that time considered as an effective cure against vampires.

However, Dr. Balta claims after researching vampires herself, today almost 300 years after Međeđa and Kišeljevo that the story of vampires hides a serial killer. To uncover clues and substantiate her claims Balta announced a visit to Bosnia.


Prof. Naom Chomsky "IT IS NOT WAR; IT IS MURDER!"

                               Prof. Naom Chomsky "IT IS NOT WAR; IT IS MURDER!"

(WASHINGTON DC) - The following statement by Noam Chomsky indicates a different stand toward Israeli aggression than Prof. Chomsky has revealed in the past: "The incursion and bombardment of Gaza is not about destroying Hamas. It is not about stopping rocket fire into Israel, it is not about achieving peace.

Chomsky Statement on Israel's War on Gaza

It is not a war, it is murder.

Prof. Noam Chomsky

November 17, 2012

(WASHINGTON DC) - The following statement by Noam Chomsky indicates a different stand toward Israeli aggression than Prof. Chomsky has revealed in the past:

"The incursion and bombardment of Gaza is not about destroying Hamas. It is not about stopping rocket fire into Israel, it is not about achieving peace.

The Israeli decision to rain death and destruction on Gaza, to use lethal weapons of the modern battlefield on a largely defenseless civilian population, is the final phase in a decades-long campaign to ethnically-cleanse Palestinians.

Israel uses sophisticated attack jets and naval vessels to bomb densely-crowded refugee camps, schools, apartment blocks, mosques, and slums to attack a population that has no air force, no air defense, no navy, no heavy weapons, no artillery units, no mechanized armor, no command in control, no army… and calls it a war. It is not a war, it is murder.

“When Israelis in the occupied territories now claim that they have to defend themselves, they are defending themselves in the sense that any military occupier has to defend itself against the population they are crushing. You can't defend yourself when you're militarily occupying someone else's land. That's not defense. Call it what you like, it's not defense.”


Stop the Silence!!! Stop the Genocide Now


Čudne moći šuvani

Javna je tajna kako ciganska magija, pored arapske i vudua, spada u najmoćnije oblike mađijske prakse, kako na našim prostorima, tako i u svijetu.  Romi su vjerovatno najviše i zaslužni za općeprihvaćeno vjerovanje u magiju jer svugdje kamo su išli širili su vjerovanje u moć gatanja i čarolije, o njima je obični narod počeo ispredati tajanstvene priče i predanja koja su samo pripomogla stjecanju čarobnog statusa.


                                                Šuvani - "čuvarica tajnog znanja"


Do inicijacije u svijet magije i gatanja dolazi nadnaravnom akcijom, obično onda kada neko od romskih božanstava ili duhova odabere pojedinu ženu ili djevojku za buduću šuvani. To se događa u toku noći, u snu, kada joj se izvjesno božanstvo javi i saopći svoju volju kojoj se buduća vračara mora povinuti. Tada je duh obdari znanjem o misterioznim moćima prirode i riječi te uputi kako će koristiti poklonjeno znanje. Svojim suplemenicima šuvani magijske i divinatorske usluge pružat će besplatno dok će ostalima naplatiti.

Jedna od najčešćih ljubavnih čarolija kod mađarskih Roma je ova; potrebno je željenoj osobi  tajno odrezati pramen kose u periodu dok Mjesec raste. Potom se kosa sveže u čvor sa crvenom svilenom vrpcom. I zatim još jedan čvor. Dok se to radi zamisli se kako se sa željenom osobom ostvarila ljubavna sreća. Dok se vežu čvorovi govori se:

Kaj o kam, avriavel

Kia mange lele bešel

Kai o kam teli avel

Kia lelakri me bešav!

Čvorovi se pospreme u medaljon koji se nosi blizu srca.

Prema Charlesu Lelandu („Ciganska magija“, 1891) u Tirolu mnoge čerge vjeruje da konjske grive zapetlja u čvorove demon po imenu Šagreni te da ne treba odriješiti čvorove dok se ne kaže „Čin tu džid, čin ada bala džiden“. U magiji čvorova nalazi se cio ljudski život, njegova ljubavna, zdravstvena ili egzistencijalna sudbina. Cigani vjeruju i da šuvani može vezati u čvor nečiju sreću ili nesreću.

Magija kose i vezanja čvorova su neodvojive u romskim čarobnim vjerovanjima. Ciganke posebno vjeruju ako se dvije vlasi od ljubavnika vežu u čvor on nikada neće moži zaboraviti svoju partnericu. Ako bi žena uspjela pažljivo odrezati svome mužu pramen kose dok on spava onda će on nju voljeti cio život, ukoliko taj pramen nosi u svom medaljonu. Međutim, ukoliko se muž probudi u tom nezgodnom trenu ili je neko vidi dok to radi, onda nikada neće uspjeti sačuvati muževu ljubav.

Ukoliko žena poželi da okonča svoju romansu sa ljubavnikom ona mu ona mu odreže pramen kose i spali ga u vatri za vrijeme Mlađaka.  Do sljedećg Mladog mjeseca njihova veza će biti završena.


Gatara bacala crnu magiju na oštećenu i novinara



U veoma komičnom ozračju jučer je nastavljeno suđenje na Općinskom sudu u Sarajevu Maksumi Salihagić iz Fojnice, koja je optužena za nadriljekarstvo te prevaru koju je počinila na štetu Mubere Mekić


gatara sud

Foto: Gatara Maksuma Salihagić

S obzirom na to da je oštećena Mubera na prošlom pretresu imala zaista mučno i potresno svjedočenje, Fuad Čolpa, branilac optužene, tek ju je jučer unakrsno ispitao.

Ispitivanje oštećene

Čolpa je, između ostalog, Muberu pitao je li ona bila sama kada je davala novac Maksumi.

- Moja sestra je sve čula, jer je bila u hodniku, a vrata su bila otvorena. Kasnije sam joj kazala da sam novac dala Maksumi - odgovorila je Mubera.

Branilac je, također, pitao svjedokinju je li ona u svađi sa svojom sestrom, što je Muberu veoma naljutilo. Ona je na to kazala da je nju sa sestrom posvađala Maksuma te da je sa sestrom uvijek bila u veoma dobrim odnosima.

Maksuma je sve vrijeme suđenja gledala pravo u Muberu, šapućući, vjerovatno, molitve, uzdišući i pušući u nju, pokušavajući je zbuniti. Bilo je i povremenih odmahivanja rukom, gledanja svjedokinji u oči, želeći da je prepadne crnom magijom, ali se oštećena poprilično dobro držala tokom unakrsnog ispitivanja.

U jednom trenutku iz poveće najlonske kese koju je na Sud donio Muberin suprug Salih svjetlost dana ugledali su materijalni dokazi kojim porodica Mekić želi dokazati da je Maksuma manipulirala Muberom i iskorištavala je. Na stolu tužioca Senada Kreštalice pojavili su se razni zapisi, "bočice s vitaminima" koje je Muberi davala Maksuma te drugi predmeti. Ove dokaze tužilac će uložiti na sljedećem pretresu, kada će svoj nalaz i mišljenje dati neuropsihijatar Abdulah Kučukalić.

Mubera je na Sudu kazala da se Maksumi trebaju oduzeti djeca, jer je jedne prilike tokom boravka u njenoj kući u Fojnici optužena mokrim peškirom istukla svoju kćerku.

- Jednom sam bez kucanja ušla u sobu njene kćerke koju sam zatekla kako pravi zapise koji su bili isti kao Maksumini - kazala je Mubera.

Upiranje prstom

On što je bilo možda i najinteresantnije vezano za suđenje dogodilo se na kraju, kada je gatara ispred sudnice prišla našem novinaru, pogledala ga pravo u oči te nekoliko sekundi upirala prstom u njega izgovarajući, vjerovatno, jednu od svojih bajalica.

Osim što je ova scena bila veoma smiješna, mora se priznati da je Maksuma odabrala zaista originalan način da vrši pritisak na medije, što predstavlja do sada nezabilježen način u novinarskoj praksi da se crnom magijom spriječi izvještavanje.

Navodi iz optužnice

Podsjećamo, prema navodima iz optužnice, Maksuma se tereti da je od oktobra do 14. decembra 2010. godine iskoristila teško psihičko stanje žrtve od koje je stekla materijalnu korist. Optužena je u svojoj kući u Željezničkoj ulici na broju 19 na Ilidži, koristeći Muberin duševni poremećaj, utjecala na nju da napusti dom te da boravi kod nje da bi je neovlašteno liječila vjerskim zapisima, "vitaminima", dajući joj upute o pisanju snova te postupanju sa stvarima s kojima dolazi u dodir. Ona je nagovorila Muberu da joj donese ušteđevinu u iznosu od 70.000 maraka, zlatni nakit, dokumente te ključeve od vozila.

Gatara je pri prvom susretu stekla povjerenje žrtve rekavši joj da ima posebne moći te da je od njenih zapisa ćelavom čovjeku izrasla kosa i da je u Njemačkoj oživjela umrlog.


Sudbina zapisana na tabanu

Najbolji dokaz da na svakog nesretnika dođe više nego nekoliko onih koji tuđu nesreću znaju unovčiti jesu vidovnjaci, proroci i gatare. Oni su tu da bi nam rekli šta nas čeka sutra, za godinu ili za dvadeset ljeta, ko nas voli, ko nas ne voli, kad ćemo se udati, oženiti, dobiti dijete, zaposliti se, a u posljednje vrijeme i biti deložirani. Vidovnjaci su bili dio propagandne mašinerije Hitlera i Miloševića, broj im raste proporcionalno općenarodnoj bijedi, a postoje otkako je svijeta i vijeka. Od njihove laži veća je samo naša potreba da im povjerujemo

 Priča kaže da je 50 godine prije Krista, Krez, kralj Lidije, žrtvovao 300 ovaca, dao da se načini 117 cigala od zlata i srebra, pa sve to zajedno sa dragim kamenjem, zlatnim statuama i posudama poslao u Delfe sa pitanjem proročici Pitiji da li da napadne Perzijance. Stigao je odgovor kako će tokom rata Krez uništiti jedno veliko carstvo. Ohrabren, Krez je napao Perziju, da bi uskoro bio poražen, a perzijska vojska umarširala je u Lidiju i zarobila ga. Nekoliko dana pred smaknuće, nesretni kralj poslao je željezne okove Pitiji sa pitanjem koje bi se moglo parafrazirati rečenicom: "Što me, ba, slaga?" Odgovor je bio da je proročanstvo bilo tačno, odnosno da je tokom rata Krez zaista uništio jedno veliko carstvo - svoje. Jazuk troška.

Ljude koji posjećuju savremene Pitije ne zanima hoće li šta pokoriti. Problemi sa kojima se kod Bosanaca dolazi na bacanje graha, karata ili okretanje šolje, što su najuvreženije metode ovdašnjih gatara, danas se kreću u rasponu od upisa na fakultet, preko sklapanja braka i deložacije. Ovakve usluge ne naplaćuju se zlatom, već njemačkim markama (do uvođenja eura, valjda) i koštaju u prosjeku od 10 do 20 DEM. A saznati čovjek može svašta.

Najviše je nesretnih ljubavi, pokoji ženski šer, naka plava, starija, što "te dobro mrzi", i jedan crnomanjast, "što te begeniše". Novca nema niotkuda, ali ću se zato, kaže Samira - gatara, skoro udati. Pa, hajd', dobro i jest'. Ne znam samo šta će mi muž na to reći.

Samira otvori ujutro oko devet i radi do pet "dok mi čo'jek ne dođe iz preduzeća". Dnevno primi i do desetak klijenata svih doba, nacija i uzrasta, željnih da saznaju šta ih čeka u budućnosti. Većina ih dolazi krišom, a "bude i poznatih". Proricanje se vrši nakon popijene kafe (bez šećera), a ako ko hoće, mogu se baciti i karte i grah sa dvanaest bijelih i jednim crnim zrnom. Zanat je naučila još u djetinjstvu, od rahmetli nene, i on danas predstavlja značajan doprinos kućnom budžetu. "Ja ružno ne govorim. Kad šta vidim, odmah prekidam. Ne valja se svijet još sekirat na današnjem vaktu", kaže.

Žena koja govori brzinom kojom vozi Michael Schumacher u deset minuta kadra je ispričati sve moguće verzije prošlosti, prilagoditi otiske šolje sadašnjosti i iz crnih obrisa krupnije mljevenog toza pročitati budućnost, i to sve tako da se dvije minute nakon izlaska iz ordinacije ne sjećam ni jedne jedine rečenice. Osim one da se udajem.

Od samog čuda veća je samo naša potreba da u njega povjerujemo, kaže Ivo Andrić. To je najbolja potvrda teze da na jednog lakovjernog dođe bar troje onih koji znaju kako to unovčiti. Najpoznatiji svjetski vidovnjak svakako je čovjek na čijem je grobu stajalo: "Ovdje počivaju kosti Michela Nostradamusa, jedinog od svih smrtnika koji se smatrao vrijednim da bi svojim perom pod uticajem zvijezda mogao bilježiti buduća dešavanja cijeloga svijeta. Živio je 62 godine, šest mjeseci i sedamnaest dana. Umro je u Salonu godine 1566. Neka niko ne uznemirava njegove kosti. Anne Posart Gemelle želi svome mužu istinsku sreću."

Svoja prva proročanstva Nostradamus je objavio 1550. Zapisana u dvosmislenim katrenima, prodata su kao halva, predviđajući budućnost za narednu godinu. Ohrabren uspjehom, Nostradamus je od tada pa sve do svoje smrti objavljivao po jednu knjižicu. Posljednje tri knjige štampane su 1558, ali je Nostradamus odlučio kako ih neće distribuirati. Centurije su danas među rijetkim knjigama koje se, već 400 godina, konstantno štampaju svake godine u nekoliko miliona primjeraka. Čovjek koji je, navodno, predvidio sve svjetske ratove, pojavu Napoleona, Hitlera, atomsku bombu, pa i vlastitu smrt, za prošlu godinu najavljivao je iz groba smak svijeta. Juli mjesec, kada je trebalo da nestanemo, prošao je kao jedan od rijetkih mjeseci kada nam se nije desilo ama baš ništa i tako poljuljao sve one koji su možda vjerovali u stihovana proročanstva. Ko radi, taj i griješi.

Najpoznatiji srpski proroci Tarabići, osamljenik Miloš i sinovac mu Mitar, obojica nepismeni, živjeli su u Kremljima u 19. vijeku. Njihovo najspominjanije proročanstvo tokom rata u Bosni bilo je ono kako će Srba na kraju ostati toliko da će svi stati pod jednu šljivu. Dok je Miloš do svojih vizija dolazio na neobjašnjiv način, Mitar je budućnost saznavao od stričevih kasnonoćnih ukazanja. U suštini se ni jedan ni drugi nisu baš proslavili.

Njihove prognoze za razdoblje nakon Prvog svjetskog rata su optimistične da optimističnije ne mogu biti. U svim izdanjima knjige Kremansko proročanstvo do 1991. moglo se pročitati da će "vrijeme mira i izobilja trajati dugo. Rodiće se mnogo koljena koja će živjeti i umrijeti u miru, a da za rat budu doznavali samo preko mudrijeh knjiga, riječi i raznijeh prikaza. Naša carevina (Srbija op.a.) će ojačati i gdje se god bude čulo ime naše svi će nas cijeniti i voljeti." Zanimljivo je da je nakon početka rata u Hrvatskoj ovo proročanstvo zajedno sa cijelim poglavljem Šta nas čeka naglo nestalo iz narednih izdanja knjige.

Dok su Tarabići svima predvidjeli mir i blagostanje, savremeni proroci iz Srbije nisu imali milosti. Da se ostvario samo djelić onoga što su u razdoblju 1992-2000. predvidjeli Amerikancima, Nijemcima, Englezima ili Francuzima, bio bi to najveći pomor stanovništva ikada viđen na planeti. U crnjacima je prednjačila bivša glumica i nekadašnja Miss Jugoslavije, astrolog i proročica Milja Vujanović, koja je vodila samo jednu od 150 emisija proročanskog karaktera na programima radija i televizije u Srbiji. Zajednička stvar svima njima je bespogovorna podrška vladajućem režimu, kojem se proricao dug vijek trajanja. Deda Miloje, prorok iz Pomoravlja, tako kaže: "Nemoj da narod pogrešno s'vati, al' jedini koj' vredi od ovi' što su na vlas' i od ovi' što 'oće da otmu vlas' je Milošević. On je jedini u stanju da se nosi sa đavola. On nikako ne sme da padne. Ako ga smene, sa Srbiju je gotovo."

Cijena proricanja sudbine se u jednom trenutku u Srbiji popela i na 500 DM, što je iznosilo pet mjesečnih plata, dok je samoproklamovana kraljica (kralj) svih srbijanskih proroka i transvestit Kleo Patra, kako joj/njemu zvanično stoji u pasošu, naplaćivala i duplo. Tridesetšestogodišnjak koji za sebe tvrdi da je u prošlom životu bio egipatska kraljica najčešće o sebi govori u trećem licu. Zvanična savjetnica kuće Milošević je za novine izjavila kako svakodnevno kontaktira sa Mirom i Slobom, koji ne naprave nijedan potez a da se prethodno ne konsultuju s njom. Za sada se ne zna da li će i stokilašica koja reklamira (uspješno?!) Kleo tablete za mršavljenje, radi ovakve izjave biti pozvana u Haag.

Naravno da Miloševićev režim nije jedini koji je u svojoj kampanji tražio usluge okultista. Još je Joseph Goebels u svom dnevniku 1942. zapisao kako je "neophodno inkorporirati okultno u našu propagandu. Moramo izvršiti pritisak na sve okultiste da dođu u našu službu". Nažalost, bošnjačkom režimu je ovakva stvar izričiti haram, jer se, po hadisu, odlazak kod gatara i vjerovanje u njih smatra nijekanjem Muhammeda a.s.

Na osuđeničkoj klupi islama je i horoskop. Proricanje sudbine iz položaja zvijezda je cijela nauka koja se po dnevnim i ostalim novinama svodi na svojevrstan zvjezdani barometar. Da li se iko ikada zapitao kako je moguće da svi, ali baš svi oni koji su rođeni u zodijačkom znaku Bika, na određeni dan budu "sretni i zadovoljni". Majku mu, od milijarde i kusur stanovnika, koliko nas ima na Zemlji, bar jedan rođen u periodu april - maj mora taj dan slomiti nogu. Interes za horoskop ide dotle da holivudske zvijezde imaju svoje privatne astrologe koji im planiraju svaki potez. I, treba li i reći, jako dobro od toga žive.

U doba kada je nepismen svako onaj ko ne zna raditi na računaru, internet, naravno, nudi instant proricanja. Na siteu koji se inspirativno zove Space magic, nudi se on-line proricanje iz kristalne kugle. Međutim, ne može svako pitati čarobnu kristalnu kuglu i dobiti odgovor. Ovo proricanje rezervisano je isključivo za one "čiste u srcu". Uputstvo dalje kaže da se kursor skloni sa kugle, udahne duboko, koncentriše, smiri, razmisli, usmjeri energija na željeno pitanje, te tek nakon jedne minute potpune čistote srca pređe strelicom preko centra magičnog kristala. Kugla odgovara sa da, ne, naravno, nikako, smiješi se sreća, vidim nesreću, a najzanimljiviji odgovor je ne mogu odgovoriti na to pitanje. Sve ove odgovore saznat ćete ako bez prethodne pripreme nekoliko puta zarolate miša.

Na istom siteu se pored besplatnog ubijanja vremena nudi i kabbala čitanje preko e-maila ili telefona. Cijene se kreću od 35 do 125 dolara, a čitanje traje od 25 do 75 minuta razgovora, koji se plaća odvojeno. Drevna vještina kabbala čitanja kombinuje se sa bacanjem karata, kolor analizom, šta god to bilo, i čitanjem iz dlana. Posljednja metoda je i kod nas bila jako popularna, pogotovo pred sami rat, kada se na nekom od tv nedjeljnih popodneva poštom slao otisak koji bi onda bio čitan pred cijelim jugoslavenskim auditorijem. Za dodatnu analizu čitalica je predlagala da se uz otisak oba dlana pošalje i otisak stopala. I tamo, k'o biva, piše budućnost.

Pored profesionalnih postoje i laička predskazanja odomaćena u narodu. Tako nikako ne valja vidjeti dva lešinara kako lete zajedno jer to znači da će umrijeti neko koga poznajete i to za dva dana. Ovo teško da se može desiti stanovnicima bar Sarajeva, koji lešinare, i to još dva komada, danas ne mogu vidjeti ni u zoološkom vrtu. Magarac koji se valja po prašini predskazuje lijepo vrijeme, dok žaba krastača znači kišu. Sresti luđaka na putu predstavlja sreću. Ovo bi značilo da je svaki drugi čovjek u Bosni sretan, jer je svaki prvi lud. Međutim, ako luđak pjeva, onda nije dobro nikako. Sreća je i ako pocijepate odijelo, prospete štagod po sebi, nađete potkovicu, zgazite smeće. Dobro je ugaziti i u govno, a ako se okliznete na koru od narandže ili limuna, predstoji vam flert. Ubod pčele, kaže narod, a narodu je vjerovati, predskazuje navalu strasti. Jedno se ne kaže čije - pčeline ili vaše.

Otkako hodamo zemljom, želimo znati samo jedno: šta li će dalje biti. Ludilo ide i dotle da se nakon ukidanja serije Sunset Beach na TV BiH od gatara tražilo čak i to da kažu kako se završava serija. Činjenica je da, ako hoćete matematički, broj proroka raste proporcionalno smanjivanju standarda. Njihovo je da nas uvjere kako će za "sedam sati, dana ili godina" ipak biti bolje. A na nama je da im povjerujemo.

A mene još uvijek niko nije pitao da se udam za njega.

Prevara na rate
Nakon što su obišle sve državne institucije, zvaničnike međunarodne zajednice, lokalne moćnike i beskrajno mnogo sati provele sa panoima u rukama ispred dobro utvrđenih zgrada, ženama Srebrenice su odgovor na jedino pitanje koje ih zanima - ima li iko od naših živ, ponudili vidovnjaci. Po cijeni od 50 DM. S.S. iz Srebrenice priča o susretu sa ženom koja joj je obećala pronaći sina
"Mi smo na kraju zbog naše muke morali obić sve te proroke, gatare i vračare. Hajd idi ovdin, podaj deset maraka, ondi dvajest i tako. Ja sam išla i Semizi i Anđeliki, sve zbog onog sina što mi je nesto, ali mi one nisu rekle ništa. Kažu, ne zna se, a ti nemoj gubiti nade. Išla sam i kod Duvančića, on gleda na sliku, koji mi je rekao da nije sigurno, da ne može da ga vidi, da ko malo negdje prozire, ali mi nije ništa naplatio. Najviše me je potresla jedna koju sam uhvatila u šahu, Fikreta Pohara. Uveče nisam mogla da spavam i u dva sata ja nju slušam preko radija. Sve je zovu iz Tuzle, iz Sarajeva, i ona njima govori kad će doć i kaže da ponesu sliku. Prvo ogleda na sliku, onda na grah i u karte, i ima neke kamenčiće. Ja sam skočila i uzela olovku i čekala do kraja emisije da ona kaže svoju adresu. Upišem ja njen broj i sutradan sam čitav dan stajala kod telefona da je dobijem, i dobijem je jedva. Pitam može li me primiti, a ona kaže da može za jedno tri dana jer ima veliki broj mušterija. Pitam je pošto je, a ona mene pita za šta ja to ogledam. Ja joj kažem kako imam nestalih, a ona meni - a ti si iz Srebrenice. Jesam, ja kažem. Kaže ona: pedeset maraka, a ako ne moreš platiti, naredit ćemo se pa u ratama. Ja sam mislila, ha je pedest, to ona nešto stvarno umije. Dolazim ja u nje, u Hrasnicu, a u nje, ko dva portira, snaha i sin primaju na hodniku i javljaju se na telefon, zakazuju. Dadem ja njoj prvo sliku od ovog sina koji mi je osto. Ona uze, pa pogleda u mene, a ja ono tužno lice napravila. Kaže ona meni: 'Ko da ima neke zrake njegove, zvijezde, ali, Boga mi, gasi se. Možda ga uskoro i nestane. Da ti pravo kažem, nije živ. A žena mu krenula drugim putem, puno te sekira. Hoće da se uda. Ovo im se dijete pati'. A ja se samo uzvrćela. E, onda joj poturim sliku ovog drugog sina, što ga nema, a on na slici ono veseo. A rekla sam joj da jednog nemam. Pita ona mene đe mi je taj sin. Kažem ja njoj kako mene sekira poso. Te ti ona meni kako će on imat poso, da će ga dobiti za pet dana. Te ja skočim i pitam: Kolko ti oćeš para? Ona će ti meni da ja čekam da mi gleda u grah i u karte. Ma, reko, ne interesuju mene ni tvoje karte, ni tvoj grah, ni ništa. Taj sin što kažeš kako mu nema zvijezde, osto je za ručkom, a taj što će se zaposlit, njega mi nema. Ona za mnom ide i govori: niko za ovo da nije znao. A ja ti njoj: sikter! Ja više nikad nisam nigdje išla niti me nije ništa ni interesovalo. Pogotovo nakon izjave onog Krstića, vidim da niko naš živ nije. A ti što ogledaju, kradu mene radi moje muke."


Bosnian prophecy 1

The collapse of capitalism, recession, headless wars in the Middle East, rise of China, Europe weakening, are only some of the signs of the coming of a new age in which the domination of western states ends and new world leaders emerge.


China- rulers of the world

According to the prophecies of the 20th century in Bosnia and Herzegovina, the Bosnian people claimed that the "yellow ants" (Chinese) will rule in the 21st century. According to that prophecy in the 20th century the white race (white ants) was supposed to rule, which was reflected in the rule of USSR and USA. As we know USSR vanished begining 90's of the previous century. Judging by the claims of the elderly Bosniaks the time of American domination is at its end, and it is clearly shown in the last turbulent decade in which the USA led by two disastrous presidents, Bush and Obama, made a lot of bad judgments and actions, whose repercussions are being felt now.




Iran- military power


The USA, in the last 10 years, created an ideal environment that promoted Iran into a single military and nuclear power in the Middle East. Attacking Iraq, the USA weakened Iran's greatest adversary. Today Iraq is a country doomed to internal division and military and economic powerlessness. Attacking Afghanistan, a traditional ally of Iran, made things even worse and convinced the Afghan people that Taliban's are the best solution that they have at their disposal. The Taliban are objectively the only victors in this war. Current attempts of the USA and Europe to create a similar scenario in Syria weren't fruitful. With such an attempt the USA made another bad move and created an adversary from a former ally that will certainly seek to ally itself with Iran. All in all they created an ideal environment for the creation of a powerful Shia union that will return Iran on the throne of military power. A similar thing is happening with Egypt. With that, we come to the Islamic prophecy of Israel's final destruction whose end was announced. "Israel will exist for 70 years and then it will be destroyed by Allah's will", claims the old prophecy. With that the Middle East would be finally free of the culprit that created all the unrest in that part of the world.


USA politic:Pay and kill


As is known the USA is a country that functions on the principle of its own self interest. The country that has enough money to pay for their protection and propaganda like Israel and Saudi Arabia will be spared of their 'democratic' judgment. Even though Israel has been committing horrible crimes against Palestine for over 40 years, destroying their houses and enlarging its territory, the "Democratic USA" has been blind to this fact because of all the money that the Jews are making for them. Every word that the American president utters in Israel's defence is well paid and probably costs several millions.

The second example is Saudi Arabia which is also a large treasury, and as long as the royal family keeps buying the USA off, none of the American politicians will utter one word against violation of human rights or religious fanaticism. The third example is Turkey. As long as it is serving the interests of USA and NATO it is allowed to wage its war against the Kurd population just like Israel is allowed to wage war against Palestine.




Bosnian prophecy 2

During the last decade of the 20th century many astrologers were announcing the coming of the age of Aquarius which should bring peace and advancement to humanity and it should forever close the doors on the dark age of the Pisces which was full of wars and misfortunes. Entering the 21st century and the long awaited era of Aquarius nothing has changed, on the contrary the whole world entered an even bleaker and negative era. What do the old Bosnian prophecies say about all of this?

Genocide in Srebrenica

All of the prophecies coming from the Bosnian people are of an oral character, they were recited traditionally as a warning from the elders to the younger generations. It is interesting that they are full of negative predictions which talk about accidents, wars, misfortunes. They never determine the time of any of the events, however it can be easily discovered by analysis. The most interesting predictions are those that deal with the Bosnian people. An old Imam from Velika Kladuša foretold during the 70's "the rule of a Woman Jinn which is more wicked than the Male Jinn"- "When the female Jinn starts ruling, said the old Imam, our people will disperse around the world, and we will long to see each other!"

Aggression on Bosnia and Herzegovina (1992-1995) from Serbia and Montenegro which culminated with the genocide on the Bosniaks in Srebrenica forced millions of people to abandon their homes and try their luck in other countries. Another harbinger of the war is the sentence "When the world becomes red, horrible times will await Bosnia!" In this sentence the symbolic term "red" means when the roofs of the houses become red (red bricks). The economic boom in Bosnia which took place during the second half of the past decade enabled the building of better houses and it also changed and upgraded the way houses were built.

"Neighbours will start hating each others, brothers will hate each others, there will be no shame, children will be giving birth to children", foretold the great prophecies announcing the coming of a great hatred whose consequences could have been seen in the media that reported of the great atrocities that the Serbian army undertook throughout Bosnia and Herzegovina.
The second part of the prophecy dealt with the moral debasement of the human race, the rise of juvenile delinquency, crime, no moral role models.

Judgement day or nuclear war?

Today the folk wisdom claims that the world is "cleansed" every 40 years, i.e. there is a big war or a disaster that sweeps away millions of human lives. And this will continue until judgment day. According to the predictions of the people, "40 years before the judgement day three heavenly gifts will disappear from the Earth- bees, sheep and wheat!" The description of the last day on Earth, or the world as we know it are summed up in the following dramatic sentences: "A multitude of hot stones will fall on the Earth and it will melt and scorch its surface." We can forebode that here we are dealing with a nuclear disaster or another disaster that will afflict the Earth because the Bosnian prophecy continues with the following words: "Not all people will perish, from this disaster new people will emerge, shorter and instead of two eyes they will only have one. Because the sun will beat down mercilessly these people will run underground where they will have some peace and quite." By interpreting these omens we can reach a conclusion that people could suffer some sort of radiation because of some sort of disaster and that their bodies could mutate or evolve into a different and deformed form. The prophecy also foretells our future that will take place in underground cities whose blueprints and plans are already among us.


Srebrenica - suza Bosne

„Od starog neprijatelja nikad novog prijatelja!“, glasi bosanska izreka koju smo prije devedesetih bili zaboravili. Sada je dobro znamo i često spominjemo. Nikada ne vjerujte onima koji su bez imalo stida, ljudskosti i srca uništavali vaše živote. Nikada!

Još jednom Bosna umire, još jednom srpski krvnici, ubice djece, silovatelji, zločinci, psihopate ubijaju Srebrenicu, još jednom majke umiru za svojom djecom. Opet će se čuti vapaj za onima koje su balkanski nacisti bez imalo milosti mučili i ubili. Srami se Srbijo, zemljo zla, sramite se vi neljudi, izrodi, sramite se ako vi to uopće i znate i možete!

Nikada se ne smije zaboraviti rat u Bosni, nikada hiljade i hiljade nevino ubijenih ljudi. Ubijani samo zato što nisu Srbi. Pa ko bi želio biti Srbin?! Ko bi želio biti pripadnik naroda koji čini zločine, ubija, razara domove, siluje djecu...To ne rade ni životinje. Uvreda bi vas bilo nazvati životinjama, i u njima ima više plemenitosti. Vi ste balkanski nacisti! Prokleti bili!

Majke Bosne, majke Srebrenice molimo se svi za vas. Za vaše poginule, za vašu izgubljenu djecu, srušene domove. Za vaš vječno izgubljeni mir. Bosna i dalje živi, Bošnjaci i dalje postoje, i postojat će još dugo i dugo. Nisu nas uništili zlikovci ni sa ove ni sa one strane Drine.

Mi smo ponosan narod, mi imamo dušu! Vi to nikada nećete imati! Niste je nikad ni imali. Prokleti narod uvijek ostaje proklet da samo čini zla. U vama nema nimalo nade. Izgubljeni ste u svom zlu, neka vam Bog sudi. Isti onaj Bog u čije ste ime klali i ubijali, krstili...

Srebrenico, gradu tuge i ponosa, još jednom ćeš plakati, još jednom ćeš prokleti u svom bolu srpske krvnike, ubice djece, silovatelje, psihopate. Proklinji ih, neka ih stignu milioni suza! Proklinjat ćemo ih i mi godinama i godinama, i njihovu  djecu i unuke i praunuke. I nikad nećemo prestati! Učit ćemo svako novo pokoljenje o zlu koje ste nam nanijeti. I nećemo zaboraviti!

Srebrenico, ti majko bosanskog bola, klanjamo se tvojim žrtvama i molim za sve nevine koje su krvnici bez duše pobili.



Bosnian folk calendar

The Bosnian national (agricultural) calendar spans back to the old era. The maker of the calendar is unknown. It is known that it was created and used by a farmer. Some dates from the Julian calendar, which was created 45 years BCE, can be recognised in the Bosnian calendar. After Christianity came, some of these dates received names of saints. With the arrival of the Slavs, pagans, people known for agriculture, the dates had different names, but they always remained the same. The folk calendar was used continuously, it was used during the time of the Bogumil's, it was also used during the Ottoman period, and it even serves a purpose today. Besides this, in Bosnia the Hijri calendar was also strictly observed. It was done by the Imam's and other religious scholars, in order to be aware of the important religious dates (Ramadan, Bayram, New year, etc.). The Hijri calendar was impractical when it came to agriculture, since it moved forward ten days every solar year, however it was practical when it came to fasting during the month of Ramadan since it moved through all the seasons. We need to mention that the Hijri calendar was the official calendar in Bosnia during the Ottoman period, until the Austro-Hungarian period when they brought the Gregorian calendar.
The Bosnian folk calendar begins on December 21st, the folk belief holds that on that date, the day extends as much as a rooster can jump from a doorstep. From this date on comes the Zehmeriya (Turkish: Zehmeri) the coldest part of winter that lasts for 40 days. While Zehmeriya lasts people avoid drinking cold water in fear of catching a cold.
January: the folk call January the longest moth in the year. From January 17th the counting of the weeks until Hidirlez begins (May 6th), 17 weeks total. This is what determines the sowing.
The period from January 31st until March 20th is called Hamsin and it represents the second part of winter.
February- from February 14th until March 14th is Veljača, the folk belief is that if snow falls in the beginning of the Veljača that the year will be fertile, and that wheat will have a good yield.
Djemre (Turkish: Cemreler), the meaning of this word is "burning charcoal", it is believed that Djemre is the sun's heat which starts to have an intense impact on the land and it starts awakening the nature.
-The first Djemra appears on February 20th and heats the air. That's when the Southern wind starts blowing and it becomes milder.
-The second Djemra appears on February 27th heats up the water and raises its level. The water in the river doesn't freeze from this point on.
-The third Djemra appears on March 6th and heats up the land. The snow melts fast and the first grass starts sprouting.
(Right after the first Djemra the people have a custom to notch the roots of the birch and put a glass bottle so that the juices of the birch flow in it. The bottle stays in that position until the third Djemra. The collected juices are used for medicinal purposes, especially kidney diseases)
March: the agricultural works begin during this month, the potatoes, onions and salads are sown. After the third Djemra the fruit trees are notched and inoculated.
Grandma (Baba)- from March 15th until March 21st is the period of the grandma, the unstable period when a couple of weather phenomena change in one day.
Grandpa (Did,Djed)- from March 21st until March 28th is the period of the grandpa, the folk beliefs are that it is more merciful and people start sowing potatoes during this period.
(“Did” or Grandpa is a name (title) of each Bogumil priest in Bosnia and “Baba” (grandma) is the name of his wife who helped her husband and the community by healing with herbs, assisting in births, or foretelling fortunes. Since the Bosnian people were Bogumils before Islam came, it is then no mystery why they kept some of the memories of their old religion. Among the folk there are numerous stories, mostly comical, about Did and Baba and their adventures. By them, we can discern that they commanded great respect among the Bosnian people.)
Kablići- March 29th until March 31st
Stablići- April 1st until April 3rd
Štapići- April 4th until April 7th
(All three names are connected to the past of Bosnia when the winters were very long and they usually lasted until the middle of April. During that period the cattle used to die because of lack of food)
Mučenjaci- period from April 8th until July, this is the period when people suffered (hence the name) until the sowing of the wheat.
April: during April the corn is sown. The old Bosniaks would wait for the frogs to start making noise, which would be a sign that the climate is optimal for sowing. The people also followed other signs of the nature, and therefore it is believed that when the beech tree starts sprouting leaves that one can begin sowing grain without fearing frost. During the middle of April the grapevine was notched and a bottle was placed underneath it for the juices to drip in it until Hidirlez. This juice was used by women to smear on their hair so it would be healthy and grow quicker.
May: in the first quarter of May the sowing of beans begins.
Hidirlez or Jurjevo (May 6th)- according to the national calendar from this day forward, the summer begins and the swimming in lakes and ponds can begin. In the period from May 6th until May 13th the first swarms of bees are let loose.
June: the first seven days of June are called "bijela nedjelja” or “white week" because the white mushrooms (Cantharellus cibarius) are picked in the forests at that time. In the beginning of June , pumpkins, turnips and radishes are sown.
August: it is believed that this month gives diarrhea to children and the elderly. To prevent this from happening, the mothers would take some clothes of their children and throw it under the wheel of carriages that carry wheat bundles. In the first days of August the onion and garlic are picked.
Aliđun- August 2nd: the folk belief is that from this day on, the summer loses its heat and slowly turns into autumn, the water in the rivers begins to cool down and there can be no more swimming.
September: during this month the potato is reaped, the corn as well and the grapes start ripening. If some strawberries sprout in September, then it is believed that the autumn will be long and mild.
October: in the first and second week of October wheat is sown.
Kasum - November 8th: from this day onward, winter starts. On this day, all loans are settled, and leases of land end. Kasum is Turkish the name of November. The Arabic word kasim means 'something that divides“.

.................................................Bosnia-Hercegovina, like its Ottoman, Habsburg, and Yugoslav predecessors, is a multinational state. Today, most citizens identify themselves as one of three Slavic groups: Bosniaks (44 percent), Bosnian Croats (17 percent), or Bosnian Serbs (31 percent). In addition to Slavs, smaller groups Bosnian living in the region for centuries include Albanians (descended from Illyrians), Germans, Roma (Gypsies), Jews, Romanians, Turks, and Hungarians.


Moćna vudu magija

Na širem području Balkana susrećemo nekoliko oblika magije koje možemo podijeliti na dvije vrste – visoku magiju i kult vračanja.

U pravu, istinsku ili najbolje rečeno visoku magiju spada arapska magija pošto ispunjava sve kriterije koje zahtjeva ovo rangiranje počevši od asketizma, posta, upotrebe pečata, tamjana, zaziva, astroloških podjela itd. Još jedna magija koja postaje sve popularnija na našim prostorima jeste vudu magija te i nju možemo svrstati u visoki oblik pošto zadovoljava gore navedene uvjete. Ovo su i najmoćniji oblici magijskog djelovanja. Visokom magijom se ponajviše bave svećenici obično školovani i sa određenom dozom duhovnog potencijala u sebi.

U niži oblik magije ili u kultove vračanje spadaju rumunska (vlaška), bugarska, bosanska i ciganska magija gdje susrećemo mješavinu folklornih elemenata sa jednostavnim oblicima bajalica, basmi ili ritualima koji ne zahtjevaju nikakvo zadiranje u osnove visoke magije poput prethodnog posta, praćenja položaja zvijezda i tome slično. Kao što se može pretpostaviti moć ovakvih magijskih djelovanja je slaba. Kult vračanja najviše predvode nepismene babe i Romkinje bez ikakvog literarnog znanja ili pronicanja u spirituale mudrosti. Sve se uglavnom temelji na često vrlo škrtom znanju koje je prenešeno i često pogrešno shvaćeno. Njihov opseg znanja svodi se na liječenjem neke bolesti travama i basmama, gatanje, salivanjem olova, tjeranjem uroka ili pak spravljanjem ljubavnih čini. U kultovima vračanja također nailazimo na najveći broj šarlatana i prevaranata.

Osim svega nabrojanog treba spomenuti vještičarstvo i sotonizam kao magijske pojave pošto su takva društva u najvećem broju anonimna pa u skladu sa tim o njima možemo najviše saznati iz crni kronika.

Slaba vlaška i moćna vudu magija


Vlaška tojest rumunjska magija vrlo je slaba u poništavanju crnomagijskog utjecaja, naime, u svim bajalicama za skidanje i vraćanje čini vračara se obraća drugoj vračari?! Bolje rečeno, ukoliko je čaroliju napravio muškarac bajalica nema nikakvog učinka. Iz tog razloga vlaška magija ne može skinuti arapsku,  tursku  ili vudu magiju. Isto tako beskoristan postupak vraćanja čini nema nikakvog praktičnog djelovanja jer svaka osoba koja je napravila čaroliju i nakon nekog vremena je dobila natrag ponovit će postupak i vratiti dobijeno nazad, i tako u krug.

Što se tiče arapske ili turske magije doslovno ne postoji vrsta magijskog djelovanja koju praktičar (hodža, derviš, šejh) ne može anulirati pisanjem zapisa i ponavljanjem određenih molitvi i dijelova Kur'ana koji poslato zlo doslovno spaljuje.

Vudu magija se do sada pokazala uz onu brazilsku najboljom kod prakse nanošenja zla, opsjedanja ali i ljubavnih čarolija. Vudu praktičar dok izvodi obred u neposrednom je kontaktu sa jednim ili više duhovnih entiteta (Loa) i preko njih direktno utiče na željenu osobu. Zbog toga je vudu ili brazilska magija vrlo opasna. U ritualima skidanja iziskuje se više vremena i napora zbog jačine djelovanja.



Mračna vladavina Plutona

Budućnost Bliskog istoka, koji decenijama određuje mnoge svjetske promjene,  ali i cijelog svijeta može se proreći određenom numerološkom analizom. Odavno je poznato kako numerologija u kombinaciji sa astrologijom rezultira velikom preciznošću u predskazanju ključnih svjetskih događaja. Na primjer, zadnjih decenija čovječanstvo je pod snažnim uticajem planete Pluton koja donosi smrt i uništenje. Njegov prvi jači uticaj osjetio se tokom 1995.godine kada je genocid u Ruandi i Bosni označio početak dugog i bolnog perioda koji će napraviti novi svjetski poredak ali i promjeniti samu planetu Zemlju. U toku 50 godina cijeli svijet će biti prepun bolnih promjena koje će završiti oko 2040.godine.

Ovo su neka numerološka proročanstva mračnog plutonovog perioda:

Egipat: ova zemlja trenutno nema dobre lidere zbog čega su njegovo unutarnje uređenje i situacija vrlo komplikovani i teški. Treba očekivati još protesta i demonstracija. No oni kao i oni prethodni nisu donijeli na vlast dobre nego loše političare i vođe. Najveći problem današnjeg Egipta jeste mješanje drugih zemalja u politiku ove države. Dok se god tome ne stane na kraj nema povoljnog vremena za Egipat. Nakon 2015. godine Egipat ulazi u iznimno povoljno razdoblje kada će se ustrojiti čvrsta vlast i zakon. Kroz vjersku manjinu (Copte) strane zemlje (Izrael, USA, Saudijska Arabija) pokušat će destabilizirati egipatsku vlast no brzo će biti otkriveni i poraženi.

Libija: ovoj zemlji prijeti teritorijalna podjela i Libija kao cjelokovita država neće uspjeti opstati. Tim podjelama stvorit će se bogatija i siromašna područja kojim će vladati „mali kraljevi“.

Iran: ova zemlja je do nekoliko godina unazad bila vojno nemoćna da se odupre napadu stranih snaga no u sadašnjosti Iran je vojno moćan i može pobijediti svoje protivnike. Iran je u znaku broja 3: posjeduje tri vrste naoružanja, vladat će nad tri zemlje i ostvarit će tri velika znanstvena projekta. Ne prijete mu unutarnji problemi niti raspad.

Izrael će se u skorijoj budućnosti, usljed događanja u regiji, podijeliti kao Libija na nekoliko dijelova, ponestat će prirodnih resursa i sa vremenom veliki dijelovi zemlje će opustjeti.

Sirija: ova zemlja ima jaku podršku nekoliko moćnih država i zbog toga ostaje cjelovita sa istim političkim vodstvom. Po snazi Sirija će zauzeti mjesto iza Irana. Ova zemlja ući će u moćan vojni savez koji će omogućiti nuklearno naoružanje. Ostat će upamćena kao zemlja koja je prva upotrebila nuklearno oružje na Bliskom istoku. Posljedice će biti katastrofalne a ona najveća će biti potpuni nestanak rijeka te će se veliki dijelovi Sirije i okolnih zemalja pretvoriti u mrtvu pustinju.


Liječenje od crne magije

Borba protiv crne magije i onoga ko baca čarolije (sihirbaz) nije ni malo jednostavna niti bez posljedica. Danas kada čitamo o toj tematici, posebno na sajtovima koji se bave duhovnim liječenjem,  stječemo dojam kako je za skidanje sihira i neutralisanje džina dovoljno ponoviti određeni broj puta izvjesnu molitvu i držati se vjerskih propisa?!

Drugi problem je što u 97% slučajeva duhovnim liječenjem na našim prostorima bave se nestručne osobe ili čak osobe koje su po zanimanju hodže ali koji sa ovom oblašću nemaju nikavih dodira već im je taj položaj dovoljan da se, po svom mišljenju, mogu baviti nečim što ne razumiju. Naročito treba biti oprezan pred navodnim nasljednicima nekog glasovitog hodže koji se na sve načine žele okoristiti slavom prethodnika. Samo hvalisanje dovoljan je pokazatelj nedostatka znanja. Nikakve koristi niti od pokazivanja nekakvih starih knjiga kada onaj ko ih ima nije usvojio ništa od ponuđenog znanja. Ili ih uopće ne zna ni pročitati.

Treći problem su ženski „iscjelitelji“ koji nemaju nikakvu snagu liječenja i uglavnom se iza toga kriju šarlatanke ili skrivene vračare. Žena ne može liječiti vjerskim putem. Žena može salijevati strahu, skidati sa djece uroke, namještati strunu želuca ali nikako istjerivati džine i skidati sihire. Svugdje po arapskom svijetu žene se dovode isključivo sa djelovanjem Iblisa i džina. U Alžiru se doslovno kaže „ Žene su Iblisove zamke“, ili „Žene su džinske krave“. U Maroku nalazimo slična razmišljanja, naime, prema tomošnjem vjerovanju žena što je starija u njoj ima više džina. Ona koja pređe 60-tu godinu postaje najviše slična samom džinu.  U svemu kazanom  ne treba tražiti nikakav šovinizam niti diskriminaciju već realno objašnjenje. Džinima su žene primamljive i oni u njima uvijek gledaju potencijalne ljubavnice ili supruge. Nikada u ženama ne vide nikakav autoritet koji je neophodan za uspješno liječenje.

Onaj ko se bavi egzorcizmom i općenito neutralisanjem svih oblika crne magije, baš poput i samog čarobnjaka koji te iste magije ispliće i baca na druge, mora mora imati otvorenu komunikaciju sa duhovnim svijetom. Osoba bilo da je iscjelitelj ili čarobnjak ukoliko ne može komunicirati sa duhovnim silama ne može niti liječiti ili praviti magiju. Nije čak ni pogrešno tražiti od iscjelitelja da vam demonstrira tu vještinu tako što će na primjer reći o vama neki detalj koji samo vi znate. Za ono što plaćate uvijek imate pravo tražiti uvjerljive argumente. Ne može li vam iscjelitelj ponuditi ništa konkretno slobodno se okrenite i idite od njega.

Danas nije problem poplava svakojakih vidovnjaka i iscjelitelja. Realno govoreći navodna demokratija, koja nikada u svijetu nije niti će zaživjeti u pravom značenju riječi, omogućila je svakome da ponudi ono što ima i to je sasvim uredu no cijela stvar se počinje komplicirati kada neupućena osoba (žrtva) počne kucati na vrata šarlatanima koji osim pompozne priče nemaju ništa drugo.

Generalno govoreći duhovno liječenje se ne smije nikako naplaćivati. Posebno ga ne trebaju naplaćivati osobe koje se prikazuju u svjetlu religije, oko njih su svete knjige, tespihi ili brojanice, ikone....Grijeh je naplatiti nešto što dolazi od Boga i uz pomoć božije moći. Takvi iscjelitelji uvijek trebaju da imaju stalno radno mjesto od kojeg dobijaju plaću za životnu egzistenciju a da im duhovno liječenje bude pro bono primjerice vikendom kada ne rade u firmi. Jedino takve osobe tojest iscjelitelji su bogobojazni i stoje iza onoga što predstavljaju. No, da imamo takvih iscjelitelja onda ih zapravo ne bi ni imali! Mislim da je sa ovom zadnjom rečenicom sve dovoljno rečeno.

No, postoje stvari u  duhovnoj profesiji koje itekako treba naplatiti a to su gatanje, proricanje sudbine, i pravljenje magije i zapisa. Ni jedno ni drugo nisu niti nužne niti potrebne stvari za ljudski život ali ako ih neko želi onda treba za njih i dati izvjesnu svotu novcu. Ili kako bi se to reklo „Svaki ćejif košta!“. Na magiju i gatanje ne treba gledati sa nevjericom jer zaista je glupo reći da neko vjeruje u Boga a ne vjeruje u recimo džine?! Ili kazati da ne vjeruje u magiju a sve tri svete knjige opominju na opasnosti koje ona sa sobom povlači.



The century of Islam

Entering the 21st century, we have entered the century of Islam, the century when this religion will have its largest expansion yet. Up till now, Islam as a religion was always repressed in the western countries and studied in philosophical circles only when there was a need to make fun of the Middle East or the culture of the Arabic people. In the last twenty years an increase in books about the phenomenon of Islam and its philosophy has been taking place, which shows that no one can undermine the influence of this religion that united the teachings of Christianity and Judaism.


Until the Arabs came to Spain, Europe sank in the Christian darkness, primitivism and poverty where the church stifled any and every attempt towards scientific and cultural advancement. With the arrival of the Arabs which brought science and medicine to Spain, which in turn spread throughout the continent, the conditions for moving away from primitivism and the advancement of science and medicine have been created. A similar situation took place when the Ottomans came in Europe and the Balkans. The merits of Muslims are numerous, but it is best to state the one that needs to serve as an example to everyone, namely during WWII they were the only people who saved the Jews from Hitler. However, the nobleness was never given to the Muslims and the proof of this can be seen in the last few decades. The things that have been begun in the twentieth century in Lebanon, Afghanistan, Palestine, Bosnia was only an introduction to the great world war against Islam.


As history states, from its beginning Christianity has a tendency for conquering the world and reigning supreme. The first victims of this plan were the Jews, which paid dearly for their existence to the Christian world. Until they got close to the enemy and assimilated themselves in the ranks of the stronger opponent, they lived under constant persecution. Today the same path is treaded by the Muslims. However, there is no sign that there will be assimilation. In the meantime, the Asian giant China (Buddhism), along with India (Hinduism) became a large problem for the hegemonic Christianity.


The plan of the western states for genocide among the Arabs


In this century we are witnesses of a war between Christianity and Islam which was begun by the USA and Europe and which lasts for over a decade and there are no signs of it ending any time soon. Every day the Muslim people die, and the western politicians come up with new planes that will destroy even more Muslims under the parole of democracy. Democracy as we all now is a western system which in its essence has the same goal that was around since the beginning of mankind-the rule of the few over the many. The imposition of democracy on the Middle East is a modern way of colonialism by the western states. USA which has a role model in Britain, bases its policy on destruction of others in order to thrive themselves.


We can easily see that this forceful imposition of democracy on the Middle East has no effect, and that behind all of this are plans for the mass destruction of entire populations on the Middle East in order to have a monopoly on the natural resources of those regions, and we need to mention that this plan is supported by the biggest enemy of the Muslim world, namely Saudi Arabia.


The greedy and corrupt monarchy of that country has been stifling for months the dissatisfaction of its people, with the help of the western media which don't allow any such news to leak into the world. But when they want to talk about the made up bloodshed in Syria, they clearly support the minority of the rebels, which are mercenaries of the western states, then the media in Europe and USA give us news about the horrible atrocities of the government on a daily basis, clearly such things never took place. The attack on Syria was planned by the USA and Europe and conducted thanks to foreign mercenaries and a small group of people inside Syria, in order to stop the coalition between Syria and Iran which would then prevent the colonisation in the Middle East.


And the project "Arab spring" is the foundation of the new colonialism that needs to destabilise most of the countries of the Middle East and push them towards divisions in order to manipulate them easier. Of course, a special role is played by Saudi Arabia, Turkey and Qatar which hope to gain a better position in the world order if their neighbours suffer a horrible fate. 


Sva "čuda" vlaške magije

Danas kada čitate o vlaškoj magiji ne možete a ne pročitati u svakoj drugoj rečenici kako je riječ o najmoćnijoj magiji na svijetu, staroj hiljadama i hiljadama godina, sa najmoćnijim ritualima, to je magija čije su čini najjače a posebno one ljubavne itd. No, da je sve to samo puka priča seoskih baba i novinarska senzacija te, naravno, prilika da se obmanu naivni ljudi govore najbolje činjenice iz stvarnog života. Ostaje pitanje, ako je vlaška magija toliko "moćna" zašto je stanje ovako????? I još veća ironija je u tome što se sve to događa baš u toj čudesnoj istočnoj Srbiji?!


Pola miliona samaca u Srbiji

U poslednjih deset godina broj brakova i ljudi koji imaju stalnu vezu dramatično se smanjio. Ovaj trend je najzastupljeniji u Istočnoj Srbiji i Mačvi. Psiholozi: Ljudi se plaše da prihvate obaveze

Nekom dosadno, neko se brzo snašao ... Palmin masovni randevu

Samačkim životom u Srbiji živi više od 500.000 ljudi iako su odavno spremni za brak, pokazalo je istraživanje Pressa!

Ovaj problem dospeo je u pažnju javnosti nakon što je Dragan Marković Palma za vikend organizovao druženje 100 neženja starijih od 38 godina iz Jagodine i jagodinskih sela i oko 130 udavača iz Srbije i okruženja.

Ostaću slobodan...

Zvanične podatke o tome koliko je devojaka i mladića starijih od 30 godina bez bračnog druga nema nijedna institucija u Srbiji (čeka se popis stanovništva), ali nezvanične procene govore da je njihov broj odavno prešao cifru od pola miliona. Statistika pokazuje da je, iz godine u godinu, sve više razvoda, a da se smanjuje broj sklopljenih brakova - za poslednjih 20 godina čak za 60 odsto je opao broj venčanja! Stručnjaci se slažu da će broj samotnjaka u budućnosti biti sve veći.

Razlozi koji dovode do samačkog života umnogome se razlikuju u gradu i na selu. Dok kod gradskih devojaka i mladića prevladava deviza „ostaću slobodan, neću se vezati" ili „kod mame je najbolje", dotle momci na selu muku muče kako da nađu devojku za udaju. Oni se žale da seoske devojke, čim stasaju za udaju, gledaju kako da odu u grad i tamo pronađu pristalog mladoženju.


Palma: Samci su nacionalni problem

Predsednik Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma kaže za Press da je ogroman broj samaca u Srbiji nacionalni problem
- Ali da biste zadržali ljude na selu, morate prvo da sredite ta sela, da obezbedite uslove za normalan život. Ja sam to u Jagodini i okolini uradio - rekao je Palma.

Psihoterapeut Zoran Milivojević kaže za Press da je u Srbiji najveći problem to što ljudi ne pristaju da se emocionalno vežu ni u zrelim godinama jer neće da odrastu.


- Takve stvari nemaju mnogo veze sa ekonomskim razlozima, kao što to neki žele da predstave. Pa, uzmite samo činjenicu da neke od najsiromašnijih zemalja imaju najveći natalitet. Svakako da ozbiljan problem imaju oni muškarci koji žive na selu. Oni ostaju sami jer su vezani za porodično ognjište i tradicionalisti su. S druge strane, žene iz ruralnih sredina, ugledajući se na serije kao što je „Seks i grad", usvajaju model udobnog života i odlaze u grad da tamo nađu ljubav i sreću - smatra Milivojević.

Doktor Milan Latas, psihijatar u Kliničkom centru Srbije, napominje da je samotnjački život postao globalni fenomen.

- Ovde su prisutni strah od vezivanja i potreba da se živi na egoističan način kao što to promoviše savremena kultura. To je globalni fenomen koji je prisutan poslednjih desetak godina, ali sa tendencijom daljeg rasta. Javlja se u kulturama koje potenciraju kvazilakoću življenja. Život udvoje podrazumeva mnogo odricanja i teškoća, decu i brigu oko njih, a savremeni način života podrazumeva da ljudi ne treba da se odriču vlastitog zadovoljstva zarad drugih ljudi. Na isti način sve više funkcionišu i ljudi u ruralnim sredinama, očekujući da će odlazeći u grad dobiti ono što misle da im pripada, a to su jednostavnost i lakoća života - kaže dr Latas.

On ističe da kod njega dolazi mnogo ljudi koji imaju više od 40 godina a nemaju bračnog druga i koji se žale da su usamljeni:

- Interesantno je da oni tom nekom, i kad se pojavi, pronalaze bezbroj mana.

Predsednik Udruženja „Seoski prag" iz Šapca Slobodan Nikolić tvrdi da u srpskim selima živi najmanje 250.000 neženja koji su prinuđeni da traže mlade u Rusiji, Ukrajini i Belorusiji zato što naše devojke neće da ostanu na selu.




Iranska magija


Da se uništi urok i otkrije krivac (urokljivac) treba slijediti upustvo iranskog magičnog recepta: uzme se svježe kokošije jaje i na njemu olovkom ili ugljenom napišu imena eventualnih sumnjivaca. Zatim se iznad jajeta kaže: „Češme rast, češme čap, češme bad, češme faali, češme hali, češme hasud, češme došman. Češme hasuda kur beše, bježi! Čašme dušmana šekasta bad! Čašma dušmana stuh bad!“.

Potom se uzme neka osobna stvar, poput čarape, i papirnata novčanica, na novcu se postavi deblji dio jajeta a onaj uži pokrije čarapom. Jaje se tako drži u jednoj ruci a u drugu se uzme nož i oštricom se dodiruju napisana imena na jajetu govoreći „Češme N.(ime).

Na čijem se imenu jaje razbije od te osobe dolazi urok. Jaje se nakon obavljenje detekcije baci na neki put kojim često prolaze ljudi a korištena čarapa se prvo drži nekoliko minuta u tekučoj vodi a zatim opere.


Ko još vjeruje u naše "vidovnjake"????


Za nestalom 17-godišnjom maturantkinjom iz hrvatskog sela Drniš, potraga i dalje traje. Glasine koje kruže, nemilosrdne su i teško padaju na pleća njenim roditeljima, penzionerskom paru, Milki i Miletu Bilić.

Porodica nesretne djevojke živi u agoniji, od vijesti do vijesti, a još se ni jedna informacija nije pokazala tačnom niti korisnom.  Nesretna majka je za hrvatski sedmičnjak „Gloriu“, izjavila kako jeu očaju, prije desetak dana posjetila jednu vidovnjakinju iz Splita. Druga vidovnjakinja, iz Osijeka, nazvala je unesrećenu familiju te ponudila svoje usluge, da bi im istog dana dodatno umanjila nadu; rekla je da je Antonija mrtva.

Bez želje za senzacionalizmom, niti grabljenjem „ekskluziva“ što bi u ovakvom slučaju bilo neprimjereno, da ne kažemo morbidno, odlučili smo kontaktirati i naše vidovnjake, uz čije prognoze u mnogim slučajevima, stoji epitet „obistinjenje“. Cilj nam je pomoći, nikako odmoći, Evo šta su rekli neki od njih za magazin Aura, broj 175, od 11.jula:


Vidovita Džemila: „Sve ukazuje na to da nije živa, nažalost. Koliko vidim, u roku od 12 dana (izjava uzeta 6.jula) njeno će tijelo biti pronađeno u uvali pored rijeke“.

Kao što znamo svi od „proročanstva“ Vidovite Džemile nema ništa tojest žena je kao i obično pogriješila pošto je danas 19.juli i Antoniju nisu pronašli.


Vidovita Lea: „Djevojka je prvo teško povrijeđena, mučena je i zlostavljana, potom ubijena. Oko nje vidim vodu, vjerujem da će tijelo naći u roku od mjesec ili dva najviše. Voljela bi da ovo ne bude tačno i nadam se da griješim. Svako dobro porodici Bilić želim“.

Toliko i o "Vidovitoj" Lei.

Sandro Ricco, zagrebački ezoterist: „Živa je, nalazi se van Hrvatske, i ako joj se policija previše približi, kindaperi će je ubiti. Što se tiče Paravinje, čovjek je to koji je bio u paravojnim postrojbama u Vukovaru, ima poremećaj osobnosti, sadističke porive, kukavica koja se dokazuje i hrani strahom svojih žrtvi. Inteligentan je i konfuzan u isto vrijeme, kukavica. Želi ostaviti dojam flagmatičnog i svirepog ubojice, a ustvari je preplašen.


Edin Kalimero, astrolog: „Koliko ja vidim, djevojka je živa, nalazi se na nekom uzvišenju, istočno od svog mjesta stanovanja. Život joj nije uopće ugrožen. Što se tiče Paravinje, on ni sam ne zna šta se sve nalazi u njegovoj psihotičnohotično konfuznoj glavi. Sva ova priča godi njegovom egu. Kad je već priznao ubojstvo, kako ne zna gdje je tijelo?


Kad se džin pretvori u zmiju

"Zmija je velika sila, najveća sila na svijetu. Zmija je 40 godina prije svih bića stvorena na ovi svijet. Ona je velika kao planina, a pred nama se čini mala. Ima ljudi koji u to ne vjeruju, ali to je tako i nikako drukče" - ovo su riječi RUSTA KOVAČEVIĆA, čovjeka iz Velje Gorane, koji se već više od 20 godina bavi nečim što, u urbanom svijetu, pripada domenu naučne fantastike: priziva zmije, razgovara, zmije mu se uvijaju oko tijela i, po sopstvenim riječima, u savršenom skladu druguje sa njima, one su mu prijatelji...


Gorana je sušni i bezvodni kraj, smješten između Bara i Ulcinja. Zbog svog izuzetno nepovoljnog geografskog položaja, u kotlini između brda Povara i Možure, opstala je kao svojevrsna oaza folklornog, etnološkog, lingvističkog, mentalitetskog i psihološkog supstrata naslijeđenog iz srednjevjekovlja. Stalno osipanje broja stanovnika, kao i činjenica da se uzimaju međusobno, dovela je do specifičnog autizma, koji uslovljava da navedene posebnosti opstaju već stotinama godina. Istoričari, etnografi i lingvisti su se prilično bavili ovim krajem, a u većini publikacija, svrstavani su u obližnje Mrko(je)viće, čak je i njihov govor lociran unutar mrkovićkog dijalekta. A oni su bili i ostali drugačiji. Što se pokazalo i u ovoj priči. Priči o zmijaru.


"Ovu sam sposobnost dobio od jednog čovjeka, koji je bio pri mrijeću. Bio je naš, Goranac. A on je to naslijedio od jednog Malisora, s kojim je dijelio sobu u bolnicu, u Titograd” – počinje priču Rusto Kovačević. "Za takvo što čo’ek treba da budne hrabar i mora u to da vjeruje. Zmija mene poznaje. Ja sa njom pričam, ona se mazi uz mene. Komšije su mi mnogo puta dolazile da liječim ovce, koze, krave, konje... Nema im broja. Ja to učinim, a za to nisam nikada uzeo ni dinara. Ne smijem".


Kult zmije, izuzetno dobro očuvan u Gorani, jedan je od najstarijih u istoriji civilizacije. Na našem tlu, koliko je poznato, datira iz ilirskog perioda. Ovo je razumljivo, jer su Iliri, kao praistorijski narod, bili veoma blisko skopčani sa prirodom, te su sve njihove aktivnosti proishodile iz te veze. Tragovi ovoga kulta još uvijek su veoma prisutni u tradiciji i vjerovanju stanovništva južnojadranskog priobaqa – ogrlice i narukvice, svinute u  obliku zmije, priče o “kućnoj zmiji koja se ne ubija”, “blavoru kao svetoj životinji”, “o tome da se za Božić ne smije šiti, e će zmija izjesti brava”, “zmiji kao čuvaru veljeg blaga”, “zmiji koja ne dozvoljava da se nevjernici valjano sahrane”... Zmija je, u Ilira, imala ulogu čuvara ognjišta i, kao htonsko božanstvo, bila je u vezi sa dušama predaka.


"Zmija koja se nađe u kuću, ne ubija se, a ako se zarekneš da je nećeš ubit’, nikad od nje nećeš imat’ štete" – kaže Kovačević – "Zmije imaju kraljevstvo i biraju među sobom glavnu. Uvijek se sastaju utorkom, dosta zmija se skupi. Ja sam gledao odavde do Ulcinja, sve zmije pokraj puta. Bio je utorak. I drugi su ih mogli viđet’ da su bili sa mnom, a jedino sam ih ja moga’ čut’. Kad ih skupljam, ja u sebe izučim pjesmu i one se skupe sve. Razgovaram s njima, ja im razumijem jezik i one mene. Diram ih i igram se s njima. One uživaju u tome. Pošto ih skupim, moram ih poslije oprat’ vodom i sapunom ka’ čovjeka, da se ne čuju na mene, jer će ih ostale zmije udavit’. I ne može nijedna minut’, dok ja ne reknem. A mogu, ako oću, a neću, da im naredim da napa’nu nekog i one bi to učinjele. Samo treba da ih prizovem. Kad ih prizovem, nema greške. Ne smije bit’, jer bi me udavile".


Gorana, kao krševit i bezvodan kraj, obiluje zmijama. Pored šarke i poskoka, po riječima našeg sagovornika, postoje još mnoge opasne vrste, za koje zoologija ne zna, a o čijem postojanju svjedoče brojni očevici. "Zmije se legu iz jaja, bijelih i šarenih. A zmiju moš i sam napra’it. Iskubeš dlaku iz konjskoga repa, a dobro paziš da budne cijela i staviš tu dlaku u bocu sa vodom. Poslije 40 dana, od dlake postane zmija. I onda proliješ i vodu i zmiju na ledinu i zmija onda oživi" - zbori Rusto.


"Ima jedna zmija, jako otrovna, ima male uši i duža je od poskoka i mnogo opasnija, jer juri za čovjekom. Može da se umre za minut, ako se ne nađem tu da izliječim. Postoje i neotrovne zmije koje dave čovjeka. Takva je aršaja, koja može da veže čovjeka preko pasa i ije mu džigere. Tu je čovjek najtanji i ona zna to – zato mu tu i ulazi u tijelo. Ako aršaju ništa, nijedan živi stvor, ne vidi za deset godina, može da se odeblja kao čovjek preko pasa. No sreća je, što ima ona mala ’tica što ide svuđe, pa je vidi, inače bi aršaje bile ka divovi. Pričali su mi, da je bilo i veljih zmija. Ja se sjećam kao mali, vidio sam, ovđe u komšiluk, ubili su dvije, bile su debele ka’ noga. A pričao mi je komšija, da ga je pojurila jedna ogromna zmija i da je bila veća od plota, preko kojeg je bježao. Ubili su je kuburom i kad su je rastegli na ledinu, svi su pričali da tako nešto nikad niko nije vidio", objašnjava Rusto Kovačević.


Nedaleko od Rustove kuće živi i Aiša Kovačević, koja je, govoreći o jednom događaju iz svog života, potvrdila Rustovu priču o postojanju neobjašnjivih sila ("džindova"), vezanih za zmije: "Bilo je podne i bila sam na bunar da napunim vode. Na među je ležala jedna lijepa i crvena zmija. Prepala sam se da me ne izjede i zamanula da je udarim. Čim sam je takla, oduzela mi se desna ruka, a čula sam jauk ka’ od đeteta. Vodili su me kod derviša u Ulcinj i on mi je dao zapis i izliječio me i rekao mi da je to bio 'džin' i da je sreća da je nisam ubila, jer bi sad ležala mrtva. Derviš je reka’ da se 'džinovi' pretvaraju u zmije i pohode ljude".


Rusto Kovačević liječi od zmijskog ujeda na osobit način. U tome jeste i osnovna svrha njegovog "dara", a po brojnim svjedočenjima svojih komšija, to radi sa stopostotnim uspjehom. Kad čovjeka ili životinju ujede zmija, Rusto iscjeljuje govoreći u sebi riječi, "pjesmu", samo njemu poznatu. Sam kaže da bi, ukoliko bi odao tajnu šta i kako govori, "izgubio dar", a ne zna, na kom jeziku su te tajanstvene riječi, jer taj "jezik ne postoji i ne liči ni na jedan".


"Neki mi nisu vjerovali. Direktor u moje preduzeće se sprdao, a ja sam ga brzo uvjerio... Dozvao sam mu zmiju, u kola, na njegovo sjedište. Nije mogao da je išćera, sve dok je ja nisam uzeo. A jednom komšiji je zmija ušla u televizor, onaj sa velikim rupama, starinski. Ja sam je uzeo u ruke i odveo u šumu. Ona se onda više ne vraće. Opet, drugom komšiji je ušla ispod kauča i skupila se u klupko. Ja sam doša’ i progovorio s njom, ona je krenula za mnom preko njive, sve do šume, ge sam je osta’io. Ja pred njom, ona za mnom, a ljudi gledaju".


Svoje znanje će, kako kaže, prenijeti na još dvojicu, koji budu imali smjelosti da ga prihvate. Jer, pored dobre strane, ovaj "dar" donosi i zavjet da se nijedno živo biće, pa ni mrav, ne smije namjerno lišiti života; donosi zavjet o jedinstvu života sa prirodom; donosi zavjet o blagosti i ne činjenju nikakvog zla, jer "stiže kazna, ako se odijeliš od prirode"...


Ovdje kao da je vrijeme stalo. Mitska svijest ljudi, kao da je napravila iskorak iz magijsko – ritualnog doživljaja stvarnosti. Strah i poštovanje prema prirodnim pojavama je gotovo isti, kao i u našeg dalekog pretka, u praskozorju ljudske vrste. Dva religiozna filtera, kršćanski i islamski, sa veoma strogim propisima, nijesu bili dovoljni da iščiste debeli nanos paganskih vjerovanja. Jednostavno, čovjek ovoga kraja živi, neprekidno tražeći zajednički jezik sa svim bićima oko sebe. Pa i sa zmijama.


"Zmija ima veliku moć. Ona je strahovita" - mistično zaključuje Rusto Kovačević.


Zapis šarlatana

Danas u poplavi svakojakih šarlatana koji se kite nazivom "Vidoviti" ili "Vidovita" najučestalija praksa varanja i uzimanja priličnih svota novca jeste uz pomoć hamajlija i zapisa. Upravo na ovom polju, zbog neupućenosti naroda, najlakše je prevariti naivnu osobu te je stoga  potrebno navesti kako izbjeći opasnost da ne budete obmanjeni: 

- Zapisi koji su fotokopirani, kao ovaj na slici, nemaju svoju moć i općenito su beskorisni, bez obzira na sadržaj. Stoga, svi oni koji žele posjedovati hamajliju ili zapis moraju vrlo dobro paziti da ne budu žrtve prevare i poturanja kopiranog sadržaja.

-  Kratki zapisi se prema pravilu pišu odmah pred naručiteljem, u najvećem broju oni koji služe da se sa njima skine magija a koji se recimo potapaju u vodu, dok se hamajlija piše i po desetak dana. Kada se hamajlija završi njen sadržaj se pokaže naručiocu i odmah pred njim se premota u trougao i obavije povoštenim platnom.



Tears of Gaza

Tears of Gaza is a Norwegian anti-war movie from 2010 concerning the Gaza War as seen through the eyes of a group of Palestinian children. The Norwegian director Vibeke Løkkeberg, in cooperation with the population in Gaza documented the desperation and powerlessness of the Palestinian population during the Israeli bombing of Gaza winter 2008/2009.

The film is based on the imagery taken by people themselves in Gaza while the war continued, with some additional material from the few foreign journalists who were present while the conflict unfolded. Løkkeberg was not present in Gaza during the war, most likely not being allowed to enter.

The film was met with strong reactions from Israel and friends with Israel For Peace (MIFF) because the film is seen as a propaganda film for Palestine. It has been argued that the film was only created to defame Israel, and that it has been produced so that Israel stands as the world's most brutal military power. However, given the disputed intention of the documentary, there is no denial that the IDF did, in fact, use white phosphorus on densely populated areas, including on a UN school that was being used to house civilians from the shelling. Regardless of the motives of the directors, the documentary uses authentic graphic footage from Gaza showing the true realities on the ground, this includes corpses of children aged under 3 with gunshot wounds to the chest[1] (can be seen at 1:03:57).Hamas is hardly mentioned throughout the film. The directors explain that it is not Hamas that is being hit hardest in such a war, it is the civilians, and this is what the producers have tried to focus on through this film.




Kad džin neće iz čovjeka

Edin Peković  pripada mladoj generaciji duhovni iscjelitelja u Crnoj Gori. Ovaj 27-godišnji hodža iz Bara interesovanje za liječenje Kur'anom pokazivao je još  u djetinjstvu i ta želja i danas kod njega budi radoznalost i tendenciju ka stalnom usavršavanju. 

-Uglavnom koristim metode kur'anske rukje kada pacijentu učim ajete iz Kur'ana, tada stupim u kontakt sa džinom napadačem i ovisno od težine slučaja za sat ili dva džin bude istjeran, otkrio je odmah na početku razgovora hodža Peković  način svog rada dodajući:

- Ponekad koristim štap od divljeg nara ako se radi o nekom inatljivom džinu, njime izudaram pacijenta po leđima vodeći pri tom računa da kažnjavani bude džin, ili ga uplašim vatrom. Nekad znam sanjati važne detalje o džinu napadaču i ukoliko tom prilikom saznam njegovo ime napišem ga na papir zajedno sa određenim simbolima i zapalim u vatri. Naravno ponekad se zna dogoditi da džin bude tvrdoglav pa da nakon svega poduzetog odbije napustiti ljudsko tijelo. U tom slučaju na vodu se nauče odabrani ajeti i nju opsjednuti pije neko vrijeme u međuvremenu redovito slušajući učenje kur'anskih suri.


Na pitanje od čega najviše zavisi uspješnost jednog takvog tretmana hodža Peković spremno odgovara:

-Mislim da pedeset posto uspješnost liječenja zavisi od pacijenta. Ukoliko doista želi da promjeni svoj život na bolje onda će terapija biti stopostotno uspješna. U tom pravcu preporučujem pacijentima i literaturu za lični razvoj poput knjige od Burka Hedgisa „Promjenite se ili će vas promjeniti“  ili pak nešto od Briana Tracy-a.

Danas se mnogo govori o magiji ili sihiru, nekako je postalo popularno okriviti crnu magiju i nečije vradžbine za sve svoje osobne neuspjehe i probleme. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

-Veliki broj ljudi koji dođe kod mene da se liječi nema nikakvih nadnaravnih problema već su si uobrazili da imaju problem takve vrste ili se uglavnom radi  o određenim mentalnim blokadama koje mi svi ponekad sami sebi stvorimo. Osim toga tu su i nezaobilazne traume stečene u djetinjstvu kao i nametnuta ograničenja od strane okoline koja nas je okruživala a koje je naša podsvjest usvojila. Nedavno mi je dolazila da se liječi  dvadesetogodišnja djevojka čiji je problem bio nedostatak volje za životom usljed čega je razmišljala i o prekidu studiranja. Priznala mi je kako je već obilazila par hodža, bila kod psihologa i psihijatra što joj na kraju nije donijelo nikakvo izlječenje a jedino čega se uspjela rješiti jeste pozamašni iznos novca. Ni antidepresivi koje je redovito uzimala nisu joj pomagali. Njen problem smo rješili samo za sat vremena i to – razgovorom!. Pričali smo o svemu, o ljepoti življenja, o važnosti ciljeva u životu, njenoj ulozi na ovom svijetu, sposobnostima kojih nije ni svjesna. Nakon tog razgovora djevojka je izišla iz medžlisa kao preporođena.


 Osim egzorcističkih tretmana hodža Peković bavi se i izradom zapisa stoga mu nebrojeno puta na vrata pokucaju i oni koji žele da im posao ili trgovina krenu na bolje, izlječe neku bolest ili vrate ljubav u svoj brak.

-Ima ljudi koji dolaze po određene zapise za trgovinu. Njih izrađujem prema sistemu koji se zasnova na numerološkim vrijednostima nekog Božijeg imena i brojčane vrijednosti imena dotične osobe. Osim za trgovinu radim zapise za brak na isti način a koji se pokazao vrlo uspješnim. Na kraju pisanja obavezno uputim dovu. Inače, uvijek uoči petka proučim dovu za sve one koji su kod mene tražili neku pomoć.

Svi zainteresirani za kontakt sa hodžom Edinom Pekovićem mogu se javiti na tel.broj: 00382 694 70 306 ili na e-mail adresu: 


Najčuvanija tajna vračara

Živa, kemijski element Hg, inače jedini tečni srebrenkasti metal našao je svoju upotrebu u kultu vračanja kod Rumuna, Bugara i Turaka postajući na takav način sastavni dio jednog od najkobnijeg vračanja. U Bugarskoj postoji vjerovanje kako u živi (Hydrargyrium) stanuje zao duh (džin) koji se može uz pomoć magijskih rituala "oživiti" i usmjeriti na neku određenu osobu te joj tako na daljinu nanijeti zlo, bolest ili čak smrt. U Bugarskoj se takvo vračanje naziva "napraćeni živak" gdje zle mađijarke podmetnu u hrani ili piću omađijanu živu. Od toga čovjek najčešće oboli, nema mira, propada a po vjerovanju ne pati samo on već i njegova familija. Još se misli kako od napraćene žive može nastradati ne samo pojedinac ili njegova familija već i cijelo imanje.

Ritual oživljavanja živka jedna je od najstrože čuvanih vračarskih tajni koju ni jedna od njih neće otkriti ni pod koju cijenu. Obično je prenose samo svojim nasljednicima koji moraju biti zli ljudi pokvarene duše pošto samo takve osobe imaju potencijala da uspješno izvedu reanimaciju. Kada živak bude omađijan on onda "oživi" i dobije razum tojest ide i zna šta radi, zna kada i kod koga treba da ide, da mu uđe u lonac ili kantu, zna za koje je lice napraten. Kad uđe u posudu sa vodom ili u čašu koju treba da popije onaj kome je namjenjen živak strpljivo čeka jer navodno razlikuje osobe koje dođu da se napiju vode. Ako vodu zahvati da popije onaj kom je poslan živak će odmah zajedno sa tekućinom ući u njega no dohvati li vodu da pije neko drugi živak se povlači i smanjuje. Od napraćenog živka najviše se treba čuvati noću pošto je tada najaktivniji. U strahu od ove zle sile po mnogim bugarskim selima upozoravalo se da vodu ne treba noću piti iz posuda ili kanti koje nemaju poklopac iz bojazni da se baš u nju nije uvukao nečiji poslani živak. Kada neko vidi kap žive u svojoj kući treba je odmah pomokriti tako da onemogući zlu da iziđe iz nje. Ako živak bude viđen u kući a ne oduzme mu se moć onda cijela familija može umrijeti od straha.

Vračare obično posumnjaju da je neki bolesnik žrtva napraćenog živka onda kada se ta osoba konstantno tuži na bolove u stomaku, mršavi i suši se a na kraju, ukoliko mu se ne pomogne, može i da umre. Ako je neko bolestan od živka onda mu se pravi kontra- magija sa drugim živkom i daje mu se da ga popije.?! To se čini tako što se ponedjeljkom i srijedom baje u tri navrata preko jednog drama (unce) žive uz pomoć metle i srpa. Vračara baje: "Kako metla mete smeće tako da pomete i sve boli iz N.....".

Također postoje informacije da se živa iz tijela omađijanog istjerava učenjem iz Kur'ana ili nekim bajanjem, obično utorkom, u kući ili na raskršću. Živak se isto tako liječi istoimenom biljkom koju u Bugarskoj zovu živačka trava ili bijela petoprsnica.

Jednom kada uđe u čovjeka živak polako ulazi u srce žrtve i postepeno ga razara iznutra, takvog čovjeka često boli stomak, suši se i požuti u licu. Bolesnik osjeća kako mu živak "šeta" po tijelu i najveće bolove osjeća kada mu se približi grlu i onda kada prelazi preko zglobova. Od omađijanog živka čovjek ili poludi ili ako se ne izlječi na vrijeme umre. Lijek se obično traži kod gatara koja bolesniku tada proriče ili saliva olovo: ako vidi da je muka od živka onda treba da ide kod neke "jake" vračare da mu "vrati vodu" tojest bolesnik pije drugi živak ili vraćenu vodu koja treba istjerati zlo iz čovjeka.

Ipak živak ne služi samo u ritualima crne magije već svojom čarobnom moći može poništiti svaku magiju. U tom ritualu omađijani čovjek ide kod vračare prije izlaska Sunca i stane na crnu metlu dok mu vračara baje: "Ne dam ti loj da jedeš, ne dam ti meso da jedeš, ne dam ti krv da piješ već te dajem zlo da istjeraš iz ušiju, iz očiju, iz glave, iz srca...".

Od svih napratenih ili poslanih magija po vjerovanju najbolje čuva cvijet božura kojeg treba nositi uza se kao hamajliju.

tekst preuzet sa sajta


Arapski tilsum za želje

Ovo je jedan od univerzalnih arapskih tilsuma koji ima mnogostruku primjenu. Tako, uz njegovu pomoć nezaposleni može lako pronaći posao, neprijatelja pretvoriti u prijatelja, postati omiljen u društvu....Dovoljno je samo tilsum nacrtati na čistom listu papira, presaviti u trougao i nositi stalno uza se. Efekat će se ubrzo pokazati.

Noviji postovi | Stariji postovi

sihiri i zazori

Powered by