sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!


Danas ukop žrtava srebreničkog genocida

U Memorijalnom centru u Potočarima danas će biti klanjana dženaza-namaz i obavljen ukop posmrtnih ostataka 71 žrtve, među kojima je i sedam maloljetnika. Najmlađa žrtva koja će biti ukupana u Potočarima je 15-godišnji Damir (Kemal) Suljić čiji posmrtni ostaci su pronađeni u bratunačkoj masovnoj grobnici Blječeva, a najstarija Alija (Huso) Salihović, rođen 1923. Njegovi posmrti ostaci su pronađeni u masovnim grobnicama Zeleni Jadar i Pusmulići. U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do sada su smiraj pronašle 6.504 žrtve genocida, a traga se za još približno hiljadu.


Srebrenica - tamo gdje se spajaju nebo i zemaljski bol


Obilježavanje bosanskog holokausta - Srebrenica 2017


Islam – the greatest phenomenon of our age

In the 21st century Islam became much more than the largest monotheistic religion, right behind Christianity, and we certainly must regard it as a phenomenon in numerous segments. Plan which was made in the west that has a goal to misrepresent and misuse this religion and bring it in line with terrorism, in order to find a good enough reason to rob and exploit oil and gas, as well as other natural resources of individual Islamic countries, achieved a collapse and actually produced a completely opposite, unexpected effect. Coming into focus of the entire world, Islam became well-known and studied that stats record larger percentages of converts from other religions to Islam each year. Christianity which literally swallowed Judaism, though the Jews don’t accept Christianity nor Islam, moreover they despise them; they have seen from the beginning the greatest enemy, whose people possess the most important natural resources, and as such they threaten the two main principles of western civilization – hegemony and desire to dominate, which carefully has woven them in their twisted interpretation of Christianity, completely identical to the way Saudi Arabia is representing Islam today. But, something in that skilfully crafted plan of Anglo-Saxon political elite got out of control and despite their aggressive effort and propaganda of all western media it produced a completely opposite effect. Namely, like never before in history books about Islam started to spring overnight, encyclopaedias, documentary films and movies are being made, famous newspapers started writing about Islam. Also, the internet is full of content about Islam and despite the negative propaganda of the western media, under the direct control of the American government, suddenly is became magnetically attractive to the entire world and it awakened an unforgettable interest like no religion before in the history of mankind.

Genocide over Muslims

Though Arabian and Persian people were faced with western hegemony and robbery since the colonial times, overture into new suffering and destruction by the West began on September 11th 2001 when the Saudi terrorists attacked USA, under the leadership of Osama Bin Laden, direct descendant of the Saudi monarchy, they performed a larger play than the one about the landing of American astronauts on the moon, which had a goal to open the doors to robbery of natural goods of the Middle East and genocide over Muslims. To better grasp which key role Saudi Arabia had in all of this you need to know at the beginning that it actually isn’t even a state in the full meaning of that word, actually it is a private property of a self-proclaimed monarchy of the Saudi. Of course, don’t even think that the American government pushed the Saud’s into such a criminal act, actually it found allies in them, which had the same desire to have greater power and dominion over the entire region. From the start of this criminal undertaking the monarchy of the Saud were not even slightly interested in their globally negative effect on Islam and Muslims, but exclusively to spread their power and destroy all those they considered their enemies. That’s why a military aggression on Iraq took place, when the American’s together with the European allies killed over a million of Iraqis and after them Saudi Arabia sent their army – terrorists. Of course, for this crime none of the named will step in front of an international court because what does an Iraqi or Arab life mean to someone from the West?

Saudi monarchy before September 11th got a guarantee from USA that no one will judge them for their crimes, a similar privilege is enjoyed by the Israeli army, and that the Senate, as well as any president, will stop any attempt of placing blame or pointing of fingers towards the real culprit. In all of this the Saudi recognised a perfect opportunity to completely destabilise Iraq, second strongest rival right behind Iran. Americans will be pleased with a military aggression on Afghanistan prior to the attack on Iraq, in order to steal opal from the Afghani mountains together with their European allies and in order to ensure the production of opium. Of course, the greatest wish of the Saudi, which they share with their ally Israel, is a military strike on Iran so that it too can have the same destiny as Iraq, but such a scenario will definitely not take place since the Iranian people are united, but also militarily superior in relation to surrounding countries. This is what brings the Saudi monarchy into hysteria and a great shopping spree for armaments, which they will soon use against their own people.

Wahhabism – terrorism

Saudi monarchy’s desire for hegemony and domination after the American attack on Iraq keeps growing and it is financing the creation of the so called Islamic state which has a goal to destabilize, in the long term, besides Iraq, Syria and Yemen. Besides these ambitions among the Saudi there is a public hatred towards Muslims, while openly calling for killing of the Shiites and Alawites, they’re more discrete when it comes to the Sunni, since they’re afraid of the possible reaction of their neighbours, and they give this task to the terrorists, for which they pay up tens of millions of dollars each month. And that the Saudi are the main donors and commanders of all terrorists in the Middle East, but also in the West, was best confirmed by Putin’s sharp warning to the Saudi that if there is a terrorist attack during the Winter Olympic games in Sochi, Riyadh will be the target for Russian nuclear missiles. And as we know there were no terrorist attacks during the winter Olympics.

Root of the hatred towards the Shiite and Sunni is hidden in Wahhabism, which is a dominant religious dogma in Saudi Arabia i.e. twisted version of Islam and as such is the only religious principle of all terrorists from Al Qaeda to ISI, and all future versions of mercenaries of the Saudi monarchy. But, we shouldn’t ignore the traditional hate that USA has towards Islam which is presented for a long time through an open hostility towards the Islamic republic of Iran; Iran with its name best represents this region. Unlike Saudi Arabia, Islamic republic of Iran is the true representative of all Muslims across the globe and therefore is constantly in the sights of USA and Israel, UK, France, Germany and all those wishing to destroy Iran and with that Islam. While Iran continuously, openly calls for unity of all Muslims across the world and selflessly helps Palestine, Syria and Lebanon so that they can resist the Zionist attacks and hegemony, Saudi Arabia has an ally relationship with USA and Israel, which are as we know, declared enemies and killers of Muslims. According to this we know which side they represent and what their interests are.

Terrorist attacks in the Middle East and West – two different stories

It is interesting that in all western media pays no attention to terrorist attacks across Syria, Iraq, Iran, Egypt and other Islamic countries, where victims number not dozens but hundreds, but as soon as such an attack takes place in the EU or USA then its headline news for days which are used to the max. Identical case is when it comes to killings in Palestine, namely, when the Jews attack the Palestinians and kill hundreds of civilians, mostly women and children, then it represents short news in the western media, which are nowhere close to headline news, but if for example a Jewish child is hurt or a civilian then the media experience a hysteria and show, the ones that possess the most modern weapons, ones which always repress and undertake genocide over the Palestinians, as victims?!


Al Jazeeru treba ukinuti i u Bosni i Hercegovini

Sukob između Katara i Saudijske Arabije, dviju monstruoznih tvorevina, koje su osnovale i finansiraju ISIL da ubija sunite, šiite i alavite po Bliskom istoku iznjedrio je na površinu svu pokvarenost i zlobu samozvanih monarhija koje propagiraju vehabizam i ubijanje svih oni koji to nisu. Stoga je potrebno napraviti javnu peticiju i pritisak na vladu BiH da se Al Jazeera, popularno znana kao Al Lažira, ukine, jer osim vehabizma, proklamira laži i prikazuje iskrivljeno činjenice i stvarno stanje, te i na taj način dodatno podržava terorizam i ubijanje civila kako po Bliskom istoku tako i Europi. Ne trebaju nama ovdje na Balkanu nikakve saudijsko-katarske vijesti jer te su zemlje, uz Izrael, najveće zlo današnjeg svijeta. ZATVORITI AL JAZEERU i tako se distancirati od vehabijsko-selefijskog zla i uticaja.


Saudijska monarhija - najveće zlo Bliskog istoka

Kriza koju je uzrokovala Saudijska Arabija u svojim hegemonističkim tendencijama prema Kataru otkrila je niz vrlo zanimljivih pojedinosti. Naime, čitajući komentare po bosanskim portalima, osim onih koje direktno finansira Saudijska Arabija, niko od komentatora nije stao na stranu ohole monarhije Sauda, čiji su preci Židovi, već su svi upućivali oštre riječi kritike. Najviše im se zamjera podrška i finansiranje terorista ISILa, napadi na Irak, Jemen i Siriju, stotine hiljada ubijenih muslimana, zloupotreba islama. Svi komentatori se slažu i u tome da Saudi nisu nikakvi muslimani te da su sluge USA. Zajednički zaključak je bio sročen u izjavi - volimo Mekku i Medinu, sveta mjesta, ali ne volimo Saudijsku monarhiju!

Mnogi komentatori su ocijenili Arape vrlo glupim narodom koji pored plina i nafte, ogromnog bogastva, i dalje su obični robovi Amerike i pitaju se kome mogu biti braća Katar, Turska, UAE, Bahrain i Saudijska Arabija kad im je američka vojska zauzela zemlje. Ironično je da monarhija Sauda želi biti vladar susjednih država a to nije niti u svojoj zemlji te nema nikakvu samostalnost već je u potpunosti ovisna o volji USA. Još je ironičnije da i takav potčinjeni odnos mora plaćati stotinama miliona dolara kojima se USA bogati i iz tog fonda finansira Izrael.

Na kraju Saudijska Arabija će biti napadnuta od Amerike jer će Bijela kuća iznenada prestati bolovati od amnezije i za 11.septembar 2001.optužiti prave krivce. Usljedit će brzi napad na Saudijsku Arabiju i USA će tako ostvariti svoj najambiciozniji plan na Bliskom istoku - potpunu kontrolu nafte i plina. Naravno, pogrešno bi bilo kriviti proračunatu američku vladu za ovaj grandiozni uspjeh. Oni su samo bili dovoljno pametni da iskoriste urođenu egocentričnost i potpuni nedostatak inteligencije samozvane monarhije Sauda, čije zlo je prevazišlo čak i ono izraelsko. Pokazalo se da su Saudi veći neprijatelji muslimanima od samih Židova.


Tetoviranje u bosanskoj tradiciji

Počeci tetoviranja mogu se locirati još u prapovijesti kada je tadašnji čovjek nanosio razne boje i blato na sebe da bi se dovoljno dobro kamuflirao za lov ili uplašio neprijatelja u nekom sukobu. Nastanak te egzistencijalne prakse najbolje je uočljiv na prapovijesnim crtežima po zidovima pećina gdje je primitivni Homo sapiens crtajući razne prikaze divljih životinja nad njima želio zadobiti snagu i brzinu, jer ono što su njegove oči mogle vidjeti a ruke dodirnuti nije više bilo strano i neuhvatljivo za tog lovca. Isti princip koristio je i kod same zaštite pred napadima zvijeri. Svakako ne treba ignorirati niti urođenu ljudsku želju za identifikacijom sa cjelokupnom prirodom ili bar nekim njenim elementom, kako bi i na takav način zadobio snagu i vještinu onoga čemu se divio ili plašio.

Slučajno ili ne, upravo ta primitivna ikonografija kroz naredne periode i razdoblja oblikovala je umjetnost i religiju te dala snažan zamah talismanskoj magiji, posebno kod arapskog naroda. Naime, u sadržajima mnogih hamajlija vide se crteži određenih divljih životinja poput zmije, škorpije, lava, oko kojih su stavljene riječi molitve, a sve u cilju da se nosilac zaštiti od njihovih napada. Magični simboli nisu se isključivo ispisivali (iscrtavali) na papir ili životinjsku kožu, već su se isto tako nanosili na odjeću, posebno košulje, i samo ljudsko tijelo. Naravno, osim prikaza opasnih životinja u sadržajima hamajlija i tilsuma uočavaju se brojni grafički prikazi kvadrata, kruga, heksagrama, pentagrama, očiju, ruke, raznih bića ali i slikovita, magijska slova. Sve te motive danas, i puno više od toga, vidimo na brojnim tetovažama ljudi oko nas.

Iliri i tetoviranje

Jedno vrijeme je kod pojedinih antropologa postojala teorija o tetoviranju katoličkih žena u BiH za vrijeme Osmanlijske okupacije, posebno nanošenjem znaka križa na ruke, kako bi se, navodno, zaštitile od prisilne udaje za nekog turskog vojnika, no, ona nema svoju validnost. Razloga je nekoliko a prvi i najvažniji je da turskim vojnicima svakako nisu tetovaže kod žena, sa bilo kakvim motivom, predstavljale problem niti zapreku u nakani da je otme ili oženi. Osmanlijama križ i nije posebno smetao jer da je tako prisilno bi preobratili sve kršćane po Balkanu na islam. Njihovi dometi su bili više geopolitičke prirode i želje za što dubljim prodiranjem u zemlje zapadne Europe. Također, danas se pouzdano zna da tetoviranje nije bila nepoznata praksa kod Arapa, Turaka i Armenaca, štoviše, među turskim narodom se tvrdi kako je i sama hazreti Fatime, ćerka božijeg poslanika Muhameda, imala tetovažu na tijelu.

Uostalom, upotreba znaka križa koji je, kako svi znamo, paganski simbol, prisutna je u mnogim starim kulturama mnogo prije pojave samog kršćanstva, te korištenje njegovog motiva u ukrašavanju tijela nastavak je antičke tradicije, posebno zato što su ga na tijelo tetovirale isključivo žene želeći si na taj način osigurati plodnost, od davnina najpoželjniji i vitalni atribut svake žene na ovdašnjem podneblju.

Križ i svastika predstavljali su za mnoge stare narode jedno od obilježja solarnog božanstva ali i plodnosti, pa tako i za naše pretke Ilire, što se savršeno dobro vidi na prikazima mnogih stećaka. Postoji vjerovanje kako su križ, krug i svastika magijsko-religijski prikazi jedne ili više zmija, inače drevnih fertilnih simbola(7). Osim toga, zmija je u ilirskoj religiji oličenje Praoca i zaštitnika svake familije, što dodatno pojačava njenu svetu ulogu. Ostatke te tradicije opisuje vrlo kratko Augustin Kristić u svome etnološkom radu "Urežnjaci iz narodnog liječenja Bosne i Hercegovine" gdje informira kako je zmija kao motiv tetoviranja bila zastupljena prvenstveno među ženama. Autor piše:" Ne baš mnogo, ali sam na rukama žena (vrlo malo kod muškaraca!) po Bosni našao "izbocanu" - tetoviranu zmiju. Na upit: zašto su zmije izbocale? - nigda nisam dobio jednake ili slične odgovore. Najčešće je rečeno, da je eto tako izbocana. Ova tri odgovora valjda su značenja tih zmija: Nosi sreću - Brani od uroka - Neće je zmija ugristi". Osim motiva svakako su zanimljivi i dati odgovori koji su u potpunoj opoziciji sa klasičnim viđenjem simbolizma zmije u kršćanstvu, gdje se ona smatra predstavnikom zla. Time je sasvim jasno kako je riječ o mnogo starijoj tradiciji, onoj ilirskoj, jer i zmija i tetoviranje pripadaju tradicionalnoj kulturi življenja naših predaka.

Kinanje - nastavak tradicije

Iliri su tetoviranjem isticali svoju plemensku pripadnost, poštovanje prema božanstvima, ratničku snagu a ne treba zanemariti niti želju za ukrašavanjem tijela. Zasigurno je znak zmije na tijelu ilirskih žena trebao donijeti blagoslov plodnosti od Praoca i podariti zdravo potomstvo. Fasciniranost Rimljana sa samim izgledom Ilira te njihov strah pred navodno urokljivim pogledom kojeg su, po pisanju Plinija, oni posjedovali sugerira na zaključak o nanošenju crne boje, neke vrste surme, kod Ilira kako bi se one naglasile i time samo lice učinilo impresivnijim. Moguće je zamisliti izgled hrabrog ilirskog ratnika čije je istetovirano tijelo, gusta kosa i prodoran pogled kod Rimljana izazivao napade panike i u njihovoj svijesti rađalo nerealne predodžbe. Ako još tome dodamo crveni konopac zavezan oko ruke i mnoštvo drugih amuleta, kojima su Iliri bili jako skloni, moguće je konstatirati kako su naši preci imali osim legendarne borbenosti i fascinantan, magični izgled.

Siguran sam kako je praksa tetoviranja do Osmanlijske okupacije BiH bila prisutna i kod bošnjačkih žena, a vjerovatno i neki vijek nakon toga, kada bockanje tijela zamjenjuje manje agresivna metoda zvana kinanje. K'na, popularnije kina, ili Hena, kojom žene ne samo da su bojile kosu nego i nokte, zapešča ruku, članke prstiju i pojedine dijelove lica, odnosno sve ono što je moglo biti vidljivo i uočljivo za promatrača. Još iz djetinjstva sjećam se starih nena koje su dolazile u našu kuću, ili živjele u susjedstvu, da su neke od njih imale upravo na tim navedenim dijelovima tijela nanešenu boju kane. Treba naglasiti kako se tetoviranje smatralo zaštitom od zla i bolesti, identično onom što postoji u islamskoj tradiciji u vezi kane. U korelaciji sa time nameće se sam od sebe logičan zaključak kako je takozvano kinanje kod bošnjačkih žena supstitut nekadašnjem tetoviranju.

Tetoviranje znaka tačke na bolnim mjestima na tijelu ili pritiskanje prsta natopljenog u kanu pa utiskanjem u bolno područje, a sve u cilju zaustavljanja bolesti, stara je praksa liječenja duž Mediterana. Osim svoje profilaktičke i iscjeliteljske funkcije tetovaža je imala i psihološki uticaj. To je uočljivo u praksi armenskih žena koje su imale običaj tetovirati si zapešča ruku da bi navodno imale više snage za mužnju krava i ovaca.

Na kraju bi se moglo zaključiti kako se praksa naših predaka nikada nije potpuno izgubila u bosanskom narodu, jer i prije pojave današnjeg tattoo-trenda, sa početka ovog vijeka, bilo standardno pravilo kod služenja vojnog roka u nekadašnjoj JNA, da su si mladići tetovirali neke klasične simbole tog vremena poput ruže, petokrake, imena voljene osobe, brojeva i slično. I što je još interesantnije, posebno među bošnjačkim narodom, nije bilo protivljenja od starijih takvoj praksi, posebno ako uzmemo u obzir konzervativnost našeg društva u cjelini.


Islam - najveći fenomen našeg doba

Islam je u 21.vijeku postao mnogo više od druge najbrojnije monoteističke religije, odmah iza kršćanstva, i svakako ga moramo u mnogim segmentima smatrati fenomenom. Plan koji je skrojen na Zapadu sa ciljem da se ova religija zloupotrebi i dovede u rang sa terorizmom, kako bi se pronašao valjani izgovor za pljačkanje i eksplotaciju nafte i plina, te drugih prirodnih bogastava pojedinih islamskih zemalja, doživio je kolaps i zapravo proizveo sasvim suprotan, neočekivan efekat. Islam je došavši u fokus cijelog svijeta postao toliko poznat i proučavan da statistike bilježe svake godine sve veći postotak preobraćenja pripadnika drugih religija na islam. Kršćanstvo koje je doslovno progutalo judaizam, iako Židovi ne priznaju niti kršćanstvo niti islam, štoviše preziru ih, u religiji muslimana vidjelo je od samog početka najvećeg rivala, čiji narodi posjeduju najvažnije prirodne resurse, te kao takvi ozbiljno ugrožavaju dva glavna načela zapadne civilizacije - hegemonizam i želju za dominacijom, koja ih je pažljivo utkala u svom izopačenom tumačenju kršćanstva, potpuno identično onome kako Saudijska Arabija danas prezentuje islam.

No, nešto u tom vješto smišljenom planu anglo-saksonske političke elite izmaklo je kontroli i unatoč agresivnom trudu i propagandi svih zapadnih medija proizvelo sasvim drugačiji efekat. Naime, kao nikada u istoriji o islamu se doslovno preko noći počelo pojavljivati na stotine novih knjiga, enciklopedija, snimati dokumentarci i filmovi, pisati u svim poznatim novinama. Također, internet je prepun sadržaj o islamu i unatoč svoj negativnoj propagandi zapadnih medija, pod direktnom kontrolom američke vlade, iznenada je postao magnetično privlačan cijelom svijetu te probudio nezapamćen interes kao niti jedna religija u povijesti cijele ljudske civilizacije.

Genocid nad muslimanima

Iako su arapski i perzijski narod suočeni sa zapadnom hegemonijom i pljačkanjem još od kolonijalnih vremena, uvertira u nova stradanja i razaranja od strane Zapada počinje 11.septembra 2001.godine kada su saudijski teroristi napali USA, pod vodstvom Osame Bin Ladena, direktnim potomkom saudijske monarhije, izveli možda još veća svjetsku predstavu od one o slijetanju američkih astronauta na Mjesec, a koja je imala za cilj, po ko zna koji put u povijesti, otvoriti širom vrata pljačkanju prirodnih bogastava Bliskog istoka i genocidu nad muslimanima.

Da biste bolje shvatili kakvu ključnu ulogu ima Saudijska Arabija u svemu ovom trebate znati odmah na početku da ona zapravo i nije država u pravom smislu te riječi nego zapravo privatna imovina samoproglašene monarhije Sauda. Naravno, nemojte nipošto ni pomisliti da je američka vlada natjerala Saude na ovakav zločinački čin, nego da je zapravo u njima našla savršene saveznike, kojima je zajednička želja za što većom moći i dominacijom nad cijelom regijom. Od samog starta ovog zločinačkog poduhvata monarhiju Sauda niti najmanje nije zanimao njegov globalno negativan uticaj na islam i muslimane, nego isključivo širenje vlastite moći i uništavanje sviju onih koje smatra svojim protivnicima. Zbog toga se desila vojna agresija na Irak, kada su Amerikanci zajedno sa europskim saveznicima pobili preko milion Iračana a nakon njih je Saudijska Arabija poslala svoju vojsku – teroriste. Naravno, za taj zločin nikad niko od imenovanih neće izići pred međunarodni sud jer uostalom kome na Zapadu nešto znači život bilo kojeg iračkog građanina ili nekog drugog Arapina?

Saudijska monarhija je prije napada 11.septembra dobila od USA garanciju da im niko neće moći suditi za počinjene zločine, identičnu povlasticu ima i izraelski vojni režim, te da će Senat, kao i svaki predsjednik, spriječiti bilo koji pokušaj optužbi i upiranja prsta javnosti ka stvarnom krivcu. U svemu tome su Saudi prepoznali savršenu priliku da u potpunosti destabiliziraju Irak, drugog po snazi rivala, odmah iza Irana. Amerikanci će se prije vojne agresije na Irak zadovoljiti napadom na Afganistan, kako bi zajedno sa Europljanima pljačkali opal iz afganistanskih planina i osigurali proizvodnju opijuma. Naravno, najveća želja Sauda, koju dijele sa svojim saveznikom Izraelom, je vojni napad na Iran, kako bi doživio sudbinu Iraka, no takav scenario sasvim sigurno se neće desiti pošto je iranski narod izuzetno složan, ali i vojno superioran u odnosu na sve okolne zemlje. I to je upravo ono što saudijsku monarhiju dovodi u histeriju i enormnu kupovinu naoružanja, koje će u skorijoj budućnosti upotrijebiti na vlastitom narodu.

Vehabizam - terorizam

Saudijskoj monarhiji nakon američke vojne agresije na Irak raste želja za hegemonijom i dominacijom pa finansira stvaranje tkz Islamske države koja ima za cilj destabilizirati na duži period pored Iraka i Siriju te Jemen. Pored tih ambicija kod Sauda se pojavljuje i javna mržnja prema muslimanima, no dok otvoreno pozivaju na ubijanje šiita i alavita, sa pozivom za likvidaciju sunita su puno diskretniji, jer se plaše reakcije okolnih susjeda, pa taj zadatak prepuštaju teroristima, za koje mjesečno izdvajaju na desetine miliona dolara. A da su Saudi glavni donatori i zapovjednici svih terorista na Bliskom istoku, ali i na Zapadu, najbolje je potvrdilo Putinovo oštro upozorenje Saudima da će u slučaju bilo kakvog terorističkog napada na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju na meti ruskih nuklearnih projektila biti Rijad. I kao što svi znamo nije bilo niti jednog terorističkog napada za vrijeme Olimpijade.

Korijen te mržnje prema šiitima i sunitima krije se u vehabizmu, koji je dominantna vjerska dogma u Saudijskoj Arabiji odnosno izopačena verzija islama i kao takva jedino religijsko načelo sviju terorista od Al Kaide do Isila, i svih budućih verzija plaćenika monarhije Sauda. No, ne treba niti ignorirati tradicionalnu mržnju USA prema islamu koja se već jako dugo jasno prezentira kroz otvoreno neprijateljstvo prema Islamskoj republici Iran, koja i svojim nazivom najbolje predstavlja ovu religiju. Za razliku od Saudijske Arabije, Islamska republika Iran je istinski predstavnik svih muslimana svijeta i stoga je na stalnom udaru USA i Izraela, UK, Francuske, Njemačke, i svih oni kojima je želja da unište Iran a samim time i islam. Dok Iran konstantno javno poziva na jedinstvo svih muslimana svijeta i nesebično pomaže Palestini, Siriji i Libanonu da se odupre cionističkim napadima i hegemoniji, Saudijska Arabija ima saveznički i partnerski odnos sa USA I Izraelom, koji su, kako svi znamo, deklarirani neprijatelji i ubojice muslimana. Po tome svima je jasno na čijoj su strani i kakvi su im interesi.

Teroristički napad na Bliskom istoku i na Zapadu – dvije različite priče

Zanimljivo je kako se u svim zapadnim medijima ne poklanja skoro nikakva pažnja terorističkim napadima po Siriji, Iraku, Iranu, Egiptu i drugim islamskim zemljama, gdje se žrtve ne broje na desetak nego stotine, ali čim se on desi u EU ili USA onda su to udarne vijesti danima koje se iskorištavaju do maksimuma. Identičan slučaj je i kod ubijanja u Palestini, naime, kada Židovi napadnu Palestince i tom prilikom pobiju na stotine civila, ponajviše žena i djece, onda su to vrlo kratke vijesti u zapadnim medijima, koje nipošto ne spadaju u udarne, no, ako slučajno nastrada neko židovsko dijete ili civil tada mediji doživljavaju histeriju i prikazuju one koji posjeduju najmodernije naoružanje i stalno vrše represiju i genocid nad Palestinacima – žrtvama?!


Noć zli duhova i vještica

Bošnjački narod je prije Osmanlijske okupacije i prelaska na islam živio u skladu sa bogumilskim (arijanskim) kršćanstvom i poput drugih krščanskih zajednica obilježavao one važnije praznike kao što su Božić, Jurjevo/Hidirlez i Aliđun. Jedino nije zabilježeno ništa u vezi Uskrsa, što je u korelaciji sa bogumilskim naukom. Naime, bosanski bogumili nisu vjerovali da je Isus uskrsnuo, jer po njihovom nauku on je uzeo prividno tijelo a ne pravo ljudsko, te tako nije ni mogao trpiti niti umrijeti, niti je sišao u pakao niti se uzdigao na nebo.

Kako su svi navedeni praznici, kao i sam Uskrs, zapravo ništa drugo nego li paganske svetkovine prepune magijskog simbolizma obožavanja prirode i njenih sila, takozvanog "kruga godine" na kome se temeljio prastari kult plodnosti, sasvim je realno da ih niti kršćanstvo niti islam nisu mogli potisnuti i zamjeniti. Stoga ne treba nikog čuditi da su ih Bošnjaci zadržali u kolektivnoj svijesti i nakon dolaska islama, ne pridajući im religijsku (kršćansku) formu već isključivo njegujući njihovu pagansku pozadinu poput izvođenja obreda plodnosti i zaštite. A da je upravo tako vrlo je lako provjeriti analizom mnogih magijskih postupaka koji su se vršili uoči ili na sam neki od navedenih praznika.

Alija Ćatić opisuje izuzetno zanimljiv običaj Bošnjaka u Prozoru gdje navodi paganske običaje zaštite od zlih duhova i vještica, za koje se od antičkog doba vjerovalo da su izuzetno neprijateljski nostrojeni prema ljudima u vremenu rađanja novog Sunca, zimskog solsticija, koji je Rim, začetnik kršćanstva u Europi, zadržao u konceptu nove religije i pripisao ga navodnom Isusovom rođenju, iako se danas zna da je čitava predaja o Isusu nastala od legende o perzijskom bogu Mitri.

Kako navodi Alija Ćatić bošnjački je narod uoči Božića izvodio stare običaje zaštite od zlih duhova, koji niti u jednom svom segmentu nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa kršćanskom tradicijom tog dana. Naime, večer uoči Božića bilo je pravilo da se konzumira bijeli luk kako bi se njegovim mirisom protjerali zli duhovi od kuće i familije. Isto tako, bijelim lukom bi se svi članovi familije namazali po tijelu prije spavanja a na vrata i prozore su se postavljale grane gloga, kao dodatna zaštita od sila mraka i zla.

Uoči Boźića neko od muških članova familije bi za vrijeme večere prinio prvi zalogaj jela, obično komad kruha, i umjesto u usta stavio bi ga pored sebe, a nakon večere odnosio pod strehu kuće ili štale i tu ga pospremao da bude sve do 6.maja.

Uoči šestog maja (Hidirlez) taj muškarac bi uzimao osušeni komad kruha ispod strehe i sa njime, noseći vile u ruci, odlazio na mjesto gdje se vršila pšenica i postavljao ga na vrh stoga. Kada bi to uradio, strpljivo bi čekao dolazak samih vještica koje bi navodno dolazile "jašući" na drvenim stapovima (u kojima se "udara" mlijeko i pravi maslo) - njihovim "drvenim konjima". Po drevnom vjerovanju u BiH vještice se tradicionalno uvijek sakupljaju u određenim noćima na mjestima gdje se vršila pšenica uz pomoć konja, pošto su ona u obliku kruga odnosno simboliziraju puni Mjesec - Veliku Majku, kojoj je još od Ilira posvećena pšenica. Na tom plodnom mjestu vještice bi se okupljale i slavile svoju drevnu Boginju te izvodile razne rituale i magije.

Prema pisanju Alije Ćatića kada se na vrh stoga postavi komad osušenog jela onda sve vještice žure ka njemu na svojim drvenim konjima, jer znaju šta ih tamo čeka. Doslovno se otimaju koja će prije ugrabiti taj komad jela, jer ako u tome neka uspije vrlo lako će ubiti čuvara koji ga je tu postavio, pošto će on izgubiti fizičku snagu. Vještice se svojski trude ugrabiti osušeni komadić jela a momak koji ga čuva sa vilama u rukama brani se od njih. Odabir vila kao oružja nije nimalo slučajan jer, prema vjerovanju, vještice ih se užasno plaše. Uspije li ih muškarac nadvladati, odnosno uhvatiti za kosu, drži ih tako sve dok mu god ne kažu kako se zovu i odakle su. Navodno, često puta se znalo desiti da ga uhvaćene vještice podmićivale sa darovima, poput nove odjeće, samo da momak ne otkrije drugima njihov identitet.

Sasvim je izvjesno kako se ni nakon darova one nisu mogle u potpunosti pouzdati u diskreciju svog lovca jer, kako dalje navodi gospodin Ćatić, mnogo je onih žena koje su nosile neslavni naziv vještice te nisu bile dobrodošle u ničijoj kući, pošto ih je lovac odao seljanima. Narod bi ih mrzio i prezirao zbog velikog straha kojeg su budile u mještanima. Najviše ih je užasavala njihova sposobnosti da naude domaćoj stoci, od koje familija živi, jer navodno svaka vještica može iz velike udaljenosti, u opsegu dvadeset kilometara, djelovati svojim čarolijama na neku kravu i na daljinu je "pomusti" - oduzeti joj mlijeko.

Kada se dublje analizira opisani običaj, koji se davno izgubio, veoma lako je u njemu vidjeti sve elemente vještičije, paganske religije a naročito je interesantan taj simbolizam vještica i jednog muškarca (lovca) koji drži vile, čiji oblik ima rogove. I samo mjesto takozvano guvno, u obliku kružnice, prepuno je simbolike kako punog Mjeseca (Velike Boginje), vagine-stomaka, te isto tako i magijskog kruga.

Ne treba ništa manje niti zanemariti onaj ritualni postupak kada muškarac prinese komad hrane otvorenim ustima, ali ga ne stavi u njih već pospremi ispod strehe, što savršeno vjerno prikazuje ritualni poziv na plodnost (oplođivanje), jer ne treba zaboraviti kako vještice hrle ka njemu ne bi li došle u posjed tog dragocjenog rekvizita, koji uostalom predstavlja muškarčevu spolnu i životnu moć. Oduzmu li mu ga on klone, izgubi snagu i biva pobjeđen, umoren, odnosno žrtvovan. Sve su to segmenti paganskog mita o Boginji i Bogu, koji je istovremeno njen muž i sin, te sa kojim ona obnavlja vječni krug plodnosti kroz njegovo umiranje i ponovno rađanje.


Rađanje zmajeva

U bosanskom narodu od antičkih vremena prisutno je vjerovanje u postojanje zmajeva, koji ne samo što egzistiraju među ljudima već i seksualno atakuju na žene, ali i krave, te se iz takvog neprirodnog odnosa rađaju zmajska mladunčad - snijeti. Ovo nesvakidašnje vjerovanje tradicionalno je najviše prisutno kod Bošnjaka dok kod bosanskih kršćana ono ne postoji ili se pojavljuje u vrlo rjetkim slučajevima.

Zmajevi su po pričanju naroda voljeli boraviti po šumama ili brdima, preletajući sa jednog drveta na drugo, spavajući u unutrašnjosti stijena ili se kupajući na rijekama. Naime, znalo se desiti da slučajni prolaznici približavajući se rijeci iznenada začuju čudne udarce po površini vode i prštanje kapljica. Za takve zvukove se mislilo da su od preplašenog zmaja koji je osjetivši nečiji dolazak pobjegao. Navodno, dok je u vodi zmaj bi pravio svojim tijelom krugove u njoj a kada bi se okupao uspravio bi svoje tijelo i poletio ravno u pravcu neba.

Narod zmaja opisuje kao dugu zmiju, preko dva metra, sa vrlo tankim i kratkim nogama i rukama, čije je tijelo prekriveno tamnim krljuštima i repom koji je na kraju šiljat. Ono što ga posebno karakterizira su njegove čudne, magnetične oči boje smaragda sa kojima hipnotiše svoju žrtvu i tako spriječava svaki njen otpor. Često je u prošlosti zmaj znao vrebati mlade žene koje su same išle po vodu na izvor ili radile u polju te ih iznenaditi svojim pojavljivanjem i pogledom dovesti u svojevrstan trans, iz kojeg su se kasnije budile bez ikakvog sjećanja na taj susret. No, taj čudni događaj nije ostajao bez posljedica jer nakon četiri ili više mjeseci žena, koju je hipnotizirao svojim pogledom zmaj, rodila bi snijet - mladunče zmaja.

Snijet ili Snit je u narodu dobila naziv po mekanoj opni kokošijeg jajeta koje ponekad usljed nedostatka kalcija izleže kokoš. Mnogi etnolozi su često pravili pogrešku dovodeći taj narodni naziv za zmajsko mladunče sa kukuruznom snijeti /Ustilago maydis/ ne shvatajući ono što im informatori zapravo žele reći.

Nekoliko starica od kojih sam imao prilike čuti kazivanje o rođenju snijeti imale su identičan opis njenog rođenja. Naime, kako su sve bile nepismene i nisi znale za naziv placenta, one su je jednostavno nazivale narodnim nazivom, onako kako im se činilo da najbolje opisuje ono što vide a to je po snijeti odnosno mekanoj opni kokošijeg jajeta. No, to je svakako bitan detalj koji nam otkriva kako se snijet konstantno rađala u bijeloj placenti, za razliku od normalne ljudske bebe čija je boja placente uvijek tamno crveno-plava ili kestenjasta, a iz koje bi snijet izlazila što prije, bježeći u strahu od dodira ljudske ruke. Po kazivanju informatorica ako bi u stomaku žene bila samo snijet onda bi one često rodile u snu, dok spavaju, i ujutro bi se probudile praznog stomaka. Svake noći mladunče zmaja bi se vraćalo svojoj majci dok ono spava kako bi se nahranilo njenim mlijekom. Navodno, takva žena bi navečer legla u postelju grudih punih mlijeka a ujutro se probudila potpuno praznih.

Kako se može zaključiti proučavajući etnološke zabilješke, ali i slušajući izjave pojedinih starih žena, posebno onih koje javno i bez skrivanja tvrde da su u mladosti rodile snijet, svaka Bošnjakinja je u prošlosti bar jednom tokom svog reproduktivnog perioda rodila snijet. Upravo zbog navedene tvrdnje ukorijenilo se vjerovanje da nije grijeh roditi mladunče zmaja, čak, štoviše, nazivalo se dobrim dijelom i onoj ženi koja kroz život tri puta rodi snijet obećan je odlazak u dženet nakon smrti. No, očito se to smatralo povoljnim samo u slučaju da se snijet odmah po rođenju ubije i zakopa a nikako da joj se dozvoli da pobjegne.

Narod čvrsto vjeruje kako sve one snijeti koje žene ne uspiju da ubiju nakon rođenja postaju zmajevi. Možda se u tome krije zapravo kolektivni strah bosanskog naroda da ukoliko bi se dopustilo svoj mladunčadi zmaja da žive njihova bi populacija porasla do zabrinjavajućeg broja i ozbiljno ugrozilo same ljude. Žene su snijet, nakon što iziđe iz bijele placente, opisivale kao malo dlakavo stvorenje tamne boje koje izgledom najviše podsjeća na krticu. Kretalo se vrlo brzo, penjući se uza zid i histerično ciktajući.

Dešavalo se da zmaj seksualno atakuje na ženu kada je ona već u ranom stadiju trudnoće sa svojim mužem pa u njenoj utrobi zajedno, jedno pored drugog rastu dijete i snijet. U pojedinim etnografskim bilješkama stoji dokumentirano da se događalo da žena rodi živo dijete sa mrtvom snijeti na glavi, pa onda i dijete umre. Isto tako, ako se rode oboje živi, pa se snijet ubije, vjerovalo se kako će ubrzo umrijeti i dijete. Po tome bi se moglo zaključiti kako snijet po narodnom shvatanju predstavlja i neku vrstu ljudskog animalnog dvojnika.

U Pazariću i okolini svaki put kada bi neka žena rodila snijet to bi se zataškavalo i držalo tajnom, što je uostalom bio tradicionalni tabu u svim područjima BiH. Snijet bi, ako se rodila mrtva ili pak nije uspjela pobjeći i spasiti se, odmah zamotali u staru tkaninu i zakopali je u zemlju pazeći da to niko ne vidi. Pravilo kojeg su se držale sve žene po BiH bio je da se mrtva snijet uvijek zakopa, bilo u zemlju ili u stajski gnoj, te da se nikako nije smjela jednostavno baciti u smeće. Da li je to rađeno u strahu od moguće osvete zmaja, što je vrlo izvjesno ako uzmemo u obzir da se o zmajevima čak nije bilo preporučljivo ni pričati, ili se gajila određena doza poštovanja prema tim mješancima ostaje još jedna od mnogih misterija u bosanskom narodu.


Bosanski krug godine

Bosanski narodni (poljoprivredni) kalendar seže čak u staru eru bosanskih Ilira, naših predaka. Kalendar je zapravo "krug godine", najvjerovatnije utemeljen u kultu Velike Majke, zbog čega je primarno vezan za poljoprivredu, obrađivanje zemlje i proizvodnju hrane. Dolaskom Kelta, čija se vjerovanja mješaju sa ilirskim, kalendar postaje bogatiji simbolikom kulta plodnosti koji je osnovica cjelokupnog određivanja dvaju godišnjih doba. Naime, prema tom agrarnom kalendaru godina se dijeli na ljeto i zimu, od kojih svaki period traje po šest mjeseci.

U njemu se mogu prepoznati neki datumi julijanskog kalendara koji je ustoličen 45.godina prije nastanka kršćanstva. Nastankom kršćanstva ovim pojedinim datumima data su imena svetaca. Narodni kalendar koristio se neprestano, njime su se služili bogumili, bio je u upotrebi i u osmanlijsko doba te svoju primarnu svrhu nalazi i u današnje vrijeme.

Pored ovog u Bosni se strogo pratio i hidžretski kalendar. To su činile hodže i drugi muslimanski učenjaci, da bi se znalo kada je koji važan vjerski datum (Nevruz, Ramazan, Bajram, Nova godina, etc). Hidžretski kalendar nije bio praktičan za određivanje poljoprivrednih radova jer se svake solarne godine pomjerao za deset dana, ali je bio povoljan za post u mjesecu Ramazanu jer se pomjerao kroz sva godišnja doba.

Treba napomenuti da je u Bosni za vrijeme Osmanlija bio službeni hidžretski kalendar sve do dolaska Austrougarske monarhije kada je u upotrebu uveden gregorijanski kalendar.

Zanimljivosti o bosanskom narodnom kalendaru

Naš narod se u prošlosti vrlo slabo služio gregorijanskim kalendarom što najbolje predočavaju mnogih slučajevi kada stari ljudi ne znaju tačan datum svog rođenja pa obično samo kažu:" bilo je to u proljeće kad se oralo za kukuruze", "rodila sam se kad se žnjala pšenica" i slično. To je posebno bilo učestala pojava u ruralnim područjima te stoga ne treba čuditi da su se Bošnjaci najčešće orijentisali po kršćanskim svetkovinama pošto lunarni kalendar, osim mjesečevih mijena i određivanja pojedinih mjeseci poput Ramazana ili islamske Nove godine, i nije imao druge praktične svrhe. Jurjevo ili Hidirlez je najvažniji praznik za aktivni dio godine, kada su se određivali periodi sijanja - "prije Jurjeva" i "po Jurjevu". Međutim, ono što većina ljudi ne zna Jurjevo ili Hidirlez je praznik koji je postao popularan zahvaljujući Osmanlijama, pošto kod kršćana nikada nije ni bio naročito obilježavan poput Božića ili Uskrsa. I za razliku od slavljenja svetog Jurja koji ubija zmaja kod Turaka 6.maj je dan kada se dvojica besmrtnih evlija Hidir i Ilijas sastanu pored rijeke i ošišaju jedan drugog, popričaju i oproste se do narednog susreta. Otud i naziv Hidirlez, a kod Roma Ederlez. U toj noći prema turskoj predaji otvori se nebo i Bog prima ljudske želje pa upravo toliko gatanja i bajanja uoči ovog dana. Susret dvojice svetaca pored vode objašnjava sve one rituale povezane sa vodom po kojima je, recimo, Jurjevo poznato kod Roma, a šišanje je simbolična promjena iz perioda zime u ljeto, jer po bosanskom antičkom vjerovanju godina ima samo dva godišnja doba.

Krug godine - zima i ljeto

Bosanski narodni kalendar počinje od 21.decembra kada po narodnom vjerovanju dan počinje dužini onoliko koliko pijetao može skočiti sa kućnog praga. Od ovog datuma nastupa Zehmerija (turski Zehmeri) najhladniji period zime koji traje 40 dana. Dok traje Zehmerija izbjegava se piti hladna voda u strahu od prehlade i gripe.

Januar: u narodu se januar naziva najdužim mjesecom u godini. Od 17.januara počinje se računanje sedmica do Hidirleza (6.maj), njih ukupno 17. Prema njima se određuje sjetva.

Hamsin: period od 31.01 - 20.03. naziva se Hamsin i on predstavlja drugu polovinu zime.

Veljača - od 14.februara do 14. marta, traje Veljača za čiji početak narod vjeruje ukoliko bude obilježen padanjem snijega, odnosno bude "pun"- snježan, da je to dobar znak za plodnost tekuće godine, posebno kada je u pitanju urod pšenice.(1) Za nestabilno vrijeme u toku trajanja Veljače bošnjački narod tvrdi kako se to zapravo "tuku bura i jugo". Za taj vjetar misli se, posebno u sjeverozapadnom dijelu BiH, da "tjera pup" odnosno stimulira razvijanje pupoljaka na drveću te donosi kišu. Zbog toga se preporučuje da se kalamljenje vočki obavi u drugoj polovini Veljače. Ono što je posebno za Veljaču jest da ona nastupa tačno u podne 14.februara i završava u podne 14.marta kada nastupa Baba. Prema narodnoj predaji Veljača je rekla da će ostaviti onakvo vrijeme kakvo je zatekla a slaže li, tvrdi se u narodu, biće u ljeto nevremena. (2)

Džemre (turski Cemreler), značenje ovog naziva je "ugalj koji gori u vatri", vjeruje se da su Džemre zapravo sunčeva toplina koja počinje intezivno da utječe na Zemlju i budi prirodu.

-prva džemra pojavi se oko 20.februara i zagrije zrak. Obično tada puhne južni vjetar i naglo otopli.

-druga džemra pojavi se oko 27.februara i zagrije vodu te povisi njen nivo. Voda u rijekama se više ne zamrzava.

-treća džemra pojavi se 6.marta i zagrije zemlju. Snijeg se brže topi i nestaje a iz zemlje počinje rasti prva trava.

Odmah nakon prve džemre narod ima običaj da zareže korijenje breze i na njega postavi otvor staklenih flaša kako bi u njih kapao brezin sok. Flaša u tom položaju ostaje do treće džemre. Sakupljeni sok se koristi za liječenje, posebno bolesnih bubrega.

Mart: u ovom mjesecu počinju poljoprivredni radovi, siju se krompiri, luk, salata. Nakon treće Džemre voćke se obrezuju i kaleme. Inače, ovaj period u narodu, početak proljeća, oduvijek se nazivao "šugavo vrijeme" jer obično izaziva manje ili veće zdravstvene probleme većini ljudi, čiji je imunitet iscrpljen pred kraj zime, i koji je u toj promjeni godišnjeg doba sklon raznim virusima.

Baba - 0d 15.marta do 21.marta vlada Baba, nestabilno vrijeme kada se u toku dana izmjeni nekoliko vremenskih pojava. Baba se u narodu opisuje kao "goropadna", "pogana", "leteća"... Kako narodna predaja pripovijeda, Baba je rekla da može biti vremenski duga kao Veljača da bi smrznula dijete u ženi i tele u kravi, lonac bi na šparetu napola vrio a napola bio zaleđen. Za Babu je poznato da ponekad zna zakasniti pa se loše i nestabilno vrijeme prebaci i za početak aprila. Narod tvrdi da se ponekad čak pomješaju Veljača i Baba pa divljaju krajem marta i početkom aprila.

Did ili Did Grgo - od 21.marta do 28.marta, period od sedam dana u kojima vlada Did, za njega narod tvrdi da je milostiviji i u nekim krajevima Bosne počinje sjetva krompira. (3)

21.marta nekada se proslavljao i Nevruz, perzijska Nova godina, koja se u Bosni nazivala Sultan Nevruz.

Kablići - 29.mart do 31.mart.

Stablići - 1.april do 3.april.

Štapići -4.april do 7.aprila. (4)

Mučenjaci - period od 8.aprila pa do jula, u njemu se narod mučio (otud i naziv) do žetve pšenice tojest novog žita. Oni su period proljetne neimaštine te je stoga i u narodu Cazinske krajine nastala izreka za taj period: "Lako je biti jesen, daj budi proljeće!" jer u jesen ima svega na trpezi od voća i povrća te žita a u proljeće nema ništa.

April: u aprilu počinje sjetva kukuruza. Stari Bošnjaci čekali su da se žaba počne oglašavati jer bi tada klima bila pogodna za sjetvu. Narod prati i ostale znakove iz prirode pa tako vjeruje da čim počne bukva sa listanjem da se može početi sa sjetvom žita bez straha od mraza. Polovinom aprila zarezivala se vinova loza i na nju postavljao otvor flaša kako bi sve do Hidirleza u nju kapao sok iz loze. Ovim sokom su djevojke i žene mazale kosu kako bi im bila zdrava i brže rasla.

Maj : prvog četvrta u mjesecu maju počinjalo je sijanje graha.

Hidirlez ili Jurjevo (6.maj) - prema narodnom kalendaru od ovog dana počinje ljeto i može se kupati u rijeka i jezerima. U periodu od 6.maja do 13.maja puštaju se prvi rojevi pčela.

Juni: prvi sedam dana mjeseca juna naziva se "bijela sedmica" jer u njoj se počinju ubirati bijele pečurke takozvane lisičarke (Cantharellus cibarius) po šumi. Početkom juna siju se lipe masirače (bijele bundeve), bijela repa i rodakva. Za ovu sedmicu karakteristična je i zabrana da se u vrtu guli ili vadi iz zemlje luk " jer bi se zbog toga mogao početi kvariti i gnjiti!".

August: u narodu se vjeruje da ovaj mjesec djeci i starim ljudima izaziva dijareju. Kako bi to spriječile majke bace neki dio dječije odjeće pod točkove konjske zaprege koja prevozi pšenične snopove. U prvim danima augusta iz zemlje se vadi bijeli i crveni luk.

Aliđun - 2.august: od ovog dana narod vjeruje da ljeto izgubi svoju toplinu i polako se pretvara u jesen, voda u rijekama postaje hladna za kupanje. Tradicija odlaska na brdo i učenja kišne dove, nije kako se misli običaj nasljeđen od bogumila već svoje korijene ima u antičko doba i potječe od keltskog štovanja boga Arauna, božanstva podzemnog svijeta, kojem su bila posvećena brda, a kojeg su u određenom obliku usvojili i naši preci.(5)

Septembar: u ovom mjesecu krompir se vadi iz zemlje van, kukuruz se bere na polju, grožđe dozrijeva. Desi li se da u septembru ima procvjetalih jagoda narod vjeruje da će biti duga i topla jesen.

Oktobar: u prvoj i drugoj sedmici oktombra sije se pšenica.

Kasum - 11.novembar: od ovog dana nastaje zima. Na ovaj dan se izmiruju svi dugovi i prestaje zakup zemlje. Kasum ili Rozi Kasum je naziv za novembar kod Turaka, ali riječ je arapska i znači "nešto što se dijeli" tojest prestaje topli dio godine i počinje onaj hladni, zimski. Od polovine novembra pa do polovine februara tojest do početka Veljače tlo (zemlja) je u fazi mirovanja.


(1) Kod Kelta 14.februar je bio poznat kao dan prinošenja krvne žrtve kako bi se obezbjedila plodnost i dobar urod u godini. Ovo se idealno uklapa u bosanski kalendar i simboliku plodnosti te potvrđuje ostatke drevnih vjerovanja sačuvanih kod ilirsko-bošnjačkog naroda. Od ovog dana narod također tvrdi kako se ptice počinju pariti.

(2) Mjereno po nedjeljama ili heftama Veljača počinje polovinom dvanaeste a završava polovinom osme nedjelje do Jurjeva ili Hidirleza. Zadnji sedam hefti do Jurjeva dobilo je svoje karakteristične nazive: za šestu se kaže da "zameta", peta hefta "pometa" a treća nedjelja se naziva "najveća" jer se u njoj sve sije.

(3) Did je ime (titula) svakog bogumilskog svećenika u Bosni a Baba je bio naziv za njegovu ženu koja je zajedno sa mužem pomagala zajednici liječeći biljem, asistirajući pri porodima, ili je proricala sudbinu. Kako su Bošnjaci prije dolaska Islama bili pripadnici bogumilstva ne treba da čudi što su očuvali sjećanje na staru vjeru. U narodu egzistira na desetine priča, uglavnom komičnih, o Babi i Didu te njihovim zgodama i nezgodama. Po tome možemo utvrditi kako su uživali veliko poštovanje među narodom Bosne i Hercegovine.

(4) Iako sam od djetinjstva znao za Stabliće, Kablići i Štapiće nikada mi niko nije mogao sa sigurnošću kazati što oni u suštini znače. Do tog saznanja došao sam neku deceniju kasnije, kada mi je Zehida Družanović (umrla 2006.god), ispričala da se taj period u narodu Cazinske krajine označavao izjavom „Hajd', medeti, povuci rep!“. Tom se izjavom pozivao komšija u pomoć da izvuče mrtvu kravu iz štale. Naime, zbog dugih bosanskih zima, koje su u prošlosti bile česta pojava, dešavalo se da usljed nestanka sijena i druge hrane za stoku, ona umre od gladi. Time je postalo jasno da su Stablići, Kablići i Štapići množina za stap, kabao i štap tojest mećajicu kojom se udara prikupljeni kajmak u stapu kako bi se „izmelo“ maslo i mlaćenica. Zbog dugih zima i usljed umiranja krave, za koju se pripovijedalo da hrani pola kuća tojest familije, kuća bi ostajala bez mlijeka i masla pa otud vjerovanje da se u tim danima čuju udarci u praznu posudu tojest stap i kabao.

(5) Bošnjaci vjeruju da je hazreti Ali rođen drugog augusta, pa otud i naziv Ali-đun (đun odnosno gun na turskom jeziku znači dan).


Hamajlija zvana Ruka hazreti Fatime

Poznato je kako su pojedini simboli univerzalni i nezamjenjivi u istoriji ljudske duhovnosti a jedan od njih je i ruka koja predstavlja istinsku moć kreacije i spiritualne snage. Motiv ljudske ruke, poznat kao Fatimina ruka, najpoznatija je hamajlija među islamskim ali i drugim narodima. Pojedini antropolozi smatraju kako porijeklo ovog univerzalnog amuleta datira od najstarijih poznatih kultura te ga treba tražiti u podignutoj desnoj ruci feničanskog boga plodnosti Baala ili u prikazima određenih egipatskih božanstava, gdje takav položaj demonstrira nadnaravnu i kraljevsku pripadnost. Božanski motiv podignute ruke bio je prisutan kod Asiraca gdje je postojala skupna molitva “nish kati” – “podizanje ruke”, dok se recimo u egipatskom tekstu “Knjiga Vrata” na alabastrovom sarkofagu Setija l, pohranjenom u muzeju Sir Johna Souna, kaže se kako “Velika Ruka” označava vrhovnu vlast nad nebom i zemljom.

Legenda o porijeklu hamajlije

Iako je, kako vidimo, porijeklo Fatimine ruke starije od islama, ali i kršćanstva i judeizma, te seže do pradavnih bogova čiji su prikazi podignute desne ruke označavali božanski autoritet i moć, legende o njenom nastanku su idealni prikazi kako kroz cijelo vrijeme naše ljudske civilizacije religija nikada nije izgubila onaj svoj primarni smisao da nadahnjuje čovjeka i daje mu smisao za život.

Prema arapskoj predaji hazreti Fatime je saznavši o suprugovoj nevjeri toliko bila uznemirena i uplakana da je prilikom mješanja vruće smjese od šećera i badema opržila dlan i prste. Povrijeđenu ruku stavila je na svoje grudi, blizu srcu, i duboko uzdahnuvši rekla:" Dragi Allahu, daj mi snage da sačuvam strpljenje i mir, zaštiti me i pomozi, samo se u Tebe uzdam!" Kako nastavlja predaja te su iskrene riječi emotivno i fizički povrijeđene i ponižene žene toliko dirnule Allaha da je istog trena blagoslovio njenu ruku ("učinio berekat" - podario moć božjeg blagoslova ) i od tada motiv njene ruke postao je najpopularnija i najpoznatija hamajlija po cijelom Bliskom i Srednjem istoku i mnogo šire.

Ruka hazreti Fatime je posebno omiljena među Arapkinjama koje je nose oko vrata vjerujući da će im ona podariti sreću, ljubav, plodnost te očuvati brak. Muškarci pak ovu hamajliju nose kako bi im se "otvorili putevi" tojest ostvarili uspjeh i prosperitet na putovanju, u poslu, trgovini, ispitima... Oba spola ruku hazreti Fatime nose i zbog njenog apotropejskog značenja - ona ih štiti od urokljivih očiju, magije, zlih duhova.

Vjerovatno neću pretjerati u izjavi ako kažem kako je amulet Fatimina ruka najpopularniji širom sjeverne Afrike gdje se koristi kao univerzalni simbol zaštite, odbrane i sigurnosti pred pogledom zlih očiju, što je uostalom dio tomošnjeg folklora po kojem motiv otvorene ruke ima apsolutnu dominaciju nad takvim oblikom zla.

Pet u tvoje lice!

Skoro sveprisutan magijski ornament po Maroku, Alžiru i Tunisu je simbol ruke oslikan kanom (henna) na ulaznim vratima ili zidu kuće. Kada se izrađuje za žene onda ruka Fatime uglavnom mora biti napravljena od srebra, dok u ostalim prilikama može da bude izrađena na drvetu, metalu, školjci ili dodana kao prilog amuletu od kur’anskih poglavlja. U Alžiru i Iranu se vjeruje kako Fatimina ruka ima moć da zaštiti od lopova i generalno negativnih ljudi. Obično se izrađuje od slijedećih sedam metala koji se u astrologiji dovede u vezu sa sedam planeta: zlato, srebro, bakar, željezo, cink, olovo i kositar.

U Egiptu hamajlije od tirkiza u obliku oka ili ruke imaju, prema vjerovanju, profilaktičko svojstvo da čovjeka zaštite od zlog oka, a koliko je to vjerovanje duboko ukorijenjeno u svakodnevni život naroda možda najbolje svjedoče prizori po Kairu, ili uostalom duž cijelog Egipta, gdje se na ulaznim vratima u kuću ili retrovizorima auta mogu uočiti obješeni amuleti raširenih prstiju. Fatimina ruka često se naziva i Khamsa, što označava broj 5, inače sveti broj u šiitskoj tradiciji, gdje pet prstiju predstavlja pet članova svete familije: Muhamed, Fatima, Ali, Hasan i Husein. Naime, dok je kod sunita fokus isključivo na Muhamedu kod šiita, alavita i drugih islamskih prvaca poštovanje se poklanja svim navedenima.

Jako je zanimljivo kazati kako pojedine zemlje Magriba imaju na svojim nacionalnim obilježjima, zastavi i grbu, istinske magijske simbole, koji označavaju moć i zaštitu poput znaka pentagrama na zastavi Maroka. Grb Alžira usvojen 1976.godine ima u svojoj sredini, ispod izlazećeg Sunca, ruku hazreti Fatime. U obje zemlje Fatimina ruka je povezana s profilaktičkim izjavama: “Pet u vaše oči!”, “Pet na tebe!”, “Pet u lice mojim neprijateljima!”, itd. No, da ovakva praksa nije usamljena i specifična sama za zemlje Magreba treba navesti kako je Fatimina ruka u Sudanu sveprisutan grafički simbol koji se može vidjeti i na službenim obrascima upravne vlasti i policije.

Raif Esmerović


Odakle potječu pojedini rituali i običaji

Prolivanje vode za djetetom koje pođe u školu, ili za putnikom, je tradicionalni turski običaj koji su Osmanlije donijele, sa mnoštvom drugih, na Balkan i gdje se udomaćio, posebno u BiH, Srbiji, Makedoniji, Bugarskoj i Rumuniji.

Vezanje crvenog konca oko dječije ruke, u svrhu zaštite od uroka, je ilirski običaj o čemu je još pisao Plinije izvještavajući o životu Ilira. Iliri su vjerovali kako crvena boja ima zaštitnu moć pred pogledom urokljivih očiju.

Kucanje u drvo je također ritualni postupak protiv uticaja zlih očiju koji nam je došao iz zapadne Europe i udomaćio se.

Poštovanje kućnog praga je drevni ritual koji potječe još iz matrijarhata, bio je prisutan i među ilirskim plemenima. Ulaz u kuću tojest prag smatran je simbolom Velike Majke, simboličnom ulaskom u njenu vaginu, gdje su ljudi imali sigurnost. Isto tako, kućni prag je utjelovljenje plodnosti. Zbog toga je ritual prenošenja mladenke preko praga arhaična magijska želja za blagoslovom Velike Majke i lakim porodom. Ovaj ritual prisutan je diljem svijeta.

Poštovanje kućnog ognjišta je isto tako ritual čiji je postanak smješten u matrijarhat i Veliku Majku. Kod Ilira ognjište je posvećeno zmiji, onoj koja čuva familiju, pa se zbog toga oduvijek tvrdi da svaka kuća, ali i svaka krava, ima svoju zmiju zaštitnicu. Iliri su smatrali zmiju inkarnacijom Velike Majke. Čaranje da se "pomuze" nečija krava na daljinu direktno je vezano za zmiju (konopac) i ognjište (verige), naime, vračara bi prebacila konopac preko veriga i ponavljajući magijske riječi "muzla" komšijsku kravu.


Kako se prizivaju džini

Vjerovatno najveća ali i najskrivenija tajna arapske magije krije se u znanju prizivanja džina, eteričnih formi iz nevidljivog svijeta, preko kojih mag dolazi do ispunjenja svojih ciljeva. U BiH postoji mnogo predaja o mističnim osobama, koje često nisu ni imali zvanje hodže, ali su se unatoč tome nazivali nadri-hodžama ili džin-hodžama koji su vladali tom vještinom, i za kojima je, najblaže rečeno, vladala pomama među narodom. Pred njihovim pragom skupljali su se nevoljnici iz svih dijelova zemlje ali i inostranstva, različitih vjera i nacija, kojima su vrlo često upravo ovi narodni čudotvorci bili zadnja slamka spasa.

Džinske sofre

Džini su eterične kreacije, stvorene prema islamskoj predaji daleko prije stvaranja prvog čovjeka. Žive duž nevidljivog svijeta (gajba) i obdareni su različitim moćima. Kada se govori o njima obično se spominju u negativnom kontekstu, kao uzročnici zla i bolesti, mada među njima ima i dobrih i loših. Svoju snagu manifestiraju na mnoge načine pa tako mogu prouzročiti cijeli spektar nepogoda poput jakih vrtloga vjetra ili oluja kojima devastiraju usjeve, ali i iscenirati pojavu raznih bolesti kod ljudi od kojih su najučestalije ludilo, kronični reumatizam, neplodnost, impotencija, sljepilo, epilepsija i opća paraliza. Ni životinje nisu pošteđene džinske zlobe te usred njihovog djelovanja gube mlijeko i postaju sterilne, opsjedaju ih bolesti a posebno goveđa kuga.

Najaktivniji su noću, od sunčeva zalaska do zore, sredinom dana i u vrijeme sunčeve ili mjesečeve pomračine. Za razliku od narodnih predaja ili vjerskih zastrašivanja džini ljude napadaju (ograjisati) samo kada ovi prekrše neki tabu vezan za njihovu sigurnost i mir odnosno zađu u mjesto gdje prebivaju privremeno ili stalno: kada zvižde pored njih noću, mokre po drvetu gdje se oni odmaraju, ugase vodom vatru koja gori noću napolju, proliju vrelu ili prljavu vodu u sam zalazak Sunca, kreću se noću raskršćem, pored vode, smeća... U bosanskom narodu mjesta gdje se džini okupljaju nazivaju se "džinske sofre", "šejtanska sofra" itd. Džini vole boraviti i u blizini izmeta crnog psa bez biljega i zbog toga je lako ograjisati ili nagaziti na njemu.

Zli džini se najviše vole nastanjivati u napuštenim kućama i mlinovima i tu se kretati u obliku mačke, bilo da je riječ o stvarnoj životinji ili tek fatamorgani. Isto tako, imaju tendenciju da se zavlače u udubljenja u stijenama. Među sobom oni se dijele po raznim osnovama a jedna od njih je i po načinu kretanja tojest letenja (džini-letači) te one koji lutaju po zemlji ili su fiksirani za određene lokacije i regije. Treća vrsta je najopasnija i njih se doista treba plašiti a to su džini koji su u savezu ili u braku sa zmijama i sa njima zajedno žive.

Znaci opsjednuća

Postoje situacije kada ljudi mogu svjesno ili nesvjesno prizvati džine, posebno ako o njima intenzivno razmišljaju pred spavanje, samozadovoljavaju se u kupatilu, ogledaju se dugo nagi pred ogledalom, čitaju novine u toaletu, itd. Noćne more, gušenje u prsima i pojava neobjašnjivog straha su tri najsigurnija simptoma da ste postali meta interesovanja i uticaja nekog džina. Još jedan pokazatelj džinskog djelovanja je paraliza sna kada nakon buđenja ne možete pomjeriti udove ili pustiti glas.

Isto tako, pogrešno je uvjerenje da su svi džini negativni i neprijateljski raspoloženi. Naime, dobar dio te spiritualne populacije ne želi nikakav kontakt sa ljudima niti ih oni interesuju. Ljudski problem je što mi ljudi volimo vjerovati da se sve vrti oko nas no istina je potpuno drugačija. Džini uglavnom djeluju kada su isprovocirani, što je i sasvim realna reakcija na ljudski nemar ili da upotrebim jaču riječ - bezobrazluk. Hadi su, na primjer, pleme džina koji su po naravi iznimno mirni i tihi, ne vole uznemiravanje i izbjegavaju bilo kakav kontakt.

Čarobnjak i džini

Kod prizivanja džina neophodno je znati karakter i porijeklo samog demona jer to su presudni podaci za uspjeh ceremonije. Rangiranost džina je krucijalna u tome. Što je džin stariji i na višoj hijerarhijskoj skali to je njegova narav hirovitija, u skladu sa statusom, tojest negativna i bahata.

Džini se uvijek moraju prizivati u određeno vrijeme i bez žurbe. Šamhureš, čije ime dolazi od iskrivljenog naziva drevnog boga Šamaša, a koji je jedan od 7 džinskih kraljeva, priziva se četvrtkom. Naravno, postoji na stotine načina invokacije ali među najprostijim je da se njegovo ime ponovi 2.251 prateći to paljenjem tamjana određenog mirisa.

U slučaju da mag želi prizvati Khoufara, džina-starca koji vlada znanjem proricanja sudbine, susrest će se sa prikazom zastrašujućeg izgleda. On je vrlo star i okrutan, sa ekstremno problematičnim karakterom. Vrlo lako se veže za ljude i za svoje prijateljstvo traži odricanje od vjere, te ima bolesnu želju da paralizira neko dijete iz magove bliže ili daljnje rodbine te ga učini psihički rastrojenim. Pred magom pojavit će se obučen u staru otrcanu odjeću i bit će prekriven pijeskom.

Međutim, ne treba nikog čuditi obijest i čudne želje džina u interakciji sa ljudima, jer na kraju krajeva, svi magovi ih prizivaju iz krajnje sebičnih razloga, kako bi ostvarili neki svoj cilj poput zavođenja, nanošenja zla, bolesti, rastavljanja parova ili nečeg drugog. U magiji svaka čarolija (sihir) bazira se na načelu uzajamne trgovine - mag će dobiti onoliko koliko je spreman da ponudi. Ponekad ono što traže džini kao protu-uslugu i nije neostvarivo niti nemoralno. Uvijek me iznenadi ljudska sebičnost kada su u pitanju džini - naime, puno njih postavlja pitanje kako prizvati džine (u cilju da ostvare neke svoje želje koje nisu nimalo bezazlene), no, istovremeno žele da to sve bude za njih moralno i bezopasno?! Na takve upite već odavno ne odgovaram jer dovoljno je ono što kažu da se procjeni kako pred sobom imate nezrelu i sebičnu osobu kojom vlada površnost. Za takve nema mjesta u magiji jer su osuđeni, ukoliko se upuste u nju, da postanu žrtve svoje ludosti.

Izun ili dozvola za okultni rad

U svakom prizivanju postoji čitav niz opasnosti i rizika da se umjesto željenog džina pojavi neki drugi, lažni, poput duha mrtve osobe (ba'ati), koji ima sposobnost metamorfoze. Najgore što se magu tada može desiti je da ga u trenutku nepažnje ba'ati povuče sa sobom odnosno izazove mu smrt. Često se zna dogoditi da sam ritual invokacije ne uspije iz ovog ili onog razloga. Najčešči razlog tome je propust nekog od desetak glavnih propisa. Ili mag ne može uskladiti svoj duh i tijelo sa nadnaravnom frekvencijom.

Prava je istina da vam niko neće htjeti otkriti pravi način uspostave kontakta sa džinima. Danas postoji na desetine knjiga na arapskom, turskom ali i engleskom jeziku, koje se bave tom tematikom, na internetu pojedini sajtovi nude prodaju "isprobanih" rituala no sve je to nepotpuno i neučinkovito. Najbolji način sticanja te vještine je pod patronatom duhovnog učitelja, onog koji već ima iskustvo u komunikaciji sa njima, ili da vas džini sami odaberu za to.

Dobivanje izuna ili dozvole od duhovnog autoriteta, bilo da je riječ o pojedincu (magu) ili nadnaravnom entitetu, presudno je za uspješan rad. Kako sam to već ranije naglašavao cio spiritualni svijet egzistira na principu poštovanja drevnih zakona i pravila među kojim je najvažnije ono o autoritetu, koji se ne daruje nego zasluži. Džini će se uvijek pokoriti pred osobom koju oni percipiraju sa poštovanjem, jer u njihovom svijetu vlada pravilo monarhija i kasta, gdje su oni podijeljeni u plemena, rangirani i potčinjeni vođama. Zbog toga im je takva praksa normalna i prirodna.

Smatra se da magovi koji održavaju kontakte sa džinskim svijetom imaju drugačiji svakodnevni režim življenja no ni to nije potpuno tačno. Takvi pojedinci vode sasvim normalan život no jedino ukoliko su vezani ugovorom sa nekim moćnim džinom tada moraju ispunjavati navedene sekvence i dužnosti. Iz takvih ugovara se mag ne može povući i oni su obično doživotni. U bosanskom narodu se vjeruje da ljudi koji pokušaju suicid, vješanjem ili trovanjem, pa budu spašeni, bili su prodani ili vezani ugovorom za nekog džina. Ili ih je čak bez njihova znanja prodao neki moćni čarobnjak.

Kralj tame

Vladar svih džina je Iblis ili Sotona. U pitanju je hermafrodit koji živi na pustom ostrvu usred mora i dnevno izrodi po 3000 jaja iz kojih izlaze džini, koje onda Iblis šalje po cijelom svijetu. Od svih džina koje na ovaj način stvara najači su Ifriti a najslabiji šejtani, koji se mogu otjerati i sa običnom psovkom. U bosanskom narodu se tvrdi da Iblis, vladar džina i zla, pogubno djeluje na svijet i ljude kroz 99 načina pa upravo zbog toga postoji 99 Allahovih Lijepih Imena kojima se može zaustaviti i pobjediti svako pojedinačno zlo.


Putru vabiš, Putrom se daviš!

U Velikoj Kladuši i Cazinu tradicionalno su se kroz generacije, sa koljena na koljeno, pripovijedale priče o Didu i Babi, koje su uglavnom sadržajno kratke ali humoristične zgode narodu veoma omiljenih likova. U jednoj od njih, koju sam upamtio po kazivanju rahmetli majke, Baba je čekajući Dida da se vrati iz čaršije zaklala kokoš u namjeri da je ispeče i zgotovi ručak. To je i učinila te, kako bi se što prije ohladilo meso, Baba je pečenu kokoš stavila na niski prozor. Miris pečene piletine domamio je odnekud gladnu kuju po imenu Putra i ona ugrabi meso i pojede ga. Shvativši šta se dogodilo Baba u ljutnji uhvati kuju te nju ispeče Didu za ručak. Meso onda raskomada na manje komade i poslaže po pečenoj maslenici. Nedugo zatim dođe i Did te sjede za sofru da jede. Pomalo ga je čudilo zašto jede sam, kada inače uvijek jedu zajedno, ali Baba ga uvjeri da je od jutra nešto boli stomak pa i nije gladna. Taj odgovor je zadovoljio Dida te on u miru započe sa objedom. Kako su vrata od kuće bila otvorena, Did je svaki put iz navike, kada bi pojeo neki komad mesa, bacio oglođanu kost napolje, u dvorište, kuji koja je znala redovito dolaziti po ostatke hrane. Kad bi god bacio koju kost povikao bi: "Evo ti, Putra, kosti!" čudeći se pri tome da nema kuje, koja se, inače, stalno običavala motati oko kuće, nadajući se nekakvoj hrani. No, svaki put kad bi Did bacio kost van Baba bi ne mogavši ostati sabrana i ozbiljna tiho, onako više za sebe, ponavljala: "Putru vabiš, Putrom se daviš!".

No, znajte da ni Did nije ostao dužan Babi za njenu podvalu pa je smislio način da joj se osveti naredivši joj da mu sa izvora donese vode u situ, ali o tome nekom drugom prilikom.


Did i Baba su nazivi za bogumilskog svećenika i njegovu ženu, te stoga i ne treba čuditi kako su priče o njima bile jako omiljene među narodom. U folklornim predajama sjeverozapadne Bosne poznati su i određeni Didovi poput Dida Adže, mitološkog lika, inače malenog čovječuljka koji jaše na pijetlu, a za kojeg su vezane razne priče. Osim toga, u narodnom kalendaru BiH periodi od sedam dana posvećeni su Babi, od 14.03-21.03 i Didu, od 21.03-28.03. Dok se za Babu kazuje u bošnjačkom narodu kako je hirovita i ćudljiva za Dida, po imenu Grgo, veli se da je milostiviji „jer dok on traje mogu se početi sijati krompiri“.


Hazrat Fatima in shamanism

Hazrat Fatima, the daughter of the prophet Muhammad, besides her husband Ali Ibn Talib known among the Bosnian people as hazrat Alija, is a mystical figure and a cult character in shamanism, but also inseparable segment of folk medicine and tradition, where she is a spiritual mother and protector to all stravarke. We are lead to this conclusion by numerous examples from the practice, the most noticeable one is found in one of her names which is Fatima Ana or “Fatima Mother”, from the Turkish word anna or mother. Namely, every time a Turkish woman-shaman i.e. ocakli-kadin pours molten lead in a vessel with water she says: “This is not my hand, this is the hand of Fatima Ana!” alluding that she is only the medium or instrument through which the healing power of the prophets daughter will flow.

Similar ritual practice exists in the tradition of Bosnian stravarke. At the very beginning, before the exorcist formulas and prayers are uttered above the vessel with water, with a quiet voice the stravarka utters this formula: “My dear Hazrat Fatima, my dear mother, tell your father Muhammad...”. The meaning of this magical sentence is actually a desire for supernatural intermediation, with the goal of securing the necessary support from god in order to heal successfully: stravarka asks Hazrat Fatima, which she calls her mother, who in turn will ask Muhammad and he will ask Allah.

Lucky hand

Writing about the tradition of the Bosnian people, Antun Hangi in his chapter about folk medicine touched on the healing motif of the hand, he recorded: “Woman (stravarka), which is known for her knowledge of exorcism and rituals of lead melting, and especially if she is sevapli, of a lucky hand, is very respected since she can do a lot of things if god wills it, from annulling negative effects of evil eyes, cure the frightened, and also she can marry a girl or a boy.”

Researching shamanistic tradition of curing among the Bosnian folk, especially the ritual aspects of the cult “hand that cures” I noticed that they are familiar in numerous aspects. For example, in the exorcist formula which stravarke use to cure a diseased stomach, they say: “Come on, Hazrat Fatima, you bring your pen and with it...”. Without a doubt in this magical request, most reliably defined is the role of the prophet’s daughter who is called upon for help.

Instrument of healing is still the hand but this time it holds the most representative prop-symbol of the shamanistic cult of healing and that is a chicken’s feather, which can also be a bird’s. The motif of a feather was used by all cultures connected to worship of nature and its forces, from the Indians, Maya, Inca all up to the ancient Egyptians. Furthermore, feather like silver is dedicated to the moon, to the female deity and embodiment of the Grand Mother, whose substitute in monotheism became the virgin Mary, Hazret Fatima and sometimes Hawa or Eve.

In a formula for curing recorded in Velika Kladuša, at the very end, an interesting verse is mentioned which literally says: “as light as a feather as clear as silver...” which probably best represents the role and symbolism of the feather in the shamanistic cult of healing. It is quite evident that before the advent of monotheism; in the religion of our Illyrian forefathers, the cult of healing under the patronage of the Grand Mother was well developed, which is a logical sequence under the immediate influence of matriarchy. Women were and still are the best keepers of folk tradition, old language and customs, especially the ones dedicated to healing and magic, which is a result of an old practice of matriarchy in our region. Still today, through old traditions, shorter and longer forms of magical formulas, one can find and hear a lot of old words and phrases which are a priceless linguistic treasure.

Examples of the dominant role of the spiritual mother of healing do not end there. During the banishment of the red wind (Erizipel) stravark, while burning oakum on the body of the diseased, repeats:

Salamaikum, Hazrat Fatima!

What are you doing?

Burning, burning, to burn!

Nine, eight, seven, ....

In abbreviated form of the name i.e. Fata she is often mentioned in basma against snake bite such as:

Fata, Fata kissed gold,

in gold more gold!

At times a mother which washed the face of a spellbound child would utter:

I’m not washing dreams and worry

but evil eyes and insomnia,

with one hand I and with the other Hazrat Fatima,

mašalna inšalna!

Hidden meaning of this ritual is obviously located in the undefined statement which hand represents which mother and probably with that one wanted to confuse and scare evil with the arcane strength of the indescribable parental love and care, in front of which it must recoil.

Another interesting aspect from folk tradition in which the prophylactic role of the prophet’s daughter is emphasized, is evident in the example of borrowing a garden seed for sowing. Namely, when a housewife gives as a gift a seed from the garden she utters:

To you Hazrat Fatima gave a name and to me a seed!

She does this as a precautionary measure so that she may have yields (crop) in her garden.

Saint with three roses

Fatima is often the name of famous stravarke, it was recorded that the name was often given out of love to a daughter, who was an only child. Among the folk it is believed that women with this name often give birth to boys which is obviously alluding to Hasan and Husein, the sons of Hazrat Fatima. From the now deceased stravarka, Fatima D. I once heard that the most powerful amulets for curing are created by Imam’s named Hasan, which can be connected to the story above.

Hazrat Fatima herself in folk tradition of BiH is tied to fortune telling using bean beads, where it is claimed that she used to practice this mantic discipline. This is why before divination the Bosnian diviner gathers 41 bean beads in her hand and holding them in front of her mouth she utters in a low voice the first verse of the Qur’an, and in the end she offers the prayer to Hazrat Fatima’s soul. Allegedly, with this she blesses the bean beads and strengthens them, placing them under the direction of a higher force so that it can correctly show someone’s destiny, since as they claim: “beans are never wrong, only the one using them!”.

During the period when I visited local stravarke often with the desire to gather as much information about their work as possible, I met Alija K. now deceased, she told me about her unusual meeting with Hazrat Fatima. According to her she dreamt of her one night and she described her as “an extremely beautiful young woman, with large dark eyes and white face, which was adorned with a white scarf which had three roses tied to it”.

Allegedly, she was told in that dream that she should continue the practice of curing her mother, a wise woman which was literate during the beginning of the twentieth century in a conservative society such as Bosnia. What was especially interesting in her presentation was a love recipe for having your husband come back to you, in this formula the main protagonists are Hazrat Fatima and her husband Ali, and their connection with the holiest plant for the Bosnian people – sedefil (Ruta graveolens – rue).

Hand of Hazrat Fatima

Although the origin of the most famous amulet in Islam, the so called “Hand of Hazrat Fatima (Fatima’s hand)” , is older than Islam itself, also of Judaism and Christianity, and dates back to the ancient gods whose depictions showed them with a raised right hand, signifying divine authority and power, legends about the origin are an ideal depiction how through time of the human civilization, religion never lost its primary purpose of inspiring man and of giving his life a purpose.

According to an Arabic tradition, when Hazrat Fatima found out of her husband’s infidelity, she was so distraught and in tears that she burned her palm and fingers while mixing a hot mixture of sugar and almonds. She placed her injured hand on her chest, close to her heart and breathing deeply she said: “Dear Allah, give me strength to keep calm and peaceful, protect me and help me, I trust only you!”. As the legend continues these sincere words of an emotionally and physically hurt woman who was humiliated touched Allah that he immediately blessed her hand (berekat) and from then on the motif of her hand has become the most popular and famous amulet across the Middle and Central East and even further.

The hand of Hazrat Fatima is especially beloved among Arabian women which carry it around their necks believing that it will bring them good luck, love, fertility and keep their marriage. Men carry this amulet so that “their paths open up” i.e. so that they can achieve success and prosperity on journeys, in business, commerce, exams, ... Both sexes carry the hand of Hazrat Fatima because of its apotropaic meaning – it protects them from spellbound eyes, magic and evil spirits.


Fatima and Ali

It is known that individual symbols are universal and irreplaceable in the history of human spirituality and one of them is the hand that represents true power of creation and spiritual strength. Certain anthropologists believe that the origin of this amulet dates back to the oldest known cultures and should be sought in the raised hand of the Phoenician god of fertility Baal or in the depictions of certain Egyptian deities, where such a position demonstrates supernatural and royal affiliation. Divine motive of a raised hand was present among Assyrian where there was a common prayer “nish kati” – “raising of the hand”, while for example in the Egyptian text “Book of doors” on the alabaster sarcophagus of Seti I in the museum of Sir John Soane it is written “Large hand” it signifies supreme authority over the sky and earth.

I probably won’t exaggerate if I state that the amulet known as Fatima’s hand is the most popular one in southern Africa where it is used as a universal symbol of protection against evil eyes, which is after all a part of the folklore according to which the motif of an opened palm has an absolute domination over such forms of evil. Almost all present magical ornament across Morocco, Algeria and Tunis is a symbol of a hand painted with henna on the entrance to a house or a wall of the house. When constructed for women then Fatima’s hand must be made out of silver, while in other opportunities it can be created on wood, metal, shells or added as an addition to the amulet created out of chapters of the Qur’an. In Algeria and Iran it is believed that Fatima’s hand has the power to protect from crocks and generally negative people. It is usually made out of the following seven metals, which in astrology are connected to the seven planets: gold, silver, copper, iron, zinc, lead and tin.

In Egypt amulets made out of turquoise in the form of an eye or hand have, according to belief, prophylactic characteristics to protect a human against evil eyes, and how deeply rooted this belief is in everyday life can perhaps be best witnessed by scenes across Cairo, or across Egypt where we can see these amulets on the entrance door to a house or rear-view mirrors inside cars. Fatima’s hand is often called Khamsa, which signifies number 5, otherwise a holly number in Shiite tradition, where the five fingers represent five members of the holly family: Muhammad, Fatima, Ali, Hasan and Husein. Namely, while the focus among the Sunnis is only on Muhammad, among the Shiite, Alawites and other Islamic directions, respect is given to all of the above. (1)

It is very interesting to note that individual lands of the Maghreb have in their national features (a flag or crest) magical symbols which signify power and protection such as the pentagram sign on the flag of Morocco. Crest of Algeria adopted in 1976 has in its middle, underneath the rising sun the hand of Hazrat Fatima (2). In both lands Fatima’s hand is connected to prophylactic statements such as: “Five in your eyes!”, “Five on you!”, “Five in the face of my enemies!”, etc.

Hazrat Fatima as a cult symbol

It is necessary to emphasize that the popularity of Fatima in the Islamic world is actually a phenomena if we remember how dominant the historical marginalization of women among the Arabs, Persians and Jews has been. (3) Probably the first and most important reason is hidden in the fact that prophet Muhammad had seven children out of which only Fatima lived longer than him, and in accordance he showed her the most affection. (4) About Muhammad’s love for Fatima, Hazrat Aisha says: “Prophet rose in front of Fatima, he would welcome her, kiss her and offered her his sear. When he would enter her room she would rise to meet him, she would take his hand, welcome him and kissed him and she would offer her seat to him. She entered his room when he was on his death bed, he still welcomed her and kissed her.” (Buhari & Muslim).

Although Fatima is a cult symbol and the manifestation of female spiritual energy in shamanism with her indispensably appears Ali Ibn Talib, her husband, through whom the tradition of transmission of Islam to people was preserved. He also represents a cult character and is given mystical powers. Bosnian tradition claims that Hazrat Ali was born on second august and that day in BiH is called Aliđun (Aligun : from the Turkish word gun which means day). Fatima and Ali are often the main protagonists in numerous magical formulas such as this: “Hazrat Fatima plants flowers, Hazrat Ali encloses the garden…” In another formula which is uttered when planting vegetables it is said: “Hazrat Ali plants the garden, what did he plant – may it all sprout! Veledalin amin”. In both examples this holly couple is directly tied to vegetation and nature itself which undoubtedly alludes to the cult of fertility which has undergone reforms with the advent of Christianity and Islam, obviously a substitute for the divine couple Vidasus and goddess Thana was obtained in Fatima and her husband Ali.

Names Hazrat Fatima and Ali as marital partners, are present in love magic, despite the evident condemnation of magic work in Islam, numerous people are liberal about spells which are meant to preserve a marriage and a family. In Bosnia for example they’re not considered negative, instead they’re seen as necessary so that, usually the wife, can avert her husband from his mistress and save the family (children) in the process. It appears that other Islamic states have similar views. A wife in Malaysia which wants to prevent her husband from cheating with other women, she would make love to him on a Thursday night and after coitus she would use her middle finger of her right hand to rub her vagina and collect some sperm and vaginal fluid, which she will place inside a drink which she will then offer to her husband or lover. As soon as she dips her forefinger in the drink she utters: “E, mani, jangan kau menyukai yang lain kecuali diriku sendiri seperti selama ini, saya sajalah yang dipujinya sama seperti Ali di hadapan Fatima, berkah kun fayakun.”

In Iran and Turkey there are numerous legends about Ali, successor to Muhammad, and the most famous one was where he was familiar with and proficient in occult knowledge. To his son’s Hasan and Husein, when they were children, he created an amulet which they carried around their neck with the goal of protecting them against evil eyes. Fatima and Ali are attributed with a prophetic gift, she allegedly could interpret bean beads and he knew how to interpret figures in coffee grounds. This is probably the reason why we find their names in fal-basma i.e. formulas which are uttered before divination.


(1) It is a horrifying fact that in Saudi Arabia, where Wahhabism rules, or more accurately a twisted version of Islam, out of which the forces of ISIS and Al Qaida sprung up; in such a society carrying amulets was pronounced as blasphemous and superstitious, and such an act is usually punished by traditional public execution where the accused people get their heads cut off by sabres.

(2) In Sudan, Fatima’s hand is a ubiquitous graphical symbol which can be seen on official forms of the government and police.

(3) Primitivism and barbarism that is present in Saudi Arabia is a product of a grotesque monarchy, which besides an artificial creation of Israel, represents the source of all evil in the Middle east. An interesting data is that both bloodthirsty and inhumane dictatorships have been put into place by the colonial superpower the UK with the goal of twisting and degrading the entire Islam as a religion and to destabilise the Middle East for a long period of time. Do not forget that the root of terrorism, besides in Saudi Arabia and Israel, has been created by Mossad and Israeli nationalists with the goal of endangering the Arabian and Persian peoples which are a majority. Of course, with the selfless help from the US, which donates annually millions of dollars to Israel all the while the US now has 50 million people who are registered as living on the boarder of poverty. It is absurd that to the American government 4.5 million lives of the Jews in Israel can be more important than their own citizens which pay tax regularly. In the end a question can be posed as to how the American people can allow that the money, which should improve their living standards, can go to the militaristic government of Israel and towards the realisation of the plan of killing the Palestinian people. How bloodthirsty people the Jews really are, their primary purpose is a genocide doctrine which has been murdering the Palestinian people for centuries, can be best seen by the fact that whenever a fire breaks out in Israel, it turns out that they don’t have Canadair planes for extinguishing the flames, and they plead for help to other countries. Of course, despite this fact they gladly display the possession of the newest fighter planes and tanks which they use gladly to kill and massacre the Palestinian people, destroying their homes in the process. I believe that it is not necessary to further elaborate on what type of people they are and what they enjoy. They’re not for peace and they’ll never be. Jewish dogma is that only they have the privileged status of a victim and that the suffering of other people is not important in comparison to them, and in accordance to this no one should criticise them even if they killed half of the world’s population. However, we should all be aware that the Jews are far from victims, they’re executioners and killers. And they should be called as such.

(4) It is a historical fact that Islam gradually managed to ban the inhumane practice of the Arabs of killing female children, which spurred poverty and the inability of offering dowries, but because of the traditional antagonism towards women, Islam didn’t succeed in bringing equality between men and women. Today’s Muslims across Middle East don’t see anything wrong in dressing like the westerners and in using all the benefits of the western civilization, but regardless of that fact, according to their hypocritical stance, Muslim women should dress as if they were in the middle ages.


Secret of the transfer of knowledge about healing

Healing tradition where a dominant position is healed by the hearth is present in shamanism of the peoples of Central Asia and Turkey in rituals of healing with fire, lead or wax melting, as well as utilisation of the ashes from the hearth. It is interesting how the mysterious healer Lokman, known in Bosnian folk tales, specifically the one where he has the power to communicate with plants through snake ashes, is mentioned as a third cult figure in Islamic-Shamanistic cult of healing. It is claimed that he spread the cult of healing using his hands, and perhaps the most interesting fact is that the 31st chapter of the Qur'an carries his name (Arabic Luqman), which could be a coincidence, or not.

In numerous Sufi circles that practice is visible and is presented as hereditary skill which stems from the Prophet himself. Namely, as it is believed in Sufism, at one point a mysterious voice from the fire spoke to Muhammad (s.a.v.s.) and gave him directions on how he can cure people using ash from the fire mixed with some water. The prophet listened to the voice and from that day on, he healed numerous diseased people but over the years he got tired and transferred that gift of healing to his daughter Hazrat Fatima holding her hand (often called Fatima al-Zahra or Bibi Fatima) (5).

Initiation into Fatima’s cult

Initiation into the cult of healing always occurs in such a way that a certain (chosen) person dreams of Hazrat Fatima, which then states her thoughts and gives her the necessary knowledge and power. As soon as that person awakes it “feels” and “knows” that it can help other people, knowingly becoming the catalyst of divine power. Here, as we may conclude, a larger accent is placed on the healing powers themselves and not on props or ritual movements since, for example, most of the Turkish odžaklija repeat the following formula in most of their rituals: “This is not my hand…”

According to which definition Fatima herself chooses her future healers is still unknown, but an example of one case hints that with true desire and will that gift can be consciously attracted. One female healer, odžaklija, which is known as “Fatima’s servant” told her story about the initiation, which is allowed to be published and shared:

“I had my first calling by Fatimah (a.s) about 14 years ago, but I was at the time not educated in anything to do with Islam nor Shamanism nor Sufism. Indeed, I was in my own way an atheist, believing only in rationality. That I was thinking so often about Fatimah I put down to some historical books I had read and which had fascinated me. Still, I had to think about Fatimah all the time for many months but then I forgot. Then my life took a turn into chaos and I had serious calamaties hitting me. A bad relationship, abuse, the loss of my home, financial ruin and bad health. It was then, in utter desperation, that I remembered Fatimah and I called out for her in a dream and she came, and after shouting at me for abandoning her she gave me her hand and I was set on the path I am on now. And I recovered everyhing I lost with her aid.”

Handing the knowledge (power) of healing to her successors is recorded in Bosnian tradition where an old stravarka holding her props gives them as a gift to one of the household inhabitants with the words: “Here you go, daughter in law, you continue, I can no longer do it!”. Namely, as I heard from several old ladies which practiced the ritual of lead melting, due to old age and disease or physical inability, stravarka would lose the will, but also the strength to perform the ritual and heal successfully, therefore she stops her work transferring her secret of healing to another, younger person. Sometimes the process of choosing and transmission of healing powers is successful and sometimes it is not, since if the stravarka doesn’t choose wisely who could serve as her substitute, the supernatural powers which facilitate healing usually subside and disappear.

According to my knowledge the surest sign that transfer was successful is evident if the person is successful in growing plants, especially flowers, but also vegetables in the garden. Anyway, all rituals of initiation into healing, among all peoples from Balkan, are closely tied to the ritual which involves a plant or trees. It is also logical since the healing ability is supported by spiritual elements in nature whether they’re called faeries, or some specific religious person such as Hazrat Fatima.

What is especially fascinating with such healing practice is the fact that the house in which a successful stravarka lives is well off and prosperous, since such a person attracts people and money. Besides prosperity, a person with knowledge of healing summons and spreads positive energy, therefore around its house grass, herbs and trees grow exuberantly and the flowers have a more intensive smell and colour, which is in and of itself a product of shamanistic practice of connecting man with nature.

However, although initiation into spiritual healing can come by means of Hazrat Fatima through a dream, it also arrives through transfer from generation to generation, by an older healer giving way to a younger one. But, in the end, it is necessary to mention another version of transfer, the initiation of Hazrat Fatima herself into spiritual medicine which can be heard from the tribes in east Turkmenistan. They confirm, in a subtle way, that the gift of healing is always of a supernatural nature and it doesn’t come easy for the one receiving it, a sacrifice is usually required:

“The daughter of the prophet sat in the shadow of a tree when a yellow bird descended from heaven and stopped on one branch of this tree. The branch became dry immediately. Not long afterwards the bird left the tree and the shadow of it’s wings covered the legs of Bibi Fatimah and she became sick for seven days. Since no one was able to cure her, the Prophet asked God for help. Then, 40 perfect men were send by Allah to cure her. Coming from the heavens, seven among these forty reached the earth, alighting near a mausoleum. They put up a banner in the house of Bibi Fatimah who made some circumambulations around it and then recovered her health.”(6)


(5) I noticed that the name Bibi (Fatima) is mostly used in Pakistan, Bangladesh and among the Muslims of India. The name Bibi itself can be found in the beliefs of Bosnian gypsies and it is an abbreviation of Bibija – the greatest female deity. Bibi has a dualistic character and is the manifestation of plague. Gypsies consider her to be their protector, according to legends in the ancient past she saved them from the plague in Egypt. Bibi in the language of gypsies has a few meanings: plague, weasel, daughter in law. Bibi (aunt) is the mother of the god, she walks in rags, with a stick and is followed by a dog. At early dawn, while the gypsies are sleeping, she passes through their village and chases away the disease from them. /Some beliefs of nomad gypsies/ GZM, Sarajevo 1958.

(6) Tierry Zarcone, “Shamanism and Islam” .


Kako je bog Mitra postao Isus

Perzijskog boga Mitru rodila je boginja-djevica 25.decembra kao sveto dijete i stavila ga u jasle. On je bio putujući učitelj koji je činio čuda. " Jahao je na čelu trijumfalne povorke na magarcu". Bio je sveti kralj koji je ubijen i "pojeden" u evharijstijskom ritualu plodnosti i pročišćenja. Uskrnuo je 25.marta. Bio je bog vina i pretvarao je vodu u vino. Zvali su ga " Kraljem svih kraljeva" i "Bogom svih bogova". Smatran je "jedinim sinom", "spasiocem", "nosiocem grijeha", "pomazanikom" i "alfa i omegom". Poistovjećivan je sa ovnom ili jagnjetom. Njegovo žrtveno ime "Dendrit" ili "Mladić sa drveta" nagovještava da je bio obješen ili razapet na križ.

Dionis, grčki "Isus" i pandan Bahusu, rimskom Isusu, mnogo prije nego što je Isusova verzija iste priče bila napisana ili plagirana. Ono što je kasnije postalo 25.decembar bio je rođendan ovi pre-Isusovih božanstava - Spasitelja, jer on odgovara periodu paganskog festivala obilježavanja kratkodnevnice čiji je "kršćanski" Božić samo logičan nastavak. Okićena jelka, razmjena poklona, sveti i ostali simboli "kršćanskog" Božića potiču daleko prije nego li je nastalo kršćanstvo. Božić je samo moderna verzija Saturnalije, rimskog festivala obilježavanja kratkodnevnice, posvećenog vrhovnom bogu Rima - Saturnu.

Rim je nazivan "Grad Saturna" i praktično sve religije obožavaju Saturn pod bezbroj drugačijih imena i kodova za gnostičkog Tvorca. Suštinski, većina je utemeljena na Saturnizmu (satanizmu), posebno veće od njih.

Mitra ili Mitras bio je perzijski i rimski pra-Isus koji je rekao da je rođen našeg 25.decembra i bio je poznat kao "Loza", "Dobri pastir", "Iskupitelj", "Spasitelj", i "Mesija". Činio je čuda i imao 12 učenika ili sljedbenika. Bio je lav, janje, "put, istina i svjetlost" i bio je obožavan tokom proljetnje ravnodnevnice (kršćanski Uskrs) kada je Mitra, po predanju, uskrsnuo nakon što je tri dana ležao mrtav. Dan Mitre ili Božiji dan bila je nedjelja, a Mitrini rituali uključivali su krštenje, pričest i tajni obrok uključujući kruh, vodu i vino. Slika Mitre u rimskim katakombama prikazuje ga kao dijete koje sjedi u majčinom krilu dok mu perzijski svećenici Magi prinose darove.

Lik majke Marije, kao i priča o djevici i rođenju su tipični za božanstva koja su umirala i uskrsavala davno prije nego se pojavio Isus. Figurine reptilske majke sa djetetom pronađene su u grobovima ubaidske kulture (6500 do 3800 p.n.e.) u onome što će kasnije postati Sumer i Babilon, današnji Irak, a čitav niz "majki Marija" pojavio se u mnogim kulturama. Kršćanska majka Marija je samo još jedna verzija priče koja se stalno ponavlja. Majke djevice uključuju i egipatsku Izidu i babilonsku Semiramis ili Ištar. Semiramis je boginja za koju se tvrdi da je došla sa Mjeseca i sletjela u rijeku Eufrat u svom "mjesečevom jajetu".

Mnogobrojna božanstva slična Isusu prije Isusa i mnoge djevice-majke prije Marije mogu se objasniti putovanjima loza Arhonta i naroda kojima su vladali posebno na Bliskom istoku i području Azije. Religija je na mnogo načina ona krajnja prevara koja zakiva vrata uma za Neograničenu svijest dok istovremeno manipuliše sljedbenicima da obožavaju "Boga" koji je ona snaga koja ih porobljava. Religija je arhtonski plan sa mnogo lica, aspekata i pojavnih oblika, ali je jedinstven program koji koristi različita imena i pravila i pomalo različita uvjerenja, pravila i kanone kako se religijski virus širi po cijelom svijetu. Religijsko fantomsko "Ja" je među onim koji su najviše isprogramirani.


Mistična BiH - između legendi i stvarnosti

Povijest nekog naroda, posebno vrlo daleku prošlost, možemo proučavati i sagledati iz različitih aspekata i pravaca, koji se mogu sažeti u jednu cjelinu, ili pak analizirati pojedinačno. Mitološke predaje i vjerovanja su također jedan od tih pristupa, jer nipošto ne smijemo ignorisati činjenicu da su često legende i mitovi stvarni opisi događaja kojima je narodna mašta podarila i onu nit mističnosti te utisnula ljudska nadanja tog vremena. Zbog toga pravo je zadovoljstvo istraživati povijest bosanskog naroda sadržanu u mitovima, legendama i predajama, tim jedinstvenim fragmentima kolektivne svijesti, koji su kroz usmenu predaju preživjeli do današnjih dana. Zapravo, namjera ovog feljtona jeste da u jednom dijelu obradi i zanimljive aspekte šamanističke prakse bosanskih stravarki isprepletene u drevnim narodnim mitovima, koji su uostalom najbolji odraz života i razmišljanja naših predaka, njihovih navika, duhovnih poimanja i suživota sa prirodom.

Tragovima Tura

Čast da otvori prvo poglavlje bosanske mitološke scene zasluženo pripada mističnom biću Turu (biku) koji prema legendi drži Zemlju na svojim leđima (1). Kuriozitet ove mitološke predaje jeste i u tome što je prisutna jedino među bošnjačkim narodom i kao takva predstavlja iznimno bitan segment u potrazi za našim porijeklom. Istražujući dostupne predaje i podatke o istoimenom izumrlom divljem govedu turu (Bos primigenius) došao sam do zaključka kako su naši preci Iliri najvjerovatnije na teritorij Balkana došli sa područja današnje Indije i Irana, sljedeći ovu životinju u njenoj seobi ka europskom tlu. Naime, prema istraživanju Paleontološkog muzeja sveučilišta u Oslu, prvi primjerci pojavili su se na prostoru današnje Indije prije oko dva miliona godina p.n.e., odakle su migrirala na Srednji istok i druge dijelove Azije. Do Europe su stigli oko 250 000 godine. Tur je od prapovijesti bio značajna životinja za opstanak ljudi, pa tako i naše ilirske pretke, čemu svjedoče crteži u prapovijesnim špiljama ali i već navedena legenda.

Iako je nekoliko etnologa navodilo vjerovanje Bošnjaka u zemljodržca Tura u „Prilozi za orijentalnu filologiju“ Orijentalnog instituta u Sarajevu, godina stranici 310., navodi se krajnje zanimljiva praksa bošnjačkog naroda, koji je i nakon prelaska s arijanskog kršćanstva na islam nastavio odavati počast starim ilirskim božanstvima, pridruživši ih muslimanskim bogougodnicima poput Vejsila Karanija: „Tada sam od jedne siromašne starice, Puhalovke Alijaginice, koja je stanovala u Čebedžijama u Sarajevu, doslovce zabilježio ovo: »Srijedom se klanja podne i pokloni se: Ognju i Ognjevu Piru(2), Turu, Hadži Dedi, Hadži Kasapi, Sitoj Nefisi, Vejsil Karaniji, njegovu ocu i materi.“ U nastavku teksta autor navodi: "prava je šteta što je Gržić prilično neodređen, tvrdeći da" drži narod u Bosni i danas da svijet počiva na Turu, te kad se trese, da će se potresom pojaviti". Interesantno je da autor navodi kako će se Tur pojaviti pred ljudima kada se desi neki veliki zemljotres, što upućuje na drevne predaje o kijametu koji se među bošnjačkim narodom predviđa onda kada nestanu pčele, ovce i pšenica "na 40 godina prije kijameta".

U Cazinskoj krajini bik Tur se naziva Garonja, što slikovito prezentuje kako je riječ o biku crne dlake, kako je uostalom izgledao i stvarni Bos primigenius. Osobno, meni je zadnje navedeno najfascinantniji podatak pošto je ovo divlje govedo davno izumrla vrsta, naime, zadnji tur živio je do 1627.godine, te se nameće pitanje kako je naš narod upamtio njegov izgled posebno unatoč postojanju skoro nikakvih pisanih dokumenata o njemu. Zapravo, prava je enigma da li je iko u BiH znao da je takvo govedo nekad uopće i postojalo na našim prostorima, naročito među običnim narodom?!


Iliri su, posebno pleme Japoda, poput drugih drevnih naroda, uvijek za podizanje svojih naselja odabirali mjesta blizu vode, gdje su se najduže i zadržavali, baš kao i većina životinja, pa nije nimalo slučajno učestalost toponima koji počinju imenom Tur a nalaze se pored, ili na relativno manjoj udaljenosti od neke veće rijeke poput: Turija u Bihaću, rijeka Una, selo Turjak kod Višegrada, rijeka Drina, Turjak kod Banja Luke, rijeka Vrbas, Turić kod Pelagićevo, rijeka Sava, ili neka mjesta u Hrvatskoj, a u neposrednoj blizini BiH, poput Turanj u Karlovcu, rijeka Korana, Turopolje kod Zagreba, rijeka Sava, etc. Vjerovatno je u prošlim vijekovima bilo i više toponima po Bosni i Hercegovini ali su se kroz burnu istoriju i uticaj kolonijalnih osvajača ona postepeno mjenjala.

Lična imena

Tur i Pir su kod srednjovjekovnih Bošnjaka bila osobna imena što pokazuje popisi koje je navodio A.Sućeška u prilogu „Vakufski krediti u Sarajevu“ /Orijentalni institut u Sarajevu, 1996/ na stranici 120. gdje, između ostalog, piše: „Zajam: 3.600, od cijene (prodatog) meda (?) 360. Jamci: Ibrahim i Osman, sinovi Hizrovi, iz spomenute ulice. Prisutni: Nesuh hodža, sin Muhamedov; Mustafa, sin Tur Alijin; Husein, sin Pir Alije; Sefer hodža, sin Sejidov; Hadži Kurt Alija, sin ...“. Na stranici 223. navodi se popis u kojem pored drugih imena stoje i ova dva: „Tur Ali, sin Murada, Pir Ali, sin Murada...“, itd.


(1) Prema bošnjačkoj predaji ovaj svijet stoji na leđima divovskog bika Tura (Garonje). Kada on mrdne uhom negdje na zemlji se dogodi potres, a onog dana kada se Tur strese cijelim tijelom desiće se smak svijeta. Za tutnjavu koja se čuje za vrijeme zemljotresa narod kazuje da je to rika bika Garonje.

(2) Pir je naziv koji se najviše veže za sufizam, označava šejha, duhovnog vodiča, sveca. /The Pir or Sufi Saint in Pakistani Islam/. Oganj dolazi iz ilirskog jezika, kao i naziv ognjište, te označava vatru. Vrlo je moguće da se iza imena „Ognju i Ognjevu Piru“ - doslovni prijevod bi bio "vatri i vatrenom svecu"- kriju božanstva kućnog ognjišta, u koja po ilirskom vjerovanju pripada i zmija. Nameće se sam od sebe zaključak da su Oganj i Ognjev Pir drevna božanstva naših predaka odnosno vatra i zmija, totemi kuće i familije.

Nastavak teksta možete pogledati na


NDH i RS - jedna te ista priča

SAHARTV - Najveća greška Inckove nepristojne komparacije sastoji se u tome što je poredio pojave između kojih ne može da se uspostavi nikakva logička veza, upravo zato što liče kao jaje jajetu. Kad je riječ o nacizmu malih razlika, tu nikakva poređenja ne dolaze u obzir. Što su neki fenomeni sličniji, to su različitiji – temeljno je načelo domaće gnoseologije. Nema suprotnijih i različitijih pojava na svijetu nego što su koljač sa krvavom kamom među zubima i njegov odraz u ogledalu.

Piše: Tomislav Marković

Izjava visokog predstavnika Valentina Incka u kojoj je uporedio obilježavanje Dana Republike Srpske sa potencijalnim slavljenjem 10. aprila, kad je osnovana Nezavisna država Hrvatska, izazvalo je pravu buru u javnosti. Vladi Republike Srpske stigao je zahtjev od brojnih organizacija da se Incko “izvini srpskom narodu zbog izrečenih uvreda”. Potom je Vlada RS prekinula sve komunikacije i odnose s Inckom i Uredom visokog predstavnika (OHR). Nakon toga, članovi Udruženja žrtava i svjedoka genocida izrazili su podršku Valentinu Incku. Javio se i potpredsjednik Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine Miro Lazović koji smatra da je Inckova izjava neprimerena, ali istinita. Mediji i društvene mreže su se usijali od zapaljivih komentara, na sve strane uvređenost i zgražavanje zbog Inckove stilske figure. A šta je zapravo Valentin Incko rekao? “Ako bismo mi počeli slaviti ovakve praznike, onda bi se mogli neki sjetiti, a to je već bilo po novinama, da se slavi 10. april, odnosno travanj. To je bilo osnivanje NDH-a i ja mislim da to nikome ne pada na pamet. Treba gledati više u budućnost, a ne u prošlost”, neoprezno je bubnuo visoki predstavnik i otvorio Pandorinu kutiju iz koje nas je zaskočila potisnuta prošlost.


Neistini za volju, Inckovo poređenje zaista je neprimjereno. Ogromna je razlika između NDH i Republike Srpske, nije čudo što su se duhovi toliko uzbudili zbog verbalne nepravde visokog predstavnika. Nezavisna država Hrvatska bila je marionetska tvorevina data ustašama na upravljanje u okviru Trećeg Rajha, u kojoj je izvršen genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima. Za razliku od NDH, u Republici Srpskoj tokom rata 1992-1995. izvršen je genocid nad Bošnjacima, što je potvrđeno presudama Haškog tribunala u procesima protiv Radislava Krstića i Radovana Karadžića. Cilj režima Ante Pavelića bila je etnički čista Hrvatska, dok je cilj režima Radovana Karadžića bio potpuno drugačiji – etnički čista Republika Srpska. Ustaše su otvarale konc-logore poput Jasenovca i Stare Gradiške u kojima su istrebljivali nepoćudne elemente, za razliku od srpskih snaga koje su otvarale konc-logore poput Omarske i Trnopolja u kojima su istrebljivali nepoćudne elemente. Ustaše i njihovi saradnici klali su kamama i strijeljali nevine civile, dok su pripadnici Vojske RS i paravojne formacije postupali potpuno obrnuto: strijeljali su i klali nevine civile. U NDH masovno su ubijani komunisti, levičari i ostali borci protiv fašističke okupacije, bez obzira na nacionalnost; nasuprot tome, Ratko Mladić i njegove horde su tokom opsade Sarajeva granatirali i snajperisali sve Sarajlije redom, bez obzira na nacionalnost. Ogavni fašistički ustaški režim pljačkao je Srbe, dok su naši heroji u Bosni pljačkali Bošnjake. Kad ubija Maks Luburić, to je potpuno drugačije nego kad ubija Milan Lukić, nije svako klanje i mučenje nevinih žrtava isto. Moguće da se žrtve ne bi složile sa ovom konstatacijom, ali srećom nisu u mogućnosti da išta kažu, jer mrtva usta ne govore. Kad su ustaše silovale zarobljenice da bi ih potom odvele u Glinu, to uopšte nije isto kao kad su naši div-junaci silovali Bošnjakinje u hotelu Vilina Vlas kod Višegrada. Masovni pokolji u NDH odvijali su se pod blagoslovom Hitlera i nacističkog režima, za razliku od Republike Srpske gdje su se masovni pokolji odvijali pod blagoslovom i uz logističku podršku Slobodana Miloševića i režima iz Srbije. Iz navedenih primjera jasno je kao dan da je svako poređenje Republike Srpske sa Nezavisnom državom Hrvatskom krajnje neutemeljeno, sasvim neosnovano, potpuno zlonamerno i apsolutno neprihvatljivo svakom ko se iole razumije u genocid.


Međutim, nije NDH jedina marionetska paradržana tvorevina na koju Republika Srpska uopšte ne podsjeća, kako iz koljačkog anfasa, tako ni iz genocidnog profila. Recimo, Republika Srpska nimalo ne liči ni na Srbiju Milana Nedića koja je bila prva judenfrei teritorija na području Evrope. A ne liči zato što su nedićevci, ljotićevci, četnici i nacisti bili nešto efikasniji u istrijebljenju Jevreja, nego što su srpske snage bile u istrijebljenju Bošnjaka. Takođe, program etničkog čišćenja koji su sprovodili osnivači Republike Srpske u djelo ni izdaleka ne nalikuje na program etničkog čišćenja koji su sprovodili četnici Draže Mihailovića. Četnički pokolji muslimana na području Bijelog Polja, Pljevalja, Priboja, Čajniča i Foče u Drugom svetskom ratu ne mogu se porediti sa, primjera radi, pokoljima Bošnjaka u istočnoj Bosni u ratu devedesetih godina prošlog vijeka. Instrukcija Dragoljuba Mihailovića poslata Đorđu Lašiću i Pavlu Đurišiću 20. decembra 1941. godine nimalo ne liči na planove Slobodana Miloševića, Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Ratka Mladića, Biljane Plavšić, Nikole Koljevića, Dobrice Ćosića i ostalih akademika za stvaranje Velike Srbije. U narečenoj instrukciji Mihailović piše da su ciljevi četničkih odreda, između ostalog, “stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije”, kao i “čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i ne-nacionalnih elemenata”. To uopšte ne može da se poredi sa instrukcijama Miloševićevih nacionalističkih intelektualaca po kojima bi svi Srbi trebalo da žive u jednoj državi, a sve ostale treba pobiti i protjerati. Program četničkog pokreta iz septembra 1941. godine, upućen Vladi u Londonu, takođe nema svoj pandan u novijoj istoriji. Program predlaže, između ostalog, i sljedeće akcije: “posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom” i “izgraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice”. Svakom dobronamjernom je jasno da ove tačke četničkog programa nimalo ne liče na predloge Dobrice Ćosića o humanom preseljenju i razmjeni stanovništva.


Moglo bi se ovako nabrajati do sutra na šta sve Republika Srpska ne podsjeća, ali bi onda zlobnici mogli zaključiti da je riječ o entitetu koji ni na šta ne liči. Dovoljno je Inckovo neprimjereno poređenje, nećemo da dolivamo ulje na već rasplamsalu vatru. Osnovni problem visokog predstavnika je što on uopšte ne razumije lokalne tradicije, običaje i shvatanja, pa mu se onda lako omaknu nespretne stilske figure. Sreća da se zadržao na komparaciji, zlo bi bilo da je dogurao do neke neprikladne metafore. Prvo i osnovno pravilo domaće etike glasi: Ne postoje univerzalna etička mjerila. Ubistvo, pokolj, masakr, etničko čišćenje, silovanje, protjerivanje, genocid, pljačka – nisu sami po sebi zločini, niti predstavljaju prekršaj nepisanog prava. Kad pripadnici drugih naroda ubijaju Srbe, onda je to definitivno genocid; ali kad Srbi masovno ubijaju pripadnike drugih naroda, onda je to ili junačko djelo, ili je riječ o samoodbrani, ili se radi o preventivnom delovanju, ili je to u najgorem slučaju običan zločinčić koji može svakom da se omakne, pa oko toga ne treba dizati dževu, a i u tada ćemo poricati da se bilo šta desilo, ali kako god bilo – nije u pitanju genocid ili bilo kakvo kršenje nepisanih etičkih i pravnih regula. Naše ubice su uvijek junaci, narodni heroji, najveći sinovi nacije kojima priređujemo svečane dočeke, štampamo njihove likove na majicama i ukazujemo im najviše, gotovo religiozne počasti, i to na državnom nivou. S druge strane, njihove ubice su najobičniji zločinci, šljam, bašibozluk, krvoloci, koljači, okoreli kriminalci i ljudski otpad. Kad dvojica čine isto, to nije isto – tako glasi naš bazični etički princip, pogotovo ako je jedan od te dvojice Srbin, a drugi Hrvat. Najveća greška Inckove nepristojne komparacije sastoji se u tome što je poredio pojave između kojih ne može da se uspostavi nikakva logička veza, upravo zato što liče kao jaje jajetu. Kad je riječ o nacizmu malih razlika, tu nikakva poređenja ne dolaze u obzir. Što su neki fenomeni sličniji, to su različitiji – temeljno je načelo domaće gnoseologije. Nema suprotnijih i različitijih pojava na svijetu nego što su koljač sa krvavom kamom među zubima i njegov odraz u ogledalu. Jednojajčani blizanci više liče na bilo koju osobu na svijetu nego jedan na drugog.


Možda ovo liči na logiku nekog naopakog, paralelnog svijeta koji nimalo ne liči na ovaj koji poznajemo, ali to i jeste bio cilj nacionalističke kontrarevolucije. Nacionalisti su ostvarili svoj san. Stvorili su Republiku Zasebnicu (da se poslužim izrazom pesnika Miodraga Stanisavljevića), odvojili se od svijeta i civilizacije i napravili poseban mikrosvet u kojem sami određuju pravila, ne obazirući se na zdrav razum i logiku, a još manje na druga ljudska bića. Zločini u koje su nacionalisti gurnuli taj “svoj narod” koji, navodno, toliko vole – za svrhu upravo imaju otcjepljenje od svijeta. To je ono što Dostojevski kaže za Raskoljnikova u “Zločinu i kazni”, nakon ubistva starice: “Učinilo mu se u tom trenutku kao da je makazama sam sebe odsekao od svih i od svakog na svijetu”. Kad jednom počiniš zločin, nema povratka, osim putem priznanja, pokajanja i prihvatanja pravedne kazne, to je jedini put za povratak u ljudsku zajednicu, ali to je ovdje veća fikcija od svakog romana. Pošto od tog posla koji se vodi pod kodnim imenom “suočavanje s prošlošću” nema ništa, ostajemo zarobljeni u zločinačkom budžaku koji smo stvorili sopstvenim okrvavljenim rukama. U tom mračnom brlogu sve je obrnuto naglavce: nacija je boginja kojoj prinosimo ljudske žrtve, ubice su žreci nacionalističke religije, crno je bijelo, ljubav je mržnja, zlo je dobro, a poređenje jedne genocidne tvorevine sa drugom je sramna uvreda – kad već ne možemo da ga zabranimo zakonom.



Predstavljen portal o genocidu nad Bošnjacima

SAHARTV - U Narodnom pozorištu večeras je predstavljen projekt “Genocid nad Bošnjacima od 1992. do 1995. godine, izvršen u svrhu podjele Republike Bosne i Hercegovine i stvaranja 'Velike Srbije'”.

Pokrovitelji su član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović i reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein-ef. Kavazović, javlja TV1.

Riječ je, zapravo, o portalu koji će prikupljati svu dokumentaciju o počinjenim ratnim zločinima.

"Nije lako suočavati se ponovo sa slikama užasa koje su nastale tokom agresije BiH. No, cilj je bio napraviti bazu podataka na jednom mjestu, evidentirati svako zlo, svakog ratnog zločinca, svaku žrtvu, sačiniti crni i krvavi mozaik onoga što se desilo u BiH. Potrebno je to sačuvati od zaborava, manipulacije i iskrivljivanja činjenica, te napraviti multimedijalnu audio-vizualnu prezentaciju koja će biti dostupna svima. Na pitanje ambasadora jedne prijateljske zemlje bojim li se da bi se ovo mogli shvatiti kao provokacija prema srpskoj stani, ja sam mu odgovorio da istina nikada i prema nikome ne može biti provokacija", poručio je Izetbegović.

Reis Kavazović istakao je da je važno imati dostupna znanja o ciljevima agresije i onoga što je ona izazvala.

"Zarad nas i BiH i danas i ubuduće podsjećamo i sebe i druge na tragedije koje su nam se dogodile. Sa dubokom tugom sjećamo se ubijenih imama, sjećamo se na stotine njih koji su završili u logorima. Zapaljeno je 614 džamija od 1.200 i do temelja porušeno, materijal je razbacan na smetljišu. Bila je to metoda zastrašivanja i izazivanja panike", naveo je reis Kavazović.

Podsjetio je da je od rata prošla 21. godina.

"Istina je jedino oružje u rukama onih koji nemaju moć, istina se mora zaštititi od onih koji žele uspostaviti paralelnu istinu koja njima odgovara. Ona nam je potrebna da je drugi nikad ne bi zloupotrijebili", poručio je reis Kavazović.

Rasim Muratović, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA upozorio je da je iza nas 20. vijek - vijek genocida.

"Planeri, organizatori i realizatori imali su namjeru da unište sve. Takve radnje pravno su kvalificirane kao genocid, bio je to zločin iza kojeg je stajala Srbija. Pokrenuli smo web portal, a cilj je da se cijelom svijetu putem društvenih mreža pokažu korijeni, uzroci, ciljevi i razmjere agresije na BiH. Dakle, da se sakupi, sistematizira i na popularan način prezentiraju ratne žrtve. Imat ćemo dnevne vijesti, kalendar, audio i vizualne priče... Bit ćemo epicentar događanja, te na jednom mjestu prezentirati sve podatke vezane za agresiju i genocid. Cilj nije da iz starih raspirujemo nove ratove, važno je upoznati prošlost i razdvojiti istinu od neistine", poručio je Muratović.

Amor Mašović, predsjedavajući Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, podsjetio je na dva miliona prognanih i izbjeglih, te 30 hiljada silovanih žena, majki, djevojčica, kao i na više od 32 hiljade nestalih od kojih je pronađeno tri četvrtine, ali i na 150 hiljada logoraša, te više od 750 masovnih grobnica.

"Svaka deveta nestala osoba je žensko, 84 posto svih nestalih su Bošnjaci", poručio je, između ostalog, Mašović.


Dodik nije pozvan na Trumpovu inauguraciju, 10.000 dolara platio za ulaznicu na bal

U javnosti se proteklih dana špekulisalo o tome je li predsjednik BH entiteta "Republike Srpske" Milorad Dodik zaista dobio poziv iz SAD na prijem u Washingtonu povodom inauguracije novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Sada je pak sasvim izvjesno da Dodik neće i po pravilima protokola ne može prisustvovati inauguraciji jer je za istu poziv dobio samo ambasador BIH u SAD-u Haris Hrle, saznaju Dodik može prisustvovati samo balu koji će biti održan poslije inauguracije, jer je preko Predstavništva RS u Washingtonu uplatio 10 000 dolara za ulaznicu za bal.Podsjećamo, prijem će biti održan 20. januara sljedeće godine u Washingtonu, kada će Trump preuzeti dužnost predsjednika SAD. Donald Trump je na izborima za predsjednika SAD, koji su održani 8. novembra, pobijedio protivkandidata Hillary Clinton, čime je postao 45. predsjednik SAD.


Saudijska Arabija će pogubiti 150 osoba do kraja ove godine

Saudijska Arabija planira pogubiti najmanje 150 osoba do kraja ove godine, što radi već drugu godinu zaredom, navodi se u istraživanju organizacije za ljudska prava.

Neki od njih su oni koji su osuđeni za djela koja se tiču državne bezbjednosti, uključujući i proteste, od kojih su dvojica strani državljani, a četvorica maloljetnici. Osim njih, 81 osoba, uključujući i 20 stranih državljanja su pogubljeni zbog ubistava, a 23 osobe zbog trgovine drogom, prenosi Independent. U istraživanju se navodi da su pravne norme zanemarene na sudovima Saudijske Arabije, a jedan od problema jeste i nedostatak prisustva advokata na ročištima, kao i prisilno svjedočenje. 47 zatvorenika pogubljeno je 2. januara zbog optužbi za terorizam. To je bila najveće masovno pogubljenje u Saudijskoj Arabiji još od 1980. godine. Smrtna kazna u Saudijskoj Arabiji može biti izrečena za djela poput ubistva, silovanja, korištenja droge, preljubu i vradžbinu.


Kanadska novinarka koja izvještava iz Sirije od početka rata održala emotivni govor u UN: "Sve što čitate o Siriji u korporativnim medijima je zapravo potpuno suprotno"

Kanadska novinarka i aktivistica za ljudska prava, Eva Bartlett, održala je emotivni govor u UN-u u kojem je poručila kolegama iz Zapadnih medija kako njihovi izvori na terenu u Siriji "nisu kredibilni" te su "kompromitirani".

"U više navrata sam posjetila Homs, Maaloulu, Latakiju, Tartus i Aleppo četiri puta. Potpora naroda za njihovu Vladu je apsolutno stvarna. Sve ono što čujete i čitate u korporativnim medijima je zapravo potpuno suprotno", poručila je Bartlett.

"Nadalje, ono što čujete i čitate u korporativnim medijima, i nazvat ću ih imenom - BBC, Guardian, New York Times i drugi - sve ono što čitate o Aleppu je suprotno od stvarnosti. Mediji žele zavarati javnost demonizirajući predsjednika Assada i mijenjajući činjenice o ruskoj potpori za Damask", istaknula je.

"Novinske organizacije se oslanjaju na Sirijski Opservatorij za Ljudska Prava (SOHR) koji je baziran u Coventryu, Britaniji, a njime upravlja samo jedan čovjek. Informacije se baziraju na temelju kompromitiranih skupina kao što su Bijele Kacige", poručila je kanadska novinarka.


Ciganska magija

Cigani su bez ikakve sumnje izuzetno zanimljiv nomadski narod, koji je oduvijek plijenio pažnju svojim bogatim folklornim ali i životnim navikama. Iako se za njih tvrdi da su narod bez prave vjere, najčešće zbog toga što od svake religije na koju su naišli uzimaju samo ono što njima odgovara, Cigani su izuzetno duhovan narod.

Družeći se sa pojedinim Romima imao sam prilike doći do krajnje interesantnih izjava sa kojima se sasvim sigurno može bolje razumijeti šaroliki religijsko-magijski svijet ovih nomada. Kako i sami tvrde za sebe oni su jako tradicionalna skupina koja se strogo drži starih zakona i običaja, najviše zbog straha da ih u protivnom više sile ne bi čule. Naime, uvjerenja su da ovaj zemaljski i gore nebeski svijet egzistiraju i komuniciraju posredstvom drevnih pravila, koja su bijeli ljudi skoro pa u potpunosti zaboravili. Njegujući stara pravila, ritualne geste, pokrete i molitve, koji su zapravo i jedini mogući način komunikacije sa višim silama, Romi si obezbjeđuju zaštitu i pomoć istih tih nadnaravnih entiteta.

Opasna ciganska magija

O Ciganima se uglavnom i danas priča sa puno predrasuda, koje ih izjednačuju sa pripadnicima kriminalnog miljea, no, kada se zaista želi upoznati njihov svijet i sam način života onda se dođe do drastično drugačijih zaključaka. Istina je da i među njima ima ljudi koji se bave nelegalnim stvarima, kao i među svim drugim zajednicama, no ono što njih čini posebnim i jedinstvenim, osim vječitog optimizma i sklonosti ka kiču i pretjerivanju, jeste upravo ona magična nit sa kojom se rađaju i umiru.

Spletom historijskih dešavanja i samog nomadskog načina življenja Romi su, poput Židova, imali priliku da asimiliraju mnoga religijska i magijska vjerovanja naroda sa kojima su stupali u kontakt, te su u interakciji s njima nadopunjavali svoja autohtona, i na taj način stvarali krajnje fascinantne rezultate. Dokaz tomu jeste i priznanje mnogih bosanskih stravarki i hodža iscjelitelja kako se najteže skida ciganska magija „jer Romi nisu od jedne vjere" pa treba dosta muke i znanja da se pogodi pravi način kako razmrsiti ono što je neka njihova vračara napravila.

Čaranje sa mrtvacom

Proučavajući osnove romske magije došao sam do zaključka da se ona najviše bazira na kultu mrtvih te ritualnim povezivanjem sa svijetom mrtvih, odnosno svijetom duhova, njihove čarke dobijaju punu moć i volumen. Upravo u tome se i krije odgovor na pitanje zbog čega se njihova magija smatra jednom od najopasnijih.

Stare Ciganke i danas odlučno tvrde kako se sa soli koja je zamotana u neki papir prenoćila u ustima mrtvaca može na smrt omađijati bilo koji čovjek. Posebno je poznata praksa čaranja za ljubav kada bi se guranjem male slike u usta mrtvaca određena osoba doslovno dovela u stanje da umire od ljubavi za onom osobom za koju je ciganska vračara radila tu mađiju.

Traženje pomoći od mrtvih predaka je praksa i bosanskih Roma koji u pojedinim teškim situacijama, poput izbjegavanja suda i zatvora, mole se na grobu nekog svog umrlog člana familije sa zahtjevom da ih izbavi iz nevolje. Koliko su predani komunikaciji sa mrtvima dokazuju mnogi primjeri magijske manipulacije sa duhovima. Još i danas se među Ciganima može čuti kako se duh mrtve osobe može vratiti nazad u kuću ako neki dušmanin na sahrani otkine komadić križa i tajno ga gurne u džep ili torbu nekog od ukućana. Navodno, to svetogrđe će toliko razljutiti duha da će se vratiti u kuću i uznemiravati nekog od članova familije sve dok se taj komadić ne vrati nazad.

Nema ljubavi bez šišmiša

Ciganske vračare tvrde da postoji 99 načina da se zarobi nečije srce ljubavnim čarkama. Neki od njih su jednostavniji a drugi komplikovaniji za izvedbu. Najčešći rekviziti su za njihovu izradu su šišmiš, ljubavno bilje, konac, katanac, voda sa izvora, itd.

U romskoj ljubavnoj magiji važno mjesto zauzima šišmiš od čijeg krila se radi tilsum za opčiniti i primamiti. Nakon što se odsječe srebrnim novčićem krilo se omota crvenom vunom ali tako da se ostavi maleni krug na sredini, kako bi se kroz njega mogla progledati tri puta željena osoba. Ni krv šišmiša nije ništa manje bitna. Ciganke običavaju prodavati kocke šećera na kojima je krv ove životinje uz riječi:" Daj to mužu u kafi da popije, pa ćeš mu biti slatka kao šećer a skupa kao krv!"

Muškarac koji želi da ga neka žena zavoli po savjetu ciganske vračare ulovit će šišmiša, spalit ga u vatri sve do ugljenisanja, a onda malo tog pepela umutiti u čaši vode i ponuditi onoj čiju ljubav priželjkuje. Isti rezultat postići će i sa koščicom uzetom iz desnog krila ove životinje.

U nemogućnosti da se dođe do ovog rekvizita Ciganke upute one željne ljubavi da nabave djetelinu sa četiri lista i da je u crkvi posvete na oltaru a onda tajno stave u odjeću onog koga vole.

Sve muke „zavezanog“ muškarca

Javna je tajna da su mnoge žene u prošlosti obilazile ciganske gatare i vračare u želji da im otkriju sudbinu ili kod njih kupe sihire za ljubav. Kada dođe neka bijela žena kod Ciganke po ljubavni savjet i pomoć kako da zauzda ljubavnika ili muža ona joj obično kaže da potajno uzme malo njegovog izmeta i skuha ga sa jednim kokošijim jajetom i malo šećera. Poslije mu taj napitak sipa u maloj količini u hranu i kaže:" Kao što guzica ne može da priča, tako ni ti NN ne mogao pričati sa drugim ženama, jedino sa mnom!"

No, treba naglasiti i činjenicu kako potražnja za magičnim rješenjima ne jenjava ni u današnje vrijeme. Obraćanje ciganskim vračarama, posebno onima koje potiču sa rumunjskog govornog područja, iako diskretno zaštićeno od pogleda javnosti, bez svake sumnje jedan je od obrazaca rješavanja diskutabilnih životinih situacija na našim prostorima.

Ako neka žena ili djevojka želi osigurati da momak ili muž bude samo njen, a kako bi mogla bezbjedno švrljati i sa strane, onda ona po savjetu neke stare Ciganke, pažljivo prikupi muškarčeve sperme, nakon spolnog odnosa, te je potom izlije u nov katanac, koji kada se kupuje ne pogađa se u cijenu, i zaključa ga. Osim toga, kako bi bila sigurna da će ove jednostavne čarke biti djelotvorne, vračara nalaže da žena dok muškarac spava, posebno ako je pritom i pijan, diskretno ga izmjeri koncem duž cijelog tijela; od čela do usta, od usta do srca, od srca do pupka, od pupka do testisa, od testisa do koljena i od koljena do stopala. Konac se potom savije u kanuru ili svitak, one dužine koliki je mužev penis. Tako posložen konac ona čuva u svojoj kući kao garanciju da će magija odraditi svoju zadaću.

Ako bi na taj način omađijani muškarac nakon nekog vremena zaista i počeo gubiti potenciju kod nekih drugih žena, ali i želju za njima, počeo bi sumnjati da je žrtva vezivanja te se i on obraća vračarama za pomoć. Ukoliko ne bi pogodio onu koja stoji iza samog vezivanja, za koju se vjeruje da može istog trena poništiti mađiju, onda bi mu ta „pogrešna“ bajala i djelila različite savjete kako pronaći lijeka svojoj muci. Najčešći savjet bi bio da „zavezani“ proguta živu ribicu, ili da izbije čvor na plotu ograde nekog groblja i pomokri se kroz njega. Isto tako, preporučivala bi da ona žena sa kojom on želi voditi ljubav opere kosu a da on tu vodu popije. Ne pomogne li ništa od navedenog vračara se upućivala u dom nesretnog muškarca i ispod kreveta mu zakucala čekićem pet eksera, po jedan u četiri ćoska a peti u sredinu, bajući: „“ Kako ovi klinci ulaze u pod, tako i ti NN da probiješ NN!“.


Papa Francis u pismu Bašaru Asadu izrazio suosjećanje sa sirijskom nacijom

SAHARTV - Lider katoličkog svijeta je slanjem pisma predsjedniku Arapske Republike Sirije ukazao na svoje simpatije naciji ove zemlje i osudio bilo kakvu vrstu nasilja, te od svih zatražio da se potrude za privođenje kraju rata u ovoj zemlji.

Papa Francis, katolički lider, danas je poslao pismo Bašaru Asadu, predsjedniku Arapske Republike Sirije. Mario Zinari, nuncij Pape (ambasador) je prilikom susreta sa Bašarom Asadom, predao ovo pismo. Novinska agencija Sana je objavila izvještaj u kojem stoji da je papa Francis ukazao na svoje simpatije i suosjećanje, u ovo teško vrijeme, sa Sirijom i nacijom ove zemlje, te osudio svaku vrstu ekstremizma i terorizma. Papa Francis je kroz ovo pismo uputio zahtjev da se svi potrude oko okončanja rata u Siriji, te da ponovo zavlada mir, i da se ova zemlja vrati prethodnom modelu, suživotu svih kultura i religija. Asad je također čestitao Zinariju na dolasku do titule kardinala, te stavio naglasak na njegovo zadržavanje kao vatikanskog ambasadora u Damasku kao jedinstven primjer u svijetu, što ukazuje na političku, historijsku i humanitarnu pozadinu, te rekao da je to pokazatelj velike pažnje pape Francisa kada je u pitanju Sirija i njen narod. Asad je također naglasio da su vlada i narod Sirije odlučni u uspostavi sigurnosti i stabilnosti, te da se još uvijek radi na kompromisu, i upravo to je najbolji način da se dođe do tog cilja.


Suđenje ratnom zločincu Ratku Mladiću - predvodniku zvijeri

SAHARTV - U nastavku završne riječi na suđenju Ratku Mladiću, tužioci su naglasili da je, po dokazima, general Mladić "predvodio kampanju etničkog čišćenja" nesrpskog stanovništva tokom rata u BiH.

Progon Bošnjaka i Hrvata bio je, po tužiocima, osnovno sredstvo kojim je vojska pod Mladićevom komandom ostvarivala cilj udruženog zločinačkog poduhvata - formiranje srpske države sa što manje unutrašnjih neprijatelja.

Mladića, tadašnjeg komandanta Vojske takozvane Srpske Republike Bosne i Hercegovine (zapravo JNA koja je samo promjenila uniformu) zastupnici optužbe označili su kao "ključnu ličnost na autoputu za pakao" na koji je, kao što je prije rata zaprijetio, Bosnu i Hercegovinu poslao lider bosanskih Srba Radovan Karadžić.

Tužilac Alan Tieger citirao je Karadžićevo upozorenje u Skupštini BiH, iz oktobra 1991., da će BiH krenuti istim "autoputom za pakao kao Hrvatska i Slovenija", nakon što su bošnjački i hrvatski poslanici donijeli odluku o raspisivanju plebiscita o nezavisnosti BiH.

- Nemojte misliti da nećete povesti BiH u pakao, a Bošnjake u mogući nestanak, zato što neće moći da se brane - rekao je, po tužiocima, tada Karadžić.

Tužilac Tieger tvrdio je da je tokom suđenja dokazano da je Mladić preuzeo na sebe da ostvari sveobuhvatni strateški ratni cilj koji je, u maju 1992., proklamovala Skupština takozvane Srpske Republike BiH - razdvajanje Srba od Bošnjaka i Hrvata, prenosi BIRN.

Kao dokaz da je Mladić bio svjestan da se taj cilj može ostvariti samo nasilno, odnosno zločinima, Tieger je citirao generalove riječi poslanicima da je to "lako reći, a teško ostvariti", jer:"Ljudi i narodi nisu novčići, ni ključevi da se premještaju, tek tako, iz džepa u džep".

Po zastupnicima optužbe, Mladić je ubrzo ostvario postavljeni cilj - "brutalnom silom" preuzeo je, sa svojom vojskom, sve teritorije koje je političko vodstvo označilo kao srpsko, protjerujući sa njih Bošnjake i Hrvate.

Tužilac je kao dokaz o Mladićevom odnosu prema Bošnjacima citirao njegove riječi iz 1994. da "Turci moraju nestati s naših područja" i da "nisu ni Turci, nego poturice, najgori ološ".

Pozivajući se na brojne dokumente RS i izjave međunarodnih zvaničnika, tužilac Tieger je istakao da je "etničko čišćenje bilo politika srpskih lidera".

Zastupnik optužbe odbacio je, kao "apsurdnu", tvrdnju odbrane da Mladić nije učestvovao u kreiranju, niti u ostvarivanju ratnih ciljeva Skupštine RS, citirajući njegove riječi da "zadaci VRS proističu iz strateških ciljeva".

Tužilac Arthur Traldi naznačio je da je "u prve dvije nedjelje svog postojanja", s proljeća 1992., VRS pod Mladićevom komandom etnički očistila od nesrba "šest općina", počinivši pritom "osam masovnih ubistava" i nezakonito pritvarajući civile u sedam logora.

- Mladić je iskoristio svoju moć za postizanje ratnog cilja užasnim zločinima koji su se ponavljali po istom obrascu - rekao je tužilac Traldi, navodeći da su sela uništavana, civili ubijani, stanovništvo raseljavano ili zatvarano u logore pod nehumanim uvjetima.

Po tužiocu, "dokazi pokazuju da je Mladić imao čvrstu komandu i kontrolu" nad VRS tokom tih operacija, nasuprot tvrdnjama odbrane da je presudni uticaj na Mladićeve podređene imao vrhovni komandant Karadžić.

Optužba je, kao dokaz za to, u sudnici pustila Mladićeve riječi da je "sve što nosi pušku pod mojom komandom, ako misli da nosi glavu". Tako je, u prisluškivanom razgovoru, odgovorio na pitanje podrđenog da li su pod komandom VRS i ljudi Željka Ražnatovića-Arkana.

Tužilac je naglasio da su "Karadžić i Mladić zajedno radili na postizanju cilja udruženog zločinačkog poduhvata".

- Karadžić je davao strateške smjernice, ali je ostavljao profesionalcima da vode vojsku. Nema dokaza da je Karadžić zaobilazio Mladića i naređivao vojsci da čini zločine bez Mladićevog znanja - kazao je Traldi.

Mladić je, kako je tvrdio tužilac, dobijao "direktne izvještaje o zločinima". Kao primjer, Traldi je naveo vojne izvještaje o protjerivanju nesrpskog stanovništva iz Bosanske krajine.

"Naredbom za etničko čišćenje", Traldi je nazvao Mladićevu direktivu iz 1993. da VRS silom primora bošnjačke snage da, "zajedno sa stanovništvom", napusti istočnu Bosnu.

Tu direktivu, podređene jedinice su, po tužiocu, efikasno sprovele, protjerujući na hiljade civila. "Gore li turske kuće? Neka gore...", rekao je, po tužiocima, tadašnji komandant Drinskog korpusa VRS Milenko Živanović u jednom prislušivanom razgovoru.

Tom Mladićevom direktivom, naznačio je Traldi, "samo je stavljena na papir" praksa koju je VRS, pod njegovom komandom, primjenjivala od početka rata.

Pobijajući tvrdnju odbrane da su logori za nesrbe, u kojima su počinjeni brojni zločini, bili pod kontrolom policije RS, a ne Mladića, zastupnik optužbe je kazao da su logorima "združeno" upravljali policija i vojska.

Citirao je dokument tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS Mića Stanišića po kojem "vojska prikuplja što je više Bošnjaka moguće i ostavlja ih u logorima MUP" pod "lošim uvjetima".

Tužioci će sutra nastaviti da iznose završnu riječ.

Mladić je optužen je za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Za iste zločine, bivši predsjednik RS Karadžić, pred Tribunalom je u martu ove godine nepravosnažno osuđen na 40 godina zatvora. Karadžić je na tu presudu danas uložio žalbu, saopćio je BIRN - Justice Report.

( / FENA)


Čudesna moć hamajlije

Hamajlije se izrađuju od prapovijesti i kao takve vjeran su pratilac čovjeka u svim njegovim epohama postojanja. Ideja da neki poseban predmet može da zaštiti od zla stara je koliko i sam čovjek te je sasvim sigurno opravdalo svoju svrhu jer u protivnom ta bi se praksa napustila već odavno.

No, pogrešno je misliti da hamajlija samo štiti od uroka i magije, iako je to njena elementarna namjena, već ona ima daleko veću moć. Zaštita od hladnog i vatrenog oružja, napada zlih duhova, energetskih vampira, bolesti, ali i ogovaranja tojest negativne propagande, su samo neke od kvalifikacija koje posjeduje ovaj čarobni rekvizit.

Zašto nam treba hamajlija

Iz iskustva pouzdano znam da mnogo puta ljudima u rješavanju njihovih problema nije potrebna magijska usluga. Naime, često su pojedinci sami sebi najveći dušmani i svojim nezrelim ponašanjem uzrokuju si stalne probleme na poslu, u kući ili ljubavi. Dedukcijom došao sam do saznanja kako im je najbolje saliti olovo, kako bi se što lakše i brže oslobodili unutrašnjih blokada i straha, te otvoreno porazgovarati s njima, zapravo, osvjetliti im srž problema.

Najbolja stvar koja se svakom od nas može desiti jeste ta da sami sa svojim urođenim potencijalima i sposobnostima kročimo kroz život, jer tada ćemo zračiti samopouzdanjem i zadovoljstvom.

Naša životna sreća i smisao ne smiju ovisiti od talismana, partnera, prijatelja, materijalnih vrijednosti jer - sve su to stvari i osobe koje se lako mogu izgubiti. Razvijati svoje od Boga date sposobnosti, i na kraju krajeva, držati uzde života u svojim rukama, jedini su ispravni put za kvalitetan i kreativan život.

No, kako većini ljudi nije lako spoznati te važne životne mudrosti i usvojiti ih za početak im je potreba određena pomoć. A ona se upravo bazira na zaštiti od negativnih upliva kojima smo svakodnevno izloženi. Treba napomenuti kako hamajlija osim svoje apotropejske uloge ima i impresivan psihički uticaj na svog nosioca, naime, i sama spoznaja da uza se imamo nešto takvo ulijeva nam određenu dozu samopouzdanja. Što je, na kraju krajeva, jako dobro, pošto na takav način postižemo veću koncentraciju pozitivne energije u sebi i oko sebe.

Sa druge strane svrha hamajlije, po mom mišljenju, jeste da nas zaštiti od svega onoga što nije od Boga, a to su neprijateljski raspoložene osobe, negativna mjesta i događaji, koji slučajno ili namjerno, mogu u većem ili manjem intenzitetu nepovoljno uticati na naše psiho-fizičko stanje i sudbinu. Tu najviše mislim na urokljive oči (zavist ili divljenje) te nagaze svih oblika.

Pravila za uspješan rad

Moć odnosno profilaktička efikasnost hamajlije ovisi od nekoliko faktora. Prvi od njih svakako je upućenost u spiritualnu nauku onog ko je izrađuje. Postoji na stotine verzija onoga što se treba unijeti u sadržaj nekog amuleta, što prvenstveno ovisi o potrebi njenog budućeg vlasnika ali i određenim preferencama do kojih se dolazi analizom ličnih podataka naručitelja zaštite.

Odmah iza toga dolazi ono što se u Bosni naziva "nafakali ruka" a kod Arapa i Perzijanaca - baraka. Pod ovim pojmom misli se na božiji blagoslov koji posjeduju sveci no to je najkraća definicija. U širem smislu baraka je moć koja se može prenijeti na potomstvo ili čak biti nasljeđena od nekog pretka. Nju posjeduju i neki prirodni objekti i mjesta. Naime, poznato je kako je na pojedinim mjestima zemljin magnetizam intenzivniji nego uoubičajeno i ta su područja poznata po svojoj pozitivnoj energiji. Na njima su sagrađena neka najpoznatija sveta takozvana čudotvorna mjesta poput Lurda u Francuskoj itd.

Još jedan neophodan segment uspješnog sastavljanja hamajlija jeste direktna ili indirektna komunikacijama sa višim silama, posebno sa poznatim alimima (evlijama), koji se nalaze na jednoj od sedam nebeskih sfera i bez čije zaštite i pomoći nema ni uspješnog rada.

Zaključavanje hamajlije

Za izradu moćne i učinkovite hamajlije, osim osnovnih podataka poput imena i prezimena, datuma rođenja te imena roditelja, onaj ko naručuje amulet treba se izmjeriti, ili da mu to neko učini, koncem od vrha glave do pete i tu mjeru donese ili pošalje. Ukoliko nije u prilici ni prvo ni drugo onda se naznači visina. Nakon što se hamajlija završi i posebnom dovom "zaključa", sa tim koncem-mjerom omota se hamajlija i sveže u čvor. Time je njena izrada komplentirana.

U hamajlijskom tekstu vrlo često se susreću pojedina kur'anska poglavlja koja se tradicionalno smatraju profilaktičkim: 112, 113, 114 i Ajet-ul Kursi, no pored njih postoji i naglašena upotreba magijskih kvadrata tzv.vefkova u čijem sadržaju je neko od 99 Allahovih imena, te razni ezoterični znakovi poput sedam simbola magije, od kojih je jedan pentagram ili petokraka zvijezda, heksagram itd.

Osim na papiru sadržaj amuleta se može urezati i na srebrnu pločicu te nositi kao privjesak oko vrata. Potrebno je znati kako postoje i takozvane "kućne hamajlije" koje se specijalno izrađuju za zaštitu materijalne nekretnine. Kućna hamajlija standardno se postavlja iznad ulaznih vrata kako bi štitila dom i familiju od zla.

Jednom kada se završi sa ispisivanjem sadržaja, te nakon "zaključavanja", hamajlija se mora omotati selotepom kako bi se na takav način spriječio bilo kakav dodir sa vlagom, znojem ili bilo nekom drugom nečistoćom. To je jako bitno pošto bi prljavština ili voda mogla deformisati izgled pojedinih slova ili znakova i time u potpunosti uništiti cjelokupni smisao.

U tradicionalnom životu naroda BiH hamajlija se nekada nosila u malenoj metalnoj ili drvenoj kutiji obješenoj oko vrata, preko ramena, ruke ili struka. Vremenom takvu praksu zamjenile su kožne kesice koje su puno jednostavnije i praktičnije za upotrebu.

Ukoliko se hamajlija radi u cilju da nosioca zaštiti od ozljeda koje uzrokuje hladno ili vatreno oružja tada se mora zamotati u životinjsku kožu, na našim prostorima koristi se ovčija koža ili mušema, dok je u arapskom svijetu jako popularno zamotati je u kožu kameleona.

I u prvom i drugom slučaju ono čega se svaki vlasnik hamajlije mora striktno pridržavati jeste pravilo da je nikada ne smije otvoriti i gledati u njen sadržaj. U protivnom hamajlija će postati neučinkovita.

Protjerivanje kućnih džina

Iskreno govoreći vrlo često proces izrade hamajlije zna biti dosadan, naročito ako se taj posao oduži na mjesec ili dva. Kako je više manje poznato ona se nikad ne izrađuje u toku dana već uvijek noću, iza ponoći, i već samim time dovoljno je jasno da traži i određenu psiho-fizičku snagu, volju i koncentraciju. Svaki put iz prostorije u kojoj se piše moraju se protjerati amiri - kućni džini, nevidljivi stanovnici koje ima svaka kuća. Amiri imaju sklonost da pokvare svaki magijski rad jer ne trpe ulazak drugih nevidljivih sila na njihovo područje.

Vladanje odnosno manipulacija sa spiritualnim snagama obavezan je segment uspješnog rada u bilo kojoj sferi magije. Upravo zbog toga često u svojim tekstovima ali i razgovorima sa drugima naglašavam da magija nije niti jednostavna niti uopće vještina za svakog nego samo određene pojedince.

I za kraj, htio bi reći ponešto i o cijeni izrade zaštite. Prema načelima duhovne nauke cijena hamajlije nije jasno utvrđena i ona ponajviše ovisi o reputaciji onog ko je sastavlja i piše. Uz to treba dodati i cijenu pojedinih sastojaka poput šafrana, mošusa ili ružine vodice, koji čine važne komponente mastila. No, nije uvijek potrebno pisati takvom tintom već pojedini slučajevi zahtjevaju pisanje crvenom ili crnom olovkom i slično. Sve u svemu, izrada ovog jedinstvenog profilaktičkog predmeta nije niti jednostavna niti jeftina te se zbog toga treba prije naručivanja hamajlije dobro informisati o svemu vezanom za nju.

Zaštita firme

Danas kada je ekonomska situacija generalno svugdje loša pojedinci ali i firme bore se za svoj opstanak, služeći se svim i svačim, a posebno crnom magijom, da unište konkurenciju. Stoga, nemali je broj nekad uspješnih poslovnih ljudi koji su doslovno preko noći propali i zatvorili svoje firme.

Opisi onih koji su doživjeli ovakav scenario su uglavnom vrlo slični: nagli pad klijenata, pa sve do toga da nema niti jednog, blokiranost u svakom pogledu, završeni poslovi bez isplate, nesloga na radnom mjestu, itd.

Zbog toga, vjerovali ili ne u crnu magiju, svaka firma bi trebala biti zaštićena određenom vrstom hamajlije te, s vremena na vrijeme, "očišćena" nekim magijskim egzorcističkim ritualom, posebno mjesta kroz koja prolazi svakodnevno mnogo ljudi. Pod zaštitom ne mislim na one klasične religijske simbole i suvenire, poput krsta, ikona, tespiha/brojanica, slika Kabe i sličnog, jer to ne može pružiti adekvatnu zaštitu, pošto se svaka zaštita od zla radi na poseban način i uz upotrebu podataka i određenih molitvi.

Za više informacija/narudžbu hamajlije pisati na:


Otkriveno koje zemlje finansiraju DAIŠ

SAHARTV - Jedan zapadni portal je u svom najnovijem izvještaju objavio listu međunarodnih sponzora terorističke grupe DAIŠ.

Kanadski portal Global Research je u svom najnovijem izvještaju predstavio listu šest zemalja, uz cionistički režim, kao sponzore terorističke grupe DAIŠ u svijetu.

Global Research je u izvještaju istakao da je tu listu pripremio Tom Anderson, američki pisac i autor, za svoju knjigu, te bi trebalo da se knjiga pod nazivom "Prljavi rat u Siriji" uskoro objavi.

Prema izvještaju Al-Alama, Anderson je u toj knjizi obratio pažnju na zemlje i strane sponzore DAIŠ-a, te načine pružanja te podrške.

Prema tom izvještaju, Saudijska Arabija, Turska, Katar, cionistički režim, Velika Britanija, Francuska i SAD podržavaju i sponzoriraju DAIŠ, i uloga svake od nje ukratko je opisana:

Saudijska Arabija

2006. godine Saudijska Arabija je od SAD-a primila direktnu naredbu za formiranje DAIŠ-a (u Iraku) s ciljem sprječavanja zbližavanja zemlje s Iranom.

2011. godine Saudijska Arabija je podržavala oružani ustanak u gradu Dera u Siriji, i pružila financijsku i oružanu podršku svim naoružanim elementima u Siriji, te ih jasno omeđila kako bi smanjila njihovu nezavisnost.


Vlada Turske obezbijedila je siguran prolaz naoružanim teroristima kako bi došli na sjever Sirije, te je, uz saradnju Saudijske Arabije, stvorila Front En-Nosra. Ova zemlja je zapovijedala naoružanom grupom Džejš-ol-Fath u operacijama napada na sjever Sirije 20015. godine, te je bila domaćin čelnicima naoružanih grupacija, a i organizirala je proces prodaje nafte koju je DAIŠ osvojio, te pružala ljekarske usluge DAIŠ-u.


U periodu između 2011. i 2013, Katar je dao milijarde dolara grupi Muslimanska braća, povezanoj s naoružanim grupama poput Faruk FSI.

Nakon 2013. godine, Katar je podržavao koaliciju Džejš-ol-Fatah na osovini Turska-Saudijska Arabija.

Cionistički režim

Sve naoružane ratnike u Siriji pomagao je oružjem i pružanjem medicinskih usluga. DAIŠ i Front En-Nosra bile su neke od grupa koje su uživale podršku cionističkog režima. Osim toga, koordinacioni centri na okupiranoj Golanskoj visoravni u Siriji stvoreni su zbog njih.

Velika Britanija

Ta zemlja pružala je pomoć u oružju naoružanim elementima u Siriji s ciljem bliske saradnje s jezgrama El-Kaide, i ta se pomoć spomenutim naoružanim grupama redovno nastavljala.


Vlada Francuske slijedila je politiku Velike Britanije u pružanju redovne oružane pomoći naoružanim grupama u Siriji.


Uloga SAD-a u pružanju pomoći DAIŠ-u bila je sveobuhvatnija, tako da je obuhvaćala vodstvo i koordinaciju svih aktivnosti zemalja i strana koje su sponzorirale DAIŠ, te je za taj cilj koristila vojne baze u Turskoj, Kataru, Jordanu, Iraku i Saudijskoj Arabiji.

Global Research je objavio: "SAD su DAIŠ udaljile iz kurdskih područja, te ih pustile da napadnu Siriju."

Prema riječima iračkih zvaničnika, SAD direktno šalju DAIŠ-u oružje zračnim putem.


Proročanstvo bosanskih predaka

Stare i mudre bošnjačke dede često su u prošlosti znali koristiti pojam brade (simbol mudrosti) da opišu tri ljudska perioda kroz koja će ljudska svijest od zdravog razuma i želje za znanjem evoluirati u ludilo i beznađe. Također, brada kao simbol patrijarhata nagovještava kraj i takvog modela življenja. Da li ćemo se ponovo vratiti u matrijarhat ili neki drugi oblik životnog ponašanja ostalo je nedorečeno.

U proročanstvu naših bosanski predaka ovako se opisuju tri velika razdoblja današnje ljudske civilizacije:

Brada znanja: period ljudske povijest kada su ljudi težili ka spoznaji sebe, prirode i božanskog, itd.

Brada zvanja: period napretka, rađanja nauke, industralizacija, otkrivanje lijekova, razvoj medicine, itd.

Brada sranja: ovaj današnji period prepun ljudskog zla, zavidnosti, umišljenosti. Period kada su lažni vjernici bez duše zavladali u svim religijama. Ma koliko god drugi tvrdili suprotno istina je da duhovnosti među ljudima skoro i nema, a njeno mjesto zauzela je laž, obmana i uživanje u zemaljskim stvarima. Ljudi vole novac i ne postoji ništa važnije od njega. Žudi se za moći, dominacijom, bogastvom, čulnim zadovoljstvima.

Ovo je i zadnji period u kojem se ljudska sudbina i svijest mjenjaju i kada se ponovo kroz kataklizmu vraćamo na početak. Za današnju civilizaciju nema nade i spasa, to su samo utopijske priče i zavaravanja.

Prema kazivanju stravarke Fatime D. pojava Obame, čije prezime na bosanskom jeziku znači ništa drugo nego obmana, označila je početak zadnjeg perioda ljudske civilizacije kada će sve moralne vrijednosti nestati, kada će većina svjetskih država prestati postojati a "ljudi će biti puni džina i šejtana i mrziće se i lagati - niko više neće ni znati šta je istina!".

Prisjećajući se kazivanja svog rahmetli oca Fatime je govorila kako su stari ljudi nagovještavali da će u periodu Laži biti sedam velikih ratova a nakon zadnjeg na našoj planeti biće sve više-manje uništeno. Zemlja će se oporavljati 40 godina u snažnim erupcijama i velikim dimom a onda će se pojaviti novi život. I ljudska civilizacija ponovo će krenuti od početka. Dobit ćemo još jednu prilku.


Zašto smo nesretni?

Priča o našim kolektivnim i pojedinačnim sudbinama i sve većem osjećaju duševne neispunjenosti te nedostatkom sreće seže duboko u prošlost. Generacijski su nas učili da moramo biti žrtve, raditi sve u svome životu zbog drugih, a posebno u očuvanju nekakve imaginarne familijarne časti i ugleda, iako je svaka familija priča za sebe, i pri tome smo uvijek najmanje bili bitni mi sami.

Dok smo živjeli u komunizmu bili smo ograničeni i siromašni. Uzalud sve one nostalgične priče o Jugoslaviji i svjesno obmanjivanje kako je tad bilo bolje. To je notorna laž! I ne dajte se hvatati u tu mrežu. Jugoslavija je bila daleko od idealne zemlje, u kojoj si, na primjer, morao dignuti kredit da bi kupio kaput ili čekati u redu da kupiš litru ulja. To nije život dostojan čovjeka. Isto tako, teza da su ljudi tada bili sretniji ili sigurniji ne drži vodu. Svaka zemlja iz koje narod mora ići "trbuhom za kruhom" nije dobra država. Nema tu sreće. Takva je bila Jugoslavija i danas su takve državice nastale njenim raspadom. I bivša Juga je nasljedila jad i čemer prošlih tvorevina i kao takva morala je imati ovakvu tragičnu sudbinu. No, vratimo se pojedincu.

Glavna odlika nesretnih ljudi je stalni poriv za izbjegavanje realnosti i življenje u prošlosti. Njima je uvijek prošlo vrijeme, ili prošla godina, bilo bolje od sadašnjosti. Takav stav je pogrešan i štetan jer sabotiramo svaku mogućnost da budemo sretni i zadovoljni - ukratko, čemu se truditi jer nikad neće biti dobro kao nekad?!

Život kao hollywoodska priča

Život je neprestano učenje, ko je otvoren k primanju novih znanja i spoznaja je sretan čovjek. Većina ljudi je nesretna jer su površni i nimalo voljni da uče - smatraju da su dosta učili tokom perioda školskog obrazovanja, i sad bez ijedne kritike ili pitanja, bez imalo otpora, prihvataju ono što im svakodnevno plasiraju korumpirani mediji, korumpirani političari, svećenici željni manipulacije i uticaja, pohlepni šefovi.

I onda te iste priče i frustracije prenose jedni drugima, kako u familiji, krugu prijatelja, kolega, ljubavnih partnera. Na takav način stvara se doslovno globalno selo u kojem ljudi ogovaraju jedni druge, zavide im na njihovom ispraznom pokazivanju novog auta, fasade, namještaja, odjeće, frizure.... Dok im se dive oni su sretni, i zarad toga postaju robovi sami sebe - doslovno se lome da postignu što više materijalnih stvari a istovremeno život pored njih neumitno prolazi. Hrđa koju izaziva manjak stvarne sreće i zadovoljstva sve više i više nagriza njihovu unutarnju prazninu, i oni sa vremenom postaju još tužniji i ružniji ljudi. Postaju sve više svjesni da su blizu smrti a da nikada u životu i nisu bili sretni.

Žudnja za srećom postaje sve izražajnija i opipljivija. Svaki dan možete na facebooku vidjeti milione ljudi koji se trude drugima predstaviti svoju sreću koje u biti nema. Sreća je kao i ljubav osjećaj koji se ne može niti sakriti niti glumiti. Danas svi žele biti glumci, i svi imaju neshvatljivu potrebu da se predstave boljim nego što jesu, kako bi bar prividno pokušali prikriti svoju hrđu.

No, unatoč silnim umjetnim i neprirodnom pozama, photoshopiranju slika, besmislenim statusima, i svim drugim notornim bedastoćama koje nude društvene mreže ljudi su sve više površniji, hladniji a samim time distancirani, tužni i izgubljeni.

Da bi bili sretni prestanite živjeti za druge! Facebook i ostale besmislice su za tinejdžere i njihove gluposti koje su, prije svega, rezultat disbalansa hormona u tijelu. Ako želite biti sretni pustite druge na miru i posvetite se sebi, dajte si priliku da se upoznate. Nevjerovatna je činjenica da sami sa sobom živimo 24h na dan a najmanje se poznajemo, jer da se znamo ne bi bili nesretni i radili toliko pogrešaka.

Izaći iz uloge žrtve

Ironična je činjenica da smo čak tradicionalno odgojani da nosimo ulogu svojevoljno žrtve, počevši od roditelja koji obožavaju sebe doživljavati žrtvama svoje djece ("žrtvovao sam se da bi moja djeca nešto imala!"), jer tako mogu prikriti svoj prazni i neispunjeni život. Isto tako, namjerno biramo svaki put loše političare pošto želimo biti njihove žrtve. Imat ćemo koga kriviti za svoju nesreću, jer tako je lakše.

Čudno je to da kada bismo se zaista trebali žrtvovati za nešto bolje, pozitivnije, za sigurniju budućnost sviju nas, tada želja za ulogom žrtve prestaje - zbog straha da prestanemo biti žrtve. U ovoj prilično  bizarnoj činjenici najbolje se očituje na kojem smo stupnju samosvjesti te da većini ljudi idealno odgovara pozicija da budu nesretni.

Sve je u nama

U svom radu sa ljudima shvatio sam da postoje osobe koje su doslovno otpisani slučajevi. Kontinuitet njihovih pogrešaka, stavova i samouništenja toliko je dug da se proteže u nekoliko generacijski nizova i proizveo je toliko "crnih rupa" koje ne dozvoljavaju drugačije ponašanje, osim onog koji nose u sebi.

Ti pojedinci odbijaju svako mišljenje koje je u opoziciji sa njihovim uvjerenjima i najviše su sretni kada sami sebi nanose zlo. Duboko su uvjereni da je samo njihov način razmišljanja ispravan i da je sa njima sve uredu. To su one osobe sa kojima se ne isplati čak ni posvađati jer - kako se i posvađati sa osobom koja nikad ništa nije kriva?! Najbolja stvar koju možete učiniti i sebi i njima jeste da ih pustite, neka žive po svom, ali što dalje od vas. Ko ne želi učiti nije ni dostojan da se s njim gubi vrijeme.

Život je divan i život je čudo, stoga ga naučite prije svega - živjeti. Ne možemo svakog spasiti, ne možemo svakom pomoći ali dužni smo to učiniti sebi. Onog trenutka kada je našoj duši poklonjeno tijelo dobili smo odgovornost za njega. Tog momenta prihvatili smo i odgovornost prema svom životu i samom sebi. Zato, cjenite svoj život i živite ga ispravno. A to ćete uspjeti samo ako se fokusirate na sebe i potražite sve ono što vam treba u samom sebi.


Dolazak 20 miliona hodočasnika u Kerbelu, tri miliona stranaca među hodočasnicima redovnika šehida, 25 hiljada sigurnosnih agenata ozbjezbjeđuje hodočasnike

SAHARTV - Grad Kerbela je danas svjedočio najvećem okupljalištu vjerske sadržine u svijetu, na kojem je prisustvovalo više od 20 miliona hodočasnika, a čija vijest je bojkotirana u zapadnim i arapskim medijima.

Prema izvještaju agencije Fars, grad Kerbela je danas bio natkriven poluoblačnim nebom sa temperaturom od 23 stepena Celzijusa, i ovaj skup je bio najveće vjersko okupljalište u svijetu. Milioni osoba su prepješačili dugu trasu kako bi stigli do doline Kerbele Mo'ala. Džasim El-Hatabi, predsjednik Općinskog vijeća Kerbele je saopćio da je do sada blizu 20 miliona stiglo u dolinu Kerbele, a više od 3,5 miliona nisu Iračani.

U subotu uveče, odnosno noć uoči obilježavanja Erbein-e Husejni, milioni hodočasnika iz različitih dijelova svijeta stigli su u Bejnu-l-Haramejn poglavara šehida Eba Abdullaha El-Husejna skandirajući parole ''En mazlum Husejn'' (Ja sam paćenik Husejn). Atmosfera na putevima koji vode prema Kerbeli, stvorila je nezapamćen prizor solidarnosti, humanosti i duhovnosti. Među velikom masom svijeta mogla su se vidjeti djeca koja su dijelila vodu i hurme hodočasnicima, a neki drugi mladići su pomagali umornim hodočasnicima u njihovom hodu, ili druge osobe koje su im donosile arapsku kafu. Više od 25 hiljada sigurnosnih snaga unutar i izvan Kerbele Mo'ala raspoređeno je na dužnost kako bi objezbjeđivali sigurnost onima koji su došli uveličati komemoraciju imama Husejna, mir Božiji njemu. Brigada El-Abbas je također objavila da je u proteklih pet dana tri miliona osoba prošlo kroz kontrolni punkt i da do sada nije zabilježen nijedan sigurnosni incident ili nemili događaj.

Uslovi i vremenska atmosfera u Kerbeli danas oko podne je bila poluoblačna sa temperaturom od 21 stepen Celzijusa, a tokom noći najhladnija tačka je iznosila deset stepeni. Jedan irački zvaničnik je za tv Al-Alem rekao da je broj hodočasnika koji su došli na komemoraciju Erbein-e Husejni iz Iraka i iz inostranstva, veoma veliki, te da su poduzete potrebne mjere sigurnosti, transporta, ljekarskih usluga i drugih potrepština hodočasnicima.


Urok izaziva smrt

U bosanskom narodu, ali i na području cijelog Balkana, vjerovanje u urokljive oči ostavština je naših ilirskih predaka. Naime, i sam naziv urok je ilirski i znači - „fascinirati“, „opčiniti“. Prema pisanju rimskog povijesničara Plinija ilirska plemena su bila izrazito sklona vjerovanju u zlokobnu moć urokljivih očiju te su se protiv nje borili, između ostalog, i nošenjem crvene boje (niti) omotane oko ruke. Nije potrebno ni naglašavati koliko su se Rimljani plašili Ilira, ne samo zbog njihove ratobornosti, već i mističnih moći koje su im ovi pridavali. Naime, mislili su da većina Ilira ima urokljive oči sa kojima mogu ubiti čovjeka.

Iako su destruktivnom pogledu zlih očiju izloženi svi, kako ljudi tako životinje i mrtvi predmeti, najranjivija skupina su ipak djeca i mlade djevojke pred udaju. Njihova nevinost, mladost i ljepota glavni su stimulanti za aktivaciju zavisti i ljubomore kod drugih osoba. Naročito je lako ureći malo dijete, a dogodi li se da urok bude jak, prema kazivanju naroda, onda on može imati katastrofalan učinak i dovesti do iznenadne smrti.

U kazivanju pojedinih starijih žena, koje su u mladosti izgubile djecu na takav način, uvijek se spominje isti scenario: dijete je bilo zdravo i napredno sve dok se nije desio susret ili posjeta jedne ili više osoba njihovom domu. Obično, već te večeri, nakon odlaska gostiju dijete bi dobilo iznenadnu visoku temperaturu i uz histeričan plač naglo bi klonulo i - umrijelo. Dijete koje umre od uroka, prema kazivanju, pomodri po tijelu i ukoliko ne dobije tipičnu mrtvačku ukočenost - rigor mortis -, koja nastupa već nakon 12 sati od smrti, znak je da "vuče" novu smrt u familiji, u relativno skorijoj budućnosti.

Pogubna moć uroka opjevana je i u pojedinim narodnim pjesmama. U prvoj od njih navodi se kako je Tuzla Derviš-beg sa malenim sinom uputio se ka Bihaću i tokom puta odlučio da prenoće u Tešnju, gdje mu neko od prisutnih ljudi uriče dijete i ono iste noći umire. U drugoj pjesmi pod nazivom „Sina rodi Sinanbegovica“ opjevana je naprasna smrt lijepe djevojke, koja dolazi usred neposredne izloženosti urocima:

Sina rodi Sinanbegovica,

od radosti veselje činila,

tri joj kola u dvoru igrala.

Jedno kolo na visokoj kuli,

drugo kolo na mermer avliji,

treće kolo u zelenoj bašči.

Koje kolo na visokoj kuli,

ono kolo nevjestice mlade;

koje kolo na mermer avliji,

ono kolo udovice mlade;

koje kolo u zelenoj bašči,

ono kolo djevojčice mlade.

Kolo vodi Sinanbega seka.

Ja kakva je, vesela joj majka!

Sva je kola glavom natkitila,

a ljepotom kola začinila.

Ništa je se nagledat ne može!

Nju mi gleda malo i golemo,

te govori malo i golemo:

"Medet, medet, lijepe djevojke!

Blago majci koja je rodila,

a junaku kome je suđena!"

Uroci je mladu prekidoše:

u koji se danak razboljela,

u oni je danak preminula,

i umrije, žalosna joj majka!

Oralna magija

Zbog činjenice da urok može izazvati smrt kod čovjeka ne začuđuje tradicionalni strah od njega kao izuzetno tajanstvene i opasne pojave. Upravo stoga vjerovanje u uroke krije u sebi i elemente fatalizma, te želje da se preventivnim izjavama spriječi eventualni upliv zla ili negativne energije, koja onda priziva bolest - "uvijek jedan belaj vuče za sobom i drugi!". No, ono što je meni posebno zanimljivo jesu upravo te vrlo kratke magijske izjave čija je bazična svrha da zaustave ili blokiraju bilo kakvu aktivaciju uroka - negativne energije proistekle iz ljubomore ili velikog divljenja. Mišljenja sam da već i sama svjesna spoznaja da urok može naštetiti drugom čovjeku degradira njegovu snagu prije nego li se pristupi profilaksi odnosno izgovoranju neke formule. Na području Velike Kladuše još uvijek se među najstarijom populacijom može čuti u svakodnevnoj komunikaciji neka od slijedećih "anti-urok" izjava:

- Mašallah (doslovno: "Kako Allah hoće!", često u sljedećim jezičnim oblicima: "mašala", "mašalna, "mašalna išalna“, itd).

- Ne poduročilo se!

- Da ne bude uroka!

- Bože, ne podreci!

- Ne došlo mu šta od zlih očiju!

- Zle te oči ne vidjele!

- Gluho bilo, ne bilo uroka!

Antun Hangi piše da ukoliko je dijete urečeno odmah mu treba bajati jer za tri dana oživi urok u djetetu pa bi mogao dijete rastrgati. Naravno, pod tim se smatra da djetetu "trga san" zbog čega se ono budi u trzanju i plaču. Radi predostrožnosti majke su često ponavljale svaku večer pred spavanje, ili iznad usnulog djeteta neku egzorcističku formulu, kako bi pretekle urok i omogućile miran san svojoj djeci.

Jedna specifičnost bosanske folklorne tradicije jeste neobična kombinacija uspavanke i basme protiv uroka, koja se na Balkanu susreće samo kod Bošnjaka. Majka bi dok uspavljuje dijete u bešici tiho pjevušila ovu ili neku sličnu uspavanku protiv uroka:

Spavaj, sine, u šikli bešici!

U šikli bešici!

Spavaj, sine, u šikli bešici!

San ti u bešu, urok mimo bešu!

Uroci ti po gori hodili,

travu paslu, sa lista vodu pili,

mome djetetu ništa ne naudili!


Mati rodila, mati liječila

Kao što se može zaključiti tradicionalna uloga čuvara zdravlja familije još od doba matrijarhata pripadala je ženama, majka je bila zadužena za pitanje dječijeg zdravlja, pa samim time i uroka, što se jasno naglašava na početku najpoznatije bosanske basme protiv uroka:" Mati rodila, mati liječila.." Po tome se može konstatirati kako su žene od davnina bile stručnije za jednostavnije probleme koje izazivaju natprirodni faktori, dok su muškarci, tojest hodže-iscjelitelji i derviši vršili zahtjevnije i opasnije poduhvate poput egzorcizma, "sazivanja daire" ili pisanja tilsuma i hamajlija.

Urok i strah smatraju se glavnim krivcima za gubitak apetita kod djece ili pak mršavost. Stare nene i danas sumnjičavo odmahuju glavom kada vide da dijete slabo jede ili naglo mršavi a nema nikakav očit zdravstveni problem. Skoro svaka takvo stanje konstatira sa izjavom kako je "dijete neko "nasjekao" - prepolovio mu apetit urokom.

Uroci kao strijelice

Uroci se dijele prema intezitetu - postoje slabi i jaki uroci. Od prvih urečeni ima prolazne simptome poput zijevanja, glavobolje, iznenadnog prolaska hladnoće kroz tijelo. Djeci oni obično djeluju na raspoloženje i apetit. Jaki uroci pak imaju dugotrajnije i naglašenije djelovanje; kod male djece mogu izazvati čak i smrt dok kod odraslih ljudi stvaraju "rupe" duž aure, kada dolazi do konstantnog gubitka energije, što se u svakodnevnom životu očituje naglim umorom. U islamskoj tradiciji pogled urokljivog oka naziva se strijelica, što je prilično adekvatan naziv. Urečen ili prostrijeljen čovjek odaje se i smeđim mrljama po koži lica, obično po čelu, jer zlo po tvrdnji stravarki "uvijek napada zvijezdu".

Jedino mjesto na ljudskom tijelu koje ima imunitet pred urokom prema narodnom vjerovanju je stražnjica. Čim se nađe u društvu osobe na glasu da je urokljiva odnosno baksuzna, i koja tom prilikom pohvali nešto što se tiče njenog sugovornika, on ili ona se istog trena uhvate diskretno za svoju stražnjicu, bilo da se uštipnu ili samo stave ruku na nju. Navodno, to je sigurna zaštita od uricanja. Slično tome, u sjeverozapadnom dijelu Bosne (Velika Kladuša, Cazin, Bihać), još i danas pojedine žene dok drže dijete u naručju tri puta ga lagano dodirnu prvo po stražnjici pa onda po licu govoreći:

Ko urekao ovo doli,

urekao i ovo gori!

Profilaktički motiv stražnjice, kao sigurnog aduta protiv uročavanja, iskorišten je i u ovoj basmi zapisanoj u Velikoj Kladuši:

Ko te urekao u guzicu utekao,

ne izišao dok ječam neisklasao,

sa mojom basmom a božijom hazmom.

Od sviju basmi i formula u magijskoj tradiciji liječenja skoro svakog naroda najraširenije su egzorcističke basme protiv uroka, što nam otkriva duboki kulturološki strah od destruktivne snage te nadnaravne pojave i njen enormni geografski dijapazon.

O stanju bolesnika često se nagađalo, posebno ako bi se razboljelo dijete. Dr. Sielski u svom kratkom radu iz istorije medicine pod nazivom "Kako su narodni ljekari liječili umobolne i živčane bolesnike" primjećuje da u tom slučaju prvo se sumnja na strah. Takvo dijete se prepoznavalo po tome" da legne zdravo a u noći iznenada vrisne - ukočenim pogledom, zaplašeno, gleda u jednu stranu kao da nešto motri, drhće i trza se. To traje neko vrijeme, onda se od uzbuđenja oznoji i klone pa opet zaspi. Samo blagim riječima dade se malo smiriti. Narod veli da je bolest nametnuta, da je dijete urečeno ili da se od prikaze prepalo. Prema tome se udešava i liječenje."

Protiv uroka navodno najbolji lijek je hodžina hamajlija ali u nedostatku toga, kao pogodan supstitut, je obred gašenja ugljena popraćeno bajanjem.


Drevno vjerovanje u magičnu moć riječi

Bajanje, naziv koji potječe od turske riječi baymak - čarati u svrhu liječenja, bazira se na egzorcizmu, kada se uz pomoć poetičnih i često rimovanih stihova želi direktno uticati na duha ili duhove u namjeri da oslobode tijelo bolesnika. Bajanje je sastavni dio šamanizma i njega izvode obično nadarene osobe. Naime, smatra se da sami dobri duhovi interveniraju u magijskoj naobrazbi neke osobe ili jednostavnije kazano odabranoj osobi odaju način na koji može prodrijeti u svijet duhova i direktno uticati na njih. Obično im tokom iniciranja otkriju koje bajalice, rimovane zakletve, moraju izgovarati kako bi nadjačale uticaj zlih duhova i protjerali ih iz ljudskog tijela. U kombinaciji sa vodom, vatrom, biljem i posebnim ritualnim gestama te osobe uspijevaju potisnuti zlo i otjerati ga u "mračne havaje" - sablasno mitološko mjesto" gdje se džinska sofra prostire".

Od devet uroka i bolesti na N osam,

od osam - sedam,

od sedam - šest,

od šest - pet,

od pet - četiri,

od četiri - tri,

od tri - dva,

od dva - jedan,

od jedan - nijedan!

Što ostade na krilu muha odnese

u mračne havaje,

u puste haliluke;

gdje hore me kuriče,

mačka ne mjauče,

gdje se maša ne čuje,

tamo gdje se džinska sofra prostire.

Tu nek ovaj namet čeka kijamet,

sa mojom basmom a božijom emerom!(1)

Da bi se saznalo je li dijete urečeno brižne majke ližu dijete po čelu ili po sljepočnicama ili ga taru prstom pa onda ližu prst i ako tada osjete kiseo, gorak ili slan ukus to je gotovo siguran znak da je dijete prostrilito odnosno urečeno. Ponekad se za taj zadatak pozove najbliža komšinica pa ona jezikom lizne djetetu kožu između očiju, i osjeti li tom prilikom slan ukus, bez svake sumnje urečeno je.

U tom slučaju ponavljala se neka od mnogobrojnih egzorcističkih formula poput ove:

Bilobrk pređe preko sinjeg mora,

do dragog Boga,

od dragog Boga

donese N zdravlje i veselje(2),

a odnese začud i zazor,

veledalin amin.

Dr.Sielski opisuje način na koji stravarka izvodi ritual anuliranja uticaja zlih očiju sa urečenog djeteta. "Da se uroci otklone zagasuje se ugljevlje. Iz vatre vadi tri užarena ugljena i baca ih u drveni čanak sa svježom vodom. Pri tome opet uči kakvu dovu, namjenjuje basmicu i tri puta puhne(3). Ako sva tri ugljena cvrknu otići će uroci, ne cvrknu li ponovi se zagasivanje, uči dalje i bolesnika napaja vodom u kojoj je ugašeno ugljevlje".


(1)Vrlo često jedna egzorcistička bajalica zapravo je skup dvije ili tri kraće basme, koje su pojedine stravarke u svom radu dodale ili jednostavno već takvog sadržaja dobile u nasljeđe. Također, primjetne su površne korekcije ili izmjene te u pojedinim basmama odbrojavanje unazad, od devet do jedan, počinje na početku formule a nekad na kraju. I još jedna pojedinost koju sam uočio tiče se i samog podneblja u kojem živi stravarka. Naime, ukoliko je kraj iz kojeg potječe tradicionalno religiozan onda u basmi imamo više sakralnih elemenata, dok u suprotnom uglavnom samo završetak bajalice ima nakalamljene izraze poput "sa mojom basmom a božijom hazmom", "sa božijim emerom" i slično.

(2)Zdravlje i veselje su dva osnovna pojma u cilju ozdravljenja i pobjede nad bolesti (urokom) što vidimo i u ovom primjeru uspavanke iz Mostara: "Đulbeharu ne truni mi simena, ne truni mi moga slatkoga sina, spavaj, sine, sinulo ti zdravlje, sinulo ti zdravlje i veselje!

(3)Iako je magija, poput religije, bila prisutna od postanka čovječanstva na svim meridijanima, ipak postoji njen epicentar a to je svakako Bliski istok. Od drevnog Babilona, Perzije ili Egipta magija je od običnog kulta čaranja uzdignuta na prijestolje uzvišene nauke. Zbog toga i porijeklo samog bajanja treba tražiti upravo u tom kontekstu. Naime, bajanje iznad vode spominje se u mnogim pričama iz Hiljadu i jedne noći, gdje se opisuju scene transformacije iz životinje u čovjeka i obratno ili bacanje i skidanje čarolija, tako što bi neka vještica, mag ili mudra osoba promrmljala tajanstvene riječi iznad posude sa vodom, puhnula u nju a onda tom vodom poprskala neku osobu. To nas navodi na zaključak kako znanje o magijskoj moći riječi uobličenih u molitve i bajalice i izgovorenih iznad vode bez svake sumnje potječe sa Bliskog istoka a preko Cigana i Osmanlija došlo je na naše prostore i udomaćilo se u folkloru svih naroda Balkana.

Preuzeto sa:


Zašto nas lažu svake Nove godine?

Ono što je već postalo tako bolesno dosadno i besmisleno a povezano je sa Novom godinom jeste već po ko zna koji put prikazivanje filma Sam u kući, u svim nastavcima, svake godine iste proslave Nove godine, koja se po izjavama mnogih svela se na kopiju malo boljeg subotnjeg izlaska, te objavljivanje nekakvih "proročanstava" koje kao da su pisali nadrogirani pojedinci. Ukratko, ni Harry Poter nije napisan sa toliko fantazija i gluposti koje su očito smislili oni koji narod generalno smatraju budalama i žele ih prikazima svoje budućnosti, uvijek po principu: "sad nije dobro ali biće uskoro!", učiniti pasivnim i sklonim ispiranju mozga.

Posebno u toj praksi su poduzetni srbijanski "proroci" koji u službi političke elite ili pojedinaca svake godine, ali i bilo koje druge prilike, obmanjivanjem naroda stvaraju atmosferu za političku manipulaciju i samim time održavanjem sistema koji zemlju vodi u propast. Navodni astrolozi, numerolozi ili osobe koje se same nazivaju "vidovitim", svake godine vide raspad EU, NATO-a, propast USA ili uspon Rusije ili povratak Kosova, pripajanje bosanskog entiteta Srpske u sastav Srbije itd ali svima nam je jasno da se ništa od toga neće desiti. Budućnost ne ovisi o nečijim željama već isključivo o činjenicama i realnosti. Takve i slične prognoze uvijek će davati i objavljivati osobe i mediji koji rade za određene političke struje u cilju ostvarenja nekih interesa koji svakako nisu dobri za narod već uvijek elitu.

Isto tako, "proročanstva" pojedinih svećenika u kojima se favorizuje samo religija kojoj pripada to lice, dok se sve ostale zlobno podcjenjuju i javno se aludira na želju za njihovim nestankom ili se pak raspiruje mržnje, spadaju u istu grupu "proročanstava" za manipulaciju nad ljudima i očuvanje moći.

Naravno, sve navedeno nema veze sa proricanjem i proročanstvima već na onom o čemu detaljno piše i David Icke - naše korumpirane političke elite ali i zapadni i istočni bankari te medijski moguli već odavno rade na stvaranju iluzija i obmana kako bi svi to vrijeme slabili svaku državu i narod.

Propast jednog društva u cjelini danas se najbolje vidi u Srbiji čija je kulturna, ekonomska ali i politička scena već odavno na dnu. Kraljevstvo kriminalaca, primitivnih cajki, rakije, droge, varalica i vračara te opće nekulture prisutno je na svakom koraku. Ni u drugim okolnim državama stanje nije ni malo bolje ali navedena zemlja je najbolji ogledni primjer. Zapravo, ono što se dešava Srbiji jeste karma - kazna za sve zločine i hegemoniju, nehumanost i tradicionalnu umišljenost, koja je oduvijek bila prepoznatljiva osobina površnih i plitkoumni ljudi.

Idemo dalje. Što se tiče uništenja saudijske tvorevine ISIL-a ili Al Kaide, takozvane Islamske države, nestat će kada za to budu raspoloženi njeni kreatori a to su USA, Saudijska Arabija, Katar, Turska, Britanija, Izrael. Nema tu mjesta ni za kakvo proricanje. Isto tako, terorističkih napada bit će ondje gdje oni zapovijede a korumpirani mediji na sav glas će uvježbano širiti paniku.

Unatoč željama i nadama "vidovitih" Rusija polako tone, jer njoj kao državi sa najvećim teritorijem, Amerika se toliko približila i okrenula EU protiv nje da jednostavno Rusi pod sankcijama neće dugo izdržati, iako misle da će prodajom oružja, plina i nafte uspjeti izdržati. No, Rusija je daleko od onog što bi željela biti. Amerika je, htjeli mi to ili ne, jedina velesila koja će još dugo određivati sve svjetske događaje.

Sve su to neosporne činjenice koje će i ove godine zanemariti mnogi printani i elektronski mediji i već po dobro ustaljenom kalupu prosipaće krajem godine vješto osmišljenje poruke i "proročanstva" u kojima će se sve usmjeravati u davanju lažnih nada i obećanja te će se, posebno iz Hrvatske i Srbije, i dalje čuti ona poznata kako "BiH ne funkcionira!" (iako je oni navodno priznaju i podržavaju kao državu?!) i da stanje u njihovim zemljama nije katastrofalno kao , eto, u Bosni haha, iako narod iz sve tri zemlje konstantno bježi prema zapadnoj Europi i Americi, iako te države sve rasprodavaju i zapravo su kolonije zapadnih zemalja. Ali, ne, samo je u Bosni tako, dok su Hrvatska i Srbija idealne zemlje u kojima sve funkcionira pod dominantnom palicom korumpirani političara i mafije, gdje narod ne dobija platu i nema najzad gdje ni raditi, i otkud mladi bježe doslovno svaki dan.

Zato, ne dajte se zavaravati ničijim lažima i pričama. Jednostavno rečeno - svima nam je loše i sigurno biće još gore. Dok Srbija bude zaljubljeno gledala u smjeru Rusije a prodavala se ko kurva Europi, dok Hrvatska isto to radi prema EU i USA a BiH vidi u diktatorskoj Turskoj ili vehabijskoj Saudijskoj Arabiji svoje prijatelje - crno nam se piše.

Onog dana kada shvatimo da su komšije najvažnije za život i napredak, kada oni preko Drine shvate da su devedesetih ubijali i vršili etničko čišćenje, i prestanu sa svojim izmišljenim verzijama istorije, kada počnu pokazivati osnovno poštovanje prema onima koje su divljački ubijali, tada možemo očekivati bolje dane. Mir treba i mrtvima i živima! Do tada pijetlovi će kukurikati, a mi tonuti u bijedu i primitivizam.


Strah u narodnoj medicini BiH

Prema definiciji strah se opisuje kao intezivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje opasnost, bila ona realna ili nerealna. To je urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Strah je primarna emocija, kao i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje, što znači da se u različitim kulturama izražava na isti ili sličan način, odnosno da izražavanje straha nije naučeno. Strah nije nefunkcionalan, on poput boli, čiji je cilj zaštititi tijelo od daljnjih oštećenja, svojom intezivnom neugodom i isključivanjem svih drugih stvari koncentrira tijelo na obranu od onoga što izaziva strah, postavlja sistem u stanje spremnosti i potiče na pažljivo motrenje onoga od čega prijeti opasnost. (Wikipedia)

Proučavajući etnološku građu sa prijelaza devetnaestog u dvadeseto stoljeće vrlo je lako zaključiti kako su ljudi u nedostatku medicinskih i naučnih spoznaja bolest dijelili na dvije vrste – fizičke i duševne. Najraširenijim uzročnikom bolesti, zbog kojeg je najviše i pomrlo ljudi, bosanski narod je vidio u destruktivnom uticaju zlih očiju. Odmah iza toga je dolazio strah. Upravo iz tog razloga u slučaju pojave bilo kakve bolesti prvo bi se vršio obred sa gašenjem ugljena u vodi, protiv zlih očiju, ili izvodio ritual salijevanja olova/strahe, zbog sumnje u pojavu straha. Ukoliko se niti jedna metoda ne bi pokazala uspješnom tražila bi se neka druga rješenja poput ljekovitog bilja, mehlema, hodžinih molitvi i hamajlija, etc. Vrlo često, tek na kraju, za pomoć se obraćalo nekom liječniku, ali samo ako bi se on nalazio relativno blizu kuće tog bolesnika. Potreba da se pomoć prvo traži u magijsko-religijskom domenu produkt je arhaičnog vjerovanja po kojem se bolest zapravo smatrala božijom voljom ili kaznom, ili posljedicom agresije zlih duhova, koji bi svojim zaposjedanjem ljudskog tijela izazivali velike bolove i druge tegobe.

Strah od zlih duhova, božije kazne, zlih očiju ili psihičkog šoka nije samo odraz neprosvjećenosti jednog vremena već i njegove surovosti. Koliko je strah ukorijenjen u kolektivnoj svijesti ovog naroda možda je najbolje predočiti kratkim sažetkom istorije Bosne i bosanskog naroda, koji je još od antičkih, ilirskih vremena, bio konstantno izložen povijesnim previranjima, ratovima i okupacijama od strane većih država, te je u skladu sa tim vrlo lako zaključiti zašto je on akumuliran u tolikoj mjeri. To je u konačnici stvorilo psihološki dojam da postoji strah od straha, koji je intenzivniji od onog normalnog.

Naime, kako to tvrdi moderna psihologija čovjek se rađa samo sa dva straha – od gladi i buke, dok sve one druge fobije najčešće stičemo u djetinjstvu i sa njima se borimo skoro cio život. Strah od gladi i strah od buke usko su povezani sa nagonom za preživljavanje, i oni se kroz odrastanje nadopunjuju sa nekim novim instinktivnim strahovima čija je primarna funkcija održavanje života. No, strah osim te pozitivne, egzistencijalne svrhe ima i svoju negativnu stranu, kada djeluje sasvim suprotno odnosno protiv samog čovjeka, ugrožavajući tako direktno njegov život.

Krug straha počinje u djetinjstvu

U narodu se vjeruje da su žrtve samog straha mnogo više djeca nego odrasli ljudi, prvenstveno zbog njihove tjelesne i psihičke ranjivosti. Već vijekovima u konzervativnom društvu, kakvo je uostalom i bosansko, djeca se vaspitaju strahom, odnosno nad njima se vršila određena psihička tortura kako bi se ona doslovno programirala da se ponašaju prema licemjernim mjerilima patrijarhalnog društva u kojem se tradicionalno guši svaka želja za različitošću ili individualizmom.

Zbog toga uvijek i kažem da je pomalo ironično da iz najljepšeg perioda ljudskog života, kao što je djetinjstvo, ponesemo najviše trauma, kompleksa i frustracija, posebno od strane roditelja, sa kojima se onda borimo cio život. I prije, kao i sada, najveći problem u prekidanju tog začaranog kruga igra površnost i skoro nikakva volja za promjenama. Problem svakog društva je neshvatljiva potreba konstantnog nametanja sa kojim se mlado ljudsko biće susreće od doslovno prvog dana; nameću nam religiju, način ponašanja, oblačenja, komuniciranja, razmišljanja... Naravno da trebaju da postoje određene životne i svakodnevne norme ponašanja i reda, kako bi mogli živjeti jedni pored drugih, ali isto tako mora postojati sloboda izbora, jer bez toga čovjek nije čovjek nego obični robot. Mišljenja sam da upravo u tom nametanju strah ima svoje startno mjesto.

Na osnovu svega do sada napisanog stiče se racionalan zaključak kako je za bolje razumijevanje samog pojma straha i njegovog uticaja na naš život, ali i svakog pojedinca, potrebno posvetiti što više pažnje proučavanju ovog fenomena ljudskog bića, a najbolje polazište takvog istraživanja uvijek se krije u narodnoj medicini, koja je za razliku od oficijalne, puno fleksibilnija i širih pogleda, te na jedan suptilan način zadire u samu intimu svakog pojedinca.


Kad se strah "sveže" za smrt

Nekad se mislilo da će se čovjek razboljeti ukoliko neočekivano pred njega iskoči neka životinja iz grma ili ga nešto drugo iznenadi na drugačiji način. Posljedice jednog takvog šoka imaju jednako poguban učinak kako za psihu tako i samo fizičko tijelo. Kroz neka empirijska, ali i magijska iskustva, bosanski narod je oduvijek smatrao da se usljed uticaja velikog šoka ili straha ljudsko tijelo doslovno smanji, ili bolje rečeno, - zgrči, što je svakako poznato i mnogim drugim kulturama svijeta, gdje su se takvi neprirodni deformiteti rješavali masažom, čiji je osnovni cilj da opusti tijelo i vrati ga u njegov normalni oblik.

No, posljedice šoka imaju daleko kompleksniji uticaj na ljudsko tijelo i um, što se po mišljenju naroda, najbolje očituje u tvrdnji da se usred naglog straha mogu pomjeriti pojedini organi u tijelu, poput srca i želuca. Oba organa sklona su da u tom naglom tjelesnom grču, kada čovjek doslovno izgubi dah, promjene svoj položaj i samim time dodatno zakompliciraju bolesnikovo stanje. Na osnovu takvog uvjerenja u narodnoj medicini kreirani su magijski obredi vraćanja u prvobitno stanje poput salivanja olova i salivanja strune, o čemu će kasnije biti više riječi.

Usljed intezivnog stresa odnosno velikog straha kod čovjeka dolazi do rapidnog gubitka tjelesne tekućine u ustima, sline, pa se od davnina uplašenom nudila čaša vode "da dođe do sebe". Osjećaj straha je toliko jaka emocija koja trenutno oduzima tijelu veliku količinu energije -hipoglikemija- zbog čega je potrebno hitno reagirati kako bi se ona povratila nazad. Na temelju te spoznaje ustaljena praksa među bosanskim narodom je da se uplašenoj ili potpuno malaksaloj osobi daje zašećerena čaša vode. Općepoznato je kako hladna voda ima blagotvoran učinak na osobu u šoku ako je se poprska ili umije, pošto sama hladnoća dovodi do kratkotrajnog i učinkovitog šoka, ali ovaj put onog pozitivnog.

Privlačenje pažnje praktikuje se i u drugim situacijama, na primjer, u cilju smirivanja dječijeg plača, koji je najčešće uzrokovan strahom od nekog ili nečeg, a što se generacijski prenosilo sa majke na kćerku. Naime, naše nene su uplašenom i uplakanom djetetu znale uz povlačenje prstima vrha nosa, kako bi se tom gestom privukla pažnja, i ispuštanjem visokog tona koji najviše podsjeća na oglašavanje miša (cccccc...), tako što bi stisnule usne i uvlačeči zrak u usta proizvodile zvuk slova C, privući pažnju i smiriti onaj najintenzivniji nagon za plakanjem - histeriziranjem. Time bi kod djeteta dolazilo do postepenog smirivanja.*

Strah prema kazivanju naroda ima toliko destruktivan uticaj na samog čovjeka da mu može izazvati čak i smrt. Pojedine stravarke po Bosni tvrde: „ da se u određenim situacijama strah može“ svezati“ bolesniku za smrt“ – odnosno, od njega čovjek doista i umre, te se takvim osobama ne može pomoći. O tome je pisao još u vrijeme austro-ugarske okupacije BiH i doktor Leopold Gluck („Prilog narodnom ljekarstvu Bosne i Hercegovine“), gdje on na samom početku svoje studije o folklornom poimanju straha kod bosanskog naroda navodi: „Istina je, da nenadani i nagli duševni potresi, koji se obično označavaju užasom i stravom, suviše u rjegjim prilikama, tako zvanim shokom, t.j. naprasnom klenuti živaca u glavnijim organima, naročito u srcu, može i smrt nastupiti. Ma da se je to i rijetko kad utvrdilo, opet je to narod primjetio, samo što je to u duhu narodnjeg ljekarstva postalo svagdašnjom pojavom"


Mjerenjem protiv straha

Strah odnosno uplašenost mogu uzrokovati mnogi čimbenici poput laveža psa, udara groma, požara, vode, loših vijesti i drugog. Vrlo često upravo je on glavni krivac za mnoge životne poteškoće i neuspjehe jer čini čovjeka nesigurnim i sklonim povlačenju, podcjenjivanju samog sebe. Uplaši li se, na primjer, beba od nekog ili nečeg u prvim mjesecima života to često može biti od glavnih razloga zbog čega neko dijete teško napravi prve korake ili općenito prohoda.

Uplašenost se može pojaviti bilo kada i bilo gdje, no ipak postoje specifične situacije kada smo mu direktno izloženi, kao u slučaju neke opasnosti. Osjeća li se čovjek preko dana kao mamuran a navečer pati od lošeg spavanja, razdražljiv je, sklon depresiji i tjeskobi, onda se obično misli da je žrtva pretrpljenog šoka. Postoje i neki alarmantni znaci da je strah u pretjeranoj mjeri prisutan u čovjeku a to su noćne more. Stravarke otkrivaju da ukoliko neka osoba sanja konja ili neku drugu životinju da nasrće na njega, siguran je znak velikog straha koji u sve većem intezitetu obuzima tijelo i um.

Zanimljivo je navesti kako se u Latinskoj Americi strah naziva susto, što se doslovno prevodi kao "gubitak duha" i prema mišljenju tomošnjih curanderosa (iscjelitelja), susto je bolest uzrokovana jednim ili više traumatskih iskustava. Simptomi uključuju nemir, letargiju, depresiju, nesanicu i razdražljivost. Svaki od njih se slaže da je to jako loše stanje za čovjekov duh. Posebno zabrinjavajuće je ako preplašena osoba budi se umorna, ima teške noge i često osjeća gubitak tekućine u tijelu, naročito u ustima.

Bosanske stravarke su mnogo više u prošlosti nego li u današnje vrijeme prakticirale jednu interesantnu metodu anuliranja učinaka straha iz bolesnika koristeći se mjerenjem dužine tijela uplašene osobe. Za nju postoji nekoliko naziva poput „odsjecanje krajčice“, „urezivanje krajčice“, „mjerenje skrate“ ili jednostavnije „mjerenje od straha“.

Procedura provjere da li je bolesnikovo tijelo zgrčeno od straha nekada se izvodila na sljedeći način: bolesnik leži na zemlji ili podu okrenut licem prema dolje raširenih ruku i nogu. Stravarka uzima jedno zrno ječma i pažljivo ga prepolovi na četiri približno jednaka dijela. Ove minijaturne komadiće stavlja bolesniku pod dlanove obje ruke te ispod lijeve i desne noge. Kako je uočljivo u ovom primjeru ona slijedi drevno magijsko pravilo da se uvijek počinje i završava sa desnom stranom, koja se smatra pozitivnom i božijom*, odnosno prvi komadić zrna stavi se pod desni dlan, drugi pod lijevu nogu, treći ispod lijevog dlana a četvrti pod desnu nogu.

Kada završi sa prvim dijelom rituala stravarka prelazi na mjerenje dužine bolesnika tako što će s vunenom niti dijagonalno mjeriti od desne ruke, vrha srednjeg prsta, do lijevog stopala, tojest vrha palca. Pri tome se nit zategne, kako bi se precizno odredila dužina. Onda se početak niti koji je bio na vrhu srednjeg prsta stavi na lijevu ruku, također na vrh srednjeg prsta a onaj koji je bio na lijevoj nozi na desnu nogu – palac. Nit se ponovo zategne, kao u prvom slučaju. Ispostavili se da postoji i minimalna razlika između prvog i drugog mjerenja (mjere) stravarka donosi finalnu dijagnozu – bolesnik je obolio usred velikog straha! No, utvrdi li se pak da su obje mjere iste dužine objavljuje se kako bolesnik pati od neke druge tegobe.

U trećoj i finalnoj fazi rituala, koja je uslovljena ispravnom dijagnozom, ako je bolesnik obuzet strahom i tijelo mu se zgrčilo odnosno smanjilo zbog toga, stravarka izreže vunenu nit s makazama ili nožem na devet jednakih dijelova i kasnije ih odnosi baciti na centar njoj najbližeg raskrižja. Nakon što se uplašeni podigne pažljivo sa poda, stravarka uzima metlu i istim redom kako je postavljala dijelove ječmenog zrna pomete ih u smjeru četiri strane svijeta, pri tome ponavljajući kratku egzorcističku formulu: „Bježi strava, ubost će te krava!“. Iza toga izvuče četiri slamke iz metle i njih isto baci jednu po jednu u smjeru četiri strane svijeta slijedeći sunčevu putanju ( u smjeru kazaljke na satu), kako bi i tom ritualnom gestom uticala na ozdravljenje bolesnika. On dok napušta stravarkinu kuću mora se strogo pridržavati pravila da se na putu do svog doma ne okreće nazad, zbog vjerovanja da u suprotnom duh bolesti može tu gestu protumačiti znakom slabosti i vratiti se nazad u tijelo bolesnika.

Za nastavak čitanja posjetite


Ale Saud kupuje oružje od cionističkog režima

SAHARTV - Informativni izvori su javili da je Saudijska Arabija kupila oružje od cionističkog režima.

Modžtahed, saudijski politički aktivist na društvenim mrežama objavio je na svojoj privatnoj stranici na Twitteru ekskluzivne informacije o potpisivanju ugovora o kupoprodaji nekoliko letjelica između Saudijske Arabije i cionističkog režima, uz posredništvo Južnoafričke Republike. Modžtahed je, objavivši izvještaj zvaničnih saudijskih izvora o izgradnji tvornice za proizvodnju letjelica u Južnoafričkoj Republici, taj izvještaj nazvao obmanom, te objavio: "Zapravo, cilj objave ovog izvještaja je skrivanje činjenice da je Saudijska Arabija preko Južnoafričke Republike krenula u kupovinu određenog broja letjelica od izraelskog režima, u vrijednosti od 400 miliona dolara. Sastavni dijelovi letjelica su, u formi nespojenih dijelova, preko Južnoafričke Republike stigli u Saudijsku Arabiju, gdje se montiraju. Saudijska Arabija i cionistički režim su tokom proteklih mjeseci uspostavili direktne i indirektne veze. Torki Fejsal, bivši šef obavještajne službe Saudijske Arabije se nedavno susreo s Jakobom Amidurom, bivšim savjetnikom za unutrašnju sigurnost Izraela u Vašingtonu, gdje su razgovarali o bilateralnim odnosima u regionu. Otkriće novih dimenzija odnosa Ale Sauda i cionističkog režima pojavilo se u vrijeme kad se Enver Eški, bivši savjetnik saudijske obavještajne službe, čija je misija postepeno otkrivanje bliskih saudijsko-cionističkih veza, u okviru izdaje islamskog i arapskog svijeta od strane Ale Sauda, posebno ugroženog palestinskog naroda, prošlih mjeseci više puta sastao sa zvaničnicima cionističkog režima u raznim zemljama, kao i u okupiranoj Palestini. Novi krug savjetovanja saudijskih zvaničnika sa zvaničnicima cionističkog režima dešava se nakon što je Ale Saud već otprije tražio načine za uspostavu više odnosa s Izraelom i širenje veza u različitim područjima, između ostalog, na polju vojne saradnje. Kontinuitet mjera nekih arapskih strana, poput Saudijske Arabije, koja vodi kompromisnu politiku naspram cionističkog režima, nosi sa sobom opasnost od dominacije tog režima nad arapskim zemljama, što je izazvalo kritike javnog mnijenja regiona. Istovremeno, kretanja Saudijske Arabije i Izraela, kako bi se opremili s više vojne opreme, pokazuju da su cionisti i Ale Saud dvije strane kovanice militarizma i ratovanja, te očiglednog i skrivenog zla u regionu. Naoružavanje terorista na različite načine nalazilo se na dnevnom redu i izraelskih i saudijskih zvaničnika. Na tom području, tokom proteklih sedmica objavljene su vijesti o tome da su saudijski zvaničnici naredili kupovinu hiljada kalašnjikova i miliona magazina za municiju kako bi opremili sirijske teroriste, dok je šef CIA-e omogućio uvjete za tu razmjenu, odnosno kupovinu jedne velike pošiljke oružja iz Hrvatske za Saudijsku Arabiju. Bez sumnje, otkriće novih vijesti o vojnoj saradnji Saudijske Arabije i cionističkog režima tokom proteklih dana samo je dio opsežne saradnje dviju zemalja tokom proteklih godina.

Rezultat saradnje Saudijske Arabije i Izraela, te zapadnih zemalja, između ostalog, na vojnom području, nije bio ništa do stvaranja zla na regionalnom i međunarodnom nivou. Stvaranje terorističke grupe DAIŠ tokom proteklih godina, praktično uz zeleno svjetlo i vodstvo osovine zla, odnosno zapadnih špijunskih organizacija, posebno Američke špijunske službe (CIA) i izraelske tajne službe Mosad, te tzv. Saudijske sigurnosne službe u Siriji, neki su od rezultata te zlokobne saradnje.


Napokon istina i pravda - Saudijci će biti optuženi za 11.septembar

Predstavnički dom američkog Kongresa danas je odbacio veto predsjednika SAD-a, Baraka Obame, na zakon koji bi omogućio porodicama žrtava napada 11. septembra 2001. da tuže Saudijsku Arabiju. Novinska agencija Reuters prenosi da je rezultat glasanja je bio ubjedljiv, pri čemu je 348 članova Kongresa bilo za odbacivanje veta, a 76 protiv. Senat je nešto ranije donio istu odluku o odbacivanju Obaminog veta. Bijela kuća osudila je skoro jednoglasnu odluku američkog Senata.

"Ovo je najveća sramota koju je Senat SAD-a učinio, verovatno još od 1983. godine", rekao je novinarima portparol Bijele kuće Džoš Ernest, podsjećajući na posljednji slučaj kada je Senat uz veliku većinu glasova odbio predsjednički veto.

Prema dokumentima, 15 saudijskih državljana je bilo uključeno u terorističke napade 11. septembra, 2001. godine, što ukazuje na učešće Kraljevine Saudijske Arabije u istim akcijama.

AP prenosi da Saudijska Arabija i njeni saveznici upozoravaju američke zakonodavne organe da će dozvoljavanje državljanima SAD-a da tuže saudijsko kraljevstvo zbog napada 2001. imati negativne posljedice.


Ukoliko je referendum u RS-u legalan, hajde da ga provedemo u Vojvodini

SAHARTV - Ako se takva praksa primjenjuje i hvali u susjednoj državi, LSV predlaže da ona bude uvedena i u Srbiji, rekao je Čanak i dodao da vjeruje da će Nikolić "s radošću dočekati" taj prijedlog.

"Tvrdnjom da je referendum pokazao volju građana i da ne bi trebalo da ostane mrtvo slovo na papiru, Nikolić je još jednom Srbiju i njene građane osramotio i izložio ih riziku, pridružujući se svojim stavom najekstremnijim delovima našeg društva", ocijenio je Čanak u pisanoj izjavi. On je poručio Nikoliću da, ako je legalne odluke najviših pravosudnih institucija jedne suverene države moguće rušiti na referendumima organizovanim na dijelu državne teritorije, onda LSV predlaže da slična praksa bude uvedena i u Srbiji. "Predlažemo da se u Vojvodini raspiše referendum o tome da li građani prihvataju sramotnu odluku Ustavnog suda Srbije od pre dve godine, o ukidanju Statuta Vojvodine i o tome da Novi Sad ne može da bude naš glavni grad", kazao je Čanak. Ako se takva praksa primjenjuje i hvali u susjednoj državi, LSV predlaže da ona bude uvedena i u Srbiji, rekao je Čanak i dodao da vjeruje da će Nikolić "s radošću dočekati" taj prijedlog. On je dodao da LSV oštro osuđuje "ratnohuškačku retoriku Tomislava Nikolića", zbog toga što je susjedne i suverene države nazvao "srpskim zemljama". "Naši susedi imaju svoja međunarodno priznata imena, a retorika o srpskim zemljama je bila deo ratne politike koju je Nikolić podržavao, u kojoj je učestvovao i koju ovakvim svojim izjavama ponovo priziva", rekao je Čanak.


Provedimo referendum da se ukine republika srpska

Danas smo svjedoci još jedne komedije u produkciji Dodik@kriminal team kojom se zabavlja nezaposleni narod i kojim se na kraju krajeva žele dobiti novi poeni. U Bosni ima puno fantastičnih stvari a najbolja je takozvana Republika Srpska. Možete li zamisliti da u jednoj republici, u ovom slučaju Republici BiH, postoji još jedna republika haha. Svima nam je jasno da su mudri tvorci Daytona, bez obzira koliko nam on djelovao čudnim, pronašli lukav način da uvjere Srbe da su dobili šta su htjeli. A dobili su paranormalnu Republiku Srpsku koja je samo naziv bez ičega drugog. Republiku koja je imaginarna i čiji naziv je zavarao Srbe da su dobili svoju "državu"?! I koja ne postoji bez Bosne i Hercegovine, upravo one protiv koje Dodik i mafija dižu glas. Ali, to većina u tom dijelu Bosne nikako da shvati - ako nema BiH nema ni Srpske.

I upravo zbog nepoznavanje te porazne činjenice danas svjedočimo još jednom cirkusu. Ono što je najbolje u svemu tome jeste da si je ovim nelegalnim referendumom Dodik sebi sam napokon potpisao propast. Napokon je to govnoliko stvorenje koje je popljačkalo uzduž i poprijeko cijelu Srpsku napravio pravu stvar. A i bilo je vrijeme! Ne brinite, ovo nisu devedesete i Srbija nije u posjedu JNA i oružja, nema nikakav ni uticaj ni značaj u svijetu, to su shvatili u slučaju Kosova. Neće biti rata. Nikom to više nije u interesu. A i niko ga ne smije ni započeti jer situacija u svijetu je isuviše opasna da bi EU a i USA htjele rat na Balkanu. Ako uzmemo u obzir da bi ovaj put u ratu učestvovale Turska a i Saudijska Arabija, koje su napokon shvatile sta znači BiH za njihove interese, Srbi i Srbija ne bi imali izgleda. U Rusiju je uzalud gledati jer i 1999.god je Rusija bila nuklearna sila pa nije ništa poduzela. Ta je zemlja toliko okupirana svojim problemima da su im Srbi zadnja rupa na svirali.

Nakon ovoga cirkusa trebao bi se povesti referendum u ukidanju Republike Srpske i da je referendumom proglasimo nepostojećim entitetom i napokon završimo sa tom podjelom BiH koja je nastala genocidom i etničkim čišćenjem. To dugujemo svim nevinim žrtvama koje su četnici pobili od Bratunca, Zvornika, Foče, Srebrenice, Višegrada, Sarajeva, Prijedora i mnogih drugih mjesta. Dok se god to ne napravi neće biti ni mira a ni pravde. Dosta je tog srpskog bezobrazluka i lopovluka! Pokrenimo inicijativu a odaziv na referendum će biti 100%. Udružit će nas i ojačati. Time ćemo prekinuti i cijeli ovaj krug korupcije i kriminala koji upravo polazi iz Banja Luke i širi se do Sarajeva i Mostara. Stvarajmo jednu bolju i jaču BiH i srušimo ove torove u koje su nas stjerali!

Ne mučite se u Bosni - idite!

Zanimljivo je to kako Hrvatska nije Srbima dozvolila SAO Krajinu, Srbija nije Kosovu dopustila samostalnost ,iako su tu Albanci većina, ali bi zato Bošnjaci, iako većinski narod, trebali i Srbima i Hrvatima dozvoliti sve?! Što ne prolazi u Hrvatskoj ili Srbiji ipak bi trebalo u Bosni?! Srbi koji nisu većina u BiH dobijaju etničkim čišćenjem 49% BiH i opet danas, kao i uvijek, glume žrtve. Da, isti oni koji su počinili genocid nad Bošnjacima i etnički očistili istočnu Bosnu. Da bolje referiram - krvnici glume žrtve. Da, isti oni "veliki ratnici" koji dok su klali i palili po Bosni devedesetih i glumili nebeski narod i nazivali samog Boga Srbinom, danas su nježne tratinčice koje su svi odreda izgubili pamćenje o svojim zvjerstvima. Oni su žrtve Bošnjaka?!

Kome se ne dopada Bosna i Hercegovina ima slobodan put da se odseli u Hrvatsku, Srbiju, zapadnu Europu, Ameriku, Rusiju... Nemojte biti u zemlji koju ne volite. Ne patite se tu živeći u zemlji koju mrzite. I stalno gledati komšije koje prezire samo zato što ih niste uspjeli istrijebiti. Idite, rješite i sebe i nas te muke! Hrvatska ima puno praznih mjesta koje treba naseliti a Srbija ima Vojvodinu koju je potrebno što više demografski izmjeniti. Ima toliko praznih kuća i mjesta da je samo na vama sa odete tamo i živite sa svojima koje volite. Ponavljam - ne mučite se u mrskoj BiH već idite zbog sebe i svoje djece. Sve to pišem u najboljoj namjeri. Neka ostanu u Bosni samo oni koji je vole i osjećaju je svojom domovinom, nebitno koje su vjere. Bosna nikad nije mrzila nikog, jesu samo nju.


Ruhani uputio bajramske čestitke predsjednicima islamskih zemalja

SAHARTV - Predsjednik Islamske Republike Iran je predsjednicima islamskih zemalja čestitao Kurban-bajram. Prema pisanju Isne, Hasan Ruhani, predsjednik Islamske Republike Iran je jučer poslije podne svim predsjednicima i vođama islamskih zemalja, kao i svim muslimanskim nacijama čestitao bajramski praznik. Predsjednik IR Iran je izrazio nadu: "Nadam se da će muslimani svijeta iskoristiti bajramski praznik, te da će muslimani zajedničkim snagama na današnji dan uspjeti pokazati svijetu pravo lice islama." U poruci predsjednika IR Iran stoji: "Muslimani moraju ojačati svoje jedinstvo." Hasan Ruhani je na kraju u istoj poruci svim muslimanima svijeta poželio jačanje bratske veze i jedinstva cijelog islama.


Kladuški bećari

Izvorna grupa "Kladuški bećari", koja njeguje, čuva i interpretira izvorne narodne pjesme, koje su se pjevale po Cazinskoj krajini prije stotinu i kusur godina, traje skoro pet decenija. Član grupe, Smail Kekić, koji ima 61 godinu života, prisjeća se kako je osnovana grupa:

- Bio sam golobradi momčić kada nas je okupljao oko sebe omiljeni veseljak, Husein Begović, zvani Garibić, koji je volio omladinu i znao lijepo zapjevati starinske pjesme. Za početak rada i osnivanje ove grupe vezuje se njegovo časno ime.

Bećari sluvujevog glasa

Smail nam otkriva kako je nastalo ime grupe koju čine on i rođaci Mujo i Fehim Murtić. Ispričao je kako je i tu glavni "krivac" Husein Begović.

- Oko sebe okupio nas taj omiljeni veseljak Garibić, Fehima, Muju i mene, pošto je želio čuti kako pjevamo. Zapjevasmo, a on oduševljeno veli kako ovakvih "slavuja nejma nadaleko" i da trebamo pjevati po Cazinskoj ali i dalje, po Bosanskoj krajini, kazao je Smail i nastavio priču:

-Upita nas on kako bi se zvala naša grupa? Rekosmo - "Bećari", a on, uz osmijeh dodade, zovite se "Kladuški bećari" i neka vam je hairli!

Usput nam je dao sijaset korisnih savjeta, a jedan od njih je bio da pjevamo isključivo starinske pjesme i tako ih sačuvamo od zaborava.

Golem je repertoar starih pjesama koje izvodi ova grupa. Fehim i Mujo Murtić, šezdesetogodišnjaci iz kladuškog naselja Donja Slapnica, nabrojaše nam naslove: "Oj Kladušo", "Javljam ti se majko iz tuđine", "Svekrva i snaha", "Tri bećara", "Sivi soko", "Tri livade"...

Mujo veli: - To su stare narodne pjesme ovog kraja BiH koje se još mogu čuti samo na našim nastupima. Mnoge smo sačuvali od zaborava. Recimo, pjesma "Taj Mehmede", stara je preko stotinu godina i potiče iz mjesta Podzvizd kod Velike Kladuše. Za neke pjesme ni najstariji žitelji ne pamte kada su nastale i ko su njihovi autori. Zanimljivo je da nas rado slušaju i gledaju i mladi koji prate moderni trend muzike.

Putuju i pjevaju

Smail, Fehim i Mujo nam vele kako bi nam "trebale tri teke" da bi nabrojili sve njihove nastupe u selima, gradovima i zemljama gdje su nastupali. Kazuju: - Slušali su nas i gledali po BiH, Turskoj, Hrvatskoj, Sloveniji i zemljama zapadne Europe, a neizostavni smo na festivalima folklora po našoj domovini od Hercegovine do Bosanske i Cazinske krajine. U zadnje vrijeme bili smo i učesnici na snimanju "Krajiškog tradicionalnog sijela" i TV emisije "Bajramski običaji", koje je organizivao Hasan Hase Keranović, naš veliki dost, ljubitelj bh.tradicije, adeta i običaja.


Povećanje nasilja u Kraljevini Saudijskoj Arabiji

Nakon pogubljenja još jedne osobe u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, broj izvršenih smrtnih kazni od početka ove godine popeo se na 106.

Tokom proteklih dana izvršene su još četiri smrtne kazne. Većina smrtnih kazni izvodi se odrubljivanjem glave mačem. Amnesty International je u mnogo navrata kritikovao Saudijsku Arabiju zbog nasilnog ponašanja i izvršenja smrtnih kazni. Filip Luter, šef Odjela za Bliski istok i Sjevernu Afriku spomenute organizacije izrazio je zabrinutost da će ova godina po pitanju izvršenja smrtnih kazni zabilježiti rekordan broj. Na osnovu saopštenja Amnesty International-a tokom prošle godine izvršeno je 158 smrtnih kazni. Većina smrtnih kazni se izvršava iz političkih razloga. Mnogi smatraju da je Kraljevina Saudijska Arabija početkom januara ove godine izvršila najveći broj smrtnih kazni, naime za jedan dan pogubljeno je 46 osoba. Među njima je bio i ugledni saudijski šiitski vođa šejh Nemr Bakir El Nemr.

Mnogi borci za ljudska prava ocjenjuju da u Kraljevini Saudisjkoj Arabiji nedostaje pravde te upoređuju sistem zemlje sa terorističkom grupom DAIŠ, smatraju da je isti zasnovan na nasilju i nepravdi. Oni smatraju da saudijski režim ne dozvoljava nikome da bilo šta govori protiv vlasti, zbog toga su mnogi primorani da šute i trpe.Zbog takvog srednjovjekovnog sistema, mnogi aktivisti koji se bore za zaštitu ljudskih prava suočeni su sa velikom diskriminacijom i često bivaju hapšeni. Veliki je apsurd da je upravo Kraljevina Saudijska Arabija koja ne pridaje značaj nimalo zaštiti ljudskih prava, uz pomoć svojih saveznika Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije bila imenovana za predsjedavajućeg Komisije za zaštitu ljudskih prava UN-a. Članstvo Saudijske Arabije u spomenutoj komisiji pokazatelj je samo pogrešne politike, kojom se dovode u pitanje osnovni postulati Ujedninjenih nacija, Takva politika doprinosi samo da Kraljevina Saudijska Arabija nastavi sa kršenjem osnovnih ljudskih prava, što doprinosi samo povećanju izvršenja smrtnih kazni.


Otkrijte ima li u vašoj kući ili stanu crne magije

Da biste pouzdano doznali da li u vašoj kući (stanu) ima uticaja crne magije zamolite Allaha da vam pokaže istinu u ovom ritualu koji ćete poduzeti.

Obred je najbolje da počnete kada zađe Sunce. Za početak morate nabaviti bijelu, novu svijeću, koju ćete postaviti na mali porculanski tanjur, i prije nego li je zapalite ponovite 77 puta salavat na božijeg poslanika Muhameda (Allahhuma salla alla Muhamedin we ali Muhamed), zatim zapalite svijeću te 195 ponovite ovu kratku rečenicu: „Kaf Ha Yaa Ain Sad“ koja je zapravo početak sure Merjem. Potom opet ponovite 77 puta salavat na božijeg poslanika.

Ukoliko sutra na tanjuriću ne bude nikakvi ostataka svijeće, što inače bude skoro uvijek nakon što svijeća dogori do kraja, to je pouzdan znak da vam je kuća ili stan pod uticajem crne magije.


U Sarajevu otvoren Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995, koji je pokrenut uz podršku Međunarodnog tribunala za ratne zločine (MKSJ) u Hagu, otvoren je u Sarajevu

U okviru Muzeja nalaze se arhiv i izložba MKSJ, dokumentacija i predmeti iz logora širom BiH, podaci o masovnim grobnicama te zločinima nad djecom, kao i videoizjave i svjedočenja žrtava.

Posjetioci mogu pogledati i dokumentarne filmove "Rat u Bosni i Hercegovini", "Gradovi pod opsadom", "Njihovim očima (Svjedoci pravde)", "Kraj nekažnjivosti- Seksualno nasilje pred Tribunalom", "Zločin pred Tribunalom (Prijedor, srednja Bosna, Višegrad)" i "Dubrovnik i zločin nad kulturnom baštinom".

Među eksponatima su sprave za mučenje, tu je i majica dječaka Samira Delića, kao i majica logoraša koji je prošao stratišta logora Gabela, Silos i Ljubuški, a na kojoj se nalaze potpisi logoraša nekada zatočenih u tim logorima.

U postavci se nalaze i poruke upućivane putem Međunarodnog komiteta Crvenog križa, kao i lični predmeti pronađeni u masovnim grobnicama - novčanici, lijekovi, olovke, ključevi, zdravstvene knjižice, lične karte, igračke, dječija cucla.

U Muzeju zločina protiv čovječnosti i genocida nalazi se i simulacija samice za logoraše.

Član Organizacionog odbora muzeja Alija Gluhović ističe za Fenu da je ovaj muzej zasluga grupe entuzijasta.

"Vođeni činjenicom da u BiH nemamo nijedan muzej gdje bismo na jednom mjestu imali sve relevantne činjenice, dokumente, svjedočenja, fotografije ili originalne predmete, bilo nam je jasno da nešto takvo treba da se napravi", kaže on.

Govoreći o tome kako su predstavljeni uvjeti u logorima, Gluhović navodi da su u jednom dijelu muzeja pokušali prikazati objekte logora, mjesta gdje su logoraši mučeni i gdje su vršene torture nad njima. Osim toga, izloženi su i predmeti koje su dobili od logoraša, kao i oni koji su korišteni za svjedočenja u Sudu u Hagu.

"Sve to objedinjeno daje opis gdje su ljudi mučeni, gdje su boravili, imamo i opise kako su izgledali nakon mučenja, te predmete kojima su mučeni", istaknuo je.

Obuhvaćen je veliki broj logora koji su bili na području BiH, a kako je riječ o Muzeju koji između ostalog do eksponata dolazi i uz pomoć Suda u Hagu te u nazivu ima pojam "zločin protiv čovječnosti", ovo je mjesto posvećeno svim stradalnicima.

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992-1995 nije još imao zvanično otvorenje, ali je javnosti dostupan za posjete od danas, uz radno vrijeme od 10 do 22 sata.


21.godišnjica genocida u Srebrenici

SAHARTV - Dvadeset i prva godišnjica najvećeg kolektivnog pokolja u Evropi nakon Drugog svjetskog rata obilježena je u prisustvu desetaka hiljada osoba u selima u blizini Srebrenice.

Na toj ceremoniji su sahranjeni identificirani leševi još 127 žrtava ove stravične tragedije.

Narod Bosne i Hercegovine i neke međunarodne ličnosti 11. jula svake godine tradicionalno se okupljaju u Srebrenici da obilježe sjećanje na više od 8 hiljada žrtava tog genocida.

Tragedija u Srebrenici desila se pet mjeseci prije okončanja rata u BIH i u vrijeme kad je 20 hiljada izbjeglica pobjeglo u Srebrenicu pred srpskim snagama. Srpske snage su nakon nekoliko dana opsade Srebrenice ušle u taj grad, te su 1995. godine ubile 8372 bosanskih muškarca i mladića. Ovaj kolektivni masakr, koji je, nakon pokolja u Drugom svjetskom ratu, jedan od najgorčih događaja 20. stoljeća u Evropi, desio se u trenutku kad je Srebrenica 1993. godine od strane Ujedinjenih nacija proglašena sigurnom zonom, dok su međunarodne mirovne snage bile prisutne u tom gradu.

Dosad su tijela oko 7 hiljada žrtava tog pokolja identificirana i sahranjena, dok se i dalje nastavlja potraga za tijelima ostalih žrtava. Radovan Karadžić, bivši lider bosanskih Srba je u martu, zbog njegove uloge u srebreničkoj tragediji, osuđen na Međunarodnom sudu pravde za zločine protiv čovječnosti na 40 godina zatvora. Suđenje Ratku Mladiću, vojnom zapovjedniku bosanskih Srba tog vremena, pod čijim su zapovjedništvom srpske snage ušle u Srebrenicu i počinile pokolj nad Bošnjacima, i dalje se nastavlja.

Tragedija u Srebrenici zapravo je bila vrhunac rata i nasilja koji su između 1992. i 1995. pogodili bošnjački narod. Bosna i Hercegovina, u kojoj većinu stanovništva čine Bošnjaci, nakon raspada Sovjetskog saveza i pada komunističkog sistema istoka Evrope, postala je nezavisna 1992. godine, poput ostalih republika bivše Jugoslavije.

Srbija, kao nasljednica Jugoslavije, protivila se tim težnjama za nezavisnošću, ali niti jedna od republika koje su postigle nezavisnost od Jugoslavije nije imala tako bolnu sudbinu poput sudbine Bošnjaka.

Iako je više od 60 zemalja, među kojima brojne evropske zemlje, priznalo nezavisnost Bosne i Hercegovine, bosanski Srbi su, uz direktnu podršku Srbije i uz ignoriranje evropskih zemalja, pokrenuli krvavi rat protiv Bošnjaka.

Procjenjuje se da je za vrijeme tog rata 100 hiljada osoba poginulo i blizu polovine stanovništva Bosne i Hercegovine je bilo prisiljeno da napusti svoja ognjišta. Na kraju se taj pokolj u Srebrenici pretvorio u vrhunac nasilja i svireposti koji su izvršeni nad Bošnjacima, u srcu moderne Evrope. 21 godinu nakon tragedije i dok još uvijek nisu identificirana tijela svih srebreničkih žrtava, postoje brojne neidentificirane dimenzije te tragedije, i tuga tog rata i dalje baca sjenu na narod Bosne i Hercegovine.


Bošnjačke basme i bajalice

Nakon što se okupa, djevojka nalije u posudu mlake vode sa kojom će se obliti, no prije toga, ulije si malo vode u usta i dok je drži u ustima ponovi u mislima devet puta suru Ihlas. Onda vodu iz usta izlije u posudu, u nju stavi stručak sedefila i tri puta ponovi ovu basmu. Nakon toga puhne u vodu i oblije se njome po glavi tako da se voda cijedi niz lice i tijelo.

Na listu sedefila zaspala vila,

sa nje se na me

prosulo zlato, srebro i svila.

Zlato me pozlatilo,

srebro očistilo,

svila obavila a vila blagosila

da budem zdrava i cila,

svakom najdraža i najljepša bila,

akobogda amin od Boga amin!

Stručak sedefila se poslije oblijevanja vodom baci napolje, negdje gdje se ne gazi, najbolje u živicu.


Svijet stoji na basmi

Najvažniji segment svakog okultnog rada su magijske formule, koje mogu biti dužeg ili kraćeg sadržaja. One služe za prizivanje duhovnih sila, egzorcizam, liječenje ali i ljubav, stimulisanje dobrih i loših događaja i slično. Bez njih niti jedna čarolija ne bi djelovala, pošto one povezuju tajne sile i kanališu ih preko rekvizita u željenom pravcu. Riječi su same po sebi stvaralačka energija. Prisjetimo se onog čuvanog biblijskog citata:" U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“. I u islamu postoji slično predanje koje govori kako je cjelokupno božije stvaranje postalo od dva slova Kaf i Nun koja zajedno čine riječ Kun odnosno „Budi“.

Brižno odabrane i pravilno formulisane riječi u magiji predstavljaju samu okosnicu svakog angažmana i uz pomoć njih praktičar podiže svoju svijest na viši nivo. No, po mom iskustvu, sve magijske zakletve i zazivi su puno efikasniji ukoliko su kraćeg sadržaja, jer se pri njihovom izgovaranju i ponavljanju manje rasipa prizvana čarobna energija. U slučaju bajalica, koje su tekstualno bogatije, vrlo često se gubi koncentracija, posebno kod neizvježbanih praktikanata, čime se zapravo rasprši energija koju ona stvara. I upravo znog toga se poluči slab ili nikakav rezultat.

Da bi bajanje imala stvarnu moć ona mora imati rimu, što je vrlo teško postiči sa bajalicama prevedenim sa drugog jezika. Zbog toga su na cjeni domaće bajalice. I to je glavni razlog zbog čega se one i danas ljubomorno kriju od javnosti. Kako samo bajanje, kao i cjelokupno vračanje, potiče iz šamanizma osoba koja ga izvodi mora se dovesti u stanje blagog transa, što, istina, mogu samo nadareni pojedinci. Trans nije mehaničko pomjeranje nekim rekvizitom i zijevanje te je apsolutno pogrešno vjerovati da zijevanje tokom bajanja nešto znači. Njime se služe samo prevaranti kako bi zavarali klijenta i doveli ga u zabludu. Naime, zijevanje je, najkraće rečeno, misaoni refleks tojest dok pomislimo na zijevanje mi automatski to i učinimo, stoga ono nema nikakve stvarne povezanosti sa izgovaranjem neke magijske formule.

Baht bahti

Basme su prema okultnoj definiciji kratke rimovane magijske formule, inače vrlo poznate u bosanskoj tradiciji, posebno one ljubavne, kojima su se generacije naših baka obilato služile da bi na taj volšebni način uticale na ostvarivanje veze i omogućile sebi priliku za realizaciju braka sa željenim muškarcem.

Dok u vračarskoj praksi Rumunije, Bugarske i Mađarske srećemo isključivo tekstualno duže magijske formule ili bajalice, u BiH su one puno rjeđe te prvenstveno dominiraju kratke forme odnosno basme. Korijen naziva basma dolazi od perzijske riječi baht, koja u prijevodu znači sreća, čemu svjedoči uostalom i sama upotreba tog izraza u pojedinim ljubavnim basmama kojima se želi podstaći što brže ljubavno spajanje i mogućnost udaje, poput ove: "baht bahti, grah grahti, moj dragi pred vratima...". Upravo u ovome primjeru se nazrijeva prava svrha ovih magični formula - želja za prizivanjem sreće, odnosno ulazak u brak, stimulacija povoljnih događaja, pozitivne energije i zdravlja.

U bosanskoj tradiciji se tvrdi kako postoji jedna misteriozna i izrazito moćna basma, koju kada bi neki čovjek otkrio i izgovorio, istog trena bi postao gospodarem cijelog svijeta. Pod ruku tome, još i danas mnoge stravarke tvrde kako svijet (naša planeta) stoji na basmi a crna zemlja na molitvi Ihlas. Interesantno je da upravo molitva Ihlas (113.poglavlje Kur'ana) predstavlja savršeni primjer monoteizma i jasno naglašava kako je Bog samo jedan, što je realno govoreći nespojivo sa paganskom basmom. No, ne treba zaboraviti da su basme i bajalice preteče religijskih molitvi pa iz tog razloga savršeno se nadopunjavaju bilo kroz kalamljenje religijskih simbola u bajalicama ili dodavanja u početnom i završnom dijelu.

Kako su zapravo basme i bajalice paganski produkt krajnje je interesantan primjer njihovog spoja u bosanskoj tradiciji. Naime, prema kazivanju stravarki molitva Ihlas daje snagu, onu božiju, koja omogućava basmi da postigne svog puni volumen i uspješno djeluje kako na materijalnom tako i astralnom nivou. Zbog toga se obavezno prije izgovaranja neke basme neparan broj puta ponovi molitva Ihlas, obično pet, sedam ili devet puta.

Ljubavne basme

U čudesnu moć basmi najviše su se pouzdavale djevojke koje su nastojale što prije pronaći svog suđenika i udati se. Da bi to ostvarila, djevojka je poduzimala i po nekoliko rituala izgovaranja pojedinih basmi, da bi tom praksom što više upotpunila svoju svakodnevnicu magijom i kako bi, na kraju krajeva, njen trud urodio plodom i ljubavnim ostvarenjem. Tako bi ona, na primjer, svaki put pred odlazak nekuda ponavljala po tri puta ovu ili sličnu basmu:

Idem putem zlato motam

na srebrno vreteno,

na paunovo pero,

ko me sretne, ko me vidi

da se ibreti (iznenadi) i čudi

gdje je ova vila do sad bila?

Na glavi mi je mladi mjesec da obasjam,

po licu šećer da zasladim,

na usnama med da razgalim,

na grudima sunce da ugrijem

a po kosi zvijezde da zabljesnem;

seljaka u selu,

građanina u gradu,

na mejdanu vojnika

a najviše svog suđenika.

Amin veledalin od Boga amin!

Basme su uvijek imale svoja nepisana pravila a jedno od njih je i ritualna čistoća. Naime, djevojka mora biti okupana te, dok se šaputaju čarobne riječi, potrebno se uživiti u samu izvedbu a naročito kod vrlo čestih završnih izraza u tekstu basme poput "crko", "puko" itd. Tada ton glasa mora postati agresivan, i te riječi se izgovaraju sa naglašenom željom, oštro i sa puno želje, kao da ih izgovaramo sa mržnjom.

Pojedine djevojke su prije izgovaranja ljubavne basme govorile ovu:

Zuzduvar niz duvar,

moje riječi gospodar,

tvoje riječi drvo i kamen,

veledalin amin!

Sa ovom basmom djevojka se htjela osigurati da njeno bajanje pobjedi svaki otpor i zapreku na koje bi eventualno moglo naići.

Odbrana od basmi

Tradicionalno basmama je oduvijek bio sklon ljepši spol, djevojke ali i udane žene, pošto bi im ovo magijsko umijeće omogućavalo da provode svoju volju, i na taj način budu dominantne. U nesalomljivu snagu basme se nikad nije sumnjalo. Postoji mnogo priči i kazivanja kako su one krojile ljudsku sudbinu; od neprivlačne djevojke činile atraktivnu, mirile zavađene parove, neutralisale konkurenciju, ubrzavale udaju ili izazivale ljubavne osjećaje, nemir i čežnju.

Moć ljubavne basme je prema narodnom ubjeđenju zadivljujuća i ona, osim velike čežnje i nemira, kod obajanog, uzrokuje i druge popratne pojave a najzanimljivija je ta kako je omađijanom muškarcu i obična voda gorka dok ne vidi onu koja mu ponavlja basme. - Sa basmom se i žedan može prevesti preko vode, odlučno tvrde pojedine stravarke.

Ostalo je zapisano po kazivanju jedne Jevrejke iz Žepča, koja je došla na konak kod svoje prijateljice Bošnjakinje, da je svojim očima gledala, kako je ova bajala da joj dođe mladić pod prozor, koji i nije puno mario za nju. Djevojka je devet puta ponovila ovu basmu:

Ja legoh na sedam dušeka,

na sedam čaršafa,

na sedam jastuka

a moj dragi N

na sedam noževa,

na sedam sabalja

i na sedam pušaka;

ne mogao živiti,

ne mogao dahnuti,

sunce ga ne grijalo

dok mene ne vidio,

poljubio i dok mi ne došao.

Elzalif amin!

Negdje oko ponoći začuli su se sitni udarci od staklo prozora, neko je tiho bacao kamenčiće. Kad je djevojka otvorila prozor ugledala je upravo onog momka čije je ime spominjala u basmi. Kad ga je ona, glumeći iznenađenje, upitala zašto je tako kasno u noć došao on joj je odgovorio, da je kod kuće ležao pa da ga je na jednom obuzela nekakva vatra i nemir te da je morao k njoj da je vidi.

Navodno, prema kazivanju stravarki, usljed napada neke nevidljive sile muškarac, kom je neka žena ponavljala basme, dobijao je visoku temperaturu i nemir te ako bi se opirao tome, da ide ka njoj, po tijelu bi mu usred agonije iskočili čudni mali plikovi, koji su najviše ličili na kožni osip.

Jedno od najmoćnijih bajanja bilo je ono sa bogohuljenjem nad Kur'anom, kada bi se neka djevojka ili žena navečer skinule nagolo, ispred kućnog ognjišta, i sjele na Svetu Knjigu. Tom prilikom žena bi sjedeći gola na Kur'anu okretala se u krug i svaki put, napravivši krug, izgovorila ljubavnu basmu i puhnula u vatru. Onog muškarca, čije bi ime pominjala u toku ovog rituala, iznenada bi opsjednula velika strast i nemir prema toj ženi, da je istog trena morao krenuti u pravcu njene kuće. Još i danas u narodu su poznate priče kako su pojedini muškarci u ponoć naglo, kao udareni bičem, trzali se iz sna i ustajali iz kreveta te u polusnu snu, odjeveni samo u donji veš, odlazili ka onoj koja mu baje. Oni koji su ih sretali putem u to kasno doba pričali su identičnu priču - začarani muškarac je poluotvoreni očiju žurio u jasno određenom pravcu, oponašajući u svom hodu kao da jaše konja, vukući bilo kakav štap između nogu?!

Od ovih i sličnih ljubavnih basmi muškarci su se branili tako da bi na mladu srijedu obukli neki dio odjeće naopako okrenut, obično gaćice, ili bi tražili da negdje dobiju pronosak, prvo jaje koje snese mlada kokoška, pa su ga u gluho doba noći razbijali na vratima one koja mu šalje basme. Kad bi razbio jaje od njena vrata začarani muškarac bi rekao:" Evo ti tvog dragog! Ja osta bez jaja a ti bez mene!". Nakon toga mu njeno bajanje ne bi moglo ništa.

Na svom tijelu da gledaš!

Osim ljubavnih postoje i druge basme, a u narodu su možda najpoznatije one protiv uroka. Bosanska majka dok liže svoje dijete između obrva i po čelu ponavlja tri puta najčešće ovu;

Mati rodila, mati liječila!

Rashod'te se uroci,

k'o list po gori,

k'o pjena na vodi,

k'o zlato po gospodi!

Njihova uloga zastupljana je i u drugim segmentima narodne medicine, na primjer, basmama se u narodu liječio i ugriz zmije, no, poznato je kako se uz njihovu pomoč mogla dozvati jedna ili više zmija te ih čak, iz čiste zlobe, uputiti ka nečijoj kući. Uvijek se upozoravalo kako je to opasan posao, jer ukoliko se čovjek smete u izgovoru basme može navući na sebe bijes zmija.

Basmom se također štitilo i od magije tojest djelovanja vještica i dušmana. U Velikoj Kladuši se tvrdi kako treba tri puta u mislima, ili tihim glasom, ponoviti ovu basmu gledajući u onu osobu za koju se smatra da se bavi vračanjem:

Šta ti misliš i delaš,

na svom tijelu da gledaš!

Nakon toga, sve što vam pokuša uraditi vratit će se istog trena njoj.

Raif Esmerović


Kad se bore štrige i krsnici

Istra je možda jedna od povijesno najzanimljivijih ali i najljepših hrvatskih regiona. Osim što je krase prelijepi predjeli i morska obala njena historija je izuzetno stara i iznimno važna u proučavanju cijele balkanske regije. Naime, na prostoru ovog poluotoka, tačnije u pećinama Šandalj kod Pule, pronađeni su arheološki ostaci koji dokazuju da je ljudska vrsta naseljavala područje Balkana unazad milion godina. Ništa manje nije zanimljiv ni podatak kako Istra zapravo nosi naziv prema ilirskoj boginji Histriji, koja je samim time postala i zaštitnicom tog područja.

Nasljeđe matrijarhata i ilirskog kulta Velike Majke, koji su u antičko doba bili dominantni na ovom dijelu Jadrana, uočljivi su još i danas na Kvarneru i Istri gdje žene u razgovoru ne koriste pojam „udala se“ nego „oženila sam se“ te u tradicijskoj sklonosti da muškarci ne dovode suprugu u svoju kuću nakon vjenčanje nego se uglavnom presele u njen dom.

U ovom kratkom pregledu bogate povijesti ne treba izostaviti niti prvog poznatog vampira na Balkanu koji, vjerovali ili ne, potiče upravo iz Istre. O povampirenom Juri Grando iz mjestašca Kringa, nedaleko od Pazina, čije je postojanje dokumentirano 1689. godine, predaja kazuje kako je poginuo 1656.godine kad mu je Stipan Milašić sjekirom otkinuo glavu. O Juri vampiru svjedoči legenda zapisana u djelu „Slava vojvodine Kranjske“ slovenskog istoričara Janeza Vajkarda Valvazora.

No, nisu Istrom kročili samo vampiri već i druga magična bića o čijem djelovanju na ljude i prirodu postoje i danas mnoga zapisana ali i usmena kazivanja. U folkloru istarskog naroda oduvijek se pripovijedalo o pojedincima čiji je dolazak na svijet, život ali i pojavljivanje nakon smrti, budio strah i rađalo fantastične predaje i vjerovanja. Kako su ta mistična stvorenja dijelila na dobre i zle, vodila su neprestanu bitku između sebe. Zla bića su predvodile štrige i štrigoni a za njima su sljedili vampiri, vukodlaci, malik, mrak i druge kreature mraka kojima su se redovito suprostavljali krsnici i štrigoli.

Sva navedena bića imala su svoju predodređenost da se rode, koja je ponekad naočigled bila slučajna a nekad i ne. Naime, vjerovalo se ako žena zanese dijete na kvatre (Dušni dan) rodiće štrigu a na Veliki petak, moru. Ukoliko začne na Božić ili Uskrs dijete će biti krsnik, koji će onda voditi stalnu borbu sa štrigama. Ipak, nisu baš svi ti pojedinci dolazili na svijet na ovaj način. Štrigoli ili čarobnjaci su često bili „obični“ ljudi koji su od nekog iz familije nasljedili umijeće gatanja, liječenja biljem i vračanja. Posjedovali su mudrost kako da se ljudi odbrane od štriga i njihovih zlih čarolija a uz to se mogu nazvati i istinskim čuvarima magijskog znanja. Upozoravali su ljude da ne čine neke nepromišljene radnje koje im mogu zagorčati život. Tako, na primjer, opominjali su da se poslije zalaska Sunca ne smije iznositi smeće iz kuće, jer bi se time iznijela i sreća iz doma, a u umjesto nje u kuću bi se sa mrakom donijeli zli duhovi.

Strigoi i štriga

Vječiti protivnik krsniku je vještica ili kako se to običava reći u Istri – štriga ali i njena muška verzija – štrigon. Štriga je vrlo opasna pojava među narodom koja širi zlo i bolest svuda oko sebe. Ljudi su ih se od davnina plašili a posebno kada bi se u kući rodilo dijete. Odmah bi se na kućnom pragu ritualno presjecalo kuhano jaje, kako bi se tim magičnim činom onesposobilo svako buduće negativno djelovanje štrige. Kad se nekom dogodi da mu nakon susreta sa nekom starom i ružnom babom naglo pozli ili doživi neku drugu vrstu nesreće, odmah se posumnja da ga je uročila ili začarala - jer je vještica. Štriga može biti i mrtva žena, koja dolazi sa drugog svijeta u obličju neke životinje, a naročito se voli prikazati u obliku crne mačke. Istrijani vjeruju kako živoj štrigi naraste mali repić na stražnjici, koji jako sliči resama koje imaju pojedine ovce pod vratom. Interesantno je navesti neporecivu sličnost između naziva i opisa istarske vještice sa rumunjskim vampirskim bićem strigojem, koji također ima rep i napada ljude i stoku. Njihove osobine se podudaraju i u vjerovanju kako štrige mogu kada umru, vraćati se na kratko vrijeme nazad u svijet živih poput vampira.

Osim što izvode svakojake čarolije i uništavaju ljudima usjeve i potomstvo štrige imaju posebnu volju da atakuju noću na ljude dok spavaju, pijući njihovu krv, gušeći ih i hraneći ih jezom i strahom. Ako ženu noću muče štrige, može je muž odbraniti, tako da drži svoju ruku preko njezinih prstiju, a ako joj muž nije kod kuće ona prebaci njegove hlače preko sebe dok spava kako bi time uplašila vještice. Udovice bi pak u namjeri da se zaštite od mučenja štriga kraj sebe, u postelju, stavljale štap crnog trna, i po komad crvenog i bijelog luka.

Saborišta zla oduvijek su pripadala raskršćima na kojima su se, prema predaji, ili bar u njihovoj blizini, okupljali štrige i štrigoni. Ako bi slučajno neki čovjek prešao preko takvog raskršća između 23-24 sata rizikovao bi da ga naglo zaboli glava ili ga počnu izdavati noge pa bi na jedvite jade uspijevao doći do svoje kuće, ili bi mu se nakon te noći pojavila neka unutarnja bolest. Ne stradavaju samo ljudi na takvim mjestima već i životinje. Dogodi im se da iznenada izgube smisao za orijentaciju i satima besciljno lutaju u krug ili mogu poći sasvim suprotnim smjerom od onog kojim su krenuli. Oko Kastava vjerovalo se da čovjeku ne mogu nauditi vukodlaci, štrige, malik i mrak, dok je sa svojom stokom, pošto ona ima neku neobjašnjivu moć da ga zaštiti od zlih stvorenja. No, unatoč tome, i ljudi i stoka su bili nemoćni pred udarom najraširenijeg zla na ovom svijetu – uroka.

Prvo pogrdi pa pohvali

Strah od pogubne moći uroka tradicionalno je prisutan među Istrijanima. Zbog toga je staro pravilo da bi se pretekao ili prevario urok prije nego što se nešto pohvali, najprije to treba pogrditi. Tako bi za lijepu djevojku govorili:“Ona je ništ od divojke, kako je stasita i lipa mladost!“ a za mladića bi obično rekli: „Joj, kurvin sin, ma je lip fantina (momak)“. Pazilo se i pri pohvalama neke domaće životinje, posebno vola, konja ili krave. Moć uroka može biti različitog inteziteta, pa se najviše strahovalo od onih jakih uroka koji zdrava čovjeka ili životinju mogli odvesti u bolest i smrt.

U narodnoj predodžbi iza svakog uroka su stojale mračne sile čiji je osnovni cilj bio da što više naude čovjeku i oduzmu mu ono najvrijednije što ima a to je zdravlje. Svaka bolest budila je sumnju u nečastiva djela neke štrige ili more. Bolesni pojedinci su tražili spas prvo kod neke žene koja je znala provjeriti otkud je zlo došlo i kojeg je inteziteta.

Kako u Istri ne postoji pojam bajanje već se uvijek govorilo „razgovarati“, ljudi su posjećivali onu babu koja je bila poznata po tome da zna „razgovarati uroke“. Ako bolesnik nije bio u stanju sam otići u njegovo ime bi išla supruga ili mati, noseći sa sobom blagoslovljenu vodu na Tri kralja, koje bi bolesnik prethodno po malo popio na tri ugla kuće. Onda žena koja „razgovara“ vadi mašicama sedam ugljenova iz vatre i baca ih u tu vodu. Padne li svih sedam na dno posude vjerovalo se da su bolesti kumovale štrige ili more.

Postupak raskrinkavanja bolesti djelomično se razlikovao od jedne babe do druge. Pojedine babe su poslije molitve zagasivale tri ugljena u vodi posmatrajući šta će se nakon toga dogoditi; padne li na dno posude jedna žeravica to bi tumačila lakim urocima, budu li dvije onda teži, a desi li se da sva tri ugljen vrlo brzo završe na dnu posude ozbiljno bi prokomentarisala kako su teški i dugotrajni uroci na bolesniku. Nakon ovog „razgovaranja“ urečenom može biti bolje, pa čak i da ozdravi, no ne bude li koristi od toga onda se sumnjalo na mnogo veće zlo – škontradura, odnosno da je bolest rezultat susret sa štrigom i njenim zlim pogledom. Sa tim se baba nije mogla nositi pa je bolesnika upućivala ka većem autoritetu koji ima moć borbe protiv štriga i njihovom zlu – krsniku.

Borac protiv štriga

Krsnici, koji se još nazivaju i krstenjak, krišnjak ili grišnjak, su isto tako jedna vrsta štrigola, no od njih ih razdvaja jedna bitna osobina – imaju puno veću, i što je još bitnije, urođenu magijsku moć, pa uz upozorenja i proricanja izrađuju i lijekove (škrinjari). Bitno je naglasiti da su krstenjaci rjetka vrsta, naime, ne dešava se često da se rodi neki dječak sa posebnim znakom na sebi. Njihovo rođenje je tabuirano, vjerovatno od straha pred nečastivim silama koje bi bez imalo oklijevanja napadnule onog ko je rođen da se bori protiv njih. Narod vjeruju da se krstenjak pri rođenju lako prepozna pošto na tijelu ima neko specifično obilježje, koje majka obično zataji od komšija i rodbine. U sjevernoj Istri se vjeruje kako se krsnik rađa u bijeloj tankoj košuljici koja mu majka ili babica odmah ušije pod kožu ispod pazuha.

Kroz život, kako odrastaju, krsnici se drže usmenog pravila da ne pokazuju javno svoj dar, niti da se njime hvale, ali pozitivno će reagirati u svakoj onoj situaciji kada nekom bude bila potrebna njihova pomoć. Prema tome lako je zaključiti kako je krstenjak plemenit čovjek čija je primarna želja i zadaća da pomogne svim onim nesretnicima koji su stradali od štriga, štrigona i more.

Bilo po uputi neke babe ili ličnom mišljenju čim bi se iznenada nekom pojavila bolest odmah prva sumnja bi padala na štrigin urok, zbog čega bi se neko od ukućana požurivao kod najbližeg poznatog krsnika da mu pomogne. Kako je rođenjem obdaren vančulnim spoznajama krsnik će osjeti li negativan uticaj odmah intervenisati i poduzeti obred gašenja ugljena kako bi mogao napraviti primjereni lijek za nevolju koja je snašla bolesnika.

On uzima posudu sa blagoslovljenom vodom i u nju sa golim prstima baca tri puta po tri živa ugljena iz vatre. Ako ugljevlje odmah potone na dno, u pitanju su jaki uroci, a ako nešto ugljena ipak ostane na površini, nisu opasni. Nad tom vodom i ugljevljem krsnik izmoli tri očenaša i tri zdravomarije, pa se tri puta prekrsti. Vodu prelije u flašu i onom ko je došao kod njega po pomoć kaže uputu: „Putem se ne zaustavljaj već se žuri kući i tri puta baci vodu iz ove flaše preko urečenoga“. Ako krsnik živi blizu kuće bolesnika onda će on to sam učiniti.


Mitropolit Mihajlo: Srbi znaju da RS ne može opstati, BiH je država "od Kulina bana i dobrijeh dana"

SAHARTV - Mitropolit Mihajlo, vrhovni poglavar Crnogorske pravoslavne crkve, poručio je u Centralnom dnevniku Face TV-a da BiH ne može biti država sve dok u njenom sastavu postoji RS. Ne možete stvarati državu u državi, to nema nigdje u svijetu. Vjerujem da će sve biti BiH, jer to je država "od Kulina bana i dobrijeh dana", kazao je on.

"Nadam se da će doći do kompromisa i da će usijane glave jednom shvatiti da će to jednog dana biti kompaktna, zajednička država sa svojim granicama, koja će funkcionisati mnogo bolje nego što je bila bivša Jugoslavija", istakao je vrhovni poglavar Crnogorske pravoslave crkve.

Tvrdi da vodeći političari u RS-u, poput Milorada Dodika, te u Srbiji, poput Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, ali i svi Srbi znaju da RS ne može održati.

Ulazak BiH u EU i NATO, smatram, nije moguć sve dok RS postoji unutar BiH.

Komentarišući oslobađajuću presudu Vojislava Šešelja, mitropolit Mihajlo naglasio je kako vjeruje da se radi o dogovoru između Haškog tribunala i Srbije, kako bi ova država mogla lakše da uđe u EU i NATO pakt. "Drugog razloga nema", dodao je on.

Govoreći o Radovanu Karadžiću koji je u Hagu osuđen na 40 godina zatvora, mitropolit Mihajlo je konstatovao da treba da odgovara pred zakonom.

"Ako je tačno šta ljudi govore, a to je istorijski i faktički dokazano, naravno da treba da odgovara pred zakonom. Šta se dogodilo da od takvog čovjeka postane ovako nešto, sigurno je uloga Srpske pravoslavne crkve, SANU i Udruženja književnika Srbije. To je trolist koji je i prije genocida i građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, u planu imao stvaranje velike Srbije. Ta ideja je postojala i u Drugom svjetskom ratu, a i ranije", kazao je mitropolit Mihajlo, uz konstataciju da SPC, SANU i Srbija ni danas nisu odustale od te ideje.

Istakao je kako mu nije poznat razlog zbog kojeg srpski političari i veliki dio srpske javnosti negiraju genocid u Srebrenici, dodajući da je "to veoma skupo, potreban je ogroman novac da se plati za te zločine".

Mišljenja je da se genocid u Srebrenici treba izučavati u školskim udžbenicima, jer je to istorija ovih prostora, ali i da bi mlađe generacije shvatile da se ovaj zločin desio na prostoru RS-a, te da takvo nešto nikada više ne ponovi.


Para um caso de amor

Almas, almas, almas, três que morreram afogadas, três que morreram queimadas, três que morreram arrastadas por mal de amores, ajuntem-se todas três, todas seis e todas as nove e abalem o coração de (fulano), para que não coma, não beba, não durma, não pare e não tenha sossego em parte alguma sem que não fale comigo e esteja em minha companhia. Quando ele(a) dormir, acordará pensando em mim, com o poder que tem esta faca com o poder que tem este chão, não fura o chão e que fure o coração de F para que não coma, não beba, não durma e não sossegue em parte alguma e sempre esteja em minha companhia e a meu lado.


Sud u Haagu: Radovan Karadžić osuđen na kaznu od 40 godina zatvora

SAHARTV - Radovan Karadžić je danas pred Haškim tribunalom osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Nakon pet godina suđenja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas je izrekao provostepenu presudu Karadžiću, kojem je Tužilaštvo Haškog tribunala na teret stavilo 11 tačaka u optužnici.

Pretresno vijeće Tribunala u Haagu danas je objavilo da je Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske odgovoran za genocid u Srebrenici, što je bila druga tačka optužnice, od ukupno 11 tačaka.Pretresno vijeće Tribunala u Haagu zaključilo je da je Radovan Karadžić bio upoznat sa svim dešavanjima u julu 1995. godine u Srebrenici, te da je bio na čelu udruženog zločinačkog poduhvata za genocid u Srebrenici.

Srebrenica je 16. aprila 1993. godine proglašena zaštićenom zonom. Karadžić naredio Drinskom korpusu vojske RS-a da su u Srebrenici stvori nestabilna zona, što je dovelo do katastrofalnih uslova za život civila u tom gradu.

Karadžić je direktno naredio zauzimanja Srebrenice, što se i dogodilo 9. jula 1995. godine. Nakon toga civilnio stanovništvo bježi prema Potočarima, gdje su vladali teški uslovi za život.

Pretresno vijeće konstatuje da Bošnjaci u Srebrenici nisu imali drugu opciju nego da bježe iz Srebrenice, s obzirom na uslove nastale nakon zauzimanja tog grada u julu 1995. godine. Cilj je bio da se prisilno uklone žene, djeca i stariji muškarci, koji su nasilno razdvajani od svojih porodica.

Razdvajanje je trajalo i 12. i 13. jula 1995. godine, nakon čega su stigli autobusi, koji su ih trebali prevesti do Bratunca.Snage bosanskih Srba su 12 i 13. jula zatočili između 1.500 i 2.000 bošnjačkih muškaraca. U skladištu u Kravici ubijeno je između 600 i 1016 muškaraca.

Vijeće je zaključilo da je nakon osvajanja Srebrenice nastao plan da se uništi populacija Bošnjaka.

Svjedočenje Momira Nikolića da je čuo Vujadina Popovića kako govori da “balije” treba ubiti, Vijeće je ocijenilo vjerodostojnim.

Pretresno vijeće se uvjerilo da su se ubistva u Srebrenici dogodila planski. Vijeće je uvjereno da je postojao plan da se svi vojno sposobni muškarci u Srebrenici trebaju pobiti. Sve te operacije na terenu su nadgledali oficiri vojske RS-a, koji su bili u sastavu Zvorničke i Bratunačke brigade.

U danima nakon operacije ubistva, pripadnici srpskih snaga su u pojedinačnim operacijama ubijali zarobljene Bošnjake", rekao Kwon i dodao da dokazi govore da je najmanje preko pet hiljada ljudi ubijeno.

Vijeće konstatuje da nikakva ubistva ne bi bila moguća bez odobrenja Karadžića.

Snage bosanskih Srba su energično progonile kolonu Bošnjaka koji su bježali nakon pada Srebrenice.

Vijeće je uvjereno da se plan da se Bošnjaci ubiju postojao prije trećeg sastanka u motelu Fontana, a početak plana smatra se ubijanje muškaraca u Kravicama.

Pretresno vijeće stoga smatra da sve to pokazuje jasnu namjeru da se svi muškarci u Srebrenici pobiju, te je jedini razuman zaključak da su snage bosanskih Srba imale za cilj da unište bošnjačko stanovništvo.

Vijeće utvrđuje da su Karadžić i Mladić osmislili plan da se Bošnjaci trajno i prisilno uklone iz Srebrenice. Ustanovljeno je da je Karadžić dobijao informacije o tome šta se dešava u Srebrenici u julu 1995. godine.

Vijeće je zaključilo da je Karadžić jedini imao moć da spriječi masovna ubistva u Srebrenici.

Optuženi je dobijao redovne pismene izvještaje uključujući borbene izvještaje iz kojih se vide akcije VRS-a.

Oko 20 sati 13. jula razgovaralo se o sudbini zarobljenih Srebreničana. Vijeće podsjeća da su Beara i Deronjić raspravljali gdje zatočenike treba pobiti. Iz toga je jasno da je bila donijeta odluka da se oni trebaju pobiti a Deronjić se pozvao na autoritet Karadžića kada je uvjeravao Bearu da se egzekucije trebaju izvršiti.

Vijeće je uvjereno da je Karadžić znao za zatočene Bošnjake u okolini Srebrenice. Iako je imao ažurirana saznanja o svemu što se dešava na terenu nije intervenisao kakobi spriječio ubijanje. Optuženi je naredio da se zarobljenici prebace u Zvornik.

Vijeće smatra da se Karadžić ipak ne može smatrati za unistva prije 13. jula.

Neposredno nakon pada Srebrenice tužilaštvo Tribunala u Haagu podiglo je optužnicu protiv Radovana Karadžića zbog genocida u tom gradu, koji je bio zaštićena zona Ujedinjenih nacija.

U konačnoj operativnoj optužnici protiv Karadžića, koja je objedinjena u oktobru 2009. godine tačka 2. optužnice odnosi se na genocid u Srebrenici. Karadžić se tereti da je počevši od dana koji su neposredno prethodili 11. julu 1995., pa sve do 1. novembra 1995. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu eliminisanja Bošnjaka u Srebrenici, i to ubijanjem muškaraca i dječaka, kao i prisilnim odvođenjem žena, djece i jednog dijela starijih muškaraca iz tog područja.

Karadžić je između ostalog odgovoran za komandnu odgovornost zbog ubijanja više od 7,000 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice putem organizovanih i situacionih pogubljenja, uključujući ubistvo više od 1.000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1.000 bošnjačkih muškaraca pored škole u Orahovcu.


Saudijska Arabija - pakao na Zemlji

Pet tijela visi sa šipke koju drže dvije kranske dizalice. Obezglavljeni su. Služe kao podsjetnik građanima što ih čeka ako ih se uhvati u kriminalu.

No, najstrašniji prizor u šokantnom novom dokumentarcu kojim se želi prikazati sva brutalnost režima u Saudijskoj Arabiji je jedna druga scena. Žena koja je u burki, odjevena u crno leži nasred ceste, a oko nje su četiri policajca. Žena vrišti “Nisam to učinila,” no policajci joj ne dopuštaju da se pomakne. Nakon toga joj jedan od njih odrubljuje glavu. Životom je platila optužbe da je ubila pokćerku. Ovo ubojstvo izazvalo je veliki bijes diljem Saudijske Arabije. Razlog toga nije to što je žena ovako okrutno smaknuta već zato što je sve snimljeno kamerama pa krvavo ubojstvo može vidjeti i njena obitelj.

Filmu prijeti zabrana prikazivanja

Ove scene su svakodnevnica u Saudijskoj Arabiji, jednoj od najzatvorenijih i najkrvoločnijih zemalja na svijetu. Dokumentarac ‘Saudi Arabia Uncovered’ želi prikaziti svu brutalnost tamošnjeg režima. Film će biti prikazan 22. ožujka u SAD-u, no već je sada zbog tematike kojom se bavi pod velikim pritiscima, tolikim da mu prijeti i zabrana prikazivanja, a autorima se prijeti smrću, piše Daily Mail. Kamere se uglavnom zadržavaju na prostoru poznatom pod imenom Chop Chop Square, jer je upravo taj trg mjesto najviše pogubljenja u Rijadu. Kamera prikazuje sustav odvodnje koji se koristi kako bi se oprala krv pogubljenih.

Žene su građani drugog reda

Policija na svakodnevnoj bazi bičuje žene, na njih se gleda kao na građane drugog reda. U jednom trenutku filma muškarac silovito zavitla bičem na ženu koja potom padne na pod uz snažan vrisak boli. Isto tako, prikazano je kako muškarac u superxafsu gura ženu, bez ikakvog razloga. I to je sasvim uobičajena scena. On potom prolazi pored nje, ne obazirući se na njezine uzdahe niti prestravljenost u očima.

Jedno odrubljivanje glave po danu

Ono što se može zaključiti iz ovoga dokumentarca je da u ovoj zemlji nema praštanja i tolerancije. Brutalne su kazne za svaki otpor pa koliko on minimalan bio. U Saudijskoj Arabiji, čak i manje kritika režima može dovesti do fizičke ili duge zatvorske kazne. Odrubljivanja glava, kako je u filmu jasno prikazano, su uobičajena – do sada ove godine, u Saudijskoj Arabiji u prosjeku se odrubi glava jednoj osobi dnevno. Vanjski svijet nesvjestan brutalnosti saudijskog režima Pravni sustav u Saudijskoj Arabiji baziran je na šerijatskom zakonu i smrtna kazna je izrečena brojnim zločincima, uključujući preljubnike, ubojice, pljačkaše, dilere, vračeve, silovatelje… Vanjski svijet se drži u neznanju, nije svjestan težine ovakvog režima, jer je nemoguće da strani novinari pišu ili rade filmove bez cenzure. Ovaj dokumentarac je nastao samo zahvaljujući iznimnoj hrabrosti njegovih autora i saudijskih demokratskih aktivista koji su im pomogli.

Film o onima koji se usude progovoriti

Dokumentarac se temelji na šest mjeseci tajnog snimanja. Osim premlaćivanja i odrubljivanja glava, u njeu su prikazane i krajnosti u razlici između bogatih i siromašnih. Osim toga, to je priča o ljudima i ženama koji se usuđuju govoriti protiv saudijske diktature, pa otkriva strašnu cijenu koju moraju platiti za svoju hrabrost.

Prijetnje smrću zbog sudjelovanja u filmu

Saudijska aktivistkinja za ženska prava Loujain al-Hathloul, koja je završila u zatvoru pod optužbama za terorizam nakon što je vozila automobil što je zabranjeno ženama u Saudijskoj Arabiji, nakon objavljivanja trailera filma dobila je prijetnje smrću zbog svog sudjelovanja u njemu. To dovoljno govori o tome kako će film biti dočekan.

‘Kršćanima treba odrubiti glave’

Film otkriva i snažnu mržnju usmjerenu prema drugim religijama u saudijskih školama pa čak i od nekih svećenika koji potajno mole Alaha da kazni sve kršćane. Jedan od tajnih snimatelja pitao je 14-godišnjeg dječaka što se uči u školi. Odgovor ga je šokirao: “Kršćani bi trebali biti kažnjeni smrću sve dok ih skroz ne istrijebimo. Trebaju im se odrubiti glave!” Ali učenike se ne uči da usmjere svoju mržnju samo na kršćane i Židove, nego i šijitske muslimane, koji čine veliki broj manjinaca u Saudijskoj Arabiji. Dječak ponovno ima jezotivo objašnjenje: “Mi smo saznali da su šijiti bogohulnici. Oni bi trebali biti kažnjeni smrću. Trebamo se boriti proiv njih u ime islama. ”

Ugnjetavanje šijita

Film sadrži i snimke očajnih šiita na istoku Saudijske Arabije kako hrabro prosvjeduju protiv njihovog ugnjetavanja. Prikazuje mladog prosvjednika Ali Nimra koji je uhićen u dobi od 17 godina i osuđen na odrubljivanje glave pa onda obezglavljen prikazan na ulicama.

Zabranjeno i puštanje glazbe

Vjerska policija zabranjuje i puštanje glazbe u javnosti pa je u filmu prikazana i uznemirujuća snimka razbijanja lutnje koja se svirala a plaži. Policija nemilosrdno provode svoju militantnu verziju islama, poznat kao vehabizam. Fanatici prisiljavaju žene da se pokrivaju, kažnjavajući ih ako su našminkane ili ako zađu u kafić, umjesto toga tjera ih se na molitvu. Službeno ime vjerske policije je Povjerenstvo za promicanje vrline i prevenciju poroka. Znakovito, samo dva pokreta u svijetu – Talibani u Afganistanu i islamska država u Siriji i Iraku – imaju organizacije s istim imenom.

Negiraju povezanost s terorizmom

Saudijska vlada uvijek je negirala bilo kakvu povezanost s Islamskom državom ili Al Kaidom i s bilo kojim oblikom terorizma. Ipak, na islam daju znatnu novčanu naknadu, a na tome se temelje i spomenute terorističke organizacije. Ovaj film duboko uznemirava i ujedno upozorava na okrutnost jednoga režima unutar granica Saudijske Arabije. Jezovite scene koje podsjećaju na brutalne filmske scene dio su svakodnevnice u 21. stoljeću.


Kako se zaštititi od crne magije

Vještice nisu nikakva zla bića kako ih predstavljaju narodne priče ili bajke već osobe pune znanja i mudrosti koja se akumulirala kroz vijekove, vjerovatno od neolitskog kulta Velike Majke, prvog i najstarijeg božanstva u ljudskoj povijesti. One su oduvijek egzistirale u skladu sa prirodom poštujući njene sile i tako živeći u harmoniji sa svijetom oko sebe, što je rezultiralo mnogim magijskim spoznajama koje, ako ih koristimo ispravno, mogu obogatiti i unaprijediti naš život. Bitno je samo da niste uskogrudni, skloni predrasudama i sumnji jer tako zatvarate sami sebe u mrak neznanja i propasti. Uvijek poštujte druge a posebno duhovni svijet kojim smo okruženi i koji nas od postanka čuva od nas samih, našeg mraka i bezumlja. To je ono što svi znamo negdje duboko u sebi, sa tom se spoznajom rodimo, i stoga cio život svjesno ili nasvjesno stremimo ka duhovnom, bez obzira kako to nazivali. Istražujući razne oblike magije došao sam do spoznaje kako je vještičija tradicija izuzetno bogata ritualnom praksom koja očito svoju mudrost crpi iz drevnih keltskih vjerovanja i skandinavske mitologije, što je svakako čini nadasve zanimljivom.

Opasnosti crne magije

Magija je u osnovi neutralna sila koja načinom primjene dobija svoj prepoznatljiv oblik odnosno ona je stvar slobodnog izbora one osobe koja je upražnjava. Dok bijela magija obogaćuje život i duh osobe koja je koristi, crna magija jednako negativno djeluje na magičara i njegovu žrtvu. Naravno da je to djelovanje uočljivije na žrtvi ali dugoročno gledano ipak pogubnije za maga.

Danas imamo na javnoj sceni mnoštvo šarlatana i osoba koje namjerno šire strah od crne magije i obmanjuju narod propagandom kako bi izvukli iz svega toga ličnu korist. Stoga, nipošto ne nasjedajte na priče samozvanih vidovnjaka i vračara koji u svakom životnom problemu vide nečiju zlobu i magiju. Magija postoji ali ona i nije toliko prisutna koliko se to pokušava prikazati. U većem broju slučajeva iza svakodnevnih ljudski problema ne kriju se nikakve zle čini već neshvatljiva potreba ljudi da za svoje probleme okrive druge. Zbog toga treba biti izuzetno oprezan u detekciji magijskog djelovanja - uvijek treba dati prednost razgovoru, ispitivanju klijenta kako bi se priniklo u problem a ukoliko je u pitanju bolest obavezno uputiti bolesnika liječniku. Sumnja u crnu magiju uvijek treba i mora biti zadnja opcija.

Kako je crna magija destruktivna sila ona uvijek ima razornu moć i čini nestabilnim mentalni sklop žrtve te se ta osoba u kratkom vremenu karakterno mijenja. Prate je česte glavobolje, gušenje u grudima, noćne more, bezrazložni strah, putevi joj se zatvaraju odnosno teško postiže bilo kakav uspjeh i doslovno se vrti u krug. Nagla omrza među supružnicima može biti pokazatelj vradžbina. Ne možete biti pod uticajem crne magije a da nemate te simptome.

U slučaju opsjednuča simptomi su još izraženiji i oni zalaze u sferu svega onog što nazivamo slučajem za psihijatriju. U opsjednuće spada i iznenadna pojava epilepsije. Postoje i drugi oblici magijskog djelovanja poput straha, nagaze, divljeg vjetra, urokljivih očiju ali o tom ću pisati neki drugi put.

Kako se spasiti od zla

U tradiciji mnogih europskih naroda egzistira vjerovanje da vijenac bijelog luka obješen na ulaznim vratima štiti dom od zlih duhova. Isto tako, ko uspije doći do zuba slona stekao je izuzetno jaku amajliju koja prkosi svakom zlu i štiti svog vlasnika. No, moram vam reći da iz svog iskustva znam da ne postoji stopostotna zaštita od crne magije jer postanete li meta profesionalnog crnog maga ili vještice teško ćete se oduprijeti silini tih magijskih napada. Ipak, pozitivno je to što su takve osobe rjetke i uglavnom ljudi imaju problema sa amaterima ili osobama koje doslovno i ne poznaju magijski svijet niti vladaju njime već upravo suprotno. Protiv ataka takvih pojedinaca učinkoviti su svi magični savjeti i recepti koje ću vam otkriti.

Poznato je da se čarolije crne magije mogu usmjeriti prema pojedincima, cijeloj familiji, ali i u pravcu određenih stambenih objekata te zemljišta. Na temelju ti informacija rade se zasebni rituali.

Kost mačke

Drevna vještičija tradicija otkriva kako je najbolja amajlija protiv svakog oblika zla kost crne mačke, koja se uhvati i ubije te skuha u loncu u kojem je pomiješano vode sa devet izvora. Kada se mačka potpuno raskuha u loncu onda se odabere jedna kost i nosi stalno uza se. Ostatak se baci niz rijeku.

Zaštita kuće pri gradnji

Velikom broju ljudi poznata je amajlija Fatimina ruka za koju se po Bliskom istoku vjeruje da pruža protekciju od zla i "otvara" vrata sreći i blagostanju. Magična moć ruke poznata je i u ritualima zaštite kuće koja ima neograničenu moć djelovanja. Naime, dok je kuća u fazi gradnje glava familije treba oba svoja dlana, jedan do drugog, utisnuti u svježi beton ili cement temelja. Dok to radi mora biti sam te da otisak dlanova bude jasno vidljiv nakon sušenja. Ono što je posebno dobro jeste da osim što je vječna ova zaštita djeluje i onda kada se cijela familija odseli odnosne ne živi više u toj kući.

Zaštita kuće ili stana

Sa unutrašnje strane praga i sa unutrašnje strane svakog prozora u kući ili stanu, poredajte po sedam zrnaca tamjana. Njihova veličina i razmak nisu bitni. Po tom nizu stavite samoljepivu traku tako da ostanu fiksirani na pragu odnosno prozoru. Isto tako, sa vanjske strane kućnog praga te sa vanjske strane svakog prozora kapnite po jednu kap ružmarinovog ulja.

Specifičnost ovog rituala, osim zaštite od crne magije i uroka, jeste i ta da će vam u vrlo kratkom vremenu otkriti ko vam je prijatelj a ko neprijatelj. One osobe koje vam više ne budu ulazile u kuću nakon postavljanja tamjana zasigurno vam nisu prijatelji. Naime, prijatelji će ulaskom u kuću osjetiti malu nelagodu a neprijatelji će unatoč vašim pozivima odbijati ulazak. Desi li se pak da nekako i uđu neće moći izdržati taj pritisak i otkrit će svoje pravo lice. Još jedan benefit ovakve zaštite je da pojačava slogu i ljubav između ukućana.

Zaštita poslovnog prostora

Vrlo djelotvornim u svrhu zaštite radnog mjesta jeste ova čarolija koja neutralizira negativnu energiju i pročišćava prostor. Potrebno je u proljeće potražiti grm divlje ruže te odrezati grančicu s nekoliko plodova na njoj. Sa tom grančicom u ruci morate preći preko nekog mosta, ispod kojeg protiče rijeka ili potok. Onda grančicu odnesite u svoj poslovni prostor, stavite je u čašu ili vazu i pustite da se osuši u njoj do kraja. Dok god je grančica ruže prisutna vaš poslovni prostor je siguran od sila zla.

Drugi način zaštite je da iznad ulaznih vrata u poslovni prostor stavite pet zrna tamjana u nizu. Razmak i veličina tamjana nisu bitni. Pričvrstite ih samoljepivom trakom. Isti broj zrnaca tamjana poslažite u nizu i ispod svakog prozora radnog prostora a sa vanjske strane praga ulaznih vrata i svakog prozora kapnite po jednu kap lavandinog ulja.

Napomena: nikada nemojte paliti tamjan u kući ili poslovnom prostoru jer njegov miris može privuči razne entitete a posebno one negativne. Tamjan se pali pri prizivanju duhova jer ih njegov miris hrani i privlači.


Maslenica i dar za Veliku Majku

Neophodno je naglasiti kako su kohabitacijski odnosi u prošlosti često rezultirali pravom borbom između dvije žene, koje su se trudile na sve načine naštetiti jedna drugoj i postići cilj da jedna od njih dvije bude fizički udaljena iz kuće. Inoća odnosno druga žena muža najlakše je mogla magijom naštetiti svojoj suparnici a da se pritom ne diskreditira i otkrije svoj animozitet i antagonizam.

Poznato je iz kazivanja naroda kako su revoltirane žene vrlo često tražile pomoć kod lokalnih vještica zahtjevajući od njih da izvjesnim magijskim radnjama unište ljubav i plodnost njene suparnice. Jedan od poznatijih rituala koji je u toj prilici poduzimala vještica podrazumijevao je upotrebu gaćica žrtve, sedam zrna pšenice i tri zrna graha. Pošto zamota zrna u gaćice vještica ih prinese nad vatru i malo zapali izgovarajući određenu formulu.

Ukoliko se trudnoća suparnice dogodi prije nego li je inoća poduzela neku od magijskih opcija ona se ne bi predavala nego bi obično po savjetu neke starice odlazila na mezarje i sa nekog mezara ubirala po jednu travku sa glave groba, onda sa sredine (ruku) i na kraju sa podnožja odnosno iznad nogu mrtvaca. Te tri travke bi odnosila kući, samljela ih i stavljala diskretno u hrani svojoj suparnici, kako bi kod nje izazvala pobačaj. Još k tome bi uzela šaku zemlje sa groba, razmutila je u malo vode i njome diskretno mazala rubove odjeće žene čije je uništenje prizivala.

Bilo da djeluje individualno ili uz pomoć lokalne vještice čarolije koje su se tom prilikom pripremale bile su izuzetno negativne, nabijene mržnjom i željom za uništenjem. Čak i onda, kada bi se unatoč poduzetim radnjama, trudnoća ipak održala, inoća nije odustajala u svom planu te je čekala vrijeme kada će njena suparnica biti u najosjetljivijim stanju i položaju – tokom poroda i nakon njega. Pod svaku cijenu nastojala bi se domoći malo krvi izišle tokom poroda njene suparnice koja joj je u daljnjoj proceduri služila kao glavni sastojak za pripremu čarolije mržnje i razdora. Isto tako, često je znala glumeći brigu za nju, napraviti maslenicu (maslenjak) i ispeći je na suhim granama šljive. Prema kazivanju bošnjačkih starica ako bi žena koja se porodila pojela tu maslenicu u vrlo kratkom roku bi vidno omršavila i dobila bljedilo u licu jer je „ženi u četeresnici (naziv za prvih 40 dana nakon poroda) najlakše napraviti čarke!“.

Kako je šljiva među prvim rodnim stablom koje procvjeta u proljeće ne čudi da je upravo ona u narodnoj religiji BiH posvećena Babi ( ona koje se "obabila" tojest rodila) odnosno Velikoj Majci. Dobar dio ritualne prakse mladih djevojaka i žena uobličen je u ritualnim postupcima prema šljivi, kojoj se upućuju različite molitvene formule. Od jedne starije informatorice (Zejna Ćerimagić, 79.god) saznao sam da su žene u prošlosti običavale praviti i ostavljati maslenicu u podnožju šljive kao sadaku za zdrav porod. Mišljenja sam se se u tom ritualu, osim navedenog, krije i zahvala za ostvarenu plodnost ali i želja za zaštitom same majke i njenog djeteta. Ritual je očito bio potreban jer čarolija sa pečenjem maslenice na granama šljive otkriva dualističnu narav Velike Majke, njen alter ego, koja daruje ali i oduzima plodnost i porod.

Proučavajući ulogu maslenice u kultu plodnosti primjetio sam njenu naglašenu ulogu te pojedina vrlo zanimljiva vjerovanja o njoj. U Tešnju se tvrdi da je maslenica "najstarija pita na svijetu" i ta tvrdnja otvara vrata za dublju analizu. Pripremi juhki ili jufki i sam proces razvijanja tijesta donijele su Osmanlije u Bosnu, i općenito na Balkan. Prema nekim povijesnim podacima metoda razvijanja tijesta oklagijom javlja se u Turskoj negdje u 16.vijeku. Zbog toga nam je sasvim jasno da do dolaska okupatora u BiH nije ni postojala maslenica. Međutim, ostaje pitanje zbog čega su naši stari tojest žene vidjele u maslenici savršenu ponudu za Veliku Majku? Odgovor se vjerovatno krije u samom načinu pripreme. Tradicionalno maslenica se, kako joj i sam naziv govori, pravila od masla, mladog masla, i mogla je zamjeniti kruh. Ne treba zaboravit da je krava (mlijeko, sir, maslo) posvećeno Velikoj Majci. Na sofri se jufka obilato pomasti rastopljenim maslom a nakon što ga upije u sebe pažljivo se rukama razvlači po sofri. Obično tada pređe rub sofre. Zatim slijedi preslagivanje sa svake strane sofre, znači četiri puta, pa se opet presloži, ali ovaj put znatno manje, kako bi bila što manjeg opsega, kada se vizuelno dobija oblik otvora odnosno vagine. I njeno polaganje u tepsiju, koja je u obliku kruga ili stomaka trudnice, dovoljno odgovara tom simbolizmu.

I u opisima nekih drugih rituala sa maslenicom uočava se njena direktna povezanost sa plodnošću i brigom za djecu. Naime, već u pripremi jela za svadbu obavezno se pravi maslenica, koja se sa ostalim jelima, nudi mladencima. Nakon prve bračne noći i defloracije mladenke, ostaci te maslenice često su bili razgrabljenih od ukućana i gostiju zbog vjerovanja da svakog onog ko pojede barem zalogaj te godine neće boljeti stomak. Ženi koja se porodi obavezno se isti dan ili neki naredni donosi maslenica, a ukoliko ona rodi ćerku ritualno preokrene maslenicu u tepsiju prije konzumacije kako bi naredni put rodila sina. Ne treba zaboraviti navesti niti tradicionalnu izjavu onih bosanskih žena koje su poznate po lakom porođaju kako bi „sad za maslenicu sa pečenim piletom rodile dijete!“ Ako dijete teško pravi prve korake onda majka zamjesi tijesto za maslenicu, razvuče ga po sofri i uhvati dijete za ručice i prevede ga polako preko tijesta, kako bi ono svojim malim stopalima ostavilo tragove. Nakon toga tijesto se presloži i ispeče a tu maslenicu pojedu svi ukućani, etc.

Zbog opisanih magijskih i nadnaravnih obračuna uzrokovanih zlobom, zavidnošću, ali i često nagonom za opstankom i egzistencijom, stvorila se velika bojazan, posebno među ženskom populacijom, i potreba za razno-raznim tabuima kako bi se osigurao zdrav porod ali i mir u kući. Posljedica svega toga najbolje se demonstrira u vjerovanju kako su najopasniji za život sihiri napravljeni u babinama odnosno u prvih 40 dana nakon porođaja. Oni se vrlo teško liječe i od njih žena, a često i dijete, mogu se ozbiljno razboljeti. Također, i danas se u ruralnim sredinama tvrdi kako žena od tih sihira može poludjeti (postporođajna depresija). Borba između dvije rivalke koje žive sa istim mužem, poprimala je tolike razmjere da nje nisu bila pošteđena ni sama novorođenčad pa se znalo desiti, po sjećanju starijih Bošnjaka, kako je inoća znala izvesti crnu magiju nad kolcem za koji se veže stoka na livadi, prilikom paše, koji bi nakon izgovaranja određenih magijskih formula stavila pod kolijevku djeteta. Od takvih sihira bi dijete vrlo brzo umrlo.

Ataci na seksualnu snagu, kako bi se moglo konstatirati, sastavni su dio magijskog folklora bosanskog naroda. No, magijskih postupaka nisu bili pošteđeni ni sami muškarci zbog općeprihvaćenog uvjerenja da onaj ko vlada nad nečijom seksualnom moći zapravo vlada i nad njim samim. U prošlosti je egzistirao pomalo neobičan običaj namjernog odgađanja defloracije kada bi neka sihirbaza (baba koja se bavi magijom), zagrijala na vatri i savila šivaću iglu u krug, vrh igle u ušicu, i dala je mladenki. Ona bi tako savijenu iglu u prvog bračnoj noći stavila pod jezik zbog čega njen muž ne ni mogao postići erekciju. Navodno, takva bi se žena sutradan diskretno pohvalila kako je još uvijek djevica, čime se zapravo postizala određena dominacija nad onim što se u lokalnom govoru naziva "muška snaga".

Glavnim razlogom umiranja djece u ranoj dobi smatrala se crna magija i zla kob. Zbog toga su se poduzimale mnogobrojne profilaktičke mjere, od kojih je svakako najučestalija bilo nošenje hamajlija urađenih od strane nekog hodže, poznatom po svom daru liječenja i pomaganja. Na cijeni su bili i tilsumi, kratki ili duži citati iz Kur'ana izmješani sa tajanstvenim imenima i simbolima, koje je hodža, u namjeri liječenja sterilnosti, pravio obično sedam, a koji su se po njegovom upustvu zapaljivali, stavljali u vodu ili ostavljali pod jastuk, etc.

Osim navedenog, izvodili su se i obredi žrtvovanja, što je ostatak arhaičnih paganskih vjerovanja kako samo krvna žrtva može neutralisati moć zla i odagnati smrt. Kad nekom umiru djeca, „ne drže se“, sljedećem rođenom djetetu treba da se zakolje kurban (žrtva u vidu mladog ovna) na prvi dan Bajrama, i to na onom mjestu gdje se žena porodila. Koža ovna se obično poklanjala u džamiju ili se davala nekom susjedu a meso se stavljalo u kazan i kuhalo toliko dugo dok se ne bi kosti same odvojile od mesa. Onda bi se sve kosti, velike i male, skupile i stavile u tepsiju i tako zakopale u zemlju dok se meso dijelilo. Naime, ukućanima bi bilo dozvoljeno da pojedu samo po zalogaj ili dva tog mesa a sve ostalo se podijelilo po komšiluku. Time se osiguravao život novorođenčetu.

više na:


Incenses in Bosnian tradition

Sense of smell is the oldest sense and is directly tied with the part of the brain which in comparison with other brain cells is evolutionarily older, therefore one shouldn't be surprised by the fact that manufacturing and burning of incense sticks goes back into history of human beings and that it is considered to be the oldest common practice. Beginning of the usage of incense ingredients historically can be observed from the Stone Age and even earlier. But, what is better known is that the old Babylonians and Egyptians attributed an important role to incenses and used them abundantly in temples, prayers or prophecies.

Numerous precious perfumes, fragrant ingredients and sticks, as well as spices were imported into Greece over the Arabian peninsula, and from there across the entire Mediterranean all the way to the interior and most remote parts of the European continent. Refined and prone to advancement the ancient Greeks valued extremely plant sources of noble smells such as the turpentine, myrrh, frankincense and cinnamon and spent huge sums of money for importation of exotic spice herbs and fragrances. In Greece, just like in India, one cherished the offering of a fragrant gift or offering sacrifice on the divine altar, in the desire to ensure protection and ensuring man's health and wellbeing.

In ancient Rome incense were a necessary element of public and private, religious and other observance, and they were specifically used on the occasion of celebrating the merit and conquest of the Roman Emperor.

This cultural trend didn't bypass Bosnia where traditionally attention was paid to incenses which is today testified by numerous magical-religious segments. Peel of an orange or apple was in the past always placed on the surface of the oven or cooker, in order to "feed" the large celestial bird with their smell, in some parts of Bosnia it is called Haramka, since she committed a great sin defying Allah. Feeding Haramka with the smell of the peel of the fruit our elderly believed that they're helping their soul free itself of sin.

The smell of Halvah is characteristic for the beginning of the month of fasting and the function of it is to attract positive energy into the house, primarily wellbeing and peace, in order to have Ramadan pass easily. A similar effect can be achieved by mixing ground coffee and sugar, which when sprinkled on the cooker in small doses can bring harmony and unison among marital couples and the entire family. Coffee has special value in the tradition of Bosnian people and is a classic symbol of luck, which is demonstrated by the statement which can be heard once a guest accidently arrives when the inhabitants of a household are drinking coffee. Usually he is told that he comes with luck, not neglecting to offer the guest to join them.

Use of certain aromatic plants such as basil (Ocimum basilicum) or ćabarska (rue) herb are widely known in rituals of cleansing a room from negative energy, whether we're performing the ritual of fumigation with additional ingredients or the plant itself individually. With a dry bouquet of basil villagers would often fumigate a bee hive, cellar that holds animals and even the house, believing that this smell will chase away all potential effects of spellbound eyes or black magic. If the cow's milk would often burn on the stove it was suspected that it happened because of spellbound eyes and the housewife would place a few branches of dry basil and rue on the stove, also she would sprinkle some sugar on them. Because of the smoke created by the plants and sugar on the hot stove all negative effects from the cow and milk would be neutralised.

Rue (Ruta graveolens) is also a valued herb with miraculous capabilities. It is present in the cult of the dead, since it is planted in graveyards, but also rituals which protect from evil. Dry leaves of this plant are placed as ingredients of an amulet or the leaves are burnt together with the amulet and that smoke is used to fumigate the diseased. Incense has its place in the cult of the dead because of the belief of Bosnian people that they possess the capability of chasing away all evil spirits which attack the body of the deceased before it is buried. In Bosnian tradition on the chest of the deceased or next to him one would mandatorily place a stem of rue, danewort (Sambucus ebulus) or carnation (Dianthus caryophyllus).

Balsam herb (Tanacetum balsamita) with its specific smell found a replacement in chasing away insomnia and ensuring a good night's sleep and over generations the practice of placing it inside pillows has been nurtured. Because of such idyllic properties it has been called the plant of Prophet Muhammad. Root of the plant Elecampane (Inula helenium), plucked from the earth before the first cuckoo sounds itself, has according to folk belief, great power against negative energy. Namely, if a dry piece of root is mixed with burning coal and the house is fumigated with that smoke, especially the bathroom, the following 40 days a barrier has been placed which won't allow evil to enter into that home.

Smell from the Kaaba

The power of dream visions is received in a mysterious ways according to Bosnian belief, this is called the smell from Kaaba or Ćaba smell. According to belief, appearance of a mysterious but intoxicating smell, will appear to a person only on Tuesdays, when the person goes to bed at night. We should mention that this unusual appearance is not dependant on the fact whether the person is religious or not, apparently the supernatural selection is done by other criteria. Usually before the chosen person falls asleep, the person starts to feel an intense but pleasant smell, which no one but that person can smell. The source of the smell cannot be discerned and the person believes that it is coming from the pillow, bed or some part of the room. The smell lingers around for half an hour and then suddenly disappears. An identical situation repeats itself the following five Tuesdays and in the meantime the person develops the power of visions of future events through dreams. As Bosnian stravarke warn, if the chosen person is scared of what is happening and starts talking to other people of the supernatural gift of foretelling future, the it will irreversibly disappear.

Asija from Tuzla was chosen by unseen forces to receive this gift. -"One night lying in bed I felt a strong smell from the pillow as if someone poured a whole bottle of perfume over it. Though the smell was pleasant it chocked me with its intensity. Confused by the event I woke my husband and asked him if he felt the smell to which he looked at me quizzically, proclaiming that I'm mad and that there is no smell?!"

After half an hour the smell disappeared completely and Asja fell asleep. Nothing happened the following nights, until the following Tuesday. She felt the same smell and again after half an hour it disappeared. This repeated itself for five Tuesdays and stopped after that, that's when the dreams started. Everything that she dreamt of and saw in her dreams happened in real life which terrified Asja and caused panic. Not knowing what to do she sought help from a local stravarka which told her that during those five Tuesdays she felt the smell of Kaaba and that she shouldn't speak to anyone about it or else she will lose the gift of seeing truthful dreams. This made Asja happy since she realised that she can save herself from the unwanted gift of unseen forces. She spoke to everyone about what had happened to her and her power of dreaming truthful dreams disappeared.


Bre, ovo je najlepša Srpkinja - Ceca?'

I Ceca je postala matora krava. Ne pomažu više ni kile šminke, operacije, skupa odječa i hiljade fotošopova.


Ljubavna čarka

Ljubavnu čarku sa kojom biste pojačali strast partnera i koju ćete staviti pod dio kreveta na kojem on/ona spava, radit ćete u Venerin sat uz svjetlost dviju crvenih svijeća, a za njenu izradu trebat će vam pet vlasi iz vaše kose i isto toliko dlaka sa stidnog mjesta. Trebaće vam također i komadić crvene vunice, a onolike dužine, kolika je širina vašeg lijevog dlana. Jedan kraj svih dlaka zavezat ćete u čvor uz pomoć crvene vunice, a zatim dlake podijeliti na dvije približno jednako debele vitice, koju ćete uvijati jednu oko drugo. Crvena vunica neka visi sa strane. Kad pletenica bude završena, oko nje ćete oviti crvenu vunicu i zavezati je u čvor na drugom kraju. Takvu čarku ćete staviti neposredno pod krevet, najbolje učvrstivši je s donje strane madraca. Čarka se ne smije dirati, a treba je položiti po prilici na onaj dio kreveta na koji dolazi gornji dio tijela s glavom. Trajanje ove čarke je dugotrajno, pa je ne treba naknadno ni pomicati ni pojačavati.



Narodno liječenje magijskim formulama u BiH

Keywords: Iliri, tradicija, Bosna i Hercegovina, basme, bajalice, bogomolja, Bogumili, Bošnjaci, učiti, naučavati, Tur, Thana, Vidasus, Bind, ilirska božanstva, magija, medicina, liječenje, vjerovanje, hazma, veledalin amin, stećak, vile

Antička tradicija liječenja

Po svojim prirodnim bogastvima Bosna i Hercegovina je oduvijek obilovala šumama i mnogobrojnim izvorima vode što je, samim time, već na sasvim logičan način predodredilo religijski sistem Ilira koji je u cjelosti bio posvećen poštivanju prirodnih sila. Zbog toga su Tana i Vidasus postali simboli, ali i personifikacija ljudskog okruženja, i kao takvi označavali snagu same prirode i svega onoga što ona nudi ljudima. Uz njih, naravno, dolazi čitav panteon drugih bogova i boginja poput Binda, Tura, Anzotike, ili božanske zmije Boe, čije uloge u religijskom sistemu nisu zanemarive niti manje bitne. No, za istraživanje o načinima liječenja naših predaka, kao polazne tačke za daljnu opservaciju, najbitniji su Vidasus, Tana, Tur i Bind.

Ono što treba naglasiti na samom početku jeste činjenica da upravo zahvaljujući navedenih božanstvima naših predaka mi danas možemo biti ponosni što imamo izuzetno dugovječan kult liječenja, koji zadire duboko u antičko doba. Dokumentirani podaci iz Zemaljskog Muzeja u Sarajevu prezentiraju primjere kontinuirane ritualne prakse odlazaka na izvore te umivanja i pranja bolesnika, koje se završava ostavljanjem nekog dijela odjeće ili hrane pokraj izvora ili pak bacanjem novčića u njega, što je bez svake sumnje očuvani dio tradicije poštovanja i traženja pomoći od boga Binda, kojeg su naši preci Iliri obožavali kao božanstvo izvora. U paganskoj Bosni njemu su se nudile životinjske žrtve, obično sitnijih životinja poput koze, što je u kasnijem periodu zamjenjeno simboličnim darovima. Bindov kult je posebno bio dominantan u predjelu sjeverozapadne Bosne, pod dominacijom Japoda, te pograničnim dijelovima današnje Hrvatske, naročito u Lici, gdje se do polovine prošlog vijeka on upražnjavao. Vjerovanje kako je izvorska voda, naročito ona uzeta prije izlaska Sunca, ljekovita i samim time pogodna za liječenje još jedan je segment navedenog kulta.

Tana i Vidasus

Na reljefima koji prikazuju boga Vidasusa, u čijoj pratnji je često i Tana, prikazane su djevojke vile koje plešu oko njega u krug ili su one u formi nimfi, vodeni vila. Osim podatka koji potvrđuje da je bosanski narod poznavao vile još u antičkom periodu on je iznimno bitan i za daljne proučavanje o korelaciji sa osobama koje su dolazile u neposredni kontakt sa vilama i tako zadobivale moć liječenja ali i tekstove bajalica. Za same vile u bosanskoj tradiciji se zna da su vješte u liječenju sa ljekovitim biljem i izvorskom vodom, u kojoj se, prema predaji, običavaju kupati.

Ono što je posebno bilo zanimljivo primjetiti kod skupljanja materijala za ovaj istraživački rad jesu pojedini zabilježeni načini inicijacije određenih osoba u svijet magije i liječenja i za koje je nemoguće ne pronaći direktnu poveznicu sa Tanom, Vidasusom ili čak zmijom, svetim totemom naših predaka.

Bosanski narod vjeruje da je bajanje dar spiritualnih duhova, posebno vila, čemu svjedoči mnogobrojna svjedočanstva o inicijaciji. Veliki dio starijih žena u prošlosti koje su se bavile bajanjem bile su nepismene i živjele su na selu. Njihova inicijacija u nadnaravno uvijek se temeljila na čudnim snovima u kojima su im se pojavljivale mlade i lijepe djevojke, obično tri, koje su u snu odabranu ženu učile formulama liječenja. Postoje i drugačiji primjeri. Poznatoj narodnoj čarobnici iz Velike Kladuše zvanoj Ćanka prema njenom kazivanju u snu su se pojavili nepoznati muškarac i žena obučeni u bijelu odjeću. Povukli su je za veliki noźni prst i "probudili". Zatim su joj saopćili da su je odabrali za onu koja će liječiti i pomagati narodu. Jedna druga, inicijaciju u svijet magije dobila je ugrizom zmije. Naime, jedne prilike dok je radila u polju umorila se i malo prilegla da se odmori. I ne znajući zaspala je a kad se probudila na usni je osjetila bol. Čim je došla kući na ogledalu je vidjela kako joj je usna natekla i potamnila. Brzo je otišla doktoru koji je konstatirao kako ju je ujela zmija. To i ne bi bio neki senzacionalan događaj da ona nije tokom narednih dana osjetila da "zna" čudne stvari i da odjednom zna na koji način i kako izvoditi ljubavnu magiju ili liječiti narod od nje.


Kult boga zemljodržca Tura

U narodnoj religiji Bosne i Hercegovine, koja se bazira na ilirskim tradicionalnim vjerovanjima, očuvani su upravo zahvaljujući kultu bajanja neki segmenti bosanskog boga Tura, za kojeg se u mitologiji BiH vjeruje da je zapravo veliki gigantski crni bik koji na leđima drži zemaljsku kuglu. Samo ime Tur vjerovatno dolaziti od poturiti, onaj koji potura, drži nešto ili pridržava, što u potpunosti odgovara funkciji koja se pripisuje ovom mitološkom biću. Iako se po pisanju etnologa vjerovanje o džinovskom biku zemljodržcu susreće samo kod Bošnjaka neki segmenti tog kulta prisutni su bajalačkoj praksi sva tri naroda u našoj zemlji. Riječ je o obredima liječenja domaće stoke gdje upravo one žene ili muškarci koji se time bave izvode proljetnji obred transmisije božanske moći, Tura kako bi zadobile njegov blagoslov ili moć liječenja.

Naime, u narodnoj religiji Bosne puž je minijaturna predstava bika Tura pošto raspolaže atributima koji ga simbolišu: rogovima i kućicom na svom tijelu koja simbolizira zemaljsku kuglu. Ništa manje zanimljivo nije ni navesti da se za ritual dodirivanja najviše traži puž crne boje, pošto je i sam bik Tur u opisima crne kože ili dlake, pa ga stoga Bošnjaci u sjeverozapadnom dijelu Bosne nazivaju Garonja (Crni). Smisao dodirivanja puža jeste magijsko povezivanje sa zemljom, u kojoj obitava Tur, inače u bosanskoj mitologiji i jedini krivac za izazivanje zemljotresa, te smirivanje Tura, personifikacije zemljine snage, što se vrlo jasno vidi u formuli koju prati ritualno dodirivanje puževih rogova: „Ustuk biče, moje biče jače!“. Kako bi zadobila moć liječenja stoke žene su u okolici Mostara kažiprstom desne ruke tri puta dodirivale rogove crnom pužu i povlačile prst niz njegovo tijelo, znači unazad, govoreći basmu: „ Stu na se! Stu natrag, ne znalo ti se za trag. Stu na se. Od Boga derman a od mog iladž!“ Kako vidimo iz datih primjera dodirivanje puževih rogova je ništa drugo do magijska imitacija dodirivanja rogova Tura, čija cjelokupna snaga počiva u njima, te iskorištavanje upravo te snage za liječenje, jer to je snaga zemlje ili Velike Majke. Vjeruje se da nakon tog prijenosa ljekovite moći sa puža na ženu ili muškarca ta osoba može tokom cijele godine koristiti zadobivenu snagu iscjeljivanja.

Bolesna životinja se dovede do kamena koji je čvrsto fiksiran u zemlji, tojest nije se pomjerao sa tog mjesta nikada, što je aludiranje na stećak, te onda žena koja izvodi obred liječenja napravi kažiprstom tri kruga oko bolesnog mjesta na tijelu, i kaže: „Stu natrag!“ (Stu je skraćenica od stupiti, kročiti, krenuti). Zatim malo pljune na vrh kažiprsta govoreći: „Ptu, u živac, u kamen, stu natrag!“ sve to ponovi tri puta.

Desni kažiprst je u narodnoj medicini prst liječenja i dovodi se u vezu sa prstom hazreti Alija, koji se uvijek prikazuje sa uzdignutim desnim kažiprstom, kao simbolom božije mudrosti ali i blagoslova. To nije nimalo slučajno pošto hazreti Fatima i njen muž hazreti Ali u narodnoj tradiciji, posebno u Iranu i Turskoj, važe kao par kojem se pripisuju razna mistična svojstva a među njima i sposobnost liječenja. U sjeverozapadnoj Bosni, u Velikoj Kladuši i Cazinu, desni kažiprst je zastupljen u molitvi mladom Mjesecu koji se nakon izgovaranja pet kratkih (sitni) sura uperi u pravcu Mjeseca i izrekne se basma kojom se želi obnoviti vitalnost i ljepota tijela.

Prema tradicijskom vjerovanju za ovu magijsku transmisiju odabirao se period od početka maja do polovine mjeseca što nije nimalo slučajno, naime, u prošlosti je bio običaj da se zakolje bik (nekada se govorilo: „Zaklat će se bik za prvi maj!“), čime se u bivšoj Jugoslaviji obilježavao praznik rada no, međutim, ta je praksa klanja odnosno žrtvovanja bika na našim područjima antička i potječe direktno od Ilira. A sve to dakako ima porijeklo u kultu Tura i majke zemlje ili boginje Velike Majke. Zapravo, današnji praznik Jurjevo ili Đurđevdan* koji se kod bosanskih pravoslavaca obilježava 6. maja nije uopće kršćanski praznik, kao ni bilo koji drugi, već je preuzet iz paganizma. A upravo u ovom podatku krije i odgovor zbog čega su Bošnjaci, kao nekadašnji pripadnici Bosanske Crkve, prije pojave kršćanstva bili pagani te je sasvim realno i logično za zaključiti da se oni, kao i svi drugi narodi, nisu u potpunosti odrekli svoje stare vjere te su nastavili pod plaštom kršćanstva a kasnije i islama obilježavati praznike svojih paganskih predaka. Zbog toga su u bosanskom narodu pojedini tkz „kršćanski“ praznici bili obilježavani (praćeni) ali ne na vjerski način već magijski odnosno na onaj originalni paganski način kada se uoči ili tokom njih proricala sudbina, čaralo i štitila stoka od zlih duhova i bolesti.


* Naravno, ironija je da je upravo ovaj argument bio jedan od glavnih tvrdnji hegemonističke i militantne politike Srbije protiv Bošnjaka kao nekakvih poturčenih Srba?! Uvijek je bilo interesantno pitanje kako je moguće da se Srbi u Srbiji u toku 500 godina Osmanlijske vladavine nisu poturčili i promjenili vjeru a navodni “Srbi“ u BiH jesu? Zar je ovima „Srbima“ iz BiH bilo teže nego onima iz Srbije? I na kraju ostaje pitanje kako to da jedan navodno isti narod bira tako dva različita puta svoje povijesti i odriče se „svetog pravoslavlja“ u korist nekih tamo divljih Osmanlija?! Na ova pitanja jedna kriminalna ustanova poput SANU nikada neće dati prave odgovore jer bi oni ozbiljno uzdrmali temelje pažljivo skrojene i njegovane nacističke politike kojom se srbijanska politička struktura nadahnjuje već decenijama a čije smo katastrofalne posljedice osjetili tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je započeta agresija na BiH i sistematsko etničko čišćenje. Još veća ironija svega toga jeste da su upravo ti Srbi koji tvrde da su Bošnjaci poturčeni Srbi onda ubijali sopstveni narod i nad njim vršili genocid. Zapravo, Bošnjaci su za Srbiju i srpski narod poturčeni Srbi samo onda kada treba provesti neki hegemonistički plan ali ova agresija je zapravo pokazala i dokazala da ni oni u tu tvrdnju o Bošnjacima ne vjeruju. Jer logično je da smatraju vjerodostojnom ne bi onda ubijali „svoj narod“.


Basme i "naučiti na vodu"

U oralnoj magiji prema klasičnoj podjeli postoje dva oblika formula - basma i bajalica. Basma je kraći oblik, obično sa jedan ili dva stiha, koji se zbog toga mora ponavljati nekoliko puta dok je bajalica duži tekstualni oblik. Iako rjeđe postoje i bajalice sa po dvadest i više stihova. Mada su pojedini antropolozi skloni da basmu povezuju sa basnom, ne bi se složio sa takvom konstatacijom. Očigledno je kako se ideja za ovu usporedbu pronašla u velikoj sličnosti te dvije riječi, doslovno je u pitanju zamjena slova iz M u N ili obratno, ali kada analiziramo značenje basna odnosno da je ona u svojoj formulaciji "kratka priča u prozi ili u stihu u kojoj glavnu ulogu imaju životinje", onda dolazimo do zaključka kako basna nema nikakve poveznice sa basmom.

No, postoji jedna prilično interesantna perzijska riječ koja se navodi u pojedinim ljubavnim formulama a ona glasi baht ili sreća, sudbina. Naime, u bilo kojem obliku, ljubavnom ili onom egzorcističkom, u svrhu liječenja, basma ima zadatak da utiče na trenutno stanje ili sudbinu te je promjeni odnosno da djevojci ili momku omogući sreću u ljubavi (brak) a bolesnom ozdravljenju. Sve te akcije zapravo su želja da se magijskim putem pokuša uticati na budućnost, kako bi bila pozitivna, te zbog toga logičnije je povezati porijeklo riječi basma sa rječju baht nego li je dovoditi u neshvatljivu vezu sa basnom. Isto tako, ne treba zaboraviti navesti i narodni naziv za vračaru ili vješticu - bahornica ili bahorica, čiji korijen dolazi upravo od riječi baht. To u konačnici i ne začuđuje ukoliko se prisjetimo da i pojam magija te magijska praksa tj čaranje (od čare - opčiniti, fascinirat), dolaze upravo iz perzijskog jezika.

Sa druge strane, bajalica, kao riječ i pojam, ne postoji među Bošnjacima i umjesto bajati se kaže "naučiti" odnosno izgovoriti ("ona "uči" ono svoje" - izgovara tajne magijske riječi, ili kada se savjetuje bolesnika da ode kod neke žene koja liječi magijskim formulama: "idi kod nje neka ti nauči, ona zna dobro učiti na vodu"). Vjerovatno zbog toga i pojam bajati u narodu se ne tumači kao čin izgovaranja magijske formule već ogovaranjem, laganjem, što potvrđuje izjava "neko o tebi baje!" - "neko priča laži o tebi!". Žene koje koriste magijske formule (baju) ne nazivaju se bajarke već stravarke, stravaruše ili pak samo "baba" ("idi kod te babe pa neka ti nauči"), što je bogumilsko nasljeđe o funkciju koju je obnašala Baba, supruga od svećenika Dida.

Tokom srednjeg vijeka pa sve do dolaska Osmanlija, kada je bogumilska vjera bila dominantna religija u BiH, kult liječenja sa ljekovitim biljem i vodom bio je naglašeno prisutan i u domenu svećenika Bogumila koji su se zvali Didovi a njihove supruge Babe. Dok su Didovi bili zaduženi za prenošenje religijskih ideja te rješavanje svakodnevnih sporova Babe su se bavile liječenjem kroz upotrebu bilja, vode i magijskih riječi. Poznato je da su upražnjavale bajanje od nežita, bolesti koja se manifestira bolovima po tijelu te da je i sam naziv nežit zapravo bogumilski. Isto tako, u pojedinim dijelovima BiH bajalice se nazivaju bogomolje ili mole što je usko povezano sa pojmom bogumil.

Naučiti šapatom

Bajanje je izrazito zanimljiv oblik oralne magije, spoj poezije i magijskih simbolizama, čiji postanak datira još iz vremena paganizma. Kako su drevna prizivanja i slavljenja bogova zamjenile molitve iz Biblije i Kur'ana u monoteizmu, tako su magijske formule namjenjene tjeranju zlih duhova doživjele sličnu sudbinu, odnosno njihov je sadržaj ostao više manje isti uz dodatak nekih kršćanskih elemenata poput spominjanja imena svetaca, Isusa Krista, Djevice Marije, križa ili pak završetka najcjenjenije kur'anske sure El Fatihe „veledalin amin“, pozivanja na „božiji emer“ odnosno božiju volju, „božiju hazmu“, početke određenih poglavlja Kur'ana poput Elif lam mim, što je dobili svoju izmjenjenu, skraćenu, formu poput Elzalif itd.

U pojedinim formulama poziva se u pomoć i kćerka božijeg Poslanika Muhameda hazreti Fatima. Ova praksa je preuzeta od Osmanlija u čijem kultu liječenja upravo dominantno mjesto zauzima hazreti Fatima sa naglaskom na moć njenih ruku odnosno ruke: „Ovo nije moja ruka već je ovo ruka hazreti Fatime!“ Sama riječ bajanje vjerovatno dolazi sa područja južnog Kavkaza prvenstveno zbog toga što riječ bayati u Azarbajdžanu označava stari oblik narodnog pjesništva ili bolje rečeno narodne mudrosti predstavljene kroz stihove.


* U današnje vrijeme sreće se i jedna zanimljiva izjava kojom se opisuje nečija uspješnost u nekoj životnoj sferi: - „ide mu k'o da mu je naučeno na vodu!“

* U sjeverozapadnom dijelu Bosne vjeruje se da kada nekog svrbi jezik da je meta nečijeg ogovaranja pa onda ta osoba, u nakani da zaustavi negativnu propagandu, tri puta pljune u vatru i svaki put kaže:“ Ko baje u guzicu staje!“ nakon čega se misli da će ogovaranje biti prekinuto.


Serbs and Turks are one and the same people

After the battle at Kosovo 1389, when the Ottomans completely defeated the Serbian army, which lead to a catastrophic reduction of the male population, something took place which forever changed that people in its entirety. According to claims of historians in the entire Serbia there were only 200 thousand men left. Defeated and destroyed, Serbs became a part of the grand Ottoman empire and so suffered the worst fate of a looser. After the victory the Ottomans ruled over Serbia and in the long history of 500 years in entirety they changed the demographic image of the country. Namely, Turkish soldiers married Serbian women and girls or even raped them which resulted in every other child in Serbia, having a Turk as a father. That's why there is not one family in Serbia which doesn't have Turkish genes in their heritage. All of this unquestionably reflected in the physical appearance of the Serbian people which is very similar to the Turkish people which is especially evident in the facial features, namely, a larger part of the population has dark hair and eyes, just like the Turks. Because of this historical but also genetic connectedness, everything that was Turkish became an inseparable part of the Serbian identity from the Turkish cuisine, language, music and even mentality.

Today when you compare Serbs and Turks, besides physical similarity, you will notice some important links: both people are extremely nationalistically driven, both people strive for creating Grand Turkey i.e. Grand Serbia, both people do not accept minorities, both people committed genocide which they deny - over Armenians and Bosniaks, both people are trying to assimilate other people around them, both people pretend to be great religious people, both people claim other's cultural heritage as their own, etc. There are too many similarities in order to conclude something else instead of that they are brothers i.e. same people.

Bosniaks - one of the best genetically preserved people in Europe

Luckily, Bosniaks didn't have the same fate under the Ottoman rule since by converting to Islam they were spared all of the negative events which struck the Serbian people. Today, out of historical but also genetic research we know that Bosniaks are one of the rare European people which can brag with a large percentage of racial purity. This was noticed long time ago by Karl Steiner, doctor in Ljubinja, which in his work "Bosnian folk medicine" writes the following: "Bodily the tall man from Bosnia and Herzegovina represents undoubtedly the most beautiful type of South Slavic-Illyrian racial mixture. He is taller from his neighbours in Dalmatia, Croatia and Slavonia, his chest are powerfully kept, musculature firm and hinged; smooth or weak curly, brown or dark hair and black eyes we see among the members of all three religions, but as often brothers are similar but yet different, similarly our Muslims, Orthodox and Christians show certain characteristics, which through centuries came about due to mixture in breeding. For example among the Christians and Muslims the iris of the eyes is mostly light, often blue or yellowish, while eyes among the Orthodox are usually darker, often black. Among the Muslim and Catholic children one can often see light blue hair, soft, skin white as milk, generally typical Aryan type, but the hair and skin colour will darken bit by bit, while these characteristic among the Orthodox are rare."

Unlike the extremely large genetic mixture between Serbs and Ottomans in Serbia, in Bosnia and Herzegovina there is a completely different situation about which Ćiro Truhelka, archaeologist and historian, wrote the following in his anthropological study:

"Endogamy was among the Bosniaks (Muslims in Bosnia) so strict, that in my time I knew a dozen Bey families, which intermarried and they wouldn't allow in their harem women which were out of this circle, though they were from the best homes. Because of the mentioned reasons mixed marriages between the Ottoman and Bosnian Muslims were extremely rare and without evident effect on shaping the race."

Endogamy and with it harem enclosure were the most successful measure of protection of racial element in Bosnia, and I believe that I can say, that rare ethnic groups in Europe managed to preserve their identity like the Bosniaks in Bosnia. The merit goes to harem exclusivity, which in this case preserved racial characteristics of the forefathers. Similarly it is familiar that there was antagonism between the Bosnian Muslims and Ottomans and that the Bosniaks dreaded from marrying their daughters to so called Turkuše (superlative of Turk), that antagonism often gained a dangerous political form, and was the cause of revolts.


Bosanski teritorij na karti o periodu iz 7. vijeka prije nove ere!

Karta Bosanskog tla iz 7 vijeka prije pojave Ise – Isusa Hrista, objavljena je u okviru kulturološkog predstavljanja Evrope, izdanje Francuske Nacionalne biblioteke u Atlasu “EVROPA KROZ VIJEKOVE”. Na vrhu lijevo, ove karte, stoji “ALTERE EISENZEIT 700 – 450 v. Chr.” Sami natpisi su starog Duch jezika, staronjemačkog – mada se danas ova dva jezika, Duch i Deutsch, dobro razlikuju radi pretrpljene modernizacije Njemačkog jezika. Teritorija Bosne označena je natpisom “BOSNISCHE” i zahvata geografsko područje od Jadranskog mora pa do u dubinu kopna dijelova današnjih drzava Bosne, Hrvatske, Srbije i dijelove teritorije Crne gore. Ako ovu kartu usporedimo sa kartom lokacija otkrivenih stećaka, one se potpuno podudaraju. Još je nešto veoma interesantno. U susjedstvu se pojavljuju natpisi Illyici, Hallstatty, Kullur.

U vrijeme kad povampirene snage, kako vanjskog neprijatelja tako i unutrašnjih izdajnika, nastoje da realizuju, na lažima strpljivo ispredanu, historiju Bosne zapjenjenih mučkova raznoraznih akademskih znanja, a posebno uljuljkanih laži historičara, u lice im bacamo ovaj dokument. Dokaz i izazov.

Kartu koja dokazuje da Bosna živi preko 2700 godina ili 27 vjekova. Pileći mozgovi skloni prepisivačinama domaćih zadataka i izvrtanjima napisanih nagađanja prema ćeifu naručioca, kitili su se oreolima znanstvenika ili neprikosnovenih akademskih veličina. Ogledalo istine pokazuje i dokazuje njihov karakter i suštinu. Ko je rođen, živio i živi na Bosanskom tlu? Doseljenici, varvari, lažovi, krivotvorci, krivokletnici – ili Bosanski narod! Iako genetika dokazuje da se Bosanski čovjek razlikuje od izmišljenih nadrinaroda, laži i zataškavanja imaju za cilj sakriti istinu. Bez obzira čime se laz služila, ona je nemoćna pred istinom. Lahko je ubijediti neuka Balkanca da je “sir nastao od snijega”, ali je teško sakriti tu laž od onih koji se drže prirodnih zakona i logički postavljaju pitanja ne mireći se sa tabu temama. Zakon materije i energije izrečen riječima “sve to što jeste, što je bilo kada bilo, ili što će bilo kada biti – nije nastalo iz ništa. Niti to što jeste, može da se pretvori u ništa”, zasvrbi žednog znanja i prirodno logičnog objašnjenja.

Bosna, geografski smještena kao raskrsnica puteva ali poprište borbe različitih kultura, ideologija, vjera, ekonomskih i vojnih sila, kroz svoju dugu historiju paljena, pljačkana, osvajana ali nikad porobljena, pretrpila je ogromne i neprocjenjive materijalne, kulturne i historijske štete. Iz nje su nosili historijsku i kulturnu baštinu šakom i kapom, osvajači, prijatelji i komšije. Iza sebe su ostavljali krvavu zemlju, pustoš i laž.

Upravo na tim lažima, vijekovima je pisana historijska priča, prema željama i apetitima naručilaca. a kako to vjernici kažu da zadovolje svoju dušu, “Bog je bio uvijek na strani istine i pravde”, tako su i dokazi o Bosni strpljivo poput stećaka čekali svoje vrijeme istine. Istina o Bosni tek se počinje obznanjivati. Fascinantna i neprikosnovena. Počev od revolucionarnog otkrića Bosanskih piramida do obznanjivanja karte o postojanju “termina i teritorije” Bosne. Ono što je posebno interesantno, ova karta objavljena je u zemlji koja se nije pokazala baš kao veliki prijatelj Bosne i Bosanaca, ali je nemoćna da prikrije istinu kako zbog same sebe, tako i zbog drugih oko sebe.


Kada je počeo rat u Bosni, jednostavno sam otišao da branim srpstvo

Portal u posjedu je faksimila 21 godinu starog intervjua aktuelnog premijera Srbije Aleksandra Vučića. U razgovoru za srbijanski list "Duga" od 6. avgusta 1994. godine, Vučić između ostalog priznaje da je učestvovao u ratu u BiH kao dobrovoljac, te da je "jednostavno otišao da brani srpstvo". "Kada je počeo rat u Bosni, ja sam otišao u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dobrovoljac. Nisam bio član stranke, jednostavno sam otišao. Znao sam neke prijatelje i zato sam otišao da branim srpstvo. Bio sam neko vrijeme na Jevrejskom groblju (op.a. iznad Sarajeva), a onda razgovarao sa Guzinom i Dutinom, i prešao sam na TV Pale, da pripremam izveštaje za Unprofor. Obišao sam celu istočnu Bosnu sa kamermanom. Prve linije", kazao je, između ostalog, Vučić.


Bajram šerif mubarek olsun Bosno i Hercegovino!


Srbija i Turska - bratske zemlje

Odavno je prisutan vic koji ide ovako: "Zašto Srbi idu na ljetovanje u Tursku? Pa, idu da traže svoju djedovinu!" Ko god da je izmislio ovaj vic, vjerovatno nije ni bio svjestan koliko je bio upravu.

Nakon bitke na Kosovu, kada su Osmanlije u potpunosti porazile srpsku vojsku, što je dovelo do katastrofalnog smanjenja muške populacije, dogodilo se nešto što je zauvijek izmijenilo taj narod u cjelosti. Prema tvrdnji povjesničara u cijeloj zemlji bilo je ostalo svega oko 200 hiljada muškaraca. Pobjeđeni i uništeni Srbi su postali dio velikog Osmanskog carstva i tako doživjeli najgoru sudbinu gubitnika. Nakon pobjede Osmanlije su zavladale Srbijom i u dugoj povijesti od 500 godina u potpunosti izmjenile demografsku sliku zemlje. Naime, turski vojnici su ženile srpske žene i djevojke ili ih pak silovali što je rezultiralo time da je svako drugo dijete u Srbiji imalo oca Turčina. Zbog toga danas ne postoji niti jedna familija u Srbiji koja nema turskog gena u svom nasljeđu. Sve se to neupitno odrazilo na fizički izgled srpskog naroda koji je potpuno sličan onom turskom što se posebno jasno vidi na fizionomiji lica, naime, veći dio populacije ima tamnu kosu i oči, baš kao i Turci. Sve što je tursko postalo je neodvojiv dio srpskog identiteta od turskih jela, jezika, muzike, pa čak i mentaliteta.

Danas kada uspoređujete Srbe i Turke, osim fizičke sličnosti, uočit ćete neke bitne poveznice: oba naroda su izraziti nacionalistički nastrojeni, oba naroda teže stvaranju Velike Turske odnosno Velike Srbije, oba naroda ne priznaju manjinske narode, oba naroda su izvršili genocide koje ne priznaju – nad Armenima i Bošnjacima, oba naroda pokušavaju asimilirati druge okolne narode, oba naroda glume velike vjernike, oba naroda svojataju tuđu kulturnu baštinu itd. Previše je tu sličnosti da bi se mogao donijeti bilo koji drugi zaključak osim da je u pitanju bratski narod.

To je davno primjetio i Karl Steiner, liječnik u Ljubinji, koji u svom radu pod nazivom „Bosanska narodna medicina“ piše sljedeće: „ Tjelesno predstavljaju visoko uzrasli Bošnjak i Hercegovac nesumnjivo najljepši tip južnoslavensko-ilirske mješovite rase. Veći je od svojih komšija u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, grudi su mu snažno svedene, muskulatura čvrsta i jedra; glatku ili slabu kudravu, smeđu ili crnu kosu i tamne oči viđamo u pripadnika sviju triju vjera, no kao što su i braća obično slična pa ipak raznolika, tako pokazuju i naši muslimani, pravoslavci i katolici između sebe stanovite osobine, koje su kroz stoljeća nastale od mješavina u rasplodu. Tako je primjerice u katolika i muslimana šarenica (iris) očiju pretežno svijetla, često modra i žućkasta, dok su oči u pravoslavnih obično tamno-mrke, često i crne. U muslimanske i katoličke djece često se viđa svjetlo plava kosa, nježna, ko mlijeko bijela put, uopće čisti arijski tip, no boja kose i puti potamniće malo po malo, dok su ove osobine u pravoslavnih uveliko rjetke.“


ŠOKANTNO: Povratniku na stomaku urezali znak 'četiri S

Potpredsjednik Republike Srpske Ramiz Salkić očekuje hitnu reakciju policije povodom napada na Nerku Hanifića (40), povratnika u Vrbanjce kod Kotor-Varoši. Hanifića su, kako se saznaje, jutros napale tri nepoznate maskirane osobe, pretukli ga te oštrim predmetom i na stomaku urezali znak "četiri S" (ocila - ćirilična slova "s"). "Očekujem hitnu reakciju policije i da pokaže svoju efikasnost i u situacijama kada su Bošnjaci napadnuti i kada im se čini nepravda, a ne samo kada treba Bošnjake proganjati za nešto što neko misli da bi oni učinili na ovom prostoru", rekao je Salkić za Fenu. On ističe da, koja god je osoba u pitanju u ovom slučaju i bez obzira na njenu nacionalnost, povrede koje su nastupile iziskuju ozbiljnu analizu cjelokupnog sigurnosnog sistema u ovom bh.entitetu te stanja i položaja njenih građana. "Evidentno je da imamo učestale incidente koji, možda, i nisu samo incidenti", rekao je Salkić.

Najbolji udarac nazad je uhvatiti nekog Srbina i odsjeci mu tri prsta. Nema više opraštanja niti tolerisanja ni jednom četniku na ovom svijetu!


Vučić dramatično izjavljuje na rubu plača: " Ja sam žrtva kao i svi mi Srbi!"


Ruski veto je geto

Ulažući veto na rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, Rusija je uložila veto na istinu. Nazvavši taj akt sramotnim, neki ugledni svjetski analitičari, kao što je Tim Judah iz britanskog nedjeljnika The Economist, ustvrdili su da je to Srbiji donijelo teret negativnog publiciteta u svijetu te da je, tražeći od Rusije da uloži veto, Srbija sebi dala autogol na međunarodnoj sceni. Međutim, još se niko nije usudio prognozirati kakve bi konkretno mogle biti posljedice tog autogola i negativnog publiciteta po Srbiju i srpski narod u cjelini. Haškim presudama za počinjeni genocid u Srebrenici osuđeni su pojedinci i utvrđena je njihova krivica na principu individualne odgovornosti. Negiranje genocida znači i negiranje krivice tih pojedinaca. Ruskim vetom su Srbija, bosanskohercegovački entitet RS i srpski narod u cjelini udaljeni od istine i gurnuti dublje u ponor laži. Zbog tog veta Rusija neće imati neku veliku štetu, izuzimajući osude i gnušanje civiliziranog svijeta. Najveću štetu bi mogao imati srpski narod. Negiranjem genocida u Srebrenici i neprihvatanjem haških presuda srpski politički predstavnici su na svoj narod stavili teret kolektivne krivice.

Geto kolektivne odgovornosti

U tome im je zdušno pomogla i "majčica Rusija" koja je svojim vetom zatvorila srpski narod u geto kolektivne odgovornosti, krivice i laži. U tom getu nedužna srpska djeca će i dalje učiti lažnu historiju, iskrivljene istine i biti izopćeni iz civilizacijskih tokova zbog grijeha nekih od njihovih očeva. Takvo stanje će trajati sve dok srpski narod ne iznjedri političke lidere koji će imati hrabrosti i ljudskosti da svoj narod oslobode te kolektivne krivice tako što će jasno, glasno i iskreno priznati genocid i učiniti sve da njegove posljedice budu ublažene te da pravda bude zadovoljena onoliko koliko je to moguće na ovom svijetu. Poznato je da nema bolje i efikasnije cenzure od autocenzure. Tako je i s lažima. Kada čovjek sam počne vjerovati u svoju laž i kada je počne predstavljati kao istinu iz unutrašnjeg ubjeđenja, to je krajnji trijumf laži. Tada laž postaje veoma moćno oružje u rukama "istinskog borca za laž". Nešto na tu temu je pisao i velikosrpski akademik Dobrica Ćosić, koga njegovi poštovaoci nazivaju "ocem nacije". Valjda u rijetkim trenucima iskrenosti, Ćosić je objasnio važnost laži u svom narodu, poistovjećujući je s patriotizmom i državnim interesom. Njemu se pripisuje i izreka: "Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž." Veliki francuski filozof i pisac iz 19. stoljeća Ernest Renan, poznat po svojim političkim teorijama o nacionalnom identitetu i nacionalizmu, smatrao je da naciju čine pojedinci koji moraju imati dosta zajedničkog, ali koji su također morali dosta toga zaboraviti. Prema tome, zaborav je jedan od suštinskih elemenata koji čine naciju. To se posebno odnosi na nečasne stvari koje su činjene u prošlosti.

Kako graditi naciju i pokoljenjima pričati o slavnoj i junačkoj prošlosti predaka ako ih u oko bodu dokazi da su ti preci ubijali civile, žene i djecu?! Historijska istraživanja i presude najviših međunarodnih sudova, koja mogu otkriti neželjene istine, mogu biti veoma neugodne. Istina bi mogla uzdrmati same temelje nacije, čak i ugroziti njen opstanak. Zato je najbolje tu istinu zaboraviti. A da bi se zaboravila istina, moraju se uklanjati dokazi, negirati činjenice i sve ono što podsjeća na istinu.

Zaborav je usko povezan sa laži. Ukoliko želimo nešto zaboraviti, nastojaćemo prvo sebe, pa onda i druge (s)lagati da se to nije ni desilo. I to ćemo činiti sve dok sami ne počnemo vjerovati u tu laž. Kad sebe ubijedimo u laž, onda je nije teško prenositi na druge, posebno mlađe generacije. Na taj način laž, kao i zaborav, postaje suštinski element u izgradnji nacije.

U knjizi "Zašto lideri lažu" (Why Leaders Lie) John Mearsheimer, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Chicagu i jedan od najpoznatijih teoretičara međunarodnih odnosa u svijetu, tvrdi da lideri lažu jer, između ostalog, smatraju da je to dobro za njihovu zemlju. Drugim riječima, lideri lažu jer misle da je to u njihovom nacionalnom interesu. Druga interesantna tvrdnja koju Mearsheimer iznosi jeste da demokratski izabrani lideri više lažu svom narodu nego autokrati.

Nacionalistički mitovi

Dakle, kada je autokrata i diktator Saddam Hussein govorio da ne posjeduje oružje za masovno uništavanje, on je zaista govorio istinu. S druge strane, kada Milorad Dodik, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, nedvojbeno demokratski izabrani lideri bosanskohercegovačkog entiteta RS i Srbije, kažu da se genocid u Srebrenici nije desio - oni lažu, i to prvenstveno svom narodu, jer vjeruju da je to u srpskom nacionalnom interesu. Mearsheimer govori o lažima za vanjsku i domaću publiku, odnosno lažima drugim državama i lažima svom narodu. U ovu drugu grupu spadaju i laži putem kojih se stvaraju nacionalni, odnosno nacionalistički mitovi. Tom vrstom laži se historija vlastitog naroda prikazuje u najboljem svjetlu, bez ijedne packe na vlastitom nacionalnom identitetu. U kontekstu toga može se razumjeti zašto i Milorad Dodik uporno laže i u cijelosti osporava genocid u Srebrenici, navodeći da je "genocid u Srebrenici najveća prevara 20. stoljeća", dok iz njega isijava mržnja prema istini i onima koji je svjedoče. "Što se društvo bude više udaljavalo od istine, sve više će mrziti one koji govore istinu", rekao je veliki engleski pisac George Orwell. Tako će, zahvaljujući dodicima, vučićima i nikolićima, pored kolektivne krivice, srpski narod u međuvremenu nastaviti da živi i u laži. Poznato je da se genocid ne može počiniti nad vojskom već samo nad nenaoružanim i nemoćnim civilima, a, priznat ćemo, to i nije neki podvig i junaštvo čime bi se buduća pokoljenja mogla ponositi. Stoga je za proponente velikosrpske ideologije bitno ne spominjati genocid, e da bi se, u najmanju ruku, spasio obraz predaka za buduća pokoljenja.

Izgradnja nacije je proces, a u tom procesu učestvuju brojni sudionici: od akademika, političara, umjetnika, vojnika, pa sve do komunalaca. Da, i komunalci mogu igrati veoma bitnu ulogu i ostaviti svoj pečat u tom historijskom procesu. Sjetimo se događaja sa početka 2013. godine, kada su komunalci iz Višegrada izvršili uklanjanje riječi ''genocid'' sa spomenika žrtvama ubijenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu na mezarju Stražište u tom gradu.

Uklanjanjem te teške riječi sa spomenika žrtvama, komunalci su dali svoj dragocjeni doprinos zaboravu i laži, kao suštinskim elementima izgradnje svoje nacije. A teško onima kojima komunalci kroje historiju.


Kako je nastao homoseksualizam na Balkanu

Pogrešno bi bilo reći da su Srbi samo pripadnici jedinstvenog, nebeskog naroda, već oni su sve i niko i ništa nije postojalo prije njih. Međutim, postoje pojedinosti tog slavnog i prethistorijskog naroda koji oni baš i ne vole spominjati jer im to ne odgovara. Ali, ja ću vam otkriti jednu jako zanimljivu stvar o njima – Srbi jako vole dudlati kitu jedan drugom! Po tome se može konstatirati kako su oni i pravi začetnici homoseksualizma na Balkanu. Ili po narodski – pravi pederi, od glave do pete! Da se odmah razumijemo, ovo je napisao Milenko F.Filipović, znači iz njihovog naroda:

„Osobit deo muške nošnje kod pravoslavnih (za ostale nisam mogao da saznam) do oko 1880 godine bio je „nakurnjak“. Bio je običaj da nevesta u svojoj spremi donosi i nakurnjak za mladoženju. Nakurnjaci su se pleli i nosili dok su ljudi od Visokog išli na kiridžijanje. Nošeni su da bi štitili od studeni mošnice i penis („otpašće ti ono života“ – od studeni). Ako bi se u koga smrzla mokraća u cevi penisa usled toga što ne bi nosio nakurnjak, od te nezgode, koju su pratili veliki bolovi, spasavao se na taj način da mu neki drug „izdoji“ ledenicu.

Iz knjige „Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji“ stranica 60.


Potomci smo velikih i ponosnih Ilira

Kulturalna antropologija koja u svom djelovanju ujedinjuje nekoliko posebnih disciplina poput etnologije, arheologije ili lingvistike daje nam savršen uvid u povijest i baštinu nekog naroda te relativno uspješno pokušava, na jedan logičan način, predstaviti evolucijski trend kojem je kroz povijest bio izložen taj narod u cjelini. Utjecaji su, naravno, socijalno višestrani pa se tako uz onaj kulturni uvijek nadopunjavao religijskim kako bi se ciklus zaokružio u potpunosti.

Ako želimo pažljivo pratiti taj evolucijski slijed dešavanja onda svakako moramo posegnuti za mitologijom, njenim fantastičnim bićima i legendama, najviše zbog činjenice da je mitologija najarhaičniji oblik umjetnosti u kojoj je ljudska mašta prvi put pokazala svoje bezgranične dosege. Naseljavajući prirodu i svijet oko sebe jednim krajnje drugačijim bićima i pojavama čovjek je, prije svega, pokazao svoju urođenu socijalnu narav, ali i potrebu da iskaže intimne strahove, nade, težnje i frustracije. Tendencija da se izrazi na najbolji mogući način rezultirala je pojavom različitih priča, legendi, crteža i skultura o jednom drugom svijetu gdje su načelo dobra i zla izuzetno naglašeni, i što je još važnije, gdje oni pokazuju svoj smisao i efikasnost. Na taj način dolazimo do informacije o klasičnoj frustraciji svakodnevnim životom kojoj je čovjek bio podložan kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Zbog toga nam mitologija kao disciplina stalno sugerira kako ne postoji jedan odgovor već da je on uvijek u množini.

Konzistencija mitoloških predaja uočljiva je u mnogim segmentima jednog društva u cjelini, iako se to možda na prvi pogled dovoljno ne vidi. Neki njeni dijelovi su u manjim ili većim segmentima toliko ukomponirani u svakodnevni život da se na njih i ne obraća pažnja niti im se analizira dublje značenje. U bližoj prošlosti mitologija je bila prisutna u društvenoj memoriji prvenstveno onda kada se njome trebao ispuniti neki politički cilj, koji je uvijek povezan sa nacionalizmom i genocidnim idejama, čemu smo se uvjerili krajem prošlog vijeka kada je militantna politika Srbije ciljano i planski iskoristila povijesni događaj, poraz od strane Osmanlija na Kosovu, da pokrene vojnu invaziju na okolne republike što je rezultiralo katastrofalnim posljedicama poput genocida u Srebrenici ali i drugim gradovima po BiH.

Kada želimo proučavati mitologiju Bosne i Hercegovine ali i cijele ex Yu mora se krenuti od povijesne činjenice da Južni Slaveni ne postoje. Postoje samo narodi Južne Europe koji govore slavenske jezike, ali ti narodi nisu slavenskog već ilirskog porijekla, posebno narodi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, što je dokazano nekoliko puta analizom genetskog porijekla. Pogreška koju su povijesničari napravili u procjeni porijekla nekog naroda utemeljenoj isključivo na jeziku je katastrofalna i, kako smo se osvjedočili, povijesno tragična. Po toj teoriji današnji Meksikanci bi trebali biti Španjolci, Brazilci bi bili Portugalci, itd.

Kada je riječ o teoriji o dolasku Slavena na Balkan zanimljivo je naglasiti da se stalno navodi kako su došli Srbi i Hrvati, onaj dio koji živi u kontinentalnom dijelu Hrvatske, čime čak i povjesničari iz srpskog naroda nedvojbeno potvrđuju da su na Balkanu autohtoni narodi upravo oni kojima su Iliri preci: Albanci, Makedonci, Crnogorci, Bošnjaci, Dalmatinci, i Istrijani.

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših jugoslovenskih republika realizirana je u suradnji: Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog Centra u Beogradu, estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Doma zdravlja u Zagrebu i Škole medicine u Edinburgu – Škotska. Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su skupljani i testirani u svim gradovima ex Ju.

Rezultati su pokazali da su najdominantnije haplogrupe na području ex-Yu: 1lb, R1a, R1b i E3bl. Haplogrupa l1b ili takozvani „ilirski gen“ je najzastupljenija u svim zemljama bivše Jugoslavije a najinteresantnija činjenica je da je l1b grupa u Hercegovini, Dalmaciji i otocima zastupljena čak i do 70%. U Bosni ova grupa je zastupljena 52, 20% dok je slavenska grupa R1a na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine zastupljena svega sa 24,60%.

Upravo te činjenice korespondiraju sa sve prisutnijom nedoumicom znanstvenih krugova, naročito nakon genetskih analiza, da li se ikada i desio dolazak slavenskih plemena na Balkan? Postoje indicije koje sve više dobijaju na autentičnosti da se taj događaj nikada nije ni desio nego te da su Iliri, nakon teške i dugotrajne okupacije od strane Rimskog carstva, napravili prilično inteligentan plan opstanka i očuvanja kroz asimilaciju jezika okolnih slavenskih zemalja kako bi sebi osigurali kakav takav mir i mogućnost preživljavanja kroz burnu povijest.

Mnogi segmenti ilirske religije i danas su prisutni u svim zemljama koje su činile teritorij ex Yu poput kulta zmije, vjerovanje u zvijezde-čuvare duše, kult plodnosti, te solarni i lunarni kult, obožavanje vode kroz kult boga Binda, vjerovanje u urokljive oči, i sam naziv urok je ilirska riječ, itd.


Slavenske kvazi predaje i božanstva

Oduvijek mi je bila neshvatljiva ta potreba da se sve proglašava slavenskim, posebno zbog toga što Slaveni nisu autohtoni stanovnici ovog dijela Europe, već su to Iliri. I ta činjenica treba uvijek biti polazna u svakom ozbiljnom proučavanju historije Balkana. Ni tvrdnja da se o Ilirima vrlo malo zna nije točna, zapravo, jedina je istina da su se Iliri oduvijek namjerno zapostavljali kako bi se spriječio doticaj sa našim pravim kulturnim i historijskim nasljeđem. Slaveni i slavenizam je nešto što nam se vijekovima naturalo i što je oduvijek sinonim za manipulaciju.

Ti stalni pokušaji nametanja i naturanja kvazi predaja, legendi i božanstava područjima u kojima ih nikad i nije bilo vrlo su naivni. Vjerovatno takvi postupci nisu uvijek bili namjerni i u cilju političke propagande već i zbog apsolutnog neznanja o povijesti. Čemu god nisu mogli pronaći pravo porijeklo antropolozi i povijesničari su davali pridjev slavensko ne nudeći niti jedan validan dokaz za to. U tome su naročiti eksperti bili srpski antropolozi koji čak i dokazani ilirski kult zmije nazivaju slavenskim?! Tako, na primjer, neki se od njih sjetio da postoji bog rijeke Drine takozvani Drinus, mada postoje pisani dokazi da tek dolaskom Osmanlija, znači u srednjem vijeku, Drina dobija svoj naziv po turskoj riječi derin – duboka. Iza naziva Drinus očito se krije duh ili božanstvo drena, koji je poput graba ilirska riječ, i dolazi iz kulta ilirskog obožavanja drveća. Naime, Iliri, poput Rimljana, nisu u početku svoja božanstva predstavljali u ljudskom obliku već su ona bila predočena kroz određene životinje, drveće, mjesta u prirodi poput izvora itd.

Sviđalo se to nekom ili ne, ali prava činjenica je da su Slaveni bili izuzetno primitivan stočarski narod koji nije imao nikakav razvijen panteon ili religiju već su bili usredotočeni da kao nomadi prežive seleći se stalno sa svojom stokom na druga područja. Vjerovatno su tako imali priliku dolaziti u dodir sa drugim kulturama te, što je sasvim logično, preuzimati njihova socijalna i vjerska ubjeđena. Zbog toga se u slavenskoj mitologiji može detektirati mnoštvo religijskih vjerovanja, ali i božanstava, iz drugih kultura, posebno keltske i ilirske. Tu je posebno zanimljivo navesti ilirskog boga Perendi, božanstva groma, kojeg su Slaveni počeli svojatati kao Peruna. I upravo na tom Perunu nazivati povijesno ilirska područja svojim?! Ili Vidasa (Vidasusa) koji je nekim čudom postao sveti Vid?!


Slavni ilirski preci

Pod imenom Ilirija smatralo se područje između Jadranskog mora i Crnog mora odnosno od današnje Albanije, Bosne, Hrvatske, Slovenije, Srbije, južne strane Mađarske i cijela Bugarska. Stanovnici ovih područja nazivali su se zajedničkim imenom Iliri.

Grčki, latinski, njemački, francuski ili mađarski pisci svjedoče kako su to područje bile pokrajine koje su zajedno činile Veliku Iliriju. Ilirija, budući veoma prostrana, bijaše od najranijeg doba podijeljena na manje državice, od koji je svaka imala svoje posebno ime i svog vladara. Neka od njih su bile Dalmacija, Panonia, Mesia, Liburnia, Iapidiom itd. Kako su stanovnici svih tih država poticali od jednog plemena, i samim time govorili isti ilirski jezik, to je omogućilo dugo vremena da Velika Ilirija postoji na tako širokom području.

Među najslavnijim ilirskim kraljevima bili su Prevrat i Ogran, čije se snage i moći plašio i sam Rim. Nadalje, Teta, ilirska kraljica, vrlo uspješno se opirala velikoj rimskoj sili, kao i Gencio, koji bijaše posljednji ilirski kralj.

Rimljani su veoma teško, i tek sa velikim trudom i naporom pokorili Iliriju, naime, morali su čak 200 godina ratovati sa Ilirima, dok im nije pošlo za rukom da ih pobjede, a Iliri su se 120 puta pobunili i nastojali zbaciti rimski jaram, prije nego što su ih Rimljani uspjeli u potpunosti poraziti.


Iliri nisu bili robovi Rimljana, nego družbenici, ovi su i kasnije njihovu domovinu zvali „Velikom Ilirijom“, a više puta su Iliri sami izabirali rimske careve.


Najbolji dokaz je taj kako je veliki broj rimskih careva bio ilirskog porijekla. Ukupno je bilo 43 cara i dvije carice iz ilirskog naroda na rimskom prijestolju, i to jedni u Rimu a drugi u Carigradu.


- Aurelian, rodom iz Srema, vladao je od 270 – 275 godine nove ere. Za pet godina svoga vladanja očistio je rimsku državu od svih neprijatelja, koji su svaki čas prijetili da će rimsko carstvo razoriti i uništiti. Zbog toga mu je rimski narod dodijelio naslov „obnovitelja rimskog carstva“.

- Probo, također u Sremu rođen, carovao je slavno i dostojno od 276 – 282 godine p.n.e. O njemu drevni pisci kažu da je stekao toliku slavu, da se Iliri sa punim pravom mogu ponositi, što je bio njihovoga plemena. On je dao prvi u Sremu, svojoj postojbini, zasaditi vinograd na Fruškoj gori, čije vino još i danas njegovi potomci rado uživaju.

- Dioklecian, rođen u Dalmaciji, vladao je od 284 – 305.godine p. n.e. Ovaj car je znao tako vješto i uspješno poraziti sve neprijatelje Rima da ga je rimski narod štovao kao boga. Ali Dioklecijan nije niti na prijestolju zaboravio na svoju domovinu, prema kojoj je ljubav u njedrima buktila, da je na kraju i carsku krunu ostavio, i u Dalmaciju se vratio da provede među svojim zemljacima starost. On je stanovao nedaleko od grada Solina, na istom mjestu, gdje je danas grad Split (Palatium Diocletiani ili Spalatro) gdje i danas postoji.


Pokrenimo inicijativu da Srebrenica postane distrikt!

Predlažem da se pokrene inicijativa da Srebrenica postane distrikt, posebno sada kada je Amerika donijela rezoluciju o genocidu kao i Europa. Sada je pravi trenutak, posebno zato što je to sveto mjesto stalno pod prijetnjom Dodika o nekakvom referendumu o ocjepljenju. Mada je nešto takvo tehnički nemoguće jer republika srpska postoji samo u sastavu BiH, treba iskoristiti Dodikove prijetnje protiv njega. Ko mu je kriv kad stalno priča gluposti. Srebrenica ne može i ne smije biti pod nadzorom upravo onih koji su je načinili mjestom najvećeg genocida nakon Drugog svjetskog rata.


Vučić napadnut, pa šta onda?

Danas se desila sasvim normalna reakcija u Potočarima, kada je došao predstavnik svinja koje negiraju genocid u Srebrenici kao i agresiju na BiH. I zamislite, umjesto da se postidi i kaže: "Zaslužio sam ja i gore, jer mi smo bili nemilosrdni prema Bošnjacima koje smo bjesomučno ubijali" on ti glumi žrtvu?! Da su tad ovako četnici bili nježni kao tratičnice ne bi se etničko čišćenje ni desilo. Dok god Srbija ne plati ratnu odštetu BiH, dok se god ne pohvataju i zatvore svi ratni zločinci, dok postoji Dodik i njemu slični neće biti ni pravde ni mira. Srbija treba puno toga uraditi ako želi dobre odnose sa vlastima u Sarajevu i općenito bosanskim narodom. Zato je svako pričanje o nekakvom pomirenju i pružanju ruke bezvrijedno laprdanje za javnost. Još uvijek nema od Srbije ni iskrenosti ni kajanja. Zato je najbolje Srebrenicu proglasiti distriktom i iz nje udaljiti one koji su krivi za genocid. To bi bio prvi korak ka normalizaciji odnosa. A nakon njega treba još napraviti koraka uz dužno poštovanje prema bosanskom narodu koji je bio najveća žrtva projekta Velika Srbija.


Srebrenica 1995-2015

Srbi, vi ste zvijeri, neljudi, čudovišta, monstrumi.... Kako god da vas nazovem premalo je i nedovoljno da vas opišem. Vas, gnjusne spodobe, koje je izrodila majka svinja negdje u bespućima Karpata i koje su neki gospodari doveli kao roblje na Balkan. Prokleti bili i oni i vi!! Prokleti koji vas dovedoše i zauvijek zatrovaše vašim robovskim primitivizmom i mržnjom prema svemu. Proklete bile i Osmanlije što vas sve ne istrijebiše i tako ne spasiše druge od vaše zlobe i otrova. Proklet bio i Gavrilo Princip, taj terorista, koji je glavni krivac za početak Prvog svjetskog rata, za milione mrtvih. Prokleti bili, progutao vas mrak, pojeli vas ti vaši demoni koji ste puni, vi djeco svinje, vratite se u pakao iz kojeg ste došli!!!

Danas je 20 godina od genocida u Srebrenici. Zamislite koliko je u jednoj godini dana i noći, i onda pomislite koliko dana i noći majke Srebrenice plaču, pate, umiru.

Zamislite osjećaj kad više ne možeš ni plakati a bol nije prošao, tu je u grudima, ta bolna praznina koja ti ne dopušta ni da pravilno dišeš.

Takva vam je bol svih bošnjački majki, supruga, braće, djece kojima je četnička pogan oduzela najmilije. Došli su iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, ko zna više odakle, da ubijaju i muče narod po Bosni. Niko ih nije zvao, sami su došli povedeni izjavom Radovana Karadžića, tog povampirenog luđaka, "kako će muslimani nestati u Bosni". Izrekao je to početkom te 1992.godine u Skupštini BiH znajući već unaprijed kako je plan agresije i etničkog čišćenja bio davno pripremljen u Beogradu. Prvo su napali Hrvatsku kako bi zauzeli svu teritoriju oko Bosne i Hercegovine, uz njenu granicu, i stvorili uslove za veliko etničko čišćenje. Sjetimo se, u početku su govorili Srpska republika Bosna i Hercegovina. Kako se to može nazivati srpskom republikom kad taj narod nije nikad bio većina u njoj, osim ako se ne misli etničkim čišćenjem i genocidom upravo to napraviti?

I onda je počelo. Spisak je dug: Zvornik, Bratunac, Bijeljina, Višegrad, Foča, Sarajevo, Brčko, Bihać, Prijedor.... Spisak je dug i prepun ubijanja, mučenja, silovanja, osakaćivanja, pljačkanja. Sve su to oni radili, bez imalo ljudskosti i obzira. Sa puno mržnje, uvjereni da imaju pravo na to. A onda, između svih tih užasa i nezamislive patnje, desila se Srebrenica. Tu nije ubijeno samo preko 8.000 Bošnjaka. Ne, tu je ubijena svaka nada za mir, oprost, nadu. Tu je ubijena cijela Europa jer nakon tog genocida povijest Europe se izmjenila. Tu je ponovo oživio nacizam, ovaj put onih balkanski nacista, koji su sami sebe prozvali nebeskim narodom, baš kao i nacisti, i koji su zbog svojih halucinacija ubijali druge. Sjetimo se izjave " za jednog ubijenog Srbina ubiti sto Bošnjaka!" Zar to nije bila i Hitlerova naredba?! Da, to su nacisti, to je ona svastika, onaj kukasti križ, koji se samo malo promjenio u četiri slova S, ali neodoljivo podsjeća na svastiku. Sve je to isto. Srbi, to su balkanski nacisti, Beograd je Berlin, leglo zla i nacizma. Previše je sličnosti da bi se moglo ignorirati.

Sjetimo se, bar danas, balkanski nacizam nije mrtav! On još uvijek postoji u onim retardiranim pokretima sa tri prsta koja zapravo predstavljaju svinjsku šapu, jer oni su djeca svinje, koja čak i ispuštaju životinjske zvukove kroz ono breeeee. Da, svaki put kad čujete to kozje breketanje znajte da su upravo ti ubijali po Bosni. I da su ti naši vječni neprijatelji. Nikad oprostiti a kad tad vratiti! Vječna slava domovini Bosni i vječni mir majci Srebrenici!


Srebrenica 2015 - put bola i ponosa

Dvadeset godina tuge... Čije to srce može podnijeti? Koliko moraš biti hrabar, koliko moraš biti jak da samo dišeš u svom tom bolu. Kada upitate neku majku iz Srebrenice "Kako si?", skoro svaka kaže:" Još uvijek dišem!" O Srebrenici će se govoriti i pisati decenijama. To je užas koji se ne može nikada ispričati do kraja. I kada jednog dana polože zadnji žrtvu genocida u mezar, ništa se neće promjeniti. Jer, previše boli! I neće biti mira ni spokoja dok se ne desi pravda, onoliko koliko je to moguće.

Svake godine oni koji su preživjeli agresiju, etničko čišćenje i genocid doživljavaju još jednu agresiju, još jedan genocid, ovaj put njihovog ponosa i duše, jer isti oni koji su ubijali i sprovodili zločine po Bosni i Srebrenici pokušavaju osporiti svoja zvjerstva. Dok su klali, ubijali, silovali po BiH bili su to veliki Srbi, nebeski narod, četnici od rođenja, uz parolu "i Bog je Srbin!", ponosili su se svakim novim zločinom koji su činili danima, sedmicama, mjesecima, godinama po Bosni. Da, dobro ste pročitali - dičili su se opisima koji je od njih ubio više bosanske djece, nevine mladeži, koji je od njih silovao djevojčicu, djevojku, nečiju kčerku, sestru, majku... Danas ti neljudi, te zvijeri, izopačeni umovi odjednom prestali su biti veliki Srbi i veliki ratnici te postali ono što su uvijek bili - kukavice, ljudski otpad i lažovi.

Pravi ratnici diče se svojim djelima, pa makar ona bila i zlodjela, i ne kriju se iza laži i nemaju iznenadnu amneziju. Danas nas isti ti krvnici źele uvjeriti kako su oni žrtve, a da su se Bošnjaci u Srebrenici sami međusobno poubijali. Za njih ne postoji genocid jer valjda po srpskom shvatanju da su uspijeli pobiti sve Bošnjake onda bi se to mogao zvati genocidom. Toliko zla u jednom narodu nije viđeno čak ni kod nacista koji su, nakon genocida nad Židovima, uvidjeli i priznali zlo koje su uradili. Ali ovi balkanski nacisti ni nakon dvadeset godina ne mogu pogledati istini u oči. A zašto? Zato što ako priznaju sami sebi šta su bili u stanju učiniti nevinom narodu morat će priznati sebi da su neljudi, zvijeri u ljudskom obličju. No, koliko se god trudili ne mogu pobjeći od toga, jer krv Srebrenice i krv Bosne tamna je sjena nad njima.

Iza svake Fatihe za mrtve u Srebrenici, iza svake suze za ubijanim po BiH treba dodati: "Srbi, prokleti bili, prokleti bili dok postojite! Nema oprosta za vas! Dabogda se raspadali, dabogda vam Srebrenica bila u kući, dabogda vas vaše zlo ubilo!"

Ni Bog nema milosti prema onima koji ubijaju nevine, bespomoćne, zato ih kunite i proklinjite svaki dan. Bog čuje i Bog će ispuniti našu molbu.


Serbs - mythological children of the swine

In certain folk stories and legends the Serbs are called "sons of swine" or "children of the swine", and for their largest saint tradition claim that he was able to transform into this animal. Namely, in folk story, St. Sava was attacked and disturbed by the devil himself, usually why he slept, therefore he turned into a pig and lied down among the other pigs in order to fool the devil and have his rest. Of course all those stories are not accidental but are directly connected to the physiognomy of the people. Average Serb is fat and the face resembles a swine. The most obvious example that demonstrates this is the face of the war criminal Slobodan Milošević, better known as the Balkan Hitler, on whose face the resemblance with a swine is most evident. Way of life itself among the Serbs also corresponds to the life of this animal since a large part of the population is prone to alcoholism, among the folk there is a saying "you're as drunk as a pig", and their hygienic habits are pretty bad. Belgrade is one of the dirtiest cities in the Balkans where city dump and garbage, as well as the horrid smell of the sewer is seen on every corner. Besides, swine in Bosnian mythology is a dirty animal in which evil people turn into so that their soul in the body of the swine would suffer and so release them from their sins.


Amerika usvojila rezoluciju o genocidu u Srebrenici

Američki predstavnicčki dom usvojio je rezoluciju o Srebrenici povodom obilježavanja dvadesete godišnjice od genocida počinjenog u Srebrenici.

Press TV prenosi da se rezolucijom, koja je usvojena sa tri stotine i sedamdeset glasova se zahtijeva da se pokolj u kojem je 1995. ubijeno više od osam hiljada ljudi bošnjačke nacionalnosti okvalificira kao genocid. Također se zahtijeva da se svi odgovorni za srebrenički zločin i za sve druge zločine na području bivše Jugoslavije privedu licu pravde, odnosno sudu u Haagu. Rezolucija odaje počast ubijenima u ratu u BiH te se poziva UN i njegove članice da se pobrinu da se slični zločini nikada više ne ponove. Podsjećamo, na glasanju o rezoluciji, deset članova Vijeća sigurnosti je bilo 'za', Rusija protiv, a četiri članice suzdržane.



Pridružimo se bojkotu ruski kompanija u BiH

Bojkotirajmo sve ruske kompanije u BiH, i onako im je išlo slabo a sad neka propadnu kao i što cijela Rusija propada pod sankcijama i inflacijom! Pogledajte kolika je sličnost Putina i psa, baš su P&P :)


Weber: Vučić da ode u Srebrenicu i da se distancira od Dodika

Viši suradnik Vijeća za politiku demokratizacije u Berlinu Bodo Weber smatra da premijer Srbije Aleksandar Vučić treba da ode na komemoraciju u Srebrenicu 11. srpnja, ali i da prestane podržavati predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, javlja Tanjug.

"Premijer Vučić bi trebao jasno i javno kazati da ne podržava politiku režima Milorada Dodika koja podrazumijeva prijetnju secesijom i stalno podrivanje ustavnog poretka BiH", rekao je Weber.

Prema riječima Vebera, to bi otvorilo put da Srbi u BiH dobiju političke predstavnike koji će im omogućiti da vode normalan, pristojan život i put ka procesu dogovora građana i naroda BiH, uz pomoć međunarodne zajednice, do dogovora o novom ustavno-institucionalnom uređenju države koji će zadovoljiti potrebe svih građana.

Upitan kako vidi ponašanje Srbije u odnosu na britanski prijedlog rezolucije u UN o Srebrenici, Veber kaže da ga ocjenjuje kao "očekivano kompromisno rješenje između starih nacionalističkih uvjerenja Vučića i Nikolića iz devedesetih godina, te suvremene političke orijentacije ka EU-integraciji".

Veber smatra da je londonska vlada u samom nacrtu rezolucije već unaprijed napravila kompromis ka Beogradu i Banjaluci.

Prema njegovim riječima, tekst najvećim dijelom već predstavlja depolitizaciju, tj. potpunu relativizaciju ratnih zločina i genocida u Srebrenici i političke odgovornosti, osim u jednom jedinom dijelu - u inzistiranju na pojmu genocida kao pravnoj kategoriji.


Vještičija magija za ljubav

Ovo je možda najjednostavniji ritual za početnike, koji tek prave korake u mističnu vještičiju magiju, a služi za ljubavno prizivanje.

U Venerin dan i sat, stavite pred sebe fotografiju voljene osobe. Guščijim perom umočenim u zelenu tintu ispišite na fotografiji ove riječi ljubavnog zaklinjanja:

- Volim te N.N., voli me kao što ja tebe volim!

Zatim se tokom narednih 10 minuta svom silinom svojih misli skoncentrirajte na voljenu osobu. Nakon što ste to obavili, slijedećih 10 minuta vizualizirajte svu ljubavnu radost koja bi vas obuzimala, kada bi vam ljubav bila uzvraćena.

Ponovite istu magijsku operaciju kroz prva slijedeća četiri Venerina sata, pa fotografiju spremite u džep iznad srca i odmah potražite voljenu si osobu. U razgovoru sa njom netremice je promatrajte među oči, u korijen nosa, ponavljajući u mislima onu magijsku zakletvu koju ste ispisali na fotografiji.

Preuzeto sa:


Bosanski lampiri

Vampir je bugarska riječ, koja dolazi od sjevernoturske riječi upir. Zbog toga se nameće logično pitanje – da li je uopće vjerovanje u vampire egzistiralo prije dolaska Osmanlija na Balkan?! A da je upravo tako svjedoči i izdanje Karadžić svesci iz 1900.godine gdje se opisuje narodna priče o tome kako se Muhamed povampirio jer „Turci nisu čuvali Muhameda, da ga neko ne ukrade, nego da ga nešto ne preskoči, jer su verovali u vampire".

Prvi poznati vampir na Balkanu je onaj iz Istre, Jure Grando, čije je postojanje dokumentirano 1689. Jure Grando iz mjestašca Kringa, nadaleko od Pazina, poginuo je 1656.godine kad mu je Stipan Milašić sjekirom otkinuo glavu. O Juri vampiru svjedoči legenda zapisana u djelu „Slava vojvodine Kranjske“ slovenskog istoričara Janeza Vajkarda Valvazora.

Kod Bošnjaka, kako u BiH tako i na Sandžaku, najrašireniji naziv za vampira je lampir. Prema etimologiji naziv lampir potječe od narodnog naziva za leptira – lepir, lampijer, što potvrđuje bosansko vjerovanje kako vampir izlazi iz mezara kroz malenu rupu na zemlji u obliku leptira. U Srbiji i Crnoj Gori lampir se najčešće naziva ukolak, zbog čega ponegdje u Bosni i Hercegovini susrećemo i naziv vukodlak, mada on nema stvarnu povezanost sa lampirom.

Među bosanskim narodom preovladava animističko mišljenje da je lampir „odmetnuti duh“ čovjeka koji je umro odnosno da je njegov duh na misteriozan način poprimio toliku moć da i bez duše može na određeno vrijeme oživiti mrtvo tijelo.

„Narodna mudrost tvrdi da je duh predstavnik boga zla a duša, čista i sveta, zastupa boga dobra u nama. Dok duh ima mogućnost da uglavnom noću, dok čovjek spava, iziđe iz tijela i putuje svijetom ali i izvodi neke čudne, često i loše stvari, i dovodi nas u razna iskušenja, duša je čvrsto fiksirana za ljudsko tijelo i nema mogućnost izlaska iz njega sve dok ne nastupi smrt.“ (Duša i smrt u bosanskoj tradiciji, R.Esmerović)

Lampiri su vrlo socijalno osvješteni. Naime, lampir može trgovati, te se priča, da je jednom lampir, rodom iz Hercegovine, imao golem dućan u Sarajevu, gdje je prodavao svake robe na aršin, pa kad su ga proboli u rodnom mjestu, na silu su razlomili dućan, al' u dućanu nije bilo ništa do paučine i smeta. Kada ljudi doznaju, da se kogod u selu povampirio, onda ti donesu mnogo drva i nalože vatru na grobu onoga mrtvaca, pa ti zaoštre glogov kolac, da bi proboli u trbuh onoga mrtvaca. Kad je gotov jak kolac, onda će ti maljevima te udri, da ga ugone u mezar.

U opisima postupanja prema lampiru kod Bošnjaka nemoguće je ne primjetiti skoro identičan odnos prema duši i mrtvacu kakav imaju, prema bosanskoj mitologiji, meleci Azrail i Džibrail:

„Ovakvo shvatanje potvrđuje vjerovanje da kad se mejit sahrani njemu u kabur dolaze meleci sudije Azrail i Džibrail. Oni ispituju mrtvaca o dobrim djelima i grijehovima, pa ukoliko je griješan udaraju ga i utuku u zemlju. Narod kazuje kako ga oni mogu utući i utjerati u zemlju do 77 metara dubine. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine vjeruju da je za mejita najgori mogući scenario da bude zakopan u zemlju uoči utorka i subote, jer tada će ga obavezno posjetiti strašni džini zvani suhaladžije, koji mejita tuku i udaraju u mezaru sve dok mu ne smrve sve kosti.“

Paljenje vatre na mezaru očito je aludiranje na vatru džehenema koja prožima duše zlih i griješnih ljudi. Njome se mrtvac želi uplašiti, štoviše, zadati mu smrtni strah kako bi duh pobjegao iz tijela, koje će se onda probadanjem u stomak osakatiti i učiniti neupotrebljivim za korištenje.

Lampiri znaju biti vrlo agresivni. Prema dokumentiranom slučaju Ahmed Ramov Mujović iz Crne Gore potukao se sa ovim natprirodnim bićem. Vraćajući se jedno predvečerje sa oranja „nešto mu zaustavi volove i ne da mu naprijed“. Videći to on povikne: „Molim te, ako si ukolak, ali šejtan, ali čovjek, ukloni se, eto ti vjera e ću ti opet doć“. Zatim dođe kući, prinese sablju, uze dvije kubure i velju pušku, pa se vrati i stade vikati: „Kamo si oni što si me čeka?“ na to se pojavi ukolak. Tukli su se dok se ne začuše prvi pijetlovi. Sutradan Ahmed opet dođe na to mjesto i nađe da je to bio lampir. On pođe za tragom krvi i dođe u baštu Puranovića. Tu su ga našli u mezaru, te su ga izgorjeli klakom neugašenom i naboli crnim trnom. Preuzeto sa:


Rjetki glas razuma iz Srbije - genocid u Srebrenici nemoguće je ignorisati!

Na zvaničnoj web stranici Liberalno demokratske partije Srbije o rezoluciji o Srebrenici oglasio se i predsjednik ove stranke Čedomir Jovanović: p class="ecxDefaultStyle"> -Izražavanje stava o Srebrenici nije nešto što smijemo da svedemo na puko ponavljanje kada nas neki tužni i tragični jubileji na to podsjete ili primoraju. p class="ecxDefaultStyle"> Strašna opomena, koja se krije iz počinjenog genocida u Srebrenici, izgleda da posljednjih dana postaje tema koja iznova dijeli naše društvo, nespremno da razumije tragediju koja se tamo dogodila. p class="ecxDefaultStyle"> Rezolucije, koje se trenutno pišu, samo su izraz zakašnjele refleksije svih, a stavovi koji se povodom toga iznose u javnosti od strane srpskih zvaničnika, samo još jedan dokaz licemjerstva kada se zločin treba opisati pravim imenom. p class="ecxDefaultStyle"> Srbija je ta koja mora da konačno donese rezoluciju, koja zločin u Srebrenici opisuje terminom oko koga više nema nikakve dileme u savremenom svijetu. p class="ecxDefaultStyle"> 2010. godine, ni vlast ni opozicija u Srbiji nisu razumjeli kada smo govorili da genocid u Srebrenici nije izolovani događaj, koji je nastao nesrećnim razvojem ratnih događaja, već težnja koja će skupo koštati generacije koje tek stasavaju. Vlast Demokratske stranke nije imala hrabrosti da iskorači i kaže da će Srbija prihvatiti odgovornost za počinjeni genocid, kažnjavati pojedince koji negiraju i relativizuju zločin, a buduće generacije učiti i vaspitavati u duhu tolerancije, koji ne prećutkuje počinjeni genocid. p class="ecxDefaultStyle"> Opozicija predvođena Srpskom naprednom strankom nije razumjela o čemu govorimo. Zarobljena u sopstvenom ignorisanju počinjenog genocida, Skupština Srbije je donijela Deklaraciju u kojoj je obeshrabrena naša težnja da država donese obavezujući dokument, iza koga stoje cjelokupno društvo i svi njeni činioci i predstavnici. p class="ecxDefaultStyle"> Danas, pet godina poslije toga, ostavljeni sami na repu civilizacijskih tokova, negirajući istorijske činjenice i sudske presude, pokušavamo da sopstveno društvo i međunarodne partnere i javnost ubijedimo u ono u šta ni sami više ne vjerujemo. p class="ecxDefaultStyle"> Odnos prema ovom pitanju je temelj pristojnosti i lakmus papir prema kome se određuje razumijevanje zločina počinjenih u naše ime. Prihvatanje istine o Srebrenici nije ni izdaja Srbije ni vrijeđanje srpskih žrtava, već izraz najdublje ljubavi i poštovanja prema zemlji, narodu i našoj djeci koja odrastaju u ovom haosu drustva lišenog osnovnih vrijednosti. Time se skida teret zla sa svih nevinih, koji pod tim zlom nestaju ili će nestati sutra. p class="ecxDefaultStyle"> Nema više manevarskog prostora koji se može stvoriti, pa je ovo možda posljednja prilika da zrelo postupimo u trenutku kada se cijeli svijet sjeća rata u bivšoj Jugoslaviji, i da mi budemo ti koji srebrenički masakr nazivamo genocidom. Da djeca u školama u Srbiji uče ono što se sada u našim porodicama prećutkuje, a zakonodavstvo u Srbiji da počne da prepoznaje ovaj zločin i kažnjava njegovo negiranje. p class="ecxDefaultStyle"> Zvaničnici treba da odu na mjesto strašnog čina i svojim prisustvom pošalju poruku da se društvo modernizuje, ne tako što ćuti, već tako što progovara jezikom 21. vijeka o zločinu koji je trajno izmijenio mapu i sliku Evrope. Samo tako se pokazuje svijest da hiljade ubijenih Bošnjaka nisu bili ratna igra ludih komandanata, već cilj grupe ljudi koja je htjela da ovaj dio svijeta pretovori u poligon svojih mitskih ciljeva, što se se na kraju pretvorilo u naš najveći poraz i moralno posrnuće, napisao je Jovanović.


Ako ti ne pomogne vračara neće ni Bog!

Bugarska slovi kao zemlja sa bogatom duhovnom baštinom koja je isprepletena različitim kulturološkim elementima naroda koji su živjeli na njenom tlu počevši od drevnih Tračana, Slavena, Osmanlija i drugih. Klasični predstavnici bugarske duhovne baštine su narodni iscjelitelji, bajarke i vračare stacionirane uglavnom po selima ali i urbanim sredinama. Njihovo znanje većinom je empirijsko i kroz generacije prenosilo se sa koljena na koljena, preko krvnog srodstva, te je zbog toga tabuisano. Rjetki su slučajevi da je neko sa strane uspio doći do iscjeliteljskog znanja a da nije pripadao u zadani obrazac.

Vračarski kult bio je iznimno popularan u prošlosti među bugarskim narodom što se vrlo lako može dokazati mnoštvom narodnih pjesama u kojima se opisuju neke magijske scene i navode imena vračara. U jednoj od njih Radina majka „ta je znajnica i obajnica“ vari u novom grnetu živo pile i baje: „Kako pišti ovo pile tako i ti da pištiš za Radom!“.

Vračara ili magiosnica je prema usmenoj klasifikaciji moćnija od gatare, jer raspolaže sa većim fondom znanja, dok samo u rjetkim slučajevima postoje gatare koje uz vještinu gatanja upražnjavaju i uspješno rituale crne i bijele magije. Kod Bugara vračara se naziva znajnica, ceritelka, bajčka, basnatarka, baurka, basnarka a muški predstavnik vrač, vražalec, celitel. Bogastvo bugarskog jezika se ogleda i u mnoštvu naziva za vračaru, što ujedino svjedoči i o veoma starom kultu vračarstva kod ovog naroda, pa stoga srećemo i ove nazive: vračka, vražalica, brodnica, čenkarica, itd. Ona posjeduje moć da liječi bolesti, predskazuje budućnost, može da obere mlijeko od tuđe stoke ili da obere nečiju njivu sa žitom, rastavi muža od žene, spoji dvije duše... U rangu sa moćima koje joj se tradicionalno pridaju u narodnom govoru ustalila se izjava koja glasi „Ako ti ne pomogne vračara, neće ni Bog!“


Vješticom ili magiosnicom, prema narodnom vjerovanju, može postati samo moralno degradirana žena: kurva, svodnica i ona koja je rođena sa nišanom (znakom, biljegom). Još se misli da će ono žensko dijete koje se rodi mrtvorođeno pa oživi također postati vještica jer takvim nesvakidašnjim iskustvom poprimilo je dar života od nadnaravne sile. Pošto je protiv svoje volje postalo dužnik nepoznate duhova to dijete mora kroz život izvršavati volju svoga spasitelja i služiti mu kao kanal kroz koji će ispoljavati svoju silu. Ponekad, ako je u život vrate sile svjetla to će dijete izrasti u iscjelitelja na glasu, čija će blagotvorna moć ozdraviti mnoge ljude dok bude li spašeno od strane mračnih sila služiće njihovim interesima. Zbog toga se u narodu uvriježilo mišljenje kako svaka vještica u svojim aktivnostima poput, bacanje čini, transformacije, poznavanja skrivenih moći biljaka i slično, ima pomoć đavola.

Najvažniji od svih uvjeta koje buduća magiosnica mora ispuniti jeste da ima više od 50 godina, kako bi se u potpunosti mogla predati svijetu magije. Na Veliki četvrtak žena koja želi postati vještica potražit će prvo jaje koje je snijela crna kokoš tog jutra, prije izlaska Sunca. To će jaja nositi ispod mišice sve dok se iz njega jednog dana ne ispili pile koje mora biti crne boje, u protivnom izostat će bilo kakav rezultat.

Na pustom ognjištu pile se zakolje a njegovom krvlju se žena namaže po cijelom tijelu. Potom se obuče u novu odjeću (košulju) i odlazi kući. Tokom narednih 40 dana namazana krv mora ostati na tijelu žene. Kada prođe taj rok ona će otići u gluho doba noći do vodenice i ispod njenog vitla okupati se. Na izmaku zadnjeg dana magiosnica u novom ćupu prokuha pregršt samovilinskih biljaka i obavezno ga ponese sa sobom u vodenicu. Magični uslov jest da se biljke prokuhaju na pustom ognjištu, na kojem gori vatra zapaljena od bijelog trna. Nakon što se okupala pod vitlom, ulazi u vodenicu i tu se oblije sa vodom iz ćupa nakon čega se žena „predaje“ đavolu odnosno preobrazila se u vješticu. Od tada joj je đavo postaje vidljiv.

Mnoge su taj natprirodni odnos vješto krile od javnosti dok druge to nisu ni pokušavale prikriti. Za izvjesnu Kera Petkovica Načova iz sela Dermanci narod je govorio da je znala da baje za đavola. Navodno je bila vještica u pravom smislu te riječi te je vladala umijećem vračanja i komunikacije sa đavolima.

Preuzeto sa:


Ususret 20 godina od genocida u Srebrenici

Srebrenica - simbol povijesne nepravde, najvećeg europskog genocida nakon Drugog svjetskog rata i nezamislivih zločina koje su Srbi-četnici počinili nad bosanskim narodom toliko je ogroman da ni danas, nakon dvadeset godina, taj zločinački narod ne može se suočiti sa svojim bezdušnim postupcima u cilju stvaranja Velike Srbije.

Njihova nemogućnost da priznaju sami sebi koliko su kao narod sposobni činiti nezamislive zločine, o kojima tako rado vole govoriti kad su u pitanju Osmanlije, dovoljan je dokaz koliko su Srbi genocidan i krajnje pokvaren narod, u rangu sa nacistima. Njihov mentalitet koji je najsličniji turskom, što je i razumljivo jer više od polovine Srba ima u sebi turski gen, u potpunosti se podudara sa onim što su Turci radili u prošlosti, poput genocida nad Armenima, ili želje za Velikom Turskom.

Iako ih to ne oslobađa krivnje za genocid i zločine po Bosni i Hercegovini to sasvim realno objašnjava zašto su takvi kakvi jesu. I što je isto zanimljivo kada upoređujemo Srbe i Turke, kao dva bratska naroda, jeste to otimanje tuđeg, negiranje manjina i neshvatljiva želja za ugnjetavanjem i asimiliranjem manjih naroda. Sve to vidimo kako kod Srba tako i kod Turaka. Oba naroda imaju vrlo razrađen sistem otimanja tuđe istorije, porijekla, običaja... Prije njih niko nije postojao i oni su sve. Iako u tome ispadaju samo komični i predmet sprdnje među ostalim njihov krajnje primitivan i seljački mentalitet, sjetimo se Srbi su dovedeni na Balkan kao robovi sa Karpata, im ne dozvoljava drugačiji način razmišljanja, jer kad bi se odrekli toga, postali bi još više izgubljeni u prostoru i vremenu nego li su to sada.

Sve ih to ne može i nikada neće osloboditi krivnje za genocid, ne samo u Srebrenici već i Sarajevu, Višegradu, Foči, Prijedoru... , jer sve što su oni provodili devedesetih godina po BiH bio je vrlo dobro i temeljito smišljen projekat Velike Srbije na čijem je čelu stojao balkanski Hitler - Slobodan Milošević.

Dok su ubijali, klali, silovali i mučili po Bosni Srbi su pjevali, slavili, ubijali u ime Boga jer "i Bog je Srbin", stalno se plasirala propaganda da im niko ništa ne može, oni su veliki ratnici itd.

Šta je danas ostalo od toga? Svi ti "veliki Srbi" i "veliki ratnici" kojima niko ništa ne može razbježali su se kao pacovi. Odjednom su dobili amneziju, niko se više ne sjeća ubijanja, iznenada su ti "heroji", branitelji pravoslavlja, postali ono što su uvijek i bili - pijane kukavice i slabići koji se samo mogu iživljavati na slabijim od sebe. Brzo se rasplinuo kult ratnika i kult srboljublja. Ali, dok se to desilo dogodili su se prestrašni zločini, masakri i genocidi a Srebrenica je najočigledniji primjer toga.

Srebrenica je postala hladna sjena nad BiH koja će vječno upozoravati i podsjećati šta se desi kada slabići i psihopate dobiju moć. Lažni heroji, ali pravi zločinci i neljudi, postali su i nepodnošljiv teret i za taj isti srpski narod koji ih je devedesetih euforično slavio dok su ubijali i otimali tuđe. Danas su im oni omča oko vrata koje se neće rješiti još nekoliko narednih decenija. Zlo koje su posijali dugo će klijati i širiti se. A sve to vrijeme sveto mjesto Srebrenica stojat će ponosno kao vječni spomenik i upozorenje koliki su Srbi zločinci, koliko je to proklet narod izgubljen u prostoru i vremenu.

Srebrenica znači STIDITE SE SRBI! Imate i zbog čega!


Osim što je glavni sponzor DAIŠA i Al Kaide monarhija Saudijske Arabije još i bogohuli

Prema izvještaju SAHARTV koja se poziva na informatinvi portal Šafakna, publikacija fotografija Selmana bin Abdu-l-Aziza, kralja Saudijske Arabije, dok u cipelama obavlja namaz unutar Ka'be, naišla je na val kritika među muslimanima svijeta. Kralj Saudijske Arabije zajedno sa prestolonasljednikom i njegovom pratećom delegacijom su protekle noći ušli unuar Kabe zbog njenog pranja i bez skidanja cipela klanjali namaz. Božija kuća ili Ka'ba je najsvetije mjesto svih muslimana svijeta. Saudijski mediji poput tv kanala El-Arebijja i El-Ahbarijja su u koordiniranom i brzom potezu cenzurairali fotografije gdje se vidi kako kako kralj injegova svita u cipelama obavljaju namaz unutar Ka'be, najsvetijeg mjesta muslimana, nakon čega su objavili fotografije na kojima se saudijski kralj vidi do koljena kako objavlja namaz unutar Ka'be.


Pentagram - simbol pet elemenata života

Naši ilirski preci sasvim odlično su poznavali povezanost ljudi i neba, zvijezda, koji je povezan sa njima preko svog čela odnosno trećeg oka. Kroz ovaj dio glave ljudsko tijelo se napaja svemirskom energijom koja je neophodna za ljudski život. Zbog toga ne treba čuditi informacija da se mozak, glavni pokretač svih tjelesnih i umnih funkcija, nalazi upravo na samom izvorištu protoka životne energije koju pročišćava i transportira dalje, ka srcu.

Istureni dijelovi ljudskog tijela tojest glava, ruke i noge predstavljaju petokraku zvijezdu, ili pentagram, najmoćniji simbol na Zemlji koji u sebi sjedinjuje zemaljsko i nebesko. Iako mnogi zapadni autori pokušavaju križ ili krst predstaviti univerzalnim simbolom, zbog svojih vjerskih uvjerenja, takav pristup je apsolutno pogrešan jer krst ima 4 strane i prema tome paran je broj, znači negativan broj, i samim time označava patnju i smrt, dok pentagram ili zvijezda sadrži pet krakova i simbolizira moć neparnoj broja te energiju života. U sredini zvijezde, što na ljudskom tijelu predstavlja srce, nalazi se centar životne energije i dom duše. Sva ta energija sačinjena je od energetskih niti koje su omotane 99 puta po svim kostima ljudskog tijela, a početak im je upravo u srcu.

Mi ljudi smo bića svjetlosti, naša tijela su zbijena energija, koja je zapravo konzistencija 4 glavna elementa udružena sa onim najvažnijim - petim elementom, duša ili dah života. Peti element je nebeski, predstavlja svemirsku energiju nebeskih tijela bez kojih je nemoguć život na Zemlji.

Ta dva kanala zvijezdane energije u čovjeku najlakše se mogu opisati kroz djelovanje crne magije. Kada se dešava magijski napad, svi simptomi uočljivi su, prije svega, u glavobolji, nesanici, košmarima, iznenadnom promjenjivom raspoloženju, halucinacijama... Znači, svi simptomi vezani su za glavu, od koje i počinje negativni magijski uticaj. Ukoliko je on dugotrajan uticaj se širi dalje na tijelo, posebno on napada srce, kada osoba osjeća gušenje u predjelu grudi što je zapravo reakcija na crpljenje ili ispumpavanje životne energije iz srca. Usljed takvog dešavanja žrtva crne magije gubi imunitet i razboli se. Ukoliko je napad jačeg inteziteta u predjelu glave onda su naglašeniji psihički problemi dok ako su oni dominantniji u predjelu srca onda strada zdravlje.


Ilirski Vidasus i keltski Cernunnos - božanska braća

Kult boga Vidasusa potječe iz šamanizma kojem su naši ilirski preci bili skloni, čemu uostalom svjedoči njihov religijski koncept koji je sve do grčko-rimskog utjecaja bio animalisticki. Naime, ilirska božanstva, poput rimskih, u početku nisu imali svoja ljudska obličja već su bila utjelovljena u raznim prirodnim oblicima poput izvora, drveta, zmije, ptice, itd.

Rogovi koji krase glavu boga Vidasusa klasično je obilježje kulta plodnosti ali i simbol astralnog božanstva, čiji je uticaj istovremeno zemaljski i nebeski, a kao takav on ima vlast na nebu i zemlji. Vidasus je simbol neukročene energije prirode, utjelovljenje seksualnosti, plodnosti i sirove snage. Posebno je zanimljiva povezanost keltskog boga Cernunnosa, ilirskog Vidasusa i grcko-rimskog Pana. Naime, očito je da svi ovi narodi imaju isti religijski pogled na kreativnu silu prirode utjelovljenu kroz božanstvo čije tijelo predstavlja polu čovjeka polu životinju. Tim prikazom jasno se daje na znanje kako je Vidasus bog ljudskog i životinjskog svijeta, on ih spaja i ujedinjuje, njegova moć i uticaj su mnogostruki. Rogovi boga Vidasusa, osim što predstavljaju lunarni simbol, otkrivaju njegovu iskonsku povezanost sa Thanom, boginjom Mjeseca i prirode, koja u neprekidnom godišnjem ciklusu spaja se sa Vidasusom i daruje život svemu što postoji. Iz ljubavnog zanosa ovih božanstava širi se plodnost i źivot.

Božanski blizanci

Prikaz boga Vidasusa nalazi se i na stećku(vidi sliku), što zapravo i ne treba nikoga čuditi pošto ta informacija samo dodatno potvrđuje tezu kako su se ovi nadgrobni spomenici radili još u ilirsko doba. I ta tradicija nastavljena je sve do srednjeg vijeka u Bosni i Hercegovini. Isto tako, ne treba ignorirati niti podatak da je bosanski narod u prošlim vijekovima, posebno u osamnaestom i devetnaestom, a vjerovatno i nešto ranije, stećke nazivao “rimsko groblje” ili “grčko groblje”, što još jedan validan primjer kako se postanak stećaka u kolektivnoj svijesti naroda oduvijek vezivao za antičko doba Bosne.

Bog Vidasus na stećku

Ono što je posebno interesantno za analiziranje jeste kulturno-povijesna poveznica Kelta i naših predaka koja je vidljiva u pronađenim arheološkim artefaktima, posebno oružju i nakitu. No, za ovaj tekst mnogo je zanimljivija činjenica kako je Cernunnos božanski blizanac Vidasusa. Naime, kako je već spomenuto, kod Kelta Cernunnos se prikazuje identično kao i Vidasus kod Ilira, samo što zbog znatno bolje očuvane tradicije ovog naroda postoji mnogo više spomenika i reljefnih prikaza tog božanstva, nego što postoji onih o bogu Vidasusu. Sve je to rezultiralo da ilirski Vidasus ostane relativno nepoznat ili čak diskriminiran u odnosu na svog keltskog blizanca. Kao istraživač bosanske prošlosti, često volim u razgovoru sa svojim prijateljima sarkastično reći, kako smo mi, Bošnjaci, apsolutnu nebrigu za svoje kulturno i povijesno nasljeđe nasljedili od Ilira, koji su isto poznati po tome, što je apsolutno neoboriv dokaz ko su nam preci.

No, kako su se ilirska i keltska plemena, a i samim time kultura, u jednom dijelu povijesti međusobno preplitala, nimalo ne čudi prikaz Cernunnosa koji u svojoj ruci drži zmiju – najvažniji ilirski totem. Postoji velika mogućnost da je zmija u ruci boga Cernunnosa zasluga ilirskog obožavanja zmije, čiji su kult u određenoj mjeri prihvatili sami Kelti pridodajući ga svom velikom božanstvu. Bilo kako bilo, sve ovo napisano svakako je i više nego odličan start za neka buduća istraživanja burne i mistične povijesti antičke Bosne.


Serbs - slaves from the Carpathian

The word "Slav" stems from the Latin word "sclav" which means slave. According to historians the Romans brought, in order to control the Illyrians, from the Carpathian slaves and settled them across Illyrian lands.

There they were inhabited and they mixed with the Illyrians and so the Illyrians, fragmented and demographically weakened due to forced war on the side of the Romans, over time assimilated and took the Slavic language. Settlement of the Slavs by large circumvented Sandžak, Bosnia and Dalmatia, where according to genetic research the Illyrian gene was most notable, but with time the Slav groups managed to settle in those areas as well.

Because of the fact that the Slavs circled the Illyrians from all sides in large numbers, the Illyrians didn't manage to keep their ethnic independence, but despite that, they had a larger religious influence on Slavs then they had on the Illyrians, which is best witnessed by the snake cult, but also other segments of Illyrian beliefs.

Successors of Slavs in our region are Serbs, Montenegrins and to a smaller extent Croats, and the successors of the Roman empire are the Byzantines. The thing that is easily recognisable today and what clearly confirms their slave origin is the great pains that numerous historians of these people go through to create fiction and myths about an ancient and glorious past, all the while trying find their non-existent roots for centuries across Europe and the entire world, making up various theories in which they give themselves a lot of praiseworthy imagination: in one fantasy they are descendants of the Atlántida's, in another of Jesus Christ, in the third they come from Summery, Babylon ... and when that is not enough they turn to space to find their home planet. All of this is a psychological example of serious complexes because of their own identity and at the same time the biggest issue of the Serbs - impossibility of facing reality. Another recognisable complex is ascribing or better yet stealing others cultural heritage, since they apparently have the right to it as a people who are at least ten thousand years old. As in old Yugoslavia, also in a more distant past, usually the ethnologists and anthropologists were Serbs, they used this to assimilate numerous cultural customs of smaller nations or minorities and dub them as their own, in order to show that all neighbouring people actually stem from them, so they can practice hegemony over them. Today when you analyze "Serb cultural heritage" (if it even exists), you will find numerous parts of culture of surrounding people from Bosnia, Turkey, Romania, Bulgaria, Croatia, Kosovo,...

All of this is very similar, almost identical, with the history of the Jews who were slaves for many centuries and that's why they created a myth about themselves as "heavenly people" and they appropriated Syrian, Afghan, Egyptian and Persian religious and cultural elements in creating their religion and identity which stems, like the Serb one, on the idea that they are the oldest people in the world and that everything belongs to them. Both people nurture nationalism which long past turned into Nazism, idea of superiority over others, and as such has caused wars and genocide like the one over the Palestinians and Bosnians. There are a lot more parallels between these two people with the identity complex but most impressive is arrogance, hatred and despise which they alone use to view other nations and people.

But, let's return to the past and data about the origin of the Serbs i.e. slaves from the Carpathian. Serbs are people who are mentioned for the first time in the 7th century. The word "Serb" according to numerous historians, stems from the Greek word "servus" which also means slave. The evidence are as follows:

King Constantine Porphyrogenitus in his work "De Administrando Imperio" around 950 wrote the following about the origin of their name: "Serbs in Byzantine language is a word that denotes slaves and in that language usually with the word "serbula" denotes footwear of the slaves, and the word "serboulianous" denotes those that wear cheap, peasant clothes. The Serbs got that name since they became slaves of the Byzantine emperor."

Similarly archbishop Giljeljmo Tirski (1139-1186) in his document called "Monumenta Montenegrina" wrote: "...and all of these people have the origin from those that live in that region, sent and brought into exile, punished to cut marble and dig ores, and that's where their name comes from slavery - "servitutis"..."

As Constantine Porphyrogenitus describes, Serbs were slaves in the Byzantine empire. They requested from the emperor to let them go back into their lands into the far north. So he wrote:

"After some time, those same Serbs decided to go back to their homes (go back to Carpathia), and the emperor allowed it. But when they crossed the river Danube (Danoubin) they changed their minds and they sent a plea to emperor Heraclitus, through a military commander which was at the time in Belegradon, to offer them another land for them to inhabit.

And since the thing that is Serbia and Pagany today and the so called land Zahloumon and Terbounia and land Kanalita, was under the rule of the Byzantine emperor, the mentioned lands were ravaged by Avars, the emperor inhabited the same slaves (Serbs) in those lands so they can be obedient to the Byzantine emperor. In order to subjugate them completely the emperor brought priests from Roma and christened them and though them how to do penance and thought them Christian doctrine".

Here lies the answer to the question why the Byzantine favoured Slavic occupation of the Balkan which was shown in 668 when over 30 000 Slavs were recruited to fight the Muslim khalifa.


Nazar boncuk ili "plavo oko"

Nazar boncuk ili "plavo oko" je najpoznatija turska hamajlija (brend) i turistički suvenir koji je ništa drugo već motiv sa repa pauna, za kojeg Turci vjeruju da ga štiti od urokljivih očiju, pošto je to najljepša životinja na svijetu. Porijeklo ove hamajlije vjerovatno dolazi od Jezida, čija teologija tvrdi da je Bog na Zemlju poslao sedam uzvišenih bića ili anđela čuvara (haft serr; "sedam zagonetki"), što je preuzeto iz drevne perzijske religije odnosno Amenta Spentas, a njihov vođa je Malak Taus ( Paunov Anđeo)


Basme i bajanje u bosanskoj tradiciji

Šta su basme? Najlakši odgovor na to je da su one arhaični vid narodne (magijske) poezije, preteča današnjih molitvi i dova, kojom se izražavaju ljudske emocije i želje spram svega onoga u čemu je nekadašnji čovjek vidio potrebu da se manifestuje. Naime, još od Neolita ljudi vjeruju da svijet oko nas, odnosno priroda, ima svoj paranormalni oblik, sferu u kojoj obitavaju sve njene sile, a sa kojom smo mi ljudi povezani preko svoga duha ili duše (duhovnog tijela).

Kako su riječi energija, od koje smo i sami mi sazdani, sasvim je realno za pojmiti da je stvorena ideja da se posebno odabranim, i često rimovanim, stihovima može djelovati na tu energiju i proizvesti neki učinak. Kako smo već spomenuli, moć samog bajanja počiva na određenim zakonitostima od kojih je najvažnija upravo - rima, naročito u ljubavnim tekstovima. Bez toga gubi se energija bajanja te zato sve bajalice, posebno one prevedena sa drugog jezika, nemaju učinak.

"Lako prebiranje jezikom" ili brz i poetičan govor, nemoguć je bez rimovanih riječi. A da je upravo tako dovoljno potvrđuje pop-folk muzika tojest pjesme. Najpopularnije numere su upravo one koje imaju brz tekst (rimu), jer se lako pamte i samim tim su dinamične te nam tako svima privlače pažnju. Najbolji primjer je mega popularni pjevač Halid Bešlić. Malo je ljudi sa područja bivše Yu koji neznaju ovaj stih njegove pjesme a koji je, kako se vidi, u potpunosti rimovan:

Ko bi rek'o čuda da se dese,

da Miljacka mostove odnese,

da ne mogu tebi doć,

da ne mogu ulicom ti proć.

Ista stvar je i sa basmama. Moć riječi je da kod čovjeka pokrenu bilo koji osjećaj ili potrebu i u tome leži njihova ogromna snaga.

Bosanske basme i bajalice obiluju bogastvom narodnog jezika, poetičnim zanosom, kroz koji se pojedinac obraća prirodi, njenim silama, poistovjećujući se ili kiteći atributima koje joj pridaje. Osim toga, basme i bajalice su neprocjenjiv dio književnog blaga, kroz njih, na primjer, uočavamo narječja pojedinih regija ali i ostavštinu ikavice, koja je bila veoma zastupljena u većem dijelu BiH u prošlim stoljećima, a u sjeverozapadnoj Bosni i sve do polovine prošlog vijeka.

Bosanske basme imaju svoje originalne stihove po kojima ih je vrlo lako prepoznati, i po tome su autentične. U onim egzorcističkim bajanjima uvijek susrećemo dijelove teksta "idite po svijetu k'o pčele po cvijetu" ili "iz masti u kost, iz kosti u meso, iz mesa u kožu..." U ljubavnim basmama, naglašava se upotreba pojmova Sunce, Mjesec, zvijezde, zlato, srebro a vrlo često se djevojka u basmi identificira sa vilama, kao nositeljima nadnaravne ljepote.

Kult vila, tako naglašen u ljubavnoj magiji, nije nimalo slučajan jer on svoje porijeklo ima u ilirskoj tradiciji, posebno kroz vile koje su često bile u društvu rogatog boga Vidasusa ili kao sama personifikacija boginje prirode Tane, sačuvane u legendi o kraljici vila Zlatnoj.

Basme i bajalice upravo su proizvod tog antičkog doba, kojima je dolaskom monoteizma odnosno Islama pridodat, ili bolje rečeno nakalemljen, vjerski motiv, najčešće na kraju, što se posebno dobro vidi u izjavi na završetku basme za traženje zdravlja "sa mojom basmom a božijom hazmom!", ili u nekim drugim "sa božijim emerom", "veledalin amin" itd.

Zbog toga su, prije svega, basme savršen spoj dva vremena, paganizma i monoteizma, i direktan pokazatelj kako su oni i više nego kompaktibilni elementi u duhovnoj svijesti našeg naroda. Sve napisano tek je vrlo skroman uvid u ovaj aspekt narodnog usmenog stvaralaštva, koji predstavlja neprocjenjiv segment bosanske kulture i tradicije/identiteta. Zbog toga sve sročeno, osim intencije za upoznavanjem šireg kruga javnosti sa tematikom, ima i sasvim dovoljno pristojne smjernice o važnosti očuvanja (memorisanja) tog istog blaga za buduće generacije.

Pregled bosanskih basmi i bajalica može se pronaći na ovom linku:


Illyrians - the largest mystery of Europe

That are ancestors, the Illyrians, were a warlike, mystical people, with shaman cults is known regardless of the fact that there is little data about them. But, the thing that is more interesting is the fact that it has been written by Roman historians, such as Pliny, that among the Illyrians there were many magicians, healers and clairvoyants of high regard, known across the Roman Empire.

Illyrian religion constituted numerous shaman cults where among the most important deities were those that represented symbols of the cult of fertility - god Vidasus (Cernunnos, Pan) and Tana (Diana, Aradia). Similarly, among the numerous spirits and god's of the earth (nature) and sky, the dominant place was occupied by the snake, incarnation of the Grand Mother, to whom the hearth and threshold were dedicated. Still today in Bosnia it is traditionally believed that every house has its own snake protector, which protects the home and family from evil and bad luck. That this belief is not one of the many but very important, but also holly, is confirmed by its taboo - if the snake is accidentally or on purpose killed, the owner of the house will die. According to a legend the snake is not only the protector of the house but also planet earth. Namely, in Bosnian mythology it is mentioned that above earth there is a gigantic snake which formed a circle with its body (bit its own tail) around the planet and in that way it protects it from all danger and bad luck, which additionally justifies her name of a protector.

Illyrian are equally prone to worshiping both earth spirits and gods as well as celestial ones, among which we will single out sun and moon as well as the stars. Belief of the Illyrians that stars are the seats of the human soul reveals an intriguing fact that our ancestors considered that they stem from another planet, i.e. space. Traditional belief about Bosnia claims that one should not gaze at the stars at night because of the fear that at that moment one of them doesn't "fall", because if it happens to be the star of that person, the person will die immediately?! Analysing certain segments of Illyrian legends and beliefs, such as the one about the black dragon, god of evil, which attacks the sun and moon trying to swallow them (black out), we can see parts of the ancient myth about the demise of a civilization or even planets from which the ancestors of the Illyrians escaped.

Representation of the snake as the Grand Mother, symbol of life, and protector of humans from one side and the black dragon, god of evil, which constantly attacks sun and moon, trying to devour them and cause the end of life on earth, and humans themselves, is an ancient myth about the struggle of good and evil. But, behind it all is something much deeper and mystic. We could refer here to the theory of David Icke about the reptilian race of earth, which is present from the ancient times of Sumerian and Babylon, whose symbols are represented in various segments of the ruling families throughout the world. If we recap the history of religion at its very beginning we will come to an obvious fact that today's monotheistic god is twice as young as all pagan gods, and that the teaching of monotheism cannot be taken seriously in the attempts to fathom the history of the human race and its genesis, irrespective of the fact that monotheism, especially Christianity, took numerous segments of the pagan religion. The oldest religious movement which is familiar to us is the Neolithic cult of the Grand Mother, which is called the first and oldest deity in human history. And the Grand Mother is what connects the Illyrians with the reptiles (snake, dragon, salamander) and their alien heritage or ancient race from which they stem.

What connects Bosnia and India?

There is a large possibility that the Illyrians had some connection or even common heritage with the people from India, which can be grasped if we analyse certain legends from Bosnian mythology. The most interesting tale about the mysterious creatures called utve zlatokrile - half humans, half birds, which didn't have sexual distinctions. It is claimed that they have escaped to Bosnia from India, "that cursed land". Another rarity of the Bosnian people but also connection with India is located in the traditional belief in the migration of the human's soul into an animal and vice versa (reincarnation), which is actually the basic concept of the Bogomils in Bosnia during the Middle ages. How much this belief was widespread and accepted from the folk is best witnessed from the fact that still today in the 21st century, there are old people who prolong the belief about the migration of the soul. In Velika Kladuša there are still old ladies from which you can hear the claim that evil people, especially murderers and thieves, turn into cows after death, horses, pigs, etc. so that they could repay their sins in the new life, serving other people. This traditional belief, which is found in total opposition about the classic monotheistic maxim of the soul leaving to heaven or hell, clearly points to the deep rooted belief about reincarnation among the Bosnian people.

Third eye or stars

In the end, we will return to the beginning of the text which speaks about the Illyrians as skilled mages and clairvoyants and the part about the belief in the connection of humans and stars in the sky and we will compare all that with the hinduistic teaching about chakras. Ajna or the sixth chakra is located in the middle of the forehead, above the eyebrows, and is connected with the pineal gland which is inactive in most humans, and it gives the ability of telepathy, clairvoyance, astral projection, etc. to mystics. This sixth chakra is often called the third eye and can be seen on ancient drawings of numerous deities.

In Illyrian-Bosnian tradition the third eye is called "star" which has the function to connect man with its star in the sky, seat of the soul. In practice this belief is widespread among the stravarke which annul negative energy while performing the ritual, using molten lead, covering their forehead with their hand i.e. their "star" for fear of negative energy blocking their invisible connection with the star in the sky. As each one of them claim, if that would happen, it could be possible for them to lose their mind and fall ill physically. This ritual process directly goes in favour of the assumption that the Illyrian believed that they stem from another planet, with which they stayed in contact through the "star" on their forehead or the third eye. Or that their astral bodies descended to earth and populated it in the bodies of some ancient human beings. From that event it is easy to assume that through the generations they lost the precise detail from which part of the universe and from which planet they came so they considered all of the stars to be seats of the soul and their genesis.


Bosnian magic: Love knots

To "tie" her husband to herself and secure a long common life, a woman pulls from her underpants and her husband's underpants a long thread. Then she connects them together and ties seven knots on it. Prior to any knot tying the woman repeats the prayer Ihlas and utters:

"on Friday I tied you to myself and your thoughts, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Saturday I tied you to myself and your eyes, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Sunday I tied you to myself and your ears, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Monday I tied you to myself and your mouth, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"On Tuesday I tied you to myself and your arms kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Wednesday I tied you to myself and your legs, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Thursday I tied you to myself and your entire body! kaf, nun - kun" (blows into the knot)

The thread with the knots is worn for seven days on the right side of the body, in the bra, and then placed under the doorstep of the house.


Iliri - najveća misterija Europe

Da su naši preci Iliri bili ratnički narod mističnih, šamanskih, kultova poznato je bez obzira na relativno malo podataka o njima. No, ono što je još zanimljivije od toga jeste činjenica kako je ostalo zapisano od pojedinih rimskih povjesničara, poput Plinija, da je među Ilirima bilo mnogo čarobnjaka, iscjelitelja i vidovnjaka na glasu, poznatih po cijelom Rimskom Carstvu.

Ilirska religija činila je mnoštvo šamanističkih kultova gdje su među najvažnijim božanstvima bili oni koji su predstavljali simbole kulta plodnosti – bog Vidasus (Cernunnos, Pan) i Tana (Diana, Aradia). Isto tako, među mnoštvom duhova i bogova zemlje (prirode) i neba, dominantno mjesto je zauzimala zmija, inkarnacija Velike Majke, kojoj je bilo posvećeno kućno ognjište ali i prag. Još i danas u Bosni tradicionalno vjerovanje tvrdi kako svaka kuća ima svoju zmiju zaštitnicu, koja štiti dom i obitelj od zla i nesreće. Da to vjerovanje nije tek jedno od mnogih već izuzetno bitno, ali i sveto, sasvim precizno potvrđuje njegov tabu - ako se zmija slučajno ili namjerno ubije smrt će zadesiti i vlasnika kuće.

Prema legendi zmija nije samo čuvar kuće nego i planete Zemlje. Naime, u bosanskoj mitologiji se navodi kako iznad Zemlje postoji velika gigantska zmija koja je svojim tijelom oblikovala krug (zagrizla svoj rep) oko planete i na taj način je štiti od svake opasnosti i nesreće, što dodatno opravdava njen naziv zaštitnice ljudi.

Iliri su podjednako bili skloni štovanju kako zemaljskih duhova i bogova prirode tako i oni nebeskih, među kojima se izdvajaju Sunce i Mjesec te zvijezde. Vjerovanje Ilira da su zvijezde sjedišta ljudskih duša otkriva intrigantnu činjenicu da su naši preci smatrali da potječu sa neke druge planete odnosno iz svemira.

Tradicionalno vjerovanje u Bosni tvrdi kako čovjek ne bi trebao gledati noću u zvijezde zbog bojazni da u tom trenutku neka od njih ne „padne“, jer desi li se slučajno da to bude zvijezda te osobe, ona će istog trena umrijeti?! Analizirajući još neke pojedine segmente ilirskih legendi i vjerovanja, poput one o crnom zmaju, bogu zla, koji napada na Sunce i Mjesec pokušavajući ih progutati (pomračenje), nadziru se dijelovi drevnog mita o propasti jedne civilizacije ili čak planete sa koje su pobjegli preci samih Ilira.

Predstava zmije kao Velike Majke, simbola života, i zaštitnika ljudi sa jedne strane i crnog zmaja, boga zla, koji stalno nasrće na Sunce i Mjesec, pokušavajući ih progutati i tako uzrokovati kraj života na Zemlji, a time i samih ljudi, drevni je mit o vječnom sukobu Dobra i Zla. No, iza svega toga krije se nešto mnogo dublje i mističnije. Ovdje bi se mogli referirati na teoriju Davida Ickea o reptilskoj rasi na Zemlji, koja je prisutna još iz vremena drevnog Sumera i Babilona, a čiji su simboli predstavljeni u različitim segmentima vladarskih familija kroz povijest.

Ako rezoniramo povijest religije odmah na samom početku doći ćemo do svima nama očitog podatka da je današnji monoteistički Bog bar duplo mlađi nego svi paganski bogovi te da učenje monoteizma nikako i ne možemo ozbiljno razmatrati u pokušajima da proniknemo u povijest ljudi i njihov postanak, bez obzira što je monoteizam, posebno kršćanstvo, preuzelo mnoge segmente paganske religije. Najstariji religijski pokret koji nam je poznat jeste neolitski kult Velike Majke, koja se zbog toga i naziva prvim i najstarijim božanstvom u ljudskoj povijesti. A upravo je Velika Majka ono što povezuje Ilire sa reptilima (zmija, zmaj, salamander) i njihovim vanzemaljskim porijeklom ili drevnom rasom iz koje su oni potekli.

Šta povezuje Bosnu i Indiju?

Postoji velika mogućnost da su Iliri imali neku povezanost ili čak zajedničko porijeklo sa narodom Indije, što se može dokučiti ako analiziramo pojedine legende iz bosanske mitologije. Najzanimljivija je predaja o tajanstvenim bićima zvanim utve zlatokrile - polu ljudima polu pticama, koji nisu imali spolno obilježje. Za njih se tvrdi da su pobjegli u Bosnu iz Indije „te proklete zemlje“.

Još jedan raritet bosanskog naroda ali i poveznica sa Indijom nalazi se u tradiciji vjerovanja u seobu duše iz čovjeka u životinju i obratno (reinkarnacija), što je uostalom bio temeljni koncept Bogumila u Bosni tokom srednjeg vijeka. Koliko je to vjerovanje bilo rašireno i prihvaćeno od naroda možda najbolje svjedoči podatak da čak i danas, u 21.vijeku, postoje starci koji kroz priče prolongiraju vjerovanje o selidbi duše. Tako u Velikoj Kladuši još uvijek postoje starice od kojih se može čuti tvrdnja kako se zli ljudi, posebno ubice i lopovi, nakon smrti pretvaraju u krave, konje, svinje, etc kako bi u novom životu otplatili svoje grijehe, služeći drugim ljudima. Ovo tradicijsko vjerovanje, koje se nalazi u potpunoj opoziciji klasičnoj monoteističkoj predstavi o odlasku duše u raj ili pakao, dovoljno jasno upućuje na duboko ukorjenjeno vjerovanje o reinkarnaciji među Bošnjacima.

Treće oko ili zvijezda

Za kraj, vratit ćemo se na sam početak teksta koji govori o Ilirima vrsnim čarobnjacima i vidovnjacima te dio o vjerovanju u povezanost čovjeka i zvijezda na nebu te sve to uporediti sa hinduističkim učenjem o čakrama. Ajna ili šesta čakra nalazi se na sredini čela, iznad obrva, i povezana je sa pinealnom žlijezdom koja je kod većine ljudi neaktivna, a misticima omogućava sposobnost telepatije, vidovitosti, astralne projekcije, etc. Ova šesta čakra se najčešće naziva treće oko i može se vidjeti na drevnim crtežima mnogih božanstava. U ilirsko-bosanskoj tradiciji treće oko se naziva „zvijezda“ koja ima funkciju da povezuje čovjeka na zemlji sa njegovom zvijezdom na nebu, sjedištem duše. U praksi ovo vjerovanje najzastupljenije je kod stravarki koje dok izvode ritual anuliranja negativne energije upotrebljavajući rastopljeno olovo pokrivaju rukom čelo odnosno „zvijezdu“ zbog straha da im negativna energija ne zablokira nevidljivu povezanost sa zvijezdom na nebu. Kako tvrdi svaka od njih, kada bi se to desilo, onda bi se vrlo lako moglo desiti da izgube zdrav razum i psihički obole.

I ovaj ritualni postupak na direktan način ide u prilog pretpostavci da su Iliri vjerovali da potječu sa neke druge planete, sa kojom su ostali povezani preko „zvijezde“ na čelu ili trećeg oka. Ili da su se njihova astralna tijela spustila na Zemlju i nastanila u tijelima nekih pradavnih ljudskih bića. Od tog događaja za pretpostaviti je da su se kroz nizove generacija izgubili precizni detalji iz kojeg dijela svemira i sa koje planete dolaze pa su sve zvijezde smatrali sjedištem duše i svog postanka.

Noviji postovi | Stariji postovi