sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!

13.07.2008.

Magijom do pobjede na sudu

Koliko je hoodoo magija svestrana i orijentirana na sve ljudske životne prilike najbolje svjedoči ovaj krajnje zanimljiv ritual protiv suca.

 

Ako neko vodi sudski spor protiv tebe odi i kupi u mesnici goveđi jezik.Onda na njegovu sliku ili običan papir napiši devet puta njegovo ili njezino puno ime i prezime.Ukoliko postoje svjedoci koji će govoriti protiv vas napišite i njihova imena.Ako znate i njihove datume rođenja, dodajte ih uz ime.Onda okrenite sliku ili papir za 90 stupnjeva i napišite preko njihovih imena svoje devet puta kako bi oblikovali križ.Onda recite ovo – n. svojim križem ću vas pokriti, sada ste pod mojim zapovjedništvom.Naređujem vam da držite jezik za zubima!.

Kada to izgovorite pospite sliku ili papir sa prahom od ljutih paprika govoreći – Vaše će riječi gorjeti u ustima ako budete govorili protiv mene.

Razrežite horizontalno goveđi jezik tek toliko da možete u njega staviti presavijenu sliku ili papir pa ga zakrpite ili zatvorite sa devet igala.Tako zatvoren jezik stavi se u zamrzivač kako bi se i onima tamo zamrznuo jezik i govor.

Po zapisanim svjedočanstvima na ovakav način omađijane osobe su gubile moć govora u sudnici, opadala bi im koncentracija, hvatao bi ih strah i panika pa su i one riječi koje bi uspjeli izgovoriti zvučale nerazumljivo te bi gubili svoju vjerodostojnost kao svjedoci.

13.07.2008.

Jajetom protiv uroka

U meksičkom narodu vjeruje se da su posebno podložna uroku mala djeca dok  odrasli ljudi manje i rjeđe pate od tog zla.Potpuno sigurni znaci uricanja su, po njihovom vjerovanju, visoka temperatura, nedostatak apetita, loše spavanje a dešava se da im otekne i neki dio tijela.

 

Meksičke vračare da bi odagnule uroke sa djeteta obavezno koriste dva kokošija jajeta i čašu.Sa prvim jajetom pređu preko djetetovog lica uzduž i poprijeko te ga onda razbiju u čašu.Onda vračara zamoči prst u čašu i izgovarajući molitve napravi na djetetovom čelu križ.Drugo jaje stavi iznad kamina ili ognjišta i upozori ukućane da ga niko ne dira.Sutradan se vračara vrati, uzme jaje sa kamina i razbije ga kako bi ogledala nad njim.Ukoliko joj bude djelovalo kao da je polukuhano onda smatra da je njen obred biuo uspješan te da je urok prešao na jaje.

 

Druge imaju praksu da urečenom djetetu osim lica pomažu cijelo tijelo od glave do pete.Drugo jaje, pak, razbiju u tanjurić i stave djetetu pod krevet i sutra ogledaju.Ako je jaje ostalo formirano u oko, nije se razlilo, onda je sigurno u pitanju urok.Da bi saznala potiče li urok od muške ili ženske osobe ona gata ovako – ako je bjelanjak prekrio više žumanjak onda je u pitanju muškarac no ostane li žumanjak cijeli u bjelancu krivac bolesti su ženske zle oči.

11.07.2008.

Ljubavne čini

U narodnim magijama gotovo svaka kultura ima čarolije koje koristiti sve naše tjelesne sekrete, poput sperme, suza, urina, izmeta, dlaka iz kose i pubisa te noktiju. U afričkim hoodoo ritualima kao i u sicilijanskoj folk-magiji, menstruacijska krv stavljena  u  kavi ili čaju služio kao suveren recept za hvatanje muškarčeve seksualne pozornosti.  Bez rituala, molitvi, ili prizivanja dovoljno je, jednostavno, dodati nekoliko kapljica  krvi željenom muškarcu u kafu ili čaj.
Žene koje nemaju menstruacije usred trudnoće ili zbog medicinskih razloga koriste alternativni oblik magijske pomoći a on se sastoji od korištenja vaginalne tekućine sakupljene nakon mastrubacije tijekom punog mjeseca.U hoodoo i sicilijanskoj magiji vaginalne tekućine čine dobru zamjenu za menstrualnu krv.
Osim ovakvog načina menstrualna krv ili vaginalna tekućina ima jednaku učinkovitost djelovanja kada se njome pomau kipovi božanstava, amuleti koji imaju za cilj stvoriti seksualnu privlačnost kod nosioca.


Hoodoo vradžbine sa mokraćom

U europskoj - prije svega talijanskoj - narodnoj magiji mokraću koriste žene i djevojke ali i muškarci kada žele izazvati slične simptome žudnje i strasti kod partnera.U hoodoo magiji urin se često naziva "chamber lužina" ili "voda".Bez obzira što ga tako zovu, jedan od najstarijih rituala root rad tradicije jeste da se muškarcu - kockaru ljubavnica pomokri na ruku s kojom igra.
Sa mokraćom se u crnim afričkim ritualima može i naštetiti neprijatelju.To se čini tako što se njegova mokraća ulije u bocu i u nju doda crvena paprika i zemlja sa groba.Tako napunjena boca zakopa se u nečiji grob i od tog trenutka omađijana osoba ima problema sa mokraćnim sustavom u rasponu od prostate, cista do kamenja u bubrezima.Jedini način da se ovako pogubne čini skinu jeste da se pronađe boca i uništi u vatri.
Međutim, mokraća može čovjeka da i zaštiti od magije tako što se treba pomokriti u mravinjak crvenih mrava ili na oštricu noža.


Ljubavna čarolija sa spermom


Muškarci mogu da koriste spermu za ljubavne čini, recepata je mnogo, i naravno velika većina ih potječe iz najmoćnije svjetske magije - vudua.Poslije onaniranja sperma se čuva i suši na suncu a tako dobiven prah se po malo stavlja voljenoj ženi ukafu ili sok kroz nekoliko mjeseci.No, kako god sperma muškarcu može pomoći da zadrži određenu djevojku ili ženu tako se njome ženski spol služi da okuje željenog muškarca lancima vjernosti.Najpopularniji način da se to uradi po hoodoo magiji jeste čvor - čarolija.Za ovu svrhu sperma može biti svježa ili prikupljena u kondomu ili čak pohranjena u zamrzivaču dok je to potrebno.

07.07.2008.

Srbija - leglo prevaranata


Ispred doma samozvanog belog maga Mitrovića proteklih godina danima su stajale kolone ljudi željnih uvida u dane koji im predstoje. Za masu "verujućih" ispred kuće postojala je i tezga s adekvatnim posluženjem za sitne pare, a beli mag je odlučio da svoju delatnost proširi i na Novi Sad. Od situacije kad je 2005. godine ubedio bračni par Prodanović da veruje njegovim moćima do hapšenja i zatvora proteklo je nešto manje od dve godine i stotine hiljada evra. Svoju rođaku Danicu Prodanović ubedio je da je njen sin dužan, te da njemu i njegovoj supruzi predstoji veliko zlo. Lek je bila lova, a vidovitom Mitroviću u pomoć je priskočio Zoran Golub Čarlama (31) iz Novog Sarajeva.

Crna majica

Čarlamin zadatak bio je da zove obmanutu porodicu i predstavlja se kao osoba koja je pozajmila novac njihovom sinu. Glavne instrukcije davao je mozak operacije Mitrović, pa je u dva navrata kesu punu novčanica strane valute majka "dužnog" sina odnela i ostavila kod česme na magistralnom putu Novi Sad – Ruma.

Prilikom druge isplate od 126.000 evra ekipa s inspektorom za borbu protiv organizovanog kriminala bila je na licu mesta. Mitrović se s lisicama našao na optuženičkoj klupi, a njegov "podučeni" asistent Golub otad je u bekstvu. Beli mag nije predvideo da će u narednih pet godina boraviti u zatvoru, kao ni da će njegov Sančo Pansa biti osuđen na godinu dana manje.

Za razliku od Mitrovića, Vlastimir Skoko je podmuklo ubistvo svog zeta pravdao postojanjem crne magije.

Zeta Stojana Milinčića napao je kuhinjskim nožem dok je oštećeni spavao. Prišao je krevetu i skočio na svoju žrtvu, okrenuo je na leđa i izbo kuhinjskim nožem po trbuhu. Dok je atak trajao, u sobu je utrčala Skokova sestra sa starijom ćerkom i uspela da otrgne nož iz bratove ruke. Skoko je tada ustao i otišao u kuhinju po nož sa zupčastim sečivom, pa se vratio na mesto zločina.

Od ukupno 26 uboda nožem, oštećeni Milinčić je preminuo na putu do bolnice, a napadač je na suđenju svoje delo pravdao magijom.

– Kad je bio Božić, uneo je dva ugljena u kuću. Mislio sam da on meni nešto vrača. Bojao sam se zeta. Tog dana kad se ovo desilo, ukoso, pored uzglavlja na krevetu na kome sam spavao stavio mi je crnu majicu. Nju sam ujutro zatekao i opet sam pomislio da mi vrača – pričao je Skoko, koji je zbog ovog dela osuđen na 14 godina zatvora.

Skidale kletve

Policija je u novembru tražila i dve gatare koje su delale po novosadskim sokacima. Ritualima skidanja vradžbina perspektivne zanatlijke varale su uglavnom žene. "Skidanje crne magije i kletvi" najunosnija je delatnost kojom su vračare obmanjivale zainteresovane.

Uz tvrdnje da poseduju natprirodne sposobnosti, u suknjama "vidovite Zorke" presretale su sugrađane po ulici. U većini slučajeva sagovornike je zanimalo šta će biti s njihovim bližnjima, te da stručne dame "vide" da li je na tog ili tu iz njihove porodice bačena crna magija, čime im je život ugrožen. Nakon toga vidovite uličarke, po svemu sudeći dobro uvežbane, izvodile su na licu mesta nekoliko rituala. Najčešće je to, po rečima prevarenih, bilo bajanje raznobojnim, u čvor vezanim, končićima, koji se sami razvezuju.

Međutim, vračanje ide dalje, profesionalke uzimaju novac i potom za sutradan ugovaraju ponovni sastanak s osobom kojoj su juče već uzele pare. Tada naočigled građana koji su im već platili nimalo skromne sume novca pale novčanice, razbijaju kokošja jaja i izvode razne slične rituale kojima, konačno, skidaju crnu magiju i oslobađaju zaposednutog. Međutim, i nakon toga one su vršljajući gradom uzimale još novca, a da bi obezbedile svoju korist, već prevarenim građanima upućuju pretnju da će i na njih baciti kletvu, tj. čini ukoliko ne donesu novac ili zlato.

07.07.2008.

Sujeverje u Srbiji - epidemija!



Predrasuda je da je istočna Srbija prva po vradžbinama, beogradske gatare i vračare preuzele su primat

Osobama koje komuniciraju sa „višim silama“ najviše se obraćaju oni sa ljubavnim jadima

Moderno doba donelo je samo jednu izmenu - lakoverni se pelješe preko interneta

BEOGRAD - U Beogradu je mnogo osoba koje se bave bajanjem i vračanjem! Ubrzani razvoj prestonici nije doneo udaljavanje od sujeverja, naprotiv. Ništa manje nego u ostalim delovima Srbije, u glavnom gradu ljudi odlaze kod gatara, pripremaju talismane i napitke i veruju da su u „začaranom krugu magije“. Tokom više vekova od kada narod „baja“ suštinski se nije ništa promenilo, osim tehnologije, koja danas nudi internet lance sreće. Ako se samo zagrebe po srpskoj geografskoj magijskoj kugli, dolazimo do zaključka da je Beograd prestonica sujeverja.
Kako za Press kaže Dragomir Antonić, etnolog, predrasuda je da istočna Srbija ima primat u vradžbinama. Najveći broj sujevernih misli da se nalazi u ljubavnom lancu i zbog toga traži pomoć od osoba koje komuniciraju sa „višim silama“.
Prevariti ih što više
- Malo stvari se kod nas promenilo od davnih vremena. Menja se samo tehnologija, koja stvara lažnu sliku da su se običaji i verovanja promenili - kaže Antonić.
On podseća da današnji „lanci sreće“ koji kruže internetom preko imejlova nisu ništa drugo do kopije lanca svetog Antona i piramidalne štednje. On upozorava da je cilj uvek isti: uvući u jednu mrežu što više ljudi i izvući maksimalnu korist.
- Nove tehnologije su idealne za prevarante i mamac za alave. Čovek je glup, jer je alav, a takva osoba se lako može prevariti. Naravno, sve funkcioniše po principu kazne i nagrade, ko ispuni dati zadatak, biće nagrađen, i suprotno - objašnjava Antonić.
On smatra da 99 odsto ljudi bar u nekom trenutku svog života ima taj poriv alavosti - da do nečega dođe lako, bez mnogo rada i truda. Zato i ne čudi da mnogi visokoobrazovani ljudi nasedaju na nečije trikove i sumanuto prosleđuju imejlove na što više internet adresa. Pomama zvana prosledi ovo pismo na pet, osam ili deset adresa i u kratkom roku desiće ti se nešto što dugo očekuješ zahvatila je milione korisnika interneta. Naravno, korist od toga vide provajderi i firme čiji je cilj da do što više korisnika interneta dođe „pismo sreće“.
- Ovo je priča koja datira još od srednjeg veka i mi nismo izmislili „toplu vodu“. To rade svi narodi u okruženju, a, nažalost, mi smo uvezli. Devedeset odsto tih izmišljotina potiče sa američkog tla - kaže Antonić.
I današnje vračare rade isto što i one iz starih vremena. Onom koji traži njihovu pomoć prvo podilaze, pa kada se osoba otvori, ide sistem plašenja - ako ne uradiš to i to, desiće se ovo ili ono. Ako se vračari plati, ona će biti na strani „nesrećnika“, u suprotnom slede loša događanja. Nažalost, mnogi u to veruju, a sama situacija da se osoba prepušta iracionalnom rešenju svojih problema dovodi je u stanje da počinje da propada psiho-fizički.
- Skoro mi je došla žena srednjih godina, koja već duže vreme ima oženjenog ljubavnika. I pored silnih obećanja da će ostaviti porodicu i oženiti se njome, to se nije dogodilo. Ona je, nespremna da prekine odnos, sve više patila, ali se i sve više nadala. Počela je da propada i fizički, a pošto je i ljubavnik počeo da je izbegava, celu priču je u svojoj glavi okrenula na to da joj je neko nešto uvračao. Toj ženi nikako nije moglo da dopre do mozga da će retko koji muškarac ostaviti porodicu zbog ljubavnice i da je njeno fizičko propadanje uzrok njegovog izbegavanja - kaže Antonić.
Oglasi puni vračara
On objašnjava da vradžbine mogu delovati upravo na osobe koje uđu u začarani krug i počnu da veruju samo u te stvari.
- To su psihološke stvari. Ni danas nije neobično i nije retko vezivanje. To nije samo karakteristično za istočnu Srbiju, kako mnogi misle. Ima toga puno i u prestonici. Žene vezuju muškarce kako bi ovi mogli samo sa njima polno da opšte - ističe ovaj etnolog.
Postoje ljudi sa „darom“ koji vide neke stvari, ali takvi su zaista retki, tvrdi Antonić. Većina njih spada u grupu prevaranata koja jasno shvata gde je neko najtanji.
- Vračare i proroci oglašavaju se u medijima. Mnogima je draže da gledaju TV nego da spoznaju sami sebe i vide rešenje problema. Zato se i odlazak kod vračare svodi na tezu - nisam ja kriv za ovo što mi se događa, ja sam dobar, a samo meni se dešavaju ovakve stvari. Dokle god ima ljudi koji ne žele da realno sagledaju sopstveni problem, biće i navodnih proroka, koji će veoma lako „šišati svoje ovce“ - zaključuje Antonić.

07.07.2008.

Liječenje crne magije Kuranom

Mevlana Muhammed Osman sahib - rahmetullahi teala alejh - piše na kraju

stotinu treće stranice njegove knjige Fevaid-i Osmanijje, “Da bi se

otarasili strahota sihra, vračanja, i čarolija, trebamo proučiti tri

puta salavat-i šerif, sedam puta Fatihu, sedam puta Ajet-el-kursi,

sedam puta sure Kafirun, sedam puta sure Ihlas-i šerif, sedam puta

sureta Felek i Nas i puhnuti ih po sebi i po bolesniku. Onda, proučivši

ih još jednom trebamo ih puhnuti po sobi, po bolesnikovom krevetu, po

cijeloj kući uključujući i bašču. Inšaallahu teala, on će biti spašen

od čini. [Za ovaj posao ne smijemo naplatiti.] Ovo je takođe korisno i

za druge stvari.

Onaj ko je omađijan će se izliječiti ako sedam dana nakon sabah i akšam

namaza uči ajete i dove koje su napisane na stotinu osamdeset i sedmoj

stranici drugog toma knjige Mevahib-i ledunnijje i nosi ih oko vrata,

kao i Ajeti hirz koji je napisan na kraju knjige na arapskom jeziku

koja se zove Tašil-ul manafi. [Ajeti hirz su ajeti koji nas štite. Oni

su, Fatiha; prva četiri ajeta sure Bakara; 163. i 164. ajet sure Bekara

počevši od Ve ilahukum do Ja’kilun; Ajet-el kursi do Halidun; zadnja

tri ajeta sure Bekara počevši od Lillahi; 18. ajet sure Al-i Imran

počevši od Šehidellahu; 54.ajet sure A’raf koji počinje sa Inne

Rabbekum; 116. ajet sure Muminun koji počinje sa Fe-tealallahu; 3. ajet

sure Džin koji počinje sa Ve ennehu teala; prvih deset ajeta sure

Saffat; zadnja tri ajeta sure Hašr koji počinju sa Huvallahu; sure

Ihlas i Mu’avvizetejn (Dvije Kul’ e’uzu sure).] Mi trebamo proučiti

Ajet-el kursi, Ihlas i Mu’avvizetejn i puhnuti ih po izvjesnoj količini

vode. Omađijana osoba treba da od te vode popije tri gutljaja i da se

sa ostatkom te vode ogusuli.


U sedmom poglavlju knjige Ibni Abidin - u dijelu koji se odnosi na

razvod braka radi bolesti; u knjizi Zarkani - u dijelu od sedme do

stotinu četvrte stranice; i (u citatu) prijevoda knjige Mevahib-i

ledunnijje piše sljedeće: “Trebamo izmljeti sa dva kamena sedam zelenih

listova drveta sidr. Zatim, trebamo ih pomiješati sa vodom. Onda

trebamo proučiti Ajet-el kursi, Ihlas, i Kul’ e’uzu sureta, i onda ih

puhnuti po vodi. Trebamo popiti tri gutljaja te vode a sa ostatkom se

trebamo ogusuliti (okupati).” Sidr je ebanovina, abonosovina (Diospyros

ebenum, divlja trešnja, lotus drvo, ).

29.06.2008.

Magične trave

Raščinik (Lamium Galeobdolon)  je posebno popularna biljka za skidanje crne magije po Srbiji i nekim dijelovima Sandžaka i Makedonije.Koristi se tako što se pre zalazak Sunca potopi u posudu sa izvorskom vodom i ostavi napolju, pod zvijezdanim nebom, da prenoći.Tom se vodom ujutro omađijani prska.

Ukoliko se trava osuši onda se može upotrijebiti za kađenje začaranih.

 

Vratić (Tanacetum vulgare) koristi se po Bosni i Srbiji za vraćanje svih negativni uticaja pošiljaocu, posebno kod uroka i sihira.Pošto je otrovna ne treba je konzumirati ali se može baciti u proključalu vodu koja se prosipa preko kućnog praga napolje uz riječi „Ne praćam nego vraćam zlo svojim neprijateljima“.

 

Mračna trava (Abutilon avicennae) koristi se na širem području Hrvatske i Bosne za liječenje sugreba, posebno onog pasjeg.Osušenom travom se kadi obično tri dana u samo predvečerje oboljelo mjesto na tijelu.

 

Vjetrena trava (Marrubium vulgare) uz prethodnu često se u prošlosti koristila prvenstveno za kađenje u ovom slučaju prilikom ograjisavanja i sugreba po licu.Jako je dobra u borbi protiv crvenog vjetra.

20.06.2008.

Sarajevske vidovnjakinje

Gledajući u talog od kafe, Kalda je Bratanu N. otkrila tajnu iz prošlosti.Zbog zlodjela njegovih predaka, trebalo je da ispašta njegov sin Miki.

 

 

Poslije jednog gostovanja vidovite Kalde na lokalnoj televiziji, Bratan N. iz Bosanskog Broda odlučio je da je pozove i zamoli za pomoć.Njegov sin je hodao u snu, ali se nije kao svi mjesečari vraćao u krevet, već bi ostajao da spava na ulici, pa je tako mogao da nastrada.Na njegovo iznenađenje ona mu je rekla da ništa ne govori o sebi, već da dođe kod nje u Sarajevo, pa će mu pomoći.Međutim, tamo ga je čekalo još veće iznenađenje.Kalda je gledajući u talog od kafe, rekla pojedinosti iz njegovog života od kojih je zanijemio.

 

 

Istina u šoljici kafe

 

 

Kada je od njega uzela šoljicu, prevrnula je na tacnu, okrenula je u krug i rekla nešto samo njoj razumljivo.Poslije toga, uzela je šoljicu i gledajući u figurice, počela da govori.

-Nisam znao da će u socu iz kafe Kalda „vidjeti“ moj život.Opisala je moje dvorište i porodičnu kuću, kao da je bila tamo.Kada je rekla da mi je jedan riječni rukavac presušio i to onaj koji sam koristio za navodnjavanje polja, zanijemio sam“, priča Bratan, dodajući da mu je odmah rekla zbog čega je došao i to riječima: „Vaš sin hoda noću“.

 

Njegov 23-godišnji sin Miki je mjesečario, tako da se nekoliko puta probudio ležeći na raznim mjestima: pored mosta, na obali rijeke, kod presušenog rukavca i starog zatrpanog rezervoara.

Gledajući u šolju, vidovita Kalda mu je otkrila da se to dešava zbog nekog zlodjela koje su napravili njegovi preci i da se ljudske kosti nalaze u davno zatrpanom rezervoaru.Zbog toga je i prijetila opasnost Bratanovom sinu Mikiju.

-Vidovita Kalda mi je rekla da se u šolji pojavljuje broj šest, što znači veliku opasnost po moju porodicu, posebno sina, i posavjetovala me da ga u narednih šest nedjelja dobro čuvam i da pazim da ne izlazi napolje.Osim toga, rekla mi je da se sa porodicom molim za oprost grijehova svojih predaka, a da kosti koje budem našao u starom rezervoaru dostojno pokopam“, priča Bratan.

 

 

Tajna starog rezervoara

 

 

Po dolasku u Bosanski Brod, Bratan jer poslušao vidovnjakinju i otkopao stari rezervoar, i na njegovo iznenađenje, ispostavilo se da je Kalda bila u pravu.Unutra su zaista bile kosti, koje je pokopao i uredio grob.

-Molio sam se Bogu da nam oprosti, molio sam se za zdravlje svog sina, koga sam dobro pazio šest sedmica.Međutim, jedno veče uspio je oko tri sata ujutro da neopaženo prođe pored mene.Trgao sam se iz sna, i vidjevši da ga nema, odmah sam krenuo za njim.Pred mojim očima je pao u jarak, i srećom je samo malo povrijedio glavu.Kad je prošlo šest nedjelja, pozvao sam vidovitu Kladu, koja mi je rekla da „šolja govori“ da više nema opasnosti za moju porodicu.Tako je i bilo.Sin je te noći prestao da mjesečari“, kaže sa olakšanjem Bratan, koji tvrdi da će do kraja svog života poštovati ovu vidovnjakinju iz Sarajeva, koja mu je spasila sina i porodicu.

 

 

Vidovita Kalda

 

Vidovita Kalda je od malih nogu pokazivala parapsihološke sposobnosti.Često je pominjala događaje koji će se desiti, a što se gledanja u šolju tiče, kaže da iz crnog taloga može da saznao cio nečiji život.

-Osoba kojoj gledam mora da mi dopusti da prodrem do kraja u njenu intimu, u suprotnom prekinem gledanje.U šoljici vidim da li je na čovjeku crna magija, bolest ili nesreća, a to pokazuju figure, recimo indijski totem, crnačka maska ili vještica koja je to i napravila.Veoma mi je bitan telepatski osjećaj koji se dobija zračenjem aure osobe kojoj se gleda.Osobama sa negativnom aurom teško gledam, za razliku od onih koji zrače pozitivno“, ističe Kalda.Sa vidovitom Kaldom možete kontaktirati putem broja telefona: 00387 33/661-185

 

 

 

14.06.2008.

Gatare pod udarom zakona

SARAJEVO - Prosjaci, oni koji se nedolično ponašaju, pa čak i gatare i pijanci, ubuduće će plaćati kazne u iznosu do 300 eura uhvati li ih u tim prekršajima policija na području općine Novo Sarajevo.

Općinsko vijeće Novog Sarajeva krajem listopada usvojilo je novu odluku o prekršajima protiv javnog reda i mira, a novost je da je proširen popis nedopuštenih djela koja podliježu sankcijama kao i da su kazne znatno pooštrene.

U odluci objavljenoj ovog tjedna na web stranici ove sarajevske općine najniža kazna u iznosu od 100 konvertibilnih maraka (50 eura) prijeti onima koji bez potrebe zvone na tuđa vrata, peru tepihe ispred zgrada kao i za vozače koji u vožnji automobilom poprskaju prolaznike.

Kažnjivo djelo postala je i prodaja novina na ulicama, no samo ako se to čini 'ispred i na raskrižjima'.

Kaznu do 450 KM (225 eura) riskira onaj tko piše grafite po fasadama zgrada, penje se na sredstva javnog prijevoza ili 'pomjera kontejnere za smeće s mjesta utvrđenom odlukom nadležnog organa'.

Ista kazna prijeti i onima koji kolju životinje na javnom mjestu 'osim u vrtovima i baštama individualnih stambenih objekata za vrijeme vjerskih praznika'.

Gatare, proricatelji sudbine i oni koji se bave 'sličnim obmanjivanjem' smatraju se pak najtežim prekrišteljima javnog reda i mira.

Svrstani su u istu kategoriju s onima koji piju na javnom mjestu te ilegalnim uličnim prodavačima, a sve njih čeka kazna do 600 KM (300 eura).

14.06.2008.

Zaštita od uroka

Filipinci se boje uroka

MANILA- Filipinsko ministarstvo vanjskih poslova upozorilo je svoje državljane da je u nekim zemljama protuzakonito nositi bojevo streljivo, čak i ako se od njega izrađuje nakit kojim se Filipinci štite od uroka.

U Filipinaca je postalo popularno nositi ogrlicu ili narukvicu od bojevih metaka.

Međutim, brojni su Filipinci na putovanju u inozemstvo privođeni u raznim državama zbog posjedovanja metaka kojima ukrašavaju nakit i privjeske za ključeve te je njihov MVP morao reagirati upozorenjem.

14.06.2008.

Kako rade današnji vidovnjaci

 

Bogdanovčanka je u istrazi rekla da se 21. siječnja za skidanje uroka obratila Vesni R. na temelju oglasa objavljenog u jednom časopisu

KARLOVAC - Protiv 39-godišnje karlovčanke Vesne R., koja se bavi proricanjem budućnosti i takozvanim skidanjem uroka, policija će zbog prijevare, Općinskom državnom odvjetništvu podnijeti kaznenu prijavu, priopćeno je danas iz karlovačke Policijske uprave.

Prijavu je policiji podnijela 61-godišnja Karlovčanka navevši da je Vesni R. 25. svibnja privremeno "dobrovoljno dala zlatni i srebrni nakit u crnoj kutiji" iz kojeg ona navodno čita budućnost i skida uroke. Kada je 1. lipnja dobila kutiju natrag u njoj je bio samo dio srebrnog nakita i bižuterija, ali ne i četiri komada zlatnog nakita i jedna srebrna ogrlica.

Oštećena vrijednost zadržanog nakita procjenjuje na 25.000 kuna, piše u policijskom priopćenju.

Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu uputilo je i prije nekoliko tjedana Općinskom sudu u Karlovcu optužni prijedlog za Vesnu R., za isto kazneno djelo, ali počinjeno u siječnju ove godine. Zakazivanje prve sudske rasprave je u tijeku, saznaje se od glasnogovornice Suda Nives Joha

Taj se optužni prijedlog odnosi na "pružanje usluga skidanja uroka 54-godišnjakinji Z.Ć. iz Bogdanovaca, koju je Vesna R. oštetila za 25.600 kuna".

Bogdanovčanka je u istrazi rekla da se 21. siječnja za skidanje uroka obratila Vesni R. na temelju oglasa objavljenog u jednom časopisu.

U dogovoru s Vesnom R. donijela joj je veću količinu zlatnih predmeta, koji su joj trebali biti vraćeni u roku tri dana. Budući da zlatninu nije dobila natrag prijavila je sve kao prijevaru.

Glasnogovornica karlovačke Policijske uprave Tanja Petrić kaže da se karlovčanka Vesna R. već i prije ova dva slučaja nalazi u policijskoj evidenciji za kriminalnu djelatnost, da se "skidanjem uroka" bavi duže vrijeme, te upozorava lakovjerne građane da ne nasjedaju na razna obećanja kada se nađu u nekoj krizi, i da na vrijeme prijave slučajeve prijevare

13.06.2008.

Narodna metereologija

Vera Ćosović iz Aranđelovca, meteorolog po "rođenju"

BAJALICOM PROTIV GRADA

Služeći se drevnim ritualima, na samo da uspješno predviđa vremenske prilike za cijelu godinu, već tjera i kišne oblake

Kratkom bajalicom "Vodi alu planinom, nas ostavi sredinom", oblacima je "poručivano" da kišu i grad sruče u planinu, a ne na ljetinu.

Vera Ćosović iz Aranđelovca najpoznati je meteorolog u ovom kraju, iako ni dana škole za to nema. Zahvaljujući daru koji je nasljedila od bake i majke, još o Božiću zna kakav će koji mjesec biti, da li će puhati jugo ili sjeverac, hoće li biti žege ili kiše i kada bi srčani bolesnici morali da pripaze na svoje zdravlje. U tumačenju vremenskih prilika, Veri "pomažu" glavica luka isječena na Badnje veče, položaj i boja mjeseca i dani između pravoslavnog i katoličkog Božića.

Bakin ritual


Ova neobična domaćica rođena je u brojnoj porodici, u kojoj su sve žene, počev od bake, imale dar za meteorologiju. Tako je uz urođeni talenat uz njih počela da uči predviđanje vremena još od kada je prohodala, prvo što je naučila bilo je kako se tjera grad.
"Kada se oblaci nadviju nad selom i kada prijeti grad, koji je znao i tada kao i sada da uništi svu ljetinu, moja baka Stanka pred kuću je iznosila takozvanu 'trpezu' - okrugli stočić sa niskim nogama. Oko njega se postave tronošci, a onda se nasred stola stavi slanik sa solju. Od toga su se oblaci razmicali, a ljetina je ostajala sačuvana", priča Vera i dodaje da to nije kraj rituala, jer dok je baka iznosile "trpezu", komšinica Perunika dolazila je do potoka kraj kuće i ne prelazeći vodu pitala Stanku "Koji je danas dan?". Koji god da je bio, baka Stanka je odgovarala utorak. Komšinica je onda kraj potoka izgovarala kratku bajalicu: "Vodi alu planinom, nas ostavi sredinom", čime je oblacima "poručivano" da kišu i grad sruče u planinu, a ne na ljetinu.



Godišnje predviđanje


Prognozu vremena za čitavu godinu Vera počinje na Badnje veče, tako što najpre uzme glavicu luka, isječe je napola i na tablu poreda 12 "čamčića" od slojeva luka, jer je toliko mjeseci u godini. U svaki "čamčić" zatim stavi po kašičicu soli i obilježi ih ceduljicama da zna koji je koji mjesec, te ostavi da prenoće.
"Iako su sve to dijelovi istog luka, ujutru na Božić svako parče izgleda drugačije. Negdje sol ostane suha, pa mogu i da je vratim u slanik, a negdje je luk sav mokar. Neko parče se uvije i iskrivi, a neko ostane cijelo. Na osnovu vlage i oblika, znam kakav će koji mjesec biti. Predviđanje upotpunjujem posmatranjem onih 12 dana između pravoslavnog i katoličkog Božića. Kakav je koji od tih dana, takav će biti i mjesec u godini. Uglavnom, gledanje u luk i u te dane se poklapa", tvrdi Vera, koja otkriva da ova godina neće biti sušna, ali će biti mnogo grada, dok će ljeto biti prevrtljivo, sa puno iznenadnih pljuskova.

Vera predviđa kakvo će vrijeme biti narednog dana, po izgledu mjeseca. Tako kada je vedro, a mjesečev "rog" okrenut ka zemlji, sutradan će biti suho, a ako je ka zemlji okrenut mjesečev "trbuh" ili ukoliko oko njega postoji nešto kao tamni prsten koji ga uokviruje biće kiše.

PROGNOZA DO KRAJA GODINE


Maj - Više kiše nego sunca. Vjetar jugozapadni.
Jun - Prohladno vrijeme uz slabije mjestimične padavine. Vjetar jugoistočni.
Jul - Vrijeme tmurno ali toplo, što će teško podnositi srčani bolesnici. Pred kraj mjeseca kiša.
Avgust - Toplo sa povremenim nepogodama.
Septembar - Toplo, povremeno oblačno uz rijeđe padavine.
Oktobar - Suho i vedro, ali hladno. Ujutru mogući mrazevi.
Novembar - Hladan i vjetrovit. Padavine samo mjestimično.
Decembar - Stalno iznad nule sa povremenim slabim padavinama. Vjetar južni.

13.06.2008.

Hadži Hasanovi zapisi



U crnomagijaškim obredima, postoje osobe koje ajetima pišu zlo. Takve zle zapise može da uništi samo iskusan duhovni iscjelitelj

* Čula sam da su hodžini zapisi veoma moćno magijsko sredstvo. Interesuje me način na koji ih hodže rade, kao i to da li se upotrebljavaju samo za dobro ili i za zlo?

Od pamtivijeka narod u Bosni spas od bolesti najprije traži od najvještijeg hodže, uvjereni da će on sigurno znati da li je bolest od Boga data ili od vražbina. Hodže, duhovni iscjelitelji, molitvama iz Svete knjige Kurana, mogu da pomognu i to najčešće pravljenjem zapisa.
Duhovni iscjelitelj Hadži Hasan objašnjava da je ovo tradicionalan način lječenja duhovnim putem i da to može da radi samo pobožna osoba, koja živi u skladu sa vjerskim zakonima, koja zna arapski jezik kao i određena vjerska pravila. Zapisi se ispisuju na parčetu papira iz Svetog Kurana zavisno od problema o kome je riječ, a njihov zadatak je da liječe i štite od zla.

Zapis u vodi

Kad osoba dođe kod duhovnog iscjelitelja, mora da mu kaže ime, prezime i datum rođenja, na osnovu čega se otvaraju svete islamske knjige i iz kojih se odmah čita problem zbog koje je ta osoba došla.
Hadži Hasan tvrdi da iskusan duhovni iscjelitelj, može odmah i na prvi pogled da procijeni da li su tu osobu zaposjele negativne energije, te odmah rješava problem. Otvara knjige, uči dove (molitve) nad vodom u koju se stavlja zapis. Kod lakših slučajeva, ta voda se pije u naredna tri do pet dana.

Skidanje magije

Ukoliko je riječ o sihiru, nabačenoj magiji, tada se na zapis dopisuje ime i prezime te osobe, te se drži u vodi da odstoji od dvanaest do dvadeset i četiri sata i potom se pije ili se njome umiva. Takođe, ukoliko je riječ o jačoj magiji, zapis se zapali, pa se ta osoba kadi nad dimom.
Duhovni iscjelitelj ističe da zapis može da nosi svako, od malog djeteta do starijih osoba, dok za žene važi pravilo da mogu da ga nose i usljed menstrualnog ciklusa, samo ako je umotan u kožu. Zapis u tim danima ni u kom slučaju ne smije da dodiruje njenu kožu.

Moćni vefkovi

Hadži Hasan dodaje da se u zapise često stavljaju vefkovi, a to su razne skupine četvorina u koje se raspoređuju kuranski ajeti, proračunati u brojke po tzv. Ebdžed hisabu, sistemu u kojem svako slovo ima i brojnu vrijednost. Veoma snažnog dejstva, svaki kuranski ajet lijek je za određenu bolest. Međutim, upravo zbog njegove moći, kuranske ajete neki koriste i da bi nanijeli zlo. Preokretanjem riječi, crnomagijaškim obredima, po ajetima pišu zlo. Takve zle zapise može da uništi jedino iskusan duhovni iscjelitelj.
 
Kako sam spasila brak?
 
"Život mi se našao na prekretnici prije godinu dana, kada sam počela iz čistog mira da se svakodnevno svađam sa suprugom. Smetali su mi i on, i djeca, a i naši prijatelji. Nisam mogla da ih vidim očima. Moja prijateljica iz Bosne skrenula mi je pažnju da takvo moje ponašanje nije normalno, i da to nisu 'čista posla', te mi je ponudila pomoć duhovnog iscjelitelja iz njene zemlje. Kad sam ga posjetila, rekao mi je da sam pod dejstvom magije i dao mi je zaštitne zapise. Nisam vjerovala da običan papirić, ispisan meni nerazumljivim pismom, može da pomogne, ali uvjerila sam se kada je u mojoj porodici ponovo zavladala sloga i sreća", iskrena je Miranda iz Španije.

ZAŠTITA DJECE

Mala djeca su, kako ističe duhovni iscjelitelj, često žrtve urokljivog pogleda, ne toliko iz zle namjere, koliko zbog pogleda divljenja, pa ih je najbolje zaštiti zapisom.
Postoji još jedna stara, ali efikasna zaštita od sihira i zla, za djecu i odrasle - svako jutro dovoljno je pojesti sedam hurmi i eto zaštite preko cijelog dana.

12.06.2008.

Melvine arapske karte sudbine

Supružnici iz Gradačca godinama su obilazili ljekarske ustanove pokušavajući da dobiju potomstvo.Spas su pronašli kod faladžinice Melve, koja je tehnikom falanja otkrila da je na njih bačena crna magija, pa im je pomogla da se riješe toga zla.

 

Dragan i Ljubica iz Gradačca godinama su pokušavali da dođu do željenog potomstva.Obišli su mnoge klinike i uvijek bi čuli istu priču – da su oboje zdravi, ali rezultata nije bilo.Na kraju su odlučili da potraže pomoć u alternativnoj medicini te su se uputili u Lukavac kod poznate duhovne iscjeliteljice Melve Zukić.

Ona je svojim posebnim tehnikama otkrila razlog njihove neplodnosti, i pomogla im da dobiju toliko očekivanu bebu.

-Otišli smo kod Melve po preporuci, da nam pogleda sudbinu, pa ako nam nije dato da imamo dijete, nećemo ni da insistiramo na tome.Otvorila nam je svoje posebne arapske rune, koje su ustvari odlomci iz svete knjige Kuran.Iscjeliteljka nam je objasnila da ih je sama napravila, jer kad se nekom čita sudbina iz Kurana, to se može učiniti samo u večernjim satima, a na ovaj način može da se gleda u bilo koje doba dana.Meni i suprugu ponaosob tri puta je otvarala te karte, i pričala nam o prošlosti i sadašnjosti toliko precizno da smo imali osjećaj kao da živi sa nama.Na kraju nam je rekla da nam je namještena magija preko katanca, da nemamo potomstvo , priča Ljubica.

 

Zlo zaključano u katancu

 

Nesretni supružnici u početku nisu mogli da povjeruju Melvinoj priči sve dok se nisu vratili kući i zaista u zadnjem dijelu dvorišta pronašli zakopan katanac.

-Iscjeliteljka nas je posavjetovala da ga ne dodirujemo rukama, već pomoću štapića te da ga stavimo u kesu i donesemo njoj.To smi i učinili, a ona je onda počela da izgovara molitve.Rekla nam je da idemo i da ostalo prepustimo njoj i da više ne trebamo da brinemo, jer će naš problem biti ubrzo rješen.Melva je ocijenila da ne treba da prisustvujemo činu kada ona tjera džinove.Poslije tri mjeseca, ponovo sam se razočarala jer o bebi i dalje nije bilo nikakvog nagovještaja, tako da sam gotovo odustala.A, onda, jedno jutro na poslu bilo mi je toliko loše, da su me kolege odvele na Hitnu pomoć.Kada su me pregledali, ljekari su mi sa osmjehom saopćili da nemam razloga za brigu, da nije ništa strašno, samo sam u drugom stanju, priča Ljubica prisjećajući se tih trenutaka dok joj u oku iskri suza.Kaže da je zahvalna Melvi jer je poslije osam mjeseci na svijet donijela zdravog i prelijepog dječaka.Pored toga, iscjeliteljka im je napravila efikasnu zaštitu od tisovine da ih nikad više magijaško zlo ne napadne.

 

Vidovita Melva

 

Melva već 20 godina uspješno pomaže mnogima da konačno pronađu sreću.Zahvaljujući sposobnostima, liječenja duhovnim putem, ona može da vidi ne samo prošlost već i budućnost neke osobe te da je posavjetuje na koji način da izbjegne nevolje.Kaže da u današnje vrijeme sve više ima crne magije koja je mnogima upropastila živote, ali na svu sreću to može na vrijeme da se spriječi.Ona može da pomogne osobi u nevolji, čak i kad živi u drugom mjestu i nema mogućnost da dođe do nje.Ona se tada, prije otvaranja arapskih karata, duhovnim putem poveže sa tom osobom i sa preciznošću joj opiše problem.

Oni koji žele mogu da kontaktiraju sa njom putem telefona:00387 61 196 – 171.

11.06.2008.

Magija psihopata i luđaka

“Vlaška magija je izgovor”

Negotin — Meštanin sela Jabukovac Siniša Badžikić kaže da je “vlaška magija” samo izgovor da bi se masovni ubica Nikola Radosavljević “izvukao”.

Nikola Radosavljević se tereti da je 27. jula u selu Jabukovcu, kod Negotina, ubio devetoro i ranio dvoje ljudi, a u prvim izjavama pred policijom i istražnim sudijom objašnjavao je da je bio pod uticajem vračara i “vlaške magije”.

“Magija, to su samo priče i laži, to je samo da bi ga neko izvukao. U ovakvom slučaju, da devetoro bude mrtvih a dvoje ranjenih pa da on bude na slobodi i opet napravi isto, onda nema nikakav zakon u ovoj zemlji”, rekao je Badžikić, koji je, posle lečenja u niškoj bolnici, pušten kući.

On je naglasio da Radosavljeviću, koji se nalazi u Specijalnoj zatvorskoj bolnici u Beogradu, ne želi nikakvo zlo, ali je poručio da će ga, ako se vrati, “celo selo ubiti”.

“Celo selo će ga ili ubiti ili zapaliti. Ja nemam ništa s tim, ja mu ne pretim. Ja mu želim da dolazi kući, ali će ga ubiti, familije, drugovi. Čak ću i kafu da mu ponudim, da mi kaže zašto mi je ubio sina. Da mi kaže zašto mi je umro sin”, rekao je Badžikić.

03.06.2008.

Tajne derviške magije

Magija čudesne moći

 

Ljubavnici, momak i djevoka, od davnina su obletali oko derviša da im svojim čarobnim molitvama i hamajlijama pomognu.Da bi momak dobio željenu djevojku za ženu i obratno, derviš uči uz naročite molitve na suho grožđe, šećer i jabuku.Kada derviš završi čitanje lizne malo ono grožđe, šećer i jabuku.Najvažnije je poslije toga naći načina da željena osoba okusi ovo "naučeno" voće.Kada se može daje se neposredno inače to čine babe, unajmljene žene, koje kao posrednici imaju ulogu da izvedu cijelu stvar po upustvu derviša.

Derviši imaju naročite molitve za učenje na vodu djevojkama da budu lijepe, poželjne, da zanosu svakog ko ih vidi.Za dobijanje ljepote nalazimo mnogo ispisanih formula u starinskim turskim rukopisima.Poneki takav efsun (sihir, basma) ima i pjesničke ljepote u sebi.Čaranje se obavljalo preko kocke šećera ili pisanjem tilisuma.On se pomješa sa vodom, a djevojka se njome umije a ostatak prospe voljenom na kućni prag.Od takve magije dobit će ljepotu i privlačnost kojom će voljeni biti opčaran.U tilsum derviš upiše:"Eljm, kalem, dišljm, indži,agzljm, hokka...".

Osim ovakvih derviši pišu djevojkama i hamajlije prije nego što budu odvedene muževoj kući a radi sreće u braku, da je muž voli i miluje.Pored hamajlije što derviš piše, nauči i na mladino rublje uoči prve bračne noći.Obično to donosi u tekiju neka starija žena, majka ili mladina rodbina.Na rublje ima da se nauči stavlja se po nekoliko komadića šećera, pa se poslije od tog šećera daje mladoženji da okusi.Ovaj je običaj bio jako rasprostranjen među muslimanima u Skoplju, da gotovo niko nije propuštao da svojoj djevojci uoči svadbe ovako ne vrača.Hamajliju mlada krišom ušije svome mužu u odjeći na skrovitom mjestu.

 

Protiv "vezivanje" i omraze

 

Za otklanjanje nesloge između muža i žene derviš prouči na jedan dio od odjeće koji neposredno dodiruje tijelo dotične osobe.Najčešće uči na košulju.Žena koju muž ne voli ili ne onoliko koliko ona to želi, i kad muž postupa sa ženom grubo derviš joj preporuči da mu donese njegovu košulju i obratno, ako se muž žali na ženu.A ako se oboje međusobno ne trpe, onda derviševu pomoć i molitvu traži majka ili sestra supruga ili supruge.Tada je potrebno da se donesu košulje od oboje.Ovako naučenu košulju valja nesložno čeljade da obuče i pojede komadić naučenog šećera, kako bi se poništile mađije koje pakosnici čine da se muž i žena omraze najčešće u želji da se njeno ili njegovo mjesto zauzme.

Najopasnija "vezivanja" bilo ona ljubavna, za spolnu nemoć ili uopće bolest su svakako ona koja znaju napraviti derviši.U njihovoj praksi posebno je poznato vezivanje usta protivniku ili neprijatelju.Ovo zadnje rade tako što napišu magijsku formulu na komadić papira, uguraju ga u kruh koji potom daju magarcu da pojede.Dok on to jede, derviš mu na uho tiho šapće:"Ovo sam tebi dao da pojedeš.Kao što su tvoja usta svezana tako sam usta, jezik...".No, kako umiju da svežu derviši znaju i odvezati a to čine sa učenjem i pisanjem zapisa pomoći kojih se vezani odrješuju i oslobađaju magija.Ko želi da se odriješi donese dervišu tri skuhana i oguljena kokošija jajeta.Na sva tri derviš napiše tri različita zapisa.Jedno se da muškarcu da pojede, drugo ženi, a treće jaje pojedu po pola.Kad ih pojedu vele da bračni par dobije neku nepojmljivu volju jedno za drugo i neodoljivu pohotu.

 

Havale

 

 

Posebno tražene hamajlije kod derviša su svakako one za poništavanje tuđih magija zbog činjenice da derviške hamajlije imaju osobitu moć da ponište svako djelovanje poslatih čini.Za njih se na turskom jeziku kaže sihiri ubmal i havale kaldrmak.Za tu se priliku "otvara zvijezda" - jildize bakmak.Protiv djelovanja sihira radi se po upustvu iz knjige u kojoj piše gdje je neko stradao, gdje mu je učinjeno i kako je nagazio.Ako neko pati od havale, onda mu derviš nauči naročiti šerbet koji se posipa na ona mjesta na koja se sumnja da je bolesnik nagazio ili odakle mu je neko zlo poslato.

Da bi se spriječio uticaj magije, nose se hamajlije koje trebaju preventivno da djeluju.U prošlosti se mnogo tražila hamajlija od uroka - isabem-i-ajn - a pisale su se za ljude i stoku.U Skoplju i okolini se rijetko moglo vidjeti kod muslimana iole bolje marvinče vo, krava, konj, magarac pa čak ovan i jarac a da mu na glavi ili vratu ne visi jedna ili više hamajlija, ukrašenih đinđuvama na razne načine.Te hamajlije čuvaju čovjeka i stoku od opakih i zlih očiju.

02.06.2008.

Crnogorske vračare i gatare

Vračare i vidovnjaci napuniše džepove
Da bi izlječenje bilo uspješno, pacijent me mora posjetiti više puta
Teška vremena i brojne nedaće nagone ljude da pribjegavaju različitim metodama kako bi riješili problem ili život učinili izvjesnijim. Iako mnogi tvrde da ne vjeruju u proroke, gatare, vidovnjake, magove ili hodžine zapise, prije ili poslije drugih isprobanih načina, krhka ljudska svijest pribjegne i neobjašnjivom i nedokazanom. To su nam potvrdili i sagovornici čije oglase ''dođite da razgovaramo o vašoj budućnosti'' svakodnevno možete pročitati u dnevnoj štampi. Potpisnik ovih redova je telefonskim putem porazgovarao s nekima od onih koji tvrde da mogu predvidjeti budućnost bar šest mjeseci unaprijed, otkloniti crnu magiju ili pomoći u prevazilaženju psihičke krize.
-Gledam u šolju i salivam olovo, a onda pomoću tumačenja figura predviđam ljudima budućnost. Osoba koja osjeća bezrazložan strah mora doći lično. Za članove porodice može donijeti odjeću ili neki njihov predmet koji će ta osoba, nakon mog rituala, nositi uz sebe. Pune su mi ruke posla, jer je mnogo ljudi koji traže moju pomoć. Jedna seansa košta od 20 do 30 eura. U većem broju slučajeva ritual se mora ponoviti, ali smatram da moje usluge nijesu skupe, jer pomažu ljudima. Neki od njih, kad ih ’’izliječim’’ i kad se uvjere u moje moći, dođu da mi zahvale i dodatno me časte, kazala je sagovornica ''Revije D'', čiji oglas i broj telefona ovih dana izlazi u dnevnim novinama, ali nije željela da joj ime bude objavljeno u novinama.
Kaže da imena onih koji joj se obraćaju za pomoć nikad i nikome ne otkriva.
-Muka je svačija, ona čovjeka natjera da povjeruje u natprirodne sile koje možda ne možemo dokazati, ali koje postoje, osjećamo ih svuda oko nas, pa i u nekim čudnim promjenama ponašanja ili razmišljanja... Radim u Podgorici, pa one koji dolaze sa strane, nakon dogovora, sačekam kod jedne benzinske pumpe u gradu, kazala je naša sagovornica, ističući da jedino ne može predvidjeti stvari koje će se njoj dogoditi, a svoju ’’vještinu’’ doživljava kao porodičnu tradiciju, jer su se gledanjem u šolju i salivanjem strave bavile njene baka i majka, a potom ona i sestre.
Drugi sagovornik, koji je takođe insistirao na anonimnosti, tvrdi da može pola godine unaprijed predvidjeti stvari koje će se dogoditi... Kaže da se bavi psihoanalizom.
-Po struci sam komercijalista, ali posjedujem znanje psihoanalitičara. Takođe sam izučio oblast bijele magije pomoću koje se skida crna magija. Osoba koja ima problem mora doći lično, a ja garantujem da joj mogu pomoći, ukoliko je u pitanju crna magija ili je psihički poklekla, kazao je naš sagovornik, koji tvrdi da je iza njega 14 godina uspješnog rada.
-Kod mene su dolazili i brojni političari i druge javne ličnosti. Svima sam pomogao... Ne bavim se klasičnim proricanjem sudbine, već činim da ljudi lakše prevaziđu probleme ili situacije u kojima se nalaze. Klijenti moraju biti iskreni, jer im moja seansa, koja košta 20 eura, može pomoći jedino kad otvore srce i opišu problem do tančina, kazao je ovaj ''psihoanalitičar'' kod kojeg oni koji misle da im može pomoći moraju otići nekoliko puta.
-Da bi izlječenje bilo uspješno, pacijent me mora posjetiti više puta. To nije skupo, ako izračunamo koliko novca potrošimo na mnogo bezvrjednije stvari, kazao je sagovornik ''Revije D'' koji ’’ordinira’’ u Spužu i na dva mjesta u Podgorici.
Književnik Zaim Azemović, čija je studija o vjerovanju u moć riječi ušla u udžbenik Narodna književnost, akademika Slobodana Kneževića, u regionu Sandžaka istraživao je o ženama koje znaju tzv. brojanice – bajalice.
-Ta magija se zasniva na vjerovanju da se snagom riječi s oboljelog, naročito djece, otklanjaju različite bolesti, poput uroka, ujeda zmije, boli u stomaku i drugih oboljenja. Ranije je postojalo i vjerovanje da se bajalicama otklanja uticaj ’’zlih očiju’’ koje mogu da ometu napredovanje pčela, mlječnost krava itd. Poznato je da žene to rade i kad su u pitanju djeca, gašenjem ugljevlja i brojanicama, zatim pravljenjem talismana za koje se koriste vučji zubi, zmijska košuljica, tisovina, koje su potom mališani nosili uz sebe radi zaštite. Brojanice se zasnivaju na vjerovanju u moć biljs i snagu riječi, objašnjava Azemović.
Po njegovim riječima, brojanica koja se izgovara da bi pčele davale bolji prinos meda glasi: ’’Omane, med mi domami, vratiče, med mi navrni, zovo, med mi dozovi s visoke planine s čiste gore, Bogu se molim svoje da mi dade, tuđe ne tražim’’.
-Bilo je i pojava da se oboljelima prave zapisi kod hodža zarad iscjeljenja, posjećuju se crkvišta i turbeta, gdje se ostavljaju prilozi, a taj običaj je zadržan i danas u nekim krajevima, kaže Azemović.
Pribjegavanje salivanju olova i pravljenju zapisa naročito je učestalo u posleratnim godinama, kada su mnogi potražili spas kod vidovnjaka, hodža i bijelih magova. U rožajskom kraju se još u velikoj mjeri zadržao običaj da se osobama koje su, navodno, ’’nagazile na đavolje kolo’’ saliva olovo. Iako mnogi magiju smatraju grijehom, pomoć te vrste podjednako traže i pravoslavci i muslimani. U salivanje olova su najviše upućene starije žene. Interesantno je napomenuti da čarobne riječi koje se izgovaraju tokom tog rituala starice nerado otkrivaju drugim osobama, jer postoji vjerovanje da one gube magičnu moć ako ih još neko sazna. U poslednje vrijeme većina stanovnika grada na Ibru grijehom smatra i gatanje u šolju.
-Svete knjige zabranjuju vradžbine i gatanje, a gledanje u šolju se u vjerskim krugovima smatra velikim grijehom. Iz tog razloga u poslednje vrijeme je sve manje onih koji okreću šolju da bi u njoj pročitali sudbinu. Smatram da je vjera u Boga jedino ispravna, a da je sve drugo lažno i nestvarno, kazala nam je jedna starija Rožajka.

Vera Ratković

RIJEČ GRAĐANA

Svaki đavo se bogati na račun sirotinje

ĆAMIL MUSIĆ:
-Magija je u džepu i do blagostanja se može doći samo uz pomoć novca, a ne nekakvih vradžbina ili gatanja. Ovo je vrijeme u kojem se ljudi bave svim i svačim samo da bi se okoristili. Tim pojavama su najviše podložni pošteni i naivni koji vjeruju u magičnu moć i očekuju da uz pomoć nečeg nepostojećeg preko noći promijene život. Svaki đavo se pojavio samo da bi se na račun sirotinje obogatio. Ranije, kad se bolje živjelo, niko o tome nije govorio, a sada narod traži izlaz u svemu, pa i u magiji.
SAFET KURPEJOVIĆ:
– Nikada nijesam tražio pomoć od vračeva i magova, ali moji članovi porodice vjeruju u njihovu moć pa se dešava da često obilaze te ljude, naročito žene koje izlivaju olovo. Smatram da ta vrsta ’’lijeka’’ nikome ne može da pomogne. Meni se ne dešavaju takve stvari, pa ne mogu ni da vjerujem u nešto takvo.
ADLIJA AGIĆ:
–Nijesam sujevjerna i ne vjerujem ni u kakvu magiju. Po mom mišljenju, u takve stvari vjeruju ljudi labilnog karaktera. Treba vjerovati samo u Boga i ni u šta više.
ĆAZIM NURKOVIĆ:
–U vradžbine ne vjerujem. Time se bave prevaranti koji obmanjuju narod i imaju samo jedan cilj- da se domognu sirotinjskog novca.
RUŽDIJA DAUTOVIĆ:
– Svako ima pravo da vjeruje ili ne vjeruje u magičnu moć pojedinih ljudi. Nijesam nikad došao u situaciju da tražim od nekog tu vrstu pomoći, pa zbog toga i ne mogu da vjerujem da takvo nešto postoji.

14.05.2008.

Urbane varalice

 

Kriza koja je devedesetih godina potresala Srbiju, prema mišljenju stručnjaka, ostavila je duboki trag na ljudsku psihu i navikla Srbe da utehu i nadu za teške situacije u svom životu pronalaze u raznim altrernativama. Otuda se mnogi ljudi u Srbiji, među kojima i intelektualci, okreću raznim vrstama magije, koje po svojoj definiciji nude brz put do rešenja životnih problema. Bez obzira što istočna Srbija spada u najzaostaliji i najsiromašniji deo zemlje njihova primitivna verovanja zavladala su Srbijom.Kruži fama o njihovim moćnim ljubavnim činima iako statistike govore da je među vlaškim stanovništvom broj razvoda najviši u zemlji?!.No,  nikog ne zanima istina, svako vjeruje "da tu ima nešto!".Vlaške vračare, iako toliko "moćne" (leče čak i narkomaniju a verovatno i AIDS) ne mogu stati na kraj bračnim brodolomima niti drugim životnim problemima.Ali zato znaju rešiti svoje, posebno financijske.

- Ljudi su, zbog svega što nam se dešavalo tokom teških godina, izgubili svoj identitet, a da do danas nismo uspeli da stvorimo novi. Porodica u našem društvu nije glavni nosilac socijalizacije ličnosti, obilujemo sa odraslim ljudima koji nisu sazreli do kraja i ne znaju da snose odgovornost za sopstveni život. Uz to, odlazak kod psihijatra kod nas je još uvek tabu tema, a same ustanove rade u jako lošim uslovima. Tako da je sve to, a posebno one ljude koji su skloni sugestiji, gurnulo u krilo magije. Naravno, što su ljudi primitivniji, skloniji su verovanju - kaže za „Blic“ antropolog i sociolog Čedomir Ćupić.
On napominje da se u Srbiji danas sreću tri vrste magije, u klasičnom smislu reči, koje vode poreklo iz tradicionalne kulture i koje su preživele zahvaljujući specifičnim kulturama pojedinih krajeva u našoj zemlji. Međutim, posećenost ovih magova jasno govori koliko su ljudi u našoj zemlji mentalno odrasli. Pored vlaške magije, koja je tipična za istočnu Srbiju, ali se sreće i u južnoj Srbiji, tu su i takozvana muslimanska magija, tipična za Sandžak i Kosovo, ali i čergarska magija“, čije vračeve možete pronaći u gotovo svim selima Šumadije i Vojvodine, ali i u okolini same prestonice.
Istraživanja etnologa pokazuju da vlaška magija, koja je ovih dana dospela u žižu javnosti, slovi za jednu od "najmoćnijih", a „čini njenih magova mogu skinuti samo oni sami!“.
- Kako se tvrdi, vlaške vračare za gotovo svaku stvar ili problem u životu imaju obred. Kako su u Vlaha svetovi živih i mrtvih čvrsto povezani tako se i najbrojniji obredi odnose na održavanje ovih veza, u kojima mrtvima pripada posebno poštovanje. Oni koji im se obrate za pomoć navodno rešavaju i ljubavne i novčane probleme??? - objašnjava etnolog Miloš Matić iz Etnološkog muzeja u Beogradu.
Pored raznih lečenja od neverstava, ljudi se Vlajnama, kojih ima u svakom selu istočne Srbije, obraćaju i za „recept“ protiv narkomanije i alkoholizma, ali i sifilisa. U vračanjima, za koja su posebno pogodne raskrsnice, najčešće koriste oštre predmete, poput srpa, kose, noža, vretena, sekire i igle, zatim razno bilje, ali i predmete poput katanca, donjeg veša, fotografija, crvenog konca, belog luka, meda, a posebno mesto zauzima takozvana mrtvačka voda kojom se kupaju mrtvaci.
Za razliku od vlaške, muslimanska magija počiva isključivo na čvorovima, koji se vezuju za proroka Muhameda. čvorovi se koriste za razne kletve, koje gube snagu ako žene magovi otvore jedan po jedan čvor ili jednostavno komplet od više njih bace u vatru uz odgovarajuće rei. Za razliku od recepta za rešavanje nesreća, za napredak u životu ova magija nudi hodžine zapise i amajlije. Pojedine hodže na pergamentu pišu svete rečenice iz Kurana koje su po njima potrebne za određenu osobu i koje će ih štiti u životu od nedaća.
- Veruje se da se time mogu i miriti zavađene familije, da nerotkinje zatrudneti, neudate se udati, a bolesni ustati iz postelje. Zbog čuda kod ovih magova jednako idu i pravoslavci. Međutim, ova vrsta magije produkt je našeg podneblja, dok je sam islam ne priznaje - kaže antropolog Cupić.
Čergarske ili ciganske vračare svoje seanse započinju otvaranjem karata ili gledanjem u šolju, postavljajući tako dijagnozu.
- Pasulj je takođe njihov poznati rekvizit za gatanje, a kroz njega opisuju osobu, proriču sudbinu..., a služi im i da vide koliko su nekome pomogle - objašnjava Cupić. Najtipičnije ciganske bajalice, koje su izgleda vremenom preuzele i druge dve vrste vračara, sastoje se od spravljanja flaše u kojoj je u vodi gašeno ugljevlje. S tom opremom čovek ide na obližnju reku, Ciganka baja, čovek prosipa vodu, a niz reku odlaze sve njegove muke.

 


Urbane varalice


Da prestonica ne zaostaje po verovanju u magiju, i to ne čak samo u onu moderniju preko TV ekrana, pokazuje i statistika MUP-a. Tokom 2006. godine u Beogradu prevaranti su najviše zaradili zloupotrebom i falsifikovanjem platnih kartica, a odmah na drugom mestu skidanjem crne magije. Takozvani vidovnjaci, vračare i gatare neke od svojih žrtava ojadili su i za iznose od po nekoliko stotina hiljada evra.

 

Nedostatak osnovnog obrazovanja - plodno tlo za lakovjerne

 

Od oko 7,5 miliona građana Srbije njih više od 1,2 miliona nema osnovnoškolsko obrazovanje, a 3,5 posto potpuno je nepismeno...
To je objavio beogradski časopis "Biznis i finansije", a prenijeli u utorak beogradski elektronski mediji.

Prema podacima srbijanskog Zavoda za statistiku, više od 227.000 stanovnika Srbije potpisuje se palcem, 126.127 građana završilo je od jednog do tri razreda osnovne škole, dok 898.847 stanovnika ima između četiri i sedam razreda osnovne škole.

Rezultati testova čitanja u Srbiji pokazali su da je 40 posto onih koji se izjašnjavaju kao pismeni, ustvari nepismeno, dok je na testu pisanja taj postotak još veći.

Srbija je jedina zemlja u Evropi u kojoj se za posljednjih 15 godina smanjio broj visokoobrazovanih i tako danas sedam posto građana ima fakultetsku diplomu.

Godišnje u Srbiji ostane nepopunjeno 10.000 slobodnih mjesta u srednjim školama, iako je to školovanje besplatno, a prema procjenama kapaciteti 15 raspoloživih škola za obrazovanje odraslih tek za 150 godina mogli bi opismeniti nepismene i polupismene.

S izdvajanjem oko 3,8 posto bruto nacionalnog dohotka za oko pola miliona učenika Srbija je među zemljama s najnižim izdvajanjem za obrazovanje u Evropi.

10.05.2008.

Bogumilski svećenik

Tamo gdje bosanska brda prelaze u stjenoviti krš Hercegovine, u dolini Lima, smješteno je selo Strmica.Danas napušteno i zaboravljeno, sa ponekom obnovljenom kućom, svjedoči da se tu živjelo i umiralo.Tek po neki nišan preostao je nakon agresije.Tačni historijski izvori ne navode postanak samog sela; zna se da je ova zemlja bila u posjedu hercega Stjepana Kosače, velmože i sjajnog ratnika, koji je zemlju širio više mudrošću i lukavim igrama nego snagom vlastite vojske.Iako su protekli vijekovi od kada je posljednji jeretik - kako ga je prozvala rimska kurija - koračao ovom zemljom, sjećanja na bogumilska doba su i dalje intezivna i ne kopne.

Graditeljska umijeća baš i nisu krasila srednjovjekovnu Bosnu.Teški ratovi stalno su potresali sve prostore ove male zemlje, koja se po svemu razlikovala od svojih susjeda.Ugarski kraljevi su najteže ugrožavali granice Bosne, poslije njih nisu posustajali ni raški carevi.Lim je predstavljao vjekovnu granicu još između zapadnog i istočnog rimskog carstva.Ime mu potječe iz latinske riječi limes, što znači granica.Bosanska jeres, ili crkva bosanska, predstavljala je osnovnu religijsku zajednicu sa najvećim brojem sljedbenika u svim našim krajevima zemlje.Svećenici su nosili ime didovi, obredi su obavljani utorkom, koji je inače sveti dan bogumila.Budući da su prezirali ovozemaljska uživanja nisu gradili velike objekte za molitvu već su većinu svojih molitvi održavali zajedno pod drvetom lipe.Inače i danas se u Bosni itekako vodi računa o lipi kao ljekovitom i dragom drvetu, o vrijednosti utorka nije ni potrebno govoriti.

Pored grada Hrsovca, koji se nalazio u blizini današnje Strmice, nastanio se did Ravuš.Narodno predanje ga opisuje kao dobrog čovjeka duge bijele brade, koji je odgajao siroče ostalo iza roditelja koje pobiše Azapi u naletu na pogranične dijelove Bosne.Azapi su bili posebna plaćenička formacija osmanskog carstva.Maleno dijete je sam odgajao, hranio ga i podučavao prirodnim lijekovima i svetostima.Osmanlije su brzo osvojile područje Strmnice, stanovništvo je primilo islam, a među prvima i did Ravuš.Malog posinka, kome ime bijaše Jago, takođe privoli u novu vjeru.Po naređenju sultana Fatiha, iznad bogumilskog guvna, sagradi se džamija koja i danas postoji, u preuređenom obliku.Prvobitna je bila sagrađena od drveta.

Did Ravuš, predan prirodi i robovanju Bogu koga spozna, u čije blagodeti povjerova, oda se pokornom i asketskom životu, posvetivši svu starost svom posinku i liječenju naroda od raznih bolesti.Najteža, u taj vakat, bi groznica.Mnogo je ljudi spasio od ujeda zvijeri, zmije, izliječio od ludila.Malog Jagu, kom predješe ime u Hasan, i dan danas najčešće ime u ovom kraju, poslao je sa turskom vojskom.

O herojstvu Hasanovu malo se zna, priča kazuje da je bio pošten.Ali jednom ga optužiše da je ukrao novac iz begove hazne.Sva opravdanja bila su uzaludna, niko mu nije mogao pomoći.Presuda je bila kratka, u zoru će mu odsjeći glavu ako ne kaže gdje je novac.Budući da nije znao, pomiri se sa sudbinom i miran leže da čeka zoru kad će se rastati sa životom.Tu večer zaplaka sjetivši se svog starog oca.Pomislio je kako će mu biti kad čuje da je mrtav, te poče da grebe rukama o šator od životinjske kože.Kako je šator bio star - popusti, a Hasan Jago pobježe kroz otvor, a da ga niko ne opazi.Trčao je cijelu noć, ujutro je izbjegao potjeru sakrivši se iza žbunja pored konjske staze.Toliko su mu bili blizu da je malo falilo da ga uhvate.Niko ga ne vidje već uzjahaše i odoše.On nastavi prema svojoj kući.Nađe oca na postelji.Zabrinuta lica saslušao je kako mu otac ispropovijeda sve šta se njemu desilo prošle noći.Znao je sve, u najmanji detalj, iako je bio daleko.Tada sakri sina u pećinu poviše sela, svaku veče donosio mu je vode sa Bjelande, prelijepog izvora blizu sela.I danas se to mjesto gdje je čekao oca zove Jagina hrid.

Kćerka bega Džafera, bogumilskog velmože koji je primio islam, bila je cura na udaju.Tako dođoše prosci i isprosiše je za lijepa mladića u Duvnu.Vjenčanje je bilo planirano u petak, dan prije pođe ona da nabere poljskog cvijeća za svatove.Tetična njena bijaše mnogo ljubomorna, te niz cvijeće pusti zmiju da ujede mladu djevojku.Zmija krenu niz travu i taman kad priđe da je ugrize, naiđe did.Svojim štapom napravi krug oko zmije i prouči brzo neku dovu.Zmija se skameni.Cura se zahvali, splete mu vijenac od cvijeća i obeća da nikada neće zaboraviti kako joj je spasio život pred vjenčanje.Malo poslije starac umrije.Dok je još mogao govoriti reče sinu da ga ukopa gore, među njegove pretke, na mezar da mu navali veliki kamen, a na njemu iskleše mjesec i zvijezdu.Osta zapisan trag na stećku dida Ravuša koji se i danas, iako dosta slabo, može vidjeti.

Kad je djevojka čula da je did preselio, posla novac da se podigne turbe, kako ne bi ostala dužna didu.Podigli su turbe od lipova drveta.Međutim, ono je brzo propalo, što zbog vremenskih prilika što zbog nebrige ljudi.Ali, mjesto gdje je vječno počivao did, ostalo je izvorište duhovne i fizičke snage svih onih kojima je trebala pomoć.

Starica Mujesira Ćato - Mehanović priča o dobrom didovom dijelu prema mladim vojnicima, koje je austijska vlast bila osudila na smrt streljanjem.Oni su se sakrili iza stećaka.Prestrašeni čekali su Austrijance.Kada začuše njegov glas iza leđa, okrenuli su se, vjerujući da im stiže najteža smrt.Vidjeli su dobrog starca odjevenog u bijelo odijelo.Sokolio ih je riječima da se ne plaše i da će preživjeti.I zaista su preživjeli.On ih je spasio.Odmah po odlasku neprijatelja momci su obnovili turbe sa jačim drvetom.Mnogi su svjedočili da su viđali Ravuša kako hoda oko mezara.Pogotovo pastiri.Sina dida Ravuša zakopaše odmah do njega.On se utopio pokušavajući da spasi dijete, koje je vodeni vir bio ponio na dno.Hasan bijaše hrabar, umrije mlad, a iza njega nije ostalo potomaka.

Turbe je postojalo do prvog svjetskog rata a tad je spaljeno.Od tada ga nikada niko nije pokušavao obnoviti, a o njegovom postojanju svjedoči samo niz stećaka poredanih jedan za drugim.Stećak dida Ravuša je prepoznatljiv.Iako ga je trava i granje progutala korovom i mahovinom, on stoji stameno i prkosi zaboravu.Da se zna da je tu nekada postojao dobri Bošnjanin koji je pomagao narodu liječivši ga od boli.U miru brda, sa prelijepim pogledom na rijeku Lim, i danas prolaznici, vjernici i znatiželjni, pored ostataka turbeta snivaju snove, uče molitve, duhovno se napajaju.U jednom trenu, u zraku kao da se začuje šapat njegovih mudri riječi - "Dico, čuvajte se zavisti!Znajte da račvast kolac u zemlju ne ide".

08.05.2008.

Bosanskohercegovačke predaje

Divija baba - po cijeloj Bosni postoji vjerovanje da u svakoj većoj jami u zemlji živi po jedna Divija baba koja radi sve što i svaka žena na zemlji.Po jednoj predaji neki je čobanin ubacio kamen u jednu takvu jamu i onda iz nje začuo: "Bogme da mi nijesu brašnjave ruke, vidio bi!".Iz takvih jama narod je često pripovijedao da se čuje zveket oklagije.Sama Divija baba je zapravo ona ista Baba koja se spominje polovinom marta kada se kazuje o Babinim hukama.Naime, po cijeloj BiH prisutno je vjerovanje kako vjetar dolazi iz jama.

Incest - Incest je među najvećim grijehovima koje kažnjava sama natprirodna sila.U Cazinskoj krajini postoji predaja po kojoj je onog dana kad su se vjenčali brat i sestra padala krvava, crvena kiša.U Kupreškom polju ima uzvišenje zvano Pogana glavica gdje su po predaji incest učinili brat i sestra a iz nje odmah poskočio i digao se na visinu Kupres.

Tri Sunca - Nekad davno, po legendi, postojala su tri sunca te zmija, koja se tada zvala krasa, i koja je letjela na krilima po zraku ispije dva i namjeri se na treće.U tom doletje gušter, zaleti se, napadne krasu, i s njom se baci na zemlju, i tako sačuva sunce.Zato Bog blagoslovi guštera, dade mu noge, i odredi da ljudi ne diraju njega niti on njih.Zmiju, pak, prokune i odredi da plazi po zemlji te joj oduze krila a kod ljudi stvori veliku mržnju prema njoj.Zato je nju sevap ubiti a guštera grehota.

Kamen - on je nekad, kako to kazuje bosanska predaja, rastao isto kao i drvo te što su bile kosti za čovjeka to je kamen bio za zemlju.Međutim, kako je narod postajao sve pokvareniji i gori kamen se zaustavio i otad više ne raste.

Kriva jelika - o ovom drvetu postoji zapisana predaja koja ga smješta na sam kraj devetnaestog vijeka.Uz njezin panj ljudi su stalno bacali grane vjerujući da im ono može izliječiti leđa.Govorili su tom prilikom: "Kriva jelo, eto tebi grane, nek me ne bole ni leđa ni grana".Tu se našao neki nesretnik koji je iz čiste obijesti zapalio te grane i nakon toga ležao bolestan šest mjeseci.

01.05.2008.

Bosanske dječije uspavanke

Dok dijete sisa ili se uspavljuje bio je običaj da mu majka pjevuši neku od uspavanki.U njima su utkane majčine želje da dijete bude zdravo, pametno, sretno i zaštićeno od svakog zla i uroka.

San u bešu a nesan mimo bešu,

uroci ti po gori hodili, travu paslu,

sa lista vodu pili, studen kamen

pod glavu metali tebi, sine, ništa ne naudili.

Dušmani ti pod nogama bili

kao konju čavli i potkove.

 

Đulbeharu ne truni mi simena

ne truni mi moga slatkoga sina

spavaj sine sinulo ti zdravlje,

sinulo ti zdravlje i veselje.

 

Majka sina u ruži rodila,

ružica ga na list dočekala.

Bijela vila u svilu povila,

medna pčela medom zadojila,

lastavica ezan izučila,

što ga ruža na list dočekala.

Nek je hitar k'o bijela vila,

što ga pčela medom zadojila,

nek je slađi i od meda,

lastavica ezan izučila,

neka uči kao lastavica.

19.04.2008.

Čudesni iscjelitelj

Ovih dana u Zagrebu gostuje jedan od najvećih arapskih iscjelitelja Mekki Torabi koji liječi dodirom ruke.Preko hiljadu ljudi okupilo se ispred prostorije u kojoj ovaj nesvakidašnji iscjelitelj liječi.Kaže da ni nauka a ni vjera nisu uspjeli dokučiti izvor njegove moći.Okupljeni ljudi sa sobom donose i flaše vode kako bi ih Mekki svojim dodirom pretvorio u ljekovite.Ljudi ga slikaju i snimaju kamerom.

-Kada osjetim da više nemam energije, gubim se, energiju potom primam iz svemira sa pet planeta - otkriva Mekki.

U Hrvatsku ga je doveo iračanin Asad Sabo koji već dugi niz godina živi u Hrvatskoj.Prije godinu dana obolio je od tumora gušterače.Klasična medicina, kaže, više mu nije mogla pomoći.Obratio se Mekkiju.

-I stvarno nakon dvadeset dana nestao mi je tumor, uz zadovoljan osmjeh otkriva Asad, imam dokumentaciju o svojoj bolesti iz Njemačke i tu Hrvatske".

Mekki za razliku od većine ostalih iscjelitelja ne naplaćuje svoje usluge.

-"Ja sam običan čovjek, Bog je meni poklonio taj dar a ja moram pomoć pokloniti ljudima.Da ja prodajem ono što je meni Bog poklonio, to je nemoguće".

Preko četiri tisuće ljudi diljem svijeta, kaže Asad, imaju dokumentaciju koja dokazuje da je njihova bolest nestala nakon Mekkijevog dodira.On će u Zagrebu, na slavonskoj aveniji, ispred Europa trade-a iscjelivati još dva dana.

 

O njegovu posjetu možete vidjeti i snimak na - hk.youtube.com/watch?v=BAtV6IqTRE4 - 70k -

18.04.2008.

Narodna medicina

Ako koga glava boli, ima vrućicu, ne može jesti ili ga obuzela velika tromost, tad vele ljudi u nas, da je urečen.Mora se dakle izliječiti "vuročnom vodom", koja se načini ovako: Uzmu se tri žlice vode i u nju se bace tri žarka ugljena.Ako ugljeni potonu, tad je onaj, kome je voda namjenjena doista urečen.U obrnutom slučaju nije.Tom se vodom operu tri ugla od stola, tri žlice, tri stakla na prozoru i tri ključanice.To se sve pere unakrst i odozgo prema dolje, a kod toga se govori: "Ako te djevojka urekla ili momak, neka im padne vjenac nevinosti sa glave (tojest da bi ona postala kurva, a on kurvar); ako li žena ili muškarac, neka budu nepoštovani od drugih".Zatim se moli obrnuto očenaš, počne se sa amenom a završi sa oče naš.Onaj, koji je urečen, neka se ovom vodom unakrst umije i tri puta gucne, pa će bolest nestati. (Hrvatska).

 

Kad čovjek oteče na kojem dijelu tijela ili mu se ispnu čirovi, tada treba to "pregovoriti" ili izbajati.Pregovarati ne može svaki, već samo takozvani vrači, koji svoj posao svrše ovako: na onom mjestu gdje čovjek boluje, načini palcem tri križa i kod toga izgovaraju riječi: "Iz ništa si nastalo, u ništa se pretvori".(Hrvatska).

Ako boli neprestano glava, onda kažu "razvila se!" te neke žene znadu da je saviju.Privežu glavu maramom preko čela pa na dvije strane prometnu drvene kašike, onda savijaju maramu okrećući kašike, dok mogne bolesnik trpjeti, i tad je "razvijena" glava pošla na svoje mjesto. (Crna Gora).

Ako djetetu izađu bage (škrofule), onda kakva stara žena iznese ga na prag u veče, kad se zvijezde pojave, pak mu otečeno mjesto prekriži s verigama govoreći: "noćas zvijezda i žlijezda, sjutra ni žlijezda ni zvijezda"(Crna Gora).

18.04.2008.

Crnogorske narodne predaje - Pustolovica

U ni jednom kraju Crne Gore ne govori se toliko o pustolovici kao u primorskoj nahiji, osobito u Baru.Koga god sam do sad o njoj upitao, svaki mi čuda i strašila o njoj priča.Ona je, kažu, ženskog lika, dugih kosa, a noge su joj kao u koze.Prosti narod vjeruje, da ona ima neko platno, sa kojim može obaviti čovjeka i odnijeti, stoga se od nje vrlo plaše.Pojavljuje se samo u jesen i zimu, ali posve rijetko.

U okolici barskoj može se čuti, đe viče dva do tri puta na godinu, i to uvijek noću; glas mjenja na razne načine - sad kao čovjek, pa kao koza itd.Ako joj se čovjek odaziva istim glasom, ona se njemu primiče.Mnogi pripovijedaju, kako su tim načinom imali stradati od nje, da se nijesu u drače sakrili, i tako se izbavili, da ih u platno ne umota i odnese.Narod, kad čuje, da se pojavila, tumači da će rat.

Ako ćemo istinito doznati, što je pustolovica, u stvari nije drugo već neka noćna ptica, malo viša od goluba, kako sam se uvjerio od više pametnih ljudi, koju su je izbliza gledali.Paroh iz Zatrijepča (blizu Podgorice) kazivao mi je, da su noću dolijećale te iste ptice na prozor, kad bi zameo veliki snijeg, te su onakim glasom zavijevale kao što ih u Baru čujemo.Glas pustolovice može se čuti u duljinu od dvije ure.Jedan Baranin također tvrdi, da su na njegov glas dolijećale dvije pustolovice pred kućom na stablu te je ispalio pušku, da ih ubije, ali ih nije zgodio; bile su, kaže, koliko srednja kokoš.

14.04.2008.

Hidžama

Zahvaljujući dr.Merimu Omerhodžiću, poznatom neurokirurgu KC "Koševo" u Sarajevu i zaljubljeniku u drevnu medicinu, ponovo je zaživjela stara metoda liječenja isisavanjem krvi iz organizma.Intezivno tragajući za novim izvorima znanja u alternativnoj medicini doktor Omerhodžić proučavao je hidžamu dvije godine u Medicinskom centru u Medini.Iako mu se ova metoda na početku činila primitivnom, s vremenom je shvatio neprocjenjiv značaj alternativnog liječenja.Certifikat kojim mu je odobreno da primjenjuje ovaj narodni recept, doktor Omerhodžić dobio je 2006. godine, čime je postao prvi ljekar za liječenje hidžamom na našim prostorima.

Hidžamom se liječi tako što se na brojna mjesta po tijelu postave posudice, a zatim se ispuštanjem zraka iz njih stvara vakuum, usisana koža puca, što izaziva isticanje krvi.

-Kada se skinu posudice, ostaje crveni trag od nakupljene krvi ispod kože.Ta krv je u početku veoma tamna, pa se isisavanjem ponavlja sve dok ne posvjetli, objašnjava dr.Omerhodžić i dodaje:

-Smatra se da je ta krv ispod kože "prljava", puna toksina koji se na ovaj način eliminiše iz organizma.U prilog tome govore i suvremene naučne studije u svijetu a analize pokazuju da postoji razlika u sastavu krvi iz prsta i one uzete metodom hidžame.

Doktor Omerhodžić kaže da se hidžamom, koja reguliše protok energije u krvi, otklanja hladnoća, vlaga i otrovi iz organizma, a zahvaljujući tome i bol nestaje.

-Ovom drevnom metodom uspješno se liječe lumbago, bol u rukama, ramenima, nogama, krstima i mišićima, ali i stomačne tegobe, glavobolja, migrena, nesanica i zaustavlja povraćanje.Hidžama pomaže pri zarastanju rana i smanjuje povišeni krvni pritisak.

Sarajevski stručnjak napominje da se ovom metodom aktivira ljudski organizam u cjelini, pojačava memorija a preventivno djeluje čak i na ludilo.Preporučuju hidžamu jednom godišnje i to prije toplih dana, najbolje krajem maja i početkom juna.Tretmani traju oko pola sata, a u liječenju šećerne bolesti primjenjuju se tri uzastopna svakog mjeseca.

 

Hidžama kroz povijest

 

"U Bosni se za hidžamu znalo sve do pedesetih godina prošlog vijeka.Do tada je na primitivan način isisavanjem zraka kroz životinjski rog, čiji je širi kraj postavljan na kožu pacijenta, a koža se zarezivala oštrim kamenom ili nožićem.Međutim, puštanje krvi danas je medicinska metoda i spada u domen "male" kirurgije.Vakuum se postiže pomoću pumpe, kirurški skalpel koristi se za rezove, a kako postupak zahtjeva strogu higijenu, materijal je sterilan a instrumenti isključivo za jednokratnu upotrebu.Zato je najbolje da to uradi edukovana osoba, sa određenim certifikatom", ističe doktor Omerhodžić otkrivajući svoj plan da ove godine sa grupom kolega otvori Centar za tradicionalnu medicinu u Sarajevu.Namjerava da tu primjeni bogata iskustva stečena u Medicinskom centru iz Medine, ali i iz Amerike, gdje su već postignuti izuzetni uspjesi u liječenju migrene.Na web sajtu www.zdravstvo.com mogu se naći podaci koje je doktor Omerhodžić postavio o hidžami.

12.04.2008.

Sarajevske džamije u narodnoj predaji

Neki Buzadži Hadži Hasan podigao je 1585 god. džamiju u Sarajevu.O gradnji ove džamije sauvala se pripovjetka: Bio jedan buzadžija, koji bi svako jutro podranio otišavši sa buzom pred banju, da štogod zaradi.Jedne večeri se probudi i kako bijaše mjesečina, pomisli, da je zora, te pođe u banju sa buzom, a ženu nije budio.

Kad tamo stigne, ugleda nekakve djevojke, gdje kolo igraju, to bijahu vile.One mu popiše svu buzu i nasuše u prazan sud i džepove cimene od bijelog luka.Buzadžija pođe neveseo kući, sipajući iz džepova ciminu.Kad je stigao doma, probudi ženu, koja je još spavala.Ispriča joj sve šta je doživio.Pošto žena otvori sud, veoma se začudi, kad vidje mjesto cimine - dukate.Buzadžija se tome obradova pa obeća sagraditi džamiju i ženi srezati feredžu, što i učini.Pošto je sagradio džamiju, pozove ženu, da mu vidi hajrat.Ženi se džamija dopadne, ali prigovori hajir-sahibiji (dobročiniocu), što nije podigao česmu.On joj reče, da nema više novaca, stoga žena proda onu feredžu i napravi česmu.

Predaju sam čuo od 80-godišnje Kanita hanume Telalagić, koja je slušala ovo pričanje od rahmetli starice Ume Telelagić.

Spomenuta je česma stajala do prije nekoliko godina na uglu Čemerline i Logavina sokaka.U Glasniku V.S.I.V.Z (god III, str.54) zabilježio je Mustafa Hadžimulić o toj česmi ovo: U toj mahali stanovao je jedan čovjek sa svojom ženom.Kako je bio siromašan, nije mogao da kupi svojoj ženi lijepe feredže, za što ga je ona uvijek molila.Čovjek, da bi je obradovao, krijući je sabirao novce i kada je sabrao, za koliko se može kupiti dobra feredža, reče tu radosnu vijest svojoj ženi.Ali ona se tome toliko ne obradova, nego mu reče: "U našoj mahali nema nikakve česme, pa ti od tih para napravi nama česmu, a feredžu ćemo, kad mognemo, kupiti":Čovjek je posluša i napravi na uglu spomenutih ulica lijepu česmu, koju narod zbog toga nazva Feredžuša"

09.04.2008.

Bosanski Metuzalem

Na drugom kilometru od crnogorskog naselja Petnjice, u planinskom selu Radmance živi vjerovatno najstarija Bošnjakinja i osoba na svijetu, 118-godišnja Džemilja Kožar.Rođena je pred sami kraj 19. vijeka, pa se komotno može kazati kako je živjela u tri vijeka.

Na putu do Radmanaca, prohodeći kroz Radmansku dolinu, kroz koju struji svjež zrak sa Lađevca i Peštera, naš vodič Ersan Murić iz Rožaja je kazao kako je nanino selo, na 1.100 metara nadmorske visine, poznato po dugovječnim ljudima.Džemilja je jedna od najdugovječnijih, ali i najvitalnija starica, koja i dan danas svoje musafire dočekuje na nogama.

Pamti "turski vakat"

-Bujrum, vavijek je valjanom musafiru bilo mjesto uvrh ove kuće - dočekala nas je nana Džemilja sa osmijehom, da bi potom ispričala kako je u ovom kraju bilo ljudi koji su doživjeli još dublju starost.

-Ovdje dugovječnost ljudi nikoga ne čudi.Sinko, jesam ti' godina koje mi daju, ako nijesam i starija,.Pamtim turski vakat.U knjige se kasno upisivalo, više se pamtilo, a dugo živjelo.U dvadesetoj se udadoh, tada kada je nastupila Kraljevina Crna Gora.Osam godina nijesam imala djece, pa je čovjek mislio da me vrati u moj rod, al' dragi Allah dade te mu rodih petero đece, dva sina i tri šćeri.Od njih Bogu šućur imadem preko 170 unučadi, praunučadi i čukununučadi.Rasturili se po svijetu, kud koji mili moji...Ne mogu prežaljet' što sam nadživjela najstariju šćer.Imala je osamdeset dvije kada je prije dvije godine preselila na onaj bolji svijet.

 

Sve je sudbina

 

Nana Džemilja nema recept za dugi život.Radije kaže "kako nejma smrti bez suđenog dana".

-Puno sam radila, hranila se onim čega je imalo, najviše mliječnim proizvodima, zeljem i žitaricama...Samo sam dvije godine duhanila a alkohol, Bože me zakloni, nijesam ni pomirisala.Ruku na dušu, ima nešto što ljudima ovdje daje dug život ali ne znam šta.Ja bi' najprije rekla sve je to sinko od dragog Allaha, jer druge tajne nejma i ne more je bit'!.

Pri pomenu na današnji vakat i zeman, razborita i mudra nana je zašutjela.Domalo je kazala kratko:

-Ne valja, sve neka trka.Nije tako bilo nekad.Danas insan leta k'o muha bez glave.Sinko, hitnja ni Bogu nije mila, a narod ganja ona auta k'o bijesan...

Džemilja je bila poznata u ovom kraju kao veseljak.Znala je lijepo zapjevati a u mladosti, bogme, i zaigrati.

-Otkad mi šćer umrije, nestade mi avaza.Ne mogu od tuge.Do šćerkine smrti znalo se okupiti sijelo, pa bi me zamolili, a ja bi tiho, iz duše, zapjevušila sevdalinku....Kad bi nevjesta stigla u selo, ne bi mogla da prođe što je ne bi viđele moje oči i sustigla moja procjena.Ali nijesam bila hrđave duše, ne d'o  Bog, progledala bih kroz prste...Bolje je pohvaliti nego pokuditi.Svakome se mili živjeti.

U dugom životu Džemilja je predeverala sve i svašta.Najgori su bili ratovi, kaže, progona i bježanja od svakakve vojske koja je kroz Radmansku dolinu tutnjala...

-Bivalo se u zbjegove, skrivalo se i sklanjala hrana da đeca ne poumiru od gladi.Vavijek je naša vjera bila na udaru nevjere, al' dragi Allah zna za roba svoga.

 

Sačuvano zdravlje

 

Ono, čega se ova 118-godišnja starica nerado sjeća je kada je slomila nogu.

-Bilo je to prije neku godinu dana - kaže.Niko nije vjerovao da će zarasti, ni ja ova, ni doktori, kojima nerado i rjetko odem.Al' dade Bog, ustadoh i prohoda k'o dijete.Od tada, vala, ništa me ne boli.Ako ovako potraje, a jedino Allah zna, mogla bih još poživjeti.Još vidim, hodam, ponekad nešto i skuham.Đeca i unučad me obilaze i paze k'o kap vode na dlanu.Ništa mi ne fali, ni 'tičijeg mlijeka! Kako nana Džemilja dočekuje musafire, tako ih i ispraća - na nogama.

-Takav je adet, kaže i dodaje: - Samo se bolesnom insanu ne treba zamjeriti ako ostane sjediti ili ležati!

 

Selo dugovječnih

 

Krijepka i razborita nana Džemilja je imenom i prezimenom nabrojala dugovječne ljude, odajući rahmet njihovim dušama:

-Jusuf Kožar je živio 135 godina, 130 Kaja Ličina, 120 Đula Kožar, a Šaćir Ličina je prije dvije godine preselio na Ahiret u 103. godini.Toliko sam popamtila, a koliko su drugi, to ne znam.

 

Život bez stresova

 

-Ljudi su se zdravije hranili, udisali čist zrak i pili zdravu vodu, nisu imali stresova i porodice su bile na okupu.Eto, to je tajna dugovječnosti - kazao nam je 90-godišnji Avdulj Kožar iz Radmanaca.Sličnog mišljenja je i profesor Reka Ličina:

-Sve je u zdravoj vodi, hrani, zraku i umjerenom životu...Izvan Radmanaca, čovjek je izložen otrovima i stresovima!

 

08.04.2008.

Skidanje sihira na piramidi Sunca

Pronašli smo oglas gospođe Rusmire iz Sarajeva koja skida sihire na neobičan način.U njenoj seansi ključno je mjesto skidanja sihira, a to je Piramida Sunca u Visokom.Rusmira svojim klijentima nudi kompletan aranžman koji košta 165 maraka, u što je uključen prijevoz do Visokog, vodi na piramidi, pa čak sendvič i sok.

-Vas će na Piramidi Sunca energetizirati Božija energija - tvrdi Rusmira koja nam se predstavila kao član društva naučnika "Graničnih nauka BiH".

Pored Piramide ona skida sihire i "Sarajevskim svetim krugom".To je prema njenim riječima dijeljenje sadake na tri mjesta u Sarajevu i to na turbetu "Sedam braće", crkvi "Kruh sv.Ante" i sabornoj pravoslavnoj crkvi.Kako kaže, ljude je najteže privoljeti da odu do "Sedam braće", a kada pristanu sve je lakše.U Fondaciji "Arheološki park - Bosanska piramida Sunca" kažu da znaju za osobu koja na piramidi izvodi seanse, ali da i nju i njene klijente posmatraju kao sve turiste.

-Mi u Fondaciji se bavimo prvenstveno naučnim radom, ali poštujemo i razne alternativce koji dolaze u bosansku dolinu piramida - kažu u Fondaciji.

06.04.2008.

Sarajevske džamije u narodnoj predaji

Većina sarajevskih mahala naziva se po osnivaču obližnje džamije, na primjer po Armagandži Sinanovoj džamiji zove se Armaganuša, mahala oko Gazi Ferhad-begove džamije naziva se Ferhadija, po Sarač Ismailovoj džamiji nazvala se Saračeva mahala i slično.

O podizanju Čekrekči Šejh Muslihuddinove džamije u Sarajevu (sagr.930/1523) pripovijedala mi je Šerifa hanuma Kujundžija (55-60 godina, umrla 1935) ovo: Džamiju je počeo graditi obrtnik, što načinja čekrke.Ali za svoj hajrat (dobro djelo) potroši sve pare i ne mogaše džamiju dogotoviti.Ovaj posao nastavi neki terzija, ali mu ne bi suđeno dogotoviti džamiju, jer i njemu nestade novaca, prodao je čak i makaze.Napokon džamiju dovrši treći dobrotvor, koji je za izdržavanje odredio dućane, što se nalaze oko džamije.

Po pričanju mujezina džamije Hadži Hafiz Smail ef. Fazlića, osnivač Čekrčine džamije pravio je čekrke, a uz to imao kravu i prehranjivao se.Jednom na snu vidje svog oca, koji mu reče, da ode u Dubrovnik, proda kožu od krave i za svaku dlaku naplati po dukat.Kad se Čekrčija probudi, krava mu bijaše krepala.Posluša očev savjet i ponese kožu u Dubrovnik.Jedan trgovac ga zapita za cijenu kože, a on reče, da je svaka dlaka dukat.Trgovac na to reče: "Da mi je Čekrči-babino blago, koje je zakopano pod dudom, ne bih mogao platiti te kože".Čim je ovo čuo Čekrčija, povrati se kući, iskopa blago i sagradi džamiju.

Pri gradnji ove džamije majstori se prepirahu, gdje je kibla, jer se prema toj strani mora sagraditi mihrab u džamiji.Čekrči-baba pokaže rukom i pred onima majstora se ukaže Bejtullah.Među majstorima je bio i jedan vlah, koji odmah primi islam.

06.04.2008.

SANTERIA: To Find a Lover

 

1 bottle of guarana or a substitute

1 brand-new pen

1 clean piece of white paper

Buy a bottle of guarana soda pop. If you do not live in Brazil or cannot find it at a speciality food store, substitute a fruity soft drink or any kind of sticky sweet carbonated drink, such as cream soda. Drink half the bottle. Taking the pen, write a short description of the kind of person you would like to meet, or if the person is known, his or her name. Below the description, write your name and the future lover's name, or a description of the unknown lover distilled into a couple of words in the form of a cross. Pray to the Ibeji: / invoke you, Ibeji, with love and joy in my heart so you may come to my aid and make [the person's name, or if unknown, "my soul mate lover" ] fall in love with me soon. Once you have worked your magic for me, I promise that I will make an offering to you of another half bottle of sweet guarana.

Take the half-filled bottle to any plaza or place it where pedestrians pass by frequently, and leave it with your petition secured under the bottle. Do not forget to complete the bargain you made with the Ibeji!

29.03.2008.

Duhovni ratovi

MISTERIOZNA SMRT DUHOVNE ISCJELITELJKE IZ KAKNJA PDF Ispis E-mail
Autor: Magazin Aura   

 

Daj mi, Bože, večere, sa halalom stečene

Priča se da je Elsa punih pet godina vodila duhovnih rat protiv trojice "derviša" iz okoline Visokog i Kaknja  - Poslednja je bila kobna, a glasila je: "Ne čačkaj mečku..."

Sl. Sumnjiva smrt: Elsa Karahodžić

U septembru prošle godine, brzinom svjetlosti, prostrujala je vijest da je Elsa Karahodžić, poznata iscjeliteljka iz Kaknja, umrla, navodno, od sepse. Podsjećanja radi, Elsa je prije mnogo godina sa pravoslavne vjere prešla na islam, te je uz pomoć svekra naučila liječenje iz Kur'ana i salijevanje strave. Jedna od njenih sestara je ostala vjerna svojoj vjeri, te sa svojom porodicom živi u Krajini, ali se ni danas ne želi pomiriti s činjenicom da je Elsa sahranjena po islamskim običajima.

Sihirbazuša

Bilo kako bilo, kažu da je Elsa imala čudotvorne ruke, u kojima su mnogi pronašli spas. Kod nje su dolazili političari, estradne i druge medijske ličnosti i mnogi, kako je sama imala običaj govoriti, obični smrtnici. Zbog zdravstvenih problema, Elsinu pomoć su potražili, između ostalih i Svjetlana Kitić, Nino Resić i Mladen Vojičić - Tifa.

Njena neočekivana i čudna smrt iznenadila je mnoge, tim prije što je bila "zdrava kao drijen".

- Nisu to čista posla! Zar je moguće da se nakon jedne bezopasne operacije žuči njeno stanje iskomplicira, te da se pojavi sepsa - komentirali su ukućani Elsinu smrt.

Bolji poznavaoci prilika u Kaknju i Sarajevu, te Elsini najbliži prijatelji i danas, sedam mjeseci nakon njene smrti, tvrde da je ona žrtva magije, koju su joj napravili trojica derviša iz okoline Visokog i Kaknja. Poznato je, naime, da je ova iscjeliteljka punih pet godina vodila duhovni rat sa njima. Smatrali su je vješticom i "sihirbazušom", a ona njih lopovima i prevarantima.


Upozorenje

Dešavalo se da noću, za vrijeme njihovih obračuna, iz Elsine kuće odzvanjaju čudni krikovi i zvukovi. Tada se ona, navodno, borila sa dervišima, koji su je upozoravali da prekine sa prljavim poslovima.


 

Image
Prijatelji Else Karahodžić tvrde da ova iscjeliteljka nije umrla prirodnom smrću
28.03.2008.

Bosanske iscjeliteljice duše

Više od deset godina Elsa Karahodžić iz Koprivnice kod Kaknja dovama i vodom liječi ljude od bolesti za koje zvanična medicina nema lijeka. Oslobađa svoje "pacijente" od svih vrsta strahova, umora, nesanice, "sihira", nagaza, mucanja... Ovo je, inače, jedan od zadnji intervjua koje je ova poznata bosanska stravarka dala za života.

"Liječim dovama i vodom", kaže Elsa Karahodžić. "Radim to slično kao što se radi kod 'salivanja strave' jer se džini boje olova, a džini su prisutni kod svih vrsta sihira. Inače, ovaj dar liječenja prenijela je na mene moja sestra Aiša. Sve radim pod nadzorom efendije Mesuda Hadžimejlića koji želi da otvori bolnicu za liječenje alternativnim metodama. Mnogi pacijenti koji dolaze kod mene obišli su zvanične medicinske ustanove i tamo nisu našli lijek. Za strah doktori kažu da je bolest duše. Međutim, strah nikada ne dolazi sam od sebe. Treba uvijek tražiti i naći šta se krije iza njega. Bez toga nikome nema pomoći", kaže Elsa.

- Kako čaršija gleda na tvoje aktivnosti?

Ovo je trnovit put kojim sam prošla kroz mnoga iskušenja. Međutim, nisam posustala. Jedni me nazivaju vješticom, drugi sihirbašicom i drugim pogrdnim riječima, govore da varam ljude, da nikome ne mogu da pomognem, ali takve razuvjeravaju rijeke ljudi koje svakodnevno dolaze u Koprivnicu i traže moje usluge. Priče onih koje sam izlječila dovode ljude kod mene i ja im svesrdno pomažem. Istina, u mom mjestu ima i mnogo onih koji me podržavaju. Ne prave problema oko parkiranja auta u njihovim dvorištima a nerjetko za mene obavljaju poljoprivredne i druge radove da bih imala više vremena za pacijente koji traže moju pomoć.

- Moraju li pacijenti da dođu kod tebe ili postoji neki drugi način da im pomogneš?

Pacijent ne mora da dođe. Neko od njegove rodbine, prijatelja ili poznanika treba da mi donese njegov donji veš, čarape i, ako se radi o glavobolji, obavezno maramu ili kapu. Nakon moje seanse dovoljno je da pacijent na sebi taj veš zadrži jedan sat, mada je djelotvornije da ga duže nosi.

- Lječiš li samo u svom domu ili odlaziš u kuće pacijenata?

Uglavnom pacijenti dolaze kod mene. Svega desetak puta išla sam u tuđe domove i to kada je trebalo "raditi" okućnice. Lupa, galama i neidentifikovani glasovi plašili su ljude u takvim objektima. Moja misija bila je uspješna. Ljudi su oslobođeni strahova, a u jednoj od kuća spriječeno je krvoproliće. Zbog sihira je jedna žena nožem pokušala da usmrti svoju majku. Danas takvih problema više nema. Inače, najradije ne idem nikuda iz svoje kuće.

- Kako zvanična medicina gleda na tvoje aktivnosti?

Kao i svuda u svijetu, smatra nas šarlatanima. Međutim, ja nikome nisam rekla da ne treba da se obrati doktorima. Naprotiv, u traženju lijeka za sebe treba iskoristiti sve mogućnosti. Onaj ko nekome ne može da pomogne ne treba da laže druge koji imaju moć da nekog izliječe. Primjera radi, imala sam jednu pacijentkinju kojoj su doktori rekli da mora da operiše srce da bi preživjela. Nakon nekoliko seansi kod mene bolovi koje je osjećala u srcu počeli su da jenjavaju, a poslije dužeg lječenja danas se osjeća dobro. Nije operisala srce. Drugog pacijenta doveli su mi vezanog sa psihijatrije. Međutim, nakon prvih terapija on osjećao bolje. Danas često navrati na kafu. Jednoj pacijentkinji doktori su rekli da joj se nikada neće osjećaj za dodir, miris, toplotu, radost, tugu... ali nakon treće seanse koju kod mene počela je da plače i da se smije. Mojim terapijama vratila su joj se sva čula. Osjeća dodir, toplinu, raspoznaje mirise.

- Da li je bilo zahtjeva da se naučno ispitaju tvoje sposobnosti?

Za tako nešto nema interesovanja. Doduše, niko ne ometa moj rad. Ako neko vjeruje u nešto i nakon toga dođe do očekivanog mira i poboljšanja zdravlja, zar mu treba izmicati posljednju slamku spasa?

- Kakva je struktura tvojih pacijenata?

Nema ko ne dolazi - od običnih ljudi svih nacionalnosti do onih koji javno osuđuju alternativce. Pored ljudi iz Bosne i Hercegovine dolaze mi pacijenti iz Njemačke, Francuske, Škotske, Amerike, Australije...


Naša ekipa zatekla je kod Else Karahodćić S. O. iz Kaknja. Pitali smo je zašto se obratila baš Elsi.
"Osjećala sam veliki strah i nešto me je tjeralo da izvršim samoubistvo. Ruke su mi trnule kao da mi hladna krv teče kroz vene. Bilo šta da sam gledala nije mi izgledalo onakvo kako bi stvarno trebalo da bude. Na noge nisam mogla da se oslonim. Osjećala sam samo strah, strah i strah. Nisam mogla da spavam... Otkako sam počela da dolazim kod Else, sasvim sam druga osoba. Nema više straha, normalno spavam, mili mi se da živim. Prije Else išla sam doktorima - nisu mi mogli pomoći. Govorili su da se radi o anemiji, davali su mi infuzije nakon kojih mi je bilo dobro sat ili dva, i opet se sve vraćalo na staro. Zahvaljujući Elsi, ponovo živim", kaže naša sagovornica.

26.03.2008.

Kad estradnjaci polude

Malo pomalo u medijima se pojavi neki od natpisa u kojem se govori da i estradnjaci u svom jadu i čemeru posežu za uslugama vračara i hodža kako bi im ovi pomogli ili rješili njihove mnogobrojne probleme. Tako se protekli godina moglo dosta pročitati o vračanju Zlate Petrović, Suzane Jovanović, o sada već pokojnom Amiru Rešiću - Ninu koji je javno pohvalio neke od bosanskih iscjelitelja koji su mu pomogli... neki od nji su skloni posjećivanju turbeta i tekija poput Amele Zuković, Indire Radić, Ane Bekute.. Sva dosadašnja istraživanja o sujeverju pokazala su da su njemu najviše skloni estradnjaci i sportisti, čija glad za novcem i slavom nema granice a ni načini da ih zadrže.

 

 Jadna "kraljica"

 

U dvorištu privatne kuće jednog sarajevskog derviša u prvim večernjim satima iz bijesnog džipa izašla su dva krupna i nabildana mladića, kratkih frizura, gangsterskih manira. Tražili su ne pitajući za cijenu da primi njihovu prijateljicu.

-Nije joj dobro. Poslali su nas do vas - kazao je jedan od dvojice momaka.

Nekoliko trenutaka kasnije pred dervišom se pojavila elegantno odjevena (ako je to ikako moguće poznavajući njen neukus) Seka Aleksić, poznata folk cajka. Ništa od minjaka i provokativne garderobe! Djelovala je izgubljeno, a izgledala je kao iscijeđen limun.

-Nema sihira, niti ograme. Ne vode te ni džini, ali poveo te je asiluk - kazao je sarajevski derviš ovoj cajki. On tvrdi da je nesretna djevojka pala u velike krize, koje su posljedica porodičnih i poslovnih problema.

-Na nju se navalilo ogromno breme, a ona se sa tim ne može da nosi. Roditelji, iako su joj pomagali cijeli život, pa i dobar dio rodbine, od nje su digli ruke. Uz to se upustila u neke, nimalo poželjne ovisnosti. Molim Svevišnjeg da joj pomogne moja zaštitna hamajlija - dodaje ugledni sarajevski duhovni iscjelitelj.

Nažalost, nismo mogli doznati da li je riječ o drogi, alkoholu ili nečem trećem.Njeno majčinstvo je ugroženo zbog burnog života u mladalačkim danima. Sa 26 godina proživjela je više nego žena srednje dobi. Sumnja se na česte abortuse?!.

Seka Aleksić, ćerka majke Ibrime i oca Milorada iz okoline Zvornika, rano se osamostalila. Kao četrnaestogodišnjakinja je počela zarađivati kruh za sebe i porodicu u prnjavorskoj kafani "Europa". Zbog pjesme je napustila i srednju školu. Sa jedva osamnaest godina udala se u Švicarsku, ali se ubrzo i razvela. Vratila se u Bijeljinu, gdje je jedno vrijeme pjevala po kafanama, a slušala upute jedne tamošnje proročice, koja joj je najvaila estradni uspjeh ali i nesretan život.

Od tada obilazak gatara, vidovnjaka, astrologa i hodža postali su i ostali Sekina navika... Ona se užasno plaši sutrašnjice i ciganske kletve. Te strahove pokušala je otkloniti jedna stara nana iz okoline Srebrenika salijevanjem strave. Salila joj je devet strava i navodno otjerala strahove od nje.

Kako su je posljednjih mjeseci počeli stizati maler za malerom (najnoviji album Aspirin nije izazvao očekivane pozitivne reakcije, u ljubavi joj ne cvjetaju ruže, a posjete na koncertima su prepolovljene), popularna cajka pokušava kompas pronaći kod vidovnjaka i hodža.

17.03.2008.

Bosanska prijestolnica ezoterije

Novinari magazina Aura prije nepune četiri godine napravili su zanimljivu reportažu o najmističnijem gradu Bosne i Hercegovine - Visokom, koji bi, pored lokacija piramida, mogao postati i raj za one koji žele okusiti čari ezoteričnog i mističnog.

U vrijeme naše posjete, nažalost, nismo pronašli, valjda, najneobičniju proročicu na svijetu. Riječ je o Diki iz naselja Helena, koja proriče sudbinu gledajući u tepsiju, jutarnju rosu, pa čak i maglu. Ona izvrne praznu tepsiju naopako, nešto prouči u sebi, a onda počne pričati o zdravlju, poslu, ljubavi, finansijama...

Od travara najpoznatiji je Muhamed Smajić, zaljubljenik prirode i narodni liječnik, koji sam skuplja, suši i prerađuje bilje. Jedini bioenergetičar u Visokom je Alija Hasanović iz Vareškog Polja. On ima posebne dane u sedmici kada radi sa pacijentima i, kaže, najbolja reklama su mu usppjesi koje je postigao u liječenju oboljelih iz svih krajeva BiH, pa i Balkana.

Najbrojniji su, čini se, vjerski iscjelitelji, uglavnom hodže, hadžije i bule. Svi oni imaju svoje metode liječenja Kuranskim dovama i surama. Najpoznatiji su Hadžimejlići, polubraća Muhamed-Hamica i Sirija, koji su u Radinovićima sagradili, odnosno obnovili tekije. Zanimljivo je da je osnivač ove tekije njihov otac šeih Vefik ef.Hadžimejlć (1931. godina). Kada su ga na samrti pitali hoće li biti još šejhova poput njega, hodža je samo odmahnuo rukom.

-To je značilo da neće biti - objasnio nam je Muhamed Hadžimejlić, kojeg posjećuju državnici, zdravstveni radnici, biznismeni, estradni djelatnici, obični ljudi... Svi traže savjete, lijek ili zaštitu.Tokom minulog ljeta, između ostalih, tekiju su posjetili Kemal Malovčić, Indira Radić, Ana Bekuta, Zdravko Čolić...

U Moštrama se nalazi hodža Meho Kurspahić, a na Bucima Hemo Alihodžić koji pravi zapise i hamajlije. U centru Visokog, pored "Klasove" prodavnice u svojoj kući narod liječi i pomaže i pomaže mu hodža Mevludin Salihamidžić, koji se nedavno iz Kaknja preselio u ovaj grad. Za njega kažu da zapisuje ljudima, naročito onima koji ne mogu imati djece. On sam ima sedam kćeri...?

Dosta uspješna i poznata je i hadži-bula Zehra Džafić, koja se nalazi na Bucima, mjestu prema Kiseljaku. Ona uči kuranske dove na tespih i hamajlije. Sa sinom Mensurom redovno dolazi u visočku tekiju.

U Visokom je oduvijek bila rasprostranjena pojava salijevanja strave. To je jedan psihološko - sociološki efekat, gdje se salijevanjem strave uvjerava osoba koja je pretrpjela strah ili bila žrtva sihira - da joj je potrebna pomoć. To je pagansko vjerovanje i u Islamu se smatra haramom. Jedan među rijetkim u Visokom koji više od 25 godina liječi salijevanjem strave, hadžija Omer Softić, tvrdi da je strava lijek koji je izliječio mnoge bolesnike. Posebno one koji su se prepali ili nagazili na sihir.

-Ima doktora, profesora, hodža, inžinjera...kojima sam pomogao. Čak mi doktori iz Sarajeva šalju svoje bolesnike oboljele na živcima. Nakon tri moje strave - na glavu, trbuh i noge - takvi ljudi najčešće ozdrave - kazao nam je hadžija Softić.

17.03.2008.

Postanak ljubavne magije

Prije mnogo godina, prije trideset hiljada godina, na Zemlji su bila džinska duhovna bića koja su osnovala drevnu Atlantidu.Taj njihov kontinent sačinjavalo je sedam ostrva, a na svakom je bilo po deset vrsta crvene magije.Atlantida je bila u obliku ruže.Pošto je Zemlja tada još bila užarena, dali su joj simbol crvene ruže.Svako od ovih ostrva imalo je svoj grad, a glavni grad svih sedam ostrva bila je Atlantida.On nema veze sa crnom magijom, već samo sa crvenom.Istina je da su džini nekada htjeli da praktikuju i crnu magiju, ali bi bili kažnjavani.Tako je ostala samo crvena magija o kojoj sada i govorimo.

Zapamti, o čitaoče, drevna Atlantida je imala izuzetno naprednu civilizaciju i znanost, ali su se njeni stanovnici služili crvenom magijom, pa ju je Uzvišeni Allah uništio tako da je potonula potpuno i sada je tu more i nema traga od te civilizacije.Gdje god je bio nered i smutnja i gdje su ljudi i džini prelazili granice zla, oni su uništavani, a to je spomenuto na više mjesta u Kuranu plemenitom.U njemu se spominje da su uništeni narod Ad, narod Semud, Nuhov narod, kao i Lutov jer su prelazili svaku granicu zla.

U Atlantidi je bilo jedno mjesto gdje je gorio vječni plamen, kao i što sada ima mjesta gdje plamen gori stalno.Ispod tog mjesta gdje je gorio plamen bio je Iblisov (Sotona) hram.U tom Iblisovom hramu bile su knjige o crvenoj i drugoj magiji.Poslije potopa većina knjiga o crvenoj magiji je uništena zajedno sa tim bićima.Ali u Iblisovom hramu ostalo je nešto knjiga koje je Iblis razdijelio svojim sljedbenicima, a najviše šamanima...

Prijatelju, drevna Atlantida je bila veoma jaka civilizacija.Neki od džina su vrsno poznavali medicinu.Bilo je džinova koji su bili izuzetno vješti majstori u izradi nakita i drugih stvari.Zatim, bilo je vrsnih govornika - vaiza, džina mudraca i svih drugih kao i što ljudi ima svakojakih.Rekli smo da je Atlantida bila u obliku ruže koja asocira na nešto lijepo i na ljubav, odnosno zaljubljenost.

Bijela ruža je mirisnija od crvene.Crvena asocira na zaljubljenost, a bijela na ljepotu i svjetlost i ljeubav prema Uzvšenom Gospodaru svjetova Allahu.Značajno je da svojstva bijele poništavaju zla crvene ruže.Naprimjer, vodica od bijele ruže je lijek za više od hiljadu bolesti.Od crvene se pravi sok, takozvani himber, na koji sahirini (čarobnjaci) mogu bajati određene riječi i formule, pa kad ga neko popije - zavoli neku drugu osobu.Dok na sok od bijele ruže ne mogu ništa bajati.Od vodice bijele ruže sahirini bježe ko đavo od trna.

Iz knjige Korist svih koristi autor Hadži Mustafa Čajlaković

13.03.2008.

Orijentalna magija

Mistika Bliskog istoka velika je zagonetka za zapadnu civilizaciju, a arapska magija neiscrpna je riznica tajnih rituala, vradžbina i učina.Najteže i najpogubnije magije u arapskom svijetu su sihiri koji se rade sa mrtvačkom vodom.Ukoliko se nekom želi nauditi, i to tako da se ta osoba teško razboli, bacaju se učini napravljeni od kose mrtvaca.Onaj na koga su usmjereni postaje nemoćan, bezvoljan i želi da umre.

 

U arapskim zemljama život je organizovan u skladu sa modernom civilizacijom, ali sve one uspjele su da sačuvaju tradicionalne vrijednosti obitelji, društva i vjere, ali i drevne tajne čuvene arapske magije.Jusuf Al Nahan iz Abu Dabija otkrio na m je dio mistike u vezi sa arapskom magijom.Jedna od najzanimljivijih priča o čarobnjaštvu govori o tome kako su Židov Lubaid i njegove kćeri začarale Poslanika Muhameda.

-"Postoji predanje da su Poslanika Muhameda začarali vezujući mu jedanaest čvorova u kosi.Od toga on se razbolio, te bi i umro da mu Allah nije poslao meleka Džibraila, koji mu je otkrio dvije molitve uz čiju se pomoć oslobodio učina.One su zapisane i u Kuranu, i pomoći njih ljudi mogu da se oslobode zlokobnih sihira", tvrdi Jusuf.

Kada je riječ o arapskoj magiji, neizbježna tema je priča o džinnovima.Njih ima svuda, pa čak i mnogo više nego ljudi na svijetu, a mogu biti dobri i loši.

-"Džinni su raspoređeni kao plivači, letači, oni koji jašu na vjetru, a mogu biti oba spola.Njihov životni vijek veoma je dugačak, a trude se da žive slično kao ljudi, pa čak i ratuju.Jedni napadaju samo djecu, drugi žive samo na mjestima gdje ima krvi, dok se džinni koji žive uz ljude nazivaju Amiri.Podjeljeni su po plemenima na crne, plave i crvene", objašnjava Jusuf.

U Emiratima niko osim hodža ne skida arapsku magiju, a to rade samo oni koji žive asketski.

-"Hodže koje skidaju najteže učine nikada ne jedu meso i moraju fizički i duhovno biti čisti.Dok se mole i obavljaju rituale u obliku pisanja zapisa, napadaju ih demonske sile, pa je neophodno da budu jaki, izdržljivi i spremni na najveće izazove", ističe naš sugovornik

-"Sa sihirima, najjačim učinima, samo pojedine hodže znaju da se izbore, jer je Allah samo odabranima podario snagu da mogu da se nose sa najvećim izazovom i zlom na ovom svijetu", istakao je na kraju Jusuf koji se na kraju uz izvinjenje uputio na molitvu u jednu od najvećih džamija na svijetu, koja nosi ime po posljednjem velikodostojniku šeiku Zajadu.Dok je na krilima vjetra do nas dopirala molitva sa arabijskog Golfskog mora, osjetili smo iskonsku mistiku Istoka.Sa minerate je učio hodža šaljući Muhamedove poruke u visokorazvijeni Abu Dabi, kao i u velika pustinjska prostranstva.

Kažu da je arapska magija jedna od najjačih na svijetu, a mi smo u tom trenutku shvatili svu snagu podneblja u kojem se mješaju utisci o Islamskoj religiji, pustinji, moru, ali i nekom posebnom miru.

06.03.2008.

"Čuda" vlaške magije

'Jutarnji list' utorak, 22.01.2003 god.

Rozanov-Rumunj Vasile Birzan tužio je vješticu iz Bukurešta jer njezina čarolija nije uspjela i izborio se za povrat novca.

Umirovljenik iz Roznova star 72 godine. pronašao je vještičin oglas u lokalnim novinama te je platio oko 500 eura da bi iscijelila njegova žena i osigurali ženidbu njegovog 40-godišnjeg sina.

Razljutio se kad se ništa nije dogodilo nakon roka koji je vještica postavila za uspjeh njezine čarolije.

Vračaru je odmah prijavio policiji ali je ona odmah ponudila povrat novca kako bi izbjegla pravne komplikacije. (an.V.M)

06.03.2008.

NOVI PAZAR - prijestolnica magije



• Gatanje, izlivanje strava (bacanje olova u vodu), "ljubavni zapisi", dostigli neslućene razmjere • Upućeni tvrde da čak polovinu brakova "sklapaju i drže" sihirbazovi (crna magija) i hodže • Usluge od 10 do nekoliko stotina maraka.


Novi Pazar u poslednjih nekoliko godina postao je stjecište raznih vračara i magova, koji svoje usluge lakovjernima naplaćuju debelo.

Naime, ova pojava u novopazarskom kraju uzela je toliko maha da joj teško ko može stati u kraj. Upuceni tvrde da je iz dana u dan sve veci broj onih koji pokucaju na vrata nekog maga, a većina "klijenata" je sa strane - iz Beograda, Kraljeva, Kragujevca, Niša...

- Počnem da radim od šest sati ujutro i evo, nemam vremena da popijem kafu, a podne je davno prošlo. Moram tako, jer ne mogu da stignem do mraka da sve primim. Neke i vratim, jer poslije mraka ne smijem da lijem stravu (bacanje olova u vodu). A dnevno ih salijem 33 koliko mi je magijski dozvoljeno. Žao mi je kad moram da vratim nekog ko je iz Kraljeva, Raške i drugih koji nisu odavde, ali velike su gužve i ne mogu da postignem. Narod je nervozan, pun negativne energije, neki se žale da ne mogu da spavaju ima raznih muka, a ja im pomognem i poslije livenja strava su ko novi - kaže čuvena Nurija.

Plata 10.000 maraka

Prosječna dnevna zarada, opet prosječne vračare iznosi između 300 i 400 DM, što kada se pomnoži sa 30 dana iznosi više od 10 hiljada.
Ova pojava, o kojoj se zvanično ćuti, ne podleže nikakvoj kontroli, a još manje sankcijama.


Ona radi u maloj, naizgled trošnoj kućici, ispred koje su svakodnevno dugi redovi "paćenika". Nurija ovaj magijski ritual, bacanje rastopljenog olova u vodu, naplaćuje 10 nlemackih maraka po osobi.

Međutim, tu se ne završavaju zahtjevi onih koji bi da promjene sudbinu na ovakav način - putem magije. Često se u tome ide i predaleko za pojmove normalnog čovjeka u civilizovanom društvu. Ovde se takvi zovu sihirbazi (crna magija), a oni navodno mogu sve: da vrate "izgubljenog muža", ureknu ili "zavežu" određenu osobu i tako redom. Takve usluge naplaćuju se u stotinama maraka i to naravno, pravih njemackih, tako da većina "čarobnjaka" živi veoma dobro od tog "zanata". Mnogi od njih imaju veće plate od ministara, a mogu im pozavidjeti i gastarbajteri.

Upućeni u te stvari tvrde da više od polovinu brakova "sklapaju i drže" razno-razni sihirbazovi. "Ljubavni zapis" ostavlja se na vešu, intimnom rublju, a nerjetko i u postelji, na jastuku.


Mladić nadmudrio hodžu


Niko nije savršen, pa ni gatare, hodže i magovi. Pokazuje to i ovaj slikovit primer.

- Zavolio neki momak djevojku, ćerku čuvenog hodže u ovom kraju, ali ona nikako da ga primjeti. Dosjetio se momak pa "po zapis" otišao pravo kod njenog oca. Jadao se i na kraju dobio hamajlijicu za sreću. Hodža ga isprati rječima "idi kući, doći će ona sama večeras", a ne sluteći o kome je zapravo riječ. Tek pošto se sve završilo, hodža shvati da "ne treba raditi drugome što tebi nije milo" - završava priču hodžina komšinica, koja je imala iskustva sa raznim magovima i koja tvrdi da "magija može čudo da napravi".


- Donesi mi sliku njegovu, majicu ili veš i dalje je sve moj problem. On više neće drugu pogledati, a ako se i desi daću vam nešto što ćete mu dati da popije - objašnjava u telefonskom razgovoru jedna od čuvenih vračarica Aiša, a onda nastavlja priču o sebi.

- Koliko sam samo švalerskih veza rasturila više niko ne bi mogao da izbroji. Kod mene dolaze iz Njemačke, ima ih i iz Rusije. Dolaze svi, ljekari, obrazovani ljudi, policajci, a i mnoge poznate zvijezde sa estrade. Ja nikada ne pričam ko je, jer to mi nije dozvoljeno. Moram da ubilježim podatke u moj tefter da ne bih pobrkala one što ja sastavim i rastavim - kaže Aiša uvjerena u moć svojih gatki.

Odnedavno, pomoć su počeli da traže i muškarci. Kažu, oni imaju svoje razloge, koji su uglavnom poslovne prirode, da na granici prođu bez problema, da imaju više para od komšije itd.

02.03.2008.

Bosansko proročanstvo o kraju svijeta

 

"Strašni udar !

Šta je Strašni udar ?

Da li ti znaš šta je to Strašni udar ?

Tog dana ljudi će biti kao moljci raštrkani.

A brda će biti kao različito obojena i raščupana vuna.

Pa onaj čija izvagana dobra djela budu teška,

on će biti u džennetskim blagodetima zadovoljan.

A onaj kome dobra izvagana djela budu lahka,

njegovo mjesto je havijeh.

A da li ti znaš šta je to ?

Vatra žestoke vrućine.

(Prijevod sure Kari'ah ili Sudnjeg dana)

 

 

 

Prije dvije, tri decenije svjetski astrolozi su najavljivali Eru Vodolije koja bi trebala donijeti čovječanstvu mir i napredak te zauvijek zatvoriti vrata mračnoj Eri Riba. No, ulaskom u taj dugoočekivan period susrećemo se sa još gorom i crnjom budućnosti koja miriše na sve drugom osim na prosperitet i mir. Sve veće globalno zatopljenje, uništavanje ozonskog omotača, topljenje ledenih santi, sve češće poplave, tornada, tsunami znaci su zla koje nam dolazi. O mržnji među ljudima, o stalnom krvoproliću, o nemoći i bezvoljnosti vodećih vjerskih poglavara ili političara da išta poduzmu ne treba ni govoriti. Oholost je pobjedila i jedno zlo vuče drugo.

Pomalo već zaboravljena predanja iz našeg bosanskog naroda možda daleko bolje i potpunije predskazuju ono što mnogi astrolozi ne mogu ili ne žele da vide. Dapače, ona su mnogo realnija i od konstatacija vodeći svjetskih znanstvenika čije izjave često treba i zanemariti pošto dolaze iz zemalja koje u svemu vide materijalni interes na štetu cijelog ljudskog roda.

 

Kad dođe Kijamet

 

Po bošnjačkom kazivanju svaki četrdeset godina u svijetu se događa "čišćenje naroda" tojest izbije rat ili mnoge prirodne katastrofe desetkuju na desetine hiljada ljudi. Sve ovo predstavlja opomenu na koju se ljudi redovito oglušuju. O kraju svijeta ima dosta kazivanja a jedno od zanimljivijih jest i ono da iznad Kabe visoko u zraku stoji veliki kamen. Kada on padne na zemlju desit će se strašni sud. Šta se time htjelo reći postoje dva tumačenja, jedno je krajnje vjersko a drugo znanstveno - prvo je da muslimani svojom iskrenom vjerom u Allaha spašavaju svijet od uništenja. Onog dana kada i njihova vjera postane slaba kraj čovječanstva bit će neminovan. Drugo da naslutit mogućnost da se upravo na tom mjestu može očekivati udar nekog velikog asteroida.

Daleko prije zlosretnog rata na području ex Jugoslavije po Bosni se često moglo čuti da će doći vrijeme kada će dunajluk postati crven (pojava krovne cigle) a među narodom će nestati stida, komšija će komšiju mrziti i brat brata. Od tog vremena treba se nadati Sudnjem danu. Na četrdeset godina prije tog užasnog događaja, kazuje bosansko proročanstvo, nestat će tri džennetska dara - pšenice, pčela i ovaca. Kad bude Kijamet sva će se zemlja istopiti i sravniti. Na zemlju će padati vruće, užareno kamenje i od silne vatre i temperature sve će biti spaljeno i sagoreno. No, koliko god zvučalo strašno bosansko proročanstvo daje nadu.Iza njega pojavit će se novi ljudi, samo ovog puta bit će patuljastog rasta i sa jednim okom na vrh glave (mutacija uzrokovana izloženosti opasnoj radijaciji). U njega će stalno grijati Sunce pa će ljudi bježati u hlad i pod zemlju da se sakriju (najava života pod zemljom i podzemnih gradova koje očito dokazuje da čovječanstvo neće uspjeti naseliti neke druge planete).

01.03.2008.

Magija zvana čovjek

Lice – Okruglo, bijelo i rumeno lice nekad je u cijeloj BiH bilo za ženski spol simbol ljepote što dokazuju mnoge ljubavne basme. Duguljasto lice ne valja «jer brzo ostari, čim dijete rodi!». U Cazinskoj krajini se smatra da će dijete rođeno za vrijeme mladog Mjeseca imati cijeli život mladoliko lice.

Rupice (smijalice) na obrazu doživljavane su znakom izvanredne ljepote pa su babice odmah poslije poroda bebi pritiskale jagodicom prstiju obraze kako bi oblikovale rupice na njima. Znakom sreće za djevojku smatrala se i bradavica na licu.

 

Čelo – Djevojka široka, vedra čela smatrana je pametnom a visoka čela razboritom i dobra sojli (roda).

 

Uši - male uši predskazuju kratak a velike dug život. Ko ima ben (madež) na uhu smatra se lažljivom osobom. Vosak iz uha koristi se za ljubavne učine ali i protiv herpesa ili jačmera (čmička) tako što se to mjesto pomaže sa njime.

 

Obrve – Kod djevojaka na udaju tanke i lijepe crne obrve označavale su da potječe iz dobra roda dok su one srasle ukazivale na poganu narav i nesretnu kob. Kad nekog svrbe obrve predviđa mu se radost ili dolazak muškog gosta.

 

Oči- one su bez svake sumnje ogledalo duše, po njima duhovni iscjelitelji u Bosni najlakše dijagnosticiraju uticaj zla na čovjeku. Zelene se oči smatraju najurokljivijim  a opasne su i crne. Plave oči posjeduje najveći broj stravarki i faladžija. Osobe sa takozvanim buljavim ili izbočenim očima pronicljive su i inteligentne a ukoliko su rođene u nekom nestalnom znaku poput Blizanaca ostat će cijeli život veseljaci i gurmani.

U Bosni su se nekad samo crne oči smatrale lijepim dok su zelene bile ružne a «djevojka šarena oka je vatrena i razbludna».

 

Nos - u magijskim shvatanjima nos ima jak uticaj na oči te štiti od uroka. Njega je prema narodnom kazivanju Allah i najteže stvorio te mu se je vrlo griješno rugati. Nos je povezan i sa dušom što dokazuje stari običaj bošnjačkih žena da usnulo dijete prije premještanja povuku malo za nos (duša u snu odluta pa joj se na taj način daje upozorenje o premještanju tijela). Isto se radi i kod želje da se dijete ne urekne. Dug nos krasi pametne ljude a mali, prćasti razdražljive osobe. Nos sa lijepo oblikovanim nozdrvama poput onog u estradne umjetnice Hanke Paldum imaju radoznale, vrijedne ali i jako tvrdoglave osobe. Još se kaže da je Allah stvorio čovjeku nos da se oči ne bi svađale.

Djevojka velikog nosa sa širokim nozdrvama smatrala se priglupom, ona tanka nosa blage naravi «a zakovrčena ljuta k'o kosa!»

 

Usta – U prošlosti velika usta bila su predmetom ismijavanja kao i debele usne.Mala usta su po bosanskom shvatanju umjetnička – mogu lijepo pjevati, dražesno izgledaju i sojli su. Debele usne kod djevojaka nisu bile poželjne jer su takve usne popašne tojest lakome, vele joj «u nje gubice k'o papuče!» ili «u nje gubice k'o kobilina pizda!», takva djevojka je po ondašnjem shvatanju naroda izbirljiva i lijena.

 

Zubi - ukoliko djetetu sporo niču zubi vjeruje se u Velikoj Kladuši da njegovi roditelji ne žele više djece. Nekad se smatralo da su u djevojaka za udaju sitni i rjetki zubi lijepi a veliki prostački.

 

Govor - U sjeverozapadnom dijelu Bosne vjeruje se da se djetetu potpuno zatvori tjeme tek kad uspije reći "jaje". Ono koje teško progovara nose u mlin kako bi ga malo udarili čeketalom ili mu se davalo vode iz stočnog zvona. Protiv dječijeg mucanja obično se salijevala straha i do devet puta kako bi ono nestalo. Kad čovjek muca vjeruje se da će uspijet izgovoriti riječi ako njegov sagovornik udari nogom od zemlju. Po nekoliko kapi vode iz lastavičijeg kljuna, običaj iz cijele BiH, sipalo se djetetu u usta kako bi bilo pametno i napredno u školi.

 

Brada - za osobe sa rupicom u bradi narod kaže da su dobri u krevetu a dva braka proriču onima kojima je brada prepolovljena na dva dijela. Porodilji se u trenu rađanja, po vjerovanju iz Cazinske krajine, odvoje sve kosti u tijelu osim onih u bradi.Okrugle male brade kod djevojaka bile su sojli a one rašljaste ružne.

 

Vrat – Dug i tanak vrat smatran je kod djevojaka za udaju lijepim, dostojan svakog nakita. U magijskim shvatanjima naroda upravo vrat je bio jedan od slabiji tačaka na tijelu, pored čela, na koje je najviše nasrtalo zlo te se često štitio nošenjem raznih hamajlija i zlata. Vodom od salivanja strahe obavezno se pere vrat «da muka spadne sa čovjeka».

 

 

Grudi – Velike grudi smatrane su «od dobre pasmine» jer slute na rodilju i majku, male i čvrste grudi označavale su se lijepim a one mlitave neuglednim. Široke grudi u djevojke su sojli a sastavljene ne valjaju.

 

Nožni palac - Po vjerovanju čim se ljudi raziđu sa dženaze a hodža ostane sam na grobu mrtvacu se na nekoliko minuta vraća život u tijelo, počevši od nožnog palca, kako bi melecima mogao odgovarati na pitanja. Za ljubavne sihire uzimaju se kapljice krvi sa oba nožna palca. Žena kad hoće da otkrije muževe tajne čeka da on zaspi, prouči suru Ihlas, pa ga potegne za nožni palac.

13.02.2008.

Šejhovske moći

Šejh Muharem Kukač rođen je 1969. godine u Vitomirici, malom mjestu pored Peći.Potječe iz skromne i poštene familije u kojoj su svi članovi pobožni i cijelom svojom dušom vjeruju u Allaha.Po njegovim riječima, od malih nogu osjećao je potrebu da čini dobra djela i pomaže ljudima bez obzira na njihovu nacionalnu, rasnu ili vjersku pripadnost.Odrasta je slijedeći Allahov put, ne misleći zlo nikome.

Muharem je imao samo četrnaest godina kada je njegovu majku Nadiru jako zaboljela glava.Pošto nije mogla da izdrži bolove, poslala je Muharema kod šejha Sulejmana u Peć da potraži derman.Muharem je usput izgubio novac koji mu je majka dala.Ne znajući kako da izađe pred nju bez dermana, uzeo je papir i sam napravio zapis koji je dao majci rekavši joj: "Evo, majko, poslao ti je šejh Sulejman zapis i rekao da ga staviš u vodu i njome tri puta dnevno mažeš glavu".

Čim je to učinila, glava je prestala da je boli.Dva sata kasnije, Muharem je majci rekao istinu.Od tad je malo-pomalo, počeo da pomaže ljudima, ne znajući da je od rođenja podaren od Allaha u babovog šejh Abedina.

Čuvši za Muharemova djela, uputili smo se u Mali Iđoš, mjesto u kojem Muharem prima nesretnike koji mu se obraćaju za pomoć.Pred njegovom kućom bilo je parkirano najmanje pedeset automobila.Sudeći po registarskim tablicama, ljudi su došli iz svih krajeva Srbije, a bilo je i onih koji su doputovali iz inozemstva.Od Allaha je dobio dar da pmoću imena majke pacijenta otkriva uzrok problema koji ga muči.

-Ako pacijent osjeća bol u nogama, ukoliko ga guši u grudima, stalno plače, pesimističan je i ne može da se oslobodi straha, znam da je ta osoba opsjednuta džinima"; ističe šejh Muharem i dodaje:

-Čim istjeram džine dovama i surama iz Svete knjige, ta se osoba odmah osjeća bolje.Svi ostali simptomi ukazuju na organske probleme.Njih liječim molitvama iz Kurana i tespihima koji sadrže Allahova imena.Jednog dvadesetogodišnjeg mladića iz Švicarske, koji je bolovao od nervnog poremećaja, izliječio sam tako što sam mu pustio kasetu sa molitvama iz Kurana, istovremeno se moleći sa tespihima.Poslije deset minuta on je počeo da mjenja boju lica i da viče na sav glas.Tada sam od njega tražio da mi kaže imena onih koji ga muče.Kad je počeo da izgovara džinska imena, zapisao sam ih na papir, a zatim ga zapalio pred njegovim očima.Poslije toga pokvasio sam ga naučenom vodom i mladić je došao sebi rekavši mi da se osjeća mnogo bolje.

-Dobio sam dar od Boga i koristim ga da bi pomogao ljudima.To je moja najveća životna misija", kaže na kraju šejh Muharem.

 

SANDRINA PRIČA:

Sandra Ilić iz Obrenovca ima 36 godina, a patila je od opsesivno-kompulzivnog poremećaja, zbog kojeg se godinu dana liječila, na mnogim klinikama, uključujući i bolnicu u Palmotićevoj.Svake dvije nedjelje išla je na psihoterapiju i redovno uzimala propisane lijekove (bensedin, seroxat, zolofy, karbapin).Međutim, njeno stanje bivalo je sve lošije i lošije.Danima nije mogla da spava, život joj je bio ispunjen histeričnim strahom, stalno je imala osjećaj da je neko proganja i da će je ubiti.Zapostavila je svoje dvoje djece i izgubila osjećaj za stvarnost.Kada je dobila uput za hospitalizaciju, odbila je da ide u bolnicu, već se preselila u roditeljsku kuću da njena djeca ne bi patila.

A onda je na preporuku poznanice došla kod Muharema.Poslije dvije seanse njeno stanje drastično se popravilo.Uz čitanje molitava i izvođenje drevnih rituala, Sandra se oporavila za samo dvije nedjelje.Ni sama ne zna da objasni na koji način je šejh Muharem uspio da je izliječi, ali mu je neizmjerno zahvalna na tome.

03.02.2008.

Bosniaks – Illyrians and Bogomils

Prof. dr. Enver Imamović in his book “Historija bosanske vojske” ("The history of the Bosnian army") describes at length the Bosnian Illyrians, their military and social system. For this text the most important part of the book is the one that describes the vast density of Illyrians in Bosnia before the advent of the Romans and the Slavs:

After they had conquered the coastal tribes the Romans headed inland. At that time Bosnia was inhabited by numerous Illyrian tribes. They were considered as particularly brave and warlike by the surrounding tribes. The north-western part of Bosnia was inhabited by Japodi, east of them, between the rivers Vrbas and Bosna, were the Mezeji and in the central Podrinje there were Dindari. Desetijati inhabited central Bosnia, Dalmati western Bosnia and Ardijejci southern Herzegovina and the Adriatic coast.

According to prof. dr. Enver Imamović and academician Muhamed Filipović, the Bosniak people are direct descendants of Illyrians which can be easily confirmed through various analyses especially historical but also religious.

It has long been regarded that the Albanians are the only direct descendants of the Illyrians, however the things that mr. Imamović and mr. Filipović have brought forth in their historical analysis's and papers confirmed the findings of the Swiss institute IGENEA. Namely, the experts of the institute came to a conclusion that only 20% of the Albanians have the Illyrian gene on the other hand 40% of the Bosnians have the gene as well.

Illyrians worshiped a God of sun and a goddess of moon and also kept the cult of the snake. There is a sizable amount of ethnological data about those beliefs in Bosnia and Herzegovina. When the Slavs arrived in the Balkans they performed genocide over the Illyrians, it is believed that 4 million of them were killed, and the survivors had to forcefully assimilate into the community of the Slavs. However the proud spirit of the Bosnian Illyrians has never disappeared nor did it cease to resist the Slavs.


Snake cult


In Bosnia to date the ancient Illyrian snake cult has been preserved, the cult rests on the belief that every house has its own snake. That snake is the keeper of the house. Sometimes the snake can be seen in front of the house, and sometimes it can't. Even though the snake has never been sighted in front of a house, it was still believed that it is there. Sometimes the owners of the house saw the snake and they would leave food for it in front of the house. They cared for it so that nothing bad would happen to it. If something were to happen to the snake or if it was killed, then people would expect the worse things for that household.


Lunar cult


According to a local legend that we come across in north-western part of Bosnia (Velika Kladuša and Cazin), a son that raised an axe to kill his own mother was instantly punished by God and his dead body was placed on the moon to remind others what will happen to them if they try to kill their own mother. Even today the people believe that they can see the man's shadow holding an axe when the moon is full. In this legend we come across key elements of the old Bosnian lunar cult in which God (in the original version a Goddess) saved the mother which suggested that the Goddess (moon) protected pregnant women and mothers, i.e. women.



Bosniak Bogomils


During the XII century, the Bogomils movement appeared in Bosnia which spread quickly and was accepted by most, its spread lasted until the XIX century as some claim. Besides firmly resisting many rules of the Christian religion, the Bosnian Bogomils kept a large part of their old Illyrian religion which worshiped nature and its forces. Namely, it is known that the Church of Bosnia didn't have any sacral objects and also that it fought against construction of such objects. Instead they chose places in nature, in the open - according to some they were old pagan sanctuaries.

Besides that the Bogomils were socially and morally conscious. prof. dr. Enver Imamović points out in regards to the remains of Bogomilism among the Bosnians of today a few character traits and behaviours which are an age-old tradition of Bosnia and Herzegovina: courtesy towards the elderly, women and children, sense of justice, patience, knack for business, hospitality and love for their parents.


The holly day Tuesday

The holly day of the Bogomils was not Sunday but Tuesday which is confirmed by a few old beliefs which survived in the minds of the Bosnian people until today. Namely, it is believed that the end of times will take place on Tuesday, which has nothing to do with Islam, also the believed that the most severe punishments in court should be ruled on Tuesdays. In both of these beliefs we find a strong symbolism of Tuesday and the explanation as to why the Bogomils held their prayers on Tuesday - the believers prayed to God in order to amend themselves and also to postpone the end of the world. Also on Tuesday the grandfather (overseer), the priests of the Bogomils, conducted a role of a judge in disputes which certain people had amongst themselves.

Almost all of the holy places in Bosnia and Herzegovina which were used in the past for duas and praying are actually old Bogomil holly places. According to many historians one of the heads of the Bosnian church was Ajvaz-Dedo (grandfather). In his famous work "The history of the Bosnian Bogomils", Salih Jalimam claims that it has been historically confirmed that Ajvaz-grandfather was a Bogomil because of the prayers held in the old Bogomil monastery, and also because of the title grandfather (Did, Djed, Dedo) which was held by the highest ranking Bogomils.

In the north-western part of Bosnia we come across another grandfather called Did Adže (Grandfather Adže) who fully fits the description of a Bogomil leader - he is old, wears white clothes, has a long white beard and black shoes. The memory of him never disappeared but has been transformed in a legend about a ghost who is in charge of scaring the children. But also in this legend Did Adže has a task to scare the children better yet to teach them good manners and teach them to be obedient which clearly shows an authoritative person, like the grandfathers among the Bogomils. Another story is connected to Did Adže, namely he rides a huge rooster, has the ability to teleport and he is extremely wise. Some stories claim that he knows the location for the entrance to the underworld.

31.01.2008.

Stranac u svojoj koži

Koliko su metode koje koriste pojedine hodže po Bosni djelotvorne i pogubne za sve vračarine čini najbolje pokazuje jedna od njih.Salime H. ispričala mi je krajnje zanimljivu priču koja joj se dogodila polovinom prošle godine.

-Sve tamo do petog mjeseca u mojoj kući vladalo je pravo porodično raspoloženje.Dobro sam se slagala sa mužem a i djecom.Imali smo kao i svaka druga familija trzavica ali nikad onih zategnuti ili nerješivi.Međutim, u maju mjesecu, negdje sredinom, osjetila sam na sebi veliku nervozu i napetost.Počelo mi je sve ići na živce.Naglo sam se ohladila i prema mužu i prema djeci.Stid me je reći, ali nekad sam ih istinski mrzila i željela da nestanu ili umru, Bože mi oprosti!.Nekad mi se činilo da sam stranac u svojoj koži, sama sebi nepoznata i tuđa.Kako su dani odmicali postajala sam sve više sama sebi teža, umornija, glava me je boljela i nisam pokazivala nikakv obzir prema svojoj familiji.Planula bi bez razloga.Ni ostali ukućani nisu bili u boljem stanju.Svi smo bili k'o ludi.

Takvo napeto stanje bi vjerovatno potrajalo i duže nego što jeste da njena prijateljica Suada nije predložila da potraže nekog hodžu jer sve to zajedno nije mirisalo na čista posla.Čim je saznala za jednog Suada je doslovno natjerala Salimu da odu do njega.

-Dočekao me je na vratima mlad hodža.Pitao je koji je razlog našeg dolaska.Rekla sam mu kako se osjećam i kakva mi je kućna situacija.Na to nije ništa rekao već je na listu papira crtao neke četvorokute, ukupno njih devet.U svaki od njih zapisivao je neke riječi na arapskom.Sve je to potrajalo nekih deset minuta.Pošto je završio ispisivanje rekao mi je da idem kući i da nalijem u flašu vode i stavim taj list papira.Sve mi se to učinilo besmislenim ali poslušala sam ga.Na vratima mi je rekao ako osjetim neki smrad poslije toga da ga nazovem.I dogodilo se nešto čudno.Došavši kući ulila sam iz slavine punu flašu vode i u nju gurnula taj ispisani list.Nije prošlo ni dvije, tri minute odjednom se počeo osjećati strašan smrad koji je dopirao nekud iz sobe.U prvi mah smrdilo je na nešto uginulo a u drugom na gorivo.Mješanje ta dva mirisa me je zbunilo.Da sve još bude čudnije smrad se toliko pojačao da sam morala otvoriti prozor i vrata.

-Čim sam se malo sabrala nazvala sam hodžu i rekla kakav sam smrad osjetila.Saslušao me je smireno, bez ijedne reakcije, kao da je takvo nešto i očekivao, te mi protumačio da su mi rađene magije na nekom mesu zbog smrada uginulog te da imam još i sihire u autu zbog mirisa goriva.Pretraži sve po toj sobi i po autu, pronaći ćeš ih.Taj zapis izvadi van i baci ga u vatru a tu vodu daj svim ukućanima da popiju u soku ili da pojedu u hrani, bile su to zadnje hodžine instrukcije.

-Odmah sam se dala u potragu i nakon pola sata ispod kauča pronašla sam neku crkotinu, u poodmakloj fazi raspadanja.Bio je to mali jež.Tad je na red došao auto.Nije me ni malo iznenadilo kokošije jaje ispod sjedeža.Bila sam spremna na takvo nešto prisjećajući se priča iz djetinjstva o čaranju na kokošijim jajima.I njega sam bacila u vatru.Šta da još kažem? Nakon nekoliko dana u moju se porodicu vratio stari mir, nije bilo više nikakve netrpeljivosti ni nervoze.Opet je sve bilo normalno.Od tada na priče o crnoj magiji gledam na drugačiji način.Iako sam kasnije zvala hodžu da ga pitam koja mi je to osoba napravila nije mi htio reći obrazlažući da će se Bog pobrinuti za nju.Možda je tako i najbolje.

20.01.2008.

The Bosnian Genocide

After the end of the Cold War, the nation of Yugoslavia began to fall apart as self- serving politicians manipulated ethnic tensions and hostilities in order to retain their control of power.  After the Slovenian and Croatian declarations of independence in June 1991, Serbs began preparing to contest a similar declaration in Bosnia. When Bosnia declared independence in March of 1992, Serb forces in large parts of Bosnia immediately orchestrated a campaign of violence against non- Serbs, predominantly Bosniaks. Essentially, the Serb forces sought to acquire new teritory by wresting control away from the Bosniaks and to ethnically cleanse the land under their dominance as they sought to create an ethnically pure greater Serbian state. This ethnic cleansing was characterized by arrests, interment in detention camps, forcible dispossession of goods and property, mass rapes of Bosniak women and children, and executions and mass murder. Importantly, there was also an attempt to eradicate all traces of Bosniak culture as Serb forces destroyed mosques, libraries, and other historic and cultural artifacts.

17.01.2008.

Cigansko vračanje protiv zla

Protiv učina i tuđeg zla: potrebna je flaša izvorske vode u koju se stavi osušeni fasligan (bosiljak) koji se uzbere u samoći, u jutarnjim satima, nakon noći mladog Mjeseca, parčence drveta od kućnog praga te biljege ukućana tojest končiće od donjeg veša.To sve staviti u flašu i držati na skrovitom mjestu i svakog ponedjeljka poprskati nekoliko kapi po vatri, može i usijanoj ringli, govoreći: "Tjeram sve tuđe zlo, djela, misli i čini od sebe, svoje kuće i ukućana sunum, daim, mir".Ovo ponoviti tri puta.

10.01.2008.

Džinsko kolo

Opsjedanje Gornje Seoče
 

Dana 4. 10. 2002. godine, u 22 sata i 50 minuta, putem telefona, policijskoj stanici u Visokom došla je dojava da je Hamdo Ramić u selu Gornja Seoča napadnut od strane džina. Poziv su uputili mještani sela Gornja Seoča tvrdeći da se iz kuće Hamde Ramića čuju krici. Iako je takva vrsta napada u zoni odgovornosti hodža a ne policije, policija je ipak odlučila poslati patrolu. Napad je - je li - napad.

Policijska patrola u sastavu od dva policajca uputila se na mjesto događaja, gdje su kod seoske džamije zatekli dvadesetak mještana, među kojima je bilo i nekoliko hodža. Pošto se kuća iz koje se čuju krici nalazi od džamije nekih stotinjak metara vazdušne linije, na samku i neosvijetljena, patrola je tražila od mještana da ih neko ko zna put otprati do kuće, no niko od prisutnih se to nije usudio. Pošto su im baterijske lampe bile slabe, policajci su u pomoć pozvali pojačanje. U drugom policijskom autu koji je stigao na lice mjesta nalazila su se tri policajca. Onda se svih pet policajaca popelo do Ramićeve kuće. Svi do jednog su bili sigurni da su se iz kuće čula najmanje tri različita glasa.

Međutim, na njihove pozive se odazvao i izašao jedino Hamdo, koji i inače sam živi u trošnoj ćerpičari na rubu sela. Kada je on izašao, svi glasovi su najednom utihnuli. Hamdo je tu večer, u pratnji policije, odveden u Visoko, gdje mu je u tamošnjem Domu zdravlja data injekcija za smirenje, nakon čega je vraćen kući.

I to bi otprilike bila verzija događaja sa policijskog stanovišta, a ta verzija ujedno demantuje pisanje pojedinih medija da su se te noći sa mjesta događaja uhvatili noge i hodže i policajci. Iz istih, policijskih izvora, nezvanično se može saznati da dežurno osoblje u Domu zdravlja nije u Hamdiji tu noć prepoznalo hitan slučaj sve dok se iz Hamdije nije ponovno nenadano nešto glasno javilo, zbog čega je dežurna doktorica odskočila u pravcu zida. Po policijskim se izvorima tako moglo zaključiti da su te noći svi bili u strahu, a jedino su policajci bili neustrašivi.

U Domu zdravlja nije bilo doktorice koja je dežurala te večeri, a ostalo osoblje koje se sjeća noći u kojoj su Hamdu doveli kaže da se nije desilo ništa što bi bilo razlogom za strah.

Neustrašivi Seočani Da li je uopće postojao "slučaj" ili su novinski naslovi tipa "Šejtani opsjedaju Visoko" plod mašte gladne senzacionalizma, i, ako jeste, to da li je u cijelom slučaju postojao razlog za strah, najbolje znaju u samoj Gornjoj Seoči, koja je u javnosti već predstavljena kao selo koje se bojalo zalaska sunca.

"Hamdo ti je, beli, nagazio na džinsko kolo. Svakome se to može desiti, a najviše baš 'vako na raskrsnicama, gdje sad stojimo", veli dedo koga upitasmo za Hamdu.

"Pa da se onda pomaknemo malo, a, dedo?" Kad smo se malo pomakli, dedo reče da je Hamdo maloprije prošao pored nas kad smo ulazili u selo, samo nismo znali da je to on, a i prošao je dosta nečujno. A, opet, sve i da smo znali, ne bismo ga nešto zasretali. Možda čovjek žuri kakvim poslom.

"Mogli ste komotno", kaže dedo, "sad je to prošlo. Hamdo je sad dobro kako je hodža Arap rastjerao džine iz njega. Nego, više ti o tom znaju dolje u granapu."

A seoski granapi su provjerena mjesta gdje se mogu dobiti sve informacije: od one koji cuko u selu hoće ujesti, do one šta je sinoć George Bush večerao, pa tako i gdje se tačno nalazi Hamdina kuća i šta se zapravo tu dešavalo. "Prvo, da se odmah razumijemo: nije istina da smo se od straha zatvarali u kuće sa prvim mrakom", jednoglasni su u granapu. Najprije nisu znali o čemu se radi. Treba reći da su uglavnom svi u selu dobri sa Hamdom. Jednom mu je jedan rano ujutru dolazio kući jer su zajedno trebali ići u drva. Kad je došao pred kuću, čuo je nekakav glas, isto kao da se ovca prehlađena javlja. Pitao Hamdu ima li kakvu sipljivu ovcu, ovaj rekao: ma, jok. Da je znao o čemu se radi, on bi, veli, razgulio odozgo. Ali, nije.

I drugi su u selu, prolazeći ispod Hamdine kuće po noći, bili sigurni da su čuli ili krike ili kako se jedan dere a dvojica pričaju. Samo što obično nije bilo svjedoka pa bi ljudi šutjeli da ih selo ne napravi budalama. Sve do jednom, kada su se u granapu otvorili i usaglasili stavove da nešto nije u redu i da nešto treba poduzeti. Krenuli su ranom zorom do Hamdine kuće, i, kad su došli pod kuću, čuli stravične krike, isto kao da Hamdu neko teroriše. Vratili su se i čekali da Hamdo dođe u prodavnicu. Kada je došao, djelovao je iscrpljeno. Kad su mu rekli da su išli do njega i šta su čuli, priznao je da mu se nešto dešava. Kaže da najprije osjeti nešto kao da hoće da mu se štuca. A kad Hamdo štuca, cijelo se selo zadevera.

Nije bilo druge nego… Onda je selo krenulo od hodže do hodže, da i sebe i Hamdu kutariše belaja. Skupili pare da ga izliječe. Međutim, jedan se hodža odmah razbolio nakon što je čuo glasove a da nije ni čestito prišao kući. Drugi je, opet, dva dana ležao u postelji nakon što mu se nešto prikazalo u noćnom pokušaju približavanja Hamdinoj kući. Od Hamde su odustale sve čuvene hodže iz visočkog kraja.

Tu noć 4. oktobra 2002, kada su zvali policiju, pred džamijom su se bili sakupili svi. Četvorica hodža i dvadesetak mještana. Došla su najprije dva policajca, koji su konstatovali, onako izdaleka, eto, koliko se čulo, da sa njim ima još neko i da treba zovnuti pojačanje. Kada je pojačanje došlo, niko od prisutnih nije smio otpratiti policajce do objekta. Istina je da su oni otišli sami do kuće, opkolili je i glasno zapovjedili da iz kuće svi izađu. Izašao je samo Hamdo, jer su svi ostali koji su se čuli bili u Hamdi.

"Hamdo je pun džina k'o šipak", rekao je hodža Arap kad ga je prvi put vidio. Kad je Hamdi hodža pod nos primakao miris protiv džina, stala je dreka iz njega. Onda je dogovoreno da se istjerivanje džina iz Hamde obavi u džamiji u Gornjoj Seoči. Hodža Arap je pristao da sam taj čin mještani mogu snimati i kamerama. Tako se u džamiji skupilo desetak ljudi i dvije kamere. Svjedoci koji su prisustvovali samom činu istjerivanja džina kažu da je prizor nezaboravan: Hamdo je ležao na ćilimu, a kad je hodža počeo učiti, iz Hamde su krenuli glasovi, dok mu je tijelo stalo lebdjeti u neprirodnom položaju. Tek je malo dodirivao tlo. Snimale su dvije kamere, a kamera koju je držao čovjek koji nije uza se imao zapis protiv džina, stalno se gasila. Čak je hodža Arap pričao sa džinima, pitao koji od njih gasi kameru. Sve vrijeme dok je trajalo istjerivanje, a trajalo je dva puna sata, sijalice su u džamiji treperile. Čak je jedna i prsla. Sam Hamdo se poslije, kad je došao sebi, ničega nije sjećao. Pitao je otkud on tu.

Istjerivanje džina je ukupno dva puta obavljeno i Hamdo je sada zdravo i veselo. Kažu da je hodža Arap iz njega istjerao sve džine, ali da mora još jednom doći da ih rastjera i oko kuće, gdje se sakupljaju.

U Seoči kažu da je gore kod Hamdine kuće Hamdin babo prije tridesetak godina ubio Hamdinu majku pa sebe. U Gornjoj Seoči je živio i Niset Ramić, čovjek koji trenutno leži u zeničkom zatvoru i koji je nedavno javno u medijima iznio niz optužbi na račun Hasana Čengića kao navodnog nalogodavca za ubistva koja je izvršio. Da li te činjenice utiču i u kojoj mjeri na stvaranje pogodnog miljea da bi došlo do manifestacije jedne paranormalne pojave, nije jasno. A da je došlo, jeste. Ko ne vjeruje, niko ga ubijediti ne može. Ko vjeruje, nema potrebe da sad ide u Gornju Seoču i gleda snimljeni materijal.


09.01.2008.

Bosanska magija

Salijevanje strahe ili strave neodvojiv je dio priče o magiji Bosne baš kao i njene hodže, hamajlije i zapisi.Pošto je ovo zadnje tipično muško zanimanje žene su se posvetile zaštiti, očuvanju i zdravlju porodice održavajući kroz vijekove taj samo njima svojstven kult.Možda upravo zbog toga i danas se može doći do mnogih zanimljivih podataka o ovakvom magijskom djelovanju bosanskih žena te njegovom utjecaju na mnoge naraštaje.

 

Salijevanje stravice

 

Sam obred salijevanja strahe bazira se na vjerovanju o pogubnosti olova na ljudski ali i život duhova, posebno onih zlih, od čijeg pogubnog uticaja dolazi do raznih psihički poremećaja.Ako govorimo o liječenju straha kod male prepadnute djece onda govorimo o salijevanju stravice.No, ako je riječ o džinskom tojest vračarskom djelovanju kod odraslih osoba najčešće se govori o salivanju olova.Kako to priznaju duhovni iscjelitelji ova tehnika je vrlo uspješna u liječenju opsjednuti i omađijani ljudi.

Stravarka tri puta izlijeva rastopljeno olovo na tri bitne tačke tijela oboljelog - glava, grudi i noge.U sva tri puta posvećuje punu pažnju figurama i oblicima nastalim u rastopljenom olovu kako bi na taj način ustvrdila odkud potiče zlo.Ma koliko se činio jednostavnim obred salijevanja strave za neupućene je vrlo opasan.Naime, dok anulira zlo na stravarku se dio negativne energije lijepi i izravno utiče na njeno psihičko i fizičko zdravlje.Stoga uopće ne čudi scena poslije salijevanja kada stravarka drži skute svoje odjeće i otresa je rukama šaptajući samo njoj znane riječi.

 

Ljubavna magija

 

Najtraženija pojava u samoj narodnoj magiji od davnina su bili i ostali ljubavni sihiri.Ovoj vrsti magije su jednako sklone sve kategorije ljudi.Bilo da imaju cilj privlačenja, zaluđivanja, "osljepljivanja" ili smirivanja partnera ljubavni učini su na posebnoj cijeni, posebno kod ljepšeg spola.Moćne i izuzetno jake ljubavne čarke rade se uz pomoć devet zrna graha, devet zrna pšenice, kukuruza... koji se po naučavanju ili obajavanju daju naručiocu čarki da se pomokri na njih te ih potom baci na tihu vatru.

Vračara Rasima Š.priznala je kako se plaši ovih sihira pošto ih je i sama iskušala.Po vlastitom kazivanju u tajne čaranja i bajanja uputila ju je starija žena koju je ova pazila u godinama njene teške bolesti.Pošto se pokazala prema njoj kao brižna i obzirna osoba starica joj je prenijela veliki dio svoj znanja.Kako je u to vrijeme Rasima imala problema sa muževim nevjerama i čestim izbivanjem iz kuće starica se ponudila da joj riješi gorući problem.

-Napravila sam pogrešku, priznaje Rasima, i umjesto na tihu zrna sam bacila u veliku rasplamsalu vatru.U toku dva dana svi su se po kuću nekim neobjašnjivim čudom razboljeli i pali u postelju.Odmah sam shvatila šta je tome uzrok.Od tad nisam pokušavala ništa slično.

 

Spadan trava

 

Najčuvanija magijska travka kod bosanskih vračara zasigurno je spadan trava do koje se teško dolazi a i u onim slučajevima kada se to dogodi njen korijen se skupo plaća novcem.Babe je obilato koriste pri svakom obredu skidanja crne magije pošto, kako to i sam njen naziv kazuje, od nje svako zlo spadne sa čovjeka.No, prije nego njene listove potope u vodu prouče podužu basmu na čijem se samom početku spominje hazreti Hava.

-Bez te basme, okrivaju babe, trava ne djeluje!

Za razliku od omana, osipnika, fasligana, ćabarske trave ili sedefa koji se sade odmah uz kuću ili u cvjetnjak spadan travu nikada ne možete vidjeti tako javno izloženu.Nju babe uvijek sade na zaklonjeno mjesto od tuđih pogleda.

04.01.2008.

Kad okultno postane okrutno

Platila 160.000 dolara za skidanje uroka
Ruska policija traži dvije osobe koje su uvjerile jednu rusku studenticu da im plati više od 160.000 dolara kako bi je oslobodili uroka, prenosi u subotu agencija Ria novosti
MOSKVA - 'Dvije nepoznate žene su joj tvrdile da će je osloboditi uroka u zamjenu za 150.000 dolara i nakit. Procijenjeno je da je studentica oštećena za 4.48 milijuna rubalja (161,800 dolara)', navela je agencija pozivajući se na policijsko priopćenje.

Žrtva je studentica moskovskog elitnog Državnog instituta za međunarodne poslove.

Rusi su jako praznovjerni i godišnje troše velike iznose za različite iscjelitelje i alternativnu medicinu.
04.01.2008.

Kad okultno postane okrutno

Skini mi ga hitno!

Ostavio vas je dečko ili djevojka, dobili ste otkaz, naglo ste se razboljeli ili vam se svo troje dogodilo u kratkom vremenu, a nitko ne zna zašto. Jedino objašnjenje koje preostaje jest da je netko na vas bacio urok. Sreća da postoje ljudi koji skidaju uroke, pomislite, i nađete njihov broj u prvim novinama. Okrenete broj i počinje putovanje bespućima izmišljene zbilje
Ne tako davno po našim selima se znalo koja baka ima moć skinuti urok, pa se njoj obraćalo kada ne bi bilo drugog objašnjenja za iznenadnu promjenu u nečijem zdravlju, ponašanju ili u životu uopće. Pa bi baka nešto mrmljala, nešto bacala, skidanje uroka uspjelo bi ovisno o sugestiji, odnosno uobrazilji ili naprosto o dobrom spletu okolnosti.

Iako je uvijek bilo onih koji su svoje 'sposobnosti' naplaćivale, bilo je i bakica koje su stvarno bile uvjerene u svoje moći skidanja uroka, pa bi to altruistično i činile.

Unosan biznis

Danas je, međutim, skidanje uroka jako unosan 'posao', kao i cijeli niz poslova kojima se zarađuje na nevolji jadnika – od gatanja, proricanja, liječenja kristalima, telefonom, energijom, svim mogućim sredstvima, pa sve do osnivanja sekti kojima su osnova 'dobrovoljni prilozi'.


Kad govorimo o vidovnjacima raznih vrsta koji naplaćuju svoje usluge, treba znati da se radi se o najobičnijim prevarantima koji se služe mnogim tehnikama manipuliranja. Pomoću njih lako nalaze plodno tlo kod neukih ljudi, kod onih u velikoj nevolji ili kod onih sklonih mističnim vjerovanjima ili/i vjerovanju u sudbinu.

No, osim 'običnih' manipulacija, zapravo zloupotrebe komunikacijskih vještina, samoprozvani vidovnjaci nerijetko se služe pravim podlostima kako bi se dokopali novca. Najčešće pribjegavaju tajnom praćenju svojih klijenata (često uz usluge pomoćnika) da bi saznali njihove navike i uvjete života pa im ta saznanja predstavljali kao svoje nadnaravno otkriće, što nesretnike uvjeri u njihovu moć, te oni, u očekivanju pomoći ili uvjereni da je do nje došlo, odriješe kesu.

Ako vas ostavi dečko ili djevojka, za to sigurno postoje stvarni razlozi i skidanje nepostojećih uroka neće pomoći

No, prevaranti idu i dalje, a kod skidanja uroka obično sami podvaljuju neki predmet u kuću ili dvorište žrtve, pa onda u svojim 'vizijama' vide taj ukleti predmet (za koji, kao, ne mogu znati), te njegovim uklanjanjem spašavaju nesretnika od uroka, odnosno kletve.

Toni - 'vidovnjak božji rođenjem'

Nakon što sam nazvao vidovnjaka Tonija, koji čak ima i internetsku stranicu, i požalio mu se da me je ostavila cura, izgubio sam posao i slomio rebro, spremno me je saslušao i onda mi drugim riječima počeo govoriti isto ono što sam mu već rekao. No, prije nego je počeo, pitao me kako se zovem, gdje živim, kada me je djevojka ostavila i koliko dugo smo bili u vezi.

'Vi ste se voljeli i ona se sada od vas okrenula za 180 stupnjeva i neće da čuje za vas, je li tako? A zapravo nema nikakva razloga nego se to dogodilo iznenada i vama nije uopće jasno zašto', recitirao je vidovnjak Toni, da bi zatim nešto dramatičnijim glasom rekao da se ne radi o jednom, već o čak tri uroka!!!
Toni - 'vidovnjak božji rođenjem'. Yeah, right!


(Logično, pomislim, varalico, kad sam ti slagao da su mi se dogodile tri nesreće odjednom.)

'Sve negativne energije su se spojile crnom magijom i udarile na vas', kaže Toni tipičnim šarlatanskim glasom, da bi me potom počeo ozbiljnim glasom uvjeravati da se nalazim u slijepoj ulici, u začaranom krugu iz kojeg nema izlaza; radi se o djelovanju nadmoćnih sila koje su me potpuno okupirale te da je on moj jedini spas, i ne može mi pomoći nijedan drugi vidovnjak, jer je baš on 'vidovnjak božji rođenjem'. Zatim mi je rekao da mu trebam poslati svoju fotografiju, adresu, ime i prezime, kad i gdje sam rođen, a isto to trebam poslati i za svoju bivšu djevojku, i - jako važno - fotografije ne smiju biti starije od par godina (pogađate zašto).

Božansko-kozmički obredi

Kada sve to pošaljem na njegovu adresu, zajedno sa 50 eura, odnosno 370 kuna (u vrijednosnom pismu, molim lijepo), onda će on napraviti 'deset božansko-kozmičkih obreda', svaki dan po jedan obred, ali mene su takve sile okupirale da obredi ne smiju biti površni, već se on mora jako namučiti kako bi sve bilo kako treba i kako bi se ja vratio svojoj pravoj karmi i punoći života.


To je prva faza, a drugi dio je nagradni: kada mi pomogne da se riješim uroka, onda mu opet dajem novac, ali sada prema vlastitom nahođenju, bez precizne brojke, valjda ovisno o tome kakvu bi opačinu izveo da me što više uvjeri u nevolju iz koje me izvukao.

Koliko opasno može biti 'skidanje uroka', govori bezbroj slučajeva, od onoga u Zagrebu prije dvije godine kada je 52-godišnji pohotnik silovao 24-godišnju djevojku, uvjeravajući je da joj skida urok. Početkom prošle godine zagrebačka je policija uhitila vidovnjakinju Katicu Miloš koja je u nekoliko mjeseci dvije mušterije prevarila za više od 220.000 kuna.

Praznovjerje - put u nesreću

Prije desetak dana ruska policija počela je s potragom za dvije osobe koje su uvjerile jednu rusku studenticu da im plati više od 160.000 dolara kako bi je oslobodili uroka. U toj zemlji ovakav način varanja ljudi jako je raširen i pretpostavlja se da ima više od 100 tisuća raznih 'vidovnjaka', koji s malo muke i puno bešćutnosti dolaze do tuđeg novca.

Vlastimir Kihalić, optužen za trostruko ubojstvo u Petrinji (svoje supruge i njene dvije prijateljice) bio je, čini se, uvjeren da ga je netko urekao.
Trostruki ubojica Vlastimir Kihalić (Foto: Glas Istre)


'Bacili su urok na moj brak, zbog čega sam tražio savjete i pomoć kod gatare Ciganke Mare u Mošćenici kod Petrinje, kod hodže u Bosni, kod vračara i drugih bračnih savjetnika', rekao je Kihalić.

Ispričao je i da mu je Ciganka Mara rekla da će na kraju sve završiti smrću, a od hodže je čuo da su urok bacile dvije plave žene, napomenuvši kako su prijateljice koje je ubio bile plave.

Izvjesno je dakle: ako idete vidovnjaku da vam skine urok, najvjerojatnije će vam 'skinuti' novac, a da uroka nikad nije ni bilo, što baš vidovnjak najbolje i zna. Ako, pak, vjerujete u uroke, povećava se mogućnost da se doista dogodi neko zlo, pri čemu je gubitak novca još najmanje.
01.01.2008.

Tajne arapske ljubavne magije

Po učenju derviša i šejhova ljubavni magija ima čak 70 vrsta sa posebnim naglaskom da je sama crvena magija veoma specifična.Nekada se desi da sihiri ljubavne magije ne mogu napasti neku osobu.Na primjer, naiđe na muškarca koji iskreno voli svoju ženu ili djevojku i tu čarolija ne mož djelovati jer je ljubav jača od magije.Ipak, pošto je takvih iskreni osjećaja vrlo malo i rijetko se sreću u realnom životu ljubavna magija je više nego uspješna.Najčešća vrsta magije je ona kada djevojka ne može pronaći sreću u ljubavi, stalno ulazi i izlazi iz veza i tako unedogled.Takve čarolije se liječe kuranskom molitvom koje se prouči nad flašom vode.Njom se djevojka tri dana umiva i potire ispod koljena.


U osmu vrstu sihira spada onaj kada žena izgubi seksualnu želju za mužem tojest kod nje se stvori svojevrsna frigidnost.Druge čini ili učini se rade samo određenim osobama, u ovom slučaju udatoj ženi, kako bi joj se onemogućila trudnoća - svaka dva, tri mjeseca po začeću ona spontano pobaci.Odmah iza ovih vradžbina dolaze one čija pogubna snaga djeluje na spolnu moć muškarca, čini ga impotentnim.Takvi sihiri se rade vezivanjem čvorova na konce.Liječenje traje sedam dana tokom kojih nemoćni muškarac pije "naučenu" vodu.


Trideseta vrsta sihira se pravi samo muškarcima a njegovo negativno djelovanje se ispoljava na njegovom spolovilu tako što ud izbacuje sjeme prije nego što treba.Navedenih pojava ima pet vrsta, sve do tridesetpete vrste.U prvom slučaju može biti uzrok djelovanje džina-arida, u drugom je uzrok snaga sihira, u trećem je u pitanju vlaga tojest njegov se donji veš stavi u posudu sa vodom nad kojom se baje, četvrtom djelovanje ograme a u petom slučaju je uzrok na psihičkoj bazi.Protiv ovakvih i slični vradžbina najači je lijek učenje Kurana dok za one slučaje kada su ljubavni sihiri usmjereni na prisiljavanje neke osobe da se zaljubi u nekog - Nur dova.Ona se često piše i u obliku hamajlije i nosi uza se.Njenu moć ne može poništiti ni jedna ljubavna bajalica ili čarolija a upućeni tvrde da može izazvati i kontra efekat - natjerati osobu koja pravi ljubavne čini da doslovno poludi za svojom žrtvom.


Jedne od specifični ali nimalo rijetkih čini su i one kada se neki džin zaljubi u ženu ili muškarca ( u literaturi se može naći i primjera kada su ljudi ulazili u brakove sa džinima?!) i tad se događaju veliki problemi.Češće se događa da je u pitanju muški džin koji se zaljubi u neku djevojku i takav se džin naziva kucačem i šaptačem.Otvoreno joj se pokazuje bilo kroz neki materijalni oblik ili ga čuje samo kao glas.U takvim slučajevima dolazi do intimni odnosa a vrlo često i pravi duhovni silovanja.

Kroz istraživanja narodni vjerovanja mogao sam se uvjeriti u jednu sličnu zanimljivost.Naime, većina vračara živjela je sama i bez poroda a to je upravo ono šta karakteriše žene koje imaju takvu, duhovnu vezu.Džin joj ne dopušta brak sa nekim muškarcem niti porod tako da one većinu života provedu same zauzvrat dobivajući pomoć sa one strane.On osim što se smatra njenim mužem crpi iz nje snagu posebno kroz menstrualnu krv kojom se i hrani.

10.12.2007.

Bosanski duhovni iscjelitelji

Za Zumretu Beganović, iscjeliteljku iz Puračića, mnogi su čuli jer je u tom kraju poznata kao osoba koja neobičnim načinom liječenja pomaže ljudima u nevolji.Specifičnoj iscjliteljskoj tehnici naučio ju je djed njenog supruga, čuveni duhovni iscjlelitelj u Janji kod Bijeljine, čovjek za koga je narod govorio; "Dragi Bog, pa on-druge nema!".

Ovaj nesvakidašnji metod liječenja svodi se zapravo na kombinaciju učenja iz svete knjige Kurana i blagotvornog djelovanja bilja.Na ovaj način Zumreta već devet godina uspješno otklanja crnu magiju, ali liječi i bolesti pred kojim je klasična medicina nemoćna.O tajnama alternativne medicine, slušala je je još kao malo dijete.

-"Još od malih nogu voljela sam da slušam kada žene pričaju o liječenju alternativnim metodama.Imala sam sreću što sam udajom ušla u porodicu poznatog iscjelitelja, pa sam imala prilike da vidim kako on liječi.Kada je vidio da me to zanima, dopustio mi je da mu pomažem i vremenom mi prenio sve svoje znanje", kaže Beganovićka.

Mnogima ljudima nejasno je zašto Zumreta koristi moć ljekovitog bilja, kada već ima sposobnost da iscjeljuje duhovnim putem.

-"Slažem se da nije lako penjati se po brdima i tražiti pojedine travke, ali bez njih ne bi mogla čovjeku u potpunosti da pomognem, jer nije svakom potrebna duhovna terapija ili skidanje crne magije.Prije godinu dana obratio mi se za pomoć bračni par koji je sedam godina pokušavao da dobije bebu.Lutali su od doktora do vidara i vračara koji su i skidali "magiju" - i ništa.Dala sam im čajnu mješavinu koju sama pravim, i već nakon mjesec i po dana trajanja terapije žena je ostala u drugom stanju.Danas su ovo dvoje ljudi sretni roditelji jednomjesečne bebe", s ponosom ističe Zumreta i naglašava da ljudi ne bi trebalo da se zavaravaju kako su svi njihovi problemi proizvod sihira ili nabacivanja crne magije - nekada su i oni sami krivi, a njihove zdravstvene tegobe proizvod su nepravilnog načina života, koji je u neskladu s prirodom.

Iako je Zumreta dosad izliječila mnogo ljudi od različitih bolesti, i pored toga što ni sama ne zna broj nevoljnika kojima je vratila sreću u život, ova bosanska iscjeliteljica želi da posebno istakne kako ni ona nije svemoćna.

-Oboljelog od raka ne može niko da izliječi, pa čak ni ja", iskrena je Zumreta.

Zumreta Beganović kaže da je crnu magiju u suštini lako skinuti jer se u dovama iz Kurana nalaze tačna upustva kako se izboriti s nevidljivom silom.Ipak, potrebno je imati i talenat za tumačenje pojedinih molitvi.

-"Potrebno mi je da znam ime i prezime, datum rođenja i ime roditelja osobe koja mi se obratila za pomoć, da bi tačno mogla da otkrijem ko joj je nabacio zlo.Potom slijedi vešednevno učenje molitvi, i kad klijent dođe na posljednji tretman, kažem mu da sopstvenom rukom presječe konac na devet komada.Ukoliko se nakon molitve ti komadi sastave sami od sebe, pacijent je izlječen", kaže Zumreta.

Pored ovog tretmana iscjeliteljka iz Puračića pravi i obljev ( voda u kojoj su ostojali zapisi od 12 do 24 sata) kojim se njen pacijent kupa 40 dana kako bi voda odnijela svo zlo od njega.

-"Koristim i bilatovsku biljku, koju nabavljam na mjestu gdje se obavlja hadž.Ona služi da donese mir i blagostanje u kuću, da zaštiti od dušmana i njihovih kletvi.Mnogo ljudi obraćalo mi se zbog neuspjeha u poslu, ali bi im, nakon što bi dobili ovu biljku, sve krenulo na bolje", ističe na kraju razgovora Zumreta.

SIMPTOMI CRNE MAGIJE

"Nameti, sihiri, odnosno nabačeno zlo, od normalne osobe mogu da naprave psihijatrijski slučaj, kojem ne može pomoći ni jedna klinika.A da ne pričam o slučajevima kada odlični brakovi pucaju preko noći.Isto tako, iznenadne glavobolje, crni kolutovi ispod očiju, crvene oči, depresija - sve su to jasni znaci magije i upozorenja čovjeku da potraži pomoć duhovnog iscjelitelja, objašnjava Beganovićka.

03.12.2007.

Bosnian Occult Dictionary

 

Basma (Magical whisper, formula): Basme are magical formulas or texts of a shorter or longer content which teem with rhyme and reference of a supernatural being such as a fairy in order to invoke fervour and passion in the desired person. For a Basma to work they need to be invoked in a state of bodily cleanliness, most often at night and always after repeating verse Ikhlas three or five times, since according to belief the verse grants magical power.

 

Dâ'ira, or « djinns convocation » is bosnian exorcist ritual, used for treating mentally ill persons by releasing them from ghost possession. Dâ'ira is the Arabic word, and it means circle. There are over 10 ways/techniques daira is performed, as follows; using cup of coffee, palm, mirror, water, nail, and other. Also called „sazivanje daire“, „sastavljanje daire“, etc.

Falanje (divination): Bosnian word falanje (fortune telling) comes from the Persian word fal, to bode, or Arabic word tefaul which means positive fortune telling. Other expressions: gledanje, faletanje, gatanje, proricanje, etc. Fortune teller or Faladžija say: "I tell the fortune by throwing beans! (Pogledaću ti u grah!)

 

Falanje u kahvu: fortune telling in the coffee cup.

 

Falanje u grah (favomancy): Traditionally, Bosniak women used beans for foretelling one’s future by “throwing beans” (bacanje graha). The method is to use 41 white beans.  They are placed on a grid with 9 squares depicting  parts of the body - head, hand and foot. The 41 beans are divided into three piles, one below each column.  Four beans are removed from each pile until there are left only one, two,three, or four beans in each pile.  These beans are placed in square one.  Repeat the same operation for each square until they all have beans in them.  The best combination is nine beans in first line  (333) or "Hazrat Fatima Fal". Other expressions: gledanje u grah, ogledanje u grah, etc. Faladžija, Faladžinica, Gledalica or Fortune teller.

 

 

Gašenje ugljena: "extinguishing a charcoal ". This curing ritual is performed somewhat similarly to salivanje strahe, but an bula or stravarka is not required. Should a member of a family become sick with a fever  that is believed to have been caused by the evil eye, any senior female member of the household can apply this remedy. She takes three hot pieces of charcoal from the brazier and drops them into a bowl of water held first over the feverish person's head, then his or her midsection, and lastly his feet. As she drops the coals into the water she says: Ćuhum ćuti, lehum leti, eyu beyu kulhuveyu ehad allah kulhuvallah". The patient washes his face 3 times with the water, drinks a bit of it too, washes his/her hands up to his/her elbows and washes his/her legs up to his/her knees. The rest of the water is spilled under bush of rose.

 

Hamajlija (Amulet): The Bosnian word hamajlija comes from Arabic word hamail. Those who prepare Hamail are, in most cases, acquainted with astrology, astronomy and geomancy, with the aid of which they fix up the auspicious hour. In geomancy, dots and lines have their own significance. The time for writing an amulet is fixed. Mysterious signs and words are used as spells, while numbers and human and animal figures play an important role. Magic words, formulae, the different names of God, and of angels, sentences from the Quran, etc., engraved on square-sized metal (silver) plate, or on paper or on silk, and written over in saffron coloured or black ink, and sprinkled in certain cases with perfume or rose-water , form the staple of amulets and charms in use.  Other expressions: hodžino pismo, dilbagija, zaštita, etc.

 

Magija (Magic): Word magic comes from the Persian word Magi which was used to refer to the priests of the old Iranian religion.

 

Mašallah (universal word, means: „What Allah wishes“): a prophylactic formula against evil eyes.

 

Ograma:  In Bosnia, demon attack is called “ograma” and  which means to be obsessed, alternatively nagrajisati, or nagaziti (bewitched). See Dâ'ira.

 

"Ručica hazreti Fatime" or "Hand of hazreti Fatima" - (Anastatica hierochuntica) is a shrub that grows in the deserts of northern Africa and southwestern Asia. It is very hygroscopic and can live without water for a long time.When a piece of the shrub is put into water, it suddenly gets »alive« and spreads its twigs like the fingers on the hand. The hand of hazreti Fatima  was used in difficult childbirth, when it was put in water, because according the principles of imitative magic it was believed that at the same way the mother's womb will widen and the baby will be born more easily.

 

Salijevanje strahe (Lead pouring):  Bulas or Stravarka performed the ritual called salijevati strahu, “to pour horrors”. It was performed at the request of women who had been bereaved by the death of their dear ones, or horrified by an unknown cause. The “ritual could only be by devout women who could recite Qur’an verses”. Other expressions: salivanje strave, salivanje olova, salivanje zrna, etc.

 

 

Urok, Zazor (Evil Eyes): When you observe a small child, especially a baby in the first 40 days after birth it is mandatory to utter the prophylactic formula "Mašallah!". Besides that, in order to protect the child from spellbound eyes one sows a button different from the others in size and colour, ties a black thread around its left arm, etc. Often the child's nose is pulled and "Mašallah!" is uttered when the guests leave the house so that the child can sleep peacefully.

 

Sihiri, čarolija, čarke (Magic):  Bosnian word čarati  or čarolija i.e.  practice magic or čarka also comes from the Persian word „čare“ i.e. „remedy, salvation, means“. For the one who practices magic it is said that he is "da manđija", "čara" while for the victim it is said "učinili mu sihr", "opsihrovan je", "obenđijan". In the north-western part of Bosnia the expression are as follows: "neko ti gradi čarke!", "neko ti je svario grah!", "napravito mu je!", "neko ti je zapreć'o grah!" or "neko ti je zapiš'o grah!" etc.

 

 

Zapisi: apotropaic scriptures, these are shorter quotations from the Qu'ran, written on pieces of the paper usually by Hodja, and given to members of the congregation for protection from particular diseases.

 

 

 

02.12.2007.

Woodoo horor

Pogreb na Haitiju je zapravo vesela svečanost.Pogrebna povorka je na ovom otoku ustvari razigrana plesna kolona u kojoj podjednako plešu i oni koji nose lijes na plećima i oni koji pokojnika oplakuju.

-Za svakim pokojnikom treba plakati jer je umro, ali se treba i veseliti jer se riješio ovozemaljskog života i ponovo će se roditi u novom obličju, u novoj sredini i živjeti možda daleko sretnije - jednostavno je rekla Mambo Oliv i tako u najkraćem iskazala sva religijska promišljanja Haićana.

PROTIV ZOMBIJA I VAMPIRA

Njih nimalo neće smetati što će se na čelu povorke nositi katolički krst ili posvećene kršćanske slike, a što će odmah zatim na vrhu štapa biti nošen crni cilindar Baruna Samedija, ili što će okupljeni muzičari u početku i zasvirati pogrebni marš kako bi već poslije nekoliko minuta prešli u zaglušujući ritam karipskih izazovnih plesova.

Upravo zbog toga se za izazivanje samilosti Baruna Samedija i dobivanje njegove naklonosti diljem Haitija organiziraju brojni obredni plesovi tokom noći, a na kojim je moguć prijelaz u obredno seksualno orgijanje sasvim izvjestan.

Na grob pokojnika će porodica umrlog obavezno postaviti kršćanska obilježja, ali će pored njih postaviti i ljudsku lubanju - pravu, da ne bi bilo zabune!- ili crni cilindar, kao znakove Baruna Samedija.Uz njih će obitelj pokojnika redati prigodne poklone i darove.Na taj način će se kupiti Barunova naklonost, kojom će on braniti tijelo pokojnika od nekog Bocora (zlog vrača) koji bi ga mogao upotrebiti za izradu zombija.Jednako tako, pokloni će natjerati Baruna Samedija da duši pokojnika brani povratak među žive ljude.Jer, kad ne bi toga bilo, onda bi se pokojnikova duša neprekidno vraćala svake noći i potajice uvlačila u tijela spavača kako bi im pila krv i limfu.

No, može se dogoditi i da vudu obredi u takvim slučajevima nisu dovoljni ili da nisu dobro napravljeni.To za posljedicu može imati trajno uvlačenje duše pokojnika u nečije tijelo.Tada se govori o posjednuću koje izaziva mahnitanje, pa čak i zločine.Naime, na Haitiju ni danas ne postoji naziv za psihičke poremećaje i umobolne.Njih nazivaju opsjednutima od zlih duhova.Sve poremećenosti uma ne liječe se u umobolnicama - uostalom na Haitiju nema ni jedne- već se pomoć traži uz vudu o brede, kako bi se umilostivio određeni Loa i bolest nestala.

 

KANIBALISTIČKA VUDU MAGIJA

 

Postoje, međutim, i pojedinci koji su u cjelosti okrenuti spram služenja Barunu Samediju i kojima cijeli život prolazi u tom svjesnom služenju.Nazivaju ih različitim nazivima, a nekako najpoznatiji i najuobičajeniji je Zobops.Moglo bi se reći kako je riječ o pravom tajnom bratsvu čiji su članovi isključivo muškarci, dok je prisustvo ženama najstrože zabranjeno.Zapravo, radi se o onom najkrvavijem i najmračnijem što vudu magija uopće poznaje.

-Radi se o ubojicama koji svakog punog mjeseca slave svoje odvratne svečanosti na kojima moraju prinijeti krvnu žrtvu onom koga prizivaju, a to je Maitre Cafou.To je, po katoličkom shvatanju sam Dvorogi glavom i bradom, dakle Đavao.Zobopsi tokom svojih obreda oblače duge crvene halje do poda, a na glave stavljaju maske raznih životinja.Svoje obrede najčešće održavaju na grobljima, a prije nego što započnu slave Baruna Samedija, kako bi im on pripomogao i priveo prizvanog Maitre Cafoua koji se na kraju doista i pojavljuje u obliku crnog pijetla, crnog pileta ili crnog jarca.

Ali prije toga oni traže svoju žrtvu, pretražujući okoliš groblja ne bi li pronašli kakvog usamljenog šetača ili zaspalog pijanca.Naiđu li na ljudsko biće, odvlače ga na groblje.Najčešće su prisutna nagovaranja kako se radi o pozivu na neki ples ili spolnu orgiju, a kada su u pitanju zaspali onda ih bez nagovaranja odvlače.

Žrtve poje posebnim napitcima spravljenim od izmeta i krvi, a u slavu Baruna Samedija stavljaju im na glavu crni cilindar.Što se dalje zbiva Mambo Oliv nije htjela ići u detalje.Tek ti mogu kazati kako je kanibalizam izuzetno razvijen i kako se u unutrašnjosti Haitija još i danas može naći na komade trulog ljudskog mesa, a što je jedino preostalo od žrtava krvožednih Zobopsa, završila je svoje kazivanje Mambo Oliv o najmračnijoj tajni vudua.

28.11.2007.

Nebeska ptica

U prošlosti stari Bošnjaci su imali običaj da bacaju ljuske od jabuke u vatru "za pticu koja živi u zraku i hrani se samo ovakvim mirisom" jer je to veliki sevap. Po predaji, ova ptica je živjela u vremenu pejgambera Sulejmana a predanje o njoj prenijela je jednom etnologu starica Đula Kulovac;

"Bila neka velika, silna ptičurina. Kladila se s Bogom da će raskopati njegovu volju. Bog pristane. Rode se ujedno muško i žensko dijete, Bog ih vjenča i odredi kad će se uzeti kad odrastu. Ptica onda uzme ono žensko dijete i odnese ga preko mnogih planina. Na vrhu najviše planine, na najvećem drvetu razapne na granama volovsku kožu, stavi u nju dijete, sastavi krajeve kao fišek, i ostavi samo otvor kroz koji će hraniti dijete. Hranila ga i odhranila lijepu djevojku. Došlo vrijeme koje je Bog odredio da se djevojka uda za onoga mladića. U to vrijeme onaj momak pođe da lovi. Došlo mu nešto, eto tako, da ide, da traži svoju sudbinu. Došao u tu planinu pod to drvo. Vidjela ga ona djevojka i srce joj puklo za njim. Pita ga šta traži. On kaže da lovi i da traži svoju suđenicu. Ona mu kaže da je to ona i da joj dođe gore. Ali, niti je on mogao gore, niti ona dolje.

Ona mu rekla da bude pod drvetom kad ptica dođe, čut će je, kaže, sa sahat hoda, čuje se jeka i huka. Ona će tražiti od ptice da joj ga donese u gnijezdo, da ne bude sama kada ptica ode daleko po hranu. Ona tražila i ptica rekla "Dobro". Turi ga u mješinu i iznese gore. Ode ptica u lov. Donosila im hranu. Nakon godine njima se rodi dijete. A to sve Bog zna. Zove onu pticu pred sebe i pita je: "More li se božiji emer raskopati?". Ona reče da može, a on joj reče da je ona sama vjenčala momka s djevojkom kako je on bio odredio. Tada je Bog kazni da do kijametskog dana bude u zraku, ni na nebu ni na zemlji i da se hrani samo mirisom izgorjelih ljusaka od voća".

26.11.2007.

Prelijevanje iz šupljeg u prazno

Vidovnjaci gde ste sada - (Tekst iz 2003.)

Kurir istražuje gde su se deli srpski vidovnjaci posle odlaska Miloševića i da li su konačno našli blaženi mir u estradnoj "zoni sumraka"

Da li znate da u svakom prosečnom beogradskom soliteru živi najmanje dvadeset potencijalnih fudbalskih selektora, petnaestak večitih studenata, otprilike isto toliko domaćica, najmanje deset advokata i upola manje vidovnjaka.

Kako pojam vidovitosti nije potpuno objašnjen, u njih svrstavamo i sve one komšinice koje u musavoj šoljici za kafu vide da smo "nešto 'teli", volonterske sastavljače horoskopa, dokone prevrtače pasijansa, ali i sve profesionalne gatare, magove i vračare koji su posle nedavnog čuvenog "lova na veštice" morali da pređu u "ilegalu". I zaista... Šta se zbilo sa najpoznatijim srpskim prorocima, vidovnjacima i ostalim daždevnjacima?

U pokušaju da pronađemo neke od brojnih "gledača sudbine" koji su ordinirali na ovom podneblju sprečili su nas telefoni. Nedostupni, isključeni, zauzeti, ili u najboljem slučaju - "sekretarice". Vidovita Janu, Šaman dr Vuk, Sima Sprema, proročica Minja i njihove poznatije kolege ovih dana, izgleda, nisu bili u istoj dimenziji.

Kraljica nije snimila ploču

Nekrunisana kraljica među prorocima - Kleopatra, ne pojavljuje se više na TV Pinku, a nema je ni u svojoj nekadašnjoj "ordinaciji" u hotelu "Prag". Zaposleni u ovom hotelu kažu da nju (ili kako bolje upućeni tvrde - "njega") nisu videli još od one čuvene predizborne vizije po kojoj će Slobodan Milošević još dugo upravljati Srbijom.
- Sve je ispalo tačno, samo što nije videla da Sloba u ruci ima daljinski upravljač, a da su okolo rešetke - komentariše jedan od zaposlenih proročanstva svoje nekadašnje komšinice.

Početkom 2000, na vrhuncu slave, proročica Kleopatra se spremala da snimi i duetsku pesmu sa tadašnjom folk zvezdom Ninom. Sa setom se prisećamo njene tadašnje izjave:
- Nino je sjajan pevač i šoumen i mislim da će naša duetska pesma, uz fenomenalan spot, biti pravi bum. Imam dovoljno, ovo ne radim zbog novca, već zbog zabave. Uostalom, zašto i ja ne bih propevala, kad su na estradi pevali i snimali ploče, kasete i duetske pesme Dragoslav Šekularac, Dragan Džajić, Siniša Mihailović, Lidija Vukićević, Svetozar Vukmanović - Tempo...

Doajen srpske estradno-vidovnjačke scene Ljubiša Trgovčević, poznat javnosti po direktnim TV prenosima u kojima je telefonom davao vidovite odgovore, pronalazio izgubljene i oživljavao mrtve, za razliku od Kraljice Kleopatre, i dalje ordinira na istom mestu, a o trenutnom stanju u srpskom vidovnjaštvu kaže:

- Što se mene tiče, sve je u redu. Nisam nastradao u "Sablji", tu sam, i dalje se bavim svojim poslom, niko me nije dirao. Imam dosta stalnih klijenata, reklama mi i ne treba. Evo, baš sad mi je ovde jedan čovek, stari klijent. Bilduje u Los Anđelesu, inače je iz Skoplja. Ne bavim se toliko klasičnim proročanstvima. Više zbog sebe, prešao sam na numerologiju i astrologiju.

Internet-proročica na sudu "zbog humanosti"

Prva, verovatno ne i poslednja iz branše, koja je ubrzo po donošenju novog zakona dospela u zatvor, bila je Vidovita Zorka. Suđenje je u toku, a oštećeni svojim pričama gotovo svakodnevno uveseljavaju čitaoce crnih hronika.

Pored spornih vradžbina, Zorka Pucar je bila poznata i po tome što je svojevremeno otvorila prvi srpski vidovnjački sajt na globalnoj mreži. Na adresi www.vidovitazorka.co.yu mogli ste saznati da "kada su u pitanju izlečive bolesti, kao na primer nervoza, rastavljeni brakovi, otklanjanje efekata crne magije, donošenje mira i spokojstva, pronalaženje nestalih članova familije - Zorka sve to radi".

Ona je, pisalo je na veb-sajtu "jedinstven primer da na svetu postoje prava energija i humanizam". Autor prezentacije naglasio je da "gospođa Zorka voli otadžbinu i veliki je poštovalac srpske vere i tradicije, te da redovno obilazi srpska svetilišta i manastire", a prostim klikom mogli ste i da proučite četiri ikone i slike iz kolekcije gospođe Zorke.

Da li će u novom milenijumu Srbi konačno početi da više veruju svojim očima nego šoljici za kafu, kristalnoj kugli i koskama ili ćemo još dugo biti zemlja oštrih makaza i neuništivo naivnih "dafino", pardon "merino" ovaca, ostaje da se vidi. Do tada, čitajte horoskop u Kuriru i nastojte da sami budete krojač sopstvene sudbine.

Geršman prisvojio "atentat na Đinđića"

Lav Geršman, koji se okolo predstavlja kao "magistar bele magije, vidovnjak i parapsiholog" svojevremeno se, kako piše na njegovom internet sajtu, proslavio pogađanjem datuma početka i kraja NATO agresije na našu zemlju. Samozvani "najveći beli mag 21. veka" nedavno je, gostujući u jednoj TV emisiji, izjavio, ostavivši bez teksta ostale goste u studiju, kao i gledaoce kraj malih ekrana, kako je na naslovnoj strani časopisa "Zona sumraka", još 24. decembra prošle godine, najavio atentat na Zorana Đinđića. Sve bi bilo u redu da ovaj gospodin nije pribegao lukavstvu pa je tuđe proročanstvo (predviđanje Janićija Homoljskog) predstavio kao svoje, napravivši sebi više nego dobru reklamu. Kako smo saznali od kolega iz ovog magazina, postoji mogućnost da pravi autor teksta, kojim je tri meseca ranije najavljen atentat na premijera, zbog krađe intelektualne svojine - tuži Lava Geršmana.
Bilo bi to prvo sudsko suočavanje vidovitih.

26.11.2007.

Najstrašnija čarolija na svijetu - ZOMBI

KRAĐA DUŠE

 

Vudu vjernici vjeruju da se mrtvi mogu uskrsnuti i pretvoriti u bića zvana zombiji.Takva bića nemaju vlastitu volju već su pod apsolutnom kontrolom i uticajem osoba koje su ih oživjele.S druge strane, i živuća se osoba može pretvoriti u zombija kombinacijom droga i činima koje na osobu baca zli čarobnjak.

Zombiji su na neki način postali zaštitni znak vudu magije po cijelom današnjem svijetu ali i pojmovnost u gotovo svim savremenim svjetskim jezicima koja znači čovjeka-mjesečara bez vlastite volje i života, bez ikakvih ciljeva i želja.Da bi se uopšte mogao razumijeti pojam Zombija, treba kazati nešto o dodirnim tačkama svijeta mrtvih i svijeta živih ljudi a u okviru vjerovanja Haićana.Naime, Haićani vjeruju kako je noć ono doba u kojem duše umrlih hode po svijetu živih ljudi, tražeći među živima žrtve kojima će se napiti krvi, kako bi se nahranile.Moglo bi se kazati kako je to onaj tradicionalni pojam vampira sa kojim se susrećemo u toliko knjiga, filmova i televizijskih serija.Kako se mrtvac ne bi noću pojavljivao kao vampir, Haićani imaju cijeli niz posebni posmrtnih obreda kojima je za cilj potpuno raskinuti vezu koja postoji između mrtvaca i njegovog ličnog Loe zaštitnika, odnosno iz mrtvog tijela udaljiti sve ono nadnaravno što je to tijelo u stanju života vezalo uz Lou.Ako se takav obred raskidanja ne napravi, onda Loa ostaje zarobljen u mrtvom tijelu i pretvara se u Zombija, kreaturu bez unutrašnjeg života ali i bez smrtnosti tijela, u pasivnu vezu između svijeta mrtvih i živih ljudi.Takav zombi noću ustaje iz grobišta i luta svijetom živih.

 

POMAŽE SAMO SOL

 Ali, zombi može nastati i svjesnim postupkom nesavjesnog hungana ili mamboa.Takvi poklonici zla traže žive kako bi im posebnim obredom zarobili i ukrali Gros Bon Ange (duša) koji će zatim posebnim crnomagijskim obredima usaditi u tijelo nekog mrtvaca, a koje će ukrasti iz groba.Na taj će način dobiti vjernog slugu koji će izvršavati sve njhiove zle namjere ili vjernu sluškinju koja će se pokoravati svim njihovim željama.To je im opasnije, jer je zombi osoba koja samo vegetira u svijetu živih, koja se može iskoristiti za najteže radove ili najteže zločine, a koja se uopšte ne može ubiti!

 

Zombi će počiniti ubistvo bez ikakve grižnje savjesti - jer je i nema! - i slušat će samo onog ko mu je gospodar njegovog Gros Bon Ange ili njegove duše.Jedina slaba tačka svakog zombija jeste sol.Zato se nerjetko i događa da noćni usamljeni putnici na Haitiju uvijek pri ruci imaju vrećicu sa soli, čijim će sadržajem posipati svakog na koga posumnjaju da je zombi.

Ali, sol nije opasna samo po vanjštinu zombija, ona je opasna i po unutrašnjost njegovog tijela.Na Haitiju vjeruju kako će svaki onaj zombi koji pojede neku zasoljenu hranu odmah prestati biti zombijem i kako će se ili vratiti u svijet mrtvih iz kojeg je izašao ili kako će postati normalnim čovjekom.

 

-Svojevremeno je na Haitiju živio bogati veleposjednik imenom Joseph.Bio je vlasnik dvanaest zombija prema kojima se ponašao kao prema marvi, a koji su izvršavali sve njegove zapovijedi.Jednom je bio prisiljen naglo otputovati zbog neodložnih poslova u Port au Prince, a da nije stigao svojoj suprugi objasniti kako joj valja postupati sa zombijima.A ona, dobra duša kojoj su se ti jadni robovi smilili, pripremila im je vrlo obilan ručak sa jelima, koja je u neznanju, zasolila.Zombiji su pojeli ponuđeno, a zatim mirno ustali i jedan po jedan se zaputili prema seoskom groblju.Staklastim su pogledima gledali pred sebe i nisu reagovali na pozive i preklinjanja njihovi porodica.A tamo, na groblju, svaki je pronašao svoj grob, legao u njega i počeo se zasipati zemljom.I tek što su prve grude pale na njihova tijela, pretvorili su se u prah.Iz zombija su se pretvorili u mrtvace.Veleposjednik Joseph je pri povratku iz Port au Princea gotovo umro od iznenađenja, kad je otkrio šta mu je počinila žena.No, pomći nije više bilo.Počeo je tražiti nekog hungana ili mamboa kako bi mu ovi pomogli i napravili nove zombije, a kad takvih nije našao, vrlo brzo je i sma umro, pošto njegove velike plantaže šećerne trstike više nije imao ko obrađivati....

26.11.2007.

O džinovima

ZLI DUHOVI STRADAJU I OD VATRE

Istjerivanje nečastivog traje oko 40 minuta, a kako kaže Orahovac, "božije riječi pogađaju džine kao strijele". Kada ne žele da napuste tijelo, žrtve koriste se metode spaljivanja zlih duhova.
- Spaljivanje džina unutar tijela postiže se molitvama, Kur"anski citati stvaraju vatru oko njega. Nakon što se povrati iz transa, pacijent i sam osjeća tragove spaljivanja koji su se zbili unutar njegovog tijela. Osjeća čak i miris, koji izlazi mokrenjem ili izmetom. Bitno je reći da se džin može i udaviti. Kao što u medicini postoje posebne terapije za različite bolesti, postoje i posebne metode za uništenje džina. Prije nego što se džin ubije mora se od njega zatražiti da postane vjernik. Na taj način božija milost se spušta na njega, a od njega se traži da izađe iz tijela - priča Orahovac.
On kaže da džini čine paralelni, nevidljivi svijet, i da u njihovo postojanje ne treba sumnjati.


FEJZIĆ: PRVO KOD LJEKARA, PA KOD HODŽE


Reis Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori efendija Rifat Fejzić objasnio je "Vijestima" da, prema islamskom vjerovanju, postoje nevidljiva bića džini iz, takozvanog, paralelnog svijeta, koja napadaju ljudsko tijelo. On je objasnio da se hodže u džamijama bave vjerskim obredima njihovog istjerivanja, ali je, ipak, preporučio svima onima koji osjećaju slabosti, fizičke ili psihičke prirode, da pomoć prvo zatraže od ljekara.
- Džini su nevidljiva bića, koja se javljaju u različitim oblicima djelovanja i moćni su da ispunjavaju razne, nekad, teške zadatke, koje ljudska bića ne mogu da dosegnu. U Islamu je priznato njihovo postojanje, ali se ispituje i odnos tih bića sa ljudima - kazao je on, ističući da prema islamskom vjerovanju postoje dva svijeta - nevidljivi i ovozemaljski, vidljivi.
Uprkos liječenju pomoću dova, Fejzić preporučuje svima, koji osjećaju slabosti, da prvo zatraže stručnu medicinsku pomoć.
- Islam priznaje medicinu kao nauku i Muslimani su kroz istoriju dali velik doprinos njenom razvoju. Ukoliko se poslije svih medicinskih pretraga primijeti da nema olakšanja, onda treba tražiti pomoć hodža, koji su edukovani za iscelivanje, odnosno, istjerivanje džini - naglasio je Fejzić.
Poglavar Islamske vjerske zajednice upozorio je da postoji mnogo zloupotreba, odnosno, ljudi koji se bez osnova bave ovim poslom i zarađuju na tuđoj nevolji.
- Naglasiću, osobama koje obavljaju takve obrede, prevashodno treba da bude cilj pomaganje drugim ljudima. Nažalost, u posljednje vrijeme ima mnogo zloupotreba ljudi, koji nemaju ni osnovno islamsko obrazovanje, a naplaćuju tuđu nevolju - istakao je on.
Fejzić je objasnio da su uticajima džina "podložne osobe koje se nalaze na granici bola i tuge ili sreće".
Kao odbrambeni mehanizam i oružje protiv džina, Fejzić je naveo duhovnu i fizičku čistoću, koju propovijeda islam, kao i izbjegavanje negativnih misli, u kojima je velika koncentracija loših džina.

J.MUMINOVIĆ


KUR"AN LIJEČI SVE


- Svaki čovjek u sebi ima šejtana. Svi oni koji imaju problema, bez obzira da li se radilo šejtanu, džinu nevjerniku ili sihiru, odnosno, magiji, uroku i da ne nabrajam sve ostale podvrste koje spadaju pod ove nazive, uzvišeni Bog je spustio lijek u Kur"an za sve ove vrste, tako da ta sveta knjiga omogućava izlječenje. Ukoliko su osobu opsjednuli džini ili sihr, onda je mogućnost ponovnog oboljenja veća. Ali ukoliko posluša naše savjete i udalji se od svih onih poroka i faktora koji bi mogli ponovo uticati na njegovo oboljenje, biće trajno zaštićena. - tvrdi Orahovac.
On je prije pet godina objavio knjigu "Izliječi se rukom Kur"ana i suneta", a video-snimci obreda liječenja idu iz ruke u ruku i van granica Balkana.

26.11.2007.

Kad hodža liječi

Sve više građana Srbije koji sumnjaju da su pod uticajem crne magije ili pate od neke bolesti, obraća se za pomoć hodžama i istjerivačima zlih duhova iz Bosne i Sandžaka! Pritisnuti zdravstvenim problemima i raznoraznim nedaćama, ljudi iz gotovo svih krajeva Srbije posjećuju muslimanske sveštenike i "bijele magove" koji ih, uz odgovarajuću novčanu nadoknadu, "liječe" zapisima i molitvama, piše "Press".
U Bosni je od sredine devedesetih godina sujeverje u procvatu, tako da gotovo da nema većeg sela u kome ne živi neki od "proslavljenih magova" koji tvrdi da ima rješenje za sve ovozemaljske probleme. Jednog od njih, izvjesnog Mirzu iz Kalesije u istočnoj Bosni, nedavno je zbog zdravstvenih problema posjetila i Mirjana (41), službenica jedne beogradske banke.

"S obzirom na to da sam rođena u Bosni, od malih nogu mi je poznato da zapisi i te kako mogu da pomognu kod različitih zdravstvenih tegoba. Godinama patim od nesnosnih glavobolja, probala sam razne lijekove i akupunkturu, ali bez uspjeha. Onda sam odlučila da odem kod tog čovjeka za koga su mi prijatelji rekli sve najljepše", objašnjava Mirjana.

Ona kaže da je ispred kuće "doktora Mirze" bila velika gužva, samo tog dana "čudotvorca iz Kalesije" posetilo je više ljudi iz Valjeva, Novog Sada i Kragujevca, a svi su "zaliječeni" na isti način.

"Mirza je saslušao moju priču i onda izgovarao neku molitvu na arapskom jeziku. Iz fioke je izvadio parče papira na kome su bili ispisani brojevi i arapska slova. Rekao mi je da ga uvijek nosim sa sobom i bolovi će za mjesec dana potpuno prestati. Častila sam ga sa 100 evra i danas, dvije nedjelje kasnije, moram da priznam da mi je bolje", priča sagovornica "Pressa".

Pored Mirze iz Kalesije koji, prema riječima upućenih, "kuranske stihove čita naopako", svojim "liječenjem" proslavila se i izvjesna Vasvija iz Zenice. Ova starica praktikuje nešto drugačije metode koje po pravilu podrazumevaju - žrtvovanje životinja! Tako je za uspješno izlječenje jednog bubrežnog bolesnika preporučila njegovim rođacima da pod hitno zakolju ovna.

"Bolesniku dajte da popije krv tog ovna, ali mu nipošto ne dajte meso. Glavu životinje zakopajte na groblju, okrenutu prema Meki", glasio je recept nane Vasvije.

Ipak, najveću slavu na polju "onostranog" u Bosni je stekao kontroverzni hafiz (onaj koji zna Kuran napamet) Esad Čančar iz Sarajeva. Čančara koji pored kuranskih stihova za "izlječenje" pacijenata koristi i laser, posjećuju ljudi iz svih dijelova bivše Jugoslavije, pa je za samo nekoliko godina postao prilično imućan. O njemu se ispredaju različite fantastične priče, a jedna od najluđih je svakako ona po kojoj Čančara u svakom trenutku prati mali duh ("džin" na arapskom) "koji iglom bocka njegove neprijatelje"?!

 Za "autoritete" pri izradi zapisa i amajlija u Sandžaku važe Hasan iz Tutina i Emina iz Novog Pazara.

Iako islam najstrože zabranjuje odlazak kod vračara i nadriljekara, kao i upotrebu bilo kakvih hamajlija (osim kod male djece), posao te vrste nesmetano cvijeta. Islamski učenjaci priznaju jedino mogućnost "lječenja Kuranom", takozvanu rukju, i svako ko čini drugačije, tvrde islamski autoriteti, pa makar bio i hodža, pravi "sihir", odnosno bavi se crnom magijom. Prema definiciji, sihir je "svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu, to jest đavolu, i kojim se traži njegova usluga".

Rukjom, to jest lječenjem Kuranom, već nekoliko godina bavi se Enes Beganović iz bosanske varošice Zavidovića koji je tokom svoje karijere naišao "na više zastrašujućih primjera djelovanja džina na ljude".

"Doveli su mi ženu koja tri dana nije ni spavala ni jela. Uporno je ponavljala:"Ne možeš ti meni ništa"! Zatim je počela da skače po sobi i da vrišti kao pijana i da skače po kauču. Uporno je vrijeđala "stoko, životinjo, gori si od mene", pljuvala po meni i pokušavala da me ujede za ruku. Dao sam terapiju koju su radili 15 dana, uz ponovljenu rukju od sedam dana i Allah je dao da je ozdravila", priča Beganović.

Ipak, nemaju sve žrtve sreću da budu izlječene. Bar tako kažu ovi iscjelitelji.

25.11.2007.

Pravoslavna magija - rituali zaštite od zla

Za skidanje teških čini

Uzeti vode sa tri izvora ili bunara i pomiješati, očitati tri puta Oče naš pred ikonom i uvijek zakrstiti vodu krstom, vodu nasuti u flašu, kada se okupate uzeti čašu te vode i pomiješati sa toplom vodom, prekrstiti se i reći: "Gol sam se rodio, gol se ovom vodom spasio, od svakog zla očistio, od lošeg društva odvojio i od đavolskih zamki zaklonio.Mila vodo sa tri izvora skini sa mene čini muslimanske, ciganske, albanske, vlaške, mrtvačke i sve čini koju su nabrojane, nagažene i poslate".

Politi se tom vodom, ovo uradi devet puta, najbolje utorkom i petkom a djecu neka majka okupa i namjeni za njih.

Kad se okupate zapalite ove svijeće u kući ili crkvi:

-Svijeću zapaliti svetom Jovanu krstitelju da vodom kojeg je krstio spasitelja, spasi i nas i očisti od svega vidljivog i nevidljivog.

-svijeću zapaliti svetom Vasiliju ostroškom da zamoli gospoda da iscjeli svaku bolest duševnu i tjelesnu i sve što je nabačeno.

-svijetu zapaliti svetom Đorđu da očisti nas od svake bolesti, i da voda odnese svaki teret i sve što nije od Boga rečeno.

 

Zaštita porodice

 

U 9 ili 10 sati noću staviti malo vode da provri, uzeti nož, i kada voda provri zakrstiti vodu nožem tri puta i reći: "Ne kuham vodu nego kuham vještice, vračare, zle duše, demone, noćne more i sve one neprijatelje koji dolaze na moj prag i u moju kuću i nose zlo meni i mojoj porodici".

Vrelu vodu iznijeti i prosuti ispred praga kuće ili na ulaznu kapiju i reći: "Skuhala sam sve dušmane, čini i sve ono što nije od Boga suđeno, ovu vodu sam bacila i moju kuću od svakog zla očistila"

25.11.2007.

Hodže iscjelitelji

U centru Tutina, u velelepnoj kući, živi Meho Gegić koji, kada ga upitate za zanimanje kaže: "Ja liječim bolesne i pomažem onima kojima je potrebna pomoć".
Ovaj hodža, rođen prije 34 godine u selu Reževići na Pešterskoj visoravni, govori opušteno, siguran je u sebe, vozi "mercedes", ima smisla za humor i druži se sa ljudima najrazličitijih zanimanja. Pred njegovim vratima mogu se vidjeti desetine muškaraca i žena najrazličitije dobi i iz svih krajeva zemlje. Zamišljeni, nesretni, ovi ljudi čekaju Meha da mu povjere svoje muke i da od njega traže pomoć. Meho kaže da mu najviše smeta to što mu mnogi ljudi pridaju natprirodna svojstva.

"Ne, ja ne mogu da znam šta ljudi misle i ne mogu da znam šta se dešava iza brda. Zašto mi ljudi pridaju takva znanja ne znam. Kruži fama o meni, ali ja samo liječim ljude sa mnogim životnim problemima, liječim od uticaja crne magije, borim se protiv magija koje potiču još iz starog Egipta ili Grčke. Ja se bavim ovim na naučnoj bazi i drago bi mi bilo da vratim ugled hodžama koji se bave liječenjem jer je taj ugled dosta poljuljan. Dakle, ja od đavola štitim hipofizu, centralni nervni sistem i hipotalamus, mogu da istjeram đavola iz čovjeka, vraćam pamet onima kojima je pamet poljuljana ali ja ne posjedujem nadnaravna svojstva" - priča Meho Gegić.

Ima Gegić i teoriju da se "svijet koji ne vidimo sastoji od bića koja se zovu - džini".
"Džini mogu da budu dobri ali i loši, a ti loši su šejtani ili đavoli. Oni opsjedaju čovjeka kad je pod stresom ili u afektu. Kad je opsjednut sobom, čovjek je pod sihirom. Sihir je arapska riječ za magiju i može se prevesti kao opsjednutost. A osobe 'bacaju' sihir kad žele da nekome nanesu zlo, one su sklopile pakt sa poglavicom đavola koji je naredio svojim đavolima da narečenog opsjednu. A ja uspijevam da iz čovjeka istjeram tog đavola" - priča Gegić.

On je, tvrdi, otkrio da "đavoli uglavnom žive na nečistim mjestima" i da "najčešće djeluju u sumrak".
"Đavoli su najopasniji na granici sjenki. U hladu drveta ili na suncu čovjek je bezbjedan ali ako sjedne na granicu između sjenke i osunčanog dijela tla đavoli ga napadnu. Šejtani, inače, žive i po 10.000 godina, kad napune 250 godina prestaju da budu bebe, ima ih muških i ženskih, posjeduju sve što i čovjek samo su im zjenice očiju elipsaste i uspravne" - opisuje Gegić.

Gegić kaže da je ovladao hipnozom, da je mnoge ljude zahvaljujući njoj "oteo od đavola". On je otkrio pouzdan dokaz o "boravku đavola u čovjeku" i tvrdi da su "suze normalnog čoveka slane dok đavolom opsednut čovek lije gorke suze".

Gegić kaže da nema tarifu za svoje usluge, da se zadovoljava onim što mu "pacijenti" ostave, oni se uglavnom "ne brukaju", a siromašnima usluge pruža besplatno.
Ovaj preduzimljivi hodža kaže da "ordinira samo danju" ali "hitne slučajeve prima i noću" kad je tarifa drugačija".

23.11.2007.

Čudne moći Drabarni

Cigani su najsujeverniji narod na svijetu i može se reći i najmisteriozniji pošto im je teško ući u trag.Svi pokušaji etnologa da shvate i obuhvate njihovu tradiciju i vjerovanja ostali su više manje bez uspjeha.No, ono što su ipak uspjeli prikupiti dovoljno dočarava njihov magijski svijet u kojem najznačajnije mjesto ima Drabarni ili vračara.Svoj status stiče uplivom više sile.Naime, po njihovom vjerovanju, s odabranom ženom ili djevojkom spava određeni duh i time joj prenosi svoje nadnaravne vještine.Kada se probudi, žena polako shvata šta joj se dogodilo opažajući kod sebe neke promjene.U početku ih krije dok ne bude sasvim sigurna kako je postala Drabarni a tada to i javno obznani ostalim članovima svoje čerge.Dešava se da u istoj čergi postoji po dvije ili čak tri takve vračare pa je ljubomora i konkurentnost neizbježna.Ali kako bilo da bilo Drabarni od tad ima svoju magijsku ulogu da pomaže svojim saplemenicima besplatno a ostalima uz naknadu.

Osim vještine da proriče sudbinu Drabarni umije sastavljati čini i raščinjavati ih pa se neće ni u jednom trenu dvoumiti da ih nekom napravi ili skine.Kad poželi da napakosti nečijem neprijatelju potražit će određenu travu koja raste na raskršću i baciti je na dušmanov prag.Nagazi li je desit će mu se upravo ono što je ona poželjela.Od davnina se zna da su ciganske magije najopasnije te ih najbolje pored, hodža i derviša, znaju skinuti upravo one same.Posebnu moć Drabarni pridaje morskom orahu takozvanom "šungurju" koji po romskom predaji nastaje od rogova njihovog božanstva Karankočija.Šungurju vračare stavljaju u vodu da prenoći pa tom vodom umiju one na koje su bacile svoje opasne čini.Za nju se vjeruje da može upravljati prirodnim silama pa će svaki put kad zavlada nevrijeme baciti svoju metlu napolje i izreći samo njoj znane riječe u namjeri da tu nepogodu otjera što dalje od čerge.A kad se desi da ujutro pođe u selo a magla se spusti Drabarni će je otjerati riječima. "Bježi maglo, eto pogan Ciganke!"

 

U selo su nekad običavale ići samo one Ciganke koje dobro baju i gataju da bi seljankama skidale uroke i bajale za ljubav i sreću.Po romskom vjerovanju, kad žena zlog pogleda gleda nekog lijepog čovjeka, može mu "naškoditi od očiju", a to su objašnjavale i drugim izrazima poput "pojede ga očima", "udari ga na oči".Ukoliko dijete pobolijeva i noću plače ciganske žene naliju vode u neki sud, odsjeku od sebe kakav biljeg, bace žeravicu u vodu, pa ako ona padne na dno, dijete je bolesno od uroka.Onda uzmu jedan takav ugljenčić, pa mu njime na čelu naprave krst.Dadnu mu malo te vode da pije, umiju mu obraze ili ga okupaju.Ostatak vode nose prosuti na psa govoreći: "Kao što od pas odnosi ovu vodu, tako nek odnese i ovu bolest sa mog djeteta".

 

Ciganska magija ljubavi

Pronađete li ključ naročito onaj starinski ili bilo koju stvar crvene boje, što je znak ljubavne sreće i erotskih igara, uzmite je i pomislite na voljenu osobu te recite ovo: "Ključ tvog srca nalazi se u mojim rukama, ključ srca kojeg toliko tražim, ispuni ljubavlju moje srce i nikada me ne ostavljaj jer vrata tvoje duše upravo su otključana" a ukoliko ste našli nešto crveno: "Crvena je moja krv, crveno je srce moje, ljubavna srećo, sudbino srca mog ne odvajaj se od mene".Nađenu stvar nosite uza se ili držite na tajnom mjestu sve dok se ne ispuni vaša želja.

22.11.2007.

Lipa - sveto bosansko drvo

Lipu su posebno cijenili antički Grci, ali nema historijskih potvrda da su stari Germani ili Slaveni poštovali lipu, pa je njezin veliki ugled kod bosanskih muslimana vjerovatno trag nekog još starijeg duhovnog supstrata, tim prije što kult lipe nije poznat ni kod jednog islamskog naroda. 

Ljudi se pod lipom sastaju, održavaju narodna suđenja ali i upriličuju svetkovine. Gete u Faustu pjeva: "Svijet oko lipe vrvi svud, i svako pleše kao lud", a za protestante Martin Luter veli da pod lipom pjevaju, piju, plešu i vesele se, jer je za njih lipa stablo slobode i prijateljstva. Sličan narodni dernek povodom Aliđuna ili Ilindana održavao se kod stare lipe u Večićima kod Mrkonjić Grada. Etnograf Milan Karanović bilježi: "Sabrao se narod sve triju vera iz veće daljine. Pograđene su vašarske kolibe, šatre i ladnjaci. Vatre se puše, peče se kava i okreću janjci na ražnju. Na tolikom skupu bude oko 10 hodža iz okolnih muslimanskih sela. Kad dođe podne, oko turbeta u hladu ogromne lipe, klanjaju podne. Posle klanjanja raziđu se po vašaru... Zadivio me ovaj prizor kao najrečitiji primer verske tolerancije: Kad su se muslimani razišli, posle klanjanja ispod lipe, jedna pravoslavna porodica iz okolnih sela postavila je sofru uz samo turbe. Domaćin je, oslanjajući se leđima uz zid turbeta, nazdravljao rakiju onako kao kad bi bio kod svoje crkve... I niko tome nije šta zameravao što je kod inoverne bogomolje..."

Džamija u Karićima u općini Vareš poznato je dovište iz jurjevskog ciklusa dova, a naslanja se na stari kult lipe. Stara lipa nalazila se na brijegu iznad džamije i danas se mogu razaznati tek neznatni ostaci od panja.  Kult drveta je sačuvan tako što je džamija napravljena isključivo od drveta već daleke 1716. godine. U posljednjem ratu džamija je spaljena do temelja, ali je na njenom mjestu napravljena nova, takođe od drveta.

Muslimani lipe sade kod džamija i grobalja, a misle da ju je dobro imati i kod kuće. Vjeruje se da je umornu čovjeku najbolje zaspati po lipom. Malo je onih koji su danas umorni. A san, ne samo pod lipom, nego i onaj svakidašnji, nikako nije više dio svetog obreda, već samo pauza, nužni  i iznuđeni predah, za novu trku koju većina potpuno pogrešno poistovjećuje sa životom.

Jedan lijep i znakovit primjer lipe kao svetog stabla ostao je zabilježen od nekog svećenika koji je 1629. godine u Rim poslao izvještaj o, kako veli, "poganskom obožavanju drveta".  Svećenik piše: "U pokrajini požeškoj, u vojvodini Cerni, nalazi se drvo lipa, u pustome kraju, kuda svaku prvu nedelju devete lune dolazi veliko mnoštvo Turaka i kršćana s darovima i svijećama, a susjedni župnik za milostinju, koju tamo pobire, čita misu. Ljudi u tom kraju obožavaju ovo drvo, ljube ga kao da je tijelo nekog sveca, govoreći da čini čuda i da liječi one koji se tom drvu zavjetuju."

Cijeli ovaj kratki pasus o lipi kao svetom drvetu, gotovo pa svaka riječ u njemu, je - da upotrijebimo i jednu pametnu riječ - paradigmatična, i to dvojako. Na jednoj strani, pokazuje odnos svećenika sa strane (uvoznih) i domaćih (narodnih) spram lokalne religijske prakse. Na drugoj strani je ono što je za nas, kao autore filmova, posebno važno, a to je odnos različitih religijskih praksi prema istim fenomenima: vrhu planine, pećini, vrelu, drvetu kao fenomenima svetih toposa unutar dostupnih sadržaja bosanskih religija.

Ponosna lipa u pokrajini požeškoj, u vojvodini cerskoj, bila je Božiji znak jednako za lokalne katolike kao i za muslimane. Ona nije bila ni malo više jednih nego drugih. Zapravo ona nije bila nimalo ni jednih ni drugih jer je to drvo, baš kao i jedni i drugi, samo Božiji znak i ništa više. Jednako kako je lipa iz Cerne za katolike i muslimane, tako je i lipa iz Večića bila sveto drvo za "sve tri vere" kako veli Karanović, Pejgamberovo ili Isusovo vrelo sa Zec planine za katolike i muslimane iz okolice Fojnice, a brijest u Buturović polju su jednako poštovali i katolici i muslimani iz područja srednjeg toka Neretve.

22.11.2007.

Bosnischen Amulette


Helfen Hausmittel nicht, nehmen sie zu „Zauber- künstlern", Kurpfuschern und zu Amuletten ihre Zuflucht. Die Amulette werden besonders gegen schwarze magie, Kopfschmerzen und gegen Krämpfe angewendet. Sie suchen die Ursache der genannten Leiden im bösen Blick, dem Verschrieen, und dagegen anerkennen sie kein besseres Mittel als das Amulett. Dieses stellt der Hodža aus. Er wirft auf ein Stückchen Papier einige Verse aus dem Kur'an oder einem anderen heiligen Buche, und wickelt das so beschriebene Papier in einen Leinenlappen, der mit Wachs beschmiert wurde. Dieser Lappen heisst Mušema.

Auch zu kranken Haustieren wird der Hodza gerufen, damit er Amulette an fertige. Diese werden in Brot gewickelt und dem kranken Tiere zum Fressen gegeben. Wenn Kühe keine Milch geben, bohrt ihnen der Hodza eine Öffnung in eines der Hörner und legt das Amulett hinein, oder man wickelt dasselbe in einen Lappen und bindet es der Kuh um die Hörner. Schöne Pferde oder Füllen werden gegen den bösen Blick durch Amulette geschützt. Das Amulett  wird in einen roten Lappen gewickelt und dem zu schüh zenden Tiere um den Hals gebunden. Dann kann ihm der bösen Blick nicht schaden.

 Amulette werden von Mädchen getragen, um sie schön za machen oder um ihnen die Liebe junger Burschen gewinnen zuhelfen. Diese wieder lassen sich Amulette machen, um mit deren Hilfe das Herz einer unzugänglichen Schönen zu erweichen.

 

 

22.11.2007.

Ko sluša vračare, gori je od njih !

Momak iz Kragujevca htio je biti bolji ljubavnik. Poslušao je upute vračare: uhvatio je ježa s one strane puta, polio ga vrućom vodom, od ježevog urina skuhao kavu, a onda...


Tridesetogodišnjak iz okolice Kragujevca javio se na tamošnju Urološku kliniku s izbušenim penisom i obilnim krvarenjem.

Ovo je samo jedan od primjera, navodi srpski tabloid Kurir, kako Kragujevčani pokušavaju ojačati svoju muškost i "osvježiti" seksualni život.

Profesor dr. Srećko Đorđević, urolog u Kliničkom centru u Kragujevcu, kaže da se sve češće u svom radu susreće s muškarcima koji se iživljavaju nad svojom muškošću.

"Još jedan od mojih pacijenta poslušao je savjet vračare za povećanje potencije i stavio testise između dva mlinska kamena. Na odjel je stigao s nevjerojatnim oteklinama među preponama. Na kliniku dolaze muškarci s raznim stranim predmetima u mjehuru. I oštrim i tupim. Kako bi pojačali ili izazvali erekciju, u mokraćni kanal stavljaju čavle, ukosnice, pa čak i zrna graha", priča profesor Đorđević.

Jedan od najnevjerojatnijih slučajeva iz bogatog iskustva doktora Đorđevića je onaj mladog Kragujevčanina koji je penis stavio na panj - i odsjekao ga sjekirom.

"Kada je došao u kragujevački Klinički centar, bio je u kritičnom stanju, s odječenim penisom zamotanim u ručnik. Nisam vjerovao da će uspjeti, ali sve se dobro završilo. Na sreću, R. S. je imao dosta materijala, pa se imalo što i prišiti", prisjeća se doktor.

Na posljednjoj kontroli pohvalio se doktoru Đorđeviću da sve radi bez greške, i to skoro svakog dana, ali da ipak malo osjeća bolove kad se mijenja vrijeme.

O sudbini nesretnog ježa s početka priče Kurir nije saznao ništa.

21.11.2007.

Hodže-iscjelitelji

Turbe Tahira Kandaqija

 

Tahir KandaqiNa seoskom mezarju u Ostrosu nalazi se turbe čuvenog hodže Tahira Kanaćevića (Tahir Kandaqi), kojem pripisuju čudotvorna svojstva, i kojeg zbog toga pohode nevoljnici sve tri vjere. I za života, Kanaći je činio djela za koja kažu "da nijesu s ovog svijeta". Obdaren "čudnim sposobnostima", bio je čuven i poštovan, jer su mnogima isjeliteljska riječ i ruka tog čovjeka bili jedina utjeha i lijek.

 

Kanaćević je rođen 1908. godine, u Malom Ostrosu. U Tirani je završio osnovnu školu i mekteb, a potom u Velikoj Medresi u Skadru izučio islamske nauke i orijentalne jezike. U Krajinu se vratio poslije rata i bio imam u Curjanu, Arbnešu i Koštanjici, sve do penzionisanja. Radio je na opismenjavanju i kultivisanju žitelja ovog kraja. Sredinom šezdesetih, Kanaćević je na Kosovu postao derviš, a kasnije je postao šejh (starješina) tog reda.

 

Iako je često obavljao poslove ljekara po krajinskim selima, Kanaćević je postao znamenit po liječenju bez upotrebe medicinskih sredstava. Kada bi mu došao neki od nevoljnika, tražio bi da “pacijent” kaže svoje i ime majke. Pogledao bi u svoje knjige, i odmah rekao zbog čega je on došao kod njega. Liječio je na razne načine: zapisima (amajlijama), molitvom, stavljajući svoj dlan na bolno mjesto. Glavobolje, nervna rastrojstva, duševne poremećaje, “od mađije”, uroka, paralize, zmijskog ujeda – poduži je niz bolesti koje je, sa nesumnjivim uspjehom, iscjelivao.

 

Ako bolesnik “nije bio za njega”, slao ga je u bolnicu ili kod pravoslavnog ili katoličkog popa, a ima i onih koje je slao pod Ostrog. Za svoje “usluge” nije nikada tražio novac i uvijek je tvrdio da je on samo posrednik, a da je u Božjim rukama sudbina bolesnika i njegovo izliječenje.

 

Postoje živi svjedoci “poduhvata” ovoga čovjeka, a koji pripadaju parapsihološkim fenomenima. Kanaćević je, kažu, bio na lađi koja se iz Skadra vraćala prema Krajini, a sa njim se posvađao čovjek, koji je upravljao lađom. Da bi prekinuo raspravu Tahir je rekao: "Ako si ti u pravu, mi ćemo se iskrcati u Murićima, a ako sam ja, Božjom voljom, mi ćemo uskoro biti u Ckla”. I, iznenada, kao u srednjevjekovnim čudesima, niotkuda, dunuo je jak vjetar i vratio brod prema pučini, tako da je spomenuti kormilar morao promijeniti pravac i iskrcati se u Ckla.

 

Nekoliko desetina putnika bilo je prisutno, kada je u Vladimiru, pošto ga je vozač uvrijedio, na nepoznat način zaustavio autobus. Svi napori vozača da pokrene vozilo bili su uzaludni. Poslije nekog vremena, Kanaćević je na volšeban način pokrenuo autobus, ne želeći da putnici plaćaju šoferovu krivicu. Jednog policajca iz Krajine, koji je pokušao da mu zabrani rad, natjerao je da mu zakuca na vrata tražeći pomoć, jer nekoliko noći nije mogao oka sklopiti.

 

Turbe KandaqijaDešavalo se da sjedi u zatvorenoj sobi i “vidi” ljude koji dolaze kod njega, znajući i zbog čega, iako su bili daleko i po nekoliko kilometara. Primao je ljude danju i noću, bez obzira na vjeroispovijest. NJegova iscjeliteljska moć, savjeti ili sugestije bili su svakome na usluzi. Kada bi ga pitali koju vjeru cijeni najviše, šejh je odgovarao: ”Svaka je vjera svijetlo u mraku neznanja, a svako svijetlo jednako pomaže u mraku, koje god da je boje”.

 

Tahir Kanaćević je sahranjen 1985. na groblju ispred džamije u Ostrosu, gdje mu je podignuto turbe (mauzolej). Ovo mjesto danas pohode brojni znatiželjnici, ali i oni koji traže lijeka. To je bila preporuka Kanaćevića - da onaj koji traži pomoć, ostavi neku, makar i najsitniju stvar, i pomoli se iskreno - proći će ono zbog čega je došao.

Tahirov sin je nastavio porodičnu tradiciju da pomaže ljudima, bez razlike ko su i odakle dolaze.

 

 

(po tekstu prof. Sulja Mustafića, nastalom i na osnovu Kanaćijeve biografije autora mr Ismaila Dode)

21.11.2007.

Suvremene gatare

 

SVAKOMU NJEGOVO
PIŠE: Diklić Ana

Vračarin rengen

Kad imaš muku, turaš svašta! - tako mi je prije nekoliko godina jedna žena objasnila zašto bolesna hoda od travara do travara, od vračare do vračare jer više ne vjeruje liječnicima i klasičnoj medicini. Na kraju dospjela je i jednom mladom, obrazovanom hodži s kojim sam tada razgovarala o mogućnostima liječenja Kur'anom.
U Osijeku su bili i derviši. Premda ljudi malo znaju o zanimljivoj povijesti derviša, njihovu podrijetlu i ulozi, ljudi su pohrlili po pomoć. Dobro je kad čovjek nađe mir jer, jedna trećina Kura'ana govori o liječenju čovjeka. Sve više se spajaju klasična i alternativna medicina, pa ako se nađe smiraj duše, ima li što bolje. Inače, tekije u kojima su stolovali derviši po Bosni bile su i svojevrsne zdravstvene institucije koje su ljudima pomagale na razne načine, od toga da pronađu duševni mir do sasvim konkretne, materijalne pomoći.

Suvremene gatare
Ima raznih objašnjenja zašto je moderan čovjek tako očaran različitim prapovijesnim i vjerskim načinima liječenja. Kada ništa ne pomogne, kada se ljudi razočaraju u klasičnu medicinu, a još više u odnos medicinara prema njima, okreću se oko sebe i traže druge mogućnosti. Pacijente inače najviše razočarava činjenica da pojedini medikusi sebe drže nedodirljivim božanstvima. S hodžom sam upravo o potrebi ljudi da u eri najsuvremenije tehnologije razgovarala u više navrata, dugo, i poslije tih razgovora i novih informacija na neke pojave i događaje počela sam gledati sasvim drugačije. Pomoć od njega tražili su i traže i oni koji ne znaju dva slova napisati, još se palcem potpisuju, ali i znanstvenici, biznismeni, liječnici, političari… Liječnici? Da, reče mi hodža, i to vrlo često. Mudar čovjek svjestan je svojih ograničenja!
A kada proradi novinarska znatiželja, dođe se do zaprepašćujućih podataka, ali ne onih koji su u svezi s tradicionalnim liječenjem, nego nečim sasvim drugim. Na reklame i oglase tipa "skidam uroke" uvijek sam gledala sa smijehom, sve dok mi se jednom telefonom nije obratila neka žena objasnivši mi da se bavi gatanjem, vračanjem i tko zna čime sve ne i počela nabrajati tko joj se sve za pomoć obraća. Ne toliko da bi s njih "skinula uroke", nego da bi ih napravila, drugome naudila. I da se po takve usluge odlazi u Mađarsku i Srbiju, pa i okolo po kojekakvim osječkim, gradskim budžacima, u kojima istina ne stoluje baba s kristalnom kuglom i crnim mačkom, ali... Zatim da ima "prevaranata", koji uzmu lovu, a ne znaju to raditi… Nije pristala na razgovor, ni anonimno, ali eto htjela je malo popričati o "svojoj medicini". Čudila sam se, razmišljajući o tom “tihom obrtu”, što policija ne progoni takvu fukaru, a onda zaključila da ne rade ni važnije stvari. Cinici bi rekli: “Ušteda zdravstvenom proračunu!”

Miš iz ulja
Podaci o crvenim končićima i kojekakvim čudesima koje ljudi upotrebljavaju ne bi li naudili drugome dovela me do podatka da je povelik broj onih koji odlaze u Srbiju tražeći obrede i rituale najpoznatije "vlaške magije" koja ne ispunjava samo onaj dio namijenjen pomaganju ljudima u bolesti. Psihijatar koji liječi alkoholičare ispričao mi je tako jednu od stotine vradžbina s kojima se susreće u pričama svojih pacijenata koji ipak na kraju potraže pomoć “pravog doktora”. Liječio je jednog alkoholičara koji mu se obratio nakon neuspješnih vrački. Kaže, tip je otišao k nekoj Vlainji, u Srbiju, želeći se otarasiti alkoholizma jer je čuo da ima sjajan "recept" i uspješnu "terapiju". Tako je saznao i dio recepta. U tajnom ritualu mali mačić, zečić, prase ili miš, čim dođu na svijet, potope se u ulje i tamo ih se drži 40 dana. Poslije toga dvije se kapi stave pijancu u piće i poslije toga, jamče vračare, pacijent više ne cuga. Moguće da doza nije bila dostatna pa je, kaže psihijatar, taj čovjek ipak završio kod mene, u ambulanti.
Na pitanje pomiješano s čuđenjem, zašto u suvremenom društvu ljudi koketiraju s kojekakvim babetinama i odaju se mračnim poslovima na kojima bi im pozavidio i Crna Guja, odgovora je mnogo. Nisam pobornik ovakvog načina plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja i adminsitrativne pristojbe, ali pitam se kako netko s punim povjerenjem vračarama daje 200 ili 500 kuna tko zna koliko puta, a tako su puni kritike prema zdravstvenom sustavu?!?

21.11.2007.

Woodoo - najstrašnija magija na svijetu

 Vudu je najpoznatija magija-religija na svijetu, toliko je fascinantna i misteriozna da je uzbudila i natjerala mnoge holivudske duhove da snime desetine filmova i serija o njoj.Njome se i danas bave svjetski naučnici pokušavajući otkriti (bezuspješno) tajnu stvaranja živih mrtvaca - zombija!

 

 Voodoo, znan još i pod nazivima vodun, vodou, vodoun, vaudou i vaudoux, mada sami štovatelji obično ne koriste niti jedan od tih naziva već za svoju religiju tvrde da je poštovanje Loa ili bogova te da je kombinacija različitih religija, tačnije katolicizma i tradicionalnih religija zapadne Afrike.Potekao je od zapadnoafičkih robova sa područja današnje države Nigerije, Benina i Toga, koji su u 18. i 19. stoljeću dopremljeni na američki teritorij.No, korijeni samih vjerovanja sežu 6000 godina daleko u afričku povijest i religiju.U kontaktu sa kršćanskom vjerom došlo je do sjedinjavanja dviju tradicija.Očit primjer utjecaja kršćanstva ali i islama na voodoo vjerovanja možemo pronaći i u samom imenu zmije mudrosti - Danbalah Wedo Ye-H-We, u kojem se očito krije naziv za Alaha i iskrivljen oblik božijeg imena Jahve.

 Voodoo se većinom prakicira na području Haitija, na Kubi, Trinidadu, u Brazilu i u nekim južnim dijelovima Sjedinjenih Država, osobito na području Louisiane.Voodoo štovatelji obožavaju jedno božanstvo, Bon Diue, pretke, odnosno sve mrtve pripadnike zajednice, blizance i duhove zvane loa.

Loa predstavlja tradicionalno plemensko afričko božanstvo koje ima velike sličnosti sa katoličkim svecima.Također, sličnosti sa katoličanstvom su u tome što vuduisti u svojim ritualima koriste svijeće, zvona, raspela, molitve se izgovaraju za vrijeme obreda, usvojeno je križanje te krštenje.S druge strane, rituali podržavaju elemente afričke religije kroz ples i udaranje bubnjeva, te obožavanje predaka.

 

Obred, kao i u svakoj drugoj religiji, slijedi neke unaprijed utvrđene puteve.Prije njegova početka odvija se svečanost gozbe i slavlja koju slijedi glavni obred.Na podu se sa brašnom isctava veve, simbol koji označava određenog lou, kojem se vjernici za vrijeme obreda žele obratiti, a različit je za svakog duha.Slijedi ritualno udaranje u bubnjeve čija je svrha pročišćavnanje prisutnih vjernika.Vodeći svećenici i svećenice započinju svoj ples tokom kojeg padaju u trans i bivaju opsjednuti duhom loe.Tokom obreda obično se žrtvuje koza, ovce, psi, pilići, ubijeni rezanjem grla, pri čemu se prolivena krv skuplja u posudu.Tu krv ispiju opsjednuti plesači, tažeći njome žeđ loa.Tijela zaklanih životinja spravljaju se, kuhaju i dijele među okupljenim vjernicima.

VUDU U PRAKSI:

 

Čarolije sa jajetom su vrlo česte jer vudu sveštenici vjeruju da ih štite od zlih duhova i loše sreće.Jaja imaju jaku magijsku moć, a u pravim rukama mogu se pretvoriti i u dobru jednako kao i u lošu čaroliju, ovisno o namjeri hungana.Da biste se rješili zla u svom životu potrebno vam je, prema kazivanju vudu svećenika, slijedeće - nabavite svježe jaje koje koje je snijeto prije podneva toga dana.Najbolje je da čaroliju počnete za vrijeme mladog mjeseca.Jaje stavite u smeđu papirnatu većicu, koju potom zavežite cnom uzicom od tkanine.Vrećicu stavite pod svoj krevet.

Svake noći, prije nego pođete u krevet, otvorite vrećicu, izvadite jaje i njime istrljajte njime svoje tijelo.Nakon toga vratite ga u vrećicu, duboko udahnite i triput puhnite u vrećicu.Za vrijeme puhanja zamišljajte da zla sreća napušta vaše tijelo sa svakim izdisajem.Nakon toga vrećicu odmah zavežite i vratite je pod krevet.Tako činite devet dana.Kad taj rok istekne, vrećicu iznesite i pohranite negdje izvan kuće.U slučaju da vam se učini da se nakon sedam dana u vrećici nešto miče samo od sebe, vrećicu odmah iznesite i pohranite van kuće.Ni u kom slučaju ne gledajte šta je u njoj, samo provjerite da je vrećica sigurno zatvorena.Pažljivo slijedite ove upute jer nepravilnim korištenjem ove čarolije možete si uništiti sreću do kraja života.

18.11.2007.

Derviške ljubavne čini

U starim rukopisima turskim vračevnicima nalaze se mnoge bajalice da se izazove ljubav kod željene osobe.Radi primjera navodim ovu vradžbinu (efsun): Uzmi tri oraha.Naka ih derviš očita i nadahne.Zatim obaspi te orahe ziftom (katranom) spolja.Kad nikog napolju nema, izađi iz kuće.Pogledaj u zvijezde Vlašiće, i nad svakim orahom očitaj ovu bajalicu:

Tražim u mene zaljubljenog do ludila sina n.n

pamet mu uzeh, omađijala sam ga

mir sam mu uzela, omađijala sam ga

strpljenje sam mu uzela, omađijala sam ga,

srce sam mu uzela omađijala sam ga.

Ako legne da ne legne,

ako spava da ne spava

ako jede da ne jede,

ako pije da ne pije

dok mene ne vidi da se ne smiri.

Postelja mu zmija bila,

uzglavlje mu guja bila,

sebi sam ga načinila asurom,

sebi sam ga zarobila.

Poslije toga orasi se bace u mangal sa vatrom, govoreći: Bože, kao što ovi orasi na vatri gore, tako neka sagori n.n i srce za mnom" i lezi u postelju i vidjet ćeš u snu čudo....

18.11.2007.

Bosanske hodže-iscjelitelji

Nasveta Š. dugo nije mogla da otkrije uzroke vrtoglavice, koje su je veoma često mučile, iako je posjetila mnoge bolničke ustanove i potrošila veliku količinu novca odlazeći kod mnogih iscjelitelja prevaranata.

"Prvi napad vrtoglavice imala sam prije godinu i po dana.Pala sam u nesvjest i ni sama ne znam koliko sam dugo ležala na podu.U takvom stanju zatekao me je sin pošto se vratio iz škole.Kada je nedugo zatim došao sa posla i moj suprug, odvedena sam u Dom zdravlja gdje me je pregledao dežurni ljekar i konstatovao da imam visoki pritisak", počinje svoju ispovijest u ordinaciji Rasima efendije Hadžića ova četrdesetogodišnja Maglajka.Međutim, terapija koju je ljekar propisao nije dala nikakve rezultate - gotovo da nije bilo dana u kojem Nasveta ne bi imala vrtoglavicu.

-"Plašila sam se ćak i da se popnem na stolicu kako bi obrisala prašinu.Pošto sam vidjela da mi lijekovi ne pomažu, zaključila sam da ovo ne mogu biti čista posla i da je zlo u moju sudbinu umješalo svoje prljave ruke.Odlučila sam da potražim pomoć od hodža, parapsihologa, bioenergetičara i travara", kaže Nasveta.

Nasveta ističe da ni posjete duhovnim iscjeliteljima nisu dale uspjeha, iako im je dosta novca ostavila.U želji da upozori ljude da ne nasjedaju na svakojake priče šarlatana koji se predstavljaju kao iscjelitelji, Nasveta je navela svoje iskustvo s jednom gatarom iz Sarajeva.

-"Gatara mi je uzela sve zlato koje sam imala, a da ni sama ne znam kako.Ta žena me je naprosto omađijala i otela mi ne samo veliku svotu novca, nego me je natjerala da joj predam i vjenčani prsten.Rekla mi je da je magija bačena na moje zlato i da ga mora da zakopa na četrdeset dana kako bi se "očistilo".Ne samo da je to moje zlato dobro "očišćeno" nego je i prodato za lijepe pare, a otkrila sam i ko ga je kupio", priča Nasveta i dodaje kako je spas pronašla zahvaljujući svojoj rahmetli majci.

-"Došla mi je u san jedne noći i rekla da moram da jedem jer ličim na kostur.Saopštila mi je da postoji čovjek koji može da mi pomogne i gdje da ga potažim.Tako sam i došla do efendije Rasima Hadžića, duhovnog iscjelitelja iz Tuzle.Pogledao me je, uzeo drevno učilo i stavio mi ga na uho.Počeo je na njega učiti dove iz časnog Kurana, dok je mene svo vrijeme oblivao znoj.Inače, do sada mi se dešavalo da, kad odem kod nekog hodže i on počne da uči dove, ja pobjegnem glavom bez obzira.Ali, tada nisam pobjegla, jer me neka sila držala "prikovanu" za stolicu.Na momente sam duboko uzdisala, zaklapala oči, djelovalo mi je kao da se nalazim u nekom čarobnom svijetu.Poslije učenja dova, efendija me je provukao nekoliko puta kroz šuplju hamajliju i dao mi biljne kapi za jačanje organizma", priznaje Nasveta, koja je još prve noći nakon tretmana spavala kao beba.Kaže da je ponovila još pet tretmana zahvaljujući kojima je danas konačno opet zdrava.

-"Nema više vrtoglavice, depresije, nervoze, lupanja srca.Ponovo radim po svojoj kući i avliji i opet sve cvjeta i puca od čistoće.

 

TIJELO U BORBI PROTIV ZLA

Komentarišući pojavu vizija, koje osobama pod uticajem sihira ili crne magije mogu pokazati put do onoga ko im može pomoći, efendija Rasim ističe da se u tijelu uvjek zadrži zdrav dio koji se bori protiv zla i da ono osjeća ko mu može pomoći da se ono pobjedi.

-"Tako je bilo i sa ukazanjem koje je poslalo gospođu Nasvetu do mene.Njen duh je lutao i tražio pravog spasioca i, na kraj, uz pomoć Allaha dž.š. došao do mene", istakao je efendija Rasim Hadžić.

17.11.2007.

Prikaze i druge hale

 

 Neka od mitskih bića Bosne i Hercegovine karakteristična su po svom oglašavanju poput Meknjača ili drugdje Drekova.Dok su Meknjače duše umrle djece, Drekovi su duše poginulih vojnika koji nemaju mira na onom svijetu zbog počinjenih grijehova.I prve i druge duše javljaju se u akšam a najviše se oglašavaju po grobljima ili u krošnjama drveća, pošto oba mjesta odgovaraju starom vjerovanju o prebivalištu duša.Zanimljivo je navesti da se u Bosni i Dalmaciju susreću neka ista vjerovanja, naime, Meknjača je ono što tamo nazivaju Macić (Maljka, Mačića, Malić) tojest duše pobačene ili prerano umrle djece, kod Hrvata nekrštene djece,  čije oglašavanje nalikuje dječijem plaču a ponekad i mačijem zavijanju.

 

Međutim, dok Hrvati imaju pozitivno vjerovanje o Maciću kojeg ako se pozove, po vjerovanju, priskače u pomoć Meknjača kod Bošnjaka uvijek je zlosutnog predznaka.

O tome govori priča iz Cazinske krajine.Kako je cijeli dan sa konjem radio u polju čovjek je tek navečer stigao kući.Prije nego što bi ga zatvorio u staju bio je običaj da ga potjera na obližnju rijeku, na pojilo.Mrak se već bio uvelike uhvatio kada se vraćao kući.Prolazeći kraj seoskog mezarja prvo začu a onda i ugleda malo nago dijete kako leži kraj groblja i plače.To ga vrlo iznenadi, posebno zato što je dijete bilo jako maleno, pa zaključi da ga je neko tu namjerno ostavio na milost i nemilost sudbini.Sažali se istog trena i odluči ga ponijeti svom domu.Posadi dijete ispred sebe na konja i krenu kući.Ali, već na dvadesetak metara od kuće uhvati ga jeza vidjevši da su se dječije ruke izdužile i pretvorile u duge kandže.I tijelo mu se počelo izobličavati i rasti.Od straha jedva je primjetio kako je čudno biće zarilo kandže u konjski vrat od čega se životinja kao luda propinjala i ritala.U taj čas zalaja pas u dvorištu i čudna spodoba zacikti bježeći u tamu.

 

 Prikaze - za razliku od Prepasti noćni duhovi zvani Prikaze javljali su se u liku neke životinje.Onom ko bi ih vidio donosile su nesreću i bolest.Druge aveti koje su izazivale strah po Bosni imale su svoje karakteristične nazive.Mraza je uzimala svaku sreću od čovjeka i unosila mu mržnju i neslogu u kuću.Otrovnica je bila duh koji je trovao ljude bolešću a Krvopilnica im je pila krv u dugim noćima.Obično se takvom čovjeku opterećenom bolešću pridruživala i Tvora rušeći mu psihičko zdravlje istovremeno stvarajući halucinacije i ludilo.

 

Mora - najupečatljivija od svih zlih duhova bila je Mora."To su obično bile mlade, punokrvne, debele žene.One noću napuštaju svoj ležaj, pa idu na ljude "slatke" krvi, kojima sišu krv na prsima".Iz ovog se može konstatirati da je Mora idealan primjer ženskog vampira.Bio neki zdrav, razvijen momak, koga je Mora sisala.On je uvijek osjećao na sebi za vrijeme sna veliki teret, od kojeg se često puta nije mogao probuditi.Želeći se svakako rješiti ovog noćnog iscrpljivanja, pokušao ju je uhvatiti na ovaj način:  uzeo je svijeću i sakrio je pod varićak.Kad je došla Mora, on je naglo podigao varićak i tako prepoznao neku ženu iz mjesta, koja je bila Mora.Na njegove upite, nije mu ništa odgovorila, osim prijetnje da je nikom ne oda jer bi ga mogla stići kazna pa i ludilo uz druge bolesti.

16.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

U travničkoj Potur mahali, ali u cijeloj srednjoj Bosni, mnogi znaju za Hadžincu koja salijeva stravu.Ovim obredom se počela baviti prije dvadeset godina, kada je jedan mladić iz Ahmića pokušao da izvrši samoubistvo.Bio je na trećoj godini fakulteta, i otac ga je našao kako se pokušava objesiti.Odveo ga je k hodži koji mu je preporučio salijevanje strahe.Ali, uslov je bio da žena koja će mu saliti stravu nije sa njim u srodstvu, da je udata i da nema djece te da je obavila hadž.Dali su se u potragu za ženom koja bi odgovarala opisu.Tada je Hadžinica stanovala u Busovači, i preporučeno joj je da ona nesretnom mladiću salije stravu.Stari efendija Ganić joj je dao izun, dozvolu za salijevanje strave, i uz njegovu asistenciju, ona ga je izlječila.

-Jadnik, bio je lijep momak, ali nešto ga je mučilo.U ovom ratu je poginuo braneći kuću, džaba, nije mu bilo suđeno.Poslije toga, doveli su mi neku curicu, i tako sam počela salijevat stravu narodu.Čulo se za mene i kada sam se preselila u Travnik, i od tada gotovo svaki dan mi neko dođe, a nekada ih bude i više, pa moram vraćati ljude - priča Hadžinica.

-Nije ovo nikakva gatka, ovo je korisno, ali ima ljudi koji misle drugačije, pa ne bi voljela da se piše kako se zovem.Ne bi voljela ni zbog ostale familije, znaš kako ti je to - pojašnjava.Kaže da joj dolaze ljudi odsvakud, iz cijele srednje Bosne, Zenice, pa i Sarajeva.Svako dođe sa svojom pričom i sa svojom nevoljom.Od radnika, pa do doktora, političara i pjevača.Adet je sa se salijevanje strave mora naplatiti.Neko da nešto novca, neko donese poklon, ali da bi sve bilo potpuno, mora se dati nagrada.Zato stravu ne mogu salijevati bliži srodnici koji žive u istoj kući.Iako je uvriježeno da se ovom starom magijskom vještinom bave samo žene, stravu mogu salijevati i muškarci, ali kažu da nije zgodno da muškarac salije ženi stravu.Hadžinica ne zna koliko je star običaj ni odakle potječe.Zna samo da se ovim bave i žene u Makedoniji.

-Niko ne zna koliko je star ovaj običaj.Meni je žao što izumire, nema mladih žena koja bi htjele učiti, a i malo je oni koje bi to mogle - kaže Hadžinica i pojašnjava predispozicije koje su veoma stroge: onaj ko je već iskusan u salijevanju, učeniku daje izun, odnosno dozvolu.Žena mora biti pobožna, pokrivena i bilo bi poželjno da je obrazovana, posebno u islamskom duhu.Ne mora biti obavljen Hadž, ali kako kaže Hadžinca, nije zgoreg.

Ostaje učenje same procedure obavljanja obreda.Mada je obred standarniziran, ipak je od saljevača do saljevača drugačije:

-Strava je najbolja za otklanjanja straha, rastresenosti i ružnih snova.Neke žene tvrde da otkriva i sihire, ali kod mene nije tako.Kada vidim da je teži slučaj, pokušam sa devet salijevanje, a ako ni tada ne pomogne, pošaljem ljude hodži da im napravi neki zapis.Stravu treba saliti bar jednom godišnje, da se otklone strahovi i loša volja.Ja sebi salijem tri puta i pomogne mi.

Hadžinica tvrdi da strava nije falanje, iako je Islamska zajednica ne priznaje i u osnovi joj se protivi.Ne predviđa sudbinu, ne skida sihire, ali je zato, tvrde oni koji se ovim bave, efikasna u otklanjanju svih pomenutih problema.I oni kojima je strava salijevana, uglavnom složit će se sa tim.Osnovni element pri salijevanju strave je komad olova, na koji se prije početka obreda prouči Iman dova i određene sure.Od ostalih instrumenata, tu su kašika i posuda sa vodom.Komad olova stavi se u kašiku i rastopi u vatri.Onaj kome se strava salijeva sjedne pored peći a glavu mu se pokrije crvenom čohom.U međuvremenu, olovo se istopilo, i počinje se sa samim obredom.Olovo se baca u hladnu vodu i to nad glavom, rukama i nogama.Ritual se ponavlja tri puta, koliko puta se istopljeni metal baca u vodu.Poslije svakog od tri salijevanja, olovo se pogleda, jer kada u tečnom stanju padne u hladnu vodu poprima poseban oblik.Tad se gledaju figure i tumači se koji je razlog straha.S prvog salijevanja, na glavu, uglavnom se otkrije razlog straha.Olovo poprimi oblik čovjeka, žene ili neke životinje.

-Dođu mi žene i ne znaju da se ustvari boje svoga muža.Ja to odmah otkrijem i kažem joj "tebe je tvoga muža strah".Naravno, nađem ja nekad i da se muž boji žene.Za uklanjanje straha najvažnije je otkriti uzrok - pojašnjava Hadžinica.

MNOGO IGLICA, NE VALJA!

I doista, olovo prosuto u vodu poprimilo je oblik ljudske figure, što čak i svaki laik može primjetiti.Dio olova se raspe po čitavoj posudi i što se više raspe, to je bolje.

-To je nafaka.Mašalah, meni se dobro rasulo, nafakali je.Ne valja kad se ništa ne raspe.

Tada obred već postaje zanimljiv.Prostorija se ispuni dimom i sve djeluje nekako još mističnije.Poslije salijevanja na glavu, isto olovo se ponovo rastopi i onda salijeva na prsa.Tu se otkrije koliko je jak negativni uticaj.Figura je sada drugačija.U sredini se izdvoji komadić koji predstavlja srce, a oko njega su iglice.

-Kada je puno iglica, onda ne valja.To znači da tu ima puno lošeg.Evo kod mene ih ima, ali ih je hvala Bogu, vrlo malo - govori nam, pokazujući oblike na komadu olova.

Strah se konačno otklanja salijevanjem na noge.Obred još nije završen.Olovo se prikupi i zamota u papir, a voda iz posude se procijedi.Dio neprocjeđene vode koristi se za davanje abdesta tako što se umije lice, i to najprije desna strana, sredina, pa lijeva strana, potom obje ruke i noge.Abdest daje onaj koji salijeva, a on sam uzme abdest prije salijevanja strave.Ostatak od te neprocjeđene vode se prospe uz mladu voćku ili pokraj puta, ali se nikako ne smije sipati u wc šolju ili sudoper.Dio od procjeđene vode se popije odmah i to u tri gutljaja sa kašike, a ono malo vode što ostane na kašici prebaci se preko glave.Dio se prospe iza vrata i tada onaj kome je salivana strava mora izaći na vrata i pogledati u nebo.Time je salijevanje završeno.Olovo se baci u rijeku, a ostatak procijeđene vode pije se još nekoliko dana.Kada se sve ovo ispoštuje svi strahovi nestaju, nema više loših snova, a onaj kome je strava salivena, osjeća veliko olakšanje.

15.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

Kada se već zadjevojčila, pred svoj šesnaesti rođendan, Lutvija Babajić je na livadi gdje je čuvala blago doživjela susret koji joj je odredio život.Pohodila ju je nepoznata, potpuno prekrivena žena, i upitala da li je ona rođena uoči svete noći muslimana.Od tad pa do danas za nju se zna ne samo na prostorima Balkana, veći u Zapadnoj Europi, jer uz pomoć časnog Kurana pomaže i liječi bolesne i unesrećene, ljude koji su pod utjecajem crne magije, a posebno se ponosi što se uspješno bori protiv strašnog zla današnjice - narkomanije.O iskustvu sa početka priče Lutvija Babajić, poznatija kao Bulhanuma, kaže da nije osjećala strah, a svega što je usljedilo i sada se živo sjeća.

-Tačno u noći mog rođenja, na moj šesnaesti rođendan, ponovo je došla ona nepoznata žena, sva u zelenom, i pozvala me da pođem sa njom.Išle smo nekim stazama, potom dugim hodnikom do dženetske doline gdje smo susrele žene raspuštenih, zlatnih kosa.Zamolila sam da me uči dobru, a hanuma u zelenom koja mi je rekla da je hazreti Fatima, kazala mi je kako sam zbog dobra tu i da me ona treba uputiti u tajne liječenja uz pomoć vjere.Dok je to govorila, oko nas je počela užasna oluja, a iz neba je nešto crno išlo prema meni.Rekla mi je da ispružim ruke, i na njih mi je sa neba data sveta knjiga Kuran.

Kroz dva dana žena u zelenom ponovo je došla noseći na rukama Bulhanuminog prvog pacijenta - dijete koje je bilo pod uticajem crne magije, uvrnutih usta i zrikavog pogleda.U sobi je bila i njena nena koja je ohrabrila unuku da prihvati Božiji dar i umjesto nje nastavi pomagati ljudima, kako se to u njihovoj porodici radilo više od dva vijeka.Lutvija je potom uzela dijete u naručje i dugo ga gledala učeći dove, i ono je kao probuđeno iz dubokog sna progovorilo: "Daj mi, teta, vode", a onda je ustalo - zdravo.Žena u zelenom je nestala.

Od tada Lutvija pruža pomoć svim ljudima u nevolji, bez obzira na vjeru i naciju, učeći iz časnog Kurana.

-Vidite, postoje tri vrste crne magije, a najjača je romska koja se najteže skida i koja uzrokuje i najteža oboljenja: ludilo i rastrojstvo, kaže na kraju Lutvija i dodaje da se lako prepoznaju simptomi osobe koja je pod dejstvom zla ili crne magije.Takve osobe uglavnom imaju probleme sa želucem, guše se, često plaču bez razloga, rastrojene su, sklone svađama, ništa im ne ide od ruke, a sklone su i porocima koji ih vode ka samouništenju.

15.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

Na samoj periferiji Sarajeva živi priča o ženi, stravarki Emiri Ejubović, koja kako to mnogi kazuju, može i zna mnogo više od drugih.Sam susret sa Emirom otkriva nam da, začuđujuće za ovu branšu, pred sobom imamo obrazovanog i veoma inteligentnog sugovornika.Teško ćete je moći zbuniti postavljajući i najteža pitanja: na sva smireno i tiho odgovara i predstavlja osobu koja zna šta hoće.Na samom početku razgovora ističe da voli puno čitati i da sama ponešto zna napisati za svoju dušu.

-Gospođo Emira, kako ste ušli u svijet alternativne medicine?

-Sa svojih pet godina rekla sam mojoj majci da će moj dedo a njen otac razboljeti.Majka me je začuđeno pogledala i rekla da iz svoje dječije glave izbrišem gluposti.Međutim, kroz nedjelju dana moj se dedo teško razbolio, majka se sjetila mojih riječi i sve to ispričala nani.Odveli su me do jednog našeg hodže koji je rekao da imam Božji dar da pomažem i liječim ljude i da mogu predvidjeti događaje u bliskoj budućnosti.Dok sam išla u školu pomagala sam duhovnim iscjeljivanjem uz salijevanje strave samo najbližim, da bi po završetku srednje škole to prihvatila kao svoj životni, od Boga namjenjen poziv, i počela pomagati ljudima! - ističe stravarka Emira.

 

Ako za nju pitate raju po Sarajevu, jedni će vam reći da je vidovnjakinja, drugi da je parapsiholog, treći psihoterapeut, a četvrti samo dati adresu gdje stanuje i uputiti vas prema Teheranskom trgu u naselju Neđarići.Uz osmijeh na licu teta Emira, kako je zovu njeni pacijenti, komentarisanje svojih sugrađana o svom zanimanju svodi na svoje slabo pojavljivanje u medijima, jer reče da nije osoba koja pati za parama i bježi od reklama.

-Moja kuća je skromna i čestita i ne potcjenjujem ljude.Stoga se o meni malo zna u novinarskim krugovima, ali u narodu dosta.Što se tiče zanimanja, ja e uz duhovno iscjelivanje teških bolesti, bavim i salijevanjem strava, pošto se bez tog tretman iscjeljenja crne magije iz tijela čovjeka ne može uspješno raditi.Pri pucketanju olova na žeravici, koju kasnije gasim golim rukama, izlazi strah iz duše oboljelog i već se tada počinje uspostavljati ravnoteža u organizmu.Dušo draga, ovaj posao radim već trideset i kusur godina i nikada se nisam pokajala što sam krenula ovim putem! - govori ona.

-Uz salijevanje strave, precizirajte nam, šta vi i uz pomoć čega tačno liječite?

-Uz pomoć svete knjige Kuran duhovnim putem liječim bolesti poput psihosomatskih poremećaja, nervne probleme, zatim teške i iscrpljujuće bolesti poput migrena, jakih glavobolja, nesanice, padavice, psorijaze sve do steriliteta i postratnog sindroma.Otklanjam zle stvari nanesene čovjeku podmetanjem sihira, uroka ili crne magije.Uz Božiju pomoć sastavljam rastavljene, vraćam ljubav, mir i slogu u porodične domove, pomažem da firma dobro radi i da se od konkurencije nabačena crna magija "osuši".Ističem da ne pravim nikakve zapise i hamajlije, već se striktno držim Božijih uputa o liječenju bolesnih i nesretnih! - riječi su Emirine.

Emira kaže da su joj česti gosti i političari iz svih stranaka, a kako su pod velikim pritiskom često zažele da im Emira prouči i dove za otklanjanje stresnog stanja.Dolaze i estradni umjetnici, ali ne zbog karijere, nego zbog ljubavnih i bračnih problema.Tu su i privrednici, sportisti, ali i običan narod.I svima treba isto - pomoć, koju ona, kako kaže, pruža bez obzira na vjeru i naciju, jer na ma kojem se jeziku molio - Bog je jedan!

15.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

Rijetko se neko iz svijeta alternativne medicine , a posebno njene grane-duhovne medicine, može pohvaliti da uspješno radi čak četiri decenije, kao nana Mujesira Imširović koja je rođena u Bijeljini a danas živi u gradu soli i rudara -Tuzli.

-"Mene su te godine koje sam posvetila nevoljnicima prošle kao tren.Danas bi se rado srela sa svim svojim pacijentima, jer su oni najbolja potvrda mog uspjeha i rada u kojem nije bilo nijedne mrlje", na početku razgovora rekla je ova tuzlanska iscjeliteljica.

Mujesira priča i kako se obrela u alternativnim vodama.Kaže da vodi porijeklo iz familije koja je u potpunosti posvećena vjeri i iz koje potječu brojne hadžije, a u takvu porodicu se i udala.

"Moj svekar bio je hodža nadaleko poznat po ome što može "skinuti" najteže bolesti i ludilo.Iako je njegova velika želja bila da znanje prenese na jednog od sinova, to se ipak nije desilo.Završili su medicinu i postali ljekari, a drugi, djeverovi, školovali su se u medresama i postali hodže.Međutim, nisu se usuđivali da liječe kao što je to radio njihov otac.Moj muž je bio ljekar i zbog Hipokratove zakletve nije prihvatio očevo znanje.Ali, mene je to interesovalo.

Kada je svekar primjetio da Mujesiru zanima to što radi zaključio je da je Allah odredio da znanje prenese na snahu.Iscjliteljka pripovijeda kako joj je dao dove pomću kojih je savladala spravljanje "učene vode" kojom je liječila nesretnike rastrzane crnom magijom."Od svekra sam dobila i svetu knjigu koju i danas čuvam, za koju su mu u vrijeme Kraljevine Jugoslavije davali čitavo bogastvo.U njoj su zapisane dove kojim se obraćam dragom Allahu da izliječi ovozemaljske bolesti, sihire, zazore(uroke), nagaze i sve što dolazi iz sfere ovog ili onog svijeta.Tako sam, slijedeći njegova upustva, počela samostalno da radim, da pravim zaštitne hamajlije, pišem zapise i spasavam narod", objašnjava Mujesira.

Mujesira kaže da se sa suprugom preselila iz Teočaka u Bijeljinu zbog njegovog posla, a ona je nastavila sa poslom.Iako sada živi u Tuzli, voli da je zovu bijeljinskom iscjeliteljicom, jer osjeća da pripada gradu u kojem je provela mladost.Kaže da se u praksi susrela sa svakakvim slučajevima.

"Pred mojom kućom stao je taksi i dok sa izlazila na kapiju, izveli su mladića pridržavajući ga ispod pazuha.Koljena mu se vuku po travi, oči mu navrh glave, potpuni "pobjegle" iz očne duplje.Pljunuo me je, ali ja nisam reagovala, samo sam rekla njegovoj sestri i zetu da ga unosu u hodnik.Nije mogao dalje, nekako su ga spustili na koljena i držali ga dok sam mu učila dovu.Vidjela sam šta je, i nakon petnaest minuta učenja počela sam ga posipati učenom vodom.Nakon četrdeset minuta samo se stresao i pogledao u mene.Pitao je gdje je, ponovo je bio normalan, oči su mu se potpuno vratile.Počeo je da me ljubi u ruku, a taksista se samo čudio" opisuje Mujesira, dodajući da, kada stupi u bliske kontakte sa spiritualnim sferama, osjeća da kroz nju prolazi nešto kao struja.

"Mogu pomoći čovjeku koji je uznemiren, nervozan, osjeća jake bolove i glavobolje.Liječim sterilitet, hemoroide i salijevam stravu, što stopostotno liječi bolesti koje uzrokuje cna magija.Uspješno skidam sihire, uroke, sastavljam rastavljene, smirujem posvađane i ne dam da se ruše ljubavna i bračna gnijezda", itiče bijeljinsko-tuzlanska iscjeliteljka, koja, kakako kaže, ne pomaže samo ljudima - obraćaju joj se i zbog bolesne stoke i voćnjaka koji su prestali da rađaju.

 

Bijela kuga najveća je opasnost 21. vijeka a njen uzrok je, pouzdano znam, crna magija.Liječim je uz pomoć svete knjige i čajeva u koje ubacujem posebne sastojke.Mnogim parovima sam pomogla da izrode djecu.Koristim Istiharet dovu, u narodu poznatu kao istihara, koja mi pomaže da vidim da li je neko kaznu dobio od Boga ili je to nedjelo ljudi.Istihara se može klanjati samo za jednu osobu, i to uoči petka i ponedjeljka.

14.11.2007.

Bošnjački sanovnik

AKO SANJAŠ...

 

Avion – dobit ćeš neke pošte.

Autobus – dobit ćeš novac ili pismo.

Bijela boja – znak pisma, nekih papira. Biti u snu obučen u bijelu odjeću znak je bolesti.

Bijeli veš – smrt

Bijeli luk – muka, ljutnja.

Crno boja ili odjeća – žalost, kukanje.

Cvijeće -  sve ti se rascvjetava i ide na bolje. Cvijeće saditi, zalijevati ili kititi se njime u snu znači radost i veselje.

Cigane je lijepo sanjati, oni donose sreću.

Crvena boja ili odjeća – ljubav, veselje, sreća.

Vuk - udari li ti vuk u snu na stoku – neprijatelji će ti pokvariti neki posao.

Bistra voda – ožalostit ćeš se.

Orahe ko sanja – imat će u kući puno galame. Orahe kupiti – primit ćeš neki novac.

Ovce sanjati ili goniti ih u snu imat ćeš uspjeha u nekoj trgovini.

Ako nekog sanjaš pa bi želio da i on tebe u istom stanju usnije čim se probudiš, prije nego što progledaš, metni glavu gdje su noge a noge gdje ti je glava pa će te onaj u isti mah sanjati.

Oranje- putovanje, zaorana njiva – smrt u okolini.

Stoku sanjati (blago – nešto drago) veselje, novci.

Sjeme – u snu uvijek najavljuje neku povoljnost, izuzev lukovog sjemena.

Svađati se u snu – dobitak

Sitnu djecu sniti – svađa.

Smrt – sanjaš li smrt žive osobe znači da joj se podužio život.

Sijeno -  nešto će ti sinuti, dogoditi se iznenada, što će te razveseliti.

Novac usniti – svađa, neprijatnosti. Ako ga u snu držiš u ruci – novčani dobitak.

Svinja – loše ju je sanjati.

Uši, Vaške – novčani dobitak.

Pjevati na javi plakati, u snu plakati na javi ćeš se nečem obradovati.

Puška ili pištolj u snu da puca – glas. Puca li neko u tebe – glas će te «pogoditi».

Pucati – ako u snu metak udari od žicu: loš ćeš glas čuti, udari li ili odluta u šumu: povoljne vijesti očekuj.

Pčele i košnice sanjati - znači da ćeš imati napredka u životu. Gone li te pčele u snu – imat ćeš posla sa neprijateljima.

Pas – sanjati ga imaš dobre prijatelje ili vjernost od muža ili žene. Više pasa – nešto se krije od tebe. Ujede li te pas neko će ti naškoditi. Međutim, sanjati psa koji te se plaši ili te ne napada znak je pobjede nekog neprijatelja ili suparnika.

Potok ili rijeka – ako je voda u snu bistra i teče prema tebi: nadaj se nekom ili nečem dobrom.

Riba – briga ili bolest

Radio – ako svira: veselit ćeš se.

Rupu kopati u snu predviđa nečiju smrt.

Izmet – svađa, dječiji izmet – novci.

Jaje ili više njih – jad, kukanje.

Kuću rušiti- smrt. U snu zidati kuću, posebno onu malu, sirotinjsku znak je da će ti umrijeti bliska osoba.

Krv-radost.

Kokoška – kukanje. Kvočka sa pilićima u snu – ogovaraju te. Sanjati bijele piliće zimi znači snijeg a ljeti da će padati tuča ili grad.

Kahva – kaher, ako je pijete sa drugima – nepotrebne brige.

Krompir – odžake sanjati znači nečiji mezar ili smrt. Kopati krompir iz zemlje: biće ti nešto naopako.

Kruh sanjati – težak ćeš posao imati

Kukuruze sniti – suze, plakanje. Komušu nije dobro sanjati.

Kopači – loš san: bit ćeš bolestan.

Kestene u snu kupiti sa zemlje – žalostit ćeš se.

Krava – ukoliko je debela loš san. Mršave krave znače novac. Ako je crvena ili šarena krava – nadaj se bogastvu i sreći.

Konj – ako sanjaš bijelog konja to je melek Azrail, nečija smrt. Ukoliko neki konj na tebe nasrće u snu - straha je oživjela u tebi te si moraš saliti strahu.

Kruške – ako sanjaš da zrele kruške padaju sa stabla na zemlju:suze.

Lisica – ili više njih: čuvaj se dobro lažnih prijatelja, naškodiće ti.

Letjeti u snu – rasteš i napreduješ.

Roditi u snu sina – nešto će vam sinuti, obradovati vas, kćer roditi – pare, nekome bolest.

Ražovu slamu sniti – vrlo dobar san, nečem ćeš se jako obradovati.

Golog sniti – problemi na vratima.

Gola zemlja, bez trave – nečija smrt.

Golub – golubove u snu hraniti: učinit ćeš veliki sevap.

Hodža – nečija smrt.

Jabuke – jad, izuzev ako nije crvena.

Meso – medekanje tojest kukat ćeš zbog štete.

Teoci u snu - novci na javi.

Krst sanjati ili osobu druge vjere – nešto ste zgriješili.

Milicija – nešto milo na pomolu.

Miš ili viš njih – čuvaj se krađe.

Mlijeko – sređivat ćeš neke papire ili dokumente.

Magarac – pasti sa njega, nadaj se smrti.

Mrtvac ili mejit – promjenit će se vrijeme: opremljen mejit – padat će kiša. Mrtvacu kojeg usniš moraš nešto proučiti (Fatihu).

Voda – ako je bistra: snaga, ozdravljenje.Utapati se u bistroj vodi: novčani dobitak. Mutna voda:suze.

Vatra – muka, bolest. Ukoliko sanjaš požar neke kuće, šume, grada ili sela znak je da će se u tom mjestu pojaviti neka velika bolest ili zaraza.

Selidbu ili žensko ne valja sanjati – neke neugodnosti ili bolest

Šareno sniti, poput šarene marame – velika radost.

Šljive – ako u snu bereš šljive: plakat ćeš. Usniti crne šljive: sreća i radost.

Šećer – predstoji lijep događaj.

Zvonjava, udarci, odjeci – vijesti.

Zlato ili nešto od zlata – bolest.

Zub izvaditi a da vas boli – smrt u rodbini.

Zub izvaditi a da vas ne boli – daljnja smrt

Zmaj – neko ćeš zlo imati.

Zmija – veliki hasum ili neprijatelji. Sanjati je zimi: veliki snijeg ili studen.  Prva osoba koju sretneš to jutra napolju, tvoj je neprijatelj

Žito – pšenica niti zrela niti zelena nije dobar san izuzev ako je poževena, u snopu. Ako talasa – novac je na pomolu..

14.11.2007.

La Divination par les haricots - falanje u grah

 

La Divination par les haricots est largement répandue dans les Bosnie.  Une des raisons principales est la disponibilité de l'équipement nécessaire, c'est à dire les haricots.

Tout ce dont vous avez besoin pour une divination sont des fèves de 42 grains de haricots d'un vesce facilement disponibles.

Cette méthode de prédiction est particulièrement populaire en Turquie et en Bosnie-Herzégovine, elle est considérée comme l'une des méthodes les plus précises de la divination.

Ceux qui l'utilisent croient que les haricots peuvent refléter l'état actuel des forces universelles et donner le conseil à la personne cherchant de l'aide.

 

La Divination par les haricots (ou falanje u grah) est réalisée à l'aide de 42 grains de haricots. Pour pratiquer cette divination on a besoin de 42 grains, tous les grains sont mélangés, mais on en jette 41 seulement. Avant de les jeter on prend les grains dans le bras droit, et pendant  ce processus on doit réfléchir intensivement sur le désir ou sur le problème.  Ensuite, on met les haricots sur la table ou le plancher et on divise en trois piles rangées en colonnes  ou  falovi. On utilise le plus souvent pour la divination les haricots blancs, et il est souhaitable que la base soit rouge.

 

Méthode:

 

La grille de „falovi“ (nombres) se lit de droite à gauche, soit comme suit  :

 

 

                                                1 2 3

                                                4 5 6

                                                7 8 9

 

 

         1 glava  (tête)   -  2 jastuk (oreiller)  -  3 glava (tête)

         4 ruke (mains)   -  5 kuća (maison)   -   6 ruke (mains)

         7 noge (jambe)    -   8 prag (seuil)      -  9 noge (jambe)

 

 

 

                1                                           2                               3

                4                                           5                               6

                7                                           8                               9

        présente  femme         présente maison         présente mâle

 

 

On jette les haricots 3 fois – pour le passé, pour le présent, et pour l'avenir.

Le premier présente généralement l'enfance, le deuxième l'état actuel et le troisième ce qui se  produira.

Les symboles qui se produisent en jetant les haricots peuvent être lues selon le sexe et le statut de la personne faisant la divination. Ainsi, le même symbole peut signifier une grossesse ou le mariage, selon s'il s'agit d'une fille ou d'un garçon.

13.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

OLOVO SVE KAŽE

 

Ukoliko je nekom napravljen sihir, Fatima Avdić prouči molitve i već za nekoliko dana osoba koja je to učinila pojavi se na vratima nesretnog čovjeka.


Iscjeliteljka poznata je u cijeloj tuzlanskoj regiji po velikim uspjesima koje postiže u salivanju strave. Njeno ime izgovara se sa velikim poštovanjem u mnogim kućama u koje je unela mir i radost, razrješivši ukućane brojnih problema.
"Salivanje strahe naučila sam još u ranoj mladosti od nane. Kao mala, vrzmala sam se oko nje da vidim u šta će se olovo oblikovati i šta to cvrči u hladnoj vodi. Samostalno radim već sedamnaest godina i do sada nisam imala nijednu primjedbu na rad, dobijala sam samo pohvale. Osim toga, pomoću časnog 'Kurana' skidam sihire i uroke, i to učeći za to namenjene dove. Isto tako, ispisujem zaštitne amajlije i zapise protiv zla jer se uz salivanje strave oboljelom mora skinuti i nabačena magija. Možda se čini nevjerovatnim, ali ako vam je napravljen sihir, urok ili, kako to danas zovu, crna magija, tokom mog učenja to će se otkloniti, zapaliću djelo onoga ko vam je to učinio i ta osoba pojaviće se na vašim vratima", kaže Fatima.
Iscjeliteljka napominje da ova metoda već pada u zaborav jer je nekad svaki zaseok, svaka mahala ili red kuća imao po jednu ženu koja je salivala stravu. Nažalost, danas onih koji su zaista sposobni to da čine ima malo, pa se pojavljuju prevaranti koji žele samo da ostvare korist, ne razmišljajući o tome da znaju da će zato odgovarati kod dragog Alaha.
Fatima kaže da prije početka salivanja strahe, osoba kojoj će se to čini mora da bude čista i sjedinjena sa vjerom - veoma je teško raditi sa prljavim ljudima i nevjernicima.
"I ja moram da se pripremim. Moram uzeti abdest i klanjati namaz. Potom uzimam komad olova kojim triput kružim oko glave oboljelog, a potom mu ga tri puta stavljam na tijelo, počevši od glave do koljena. Za to vrijeme učim posebne dove iz časnog 'Kurana'. U peći mora da bude jak žar da bi se otopilo olovo koje stavljam u posebnu kašiku. Istopljeno olovo tri puta izlivam u posude sa hladnom vodom iznad glave, prsa i koljena oboljelog koji je za to vrijeme pokriven crvenim pokrivačem. Vrelo olovo u vodi 'puca' stvarajući razne oblike koji pokazuju od čega osoba pati, koliko je u njoj straha i njeno opšte zdravstveno stanje, pa i to da li je pod sihirima ili nije. Ukoliko olovo puca tri puta nad glavom oboljelog i u potpunosti se raspe, nema više nastavka do sutradan, a to znači da oboljelom treba duže istjerivati strah i pogan", objašnjava naša sagovornica dodajući da ova metoda, osim u oslobađanju od strahova, pomaže i u slučaju čudnog ponašanja, nemirnih snova, pihosomatskih bolesti i savjetuje da bi svaki čovjek ovoj proceduri trebalo da se podvrgne četiri puta godišnje.
"Olovo je najbolji dijagnostičar i uvijek tačno pokaže u čemu je problem. Ni sama ne znam koliko sam strava do danas salila. Bilo je mnogo i onih iz inostranstva koji su došli kod mene da bi pomogli svojoj duši", ističe tuzlanska iscjeliteljka.
Fatima može da pomogne i u pronalaženju ukradenih kola, novca, zlata, ali i nestalih osoba. Tom prilikom ona tim osobama klanja "istiharet-dovu".
"Ova dova uči se jednom i to uvijek uoči petka, a odgovor dobijam u snu i moram ga vjerno prenijeti onome ko je to tražio od mene. Bilo je mnogo takvih zahtjeva od momaka i djevojaka razočaranih u ljubav, fudbalera koje interesuje angažman u inostranstvu, ljekara i političara. Nikad ne otkrivam imena i svima garantujem diskreciju", kaže iscjeliteljka na kraju razgovora.


13.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

arod je na ovim prostorima oduvijek znao: ako ćeš kakav lijek, tablete, sirup, injekciju i dijagnozu na latinskom - ideš doktoru; ako ćeš lijeka za sve ono što doktori ne liječe, onda ti je ići jal' hodži, jal' kakvoj buli ili nani iz komšiluka.

"Bila ti je neka žena. I htio je vo da je ubije, a nije. I ondar ti je ona pala u komu i od tada uvijek pomalo spava, pomalo pada u komu. Gdje god je zadesi, pane. Ništa ne zna. Evo, ima 79 strava da sam joj do sada salila i sad joj je to prestalo, haman eto po jednom je u hefti snađe. Dok još koji put salije, prestat će joj skroz. Samo strava. Ništa doktori ne znaju. Gledaju - sve ispravno, sve fino, a čovjek ne mere da živi. Strava oživi sve živo. Udari i u noge, i u ruke, i u glavu, i u sve. Tri strave saliješ - isto ko da rukom odneseš. Otkako je svijeta i vijeka izliva se strava."

Ovako priča nana Emina Hadžihasanović dok priprema kalajisanu posudu - ćasu, sipa vodu i sakuplja olovo, koje joj, kaže, donese narod "od onih voda što se prave one cijevi šuplje". Olovo se prvo istopi u kofi i dobiju se pločice veličine žvakaće gume. Za salijevanje jedne strave potrebne su tri do četiri ovakve pločice.

"Ja sanjala da ću umrijet. A ova mi se kuća k'o obrela negdje na velikom brdu. I sad ja tražim nekoga da mi prouči Jasin, i nikoga ne nađoh. I onda turim pored ove sećije deku i legnem da mrem. Počnem učiti Jasin i tri mubina Jasina proučim, i umrem. Kad sam se izjutra probudila, znam šta sam sanjala i šta je bilo, i onda odem jednom hodži na Vratnik i kažem mu taj san. On kaže: 'To je dobro za tebe što si sanjala ako ćeš salijevati stravu.' Nisam nikad, rekoh, ali, eto, mogu početi. Odatle dođem ovdje, kad, gore ima jedna žena - sve od doktora do doktora. Ufatilo je, ne može da makne. Kaže: 'Ja te noćas sanjala da mi salijevaš stravu.' Ja se nasmijah i reče': nisam, bogami, nikome. E, kaže, meni ćeš je sad salit. E, reko', kad je tako, hoću. A ona uz stepenice moje na koljenima iziđe. Ne može da previje nogu. E, tu ja uzmem kašiku i počnem da salijevam stravu. Kad sam joj salila treću stravu, ona se ovako nešta ušinu, diže se na noge i počne hodati. Živjela je iza toga tri-četiri godine i umrla. A ja otad salijevam stravu."


 

Prije samog procesa salijevanja nana Emina uzme abdest, a zatim uči Jasin i to ono što je sanjala. Tako joj je rekao hodža koji joj je tumačio san. Zatim se uče "kuleuzeta" za zagasu, koja je, kaže Emina, sastavni dio strave. Olovo se onda stavi na čelo, pa se njime okruži oko glave i tako tri puta. Isti proces uradi se i oko ruku, koje se stave preklopljene na prsa, i na noge. Strava se salijeva na glavu, na srce i na noge, a krajnji cilj je da olovo ne bude rasuto, već iz jednog dijela, oblo. Obluci se nazivaju srcad.

"Od ovoga Kur'ana i olova i vode da te Allah sakloni i sačuva od svakakva belaja i bolesti. Amin. Šejtana i šejtanskog šera, ženskog šera, dušmanskog šera. Amin. Tebe i mene da Allah sačuva. Da Allah sačuva svu vjeru Muhammedovu s.a.v.s. od svih dušmana, a da nam proširi islam u srcima i u čitavom svijetu. A tim dušmanima da skrati silu da him ne da da nas biju."

Nakon ove dove pacijent se pokrije crvenom krpom po glavi, stavi ruke na leđa, da se ne oprži, ćasa se stavi na glavu i u nju se izlije istopljeno olovo.

Pod kamenom Emina i Salko žive od njegove penzije ("Sto petn'est hiljada, sto sedamn'est ima, ali dvije marke odbije za nešto."), jer se liječenje stravom ne naplaćuje. "Nema para niko, slabo. Ne mora ni plaćat. Meni se čini, hiljada sam hin salila, a nisam naplatila. Iako daju po marku-dvije, tri, četiri..." Rijetko se na jednoj stravi sve završi. Nekada je potrebno i po 70 salijevanja da bi se ukazalo srce.

"Ja sam lila čovjeku, fatali ga četnici, zatvarali i svašta mu radili, a i u zgradi mu eksplodirala velika granata. Bio taman da mre. Više nije mogao maći. Nije smio nikud sam što nije dijete sa sobom vodio. Nije smio u WC otići da ga dijete ne bi odvelo. A mesar bio dobro sposoban, kršan. I doktorima išao, išao, a nema ništa - sve dobro, a tetura. Ja sam mu sedamdeset i sedam strava salila i onda je došao do zdravlja. Eno ga sad opet radi na Ilidži u mesari."

Nakon svega, iscijepaju se tri letvice, zapale na vatri, a zatim ubace u vodu sa olovom. Ovaj proces zove se zagasa. Dok pacijent miriše dim, nana uči "Al-Ihlas, Al-Falaq i An-Nas". Zatim se voda iz posude stavi u kašiku, pacijent malo pihne, a onim što ostane opkruži se oko glave pa se prospe iza leđa. Isto se uradi i za srce i za noge.

Vodom se zatim umije, potaru prsa i leđa, ruke i noge, a ostatak vode se popije uz kocku šećera. Nakon svega, onaj kome se salijeva strava ustane i pogleda u brdo, a onda je k'o nov. Emina još baci kašiku kojom je davala vode, pa ako kašika padne prema dolje, onda se strava mora opet odmah saliti. Strava se može salijevati i na tuđe haljine, na bluze, "al samo da su dugi rukav". U tom slučaju, voda se nosi onome kome se salijeva, da je popije i da se njome umiva.

"Mora se uzeti abdest, pa učiti Kur'an, pa da bide kako treba. Ova žena koja je meni salijevala stravu, ništa. Ni abdesta, prouči nešto malo i hajde. Ali tu nema fajde. Mora se učiti Kur'an. Allah produljuje život ko klanja ispravno pa mu ne prođe niti jedan vakat, nego uvijek klanja kad treba, na vrijeme. Evo, ja dosta imadem, pa vidiš kakva sam. A znaš što je? Što klanjam, pa učim Kur'an, pa sve Allah produljuje život. Mogu da živim sto godina ako Allah dadne. Nema, sine, nego uzmi Kur'an. Ima da se prouči na srpskom, na turskom, ako nisi naučen, pa da dođeš sebi."

Emina nema djece. Kaže da je jednom zanijela, pa pobacila, ali je zakopala pod kamen. A kažu, ko pod kamen zakopa, nema više djece nikad. "Ma, nije ona znala", kaže Salko i dodaje: "Podaj im koju trešnju."

13.11.2007.

Ciganska magija

 

 U narodu vlada mišljenje da je ciganska magija jedna od najopasniji pošto Romi poput Haićana svoju magiju smatraju religijom i žive je.Toliko je socijalizirana s njima da je postala njihov način života.

 

 Fatima Jovanović iz Kragujevca ima dugogodišnje iskustvo u skidanju magije i bajanju, oštar um, mudrost i lijepu riječ za sve ljude.Ponekad je psiholog koji klijenta vraća kući osnaženog duha, dešava se i da bolesne ljude šalje ljekaru ali za većinu je osoba koja sa dlana "čita" prošlost i sadašnjost, a magiju koristi da rasvjetli budućnost.

-"Moja baka je bila od Cigana čergara, imala je devet sinova i tri kćerke, ali je za nasljednika proglasila mene.Rekla je da će me svemu naučiti do jedanaeste godine i stavila mi je žar na dlan.Nisam ništa osjetila, nije me ni opeklo.

-Smiješ da pomažeš, ali isključivo djeci, i to do 33.godine.Onda bi trebalo da se desi čudo poslije kojeg ćeš moći da pomažeš svima, kazala mi je tada moja baka.

Posebno mi je naglasila još nešto: da je ciganska, čergarska magija najopasnija na svijetu, da se teško skida i da moram da vodim računa o tome da i meni ne naudi.Objasnila mi je da su Romi pod uticajem različitih religija - katoličke, islamske, pravoslavne i mnogih drugih, i da su iz svake od njih pokupili razna ezoterijska učenja, priča Fatima.

 

ČUDO SE DESILO

 

  Baš kao što je njena baka predskazala, Fati se u 33. godini dogodilo veliko čudo.Dobila je infekciju očnog živca koja se iskomplikovala, a poslije mjesec dana pala je u komu.Nakon tri mjeseca, ljekari su rekli njenom mužu da sprema sahranu, ali ona se čudom probudila i počela da hoda.

-"Prešla sam preko mosta na Lepenici.Slijedećeg čega se sjećam jeste da sam osjetila da sam lagana kao pero, kao da me je neki vjetar otpuhao na drugu stranu mosta.Onesvjestila sam se.Otvorila sam oči u bolnici.Ljekar je bio zgranut jer problema sa očnim nervom više nije bilo?! Sve je čudom nestalo!.

 

 Nakon toga, Fata je počela da pomaže svim ljudima.Mirila je zavađene familije, zahvaljujući njoj mnoge nerotkinje su zatrudnjele, neudate se udale, oni bez sna počinjali su da spavaju a bolesni su napuštali postelju.Fata svoje seanse započinje otvaranjem karata ili gledanjem u šolju, postavljajući tako «dijagnozu».Ono što traži jesu uzroci problema.Prvo razgraniči da li je čovjeku potreban samo razgovor, da mu neko osnaži volju za životom ili...

«Dešava se da kažem:Brate, ovdje nema nikakve magije, samo mnogo ljudske slabosti.Shvati, ti si odgovoran za sebe, uzmi život u svoje ruke.Ne umšljaj magiju, ne truj se zlim mislima.

 

 O svom radu ima mnogo toga reći: «U nekim slučajevima bolesti liječim najprije prečišćavanjem duha, koji onda vodi tijelo ka ozdravljenju.Bajem nad peškirom i vinom.To vino osoba treba da pije uveče, po tri gutljaja.Ujutro treba da se umije i da se obriše obajanim peškirom.Ponekad je to sve što treba da se učini»

Ona kaže da je jedini uslov da njeno bajanje bude djelotvorno – vjera, bez koje nijedan savjet i nijedna molitva ne vrijede.

Romske čini i vradžbine

Da bi se neko zainteresirao za tebe potreban je otisak stopala te osobe pronaći na zemlji.Sa tog mjesta uzme se zemlja, odnese do najbliže vrbe i pošto se iskopa rupa u zemlji pored njenog stabla stavi se otisak stopala u tu rupu.Potom se zatrpa sa onom zemljom koja je iskopana od kopanja.Dok se zatrpava baje se "Neka na zemlji bude mnogo zemlje, ovim objavljujem svoju ljubav jer je on-ona cvijet a ja sam stabljika, on-ona pijetao a ja kokoška, rasti, rasti vrbo nemoj plakati za ovakve kao što sam ja".

Vezanje ljubavnog čvora - uzme se crvena svilenkasta traka dužine njegova penisa u erekciji.Stavi se traka ispod jastuka tako da se nalazi tamo dok se vodi ljubav.Potom žena dok on spava izvadi traku i na njoj zaveže sedam čvorova.Sve dok je traka na sigurnom mjestu - ljubavnik je vjeran.

Tacno u podne uoči Jurjeva djevojka mora sa nepoznatog groba da donese parče kosti od sahranjenog.Uvečer treba tu kost da stavi pred ogledalo i da glasno kaže "Kao što je ova kost mrtva tako i ti n.n da uvijek mreš za mnom".Ovo se ponovi tri puta a onda se zavije i na samo Jurjevo ponovo odnese na onaj grob odakle je i uzeta i zakopa.

Da bi dvoje mladenaca bilo "zaključano" uzelo bi se malo pepela od svijeće koja je gorjela na njihovom vjenčanju pa se zavezalo u maramu te ćusnulo u neko ćoše i sreći bi bio kraj.

Za izazivanje ljubavnih osjećaja-
Uzberite tri tamno-crvene ruže i nosite ih tri dana uz tijelo, zatim, ih prelijte sa malo crvenog vina koje ćete ponuditi voljenoj osobi da popije.

U lješniku izbušite tri rupice i nosite ih tri dana uz tijelo a zatim sameljite i u nekom piću ponudite voljenoj osobi da popije.

Sanjati Rome je dobro, to su sveci.

Tvrdi se da Romi svoju već nadaleko poznatu lijepu kosu duguju magiji.Oni se uvijek šišaju samo kada je Mlad mjesec jer po njihovom vjerovanju pun Mjesec podstiče opadanje kose.Češljaju se samo na mjesečini.

12.11.2007.

Ciganska magija

Pored arapske i vudu magije i ona ciganska spada u najače magije na svijetu.Od davnina Romkinje su poznate kao neprevaziđene bajalice, vračare i proročice.Vesna Beenaerts ima 47 godina a u karte gleda, kako kaže, od kada zna za sebe.Milenu je upoznala kad joj je bilo najteže.

  

"Njenom mužu "vezala" sam ruke da je više ne tuče i usta da je ne grdi i da ne pije.To je posao koji se obavlja 41 dan, dok ja bajem svakodnevno.Došla mi je baš kada sam se, prije dvije godine, vratila u Srbiju, nakon 15 godina boravka u Švicarskoj.Mileni sam na početku rekla ono što kažem svima - da ni slučajno ne laže kada je nešto pitam.Bacila sam karte tri puta, za prošlost, sadašnjost i budućnost.Tako odmah saznam ko mi je u kući.Kad me čovjek prvi put slaže, karte se dalje ne otvaraju i ja završim svaki razgovor", priča Vesna.

Ona kaže da joj uglavnom dolaze žene koje imaju muža alkoholičara ili siledžiju, one koje suprug vara, djevojke koje žele da osvoje mladića ili da provjere da li ih je momak ostavio zbog dejstva magije..

"Žena treba da mi donese odjevni predmet svog muškarca ili njegovu sliku.Bacim karte i vidim s kim imam posla.Ako momak nije "priljepljiv" i teško ga je privoljeti da se vrati svojoj ženi ili djevojci, nastupam drugačije! Nakon bajanja dam djevojci šta je potrebno i objasnim šta i kako treba da radi.Kada ona ode, odnesem svijeću koju mi je donijela, vino i ulje u crkvu, da ih svećenik osvešta.Najčešće, već slijedeći put kada me posjeti, sve bude sređeno.Ja uvijek uspijevam", tvrdi Vesna.Ciganske basme

Ona kaže da može da prepozna one koji su obilazili lažne vidovnjake koji učine više štete nego koristi, kao i one sa zaštitama hodža i njima ne gata.Ne usuđuje se ni da radi sa živama.Ukoliko je potrebno Vesna obilazi kuće onih koji joj se obrate, da bi tamo, na licu mjesta, uspostavila narušenu harmoniju.

"Najčešće, ipak, bajem u svojoj kući.Klijent treba samo da sjedi i ćuti dok ja govorim basme na romskom nad šporetom.Najbolje radim na praznike, iako rjetko ko to praktikuje".

Ova gatara kćerka je najpoznatije žene u Kragujevcu koja gleda u grah, vidovite Mile, i unuka još poznatije baba Perke.

"Moja je baka u gledanju u pasulj bila neprikosnovena.Naučila je svemu tome i moju majku Milu koja i danas "gleda", ali je sada, nakon šloga, često umorna. loše čuje i nervozna je, pa joj glavnom dolaze samo stare mušterije.Ja sam učila od majke, ali sam od početka bila sklonija gledanju u karte nego u pasulj.Predviđanje mi je u genima ali je moj put, ipak, malo drugačiji" uz osmjeh objašnjava žena koja je potekla od najpoznatijih romskih gatara.

 

NEKOLIKO CIGANSKI VJEROVANJA O ŽIVOTINJAMA

Lasica - kad dune čovjeku u usta, on može da umre.Kada je vidimo ili kad o njoj govorimo, kažemo:Ljubim je, pojedem joj krv".
Da ne bi djetetu noću pljunula u usta pa da ne bi umrlo, mi kad je vidimo ili o njoj govorimo, kažemo: "Čumidav la! Xav lake čučora! ili na našem: "Ljubim je, pojedem joj sisice".

Lisica - kad laje oko čerge, neko će umrijeti.Onda je tjeramo riječimo: "Bježi u šumu, u goru, pa laj!".

Žabe - kad kreketanjem po noći ometaju san, stavi oko bare gdje su žabe glavnje (žeravice) koje se sjaje pa će umuknuti.

Sulumanka-sulumankica - to je slamna ptica, grobljanska ptica.Bog ju je ostavio mrtvima.Repićem maše a glavom trese.Krila su joj žuta i šarena sa zelenim.Pojavljuje se na naš glavni praznik, Đurđevdan, a ponekad se ljeti može vidjeti na slami.

Zelembać - od zelembaća nema lijeka, od zmije ima.

Roda - nju je grehota ubiti.Ona je hadžija, hadži-roda.

Slijepi miš - ako hoćeš da ko oslijepi, stavi mu slijepog miša u čorbu.Isto biva i kada se baci njegova dlaka u jelo.Ciganka uzme krilo slijepog miša, probuši ga, zamota ga crvenim koncem i govori nešto.Koga ugleda kroz to krilo, poludit će za njom.

Paparuga (leptir) -kad prvi put ugledaju leptira u proljeće, djeca viču: "Paparuga, ruga, neka glava tebe boli, a ne mene".Tako ih glava neće boljeti.........

 

 

11.11.2007.

BEZ SREĆE NEMA NI ŽIVOTA



U Bosni se kaže da svako dijete ima svoju nafaku tojest sreću i kolika je ona toliki je i ljudski život.Onog dana kada se sreća potroši završava i čovjekov život jer bez nafake nema ni života.Upravo zato čovjek koji je nesretan, nema ni u čemu sreću a i dalje je živ, žrtva je nekih drugih uticaja koji dolaze iz onostrane, više sfere.Tu može biti samo riječ o proklestvu ili crnoj magiji, s tim da je prvo neizlječivo, pošto je riječ o Božijoj pravdi, dok se crnomagijaske čini mogu otkloniti i time odblokirati ljudska sreća.
Takvi sihiri u Bosni prave se na razne načine ali među poznatijim su oni rađeni na praznim konzervama, na sitnom novcu ili katancu.Zapravo, može se konstatovati da je svako vračanje u magiji usmjereno ka narušavanju sudbinskog toka sreće kako bi se njegovom blokadom brže i lakše djelovalo na pojedinca.
I druga djelovanja poput uroka mogu bitno štetiti uspjehu pojedinca jer ljudska zloba ne poznaje granice stoga je uvijek preporučivano, ne bez razloga, nošenje zaštita i hamajlija.Prvenstveno tu se misli na tisovinu u narodu počašćenu nazivom "sretno drvo".
Po starom bošnjačkom običaju ona se ušiva u crvenu tkaninu i stalno nosi uza se.Neke žene, posebno one u Cazinskoj krajini, uz tisovinu u crvenu tkaninu dodaju malo soli i šećera "kako niko ne bi mogao ni "soliti" ni "šećeriti" tojest praviti nikakve sihire i zlo.
"Podijeli sadaku (milostinju) produži nafaku" stara je krajiška izreka koja aludira na to da dobro djelo uvijek stimulira sreću da jače djeluje u životu pozitivne osobe.Nerjetko se čuje od strane faladžija prilikom gatanja kako je nekog baš milostinja spasila od pogibelji ili nagaže na sihire.Zato je upravo milostinja siromašnima i nemoćnima najbolja praksa prizivanje sreće čija je moć da djeluje na svaki aspekt zivota, samim time što su jedno od drugog neodvojivi.
Sreća u svemu, posebno u ljubavi naročito je bitna u zivotu svakog čovjeka jer samo sretno zaljubljena osoba može normalno funkcionirati i stvarati te zato ne čudi veliki broj vjerovanja vezanih uz sam početak zivota novorođenčeta.U sjeverozapadnoj Bosni i danas se prati pravilo da se po iznošenju bebe iz porodilišta na putu kući prvo svrati nekom rođaku ili jako dobrom prijatelju koji živi na brdu ili brežuljku "da bi bebi sve išlo uz brdo!".Dijete se obavezno daruje kokošijim jajetom, simbolom plodnosti i sreće, te novcem.
U narodu se sreća dijeli na "otvorenu" i "zatvorenu".Osobe kojima sve u životu ide normalnim tokom spadaju u kategoriju onih kojima je sreća otvorena.Međutim, ljudi čiji su životi teški i mukotrpni, praćeni stalnim pehovima i razočarenjima kategorišu se osobama zatvorene sreće.Posebno pogođene "zatvorenom" srećom smatraju se djevojke usidjelice ali i muškarci koji se ni u srednjoj dobi života još nisu oženili.Njima se vrača i baje kako bi se ta zla kob otjerala od njih.Neki su rituali namjenjeni upravo takvim osobama da ih sami naprave poput onog koji se dugo vremena prakticirao na području Sarajeva.U zoru romskog praznika Đurđevdana djevojka usidjelica bi uzjahala vratilo sa razboja i protrčala pored kuće najbližeg joj bećara da bi joj suđenik što prije došao.
Hodža osobi "zatvorene" sreće nalaže da mu dođe pred samu Mjesečevu mijenu i sa sobom donese nov katanac i kljuc.Hodža na katancu napiše mali zapis ili prouči određene molitve i dove za nafaku i napredak pa katanac zaključa.Nakon toga posavjetuje osobu za koju je radio skidanje sihira da ode tamo gdje je duboka voda i sa mosta preko desnog ramena baci otključan katanac u rijeku.U drugim prilikama osoba "zatvorene" sreće stane kraj rijeke i gledajući niz vodu otključa katanac i bacajući ga u nju govori: "Kao što se otvorio ovaj katanac tako neka se otvori i moja sreća od Boga veledalin a od mene amin".Poslije toga odlazi sa tog mjesta bez okretanja.

_________________
11.11.2007.

Sveto bosansko podzemlje 1

 

 Ljudska vrsta naseljavala je područje Balkana unazad milion godina, na toliku starost su procjenjeni ostaci čovjeka nađeni u pećinama Šandalj kod Pule u Hrvatskoj.Kroz svo to vrijeme naši preci su nosili u sebi osjećaj sigurnosti koju im je pružala pećina.Taj osjećaj postao je dio ljudskog gena.

 

 U Bosni i Hercegovini poznate su brojne pećine koje su imale obredni ili religijski značaj u različitim periodima historije ovi prostora.Najstarije svete pećine su Badanj, u kanjonu Bregave, kod Stoca i pećina Pod Lipom nedaleko od Kadina sela na Sokocu čiji kultni značaj posvjedočuju crteži na stijeni.Crteži se nalaze i na ulazu u pećinu Ledenjaču kod Miljevine, na stijeni pod Pismom kod Višegrada, u pećinama u kozlogradskim stijenama poviše sela Robovići kod Foče, u Djevojačkoj pećini kod Kladnja te na ulazu u pećinu Vjetrenicu.Može se reći da prisutnost tih crteža u pećinama izdvaja BiH u odnosu na druge zemlje jugozapadnog Balkana.Od deset nalazišta s pećinskim crtežima sedam je u Bosni a ostala tri nalaze se južnije, u Crnoj Gori i Albaniji.

 

 Već sama ta brojčana činjenica daje ovom prostoru izuzetan kulturno-historijski značaj.Crteži u bosanskohercegovačkim pećinama su situirani od mlađeg paleolita, negdje oko četrnaest hiljada godina p.n.e., do kasnog Srednjeg vijeka.To upućuje na višestrukost vjerskih predanja pri čemu je sadržaj crteža samo simboličan jezik izražavanja.Bez poznavanja tog jezika nemoguće je ukupnost uvida u sveto bosansko podzemlje.

11.11.2007.

Sveto bosansko podzemlje 2

 

 Mjesto koje naprosto buja dubokim značenjem za bosansku duhovnu historiju je prostor oko kraljevskog grada Bobovca u srednjoj Bosni.I ovdje je duhovna tradicija duga a što potvrđuju brojne nekropole stećaka.

 

 U stijenama iznad samostana u Kraljevoj Sutjesci nalazi se devetnaest pećina.To su manje pećine u koju su se mogla skloniti jedan ili dva čovjeka.Dosadašnja istraživanja pokazala su njihov obredni značaj.Ljuba pećina ima vještačku usječenu polukružnu klupu (stipadium) poznatu još iz vremena kada su kršćani molili sjedeći u krugu.Od te klupe vodi jedna usječena staza do dva odmorišta ili dva molitvištva.Za tu stazu što se morfologije pećine nema nikakve potrebe jer strane pećine nisu strme.Očigledno je da je i hod po toj stazi imao obrednu funkciju.Staza se na kraju završava pred jednom vrstom oltara, vještački probijenog prozora koji je veoma pravilno orijentiran prema istoku.Ko su bili ti ljudi koji su svoje molitve upućivali izlazećem Suncu?!.

 

Ime pećine Radonje asocira na RADOHNOG KRSTJANINA pisca Kulinove ploče nađene nedaleko odavde kod Visokog.Pećina Badanj je nekad bila mala, uska pukotina što se može vidjeti u njenom drugom dijelu.Ulazni dio je vještački proširen da bi se omogućio normalan boravak.Na zidovima se još i danas mogu vidjeti tragovi dlijeta s kojim je rađeno.Da li je to uradio neki franjevački isposnik nepoznato je.Današnji bosanski franjevci odbijaju postojanje isposničke tradicije ili tradicije osamljivanja kod njih mada je u narodu živa legenda po kojoj je jedan od najpoštovanijih bosanski duhovni otaca fra Anđelo Zvizdović sklonio se sa knjigama u jednu pećinu kod Kraljeve Sutjeske.

 

 Ta pećina se, kako veli Jozo Janić, i naziva Anđelovića peć.I francuski putopisac Deklarval bilježi: "Anđeo Zvizdović dobio je od Mehmeda Drugog čuveni ferman, što se danas čuva u Fojnici, a kojim je pobjednički sultan dozvolio katolicima održavanje njihovog kulta.Ovaj Anđeo Zvizdović, štovan u Bosni kao svetac, otišao je u jednu pećinu blizu Sutjeske gdje je, kako kažu, postavši pustinjakom umro u dubokoj starosti".

11.11.2007.

Sveto bosansko podzemlje 3

 

 Ispod Anđelovića pećine, u podnožju stijene, mogu se vidjeti tragovi zida znatne dužine.Da li su to ostaci neke građevine, možda centar neke monaške zajednice sa ćelijama rasutim u stijenama iznad Kraljeve Sutjeske.Dokaz za tu pretpostavku može se naći malo dalje putem prema srednjovjekovnom gradu Bobovcu, na mjestu zvanom Ljestvače.Tu se na udaljenosti jedva koji stotinjak metara, jedna od druge, pored rijeke Trstionice, nalaze Donja ili Velika Ljestvača i Gornja Ljestvača.Na ulazu u Donju Ljestvaču, uz rub stijene, vide se ostaci zida znatne debljine.Kako se u nju nekad ulazilo govori nam njen naziv - uz pomoć ljestava koje su bile pričvršćene na ulaz.Gornja Ljestvača su ustvari dvije manje pećine smještene jedna iznad druge ali visoko u stijeni tako da im je pristup nemoguć bez posebne opreme.Unutar pećine nalaze se dvije vještačke, usječene niše slične onima u grobnoj crkvi vojvode Hrvoja u Jajcu.Da li su te niše služile kao osarij za smještaj relikvija ili za knjiga ostalo je nepoznato.

 

  Još jedna ćelija u stijeni slična ovoj nalazi se nedaleko.Smještena je na sastavu Katinog potoka i Radonićke rijeke, negdje na četveromeđi današnjih općina Vareš, Visoko, Kakanj i Breza.Poznata je kao Crvena Stijena.Prilaz joj je ili iz sela Radonića ili iz sela Podvinci.I ovdje se kao kod Gornje Ljestvače na različitim visinama nalaze dvije manje pećine.Unutrašnjost je potpuno vještačka i pećina je u cjelosti djelo čovjeka.Dimenzije dva metra širine, tri metra dužine i oko dva metra visine omogućavale su boravak samo jednom čovjeku.Nikakvih udubljenja sličnim nišama nema u zidovima, jedino pri samom ulazu jedna vrsta oltara ili mihraba.Na drugoj strani ulaza probijena je rupa koja je služila za vezivanje drvenih ljestava.

 

 Po cjelokupnom izgledu to je tipična isposnička ćelija, međutim, ono što je interesantno i što ovom mjestu daje izuzetan značaj jeste narodno predanje koje je zabilježio etnograf Milenko Filipović u svom djelu "Visočka nahija".On navodi da su u Radonjičkoj rijeci, u Crvenoj Stijeni, živjela dva Arapina.Neko ih je ubio a oni su noseći glave pod rukom išli niz Katin potok gdje se još može vidjeti kamenje crveno od njihove krvi.Jedan je pao na mjestu gdje se sad nalazi Arapovo turbe ili Arapov greb a drugi jedan kilometar nizvodno u selu Podvinci gdje mu je i podignuto turbe.

 

 Prema tome, što se tiče Crvene Stijene može se sa jedne strane govoriti o tipičnim kršćanskim isposnicama i narodnoj predaji koja ih vezuje za Islamsku tradiciju.Sličnu tradiciju ili da tako kažemo kršćansku prošlost i Islamsku sadašnjost ima još jedna pećina smještena na oko pola kilometra uzvodno od Crvene Stijene.Šehovska tekija ili Šehovska pećina nalazi se na obroncima brda Radogost sjeverozapadno od sela Radonići u prilično zabačenom kraju.Kao dio cjeline treba spomenuti i Šehovu vodu koja se nalazi malo poviše pećine i Šehovo vrelo kraj Katinog potoka.

Po Muhamedu Hadžijahiću koji je istraživao ovo mjesto hram i greb bi pripadali Radohni Krstjanu koji je pisao poznatu Kulinovu ploču a čije se ime sačuvalo i u imenima sela Radonići i brda Radogost
11.11.2007.

STRAVENSKA BOGOMOLJA



Ako se dijete uplaši, pa u noći iza sna drekne ili ako se i u danu uplaši - dobio je stravu.Kada dijete dobije stravu valja mu stravu saliti i pri tome stravensku "bogomolju" proučiti.Stravu znadu saliti samo rijetke žene a salijeva se ovako :

 nena uzme puščano zrno koje je iz puške izletjelo pa onim vrhom dotakne dijete najprije po čelu, onda na tjemenu, na vrh glave, zatim na zatiljku, među plećima, iza toga na žličici i napokon na žili kucavici; najprije na desnoj nozi i lijevoj ruci a onda na desnoj nozi i lijevoj ruci.Kada je žena, koja zna stravu salijevati, dijete puščanim zrnom na svima tim mjestima dotaknula i stravensku bogomolju proučila, šalje ona stravu na devet mlina, devet polja, devet čobana, devet planina i devet crnih stijena, pa onda na more i morske dubine.Iza toga veli ona:

"Ni na moru mosta, ni na dlanu dlaka, ni na gavranu biljega ni na ditetu strave ni uroka".


Kada uzme tavu odnese je u kuhinju, metne nad vatrom i rastopi u njoj ono zrno.Kada se je zrno rastopilo, unese mati bolesno dijete u kuhinju ili mutvak, povali ga na leđa i pokrije kakvom crvenom krpom.Onda nena uzme sada tavu sa rastopljenim olovom i lijeva nad djetinjom glavom, žličicom i nad nogama olovnu rastopinu u posudu napunjenu svježom vodom, uzetu sa vrela, potoka ili bunara.U vodu ona je metnula već prije makazice, nož i kašiku.Kad rastopljeno olovo kapne u vodu, cvrkne i dobije lik onog od čega se je dijete uplašilo.Ako strava nije velika bude taj glas jak a ako je velika, a osobito ako je na djetetu dugo, bude slab.Ako strava nije velika ne treba više stravu salijevati.Ako je velika, treba djetetu jos tri puta stravu saliti a najbolje je to da se čini u tri pazarna dana, kada se je već svijet počeo razilaziti, da se strava po narodu raspe.

 
Kada je ona nena stravu salila, uzme najprije makazice i reže njima vodu u posudici u raskršće.To isto učini i s nožem i sa kašikom jer od toga strava bježi.Iza toga skine mati s djeteta onu crvenu krpu a nena baci u vodu tri živa ugljena.Iza toga umoči u onu vodu nokte desne ruke i umije njima dijete najprije po obrazima a onda po očima.Isto tako, opere mu žilu kucavicu; najprije na desnoj ruci i lijevoj nozi a onda na lijevoj ruci i desnoj nozi i napokon žličicu tako da nokte vuče od žličice prema trbuhu i nogama.Što je vode u posudici ostalo spremi mati na sigurno mjesto i daje je kroz tri jutra djetetu da je na gladno srce pije.Makazice, nož i kašiku metne ona nena na vrata da se strava ne povrati.


Kad je mati i trećeg jutra dala djetetu da ispije i ostatak one vode, uzme nena kakav novac pa ga vuče djetetu tri puta oko glave.Počinje na čelu, među očima, a onda ga vuče na desnu stranu dok ne dođe do onog mjesta na kojem je i počela.Iza toga uzme onaj novac, posudicu, olovo i ugljevlje i sve to baci na kakvo raskršće, kuda najviše svijet prolazi.Dok to ona radi neprestano uči stravensku bogomolju.Vrlo sam želio da saznam i zabilježim stravensku formulu ali ona mi je ona nena ne htjedne reći, koja mi je ovo kazivala, veleć da ne bi više mogla stravu salijevati.

 
Ista ova nena rekla mi je još i ovo :"Ako gdje na raskršću nađes kakav novac, ne uzimaj ga, lako može biti da je sihir ili da je ko njima stravu salijevao, pa možeš ograisati, pomahnitati.Isto tako ne uzimaj nikakve stvari ako je nađes na raskršću jer more biti da je sihir pa bi mogao oboljeti a bogme i umrijeti"..

10.11.2007.

Neka narodna vjerovanja o djeci

Kad se mala beba smije ukućani vjeruju da vidi meleka.

Da od djeteta odbije bolest mati svaki put kad čuje da ono kihne kaže "pis mace - zdrava djeca".

Ukoliko dijete nemirno ili loše spava majka potraži ostatke vune na kakvoj živici ostale od provlačenja ovaca pa mu je stavi pod jastuk.

Prvi nokti koji se bebi odsjeku nose se u džamiju i tajno ostave pod tepih kako bi dijete dobro učilo.

U narodu još i danas vjeruju da se djetetu tjeme potpuno zatvori tek kada ono progovori i prvi put uspije reći "jaje".

Kad se dijete rodi mati mu obavezno stavi ekser u bešiku kako mu džinovi ne bi mogli nauditi.

Visibabom ili drimovcem nene bajaju djeci da budu vesela.Kada bi je djeca koncem zime brala i donosila kući nena bi im obnoseći cvijet oko glave govorila: "Drimovac drima ti ne drimaš, drimovac nujan a ti veseo".

Kad dijete dobije krupu mati mu tri puta provuče mačji rep između usana i krupa će nestati.

Pošto su žene u prošlosti dosta vremena provodile radeći na njivi dešavalo se da neke nisu stizale na vrijeme podojiti dijete pa su znale "prepržiti" mlijeko.Kako dijetetu ne bi naškodile te da ga ne zaboli stomak dojile su ga preko mašica.

Ako dijete pati od noćnih mora mati uz njega stavlja pratljaču i govori: "Umjesto ovog djeteta, evo ti pratljača"

Da dijete što brže progovori neko od ukućana nosio bi ga u mlin i tu udarao malo čeketalom po ustima.

 

09.11.2007.

UROK



Dok je dijete maleno, ne valja ga nipošto puno milovati, jer se u milosti može najprije ureći; s toga kada dijete omiluješ i pohvališ, da je dobro ili napredno treba reći: "Mašala! ne ureklo se!.No, ako se ipak dogodi urok, neko dijete prostrijeli, ono se nosi stravarki ili nekoj drugoj babi da mu prouči i zagasi ugljen.Vješta za to žena uzme u čistu posudu "cijele" ili "nenačete" vode, pa uzimlje mašicama po jedan živ ugljen vatre i baca u vodu, namjenjujući na jedno čeljade iz mahale, iz kuće i uopće ko je tih dana dotično čeljade ili hajvanče vidio.

Kada baca ugljen, onda šapuće ovu basmu:

Urok sjedi na pragu

uročica pod pragom.

U uroka tri oka;

jedno oko vodeno,

drugo oko vatreno,

treće oko uročno.

Pršte oko vodeno,

te pogasi vatreno

i zanese uročno

u duboke dubine

u široke širine

u visoke visine.

Ni na moru mosta

ni na psu roga

ni na dlanu dlaka

na na mome Muji uroka,

začuda ni zazora veledalin amin".

Ako ugljen, pošto se baci, potone u vodu, to onda nije urekao onaj čije se ime namjenjeno za taj ugljen.Ako ugljen potone, onda jest, s toga dotičnom čeljadetu treba odrezati od kose i haljine, i dijete, odnosno hajvanče, koje je urečeno na ovome nakaditi.Onom vodom, u koju je bačeno ugljevlje, treba dotično dijete umiti, i dati mu da se napije.Pri umivanju šapće se opet gornja basma počimajući sa:"Ni na moru mosta"Kad se ovako tri puta uzastop u zalazak Sunca zagasi, vele, uročeni će ozdraviti.

Kad se što momku ili djevojci na zboru desi, treba svakom, ko je u blizini njega bio, odrezati malo od kose i dotičnog nakaditi.Osobito treba starijim ženama od kose odrezati.

06.11.2007.

Čudesna bića

Vračarin cikavac

 

U prošlosti svaka bolja vračara u Bosni imala je svog volšebnog slugu zvanog cikavac, izleženog iz jajeta crne kokoške bez ijednog biljega.To jaje mora biti što manje takozvani iznosak kako bi ga što lakše mogla nositi ispod lijevog pazuha narednih četrdeset dana.Dok ga krijući nosi ispod pazuha vračara ne smije niti se umivati niti Bogu moliti pošto, po vjerovanju, te dvije stvari sprečavaju rođenje cikavca.Tom čudesnom vračarinom slugi Muhamed Fejzi beg Kulenović u svom pohvalnom djelu «Nešto o narodnom praznovjerju u Muhamedovaca u BiH» posvetio je nešto malo prostora: «Ima žena, koje ne imaju ni krave ni ovce, pa ni čestite koze, a ipak imaju mlijeka više nego li onaj koji čitav dželap muze.A kako je to moguće? Ovako: takova žena nosi pod pazuhom četrdeset dana kokošije jaje.Nakon četrdeset dana izleže se iz onog jajeta pile, to pile hoda oko vračarice u zoru i prvi mrak, dok se svačije mlijeko spovlači.Danju nestane tog pileta, a u prvi mrak opet dođe i tako neprestano, dok je god vračarica živa. Svaki dan ima više i više mlijeka i kajmaka».U jednom drugom radu se još kaže:

 « Kad se cikavac izliježe, izgleda kao mješčić, te ga ona žena čiji je šalje po komšiluku, te jede mrs, kao sir, kajmak, maslo, ili sisa tuđe ovce, koze i krave.Kada se cikavac najede i nadoji ide gospodarici pa joj ono sve izbljuje taman kao da driješiš mješinu.Ona ovaj mrs jede i drugima prodaje.Nema, vele, ništa griješnije, no leći cikavca».

06.11.2007.

Narodna medicina

Kako se vadi oganj

"Razbolje se napršče kod moje tetke.Pošto okuša sreću kod dvojice liječnika a ne bi fajde, onda će žene na nju, da je to oganj.Treba ga vaditi.Treba otići Avdi ciganinu,pa ako bude oganj, on će bezbeli znati.Elem je salete i ona potjera svoga muža, da okuša sreću i kod Avde; jer rekli su: "Muka i nevolja na svašta natjera! Pa i nju.

Ode on Avdi, a Avdo mu naredi, da odmah donese: truda, komad zelene čohe, devet vrhova od kupina, kore od šipka (mogranja), komad lipova drveta i mladog masla.S mukom se to nekako sastavi, te opet Avdi.Sad Avdo dokopa čekić i komad "hladna gvožđa", a njemu dade komadić "truda".Gvožđe nasloni na nakovanj, a njemu reče, da prema gvožđu drži trud.Jedva je Avdo dva puta žegnuo po gvožđu, a nešto kroza zube prošapta, a ne lezi đavole, pa od gvožđa varnica: frc! i trud - zapali ga!

Stade graja, moj brate, Zlatke - Avdine šćeri: "A, blago, blago! Oganj je, oganj! Dijete će ozdraviti!". U to se Avdo prodere: "Dajte mi brže jednu krpu!" a sve puše u trud.Zlatka donese nov-novcat komad beza, govoreći: "Evo ti nove, Savka je naša!" - Avdo uze krpu i u nju zamota onaj trud, pa u šake i na - usta, te udri, puhaj i puhaj, dok se krpa zalampa.Onda on brže-bolje onu krpu, pa na tepeće.Na nju navali onu lipovinu (pa što je najprije iscjepk'o) i koru šipka i ono devet vrhova od kupine i onu zelenu čohu.To sve izgorje, a on skupi i u prah satrije.Prah sasu u čašu i mlado maslo, pa dobro izmiješa.Pošto vas taj saltanet provede, reći će: "Evo ti ove čaše, pa ćeš zovnuti kakvu staru ženu, neka maloga u prvi sumrak perušinom od kokoši pod strehom namaže.Mazaće niza stranu - ozgor dolje nek perušinom povlači.Tako neka radi za tri večeri i uzdam se u Boga, da će mu lakše biti!"

Dijete su mazali, kako je Avdo rekao.Dijete je izgledalo kao arapče.A i kako neće?! Mlado maslo i ugljen! Be jedva se moglo oprati: lice ranjavo, a u rane zašla garavina.No ipak umivajući ga mlakom vodom i sapunom - rane su se gulile i opadale.Naskoro se rane zamire i svi su držali, da je to bio baš oganj, jer se drukčije ne bi trud zapalio i rane zamirile.Ja sam govorio, da je pomoglo "mlado maslo" a ne Avdov čekić i garavina.Tako se eto izvija oganj u Gacku"

06.11.2007.

Bošnjačka dovišta

Nedaleko sela Breteljevića, sahat i po sjeveroistočno od Kladnja, diže se jedan oveći brijeg, koga su opkolile sa sviju strana guste šume, samo ne sa sjevera.Na podnožju tog brijega proteže se zelena i duboka dolina, kroz koju teče bistri potočić.Pođeš li dolinom k tom brijegu, ukazat će ti se usred njegova podnožja jedna široka i mračna pećina.U ovu pećinu idu kladanjski Bošnjaci svake godine jedan put na dovu, i to u utorak pred Aliđun.
Pojahavši iz Kladnja, pale po starom bosanskom običaju usput iz pušaka, pjevaju i igraju konje sve do pećine.Tu ih dočekaju seljaci, okrećući janjce na ražnjima, hvaleći raznovrsno voće itd.No, najprije treba u pećinu.Koji uzmu fenjere, koji velike cjeplje luča, a bogme i seljaci natovare po koju cjeplju, ta što ih više - to bolje.A lijepo je i vidjeti kad usred tmine plamti po više stotina svjetiljki i cjeplja.

Pećina je široka, za četvera kola uporedo, a duboka oko pola sata.Dođeš li usred pećine, opazit ćeš bunar, iz koga izvire bistra i studena voda; kraj istog bunara imade grob neke djevojke, o kojoj se ovo priča: Okladila se djevojka sa nekoliko momaka, da smije sama doći do sredine pećine, kuda će ponijeti jedan poznati im biljeg i ostaviti ga usred pećine, - biva da im posvjedoči, kako je sama došla do određenog joj mjesta.Momci joj dadu jedan šiljak, da ga zabode kraj bunara i kažu joj ujedno, da će tek onda dobiti okladu, kada oni sami vide, da li je zaista zabola šiljak kraj bunara.Sirota djevojka da im se pokaže hrabra, uputi se u pećinu.Došavši do bunara, zabode šiljak u zemlju.Misleći da je završila svoj posao, hoće da se vrati, - no, ne može dalje.Nešto je uhvatilo za košulju.

Momci, čekajući je pred pećinom, zabrinuše se za nju, što je tako dugo ne bi nazad.Pođoše najzad u pećinu, da vide šta joj bi.Kad dođoše do bunara a ono vidješe da je ona zabola šiljak kroz svoju košulju i da leži mrtva na zemlji!.Sirota, ne znajući da je šiljkom i svoju košulju pribola, mislila je, da ju je neko uhvatio za košulju, te je tako umrla od straha.Momci je ukopaše na istom mjestu, gdje joj se još i danas klanja dženaza kad Kladanjci posjete pećinu.

No, pođimo dalje pećinom.Pošto prođemo bunar, doći ćemo za kratko vrijeme do mjesta, gdje su u krš utesane merdevine te služe kao mimbera.Tu ljudi posjedaju i prouče u sebi tajno po koju molitvu, a završivši to izdigne se imam na vrh onih merdevina te stane učiti hudbu, ali tako glasno, da se cijela pećina ori, a ostali ga šuteći i slušajući pozorno prate.Pošto je imam završio učenje, vrate se svi skupa iz pećine polagano i u najvećoj tišini.Na to započne pred pećinom veselje, koje traje sve do mraka.

05.11.2007.

Bošnjačka narodna predanja - sreća

Živio čovjek zadružan u zadrugi (porodici) vrlo sretno, ali ne potraje sreća i stariji mu brat naumi da se dijeli.Ono mala (stoke) što je diobom dobio pomre kroz godinu dana: nešto krepa a nešto izjedoše vuci.Pomriješe i žena mu i djeca, i on osta sam k'o prst.

Kad mu jadi i nesreća dodijaše, sabra se te naumi da pođe u svijet da traži bolju sreću.Tumarajući k'o muha bez glave, pređe jedno brdo i sretne starca, koji ga upita, kuda li je pošao, a on mu odvrati, da ide tražiti sreću pa bilo na kraj svijeta.

-"Već, po Bogu si brat, ako znaš, gdje bi sreću našao, kaži mi?".

Starac upre štapom prema jednom velikom brdu i reče:
-"Vidiš ono brdo, uspi se na njega a tamo ćeš naći starca, koji će ti kazati za sreću; ali kada dođeš onamo ne progovaraj, doklen on ne upita, a što on radio bude, to radi i ti".

Nesretnik putuj danas, putuj sutra, teško se uspenje na brdo i nađe starca.Sav je sijed k'o ovca te mota veliko klupko bijelog konca, koji se iz brda kroz jednu rupicu izvlači.Kad je Sunce upočinilo poče on motati mrk konac a malo po malo pa sasvim crn, dok se i ne smrče a iz neba se pred starca spusti sinija sva od zlata.Sja se i na njoj svakakve đakonije! Starac poče jesti a nesretnik se osokoli, primakne pa i on stane večerati.Kad su povečerali sinija se opet digne u nebo a starac okupi motati crni konac cijelu noć.Pred zoru konac malo po malo bljeđi a kad izađe Sunce - zabjelio konac!?.

Tako je starac motao cijeli dan bijeli konac a u veče kad je opet pocrnio, spusti se s neba drvena sinija i na njoj srednje vrste jela i oni večeraju.Treće noći eto ti sinije sasvim proste i na njoj samo malo kruha i soli, i oni opet večeraju, sinija se digne i ode u nebo a starac tek sada progovori i zapita onoga nesretnika, šta li želi?.

Nesretnik mu kaže kako nema sreće pa da je traži i zamoli ga, ako znade, da mu kaže, kako će se sreće dobaviti.Starac reče:

-"Jesi li vidio onu prvu veče sofru, pa drugu i treću? Koja je u njima razlika, ona je razlika i među ljudima.Koji se oni dan ili noć rodi kad silazi zlatna sofra biće vrlo sretan i bogat, koji se rodi drugi dan ili noć, onaj će imati srednju sreću, i kod dobrog rada i truda moći će da živi prilično dobro, a onaj koji se treći dan ili noć rodi kad siđe mršava sofra, taj je cijelog svog života nesretan i jedva se kruhom prehranjuje.On se mora kod onoga pridvoriti, koji se u sretni čas rodio.Ti idi pa se strpi, jer ti je tako suđeno!".

.

04.11.2007.

Mlijeko jače od krvi...

Vjerovanja kojeg su se nekad držale stare Bošnjakinje bilo je da ona žena , ako ne želi više da rađa, treba da ode na grob svog djeteta, uzme zemlje sa mezara pa da je tri puta, pošto se okupala i u čisto presvukla, propusti kroz košulju i vrati na mjesto na mezaru odakle je uzela.Neke žene su govorile da tu zemlju treba staviti na glavu, pupak i noge, pa je onda vratiti na mezar.

Kad se žena porodi, odmah zadoji dijete sama.Ukoliko nema mlijeka ili mora da ode negdje na duže vrijeme, dijete će joj podojiti samo neka žena s kojom je u srodstvu.Nikad neće dati da dijete podoji neka žena koja nije rod, jer smatraju da je mlijeko jače od krvi.Ako bi se to dogodilo, ta žena je djetetu koje je podojila pomajka, i ono sa njenom djecom kad odraste ne smije da stupa u brak.Da do ovih ograničenja ne bi dolazilo, izbjegavaju uspostavljanje srodstva po mlijeku.



Dok doji dijete mora strogo da pazi na to da joj ni kap mlijeka ne padne u vatru ili na neko peksinavo mjesto, jer će joj mlijeko usahnuti i neće moći da ga povrati.Gubitak mlijeka se dogodi i kada dojilja zaspe otkrivenih grudi ili nagazi na kap svog mlijeka.U Cazinskoj krajini se u takvom slučaju po selu traži domaćica koja ima u kući trahane (tarahane) stare tri godine.Nju žena koja je izgubila mlijeko skuha i pojede u tri puta i mlijeko joj se sigurno vraća.

Ako žena nema mlijeka, daju joj da pije što više bijele kafe, da jede tečnu hranu, pa i bijeli kruh, a pored toga joj i "zagašuju stravu".Ukoliko žena ima male bradavice pa dijete ne može da sisa, traži neko veće da izvuče bradavice, a odojčetu za to vrijeme daju da sisa krpicu u koju je zavijen šećer natopljen mlijekom.



Opće vjerovanje da žena ne može da zanese dok doji ukorijenjeno je, mada neki odbijaju da vjeruju da je to moguće.Ako žena zanese dok doji, kažu da je "ponijela na suho".U tom slučaju odmah prestaje da doji dijete bez obzira koliko ono bilo.Inače, dijete se od sise odbija tako što majka ode u rod na nekoliko dana dok se dijete odvikne od podoja u određeno vrijeme, ili se namažu bradavice paprikom ili smolom na koju se lijepi vuna, pa se dijete toga gadi i samo se odbije.Ukoliko poslije prestanka dojenja ženu bole grudi, privija se na njih i pod pazuh orahov list ili se da kome da izvuče ono zgrušano mlijeko.Žene se pomažu i time što puštaju toplu vodu da im teče niz grudi, te ono razmekšava otok i povlači sa sobom nadošlo mlijeko.



U vezi sa dojenjem postoji vjerovanje da žensko dijete ne valja dojiti ni dana preko godinu dana, jer majčino mlijeko daje kuveta, pa će ga dijete imati previše.Ta suvišna snaga će učiniti da žensko dijete, dojeno više od godine dana, kad-tad pođe po "zlu putu".Muško dijete, naprotiv, treba što duže dojiti jer time postaje silniji i bolji junak.Ostalo je zapisano, po kazivanju Đule Kulovac, da je ona svog sina dojila sve do njegove 15.godine.Bio je tako jak da je mogao mejjit-taš (kamen na koji se položi mejit dok se nad njim moli) da podigne.Dojio je a počeo je i da ašikuje.Cure bi ga zadirkivale: "Idi, majka te zove da te podoji!" a on bi im odgovarao da hoće kod njih, a ne kod svoje majke da sisa, pa bi se one razbježale.Ima žena koje su svoje sinove dojile do njihove 17. ili 18. godine, u uvjerenju da će biti jači mimo ostalih ljudi.

02.11.2007.

Ne diraj u božiji emer

Djeca su u svakom braku poželjna i očekivana tako da se brak bez djece, u bošnjačkom narodu, smatra nesretnim.Iako se nemanje djece na prvom mjestu tumači božijim emerom protiv kog je čovjek nemoćan, nerotkinje čine sve da bi zanijele jer često se pomišlja da su uzrok neplodnosti možda i nabačeni sihiri.U tom slučaju se obraćalo hodži, on bi davao zapise s kojih bi žena trebalo da pije vodu ili da ih nosi uza se.

U narodnoj pjesmi ćerka Dizdareva napravila je učine na Alilaginicu i ona nije mogla da rodi, zato ju je Alil-aga po svu noć tukao.Džeferbegovica, njena zaova, savjetuje je da umjesi prebijelu pogaču i donese vezenu košulju, pa da idu i da mole dizdarevu kćerku da raščini što je učinila.Pri pominjanju vezene košulje, ona je odgovorila:



Ne očini što sam učinila!

Činila sam devetero čini,

sve sam devet u vatru bacila.



A kad su joj spomenulu prebijelu pogaču, ona je odgovorila da je svih devet sihira u vodu bacila.Tek kad su joj obećali da će je uzeti za brata Džaferbegovice, ona je otvorila šarene sanduke i zlatnu kutiju i nad glavom Alilaginice rekla:



Idi sade, Alilaginice,

dogodine i sina rodila!

Da bi zanijela, žena se po prestanku menstruacije nekoliko večeri pari nad kaloperom prije nego što će se sastati sa mužem.Neke se kupaju zajedno sa mužem u vodi u koju su stavile devet ivera s drvljanika "da, biva, djeca s nje otpadaju kao iverje...", zatim bijelu i crvenu repu i travu koja raste u vodi i čije lišće treperi.Nerotkinjama su oni koji imaju takvo drvo davali plod voćke koja je kalamljena u proljeće i odmah prvog ljeta rodila.Oni plod sa takve voćke dijele nerotkinjama za sevap.Da bi zanijele, žene piju skuhano u kahvi sjeme ljubičice.I, najzad, ako je mislila da ne može da zanese zato što joj je umrlo dijete pri spuštanju u mezar pomjereno, žena je radila sljedeće: raskopala bi mezar, uzela kamen koji je stavljen pod mejita da bi ravno ležao, i uzela malo zemlje sadno mezara.Zemlju bi odnijela kući i stavila bi je u vodu kojom se kupala.Po pričanju i vjerovanju našeg naroda, vrlo često se dešavalo ranije da je pomjeranje mejita po smještanju u mezar bilo uzrok kasnojoj sterilnosti žene ili majke umrloga.

Kad ženi češće preko reda dođe njeno "vrijeme", smatra da će brzo "zaći u breme".Kad zatrudni, žena to nikom ne govori i krije od svih dokle god joj je to moguće, tj.dok ne postane očito, jer se boji da joj neko iz mržnje ili zavisti ne bi nešto nabacio.Naročito se plaši zavisti nerotkinja.Bezbrojna vjerovanja i tabui u vezi s trudnoćom su općepoznati i identični s odnosima kod ostalog pravoslavnog i katoličkog življa u Bosni.Uglavnom se svode na homeopatičnu magiju.Nekoliko primjera će to pokazati.U Žepi trudna žena ne smije rukama umazanim tijestom ništa na sebi da dodirne kako dijete ne bi imalo tjemenjaču (timenjaču) koja se teško liječ; ne smije da prijeđe preko konopca kako se djetetu ne bi obavila pupčana vrpca oko vrata i ugušila ga; ne smije da radi ništa uoči većih praznika, posebno Bajrama, da ne bi rodila nakazu.

 

Po bošnjačkom vjerovanju mala djeca su meleci sve dok ne progovore pošto tada uz one lijepe riječi mogu da izuste i ružne.Ali i tada u posebnoj su milosti ovih nadnaravnih stvorenja o čemu svjedoči narodna pjesma.Otac nevino optuženu kćerku tri puta baca niz kulu, da vidi je li kriva ili nije:

"Uze Tidžu za bijelu ruku,

Pa je baca niz visoku kulu

Ali svaki put dočekali su je njezini meleci na svoje ruke i ništa joj se nije dogodilo

Hatidžu su meleći čuvali,

Ne slomila ni noge, ni ruke"





02.11.2007.

Liječenje Kuranom

Liječenje Kuranom je provjeravano u raznim eksperimentima čiji rezultati su publikovani.Jedna od tih eksperimentalnih provjera kuranskog djelotvornog ljekovitog učinka provedena je od strane Udruženja islamskih medicinskih znanosti sa Floride, SAD, uz primjenu savremene elektronske kompjuterizovane tehnike.Cilj eksperimenta je bio provjeriti djelovanje učenja Kurana na funkcije tjelesnih organa i matematičko izračunavanje tog djelovanja, ako postoji.Kuran je učen grupama ispitanika uz mjerenje određenih fizioloških promjena.Uzorci ispitanika uzeti su iz tri kategorije;
1. grupa muslimana koja zna arapski jezik i potpuno ga razumije,
2.grupa muslimana koja ne zna arapski jezik (nearapi), i
3.grupa nemuslimana

Mjerenja su pokazala da učenje u 97% eksperimenata djeluje umirujuće na slušaoca i dokazano je da Kuran opušta i smanjuje živčanu napetost.U drugom eksperimentu dokazano je djelovanje kuranskih riječi na nekoga ko ih i ne razumije putem dvije metode, odnosno upotrebom dva sredstva:
a) direktnim psihološkim pregledom kompjuterskom tehnikom,
b) kontroliranjem i mjerenjem fizioloških promjena na tijelu sljedećim postupcima:
1. program kompjutora je obuhvatio psihičke pretrage i kontrolu promjena koje je pretvarao u štampani izvještaj sa rezultatima,
2. aparati elektronske kontrole su sadržavali četiri kanala:
- dva kanala za mjerenje električnih pulsiranja mišića kao reakcija živčanog djelovanja,
- kanal za mjerenje elekriciteta kože,
- kanal za mjerenje količine protoka krvi u koži, pulsa i temperature.

Rezultat tih mjerenja je u tome što se povećanjem i smanjenjem temperature ubrzava rad srca.Isto tako, smirenjem i smanjenjem napetosti šire se krvni sudovi, pa se povećava količina krvi u koži što prouzrokuje povećanje temperature i smanjenje pulsa.
Izvođen je eksperiment na uzorke od pet nemuslimana (tri muškarca i dvije žene) sa prosjekom života od 22 godine.
Obavljeno je 210 eksperimenata:
1. u 85 eksperimenata ispitanici su slušali uobičajeno učenje Kurana na arapskom jeziku,
2. u drugih 85 eksperimenata slušali su arapsko, kiraetsko oponašanje učenja Kurana sa običnim ljudskim govorom bez učenja svetog teksta Kurana.
3. U još 40 eksperimenata ispitanici su podvrgnuti potpunoj tišini gdje nisu slušali nikakav zvuk (eksperiment tišine).
Rezultat ovih eksperimenata bio je sljedeći;
1.eksperiment tišine apsolutno nije djelovao na opustanje živčane napetosti,
2. učenje običnog ljudskog govora (nekuranski tekst) djelovao je pozitivno u 35% eksperimenata,
3. učenje kuranskog teksta pozitivno je djelovalo u 65% eksperimenata.

Mensur Abdul-Kerim Muhamed napisao je knjigu u kojoj je na temelju medicinskih eksperimenata i analiza koje je vršio dr.Muhamed El-Husejni, magistar medicinskih znanosti, sa svojim saradnicima došao do frapantnih otkrića.Naime, krvna grupa uzoraka krvi koju je uzimao od osoba sa bolešću sihira (magije) ili opsjednuća, u vrijeme učenja rukje (Kuranskih molitvi), razlikuje se od njihove krvne grupe kada se ne uči rukja.Krv iste osobe uzeta u momentu učenja rukje i sa istog mjesta (uboda) kad se rukja ne uči imala je različitu krvnu grupu.Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala poslije 12 sati nego su se i umnožavala.

02.11.2007.

Mistična Bosna - HUDAM

Pored skupljanja daire u arapskoj magiji postoji jos jedan način vrlo poznat i medju šejhovima u Bosni s kojim se poslije određenog vremena dobiva svoj lični sluga u duhovnom svijetu, nešto nalik pričama iz Hiljade i jedne noći.

Moći samog hudama su velike i on može svom gospodaru pomoći u mnogim željama i prohtjevima.Do njega se dolazi na dva načina-prizivanjem i nekom vrstom duhovnog treninga koji sadrži ponavljanje određenih dijelova Kurana po nekoliko stotina puta u toku dana tokom mjesec i po.Na sličan način se stječe i vidovitost - onaj ko je želi mora naredni četrdeset dana ustati iza pola noći i do same zore učiti i ponavljati određene kuranske molitve.

U prizivanju hudama obred se započinje utorkom, u potpunoj samoći.Mjesto rada mora biti jako čisto i uredno kao i sam praktikant.Dok ponavlja određenu molitvu sobu nakađuje tamjanom.Tu istu, prvu, noć prizivač će začuti neobične životinjske glasove koji nalikuju revanju magarca dok će mu se drugu noć umjesto ovakvog glasanja začuti konjsko njištanje.No tu ne prestaju čudesna pojavljivanja i oglašavanja, treću noć kroz zatvorena vrata sobe ući će tri mačka; jedan crven, drugi bijel a treći crn i u tišini preći preko sobe i nestati.Zadnju noć kađenje tamjanom se mora udvostručiti jer vrijeme je da se praktikantu pojavi jedan svjetleći lik ili ,bolje rečeno, hudam.

Za sve to vrijeme prizivač ne smije se uplašiti niti jednog zvuka ili pojavljivanja niti prestati paliti tamjan.Poslije uobičajenog vjerskog pozdrava hudam ili duh upitat će praktikanta šta želi od njega.Poslije tog pitanja dolazi do sklapanja doživotnog ugovora ispisanog na zlatnom prstenu između prizivača i hudama.Upravo taj prsten je prvi dar koji praktikant dobiva od duhovne sile.Uz riječi da prsten mora uzeti u desnu ruku i izgovoriti prizivajuću molitvu praktikantu kada poželi, pozivajući se na vlast meleka Kendijasa pod čijom je vlašću sam duh, da ga dozove hudam nestaje.


Od hudama se mogu tražiti nevjerovatne stvari - daljinska putovanja kopnom ili morem, nevidljivost, činjenje da voda pred očima drugih ljudi nestaje i slično.Međutim, sam praktikant mora biti obziran i bogobojazan čovjek kako ne bi dopustio da ga taština i želja za moći zanesu jer ga to vodi u direktnu propast.

U prošlosti Bosne mnogi su učeni ljudi imali svoje hudame, posebno su bili na glasu onih iz Bosanske krajine.O njima Ahmed Bosnić piše u svojoj knjizi Zapisi i hamajlije;
Za sve one za koje se smatra da i danas održavaju stalnu vezu sa bićima iz duhovnog svijeta, moglo bi se reći da posjeduju svoje hudame.Ne radi se o sazivanju daire, nego o kontaktima preko hudama.To je, dakle, samo jedan od mogućih oblika uspostavljenog izravnog kontakta sa prijateljski raspoloženim bićima iz duhovnog svijeta.Kontakt se održava putem izvjesnih dogovorenih signala a međusobna saradnja najčešće je od obostrane koristi....Poznato je da svaki pojedinac iz duhovnog svijeta raspolaže sa velikim brojem raznoraznih informacija a onaj ko posjeduje informacije u stanju je da kontrolira svaku konkretnu situaciju.Tako, recimo, ukoliko obavlja neki od ovozemaljski poslova sa sigurnošću može da zna ko je prema njemu iskren a ko laže, ko petlja, ko o njemu siri intrige...

Usluge su, po pravilu, obostrane.Međutim, znalo se dešavati da čovjek zaluta ili dobro ne procjeni s kim je ostvario kontakt pa da umjesto prijateljskog i dobroćudnog hudama upozna jednog od zlih nevjernika što se znaju vješto ulagivati i pretvarati.Takvi kontakti se uvijek završavaju na štetu čovjeka.Hudam ga sa vremenom počne ucjenjivati i zahtjevati od njega čak i ono što je oprečno vjerskom kodeksu.To je jedan od načina da zli hudam udalji čovjeka sa pravog puta.Takvi ljudi bi postajali sve očajniji i nemoćniji da se istrgnu iz hudamovi kandži.Na kraju, najčešće bi završavali u očaju i totalnoj moralnoj i materijalnoj bijedi

02.11.2007.

TISA - ZAŠTITNICA BOŠNJAKA

TISA - ZAŠTITNICA BOŠNJAKA


Pripovijedalo se, da je nekad u nekakva bega oralo pedeset pluga na njivi.Kako je bilo lijepo vrijeme, bijaše i sam beg izašao na njivu da sejri, kako njegova vjerna raja marljivo čaka svoje tovne volove.Ele dok su kmeti orali a beg ih gledao i razgovarao sa knezovima i slugama, dođe jedna ciganka i zamoli bega. da joj udijeli sadaku.
"Vala ti ne dam ni pet para" reče beg "dok mi šta god ne pofaletaš; ja sam čuo, da si velika sihirbazica, deder svoj kakav majstorluk pokaži, da i ja vidim!"
"Hoću, dragi beg, Bog ti dao svako dobro i zdravlje, Bog te očuvao od tvojih dušmana, samo obećaj šta baki" nastavi ciganka onim poznatim ciganskim tonom.
"Hoću, ciganko" reče beg "daću ti stranu žita, ako nešto učiniš, što mi u pamet ne može leći".
"Dobro, dobro Bog i dao, baš ću ti jedno čudo pokazati, i to veliko čudo; čudo, dragi beg, kakvo ni u snu vidio nijesi" produži ciganka "eno vidiš one tvoje plugove i volove, ja ću nešto proučiti i huknuti, pa se neće moći ni jedan maknuti"
"Dobro, ciganko, ako to učiniš, daću ti tovar ječma; ali ako ne mogneš, turske mi vjere i lijepog mi mog dina, udariću ti stotinu po stražnjici" zagrozi joj se beg, na što ciganka pristade i odmah poče nešto učiti i puhati prema volovima, koji marljivo svoj tovar za sobom vucijahu.Nije dugo ni bajala, kad zbilja svi volovi pod pluzima stadoše kao da su za zemlju prikovani, samo jedan plug ne stade, nego i dalje rađaše svoj teški posao.
"Vidiš, beže" zapita ciganka.
"Vidim, ciganko" odvrati beg "baš si prava sihirbazica, al' mi reci, što je seveb (uzrok) , da i onaj jedan ne stade?".
"He, moj beg, Bog ti dao" produži sitna vjera."Onog jednog ne bi mogli svi sihirbazi, što ih ima na svijetu, ustaviti; jer u onom plugu ima ma šta bilo od tisovog drveta".
Beg zapovijedi, da se onaj plug pretraži, kad zbilja u volovskim rogovima uvrćeno po komad tisovine.Beg ciganki dade, što joj se obrekao, a knezovi raširiše taj istiniti i očevidni događaj po svojim selima. i tako od uha do uha raširi se ta priča po cijeloj Bosni tako, da je danas malo ko ne zna pričati.

Tisovina je među narodom počašćena nazivom "sretno drvo" zbog vjerovanja da štiti od svakog zla i donosi sreću te se u današnje vrijeme može pronaći kod svakog drugog Bošnjaka ili Bošnjakinje.Adet je da se djeci, posebno onoj maloj, stavlja ispod jastuka da ih štite od urokljivih očiju dok je odrasli nose u novčaniku ili u vidu privjeska.Komadić tisovine se stavlja zajedno sa sedefom u hamajliju kako bi se njena moć udvostručila.Još je prije jednog vijeka dr.Sielski pisao" u Bosni i Hercegovini su se kao hamajlije nosile mnoge druge stvari: platnene, mineralne, biljne i koštane.Tako se, na primjer, u crveno platno ušije komad tisovine, objesi na crvenu uzicu pa njome opaše plačljivo dijete".Može se splesti i uzica u četiri boje (crna, žuta, narančasta i crvena) a onda se njome opasati urečeno dijete.Nadalje, kombinacija tisovine i dvije košpice od urme sašiveno u komad crvene tkanine, predstavljalo je moćno sredstvo protiv uroka.
Iako je danas vrlo malo tisovog drveća po Bosni može se konstatovati da je kult ovog drveta nekada bio vrlo raširen po cijeloj BiH, ako ne i najvažniji, o čemu svjedoči preko stotinu topografski naziva na geografskim kartama poput Tisa, Tisova Kosa, Mali Tisovac, Tisovača i mnogi drugi.Danas jedna od najstarijih tisa svakako je ona kod Olova, u Bukovu Dolu, čija se starost mjeri nekoliko stotina godina.U narodu je ostalo sačuvano dosta vjerovanja o zaštitnoj, hamajlijskoj moći tisovine te moći tise da odbrani neki kraj od nevremena i leda.Upravo zato, smatra se velikim grijehom posjeći njeno stablo.Uvijek se gledalo da nešto od oraćeg pribora bude od tisovine te da se stoci, posebno volovima, utisne za rog mali komadić drveta kao utuk svakom zlu.U istu svrhu, na cijeni je posebno bio stap napravljen od tisova drveta zbog vjerovanja kako ni jedna vračara neće moći oduzeti mlijeko kravi niti je ko ureći
02.11.2007.

Bajanje u BiH

Bajanje u BiH

Čudovata vrsta narodnog liječenja jest bajanje koje zauzima posebno poglavlje u narodnoj patologiji.Sama riječ bajanje donekle nagovješćuje, kakvo je to liječenje, jer bajati upravo znači: u sebi nešto mrmljati.One osobe, koje tim bajanjem liječe, zovu se bajalice a obično su to stare, iznemogle i za svaki posao nesposobne žene.Kako ta vrsta liječenja nije časna, te su bajalice obično stare Ciganke, ili ipak ih ima pa i nisu od tog mileta; - vrlo rjetko taj posao vrše i muški.
Za onog koji pati, kaže mu se, da mu je bajanje.To su bolovi u prednjim člancima tijela, kao u ruci, nozi, vratu itd, kad od jednom bol nastupi.Narod kaže za ovakve bolove: sijeva mu u nozi, u ruci, u vratu itd.Bajalica se prije ikakvog bajanja prvo raspita za narav bolesti, što se ona na vakat pozvala, jer bi bajanje zastarijelo i onda bi ga bilo teže istjerati.Oba počinje svoja bajanja ovako:
Ispruži, recimo, bolesnu nogu bolesnikovu.Uzme u ruku što god od gvožđa, naprimjer, nož, bašliju ili nožice (makaze).Počne makazama ili drugim odabranim gvozdenim oruđem tegliti od kuka, pa sve do dole, biva do prsta, a pri om govori bajući, da se nikako ništa ne može razumijeti, nego se samo čuje mrmljanje.Formula pri bajanju glasi:

"Izađi pogana poganice!
U visoke visine,
U duboke dubine,
U široke širine,
U visoke planine,
Gdje sjekira ne sječe,
Gdje vo ne riče,
Gdje ovca ne bleji,
Gdje koza ne veči,
Gdje hore ne pjeva,
Gdje koka ne kakuće"

Ako je bajanje u vratu onda bajalica ovako baje:

"U sijerme devetero djece,
od devetero - osmero,
od osmere - sedmero,
od sedmero - šestero,
od šestero - petero,
od petero - četvero,
od četvero - troje,
od troje - dvoje,
od dvoje - jedno,
od jedno - nijedno!

Bajalica to neprestano govori, povlačeći mazama kao i prije.Nikad neće povratiti makaze uz nogu, nego kad je došla do prsta, podigne ih i spusti na kuk, pa ponovo niz nogu.Rodbina bolesnoga kao i bolesnik zapanjeno gledaju u bajalicu.Gledaju hoće li bajalica početi zijevati.Ako se u dobar čas bajalici počne zijevati, to joj je ta bolest i njoj samoj dokunisala i bolest je konstatirana, namjerila se vila na Halila jer bajalica šale ne pušta, dok je potpuno ne istjera.

U odsustvu bajalice treba također pomoći bolesniku.Bajalica, kad se odmorila, donose joj haptovine (Sambuccus Ebulus) ili pomoćnice (Solanum nigrum L.) te nabaje te biljke, koje imaju istu snagu kao i sama bajalica i tim travama oblože bolesne udove.Čim sutradan bajalica opet dođe, trave izgube svoju daljnju bajalačku moć.
Pasja lubanja igra veliku ulogu u ovoj vrsti narodnog liječenja.Kad nije moguće naći bajalicu, obično se traži pasja lubanja.U mnogim kućama ima nabajatih pasjih lubanja i one, po vjerovanju, imaju trajnu bajalačku moć, samo ako je na nju već jednom bajano.Metnu lubanju na bolestan ud, te je ondje drž neko vrijeme a gdjegod i povlače lubanjom po bolesnom udu.

01.11.2007.

KOLIKO VILAJETA TOLIKO I ADETA

KOLIKO VILAJETA TOLIKO I ADETA

vjerovanja o benu ili madežu

Ako je žena trudna, pa što ukrade, dok je pod bremenom, to će se na novorođenčetu znati.Znak krađe je ben ili madež.Ben postaje kada je dijete u utrobi materinoj, a to tim, što mu se majka poslije krađe svoga tijela dotaknula..Gdje se god dotakne, na onom će mjestu djetetu madež narasti.Za to se i zna, koliko je puta majka za vrijeme bremena ukrala po madežima na djetetu, ako je svaki put iza krađe tijela svog dotaknula.

No ben će postati i onda, ako majka šta ne ukrade, a to, ako ti dođe u kuću žena pod bremenom, a rad si joj dijete nagaraviti madežom.Za to uzmi u mašice ugljen, pa kad ti ona izađe iz kuće, baci za njom onaj ugljen, ali se čuvaj, da te ona ne vidi.Pošto si bacio ugljen, gdje se god svoga tijela dotakneš, na onom će mjestu i novorođenče one žene imati madež.

Kako ukrasti sa nekog madež

Kad ko begeniše u koga madež, a volio bi ga na svom obrazu imati, on ga može ukrasti.Ben ukrasti to je lako ali i veoma grjehota, jer čovjek svoju dušu gubi.Ali pri lakomislenosti za ljepotom, kao što je madež na desnoj jagodici obraza - zaboravlja čovjek na dušu, pa se događa često krađa madeža.Da ben ukradeš treba ti jedan vruć somun - tek iz peći, ili ti je najbolje, ako se u blizini ekmešćinica dogodi.Onaj, koji je sa madežom, treba da spava, a ti mu se, kad je u najboljem snu, privuci.Razlomi somun i prinesi mu ga k madežu, da ona para somuna udara na madež.Pošto si ga nekoliko dekika (minuta) držao, a dotični se nije probudio, pojedi somun i tvoj je madež!.Ako li se onaj, koji ima ben probudi, onda je ništa! a ako se ne probudi, a ti somun pojedeš, onda će tebi madež njegov preći - ti si mu ga ukrao, a on će kroz nekoliko dana umrijeti

01.11.2007.

Tajna zakopanog blaga

TAJNA ZAKOPANOG BLAGA

Snivao neki siromašni čovjek da u snu kolje svoju jedinu kravu za kurban.San mu se učini Allahovom voljom te odluči da postupi po odsanjanom.Dugo ga je žena ilačući odvraćala od tog nauma vjerujući da su mu šejtani zavrtili pamet no božiji rob bijaše uporan pa ona na koncu diže ruke.Sa nožem u ruci čovjek pristupi i uđe u štalu kad ono gle čuda, diže se veliki plamen kao da je džehenemska vatra izbila iz zemlje i iznenada nestade.Pribravši se od iznenađenje siromah ucrta krug oko sebe i tog mjesta pa zabode nož u sredinu.Istog trena optoči se zemlja i on pristupi kopanju.Nakon kraćeg vremena pojaviše se dukati, žuti kao odbljesak akšamskog Sunca niz vijugavu Kladušnicu.Želja ga povuče da ih dodirne ali sjeti se sna.

"Oh, da" - zausti u sebi -" mora se zaklati krava".

Zakla je u ime Allahovo i uz njegovu pomoć a krvlju poškropi blagodarno mjesto.Onda dozove svoju hanumu i sve joj ispropovijeda na što ona radosna i zatečena tim divnim prizorom stade zahvaljivati uzvišenom Bogu na milosti koju im je podario.

-"Bog je staro davalo!" - zaključi čovjek kupeći dukate.Njihovoj sreći nije bilo kraja.Kravlje meso podijeliše po selu a dukate ostaviše sebi.



Još od turskih bivstovanja na ovim našim prostorima živi priča o blagu koje su oni ostavili u bijegu nadajući se skorom povratku.Ćupovi sa dukatima, zavežljaji zlata, po priči naroda ostavljani su u stoljetnim hrastovima ili zakopavani u zemlju.Predano tajni i vremenu ta turska ostavština dobila je jednu drugu, mističniju vrijednost ovijenu čarobnošću i proklestvom.

Veče uoči Jurjeva gledalo se da negdje ne bi izbio plamen iz zemlje jer taj znak u narodu Cazinske krajine odvajkada je smatran mjestom zakopanog blaga.Kada bi se ugledao plamen brže, bolje bi se nožem oko sebe iscrtao krug na zemlji da bi se na onom mjesto ukazanja plamena optočila zemlja i lako pronašli zakopani dukati.Pošto je zlato prokleteno ono traži žrtvu tako da bi se na to mesto dovodio mladi ovan.Ovan bi se svezao za kolac posađenim pravo ispod ćupa sa zlatom kako bi ga ovaj svojom snagom izvadio iz zemlje.Čim bi se to desilo ovan se kurbanio (žrtvovao) a blagodarno mjesto škropilo njegovom krvlju.Tek tada zlato se smjelo uzeti u ruke.

Idući dalje od Krajine u drugim dijelovima Bosne postoje slična vjerovanja pa i ono da se zlato može namjeniti nekom svecu, na taj način bi dobivalo zaštitu viših sila, ili se namjenjivalo samom Sotoni (Iblisu) koji bi u zmijskom obličju čuvao blago. Kako god se znalo namjeniti zlato tako se namjenjivao i novac.Ne uplećući đavole i svece vlasnik bi po zakopavanju određene sume udario šakom po tom mjestu zaklinjući: "Niko vas ne otkopao dok ne udari po vama mojom šakom" ili "Niko vas ne otkopao ako ne donese janje pa ne zakolje nad vama":

Noviji postovi | Stariji postovi

sihiri i zazori
BROJAČ POSJETA
781421

Powered by Blogger.ba