sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!


Blood and tears of Bosnia and Palestine



There are people or even a part of a nation, even though it's hard to call them people, who are cold blooded killers which work on the principle of rational and prepared violence. The basis of such inhumane behaviour should be sought in complete nationalist societies in which nationalism becomes the justification for all crimes towards other people.

In order to achieve but also to justify genocide many reasons are given from national threat from another nation, various myths where military victories are celebrated and defeats dramatized, call to revenge, for all economic or other issues the nation which will be attacked is blamed and murders are being staged in order to awaken fear and lust for revenge. All of these examples took place in Bosnia and Herzegovina before the aggression by Serbia and Montenegro. In the same manner, the same scenarios can be seen every day in the media when one of the many terrorised Palestinians, rebel and show some resistance to the Israelite army, they are promptly killed. There we can see a perfect example of manipulation when it comes to killing, in this case of the Palestinians, which is perfected by the Jews.



Genocide done to the Bosnian people, and that to the Palestinian people, is based on the same villainous policy which rests on the fact that the victim is freed from its identity, is humiliated and all attributes of humanity are stripped away and the victim is reduced to something or someone very low, in the case of the Serbs who committed the aggression you could hear: "we must kill all balije!" and among the Jews "we are a holly nation and that is why we must cleanse Israel from the damned animals (Palestinians)!". Among the Serbian ideology of evil the Bosnians are not a nation but a part of the Serbian people which converted to Islam and in the Jewish the Palestinians as people don't exists they are in essence people from Jordan?! All of these claims were created because of propaganda which must justify future crimes solely for one purpose which is creation of "Grand Serbia" or "Grand Israel".

A large part of nationalists have a common characteristic which is primitivism which is in its essence devoid of any sort of intelligence, connection with reality and historical facts. Those people simply don't have the habit nor ability to be educated, nor to research and perceive historical facts. The best example is the usage of the term balija by the Serbs. They don't even know the real meaning of that term, which in the past was a synonym for an agricultural worker in Bosnia, a farmer. Besides that, Bosniak's as the majority in Bosnia and Herzegovina always had a larger percentage of their citizens living in urban and not rural areas. These are only small examples which perfectly explain how nationalism is a fertile ground exclusively among the primitive masses and uneducated people.     

Politicians like Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Ariel Sharon or Benjamin Netanyahu belong to a category of so called epileptoid psychopaths, who are usually sadistic and violent in their policy, if they are intelligent. Their priority is the nurturing of primitive nationalism, or what is usually called "American excellence" today in the USA, which is the "food" for people of lower intelligence which turns them into mass murderers, war criminals and psychopaths of every sort. Representations of crime which were undertaken by the Serb soldiers in BiH in some instances exceeded the atrocities of WWII. Civilians and prisoners of war were subject to various types of torture, abuse, they cut their fingers off, ears, hands, legs, genitalia. Decapitation was the most frequent occurrence. Such crimes were done with the help of broken bottles, or old knives in order to prolong the agony of the victim. Girls of all ages were raped and often they would force male family members to rape their mother, sister, grandmother .

The crimes of the Israeli army done to the Palestinian inhabitants are no less horrifying. The thing that is most intimidating is that the Jews created the largest concentration camp in the world where they hold over two million people in the most inhumane conditions in front of the whole world?! We can compare Gaza with the besieged Sarajevo where during that time around 11 thousand people were killed. The fact that is most frightening is that Gaza could end up like Srebrenica which is referenced to by various Israeli politicians with statements like: "the goal of the operation is to return Gaza into the medieval times" or the statement of Gilad Sharon, the son of the former Israeli prime minister Ariel Sharon - "We must raze all of the districts in Gaza!". We see immense hatred in these statements and a clear desire for a new genocide which caused death to millions of Palestinians over the last few decades.






                                                   isreali war criminal Ariel Sharon




serbian war criminal Radovan Karadžić



israeli war criminal Benjamin Natenyahu



serbian war criminal Slobodan Milošević


Their priority is the nurturing of primitive nationalism, or what is usually called "American excellence" today in the USA, which is the "food" for people of lower intelligence which turns them into mass murderers, war criminals and psychopaths of every sort.




When religion becomes justification for genocide


The role of religion is interesting when it comes to the planning of mass crimes, that concept of God and the holly which is built in the ideology by the people committing the crime serves as just another "justification" why a certain nation needs to be destroyed. Throughout history we have a lot of examples but today the most numerous myths are the Israeli ones, such as the myth of the "sacred nation", the rebuilding of the temple of Solomon or the Serbian one where they claim that they are a "heavenly people" and that even "God himself is a Serb!". Another example is Saudi Arabia which by the establishment of Al-qaeda used Islam with the goal of dominating other countries in the Middle east, creating an impression that their attacks were directed towards other religious groups, but that has changed in the past few years and we are witnessing killing of Muslims by various Islamist groups lead by Al-qaeda with the obligatory exclamation "Allahu Akbar!". Like in the previous examples crimes are justified by fight for ethnically cleansed lend and "free" lifestyle.




Conformism in the service of crime


In psychology the term criminal ruthlessness which always signifies planned and desired crime in which the person is aware of what it is doing. Mass killings and rapes in which Serbian soldiers smirk, jeer and joke on the account of their victims fully fit the profile of social sadists and bullies which have a lower intellectual factor. The cause of such behaviour should be sought in the term "collective consciousness". There is a difference between individuals and collective consciousness, or the consciousness of people in the mass. Both individuals and a mass can be ruthless, but inside a mass we have a new phenomenon, which is responsible for numerous war crimes, and that is conformism. In all major crimes done in Bosnia there is always the same formula: a few real villains which trigger events, and besides them, a mass of faceless conformists. After all fear, cowardice, weak personality and conformism go together. An ideal example is Srebrenica where under the leadership of Ratko Mladić and a few other military personnel, the largest genocide in Europe after WWII was undertaken.     



serbian war criminal Ratko Mladić



Stećci - čuvari antičke povijesti Bosne i Hercegovine

Nakon višegodišnjeg znanstvenog istraživanja, konačno imamo arheološke i povijesne dokaze koji potpuno demantiraju srednjovjekovno porijeklo stećaka, izjavio je Nenad M.Đorđević, nezavisni istraživač drevnih kultura i mitologija na području Bosne i Hercegovine.

-Moji zaključci o prapovijesnom porijeklu stećaka su rezultat dugogodišnjeg naučnog istraživanja i sudjelovanja u projektu bosanskih piramida. Jedan od mojih glavnih istraživačkih interesa, osim, naravno, fenomena bosanskih piramida, usmjeren je prema prapovijesnim kulturama Stare Europe, a posebno prema kultnim i religioznim objektima. Osim toga, profesionalno sam angažiran u području suvremene arhitekture, za koje je potrebno posjedovati određeno i generalno poznavanje njenog historijskog ali i prahistorijskog razvoja. Na osnovi tih elemenata, a posebno zahvaljujući novim arheološkim otkrićima na tlu Stare Europe koji danas stoje na raspologanju, bilo je moguće napraviti minucioznu rekonstrukciju prapovijesnog porijekla stećaka. Do sada su pripadnici ortodoksne i dogmatične nauke pokušavali svrstati graditeljski, umjetnički i vjerski fenomen monolitnih stećaka u samo tri različita konteksta pravoslavlje, katoličanstvo i takozvanu Bosansku Crkvu, heretičku doktrinu bogomila i ostatke paganski vjerovanja nepoznatog porijekla.

Sa strane akademske stipendije, povijesno porijeklo stećaka je predloženo isključivo kao srednjovjekovno. Međutim, tokom mog studija i naučne analize na osnovi tri različita konteksta: arhitekture, umjetnosti i religije, došao sam do zaključka da stećci pripadaju periodu između neolita i početka brončanog doba, odnosno periodu između 7 000 i 3.500 godine prije nove ere.

Ono što je proizašlo iz studije je da je primarna funcija stećaka bila višestručna. Poznato je da su staroeuropske kulture sahranjivale žene i djecu između ili unutar kuća neolitskih naselja, što potvrđuje da je moderni i popularni naziv za stećke vječna kuća (vječni dom) i najprikladniji, a potječe direktno iz antičke tradicije. Uostalom, nalazimo nalazimo stećke u obliku kuće na različitim lokacijama po Bosni i Hercegovini. Osim toga, arhitektura stećaka inkorporira  ne samo različite oblike staroeuropskih hramova, nego i svetu simboliku koja je vezana za pitagorejsku doktrinu čeiri vječna osnovna elementa Zrak, Voda, Zemlja i Vatra.


Današanja hipoteza o srednjovjekovnom porijeklu stećaka je utemeljena isključivo na parcijalnim historijskim i arheološkim podacima koji su bili na raspolaganju akademske stipendije tokom prvih decenija nakon Drugog svjetskog rata. Što se tiče teorije o bogumilskom i patarenskom porijeklu stećaka, želio bih naglasiti da ona nije zasnovana na historijskim i naučnim činjenicama, pošto su sljedbenici uključeni u bogumilsku vjeru odbacivali u principu bogastvo i feudalno izrabljivanje državne vlasti. Bogumili su, također, odbijali dominantnu istočnjačku kršćansku crkvu i njezinu hijerarhiju, njezine hramove, sakramente i svečanosti u izvedbi svećenika. Na isti način su odbacivali sve materijalne objekte koje su koristili pravoslavci tokom održavanja molitve i osuđivali upotrebu ikona, posebno krsta, te štovanje relikvija i svetaca. Bogumili i patareni su pretežno bili vjerski propovijednici, ravnodušni prema svjetovnim poslovima. Masovna proizvodnja deset tisuća monolitnih stećaka sa bogatim ukrasnim motivima je totalno u kontradikciji sa skromnom vjerskom doktrinom bogumila i patarena. Sa druge strane nam se predstavlja sličan problem u vezi srednjovjekovne teorije stećaka kao povlasticom ortodoksnog ili katoličkog kršćanstva. Naime, od sedamdeset tisuća registriranih stećaka, samo pet tisuća imaju ukrasne motive. Od tih pet tisuća ukrašenih stećaka samo 438 imaju kao glavni ukrasni element različite forme krstova. To znači da najvažniji religiozni simbol potencijalno podložan različitim crkvama, zajedno sa ostalim varijantama stećaka u obliku križa, ne predstavlja niti dvadeset posto ukrašenih stećaka. Pitanje koje iz ove činjenice spontano proizlazi glasi: kako je moguće da najreprezantativniji simbol obje, rimske katoličke i istočne pravoslavne, crkve obuhvata takav mali broj stećaka? Ako uz prethodne činjenice još dodamo da je većina krstova na stećcima paganskog porijekla u obliku svastike ili antropomorfnog oblika, logičan zaključak može biti samo jedan – stećci nisu ekskluzivna povlastica srednjovjekovnih crkava i kultura. Iako postoje brojni dokazi da su stećci korišteni kao nadgrobni spomenici pravoslavnih i katoličkih kršćana, pa čak i neke indicije da je diskretan broj stećaka proizveden u srednjem vijeku, ponovna upotreba mnogih stećaka tokom srednjeg vijeka ne može se isključiti unaprijed.


Stećci i naši preci Iliri

Postoji kontinuirani pokušaj da se simbol sjekire na stećcima pripiše slavenskom bogu Perunu ali se u toj teoriji stalno zaboravlja navesti kako je ilirsko kraljevstvo, a samim time i antička Bosona ili Bassania, dugo bilo pod rimskom okupacijom te da su na području današnje Bosne i Hercegovine značajan religijski trag i vjerovanja ostavili pored Rimljani i Grci te Kelti. Donekle je primjetan utjecaj i stare Perzije (hram boga Mitre u Jajcu) te još pojedini naroda i kultura. Mnoštvo arheoloških nalaza  na mnogim lokacijama po BiH potvrđuju ovaj i druge podatke. Nedavne znanstvene analize stećaka potvrdile su kako je većinski dio stećaka mnogo stariji od srednjeg vijeka. Upravo zbog toga njihovu simboliku i značenje treba tražiti u antičkom dobu tojest vremenu Ilira te utjecaju mediteranskih kultura poput Rima, Grčke ali i onih daljnih kao što su Sirija.



(Uočljiva je velika sličnost u odjeći i oružju  između izgleda ratnika na stećku i prikaza ilirskog ratnika)




Stećak i antički kult bogova

 Kada analiziramo motive na mnogim stećcima uočavamo kako su na njima najdominantniji prikazi simbola križa, mača, sjekire, ruke, polumjeseca, motiv kruga... Kako svi znamo niti križ niti polumjesec nisu originalni simboli kršćanstva tojest islama. Naime, križ je paganski simbol boga vjetra a polumjesec pripada kultu boginje Majke ili boginje mjeseca. Motiv kruga dolazi iz kulta boga Sunca, a zanimljivo je navesti podatak kako su  Iliri nosili na štapovima disk ili krug kao simbol boga sunca. Podignuta ruka je klasičan antički simbol vrhovnih bogova duž mediteranskog pojasa i ona simbolizuje demonstraciju božanske moći i snagu. Mač i sjekira kao oružje također imaju svoje porijeklo u antici i predstavljaju oružje koje simbolizira hrabrost, snagu i moć. Kod ilirskih plemena poznate su bojne sjekire sa dvije oštrice koja vizuelno mogu predstavljati i simbol mjeseca tojest fazu uspinjućeg i fazu opadajućeg mjeseca koja opet u cjelini formira krug koji može označavati pun mjesec.

Sjekira je kod antičkih Bošnjaka (Ilira) bila bez svake sumnje simbol boginje Mjeseca. U prilog toj tvrdnji može idealno poslužiti legenda o kažnjenom sinu koji je podigao sjekiru na svoju majku i Bog ga je istog trena kaznio, tako što ga je ubio i njegovo tijelo, sa podignutom rukom i sjekirom u njoj, prenio na mjesečevu površinu kako bi od tamo ljude u noćima punog mjeseca opominjao da moraju poštovati ženu tojest majku.
Ilirski ratnici su posebno bili poznati po nošenju bojne sjekire sa kojom su zadavali smrtni strah svojim neprijateljima. Vjerovatno zbog svega navedenog u bosanskom narodu je sjekira postala simbol božanske zaštite kuće i familije, upravo onog što se tradicionalno od davnina pripisivalo boginji Majki ili boginji Mjeseca. Prizori drvenih sjekira na pročeljima bošnjačkih kuća mogli su se vidjeti sve do Drugog svjetskog rata duž istočne Bosne ali i okolice Sarajeva. Kod bosanskih kršćana na kućama umjesto sjekire redovito se stavljao krst.

Omiljenost sjekire među bošnjačkim narodom ogleda se i u starom pravilu da svaki čovjek koji kada pođe nekamo na put mora sa sobom ponijeti sjekiru jer sa njom se može odbraniti od eventualnog napada ali i nasjeći drva za potpalu vatre ili sebi sagraditi sklonište. Vjerovanje da sjekira posjeduje božanske moći boginje Mjeseca može se primjetiti i u jednom ljubavnom čaranju kada djevojka u namjeri da primami određenog muškarca sebi stavi sjekiru iza ulaznih vrata a onda se kada obavi prvi dio rituala vraća po nju, donosi je do ognjišta, i ponovo vraća do vrata. Od antike ljubavna magija je spadala pod nadležnost Mjeseca tojest mjesečeve boginje.

Na kraju treba kazati kako je teorija da je simbol sjekire na stećcima zapravo simbol boga Peruna održiva koliko i teorija da je ona simbol grčkog boga Hefesta, jer svakako ne treba ignorirati činjenicu da su se stećci vijekovima među bosanskim narodom nazivali i „grčko groblje“.

U ovom krajnje neozbiljnom i iracionalnom tvrđenju čak se pokušava manipulirati sa tradicionalnim kraljevskim simbolom mnogih stećaka a to je ljiljan i pod njega se poturiti perunika, valjda zbog sličnosti sa imenom Perun. No, i tu se namjerno izbjegava navesti latinski naziv ove biljke koji glasi Iris Illyrica što bez svake sumnje dokazuje da su stari Iliri poznavali ovaj cvijet koji je očito bio dio neke njihove religijske ili mitološke predaje. Sličan slučaj manipulacije poznat nam je svima iz predaje o cvijetu božuru, naime, mit da cvijet božur raste iz krvi poginulih ratnika dolazi iz Irana ili stare Perzije i njega su Srbi preuzeli i ugradili u svoj mit o porazu na Kosovu polju, gdje su ih Turci u potpunosti porazili i nanijeli im takve gubitke od kojih se nisu oporavili vijekovima. I za kraj dijela o Perunu i peruniki zanimljivo je navesti kako se među Bošnjacima i ne poznaje taj naziv za biljku već se on u mnogim dijelovima BiH naziva drugačije poput „šaš“, „ljubičica“, itd.


Iris Illyrica


U skoro svim obrazloženjima o povijesti Bosne uvijek se navodi planina Perun kao očiti dokaz kako je stanovništvo ove zemlje uvijek bilo slavensko no nikad se ne pominje kako su, recimo, Dalmacija i Istra dobile nazive po ilirskim plemenima ili da su ista ta plemena naseljavala i današnju BiH. Zanemaruju se cijela arheološka nalazišta gdje su pronađeni, ali još uvijek se pronalaze novi dokazi, dominantne ilirske prisutnosti.



Pročitajte ovaj tekst i obavezno odite na postirani link te pročitajte komentare na njega te se zapitajte kako je moguće da musliman ode ubijati muslimane u drugu zemlju, pogine i zasluži džennet? Kako je moguće da se neko naziva muslimanom i javno hvali čin ubijanja ljudi iste vjere? Zašto naša zemlja dopušta odlazak građana u drugu zemlju sa ciljem da ubijaju i to ne kažnjava??!! Kakav to čovjek može napisati ovakav naslov teksta?!


Još jedan Bošnjak (inšaAllah) šehidio u Siriji

Eksluzivno !!!

Prema pristiglim informacijama još jedan naš brat Bošnjak iz okoline Zence je šehidio u Siriji.

Naime, radi se o Dervišu Haliloviću, iz sela Smajića, kod Nemile, opšitna Zenica. Derviš je ‘prenadio’ sebi ime u Omar, još od njegovog priključenja i prelaska iz armijske brigade vojske BiH u redove brigade ‘El-Mudžahid’, od tada su ga svi zvali novim imenom Omar, odabrao je sebi novo ime koje je volio pa ćemo ga, u nastavku teksta i zvati po imenu kojeg je volio, tj. ‘Omar’.

Kratki osvrt na život Omara i njegova biografija:

Dakle, brat Omar je rođen 1972.g. Borac i branitelj svoje domovine Bosne od samog početka rata i neprijateljske agresije na tek ‘rođenu’ i nezavisnu državu, a nakon osnivanja ‘El-Mudžahid’ prešao je u redove te brigade, koja je također bila brigada pri trećem korpusu Armije BiH. Učesnik je mnogih bitaka za oslobođenje Bosne, a kao jedan od boraca ‘El-Mudžahida’, također je sudjelovao u operacijama i akcijama bitaka za oslobođenje ‘Vozućkog džepa’ u bitkama koje su nazvane ‘El-Kerama’, ‘Bedr Bosne’, i dr.
Nakon rata vratio se civilnom životu, baveći se raznim poslovima i poljoprivredom kako bi osigurao egzistenciju sebi i svojoj porodici…

Jačina imana i moral (ahlak) Omara:

Od dana njegovog čvrstog prihvatanja vjere, njenih propisa i šeriatskih načela, od spoznaje sunneta, Omar nikada nije ‘popustio’ niti si mogao primjetiti ‘imasnku slabost’, popustljivost, malaksalost, šta više, djelovao je, iz dana u dan sve čvršči i jači. Bio je insan lijepog ophođenja prema drugima, uvjek pozivajući druge na sunnet i istinu. U svom životu je islamske propise u djela sporovodio. Kritikovao je novotare i novotarije, pojašnjavajući ljudima opasnosti od istih. Imao je lijep glas prilikom učenja Kur’ana, kojeg je poprilično dosta napamet znao, pa čak i u svom selu je znao u odsustvu hodže džemat predovditi. Učio je sovju vjeru, tražio znanje, koje je u djela sprovodio i drugima to znanje prenosio. Jezik njegov se nije umarao od spominjanja Allaha i zikra, od učenja Kur’ana… Bio je pun energije i elana u radu za vjeru islam. Srce ga je poslije rata vuklo da posjeti časna mjesta Meku i Medinu i da hadž obavi. Posvetio se i založio, čak i teškim fizičkim poslovima da sabere novac i troškove hadža, Allah mu je omogućio i počastio ga i time, posjetio je sveta i časna mjesta i hadž obavio. Pri spomenu i govoru o ‘džihadu’, a nakon rata u BiH, njegove oči bi se uvjek suzama ispunile i ‘ovlažile’.

Allah ga počastio šehadetom u blagoslovljenom Šamu:

Unatoč broju tolikih bitaka i borbi u Bosni tokom rata, Allah mu je odredio da šehidi u blagoslovljenom Šamu. Brat Omar je šehidio u Siriji u toku jedne akcije i napada mudžahida, granata je pala tačno u grupicu mudžahida, njih četvorica, među kojima je bio i Omar, pri tome jedan je brat ranjen, Omar (inšaAllah šehidio) dok su dvojica braće prošla bez ozlijeda i povreda.

Allah da Omara u džennetske bašče uvede, grijehe mu oprosti i sa džennetskim ljepoticama (hurijama) ga ‘oženi’, amin !!!

Koristimo priliku i vidimo obaveznim da pozovemo zainteresovane i koji su u stanju i mogućnosti da pomognu Omarovoj porodici, a o kojoj je rađen i prilog na ‘islammylife’, pa pogledajte prilog:


Život nakon genocida - da li je to moguće?


Dokazano je da su poljski Židovi koji su preživjeli pogrome dugovječniji od onih koji su za to vrijeme mirno živjeli u Izraelu, ali ovaj zaključak odnosi se samo – na muškarce. Postoji li nada da i Bošnjaci koji su preživjeli genocid dobiju koju godinu više života? Bez svake sumnje, potrebne su domaće studije na ovu temu jer nakon neviđenih užasa od strane četnika sa ove i one strane Drine nad bošnjačkim stanovništvom čiji su zločini zasjenili čak i one najokrutnije iz Drugog svjetskog rata zaslužuju da budu studiozno istražena i analizirana. Veliki broj konc logora koje su Srbi otvorili diljem Bosne i Hercegovine za nesrpsko stanovništvo neizbrisivi su dokazi monstruoznosti balkanskih nacista od čijih zločina ostao je zaprepašten sav civilizirani svijet. Mučenja, ubijanja na razne načine, silovanja, unakažavanja, trovanja  samo su dio mračnih scenarija koja su mjesecima bila svakodnevni repertoar najužasnijih mjesta na svijetu između 1992-1995.godine.


Iako se već dugo govori o tome, konačno je dokazano: oni koji su preživjeli Holokaust žive duže od pripadnika istog naroda koji nisu prošli golgotu. Naime, u studiji objavljenoj u Izraelu dokazano je: muškarci koji su preživjeli Holokaust žive značajno duže od svojih vršnjaka koji nikada nisu bili pod nacističkim terorom.

Ono što čini ovaj rad posebno intrigantnim jesu njegove velike razmjere i savjesno osmišljavanje: autori su skupili podatke o preko 55.000 poljskih imigranata koji su došli u Izrael između 1945-1950., i jedne četvrtine onih koji su došli u Izrael prije 1939. Propusta u metodologiji nema, jer svi pripadaju istoj grupaciji – Aškenezima, koji su poznati po dugovječnosti.

I – šta su istraživači pronašli?

Muškarci koji su iskusili Holokaust u uzrastu od 10-te do 15-te godine života, živjeli su, u prosjeku  10 mjeseci duže od „braće“ koja su bila u Izraelu, dok su oni koje je Holokaust „snašao“ od 16-te do 20-te godine živjeli čak „dodatnih“ osamnaest mjeseci. Ovakvi rezultati su, u izvjesnom smislu- nelogični. Naime, studije koje se bave ljudima koji su preživjeli genocid  pokazale su da je njihovo mentalno zdravlje postalo i ostalo veoma krhko.  Kod njih je primjetno više aneksioznosti, više depresije i više pratećih simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja nego kod opće populacije. Nedavna genetska istraživanja također pokazuju da rana trauma može teško oštetiti naše telomere (zaštitne dijelove naših kromozoma koji nas štite od kancera i preranog starenja, čije je stanje neka vrsta repera koliko ćemo dugo živjeti).

Naravno, pojavilo se logično pitanje: zašto jedna od najtraumatizovanijih populacija, pored crnaca, živi duže od svojih vršnjaka? Autori nude dvije teorije. Prva je fenomen „posttraumatskog rasta“. To je intrigantna ideja, isprva razvijena od strane psihologa sa Univerziteta Sjeverne Kalifornije, a koja predviđa da mnogi koji prežive užasne događaje dobiju obnovljeni osjećaj svrhe i smisla, preorijentacije čitavog života. Neke od ranih studija ovog fenomena zasnovane su na posmatranju ratnih zarobljenika iz Vijentama, od kojih mnogi pokazuju značajnu prilagodljivost, otpornost i produktivnost, a postoje i slični rezultati onih koji su preživjeli vojne napade poput Palestinaca  ili Iračana, prirodne katastrofe (Indonezija), smrtonosne bolesti i smrt voljenih.

U prilog ovoj teoriji, Asher Alagem, šef Programa za žrtve torture na Medicinskom fakultetu u New Yorku, pominje jednog svog pacijenta koji je izgubio dijete u sukobu na Obali Slonovače: „On vjeruje da ga je Bog doveo ovdje da stvori bolji život za ostatak familije i sebe samog“. Reklo bi se da je sasvim uredu pretpostavka da trauma može dovesti do toga da čovjek bude zahvalan za život, međutim, da li postoji dokazana veza između sreće i životnog vijeka? Na ovu temu ima različitih istraživanja i u skladu sa tim različitih rezultata. Recimo, u Britanskom medicinskom časopisu prošle godine je objavljenja studija koja dokazuje da depresija dovodi do skraćivanja životnog vijeka, da bi početkom ove godine bila objavljena istraživanja kojima je, navodno, dokazano da je pesimizam u direktnoj korelaciji sa dužim životom. Ko je tu u pravu?

-Sve je to spekulativno, kaže Avi Zagi Shwarz, profesor psihologije na Univerzitetu u Haifi u Izraelu, i jedan od koautora studije o onima koji su preživjeli genocid: „I ja sam imao problem da se izborim sa ovim kontradiktornim podacima“. Međutim, kao neko ko je i razgovarao sa preživjelima, a ne samo skupljao podatke o njima, Zagi-Schwarz, suradnik u Memorijalnom muzeju Holokausta u SAD, dodaje priči i ličnu notu: „Zaboravite na trenutak ove suhe statistike. Mnogi preživjeli će vam reći: "Dobili smo rat. Ovo je naša pobjeda. Imamo djecu, unuke, praunuke, svi su uspješni. Teško je izmjeriti koliko su ove stvari ohrabrujuće za njih, ali postoji i mogućnost da su preživjeli razvili jaku želju da slave svoju pobjedu“.

Međutim, postoji još jedna opcija – teorija da su oni koji su bili dovoljno jaki da prežive konc logore (ili mnoge godine sakrivanja, jer nemoguće je znati koliko je subjekata studija kako provelo ratne godine) već imali šanse da žive duže. O tome se kaže: „Jedno alternativno tumačenje bilo bi diferencijalni mortalitet, što znači da oni koji su bili izloženi uvjetima opasnim za život, naravno, imali povećani rizik da umru tokom Holokausta. Preživjeli po definiciji su preživjeli ozbiljnu traumu, i to može biti u vezi sa njihovim specifičnim genetskim, karakternim, fizičkim ili psihičkim osobinama koje su im omogućile da prežive genocid i da budu predisponirani da dostignu relativno duboku starost“.

Međutim, ova hipoteza iz nekog razloga je bila sporna da bi bila objavljena, recimo u članku „Jeruzalim posta“ o ovoj studiji, vjerovatno zbog tipičnog židovskog straha od svega onog što bi moglo na bilo koji način da negira njihovo stradanje i time im, na primjer, oduzme „pravo“ koje su sami sebi dali da vrše genocid nad Palestincima. Dok god vjeruju da  su samo oni bili žrtve genocida bez imalo milosti i humanosti ubijat će palestinsku djecu iz „opravdani razloga“ jer Izrael mora biti očišćen od svih onih koji nisu pripadnici „svetog naroda“. To je još jedan paradoks u čitavoj priči o židovskom stradanju koji svakako zaslužuje ozbiljne i temeljite studije kako bi se u potpunosti zaokružilo istraživanje o Židovima-žrtvi i Židovima-agresorima.






Poveznica svijeta ljudi i svijeta duhova su tilsumi i hamajlije čiji sadržaj brojeva i slova je zapravo jezik komunikacije sa višim silama. Moglo bi se reći da duhovne sile najbolje razumiju upravo ovaj jezik slova i brojeva koji su za običnog čovjeka nerazumljivi i ne mogu se povezati u jednu cjelinu bez dubljeg poznavanja spiritualnog svijeta.

Zapisi ili tilsumi imaju mnogobrojne namjene te doista njihov opseg upotrebe je prevelik da bi se moglo u jednom tekstu predstaviti u cjelosti. Ljudi najviše traže zapise za ljubav, zdravlje, posao te hamajlije za protekciju od zla.

Moć tilsuma se zasniva na magijskim formulama koje su vješto ukomponirane u njegov sadržaj. Ponekad tilsum sačinjava vefk ili magijski kvadrat koji su izmislili Indijci i Kinezi, nekada je to neki kur'anski ajet ili čak cijelo poglavlje, Allahovo ime, magijska imena i simbole čije pravo značenje je odavno izgubljeno u vremenu.


vefk koji služi za sreću u poslu i karijeri


U našem vremenu krize i recesije kada mnoga poduzeća i firme propadaju doslovno preko noći mnogi poslovni ljudi traže pomoć na različitim stranama pa i onim okultnim. U arapskom okultizmu postoji ogroman broj različitih tilsuma, hamajlija i dova kojima se pozitivno utječe na posao, potencira se napredak, prosperitet....


U prošlim vremenima ljudi nisu samo tražili zapise za poslovni uspjeh već i za očuvanje materijalnih stvari od najezde različitih štetočina poput miševa. Stoga nikog ne treba iznenaditi informacija da su arapski okultisti pronašli rješenja i za taj problem, opet kroz magijske tilsume.




tilsum protiv  miševa


Danas ali i u prošlosti najpopularniji oblik ili vrsta magije jeste ona crvena ili ljubavna magija. Potreba za ljubavlju ne jenjava ni u modernom dobu, dapače, čini se da je ona sada naglašenija nego u nekim drugim vremenima jer tehnologija je donijela otuđenje i probudila u ljudima još veću želju za bliskošću.


tilsum koji se vješa u spavaću sobu - spriječava razvod



Prema današnjim statistikama koje su poražavajuće i dalje je u porastu tendencija razvoda što je rezultiralo potražnjom za zapisima koji stimulišu bračnu sreću, osiguravaju harmoniju i samim time spriječavaju kraj braka ili dugogodišnje veze.




Tilsumi se pišu na različite predmete, od papira, metala, kostiju, lišća, kože pa sve do tijesta kako možemo vidjeti i na ovoj slici. Obično ovakvi tilsumi na jufki ili kori kruha služe za izazivanje ljubavi i daju se crnom psu ili kuji da ih pojede.




Vudu na marokanski način

U mjesecu Šabanu, koji prethodi Ramazanu, u mnogim mjestima po Maroku zna biti vrlo živo. Razlog takvoj živosti i uzbuđenosti je izvođenje obreda pod  nazivom Lilla de derdeba što bi u slobodnom prijevodu na bosanski značilo "Noć od sedam boja" Ova ritualna ceremonija spoj je sufizma i afričkog animizma sa jakim akcentom na šamanizam. Kroz nju čovjek dolazi u direktni kontakt sa vantjelesnim entitetima što rezultira dubokim duhovnim manifestacijama.


Gwana bi se najkraće moglo nazvati muzičkim brastvom predvođeno svećenikom-muzičarem m'allem  te svećenicom (maqadma), i arifates ili takozvanim vidovnjacima. I baš kako to kaže naziv ceremonija započinje čim zađe sunce klanjem žrtve, obično crne koze ili crvenog pijetla. Žrtva se kolje na muslimanski način, kao kurban, uz molitvu kako bi se ispoštovali vjerski običaji. No tu prestaje sve ono što ima veze sa tradicionalnim islamom i započinje tipični afrički ritual prožet plesom i transom. Ipak, bez obzira koliko sve ovo imalo u sebi neki crnomagijski ili satanistički prizvuk treba odmah na početku reći da je jedina svrha Lilla svečanosti liječenje tojest da djeluje terapeutski na njene učesnike. To je bitna i ogromna razlika koja ovu ceremoniju udaljava od klasični prikaza vudu Loa opsjednuća kada se organizuju pijanstva i orgije.





Opsjednuće je identično ekstatičnom transu kakav se može vidjeti u prizorima haićanskih vudu obreda ili brazilske macumbe. Nadnaravna ekspresija očituje se na dva nivoa, kroz mentalni i fizički. To ne treba nimalo da čudi pošto im je izvorište isto tojest ritual su donijeli crni robovi iz Sudana tijekom zlatnog perioda koji je u Maroku potrajao sve do 16. stoljeća.


 -Okrutan odnos bogatih sultana prema crncima sjeverne Afrike, zabilježio je francuski sociolog Emil Dermengen, podstakao je nastanak specifičnih kultova porijeklom iz afričke animističke tradicije  prilagođenih islamu. Njihov cilj nije imao samo želju da se sačuvaju kultovi predaka već su oni predstavljali čvrsti afrički duh i davali su podršku opstanku etničke svijesti. Spletom okolnosti kultovi su pronašli plodno tlo te su se uspješno asimilirali u stara arapska i berberska vjerovanja o duhovima, pustinjskim demonima i vilama. Ipak, Gwana brastvo ne može se nazvati etničkom skupinom posebno zato što su njeni preci bili pod jakim utjecajem sufizma i tariqa - mističnog bratstva. Zato se bi se moglo reći da je ovo bratstvo spoj afričke šamanističke prakse i arapskog misticizma što je rezultiralo nečim što bi se moglo nazvati vudu na marokanski način. Dok je na Haitiju, Kubi i drugim crnačkim zemljama kršćanstvo utisnulo svoj pečat u afrički kult duhova u Maroku ali i Alžiru to je napravio islam.





Centralna ličnost ovog kulta je Sidi Bilal, prvi crni rob koji je oslobođen i voljom božijeg poslanika Muhameda postao mujezin. Prema predaji Bilal je bio posebna ličnost, porijeklom iz Etiopije. Iako rođen kao rob Bilal se vrlo rano odvajao od ostalih robova svojom mudrošću i strpljivošću što je rezultiralo njegovim preobraćenjem na islam. No to nije zaustavilo njegovog okrutnog gospodara Umayya b. Khalafa da ga muči i izlaže raznim torturama. Čuvši o mudrosti i patnji ovog crnog muslimana Muhamedov prijatelj Ebu Bekr as-Siddiq otkupio je Bilala i poklonio mu slobodu. Za vrlo kratko vrijeme on postaje Muhamedov pratitelj kojeg on na koncu postavlja za mujezina. Blisko prijateljstvo sa Muhamedom mu je pribavilo poseban status sa kojim je stekao Allahov blagoslov (baraka). U nekim izvorima Bilal se naziva marabutom ili svetim, vjerski potkovanim čovjekom koji ima moć da ljude oslobađa uticaja džinova, magije i uroka te poznaje tajne sudbine.


Nakon prinošenja žrtve kreće ulična povorka takozvana La'da praćena sporim zvucima bubnjeva čiji je ritualni smisao da protjera sve zle duhove i očisti instrumente od negativni elemenata kako bi se pripremio čist put za dolazak velikih Mlouka. Osim toga procesija ima i jedan drugi smisao a on je pozivanje sviju koji žele da se pridruže ceremoniji Lalla. Ispred njih koračaju žene i djeca noseći u rukama darove za duhove - zapaljene svijeće, datule i mlijeko. Kada se sva povorka smjesti u unutrašnjosti dvorišta neke, obično iznajmljene kuće, počinje drugi dio obreda  posvećen izvođenju pjesama čija tematika govori o robovskoj prošlosti Gnawa brastva. One se nazivaju "sjećanje" ili "Auled Bambara" i vrlo su tužne:




                                               Oh, Sudan, Sudan


                                               Sudan zemljo moga naroda


                                               Porobili su me, prodali su me


                                               Odveli su me od moje voljene



Uz pjesmu pojedini članovi glume scene iz života afričkih robova prije porobljavanja i nakon njega prikazujući gestama lov na divljač, plemenska okupljanja ali i porobljavanje. U međuvremenu posluže se gostima velike plate kozijeg mesa, masline i kruh.To je ujedino i uvertira u sveti dio rituala.Tradicionalno ceremonija se sastoji od sedam dijelova kako bi se ispoštovalo sve duhove. Iako red pojavljivanja Mlouka varira od mjesta do mjesta Lilla de derdeba često počinje bijelom bojom koja uostalom predstavlja muške entitete a završava sa žutom tojest bojom ženskog duha čija simbolika označava i ponovno rođenje. Lila je sama po sebi dug i komplikovan ritual predviđen za održavanje tokom cijele noći mada se po potrebi zna produžiti njeno trajanje i do tri večeri.  Nikad se precizno ne zna koliko će trajati opsjednuće jednog Mlouka i kada počinje drugo pa tako posjednuća mogu trajati i po nekoliko sati.




Ovih sedam sila ili duhova, koji su ništa drugo nego duhovne manifestacije svetaca koji su u prošlosti živjeli na zemlji i promicali islam, imaju svoje posebne karakteristike sadržane u boji, mirisu, jelu, piću ali i pjesmi. Svaka boja utjelovljuje drugačije emocije i stanje te na jedinstven način opisuje njegovu prirodu. Bijela boja priziva svete, čiste duhove poput Sidi Abdelqadr al-Jilani, sufijskog sveca iz 11.stoljeća, od čijeg zaposjedanja čovjek doživi neopisiv osjećaj blaženstva i milosti. Zelena boja pripada Mloukima muslimanima od kojih je najpoznatiji Shorfa ili u prijevodu sveti. Oni se smatraju časnim potomcima Poslanika pa ma'llem prije nego im se obrati priziva Muhameda. Nakon toga muzičari pjevaju za Sidi Hammou koji predsjedava muslimanskim blagdanom žrtve i Baba Hammouda mesara koji obavlja klanje. 

Sidi Hammou je po svojoj naravi divlji i groteksan, u momentu kada njegova sila prevlada nad plesačima ili transerima u nekontrolisanom plesu obično drže noževe u rukama pa se ponekad desi i da se sami ozljeđuju sa njima.Njemu pripada crvena boja. Crni Mlouki, koji se smatraju afričkim duhovima, gospodari su šume i među njima se izdvaja muško-ženski par Sidi Mimoun i Lalla Mimona. Njihova ćud ali i snaga je nekontrolisana pa su stoga veoma divlji i opasni, transere pokušavaju pretvoriti u životinje, tjerajući ih da se tako i ponašaju pa obavezno jedu sirovo meso, laju, reže a nekada napadnu i publiku. Rijal el Ghabat još je jedan crni Mlouk podmukle naravi. Takve prizvane snage izuzetno su jake i teško ih je obuzdavati pa su izostavljeni iz rituala.

Bertrand Hell u svojoj knjizi "Le Tourbillon des Genies" piše kako se od određenih Mlouka potpuno odustalo u Lilla ritualu zbog njihove izuzetno nasilne i misteriozne naravi poput poput onih šumski. Na kraju ceremonije događaju se manifestacije povezane sa Mloukom po imenu Lalla Mira. Za nju ma'llame tvrde da ju je najbolje prizvati u samu zoru, prije izlaska sunca. Tijekom dijela rituala kada ova sila opsjedne plesače oni poprimaju tipičnu žensku potrebu da koketiraju pa im se daruju slastice i parfemi. Često se zna desiti da ona osoba koju zaposjedne Lalla Mira grozničavo jede bombone. Ponekad se voli pokazati u zastrašujućoj pojavi na taj način predstavljajući ranjenu ili povrijeđenu ženu.



Svaki duh preferira posebni miris čija je svrha uostalom da što jače stimuliše prožimanje ljudskog i duhovnog pa se zbog toga čim opsjednuti plesač mimikom i ponašanjem otkrije koji ga je džin opsjeo pod nos mu se primiče kadionica sa mirisom. U trenutku preuzimanja tijela od strane više sile, na tu osobu baca se na glavu pokrivač odgovarajuće boje i donosi zapaljeni miris. Lalla Mira obožava miris mošusa te svaki put upravo njegov miris zapljusne plesača. Kod ostalih Mlouka prisutni su neki od ovih mirisa - tamjan, mirta, sandalovina, benzoin, ambra...Opsjednuti imitira kretnje i navike džina otkrivajući koji je od sedam duhova preuzeo kontrolu nad čovjekom poput Sidi Maoussa kada plesač na svojoj glavi drži posudu sa vodom.


Centralni dio cijele svečanosti jeste intervencija nadnaravnih entiteta u cilju iscjelivanja bolesnih. Ako uzmemo u obzir podatak da prema marokanskom vjerovanju džini kod ljudi izazivaju mentalna i fizička oboljenja ne čudi konstatacija zašto je Lilla toliko popularna u cijelom Maroku. Mlouki se smatraju na višem rangu duhovne hijararhije od džina koji su im podčinjeni te je lako zaključiti da će se njihovom voljom odstraniti svaki džin ili bolest. Iako nekonvencionalan način liječenja ritual čovjeku daje i više od iscjeljujućeg učinka. Tokom posjednuća ljudska emocionalna stanja dovedena su do ekstrema; ljudi vrište, plaču, nekontrolisano se drmaju, smiju, preplavljuje ih osjećaj blaženstva i duhovnog mira ali i terora, erosa....Prema svjedočanstvima učesnika tokom posjednuća ili transa ljudi imaju osjećaj da su u sasvim drugoj dimenziji gdje ne postoji ni vrijeme ni prostor po čemu se može zaključiti da su u tim trenutcima na nekom višem nivou svijesti ili čak duhom van tijela.


U prošlosti ova ceremonija je bila zatvorena za oči zapadnjaka dok se zadnjih decenija otvorila ka zapadnom svijetu ali doživjela i određene reforme. Zbog skoro apsolutne dominacije muških duhova po želji naroda napravljena je neobična iznimka. U ritual prizivanja uvedena je i džinica Aisha Quandisha koje se većina Maalema plaši zbog nepoznavanja njene ćudi i hirovitosti. Njen puni naziv je  Lalla Aisha Qandisha poznat kao ženski duh sa nogama koze, uz koji se nadovezuje " l-bahrawiya" koja je iz mora. Aisha ne spada u Gwana panteon i po važnosti se nalazi odmah iza Lilla Mira no u cijelom Maroku je izuzetno poštovana.


Maalem je glavni muzičar ili bolje rečeno on obnaša ulogu svećenika paleći tamjan i pozivajući duhove kroz pjesmu, niz napjeva, da se odazovu muzici i plesu. Glavni instrument kojim se animira ritual posjednuća naziva se guembri ili hajhouj, u pitanju je tradicionalno marokansko glazbalo lutnja sa tri žice. Pored njega koristi se i aouicha ili mali guembi, zvečarka (kastanjeta) i tbel (bubanj).


Bez obzira što Gwana muzičari ili bratsvo sebe smatraju velikim vjernicima, posebno zbog Sidi Bilala, često su na udaru kritike i osude islamskog svijeta. Njihova djelatnost žigosana je jednom riječju - haram ili grijeh te se ne smatra istinskim islamom već ga karakteriziraju pojmom "narodni islam" koji je podložan novotarijama i raznim tumačenjima. Osim toga Gwana krši nekoliko tabua kako bi se omogućila komunikacija sa duhovima.




Bosanska vudu magija

U bosanskom vještičarstvu postoji jedan tajni segment vračanja koji jako sliči na vudu praksu gdje se izrađuje lutka nad kojom se izvodi magijski ritual. No, razlog zbog kojeg ovaj vid magijskog djelovanja nikada nije zaživio u većem opsegu jeste taj što upotreba lutaka-žrtvi spada u domen crne magije te kako se ovaj sihir u čestom broju slučajeva može okrenuti i protiv same sihirbaze ili sihirbaza.

Zbog toga su rijetke one vračare ili vračari koji imaju dovoljno moći da uspješno izvedu ovaj ritual.  U teoriji, lutku od zemlje lako je napravit i probosti iglama ali sa kakvim rezultatom? Nikakvim! Zato se od davnina upozorava da magija nije za svakoga i da samo rjetki i nadareni pojedinci mogu ovladati njenim silama.

Lutka se u prošlosti pravila od zemlje (gline) i u njenom sastavu se moralo naći praha ili zemlje iz otiska stope one osobe na koju se sihir pravio. Pošto bi se od zemlje načinila mala ljudska figurica koristile su se srebrne igle sa kojima su se probadali određeni djelovi tijela poput glave, srca, stomaka... Ovo ubadanje imalo je za cilj da se toj osobi oduzme volja za životom ali i izazovu neobjašnjivi bolovi. Danas se umjesto lutke može koristiti i fotografija žrtve.

Kako bi se lutka dodatno osnažila prskala se krvlju crne kokoške zbog vjerovanja kako upravo njena krv ima moć da privuče džine i šejtane koji će zadovoljni ponudom opsjednuti tijelo žrtve ili bar natjerati njenog džina pratioca (Karina) da djeluje protiv svog vlasnika.

Sihir sa lutkom svakako spada u domen jače crne magije i ako čaroliju izvede dovoljno okultno jaka osoba onda je takvu čaroliju vrlo teško eliminisati sa žrtve. No, zaštita od eventualnih napada magijskim lutkama vrši se najčešće čestim kađenjem kuće korjenom omana, suhim fasliganom, ćabarskom travom, sedefilom ili tamjanom. Izuzetno je djelotvorno kuću poprskati i sa crvenim vinskim octom, čija je moć ubitačna ne samo za ovu vrstu magije već i mnoge druge.

Pored ovakvog načina izrade zemljani lutaka kod bosanskih vještica praktikuje se još jedan zanimljiv ritual – naime, onda kada želi nekog muškarca učiniti vjernim tojest zauzdati njegovu spolnu moć prema drugim ženama vještica će se poslužiti njegovim donjim vešom. Gaće će omotati crnim koncem ali tako da od njih oblikuje figuru u obliku penisa. Dok to radi ponavljat će basmu čiji sadržaj govori o vezanju spolne moći. Zatim će, kako bi što bolje fiksirala figuru, omotati je ljepljivom trakom i time je čarolija  gotova.


11.juli - dan kada ljiljani zamirišu čemerom


Bosanski ljiljan (Lilium bosniacum) je cvijet Bosne i bosanskog naroda. Izvanredno lijep cvijet, gord, sav u zlatno-žutoj boji ponosno odiše svojom uzvišenošću i kraljevskim držanjem dok njegovi crveni prašnici simbolišu krv bosanskog čovjeka, koja se često lijevala zbog neprijatelja ove zemlje. Bosanski ljiljan postao je simbolom stradanja Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. U tužnoj pjesmi navodi se kako ljiljan svake godine 11.jula promjeni svoj miris i taj dan miriše na tugu i bol. Tog  dana iz ljiljana kaplje krv i pada po svetoj zemlji bosanskoj na kojoj su ležala mrtva tijela ubijenih muškaraca, žena i djece  Srebrenice, Sarajeva, Žepe, Zvornika, Bijeljine, Foče, Višegrada, Prijedora...

Bosnian lily (Lilium bosniacum) is a flower of Bosnia and Bosnian people. Extraordinarily beautiful flower, dignified, all in golden-yellow color it proudly keeps its loftiness and regal posture  while its red stamen symbolize blood of the Bosnian man, which was often shed because of the enemies of this country. The Bosnian lily became a symbol for the suffering of Bosnian
people during the aggression on Bosnia and Herzegovina from 1992 to 1995. In a tragic song it is mentioned that a lily each year on July 11th changes its fragrance and that day it smells like sorrow and pain. That day from the lily the blood drips on the sacred Bosnian land on which the dead bodies of murdered men, women and children of Srebrenica, Sarajevo, Žepa, Zvornik, Bijeljina, Foča, Višegrad, Prijedor, etc. lay.        



Srebrenica 1995-2013.

I ove godine, na ovaj tužni dan srce Bosne krvari. Opet je zrak u Srebrenici postao bol, opet se čuje plač majki, žena, sestara i djece kojima  su četnici, ta srpska gamad i koljači, oduzeli očeve i sinove. Ponosi se ti prokleta Srbijo, ponosite se bosanski četnici, ponosi se ti prokleti narode koji nema duše ni srca, ponosite se vi neljudi! Vi ste ti koji ne zaslužuju da žive! Vi prokleti! Ponosite se svojim zlom, svojim ubijanjem, klanjem, silovanjem, pljačkanjem. Ponosite se balkanski nacisti! Uvijek ćete biti i ostati ono što jeste – najgore smeće i izrod koji hoda po ovoj planeti!

Majko Srebrenice, i ove godine ostani ponosna i jaka. Neka tvoje majčinsko srce izdrži sav bol i tugu, u inat svim četnicima, ubicama i zločincima. Ti si majko Srebrenice uvijek bila i uvijek ćeš biti ona koja može svakom pogledat u oči. Oni ne mogu. Proklet im bio rod i porod!

Bosna neće nikada niti zaboraviti niti oprostiti onima koji su je uništavali, palili, ubijali. Bosna zna da od starog neprijatelja nikad neće biti novog prijatelja. Ali, Bosna kao Bosna, uvijek ostaje jaka i ponosna. Nisu te ubili, mada su to htjeli svom snagom. Nisu, jer nisu znali svinjoglavi četnici – Bosna je neuništiva.

Danas ljiljani po cijeloj Bosni i Hercegovini mirišu tugom. Ali i oni su kao majke Srebrenice ponosni u svom bolu. Sinovi i kćeri Bosne i Hercegovine uvijek ćete živjeti u nama, u našim sjećanjima, sa našom ljubavi. Nismo vas nikada oplakali i nećemo nikada jer ono najdraže nikada se i ne zaboravlja, nikada se ne može prežaliti. Djeco Bosne, budite mirni i spokojni, mi živimo i mi vas se sjećamo. I zbog vas nikad nećemo zaboraviti zlo koje su nam donijeli četnici, bezdušni monstrumi.

Dok se kolone ljudi sa svih strana svijeta slijevaju u Potočare i još jednom gledaju djelo najvećeg užasa u Europi nakon drugog svjetskog rata, znam da se svi pitaju samo jedno – Da li je moguće da je ovo mogao neko uraditi nevinom narodu?! Da, jeste, moguće je.

Učinile su to monstruozne nakaze sa ove i one strane Drine, oni koji nemaju ni srca ni duše, koji su stvoreni samo da budu prokleti i da ubijaju, muče, kolju i pale. To je najgori narod koji se pojavio na Balkanu, to su balkanski nacisti. Kako ih god nazoveš pogodit ćeš - ološ, neljudi, zvijeri, monstrumi, ubojice, koljači, silovatelji, palikuće, mučitelji....iza svakog naziva se krije ista svinjoglava spodoba - četnik ili srbin, isto je.

Molim za tebe Srebrenico, za tvoj mir. I plačem zajedno sa ucviljenim majkama, sestrama, siročadi. Bog će dati, on je jedini kadar, mir i spokoj.




Ne plači majko mada znam da moraš,

Al' i mrtvog tvoje suze me bole,

Kad staviš ruke na zemlju mezara

mrtve me, majko, kosti zabole.


Ja te čujem majko u noćima dugim,

kako plačeš i ime mi zoveš,

nemoj, majko, teže su mi tvoje suze

I od ove tvrde zemlje bosanske.


Znam, majko, ali tako biti mora,

ubile su me zvijeri, sinovi svinje,

nisu mogli sami protiv sebe

jer zvijeri su zvijeri ma kakve bile.


Ako ti je lakše ti im oprosti,

što nam doniješe tugu i nesreću,

sve bi im halalio ali  tebe i suze

nikada, majko, nikada neću.




Vile su najkraće rečeno antički duhovi prirode ili personifikacija njenih snaga. O njima su znali još stari Iliri, Rimljani, Grci... Vjerovanje u vile nailazimo duž cijele Europe ali i Bliskog istoka. U Iranu i Turskoj vile se nazivaju periler i imaju identične funkcije i opise kao i u europskoj tradiciji.  Opisuju se kao vječito mlade djevojke, izvanredne ljepote, sa dugom crvenom ili zlatnom kosom. Veliki dio vila posjeduje i krila.

Prema bosanskoj mitologiji vile se rađaju iz rose koja pada po lišću velikog stabla koje raste na  tajanstvenom, nepoznatom brdu. Posjeduju magijske moći koje mogu upotrebljavati za dobre i loše svrhe o čemu svjedoče brojni događaji opjevani u narodnim pjesmama gdje se opisuje kako su vile pojedinim junacima poput Alije Đerzeleza, Muje Hrnjice ili Halila postajale majke, sestre ili ljubavnice. Ako bi se prema budućem velikom ratniku ponijela majčinski vila bi ga darovala velikom fizičkom snagom i inteligencijom  a ukoliko je taj odnos bio sličan odnosu brata i sestre tada bi mu liječila svaku ranu zadobijenu u bitkama čarolijama i ljekovitim biljkama ili ga obavještavala o planovima neprijatelja. U slučaju da se vila zaljubi u junaka onda bi mu postajala ljubavnicom i majkom budućeg djeteta koje bi nakon porođaja ostavljala ocu i vraćala se svojim sestrama vilama u prirodu.

 Upravo ovo vjerovanje o ostavljenoj vilinskoj djeci rezultiralo je nastankom jedne humane prakse zbrinjavanja siročadi koja je spasila od sigurne smrti na hiljade ostavljene djece u najranijoj životnoj dobi. Naime, bosanski narod je vjerovao kako su ostavljena djeca nakon porođaja zapravo dijete neke vile te su ga vrlo rado usvajali i odgajali kao svoje vlastito. Vjerovalo se da ta djeca donose sreću i blagostanje familiji koja je od tada pod zaštitom vile. Kako u prošlim vijekovima u BiH nije bilo sirotišta ili neke druge državne ustanove koja bi preuzela brigu o napuštenoj djeci ovo vjerovanje je uvelike pomoglo u zbrinjavanju mnoge siročadi koje su neodgovorni roditelji ostavljali u šumi ili na ulici.

Kako smo već rekli vile su se posebno interesovale za bosanske junake, pomagale im u borbi, liječile im rane, tugovale za njima, postajale im ljubavnice i majke njihove djece a nekada i sestre. No, iz prethodnog dijela teksta vidimo da  vile nisu isključivo pomagale samo narodnim junacima već i običnim ljudima, posebno djeci. Njihova se pomoć izuzetno cjenila kod naroda o čemu svjedoče i mnoge epske  pjesme  poput one iz  Jablanice pod naslovom „Halil traži Mujinog konja Đogata“ u kojoj je od 347 stihova 41 stih posvećen vilinom sudjelovanju u ulozi  pomoćnice. Njihova specijalnost osim magije jeste i liječenje biljem. Smatra se da su većinu znanja o ljekovitim svojstvima biljaka ljudi  stekli zahvaljujući intervenciji upravo ovih bića. U jednoj pjesmi se govori kako majka Omera Hrnjice po savjetu vile nalazi biljku kunicu (Achillea millefolium L.) i cijedi njen sok iznad rane svog sina i zamotava je platnom.

„I sok cidi iz kunice trave,

Sok uliva, rane zamotava.“

U narodnim pjesmama ranjenog Muju Hrnjicu liječe vile koje žive u planinama i šumama. Osim na taj način vile u namjeri da pomognu najvećem bosanskom junaku izvode različite čarolije poput one da njegov konj Đogat dobije krila i pobjedi u svakoj utrci.

Vile najčešće obitavaju po planinama i velikim šumama te oko jezera. Najviše vremena provode u letenju sa drveta na drvo, kupanju, češljanju kose i igranju kola. Kosa u kojoj leži sva vilina moć dosta puta se prema narodnim pričama pokazala velikom opasnošću za samu vilu jer se znalo dogoditi da joj se ona zapetlja u neki grm te da ona tako  svojom nespretnošću postajala lak plijen za slučajnog prolaznika. Navodno, ko bi god pomogao vili da iščupa kosu iz grma mogao je od vile tražiti da mu pomogne u nečem ili čak postane supruga. Niti jednu želju nije smjela odbiti. Vile, posebno one koje obitavaju po planinama i šumama, su jako zaljubljive naravi. Postoji na desetine priča u kojima se neka vila zaljubila u određenog muškarca te ga kindapovala i sa njim živjela po nekoliko godina u nekoj šumi ili pećini.

Za razliku od njih vodene vile su neprijateljski raspoložene prema ljudima. One obitavaju pored izvora, rijeka, jezera ili mora. Skoro svo vrijeme provode u kupanju i zabavljaju se tako da svojom pjesmom opčine onog koga žele udaviti u vodi.  Zbog toga narod je svaki put kada bi se noću približio rijeci ili potoku sa sobom nosio nekoliko žeravica sa ognjišta kako bi se na taj način zaštitio od njih.

U pojedinim narodnim pričama Mujo Hrnjica i Alija Đerzelez su braća mada to u stvarnom životu nisu bili. Pretpostavka je da se ideja za pojmom braće upravo stvorila na informaciji kako je obojicu velikih bosanskih junaka svojim mlijekom nahranila vila pa se zbog toga postala „braća po mlijeku“. Prema bosanskom vjerovanju ukoliko majka izgubi mlijeko pa druga žena podoji njeno dijete ta žena se smatra njegovom drugom majkom ili „majkom po mlijeku“ i tom djetetu i djeci te žene zabranjeno je da između sebe sklope brak.

U narodnoj pjesmi o Muji i Aliji  navodi se kako su oni išli u lov  te nakon njega sjeli pored jezera da se odmore i na kraju  zaspali. Za to vrijeme  posmatrale su ih tri bijele vile ljute zbog toga što su ubili nekoliko ptica. Najstarija od njih ponudi drugim dvjema stotinu dukata koja uspije zavaditi Muju i Aliju. Najmlađa vila pojavi se pored zaspalog Muje i zaplače. Njen plač probudi Muju koji pored sebe ugleda predivnu mladu djevojku. On odmah probudi brata Aliju koji umjesto jedne vidi dvije djevojke i ljutito govori kako nije pošteno da on ima tako dvije krasne djevojke a on niti jednu. Tu se posvadiše te Mujo izvuče nož i probode brata.  Zatim djevojku vilu postavi na bratova konja a on sjede na svog i krenuše kući. Putem Mujo ugleda crnu vranu bez desnog krila  pa je začuđeno upita kako ona živi bez desnog krila na što mu ona odgovori  da živi kao brat koji brata nema. Te riječi ražalostiše Muju i on se pokaja što je ranio brata a djevojka vila mu reče da se brzo vrate jer ona je nekada liječila bolesne pa će tako izlječiti i Aliju. No, kada se vratiše brat već bude mrtav te se Mujo od velike tuge sam kazni smrću.

Međutim ni vodene vile nisu nedodirljive te im im njihova vječita potreba za kupanjem može dovesti u opasnu situaciju. Naime, ukoliko ih neki muškarac opazi dok se kupaju može se tiho prišunjati i ukrasti nekoj od njih odjeću. Po vjerovanju vila čiju odjeću muškarac ukrade mora se udati za njega. U etnografskim knjigama ostalo si zabilježeni slučajevi kako su se vile redovito sastajale na Vilenici u selu Seoce pored Visokog. Navodno su pojedini mladići uspjeli ukrasti njihovu odjeću te su se neke vile i udale za njih. Pošto su one besmrtne nakon smrti muža vila bi postajala slobodna i vraćala bi se u prirodu.

Sva vilina moć nalazi se u njenoj kosi koju one njeguju do savršenstva. Dok se češljaju vile pjevaju i tom prilikom izgovaraju zagonetne stihove u kojima se krije puno mudrosti. Kosu koja im otpadne prilikom češljanja obavijaju oko paprati (Pteridophyta). Naročito vole noću obilaziti konje sa bujnom grivom i plesti im sitne pletenice koje teško koji čovjek da može rasplesti. Takvi konji smatrali su se posebnim jer su ih dodirivale vile.

Ukoliko se vile naročito brinu za nekog čovjeka, to znači da ovaj u sebi nosi neku dublju vezu sa njihovim svijetom. Takve će se osobe isticati u životu prosvjetiteljskom mudrošću. Biti miljenik vila, tojest ako je plemenit i dopadne im se, znači imati sposobnost čuti njihovu pjesmu ili čak razaznati njihove zagonentne stihove u glasanju vjetra. Takav čovjek cjenit će istinu jer su mnoge vile čuvari istine i tjeraju laž. Međutim, desi li se susret vile i nekog zlonamjernog čovjeka onda ta osoba riskira da psihički oboli.


Bosanska mitologija navodi brojne nazive vile od kojih su najpoznatije ova imena: Bosanska vila, vila kraljica  Zlatna, Crvena vila, Gorska vila, vila Planinka (vila planine), itd. Pojedine vile nazivaju se i karakterističnim imenima poput Gope, Gospa, Srebra, Bilka, etc.

Crvena vila: ona se uglavnom pojavljuje u vremenu oko zalaska sunca. Sjedi na nekom prolazu ili pored puta češljajući svoju dugu crvenu kosu. Onom ko je susretne može nauditi tako što zamahne kosom u njegovom pravcu i udari ga njome. Od tog udarca čovjek postane bolestan a zna se desiti i da padne u komu. Njen simbol je crvena boja.

Bosanska vila: ona je djevojka zlatne kose i bujnih grudi. Obučena je u dugu bijelu haljinu čiji su rubovi prošiveni zlatnim koncem. U kosi joj se nalazi cvijeće ljiljana. Tijelo joj krase i velika krila sa kojima prema legendi leti zrakom i prelijeće Bosnu u svim smjerovima. Bosanska vila ima izrazito umiljat glas i često pjeva. Po naravi spada u dobronamjerne vile. Često se nalazi u društvu drugi vila koje su na nižem rangu od nje. Njen simbol je cvijet ljiljan.

Kraljica vila Zlatna: ona je gospodarica svih bosanskih vila. Obitava u velikim i gustim šumama i uvijek se kreće u društvu svojih podanica. Noću, posebno za vrijeme punog mjeseca, izlazi iz šume i kupa se na jezeru ili u rijeci. Ima zlatna krila i krunu na glavi. Poslije kupanja zajedno sa drugim vilama igra i pjeva na nekom brežuljku sve do oglašavanja prvih pijetlova u zoru. Njen simbol je pun Mjesec.

Gorska vila: ona je među najstarijim vilama i često se naziva majkom vila. Smatra se da je vila Zlatna njena kćerka koja ju je nasljedila. Gorska vila je među bosanskim narodom najviše upamćena po tome što je zaslužna za to što je Mujo Hrnjica postao najveći junak Bosne i Hercegovine. Po naravi je blaga, mudra je i ima umiljat glas. Nju bosanske stravarke pozivaju u pomoć pri liječenju oslovljavajući je riječima „majko, sestro“. Njen simbol je zlatna jabuka.

Planinka: ona je vila koja ima vjenac cvijeća upleten u kosi. Nosi dugu haljinu i ponekad drži u ruci  štap koji joj služi za hodanje. Ima moć transformacije pa se često pretvori u kozu kako bi lakše prolazila strmim dijelovima planine. Poznaje sve tajne biljaka i liječenja. Sa njom su se najviše susretali pastiri kojima je priskakala u pomoć kada bi to zatrebalo. Njen simbol je bijela koza.


Mujo Hrnjica

Even though Mujo Hrnjica is not a mythological character but a real, historical figure, his life is interwoven from beginning to the end with a lot of mystical content which makes him an interesting figure about which one can write a lot.




What Hercules was for the ancient world Mujo Hrnjica is for the Bosnian world. Symbol of courage, a hero of great strength and a dangerous enemy to those that dislike his people. Because of all of those characteristics many Bosnian women named their son's Mujo which was a symbol of great strength and might and it contained prophylactic power against evil and disease.  


Historical tradition about Mujo begun in the fall of 1637 when Mujo's uncle Hurem-aga Kozlica brought his two young nephews, who lost their father in the war, from Udbina to Velika Kladuša. The older boy was called Mustafa, but he was called Mujo and the younger one Halil. Besides being younger, Halil was thinner and less bulky during childhood, since his mother couldn't breast feed him because of the great grief she felt for her killed husband, and Halil didn't accept milk from any other woman. That's why they fed him with cow's and goat's milk which brought him the name Stalled Halil or Ugojeni Halil.


According to legend, in Velika Kladuša Mujo and Halil were met by a mountain faery (Gorska vila), calling them with a song in early dawn. She brought them to the river Kladušnica, washed them with dew and fed them with faery milk. Halil didn't want to drink milk, he drank the dew instead while Mujo liked the faery milk very much and drank a lot of it. Because Halil took the dew from the faery he grew into a very handsome young man, all the girls in Velika Kladuša yearned for him, calling him and falling into hysteria once they saw him, Unlike him, Mujo gained enormous physical strength which was given to him by the faery milk. He had a stern and piercing gaze, the one possessed by warriors.


In that sense the mountain faery became the second mother to the future heroes who protected Kladuša fort from the enemy. It is interesting to note that the faeries were mentioned as messengers in songs which transferred news from one warrior to the other and helped defeat the enemies or to explain their tricks and ambushes. How popular the faery cult was is best witnessed by the medieval city Vrnograč, 16 km away from Velika Kladuša, which was according to legend built by faeries. That's why it is called faery town.




Vrnograč - old faery town



The tradition about Mujo and the faeries is nothing more than an old Illyrian legend since Mujo's physical appearance is that of a warrior; he's tall, has thick dark hair, a moustache and a beard and strong arms. It's no coincidence that faeries are traditionally tied to Mujo since sine in the Illyrian times the cult of warrior was cherished which was closely associated with the cult of deities, especially the main one Vidasus among whom water nymphs were depicted i.e. faeries. In epic poems numerous encounters of Mujo and the faeries is mentioned, where they communicate and where the faeries heal Mujo's wounds gained in battle. How familiar he is with the faery world, their capabilities and character is best depicted in a poem in which Mujo like a skilled wizard manages to outwit the faeries transformed into goats.


According to legend, Mujo Hrnjica always carried an amulet with him on the right side of his suit. The amulet wasn't Islamic in content like the famous amulet-shirt of captain Husien Gradaščević, but ancient which stems from the cult of mother earth. It's a small red bag which contained 9 wheat kernels. Wheat as one of the largest gifts of nature is a symbol of the cult of mother goddess, to whom faeries belong. All of this data confirms that among the Bosnian folk, through long continuity, the ancient tradition and beliefs were preserved. As the legend tells, the enemies found out what was protecting Mujo from death, through venal servants the enemies got a hold of Mujo's amulet. Apparently, the amulet was stolen a day before he was killed.




 Mujo Hrnjica is the most famous hero along with Alija Đerzelez of Bosnian epic poems. The epic Mujo Hrnjica was presented to the wider literary and cultural audience in a striking manner by Kosta Hormann in his first and second journal. There the epic character is best presented in his ethical and psychological wholeness. Poems from these journals were recorded throughout Bosnia and Herzegovina and as such present the best proof of how famous and meaningful this grand hero was. Besides Mujo, his brother Halil is often mentioned, while stories about their third brother Omer are few.





On this rock which is called Ploča, which is a folk name for a horse shoe, according to legend the imprint of Mujo's horse Đogat can be seen which was made when they were passing through. The rock is located in Mala Kladuša above the main road between Velika Kladuša and Bihać.





 The city in which Mujo Hrnjica lived with his family - old town in Velika Kladuša. According to the reports of Krsto Frankopan Tržački to the archduke in Graz from 20.11.1641. "Mujo lives in Velika Kladuša with his brothers".



Mujo died between 1633-1676, he was betrayed and murdered by his fake friend Meho Katarica, who had just been converted to Islam.


Halil Hrnjica died in Banja Luka during a coupe, during which the famous Tale Ličanin died as well.


Omer was ambushed and killed by a chieftain (a leader of outlaws and bandits).     



Holivudski glumac Edin Gali - Edin Galijašević

Edin Galijašević (Edin Gali) nova zvijezda Holivuda inače rođeni Kladuščanin koji živi sa Semirom Galijašević, bivšom misicom Bosne i Hercegovine.
Edin je kršni momak rodom iz V.Kladuše tačnije sela Podzvizd pokraj Kladuše.
Njega nimalo nije promjenila slava ni gluma sa poznatim svjetskim zvijezdama Holivuda on je i dalje ostao običan i kršni momak koji ne zaboravlja svoje porijeklo.
Uostalom pogledajte i sami i prosudite.

Antički kultovi naših ilirskih predaka: kult zmije

Zmija kao religijski i nacionalni simbol Ilira prisutna je u mnogobrojnim narodnim vjerovanjima i praksi po Bosni i Hercegovini. Kult zmije čuvarice kućnog ognjišta i svete životinje sa kojom su se identificirala sva ilirska plemena toliko je bio dominantan u religijskoj svijesti naših predaka da ga nisu uspjeli potisnuti ni dolazak Slavena niti pojava monoteizma.

Vjerovanje u zmiju koja je čuvar kuće rašireno je po cijeloj Bosni i Hercegovini. Smatralo se da se ona nalazi u nekoj rupi u zidu ili obližnjoj rupi u zemlji odakle štiti i pazi na njene ukućane. U njeno prisustvo se nikada nije sumnjalo čak i onda kada je niko od članova familije ne bi vidio. Po narodnom uvjerenju ona je obično bila zmija tamne boje, i kao zaštitnici doma ostavljana joj je ponekad hrana pored kuće ili neke rupe. Time se iskazivala ljubav i zahvalnost. Kao totemski simbol ona se direktno povezivala sa vlasnikom kuće te ju stoga bilo zabranjeno ubiti iz straha da ne umre vlasnik kuće ili neko drugi iz familije. No, zmija je mogla u posebno kriznim trenutcima za kuću žrtvovati samu sebe kako bi odbranila ukućane od zla.

Pošto je od davnina zmija bila totemski simbol ne treba čuditi ni praksa grafičkog prikazivanje kroz crtanje na zidu kuće ili tetoviranjem na koži. Tetoviranje je još jedno nasljeđe Ilira koje se najviše zadržalo kod bosanskih katolika u obliku tetovaže križa na ruci ali kao pojava zabilježeno je i kod Bošnjaka gdje se koristio simbol zmije. Augustin Kristić u svom etnološkom radu „Urežnjaci iz narodnog liječenja Bosne i Hercegovine“, navodi pojavu tetoviranja zmije na rukama: „Ne baš mnogo, ali sam na rukama žena, i u znatno manjem broju kod muškaraca, po Bosni naišao na tetoviranu zmiju. Na pitanje: „Zašto su istetovirale sliku zmije? nigdje nisam dobio isti odgovor. Najčešći odgovori su bili: „Brani od urokljivih očiju“, „Donosi sreću“, „Neće me zmija ujesti“.

Dok kod arapskog naroda nalazimo praksu odslikavanja ljudske ruke na zidovima kuća kao profilaktički simbol protiv urokljivih očiju i zla u Bosni se na zidu kuće uklesavala ili crtala figura zmija.  Time se na jasan način pokazivalo kako je kuća pod zaštitom zmije, njenog čuvara, koja ima moć da odbrani cijelu familiju od bolesti, zla i nesreće.

Zanimljivo je navesti nekoliko primjera kako se kult zmije adaptirao u islam, vjeru Bošnjaka, tojest u „folk islam“ koji je daleko liberalniji i tolerantniji od oficijelnog, u kojem se vjerovanja stare ilirske vjere provlače kroz monoteističke predaje.

Prema predaji iz Velike Kladuše zmija je spasila Noinu arku a time i sav živi svijet. U toj legendi miš je progrizao rupu na dnu Arke kroz koju je počela ulaziti voda. Jedina od svih životinja zmija je primjetila što se događa, brzo je skočila na miša i progutala ga a zatim se sklupčala iznad rupe i tako spriječila vodu da ulazi u Arku. Zbog toga se u narodu vjeruje da je zmiju veliki grijeh ubiti jer je zadužila cio ljudski i životinjski rod.

Zmija može biti poput ovce žrtva bogu tojest kurban. Kada kući zaprijeti veliko zlo ili nesreća to zmija, čuvarica tog doma, osjeti i ponudi se svojevoljno kao kurban (žrtva) da spasi tu familiju. Obično u tim ekstremnim momentima zmija se pojavi pred vlasnikom kuće ili nekim drugim ukućaninom pokušavajući ga napasti kako bi se ovaj odbranio i ubio je. Kada je ubije vjeruje se da je njena smrt otklonila opasnost ili eventualnu smrt nekog člana familije.

Da li samo u ovom slučaju ili općenito u svim drugim vjerovalo se da probodena ili presječena zmija ne može potpuno umrijeti sve dok Sunce ne zađe na zapadu, što bez sumnje upućuje na narodnu predstavu o povezanosti sunca i zmije. No, to je tema o kojoj će nekom drugom prilikom biti više riječi.


Kult boginje Astarte u Bosni i Hercegovini

Postojanje kulta Velike Majke nalazimo još u kamenom dobu. Smatrana je majkom ljudi i bogova a njen kult se prostirao duž Mediteranskog pojasa u koji je nekada spadalo i ilirsko kraljevstvo a danas, između ostalih zemalja, i moderna Bosna i Hercegovina. Kult Velike Majke prema svim dostupnim podacima potječe iz Sirije od kuda se proširio na druge zemlje pa ga nalazimo u Egiptu (Izida), Babilonu (Isthar), Mala Azija (Kibela), Grčka (Demetra), etc. Sirijski naziv Taschter ili Tir, iz kojeg je izveden naziv Astharte nalazimo u Bosni i Hercegovini u obliku Tur, Tir ili u ženskom obliku Tirinica.
Astharte je bila boginja mjeseca, plodnosti, majčinstva ali i rata, opisivana kao rogato božanstvo, sa glavom bika. Upravo ovaj podatak je ključan za povezivanje sa Ilirima i mitu o biku Garonji koji je poznat samo Bošnjacima, dok kod bosanskih Srba i Hrvata ne postoji.

Ilirsko porijeklo

Govedo ili bik prema svim arheološkim nalazima kod ilirski plemena pripadao je kultu mjeseca. Zanimljivo je navesti kako je bik zajednički simbol kulta Majke kod svih antičkih naroda jer i kod perzijanaca postojao je mit o bogu Mitri koji je ubivši božanskog bika stvorio cijelu prirodu, posebno pšenicu, iz njegove krvi.
U Donjoj Dolini (Sanski Most) otkrivena je, prilikom iskopavanja tamošnjeg  ilirskog naselja, lubanja prabika (Bos primigenius), koja je – kako nagađa Ć.Truhelka, bila pričvršćena na pročelje kuće i imala je funkciju bukranija. Poznato je da su se bikove glave u Grčkoj vješale o zidove hramova nakon što je bik bio žrtvovan bogovima i da je otuda i nastao običaj da se lik bukranija iskleše kao arhitektonski ukras na hramovima i drugim građevinama i spomenicima .
Iz kasnijeg su vremena brojni prikazi goveda, koji možda nisu uvijek tako eksplicitni u svojoj poruci, ali koji nisu sigurno imali samo dekorativnu funkciju. Pronađeni su najčešće u željeznodobnim lokalitetima u Sloveniji, ali se susreću i u Bosni i drugdje. Zanimljivo je da su nalazi ograničeni samo na sjeverna, a u mnogo manjoj mjeri i na središnja područja nastanjena Ilirima, premda je posve sigurno da je i u drugim krajevima  postojao religiozni sustav u kojem je govedo kao lunarni simbol bio povezan sa kultom Velike Majke. Ovdje mislimo na područje što su ga zauzimali Liburni, pa Dalmati i plemena u južnim, a djelomice i u središnjim ilirskim. I u ovom slučaju, kao i u slučaju mnogih drugih simbola, uzroke nedostatka likovnih prikaza treba potražiti u sferi estetskih shvaćanja tadašnjeg čovjeka, a ne u hitno drukčijoj  religioznoj podlozi, odnosno u nepostojanju kulta bika u pojedinim ilirskim krajevima.
Ritualno klanje bika kao simbola plodnosti i u vezi sa kultom Velike Majke bilo je, dakle, vrlo staro u ovim krajevima, a sačuvalo se, u osnovi nepromijenjeno, sve do današnjeg dana na Balkanu i drugdje.

Bosanski mit o biku Turu

U publikaciji“ Prilozi za orijentalnu filologiju: Revue de philologie orientale“ iz 1980 godine navodi se tekst na stranici 311 sljedećeg sadržaja: „ 1933.godine sam od jedne siromašne starice, Puhalovke Alijaginice, koja je stanovala u Čebedžijama u Sarajevu, doslovce zabilježio ovo: „Srijedom se klanja podne i pokloni se: Ognju i Ognjevom Piru, Turu, Hadži Dedi, Hadži Kasapi, Sitoj Nefisi, Vejsil Karaniji, njegovim roditeljima i bratu Mevlanu“. Provjeravajući da li se ova tradicija i sada negdje održala, saznao sam od Mahmuda Traljića (rođenog 1918. U Sarajevu) da je on nabrajanje ovih imena slušao od sarajevske bule Fatime hanume Hajrićke, koja je umrla 1961.ili 1962.godine u 102 godini.

Kako Oganj, Ognjev Pir i Tur ili Tir ne spadaju u islamske nazive svetaca vrlo je očito da su ovi nazivi zapravo narodna  imena ilirskih božanstava. Po mom mišljenju riječ je isključivo o dva božanstva tojest bogu sunca  Oganj (vatra) ili Ognjev Pir (vladar vatre) i boginji mjeseca Tur ili Tir. Drugim riječima, to znači da se među bosanskim muslimanima našlo osoba koje su iako nesvjesno, još pred drugi svjetski rat, molili starim antičkim bogovima. Potvrdu tome lako je pronaći i u činjenici da su ova božanstva prezentirana u jednom  kontekstu.
Da je Tur-Tir žensko božanstvo potvrđuje i izjava jednog od ispitanika Seida Traljića koji navodi žensko kultno ime Tirinica, kojem je, kao i Ognju, islamizacija izbrisala božanski karakter, ali se sačuvalo ime do kraja drugog svjetskog rata u molitvama, a molilo se, jer se smatralo svetim.
Bosanski narod je od davnina vjerovao kako zemlju na svojim leđima drži veliki bik koji se ponegdje naziva Garonja. Prema vjerovanju kada on pomakne uši negdje se dogodi potres a onog dana kada se cijelim tijelom zatrese desit će se kraj svijeta. Etnolog Gržetić naveo je kratko ali još preciznije vjerovanje koje možda na najbolji način otkriva ko se krije iza naziva bik Garonja, a ono glasi: „narod u Bosni i danas vjeruje kako zemlja počiva na Turu, te kad se on zatrese, da će se pojaviti zemljotres“. Znači, originalni naziv bika je Tur a ne bik Garonja kako se to navodi u sjeverozapadnoj Bosni.
Prema svemu napisanom vrlo lako je zaključiti da se iza Tura ili Tira (Tirinica) nalazi antička boginja Majka, koju su Sirijci prikazivali sa glavom bika. Ona je majka plodnosti, dakle zemlje, te je logično da je predstavljena kao bik koji drži zemlju. Vrlo je vjerovatno i da sama latinska riječ za bika  - taurus potječe od imena Tur.
O raširenosti kulta Velike Majke u Bosni i Hercegovini govore i sljedeći toponimi kao što su Turovo (ispod Jahorine), Turić (Gradačac), Turići (Vlahovići kod Travnika, Lugovi kod Fojnice, Banovići, Visoko), Turija (Bihać, Konjic, Tuzla, Visoko, Srebrenica), Turjak (Bosanska Gradiška, Dobrun kod Višegrada) i Turjačani (Bosanska Gradiška).


Shame on You USA!



Nasr: Iran is beating the U.S. in Syria

Syria's uprising offered the possibility of a strategic defeat of Iran. In this scenario, Iran would be weakened by the collapse of Bashar al-Assad's regime, its single Arab ally and a vital link to Lebanon's Hezbollah militia.

Isolated, Iran would become more vulnerable to international pressure to limit its nuclear program. And as Iran's regional influence faded, those of its rivals -- U.S. allies Turkey,Qatar and Saudi Arabia -- would expand.

Instead, events in Syria are spinning in Iran's favor. Assad's regime is winning ground, the war has made Iran more comfortable in its nuclear pursuits, and Iran's gains have embarrassed U.S. allies that support the Syrian uprising. What's more, Iran has strengthened its relationship with Russia, which may prove to be the most important strategic consequence of the Syrian conflict, should the U.S. continue to sit it out.



Dan bijelih traka

Dan bijelih traka obilježava se u Bosni  i Hercegovini kao dan sjećanja na 31.maj 1992.godine kada su lokalne srpske vlasti Prijedora objavile proglas kojim su građanima nesrpske nacionalnosti naredili da svoje domove obilježe bijelim plahtama, te da na ulicu smiju izlaziti samo s bijelom trakom na rukavu.

Nakon toga dogodila su se stravična ubijanja i odvođenje Bošnjaka i bosanski Hrvata u konc logore. U tom genocidu ubijeno je 3.173 osobe a među njima 103 djece te 266 žena i djevojčica od kojih su većine njih bile žrtve masovnih silovanja i fizičkog zlostavljanja. Za mrtvim  tijelima 107 žena se još uvijek traga. Gradska administracija Prijedora koja i dalje zastupa nacističku i genocidnu politiku  i mržnju prema svima koji nisu Srbi odbija na bilo koji način da prizna zločine te obilježavanje mjesta stradanja kojih je u Prijedoru na desetine. Ovim postupkom Bošnjacima i bosanskim Hrvatima se zabranjuju osnovna ljudska prava te se može sa punim pravom  konstatirati kako se genocidna politika balkanskog Hitlera Slobodana Miloševića nastavlja pred očima svjetske javnosti.


Najveće laži današnjeg svijeta


Uvijek je zanimljivo čitati kako Židovi vole spominjati Holokaust i koristiti se njime svaki put kada žele opravdati svoje zločine i genocid nad Palestincima, vojne napade na okolne zemlje i ostale kriminalne poteze. Time oni svakako spadaju u jedan od najlicemjernijih naroda jer dok istovremeno pričaju o tome kako su bili žrtve genocida i nasilja isti taj genocid i zločine već decenijama provode nad nevinim palestinskim narodom. Mislim da niko od nas nikada neće moći zaboraviti jednu od mnogih njihovi agresija na Gazu koja se zbila 28.12.2008 godine i potrajala do 19.januara 2009.godine kada je ubijeno 1500 palestinske djece. Kasniji izvještaji pokazali su kako je Izrael u tom napadu koristio i kemijsko naoružanje. Najviše užasava činjenica sa kakvom brutalnošću i nehumanošću počinje i završava svaka agresija Izraela na civile po Palestini i Gazi. Izgovor je isti kao i kod Hitlera – na svijetu (u Izraelu) mora postojati samo jedna super rasa, sve druge treba pobiti (Palestinci).

Naravno, genocid i stalno ubijanje Palestinaca nikada se ne bi ni desio da USA vojno ne štiti Izrael i u njegovo ime stavlja veto na svaku osudu bilo kakve akcije protiv te genocidne zemlje. Time je USA učesnik u genocidu nad Palestincima i to treba uvijek otvoreno reći.  Svaka zemlja koja na Bliskom istoku želi pomoći Palestincima da prežive označava se terorističkom i protiv nje se pokreće agresija. Zadnji slučaj je Sirija gdje je USA uz pomoć svojih arapskih sluga Saudijske Arabije i Katara dovela u tu zemlju sve vrste terorista na čelu sa Al Kaidom, koju je i stvorila.

Iran je najveća smetnja svim američkim okupatorskim planovima na Bliskom istoku i stoga je poput Kube na stalnoj meti mnogobrojnih sankcija koje nemaju nikakav bitan učinak. Iako su sankcije prema međunarodnom pravu nelegitimne i bez valjane osnove sve zemlje po Europi i svijetu koje su pod dominacijom USA bile su natjerane da ih prihvate, iako nemaju nikakve veze sa njima niti njihovim odnosom prema Iranu. Ali, to je samo jedan on načina na koji USA želi pokazati da postoji samo američka demokratija po sistemu – kako USA kaže, tako mora i biti.

Židovi i Amerikanci dijele istu filozofiju žrtve i agresora, naime, kako god Židovi ne žele da iko analizira stvarni genocid nad njima u drugom svjetskom ratu ili da osuđuje njihovo ubijanje i protjerivanje Palestinaca tako ni Amerikanci ne žele da se istražuje stvarno dešavanje 11.septembra 2001.godine za koji cio svijet zna da je bila samo jedna predstava iscenirana kako bi se moglo krenuti u rat protiv pojedinih arapskih zemalja i prisvajanje njihovih prirodnih bogastava. Zašto je napadnut Irak iako nije bilo kemijskog naoružanja? Najgore od svega toga jeste da je prilikom američke agresije na Irak ubijeno preko milion Iračana. Napadom na Irak USA je počinila do sada najveći zločin nakon drugog svjetskog rata i zbog toga treba odgovarati pred međunarodnim sudom pravde. I što je najveća ironija USA, zemlja koja napada druge zemlje i pljačka, usuđuje se prozivati jedan Iran koji nikoga nije napao već više od nekoliko stotina godina ili neku drugu zemlju?!

Dešavanja u Siriji koje zapad pokušava predstaviti građanskim ratom je zapravo teroristički rat koji USA, Katar i Saudijska Arabija vode protiv Sirije i njenog naroda. Prema dosadašnjim informacijama u Siriji trenutno borave i ratuju teroristi iz 29 zemalja koje obučavaju i naoružavaju upravo spomenute zemlje. Jedini cilj za koji su poslani u Siriju jeste da ubiju što više civila, poruše infrastrukturu i okupiraju područja bogata naftom. U Europi i USA skoro i ne postoji medij koji istinito izvještava sa Bliskog istoka. To su uvijek samo izvještaji koji se moraju podudarati sa američkim političkim interesima. Ako se dogodi masovno ubijanje Palestinaca onda se piše kako je Izrael pobio nekoliko palestinskih vojnika koji su pokušali napad na njih. Niko od novinara ne smije spomenuti ubijanje djece, stalni teror nad palestinskim narodom, protjerivanje iz vlastitih kuća i slično. Identično izvještavanje imamo i za Siriju – odjednom teroristi su postali junaci, to više nisu oni ljudi koji postavljaju bombe bilo gdje i ubijaju civile, oni se slave, a njihova teroristička organizacija se naziva vijećem i daje joj se legitimitet.  Ali, istovremeno ne treba zaboraviti kako je stalna retorika političara  USA i Europe borba protiv terorizma?! Katar i Saudijska Arabija su kao najveće sluge USA uništile  miroljubivu reputaciju islamskog svijeta namjerno stvarajući po svijetu islamofobiju, koja će itetakako u budućnosti poslužiti USA a i nekim drugim zemljama kao najbolji izgovor za buduće okupatorske ratove. Time su osudili Palestince a i druge narode na nova ubijanja i genocide.


Bosnian Illyrians: cult of snake

As a religious and national symbol of the Illyrians the snake was present in numerous folk beliefs and practices around Bosnia and Herzegovina. The cult of the snake the guardian of the hearth and home and a holly animal with which all of the Illyrian tribes identified with was so dominant in the religion of our ancestors that the arrival of Slavs and monotheism couldn't uproot it.


The belief in the snake a guardian of the house was widespread around Bosnia and Herzegovina. It was believed that she is inside a hole in a wall or a nearby hole in the ground from where she protects the inhabitants of the house. Her presence was never doubted even when none of the inhabitants have seen her.  According to folk belief she was usually of a dark hue, and as a protector of the house she was usually gifted with food placed next to the house or a hole. In such a way people showed devotion and gratitude. As a totem symbol she was directly connected with the owner of the house and therefore it was forbidden to kill her out of fear that the owner might also die or someone else from the family. However, the in difficult times the snake could sacrifice itself to protect the inhabitants of a household.


Since the snake was a totem symbol from the ancient times we shouldn't be surprised by graphical depictions through drawings on the house or tattoos on the skin. Tattooing was also a heritage from the Illyrians which was upheld by the Bosnian Catholics in the form of a tattoo of the cross on the hand but it was also noted among the Bosnian Muslims in the form of a snake. Augustin Kristić in his ethnological work "From the folk medicine of Bosnia and Herzegovina" (original title: Urežnjaci iz narodnog liječenja po Bosni i Hercegovini ), mentions tattooing of the snake on the arms: "Not a lot, but on the hands of women and less in men, I came across a tattoo of a snake. By asking: "Why did you tattoo a snake?" I didn't get the same response everywhere. The most common answers were: "It protects against spellbound eyes", "It brings luck", "I won't get bitten by a snake".


While among the Arab people we come across a practice of painting a hand on the walls of the houses as a prophylactic symbol against spellbound eyes and evil in Bosnia we see carvings or drawings of a snake. In such a manner it was clearly shown that the house was under the protection of the snake, its guardian, which has the power to protect the entire family from the disease, evil and bad luck.



It is interesting to mention a few examples of how the snake cult adopted into Islam, the religion of the Bosnian people, i.e. into the representation of the religion according to the people also called "folk Islam" which is much more liberal and tolerant from the official Islam in which the old Illyrian religion is mentioned through monotheistic tradition.


According to the tradition from Velika Kladuša, a snake saved Noah's ark and by that act the entire world. In that legend a mouse made a hole in the bottom of the ark through which water started coming in. The only animal that realised what was happening was the snake, she quickly jumped on the mouse swallowed him and curled on top of the hole and stopped the water from coming in. That's why among the folk there is a belief that it is a sin to kill a snake since it indebted the entire human animal species.


A snake like the sheep can be a sacrifice to God i.e. kurban. When a house is threatened by a great evil or bad luck, the snake (guardian) senses it and offers itself willingly as kurban (sacrifice) to save that family. Usually in such extreme moments the snake appears in front of the enemy of that family trying to attack him/her  in order for him/her to be frightened and punished. In such events it was often the case that the snake died but her death according to folk belief would remove the danger from the home. Uncommonly if the snake felt a great evil arrive she would attack the owner of the house in order that the owner can kill the snake and neutralise the danger and remove the evil from the house.


Either in this case only or generally in all other it was believed that a pierced or severed snake cannot fully die until the sun sets in the west, which undoubtedly points to the folk belief of interconnectedness between the sun and the snake. But, that is a topic which we will discuss at length some other time.  


Post-natal customs and beliefs

Even though by the size of the territory of Bosnia and Herzegovina it is one of the smaller countries in the world, her size is reflected in the richness of the cultural heritage which is permeated with influences of Islam and Christianity and the three nationalities living in Bosnia. Among numerous material remnants which testify to the fact that humans have been present in the area, a large part of non-material heritage has also been preserved, which is in its essence multi-layered. Bosnia is a country of active remains of ancient customs and beliefs, and their transformed and resurrected forms. Various customs and knowledge are presented in numerous events in the country and the world, and it is increasingly being implemented in the modern life. In the past across the Bosnian terrain numerous people have passed and left their trace which is visible still today in some segments of culture. There we can see the interwoven influences of various prehistoric cultures to various people like the Illyrians, whose direct descendants are the Bosnians, Greeks, Romans, Slavs and the kingdoms of the Ottoman Empire and Austro-Hungary.




Evil eyes


When the tabooed period of 40 days passes after the birth (četeresnica) the young mother can visit neighbours and relatives with the child. Where ever she appears with the child the customs are that one needs to give him an egg as a gift - a sign of strength and fertility. The customs are also that whosoever sees the child for the first time needs to give him money as a gift. The women from that household lift the child in the air in order for him to grow repeating the words "mašallah", in fear that they won't jinx the child with their eyes. But if it happens that the someone's spellbound eyes hurt the child and the child starts crying and being restless for no reason, the mother licks him from the tip of his nose to his forehead uttering: "Keleuzu bir abirfeleki mi šeri mahalaka ve mi šeri mahalaka. Gasikin, gasikin, gasikin".


Teeth growth


The one who first sees a tooth growing in the child's mouth is obliged to give him a shirt as a gift or some other clothing item and utter:"Koliko žica, toliko godinica!" (The number of threads in the clothing item, that's how many years of life the person wishes to him).


Circumcision (lat. Circumcisio)


The ritual circumcision of male children in Bosnia is called sunet or sunećenje. Circumcision was done on boys aged 40 days up to two years. In the past sunet was practiced during the warmer part of the year, usually from March to September. The ritual was done by a berber while in the past 30-40 years the procedure has been performed by a doctor. After he would do the circumcision berber would be paid in cash and given a gift. As the sunet represented a special occasion, the tradition was to prepare a festive meal and to invite the neighbours and the Imam. After the meal, before the guests leave, they would give the boy money as a gift. Money was especially considered to be lucky (berićetan) and it was used to buy dishes or livestock which was considered to be the heritage of that boy. The circumcised skin of the penis was dried up by the father would ground up and fed to the rooster "in order for the boy to be as potent as a rooster."



First haircut of the child


Bosnian people would give their child a first haircut between the ages 3 to 6, when the father is able to buy him a hat or a fez. Until that moment the child's hair would be trimmed above the eyes, on the forehead. The first ritual haircut was done in spring, when the forest turns green. A local barber (berber) is called, who receives a scarf, shirt or another item as a gift after cutting the hair. The cut off hair is wrapped in paper and is kept in a secret place in the house or it was kept until the pilgrimage to Mecca when the father or another family member could take it with him. The hair also refers to Ajvatovica, a holly place for the Muslims in BIH, or it would be placed in the mosque near a window.


First cut nails


When the mother cuts the child's nails for the first time, she wraps them up in a piece of paper and hands them to her husband or another family member to bring them into the mosque during Friday. He secretly leaves them under the rug in the mosque in the wish that his child will be a good pupil once he starts school.


Godfather and the name change


If the child is sick or slow developing in the first months of his life, then during the first seven days of the moon phase the parents take out their child early in the morning, before sunrise, on a road or an intersection. They bring scissors and a gift with them which they will give to the first person that comes their way. The passerby is asked to cut a strand of the child's hair with the scissors. The strand of hair is wrapped in a piece of paper and is later buried under a young pear or apple tree. In such a case the passerby becomes the child's haircut godfather (šišani kum). The family keeps a friendly relationship with him and invites him for the child's birthday. Besides this the ritual of name change was also practiced. A mother would take her child to a crossroad, bring two apples to which she would give names which she choose for her child. To a first passerby she would offer an apple for them to take home. The apple that would stay with the mother would determine the new name of the child.

Festive meal

The child's first steps represent an ideal opportunity for a festivity and the mother prepares gurabije (a dry cake) and maslenica and calls the neighbours over for a meal. However if the child is slow to start walking, the mother prepares the dough for maslenica, stretches it with her hands across the sofra (a table which is used to prepare the dough as well as for eating meals) and then holding the child by its hands she walks him across the maslenica. After the child leaves his footprints in the dough, the mother finishes the maslenica and bakes it in the oven. When the maslenica is baked and left to cool all of the inhabitants of a household eat it during lunch, in order to "eat" the child's fear and laziness and in such a way help him to start walking.

Tragom naših predaka: kult boga Binda

Drevna vjerovanja ilirskih plemena koja su nastanjivala današnju Bosnu i Hercegovinu ostala su prisutna u narodnim vjerovanjima najviše povezanim sa kultom liječenja vodom u kojima se jasno uočava kult boga Binda. Kada se detaljnije analizira narodni kult liječenja i sama praksa, koja je u osnovi paganska, teško je objasniti kako je cio taj drevni sistem uspio preživjeti na bosanskim prostorima posebno usred snažne ekspanzije kršćanstva te kasnije Islama?! No, odgovor na takvo pitanje vjerovatno treba potražiti u činjenici da niti kršćanstvo, osobito nakon pojave bogumilstva, a ni islam nisu imali dovoljno snage da u potpunosti duhovno asimiliraju bosanski narod i zauvijek ga odvoje od stare ilirske religije. A da je upravo tako možda najbolje pokazuje kult boga Binda.

Kako je poznato Bind je bio bog izvora bosanskih ilira čiji su izvori-hramovi pronađeni po cijeloj teritoriji moderne Bosne i Hercegovine ali i susjedne Hrvatske. Jedno od bolje sačuvanih svetišta otkriveno je u Privilici kod Bihaća koje se nalazilo u prirodi, pored izvora. Na tom mjestu iskopano je na desetine posvećenih žrtvenika podignuti u čast ovog božanstva, te kapela sa velikim brojem kostiju žrtvovanih životinja u njegovu čast.

U ritualnoj praksi hodočašća ka izvorima uočavaju se uticaju tri religijska kulta bosanskih Ilira: kult sunca, kult mjeseca i kult Binda.

Kult sunca: najveći dio sveti i ljekovitih izvora nalazi se na istočnoj strani naselja. Ka njemu se isključivo išlo u zoru, prije izlaska Sunca, kako bi se obavila molitva, umivanje i pijenje vode. Na taj način bolesnik je očekivao na kraju blagoslov sunca koje kada bi se pojavilo na istoku obasjalo bi svjetlošću i toplinom.

Kult mjeseca: sveti izvori posjećivali su se u prvoj sedmici mladog mjeseca, obavezno u neparne dane tojest ponedjeljak, srijeda, petak i nedjelja.

Kult Binda: nakon što bi se umili i napili vode ili je pak napunili u boce i nosili kući sa sobom, bolesnici su pored izvora ostavljali nešto novca, obično kovanice, hranu, jaja, ili bi za grane drveta koje raste u blizini izvora vješali neki dio svoje odjeće.

U navedenim opisima rituala uočavaju se uticaji tri božanstva, što bi čak moglo i upućivati na pomisao da je Bind bio sin boga sunca i boginje mjesec i kao njihovo dijete predstavljao je savršeni primjer vitalnosti i zdravlja koje omogućuje život i pobjedu nad zlom, u ovom slučaju nad bolesti. Sunce koje se ujutro pojavljuje na istoku, po narodnom shvatanju sunce se “rađa“, te prvih sedam dana nakon pojave mladog mjeseca neupitno upućuju na ideju o obnjavljanju životne snage, zdravlju i općenito sreći i napretku. Bolesnici su tražili blagoslov od nebeskih božanstava koja su ponovo uskrsnula u svom vječnom ciklusu a manifestacija njihove božanske moći upravo je bila voda nad kojom je patronat i moć imao Bind.


Umro je Hugo Chavez - oproštaj od velikana



0 kalendaru kod Arapa prije Muhameda razilaze se naučna mišljenja. Ebu Ma' šer El-Belhi u svom djelu Kitabu' lulufi  navodi, da su Arapi i prije Muhameda upotrebljavali Mjesečevu godinu na osnovu viđenja Mlađaka.

Stari su se astronomi najviše služili perzijskim kalendarom, u kom se vrijeme računalo od stupanja na prijesto posljednjeg perzijskog vladara Jezdedžirda III (utorak 16 juna 632 godine po n. eri).

Godina po perzijskom kalendaru počinje početkom proljeća, ima 12 mjeseci po 30 dana i 5 dana musterike (perz.endergah). Mjeseci su:

1) Ferverdin-mah
2) Urdibehišt-mah
3) Hurdah-mah
4) Tir-mah
5) Murda-mah
6) Šehrivermah
7) Mihri-mah
8) Aban-mah ili mahi-ab
9) Azer-mah
10) Dei-mah ili hurem
11) Behmen-mah
12) Asfenderimiz-mah
13) musterike

U perzijskoj se godini dani u mjesecu nisu bilježili rednim brojem, nego je svaki dan imao svoje ime, koje se kasnije zadržalo i u dželalijskoj godini. Ta su imena:

1) Hormuz
2) Behmen
3) Ardi-behišt
4) Šehriver
5) Asfendarimiz
6) Hurdad
7) Murdad
8) Deibader
9) Azer
10) Aban
11) Hor
12) Mah
13) Tir
14) Džuš
15) Deibamihr
16) Mihr
17) Seruš
18) Reš
19) Ferverdin
20) Behram
21) Ram
22) Bad
23) Deibadin
24) Din
25) Ard
26) Eštad
27) Esman
28) Zamiad
29) Maresfend
30) Aniran

Prema navedenom staroperzijska godina traje 365 dana te vuče grešku prema tropskoj godini od 365,2422 — 365 = 0,2422 dana. Ta razlika naraste na jedan čitav mjesec (= 30 dana) za 123,87. godina Da se to ispravi, dodavao se svakoj 5.

Dželalijski se kalendar još i danas upotrebljava u Perziji (Iran), dok se Afganistan služi svojim kalendarom, koji se od dželalijskog razlikuje samo po tome što počinje od dana Hidžre.
U indijskim se kalendarima još i danas nalaze kao parski kalendar podaci Jezderdžird godine. Izgleda da tamo postoji raskol na dvije sekte od kojih Kadmije ili Hurigariani računaju tačno po Jezdedžirdskoj godini, a Sahšanšahi ili Ramazi odstupaju za jedan mjesec, datumi su im jedan mjesec kasniji.


Budimo humani, budimo ljudi!


Happy Independence Day to all citizens of Bosnian and Herzegovina



Bosna opet među najboljim na Berlinaleu

Najbolji film Berlinskog filmskog festivala i dobitnik Zlatnog medvjeda je rumunjski film "Položaj djeteta". Ali i film iz Bosne i Hercegovine "Epizoda u životu berača željeza" osvojio je dva Srebrna medvjeda.

Kinematografija Bosne i Hercegovine opet je doživjela veliki uspjeh na Međunarodnom filmskom festivalu u Berlinu. Nazif Mujić koji tumači glavnu ulogu u filmu Danisa Tanovića "Epizoda u životu berača željeza" dobio je nagradu za najboljeg glumca ovogodišnjeg Berlinalea, a sam film je dobio Srebrnog medvjeda.

"Nadam se da ću jednom doći na Berlinale s malo veselijom temom“, rekao je Tanović nakon što je primio Srebrnog medvjeda - Grand Prix žirija za svoj film koji tematizira težak socijalan položaj Roma u Bosni i Hercegovini. Film je za samo 17.000 eura realiziran u produkciji kuća iz BiH, Slovenije i Francuske, a opisuje istiniti događaj s kraja 2011. kada je jednoj ženi u središnjoj Bosni odbijena liječnička pomoć zbog toga jer porodica nije bila zdravstveno osigurana. U filmu pogođena romska porodica glumi samu sebe.

Medvjed za "pravog" berača željeza

Tanovićev film zabilježio je još jedan veliki uspjeh na Berlinaleu osvajanjem Srebrnog medvjeda za najbolju glavnu mušku ulogu koja je dodijeljena Nazifu Mujiću. "Ovo je prvi put da sam na jednom ovakvom festivalu. Želio bih se zahvaliti svojoj ženi i djeci i mom najboljem prijatelju, Danisu Tanoviću“, rekao je Nazif Mujić obraćajući se publici na svečanosti dodjele nagrada u Berlinale Palastu. Pored Mujića glavnu žensku ulogu u filmu glumi njegova supruga Senada Alimanović.

Glavna nagrada ovogodišnjeg Berlinalea dodjeljena je rumunjskom filmu "Pozitia Copilului" (Položaj djeteta). I u njemu se radi o suvremenim problemima u toj zemlji i klasnu podijeljenost. U filmu, dominantna majka (koju igra Luminita Gheorghiu) koristi svoj društveni položaj kako bi sina spasila od zatvora.


Bosniaks are Illyrians

Bosnian historian prof.dr.Enver Imamović, believes than the modern-day Bosniaks do not continue the lineage of any Slavic tribe, but rather of an ancient Illyrian tribe called Posen. He gives a serious reference to support his statement and adduces the ancient Greek historian Appain of Alexandria (c. 95 – 165 C.E) who mentions an Illyrian tribe named Posen as living on the territories of modern-day Bosnia and Hercegovina. Mr.Imamović corroborates that the term Posen is nothing else but a corrupted form of the Illyrian term Bosen. Thus, mr. Imamović concludes that when talking about modern-day Bosniaks and the ancient Illyrian Posens we are talking about „one and the same people with the same name and a historic continuity of 2,000 years“.
To support his theory of the Illyrian ancestry of the Bosniaks, mr.Imamović mentions that the very name Bosnia is pre-Slavic and that it was existent long before the Serb and Croat tribes moved to the Balkan. Thus, he mentions that„already in the Roman time Bosnia was called approximately Bassania“.

Prof. dr. Enver Imamović in his book “Historija bosanske vojske” ("The history of the Bosnian army") describes at length the Bosnian Illyrians, their military and social system. For this text the most important part of the book is the one that describes the vast density of Illyrians in Bosnia before the advent of the Romans and the Slavs:

After they had conquered the coastal tribes the Romans headed inland. At that time Bosnia was inhabited by numerous Illyrian tribes. They were considered as particularly brave and warlike by the surrounding tribes. The north-western part of Bosnia was inhabited by Japodi, east of them, between the rivers Vrbas and Bosna, were the Mezeji and in the central Podrinje there were Dindari. Desetijati inhabited central Bosnia, Dalmati western Bosnia and Ardijejci southern Herzegovina and the Adriatic coast.

Nakon što su pokorili obalna plemena Rimljani su krenuli u unutrašnjost zemlje. U to doba Bosna i Hercegovina je bila naseljena brojnim ilirskim plemenima. Ona su od okolnih plemena smatrana izuzetno hrabrim i ratobornim. Sjeverozapadnu Bosnu naseljavali su Japodi. Istočno do njih, između rijeka Vrbasa i Bosne, živjeli su Mezeji a u srednjem Podrinju Dindari. Desitijati su naseljavali srednju Bosnu, Dalmati zapadnu, a Ardijejci južnu Hercegovinu i primorje.


According to prof. dr. Enver Imamović and academician Muhamed Filipović, the Bosniak people are direct descendants of Illyrians which can be easily confirmed through various analyses especially historical but also religious.

It has long been regarded that the Albanians are the only direct descendants of the Illyrians, however the things that mr. Imamović and mr. Filipović have brought forth in their historical analysis's and papers confirmed the findings of the Swiss institute IGENEA. Namely, the experts of the institute came to a conclusion that only 20% of the Albanians have the Illyrian gene on the other hand 40% of the Bosnians have the gene as well.

When the Slavs arrived in the Balkans they performed genocide over the Illyrians, it is believed that 4 million of them were killed, and the survivors had to forcefully assimilate into the community of the Slavs.

NAME: Illyrian

EVOLVED FROM: Danubian / Yamnaya

COUNTRY: Albania / Croatia / Bosnia and Hercegovina / Romania / Greece / Turkey

REGION: Dalmatia, Bosnia/Hercegovina


LANDMARKS: Adriatic Sea / Balkan Peninsula

SITES: Gmunden / Oberzeiring / Koman

CENTERS: Glasinac / Skodra

AGE: Neolithic / Bronze / Iron

DATES: BC 2000 /BC 15th – 12th c / BC 1000 / BC 900 / BC 8th c / BC 5th c / BC 393 / BC 359 / BC 310 / BC 3rd / AD 168

DEITIES: Galatea

SIGNATURE: tumulus / villages / hillforts / tattoos / horse breeders / sea raiders / lembi



The plan of the western states for genocide among the Arabs

In this century we are witnesses of a war between Christianity and Islam which was begun by the USA and Europe and which lasts for over a decade and there are no signs of it ending any time soon. Every day the Muslim people die, and the western politicians come up with new planes that will destroy even more Muslims under the parole of democracy. Democracy as we all now is a western system which in its essence has the same goal that was around since the beginning of mankind-the rule of the few over the many. The imposition of democracy on the Middle East is a modern way of colonialism by the western states. USA which has a role model in Britain, bases its policy on destruction of others in order to thrive themselves.

We can easily see that this forceful imposition of democracy on the Middle East has no effect, and that behind all of this are plans for the mass destruction of entire populations on the Middle East in order to have a monopoly on the natural resources of those regions, and we need to mention that this plan is supported by the biggest enemy of the Muslim world, namely Saudi Arabia.

The greedy and corrupt monarchy of that country has been stifling for months the dissatisfaction of its people, with the help of the western media which don't allow any such news to leak into the world. But when they want to talk about the made up bloodshed in Syria, they clearly support the minority of the rebels, which are mercenaries of the western states, then the media in Europe and USA give us news about the horrible atrocities of the government on a daily basis, clearly such things never took place. The attack on Syria was planned by the USA and Europe and conducted thanks to foreign mercenaries and a small group of people inside Syria, in order to stop the coalition between Syria and Iran which would then prevent the colonisation in the Middle East.

And the project "Arab spring" is the foundation of the new colonialism that needs to destabilise most of the countries of the Middle East and push them towards divisions in order to manipulate them easier. Of course, a special role is played by Saudi Arabia, Turkey and Qatar which hope to gain a better position in the world order if their neighbours suffer a horrible fate.


Bujrum na kahvu

U bosanskom životu pijenje kahve je tradicionalan ritual koji u sebi nosi snažan socijalni učinak, uz kahvu se ljudi druže, upoznaju, donose zajedničke ili poslovne odluke ali i odmaraju, uživaju. Kahva potječe iz kraljevstva Kaffa u Etiopiji, po kojem je i ponijela svoj naziv. U jednoj od najstarijih legendi o kahvi spominje se izvjesni pastir Khalid koji je posmatrajući svoje koze kako su živahne i vesele nakon što bi obrstile plodove sa žbuna kahve odlučio se i sam na konzumaciju. Pošto je primjetio sličan učinak razglasio je svima u plemenu o magičnoj biljci i njenim plodovima te su i ostali počeli sa uživanjem.

 Najviše zasluge za popularnost kahve i opću prihvaćenost u svijetu dugujemo Arapima. Oni su je nazvali qahva što bi se na bosanski moglo prevesti kao „sok za piće“ i taj naziv je preko Turaka došao i do nas. U Arabiji se kahva u početku koristila kao lijek o čemu svjedoči Rhazes, arapski filozof iz devetog vijeka, koji je napisao da se kahvom liječi išijas. Nekoliko stoljeća kasnije na popis je dodano još medicinskih otkrića pa se navodilo da ona jača organizam, povoljno utječe na kožu, čisti je i osvježava.




 O kahvi i njenoj ulozi u tradicionalnom životu kroz socijalne ali i ekonomske aspekte Bosne i Hercegovine  mogla bi se napisati na desetine poglavlja ili čak cijela knjiga. O obljubljenosti ovog toplog i osvježavajućeg orijentalnog napitka  te pažnji koja se posvećivala kod Bošnjaka cjelokupnom ceremonijalu pripreme i ispijanja najbolje je započeti u kratkim crtama opisom posuđa koje se koristi za spravljanje kahve. Zato počnimo od  kahvenog ibrika o kom Tvrtko Kanaet u knjizi Podveležje i podveležci kaže sljedeće: “To je oveći sud za grijanje vode za kahvu. Donji oblik, zvani dib je jako ispupčen. Ima držak i kapak. Ima ih velikih, koji sadrže 2 do 3 litra, naročito u bogatijim kućama. On je stalno uz vatru. U njemu je topla voda, koju ne iskorišćavaju samo za kahvu. Mjesto vode, u njemu griju i mlijeko koje dodaju kahvi. Kahva se ne „peče“ u ibriku, nego u džezvi ili dževzi. Ona je cilindrična oblika, pri dnu šira i ima na vrhu nosač sa žlijebom, kroz koji se sipa kahva, te držak koji je na kraju savijen ili proširen i ornamentima ukrašen. Uz džezvu, u kojoj se »pristavlja« ili »peče« kahva, ide redovno i »šerbetnjak«, to je veća džezva, u kojoj se zagrije voda i dolijeva u džezvu u kojoj se kuha  kahva, nakon što se napune prvi fildžani. Veličina se mjeri brojem findžana, koji sadrži džezva. Oni su kupovni. U malom broju naći će se zarfovi od bakra ornamentima ukrašeni, u kojima stoje findžani. Tu stoje još i mlin za mljevenje kahve, kahvena i šećerna kutija s poklopcem. Po pravilu su ukrašeni mlinovi i kutije, makar i najprostijim ornamentima. Tome još treba dodati okrugli, valjkasti šiš (dolaf) za prženje kahve".

Do pojave mlina pržena se kahva tukla isključivo u dibeku. U Bosni i Hercegovini se kahva peče, a ne kuha, a taj isti glagol u svom značenju upotrebljavaju i Turci. Tek od 1878 od austrijske okupacije čuje se kuhati kahvu. Kod nas se kaže i pristaviti kahvu. Taj izraz dolazi i u narodnoj pjesmi:


 L'jepo ti je rano uraniti,

Dvor pomesti, vode donijeti,

Na odžaku vatru naložiti,

A uz vatru kahvu pristaviti.



Izraz “ispeći kahvu” jasno govori da Bošnjaci imaju svoj, nadasve originalan, način pripreme domaće, bosanske kahve. Sama priprema je tradicionalno vezana za cijeli ceremonijal čime se jasno pretendira na želju za uživanjem, kahvendisanjem, u ovom napitku koji danas ljude po cijelom svijetu poziva na druženje, razgovor, vrijeme odmora.

Sirova kahva u zrnu se prvo u tepsiju poprži u pekari šporeta a onda se zamota u krpu te ostavi da se ohladi. Kako bi bila što ukusnija kahva, zrna se melju u ručnom mlinu direktno pred pripremu tojest kada se želi popiti kahva.  U ibrik (lonćić)  se pristavi voda kojoj se ne smije dopustiti da proključa već se pazi da se skloni sa vatre čim se opaze prvi mjehurići u njoj, što je zadnja faza pred njeno ključanje. U džezvu se uspe samljevene kahve i stavi na vatru, uz mješanje, kako ne bi zagorila. Čim se osjeti njen prepoznatljivo ugodni miris u džezvu se nalije ona voda i sačeka da ovaj put, pomješana sa kahvom, provri.

Pošto se skloni sa vatre u džezvu se nalije malo hladne vode, “nekoliko kapi”, da se teljva (tur.telva) ili talog spusti na dno. Tada se sipa u fildžane pored kojih se obično nađe kocka šećera ili rahatlokuma. Radi boljeg osjeta i uživanja u aromi prije pijenja kahve popije se čaša vode “da se pročisti grlo”. 

 Kahva se tradicionalno ne pije brzo, već polako, da se uživa u njoj ili narodski rečeno kahvedniše. Stariji Bošnjaci imali su običaj u zrna kahve mješati suhi karanfilić i zajedno ga mljeti kako bi kahva imala jaču aromu i miris. Za naš narod kahva je simbol dobrodošlice i gostoprimstva čemu svjedoči stari adet da se pri serviranju kahve za ukućane nađe uvijek jedan fildžan više za slučaj da u kuću dođe iznenadni musafir (gost).

Kahva i narodna vjerovanja

Kod Bošnjaka ima na desetine praznovjerja o kahvi, ovo su samo neka od njih:

Ne valja nalijevati kahvu preko ruke – bolit će te stomak.

Ako pržena kahva u kutiji puca vjeruje se da će uskoro doći gosti.

Kada kahva na šporetu pokipi – očekuj dobitak.

Sanjati kahvu – bit ćeš u kaharu, sanjaš li da kahvu piješ sa drugima – kaharit ćeš se bez razloga.

Žena koja pije vruću kahvu ne plaši se muža.

Djevojka koja voli piti teljvu udat će se za bogatog.

Ukoliko ženi često pokipi kahva znači da je njen muž voli,

Kada se na pjeni oblikuje krug onda taj čiji je fildžan može očekivati uskoro neki dobitak, itd.


text preuzet iz e-knjige Bosanska sofra



dolaf za prženje kahve

A war baby tells her story 20 years after onset of the Sarajevo siege


LONDON, United Kingdom, April 18 (UNHCR) Dressed in skinny jeans and a blazer, she looks every inch the fashionable young Londoner. But Lejla Damon is no regular 19-year-old. "I was born on Christmas Day," she says with a flick of her glossy brown hair, fixing me with her green-eyed stare. "It was in 1992, in the main hospital in Sarajevo," she continues.

"My mum was a Bosniak; she'd been held for some time in a concentration camp where she had been raped repeatedly by a Serb soldier." Nine months later, the woman gave birth to a girl. "She absolutely hated me. She thought I was evil . . . and that I would grow up to be like the men who abused her. She wanted absolutely nothing to do with me," Lejla reveals.

It was an inauspicious start to her life, coinciding with the onset of the siege of the Bosnia and Herzegovina capital, Sarajevo, and descent into Europe's deadliest conflict since the Second World War. When it was over almost four years later, the former Yugoslavia had disintegrated while almost 200,000 people were dead and 2.7 million forcibly displaced.

Even before the first shots were fired in Bosnia, BBC journalist Dan Damon was working in Slovenia covering the 10-day war of independence in June 1991 and its aftermath, together with his photographer wife Sian. The following year, the couple managed to steal their way into Sarajevo, where for seven days Dan was the only Western TV reporter in the city.

The couple were determined to remain in Sarajevo, even staying as guests of Bosnian Serb political leader Radovan Karadzic and in the rooms of UN military commander General Philippe Morillon, when he was absent from the city. Under constant artillery, rocket, mortar and sniper fire, the city's 400,000 inhabitants struggled to find food, medicine and water, and thousands of civilians were killed and wounded.

Dan and Sian were reporting from a hospital when they met Lejla's mother, who told them she did not want to keep her child. Aware that what they were doing was illegal, they took the decision with her mother's consent to take the baby out of the country to safety. They called her Lejla, after a Bosnian diplomat who had helped them. "They saw that it was a horrible situation for the baby to be in and they didn't want to just leave me there," Lejla explains. "Obviously it wasn't the most legitimate exit."

The couple were no strangers to risk, but the effort to smuggle her out of the country in an armoured van, the falsified documents and the years locked in legal battle to adopt her were as tough as anything they had faced in their careers. Eventually they won custody and, at the age of three, their refugee daughter began her life in the United Kingdom.

Growing up in the UK, Lejla was aware of her origins and has twice visited the country of her birth. Last year she went to Sarajevo with her parents for a trip that included a meeting with President Bakir Izetbegović. Despite not speaking the language, she has a strong connection to the country: "I feel extremely relaxed in Sarajevo, but it is very strange because I saw the hospital where I was born and so many graves. You can see the progress, but it's disappointing there is so much progress still to be made."

She does not dwell on what might have happened if Dan and Sian had not found her in Sarajevo. "I've had a very nice life, I've had a good education, I've had fun and I've done all the things children are meant to do when they're younger. I've been very grateful to my parents," she confides.

But Lejla has clearly given much thought to tracing her birth mother. "I don't know whether it would be for the best, especially for someone in her situation. I don't want to bring up things that aren't very pleasant at all. I was conceived through something that's so horrible and a violation of humanity," Lejla says. "If she said, 'No, I don't want to see her,' I think it would knock me. And I don't think I'm quite ready for that."

Living with such a past has, at times, set her apart from her peers. "It's really strange because people my age have no idea where Bosnia is, they don't know much about the war because they may have just been born when it happened . . . I see the same attitude towards refugees and asylum-seekers. I think sometimes people are too narrow-minded," she comments.

"You never get stories by refugees from their point of view and sometimes I feel they do get put down and criticized, which is not fair. Even people my age are very dismissive of refugees. I say, 'so do you dismiss me?,' and they say, 'no, but you're different.' I find it worrying that people are so ignorant."

Lejla says she is inspired by the work that UNHCR does. "I've always been aware of it even in my parents' photos from Bosnia, the UNHCR logo was in the background." Between 1992 and 1996, UNHCR coordinated the longest-running humanitarian airlift in history. Some 160,000 tonnes of food, medicine and other goods were delivered to Sarajevo in more than 12,000 flights. The airlift also evacuated more than 1,100 civilians in need of urgent medical care.

The UN refugee agency is still helping tens of thousands of victims of the conflict. Meanwhile, an international conference in Sarajevo next week hopes to raise up to 500 million euros to fund housing solutions for many of the remaining refugees, internally displaced and returnees.

Now studying for a degree in advertising, Lejla is eloquent and passionate about politics and world affairs. She hopes one day to become a war photographer like her mother. Despite some years of teenage rebellion, Lejla obviously idolizes Dan and Sian.

The couple went on to adopt two more children and Dan still regularly reports from conflict zones, most recently covering attacks by the Lord's Resistance Army (LRA) in the Democratic Republic of the Congo. "I want to see the world, and not just the nice bits, and I want to help. That's definitely my parents' influence." Already planning her next visit to Bosnia, it is difficult to imagine a better outcome for this Christmas Day war baby.


Bosnian Love Spells

Love magic in Bosnia is divided into two types - maiden magic and marital magic. Even though Islam strictly forbids magical practice and condemns it, but love magic is more tolerated among the folk. Namely, any love magic which can lead to marriage or to help maintain a marriage, to avoid divorce, is not only acceptable but also desirable. For that reason in Bosnia, otherwise a very conservative country, there is no public scrutiny towards the practice of such a magic.

Maiden magic unlike marital magic is full of various divinations, usage of basmi, magical poetry and movement rituals which follow oral magic. Girls as well as boys frequently address the local Imam who then crafts love inscriptions on their behalf, they hold various citations from the Qur'an, numbers and letters with an addition of a drawing of a triangle or a circle. The young people carry them with themselves or they place it under the threshold of the person they love. The first Friday after the new moon is reserved for love magic and inscriptions.

Basme are magical formulas or texts of a shorter or longer content which teem with rhyme and reference of a supernatural being such as a fairy in order to invoke fervour and passion in the desired person. For a Basma to work they need to be invoked in a state of bodily cleanliness, most often at night and always after repeating verse Ikhlas three or five times, since according to belief the verse grants magical power.

Among the people it is believed that the power of a Basma is best expressed if it is invoked before Eid al-Fitr, Laylatul Qadr or some other festival and among sunsets, in intervals between 17 and 21 hours.



Dont forget genocide in Bosnia and Rwanda 1994-1995.

Since some civilizations or cultures are simply more barbaric than others, and since these are multiethnic – and different ethnic groups will naturally want to fight each other – such conflicts consist of assaults on civilians, bizarre masquerades, acts of unspeakable cruelty, and outright genocide, as in Bosnia and Rwanda.

Mary H.Moran - Liberia: the violence of democracy, 2006.


Vidovita Vava

 Najveća vidovnjakinja bivše Jugoslavije bila je Vidovita Vava koja potječe iz Bosanskog Novog. Rođena je 1925.godine kao jedno od dvanaestero djece majke Sultanije i oca Murata. Imala je osam sestara i četvoricu braće od kojih ni jedan muški potomak nije preživio dvanaestu godinu. Potjecala je od izrazito religiozne i obrazovane bošnjačke familije, koja je bila spoj dviju najbogatijih familija tog kraja Cerića i Kapetanovića.

Iako se navodi da se Vava zvala Dubravka to nije točan podatak posebno ukoliko uzmemo u obzir da je dolazila iz pobožne bošnjačke familije te je lako dokučiti da je njeno ime promjenjeno usljed nekih događanja. Sličan primjer imamo i sa našom poznatom pjevačicom Silvanom Armenulić koja se zapravo zvala pravim imenom Zilha Bajrektarević.

Nesretna sudbina je htjela da već u petoj godini ostane bez oca Murata, i možda je upravo baš taj težak gubitak utjecao da joj se počnu pojavljivati vizije budućnosti. Drugi svjetski rat je provela kao partizanka i baš zbog toga mnogo je voljela bivšu zajedničku državu Jugoslaviju. Veliki dio života provela je u Beogradu gdje je i umrla 2006.godine. Udavala se dva puta, prvi put za srbijanca Dragišu Burića a drugi put za Čeha uglednog Vojislava Melku koji je bio inžinjer. Iz prvog i drugog braka dobila je po sina.  


Njena klijentela bili su kako pripadnici ex Ju estrade, među kojima je bila i Lepa Brena, pa sve do domaćih ali i ponekih inozemnih političara. Jedan od njenih blistavih trenutaka je i onaj kada je predsjednik  Gabona poslao avion po nju da bi mu bila počasna gošća dvije sedmice. Iz Gabona se Vava vratila sa mnoštvom afručkih figurica koje je dobila na poklon od predsjednikove familije.

U vrijeme devedesetih nije mogla izbjeći kontakte sa pripadnicima srbijanske političke i vojne elite pa postoje predaje kako je ratnom zločincu Arkanu na njegovo inzistiranje prorekla nasilnu smrt, supruzi balkanskog Hitlera Miri Marković najavila je pad režima i neslavan kraj, itd.


Prodavači magle

Živimo u vremenu laži, ona vlada nad svime. Stalno nas zasipaju raznim teorijama urota, napadima vanzemaljaca, najavljuju lažne propasti svijeta, šire paniku zbog svakakvih bolesti, lažu nas političari, lažu nas susjedi, roditelji, djeca.... Posebnu ulogu u tome imaju mediji koji se svojski trude da nam plasiraju što više magle i laži kako bi se pojedinac doveo u stanje konfuznosti, izgubljenosti, i demoralisao narod te  na taj način lakše vladalo nad njima i nametala se nečija volja.

Po uzoru na Treće oko i sarajevski magazin AURA angažirao je svoje „vidovnjake“ da „proreknu“ kakva će biti situacija naredne godine. Naravno, kao i uvijek, ni ovaj put samozvani „vidovnjaci“ nisu rekli ništa senzacionalno niti proročki već su se samo nastavili po starom.

Ono što je najkomičnije u svemu jeste da opet predviđaju atentat na Obamu, baš kao što su nekada najavljivali na Busha, za koji znamo svi da se nikada nije ni desio. I opet su u igri imaginarni zaštitnici Bošnjaka i Srba – Turska i Rusija, kao one će pomoći, mo'š mislit, i opet se USA  po stoti put raspada, EU puca i nestaje, Njemačka gubi moć, na Bliskom istoku bit će još nemira i sukoba,  ili da skratim – trlja baba lan da je prođe dan.

Ono što nikad niti jedan „prorok“, „vidovnjak“  i „astrolog“ sa naših prostora ne može shvatit jeste da su sve zemlje bivše Jugoslavije  male i geopolitički nebitne zemljice koje služe velikim zemljama za njihove ciljeve, eksploataciju i bogaćenje. Nikada niti jedna sila neće u nama gledat ni partnera niti saveznika. Kada se okanimo tog sindroma napuhanosti, jer mali ljudi i mali narodi su iskompleksirani zbog onoga što jesu, tek onda ćemo moći krenuti dalje i živjeti u skladu sa svojim realnim mogućnostima.


Prije nego što počnemo sa analizom „vidovnjačkih“ izjava tih Aurini šarlatana bitno je reći kako ovaj magazin NIKADA nije objavio niti jednu primjedbu nezadovoljnog korisnika usluga „vidovnjaka“ koje iz broja u broj reklamira i promoviše. Uz to na zadnjim stranicama magazina se redovito objavljuju „ispovijedi“ korisnika tojest "omađijanih" i nesretnih osobama kojima su, za divno čudo, pomogli baš Aurini prodavači magle.  Naravno, nekada u redakciji budu toliko nepažljivi pa objave dva puta istu „istinitu ispovijed“ samo malo promjene inicijale i mjesto događanja.


Da vam bude svima jasnije o kakvim je prevarantima riječ dovoljno se osvrnuti na broj 175, od 11.jula 2011., gdje su isti ti „vidovnjaci“ davali svoje komentare o nestaloj Antoniji Bilić čije je posmrtne ostatke nedavno pronašla hrvatska policija. Prisjetimo se tih bisera:


Vidovita Džemila: „Sve ukazuje na to da nije živa, nažalost. Koliko vidim, u roku od 12 dana (izjava uzeta 6.jula) njeno će tijelo biti pronađeno u uvali pored rijeke“.

Vidovita Lea: „Djevojka je prvo teško povrijeđena, mučena je i zlostavljana, potom ubijena. Oko nje vidim vodu, vjerujem da će tijelo naći u roku od mjesec ili dva najviše. Voljela bi da ovo ne bude tačno i nadam se da griješim. Svako dobro porodici Bilić želim“.

Sandro Ricco, zagrebački ezoterist: „Živa je, nalazi se van Hrvatske, i ako joj se policija previše približi, kindaperi će je ubiti. Što se tiče Paravinje, čovjek je to koji je bio u paravojnim postrojbama u Vukovaru, ima poremećaj osobnosti, sadističke porive, kukavica koja se dokazuje i hrani strahom svojih žrtvi. Inteligentan je i konfuzan u isto vrijeme, kukavica. Želi ostaviti dojam flagmatičnog i svirepog ubojice, a ustvari je preplašen.

Edin Kalimero, astrolog: „Koliko ja vidim, djevojka je živa, nalazi se na nekom uzvišenju, istočno od svog mjesta stanovanja. Život joj nije uopće ugrožen. Što se tiče Paravinje, on ni sam ne zna šta se sve nalazi u njegovoj psihotičnohotično konfuznoj glavi. Sva ova priča godi njegovom egu. Kad je već priznao ubojstvo, kako ne zna gdje je tijelo?


Toliko o Aurinim „vidovnjacima“. Kao i oni srbijanski i ovih bosanski su zamislite svojom vidovitošću došli do zaključka o onom što znaju svi koji žive u ovoj zemlji a to je da će naredna godina  biti teška, ekonomija će nestajati, biće političkih kriza, i dalje će na vlasti biti korumpirani i izopačeni političari, narod će gladovati, rasti će siromaštvo...


Posebno je komičan ovaj dio:

Vidovita Džemila, koja rjetko kada ima promašaj, najavljuje međunarodnu blokadu BiH. Ona čak „vidi“ i otežano putovanje van granica BiH, što bi moglo značiti ukidanje bezviznog režima. Ona „vidi“ i padanje maski na političkoj sceni, te pucanje koalicija i saveza, jer su neiskreni jedni prema drugima. – Očekuju nas i novi šokovi sa kriminalom, te hapšenje nekih moćnih ljudi – kaže Vidovita Džemila.


Pokušajte bar pretpostaviti kolika je vidovitost i  pronicljivost bila potrebna za ovakvo proročanstvo.  Hmm, zamislite, prije mjesec dana iz određenih europskih krugova bilo je izjava da bi se Srbiji i BiH mogao ukinuti bezvizni režim, ali to je „vidovita“ vidjela tek kasnije. I sjetila se da bi to mozda moglo biti pa eto ubacila u svoje „viđenje“. Očito do nje sporo stižu vijesti iz EU. Politička nam je situacija toliko stabilna a političari kvalitetni i moralni ljudi koji zaziru od korupcije i kriminala da je prosto nevjerovatno kako je ona uspjela „vidjeti“ takva previranja na političkoj sceni i još hapšenje kriminalaca. Zaista, ovaj put se Džemila svojski potrudila da nam „prorekne“ – ništa!


Astrolog? Edin Alađuz Kalimero, u zvijezdama je „vidio“ smrt jednog poznatog političara na prelazu iz proljeća u ljeto (jeste li primjetili tu preciznost u proricanju, nije ostavio ni zrno sumnje o kom se to radi i u kojem dijelu svijetu, zaista brilijantno. Uglavnom neki će političar umrijeti što nije nemoguće pošto često umiru i oni jer na kraju krajeva i to su ljudi).

-Nažalost, vjerovatno od posljedica rata i svega što nam se dešavalo, bit će povećan broj ubistava i samoubistava i to mlađih ljudi. Bilježit ćemo pad nataliteta, a pad standarda možemo očekivati krajem 2013.godine – kaže Kalimero.

Da čovjek ne povjeruje kakve ridikulnosti može neko plasirat i sebe smatrat nekim „astrologom“.


Iranska tradicija: 21.decembar - Noć Jalda

 Na jednoj strani svijeta kruže glasine o kraju svijeta dok se na drugoj strani svijeta stanovnici Irana žurno pripremaju za proslavljanje najduže noći u godine poznate kao „Šabe Jalda“ u prevodu „Noć Jalda“.

Prema izvještaju ISNA-e, danas Iranci razmišljaju o kupovini lubenice, anara, suhog voća, pistacija i fala Hafiza kako bi večeras svečano obilježili najdužu noć u godini. Svečano obilježavanje noći Jalda vezano je za višestoljetnu izvornu iransku tradiciju koja egzistira od drevnog doba. Drevni Iranci su za svaku svetkovinu postavljali sofru koja je, sukladno prilikama, imala svoje karakterističnosti. Osim sezonskog i suhog voća Iranci su na te sofre stavljali i obredne stvari poput posuda za vatru, miris, hranu i slično. Iranci već hiljadama godina noć Jalda provode u krugu porodice i najbližih prijatelja. Oni sijelima i svojom radošću tjeraju tugu uzrokovanu noćnim tminama. Ovaj lijepi običaj je sačuvan i po dolasku islama, a u Iranu se noć Jalda nakon dolaska islama obilježava uz učenje Kur’ana i prigodnih dova, te uz čitanje Hafizove u cijelosti islamske poezije.


Yalda (Persian: یلدا‎)), Shab-e Yalda (Persian: شب یلدا‎), "Night of Birth", or Zayeshmehr (Persian: زایش مهر‎) "Birth of Mithra", or Shab-e Chelleh (Persian: شب چلّه‎, Azerbaijani: چیلله گئجه‌سی; lit. "Night of Forty") is the Persian winter solstice celebration[1][2] which has been popular since ancient times. Yalda is celebrated on the Northern Hemisphere's longest night of the year, that is, on the eve of the Winter Solstice. Depending on the shift of the calendar, Yalda is celebrated on or around December 20 or 21 each year.

Yalda has a history as long as the religion of Mithraism. The Mithraists believed that this night is the night of the birth of Mithra, Persian angel of light and truth. At the morning of the longest night of the year the Mithra was born.

Following the fall of the Sassanid Empire and the subsequent rise of Islam in Persia/Iran, the religious significance of the event was lost, and like other Zoroastrian festivals, Yalda became a social occasion when family and close friends would get together. Nonetheless, the obligatory serving of fresh fruit during mid-winter is reminiscent of the ancient customs of invoking the divinities to request protection of the winter crop.

The 13th century Persian poet Sa'di wrote in his Bustan: "The true morning will not come, until the Yalda Night is gone".

Following the Persian calendar reform of 1925, which pegged some seasonal events to specific days of the calendar, Yalda came to be celebrated on the night before and including the first day of the tenth month (Day). Subject to seasonal drift, this day may sometimes fall a day before or a day after the actual Winter Solstice.

Yalda Night has been officially added to Iran's List of National Treasures in a special ceremony in 2008.[3]

Iranian Azerbaijanis call it Chilla Gejasi, which means the beginning of the first 40 days of winter.

Uploaded with




Die Bohnenlegung - Bosnischen Orakel

Bosnier glauben Wahrsagen mit weißen Bohnen oder falanje u grah. Brauch des Bohnenwerfens (fal vom arabischen tefaul = glückliches Wahrsagen) von des Propheten Tochter herrühren. Als Hasreti- Fatima einmal besorgt und bekümmert war, soll sie sich den Kummer und die Zeit mit Bohnenwerfen vertrieben haben. Um einen »Fal« zu eröffnen, nimmt die Wahrsagerin genau einundvierzig Bohnen in die Hand, spricht darüber zu allererst ein Gebet, lässt hierauf die Bohnen auf den Boden fallen und zertheilt sie dann in eine bestimmte Anzahl von Haufen. Die Zahl der Haufen sowie auch die Zahl der Bohnen in jedem Haufen hat eine bestimmte Bedeutung.

Das Hellsehen mithilfe von Bohnen ist eine Methode, die besonders unter bosnischen spirituellen Menschen oder faladžijama. Die Bohnenlegung (falanje u grah) ist sehr genau, jedoch nur bei Ereignissen, die die nähere Zukunft betreffen und kann bei den unterschiedlichsten Problemen herangezogen werden. Dazu benötigt man als erstes 42 weisse Bohnen. Diese werden dann in einen roten Stoff eingewickelt, der sie von negativer Energie frei hält. Dieser Stoff wird dann unter ein Kissen gelegt und man schläft über diesem, so ist gewährleistet, dass die Bohnen am nächsten Tag ihre Energie aufgenommen haben. Diese Technik ist hilfreich, um genauere Vorhersagen treffen zu können. Wenn man mit der Zeremonie beginnt, wird der Stoff auf dem Tisch ausgebreitet und die Bohnen in der Hand gemischt. Während dieses Vorgangs sollte man an die betreffende Person oder das Problem denken. Eine Bohne wird dann auf die Seite gestellt, falls man noch eine andere Frage hat.

 Die restlichen 41 Bohnen werden zum Hellsehen in drei gleich große Haufen geteilt. Von jedem Haufen nimmt man sich nun jeweils vier Bohnen. Diese werden jetzt so aufgereiht, dass 9 kleine Haufen entstehen. Jeder vertikale und senkrechte Haufen hat seine Bedeutung. Der Diagonale Haufen steht für eine Prophezeiung. Die Zukunft eines Mannes wird von der rechten senkrechten Seite gedeutet, die linke Seite zeigt die Zukunft der Frau. Alles was mit Finanzen, Besitz und Zuhause in Verbindung steht, wird mithilfe der mittleren senkrechten Seite gedeutet.












London Mysteries

Anita Salihović is an old lines witch, once a member of a Rroma clan in what is now Bosnia, who is somewhat older than she appears (she seems to be in her mid-twenties, but was born back in the 1760s); she is an example of a witch who abused her powers and became a succubus, reliant on soul-craft and soul consumption to sustain her—she's one of the most dangerous women in Britain, certainly more so than any human woman, but she doesn't want you to know that, and she doesn't particularly want to be, either. She works as a nurse in a coma ward, attempting to manage her need to feed on souls by only stealing the spiritual essence of those who are likely to never return. Although not as strongly tied to witches' magic as she once was, due to her transition into one of the succubi, she nevertheless knows a lot of their history from an intimate perspective, and is a good ally—one who strongly emphasizes the scant few rules all witches must follow. After all, no one knows better what the consequences can be.

Alias: Lamia, Lamija, The Lady of Dragons

                                            Profession: Nurse and midwife

                                            Species: Succubus/witch

                                            Played-By: Rebecca Herbst

history |

Probably the last truly powerful European witch of note, Anita was born Lamia in Ottoman-occupied Bosnia during the year 1762. She came from a Rroma traveller family and experienced enormous persecution, and contrary to stereotype, abilities like hers would not have been welcomed; she hid them for years. When she came into adulthood and married, she had two children, both of whom died of illnesses before reaching their third birthdays. Disillusioned with life and her husband, she abandoned him at the age of twenty, using her light skinned appearance to parley herself a new identity as a Bosniak woman. She met other witches, who recognized her powers and taught her how to use them. Employing both her magic and her social savvy, she quickly charmed many people with not inconsiderable power, and ruthlessly blackmailed heads of government whenever she saw fit—but she also helped them with her magic and influence. She became known as "the lady of dragons", for her sometimes-malicious use of an Ala which was under her control. When she realized she was a witch who could still use soulcraft to its complete extent, something that even by the late 18th century was virtually unheard of, she began to use it against her worst enemies, those she believed deserved it for their cruelty, particularly toward women. She became effectively immortal in the mid-1780s, and continued her reign for the next thirty years. When the Ottoman Empire collapsed, she moved her attentions to England and its assorted territories, even causing chaos during the first World War.




Nije važno šta se priča, već ko priča

U Bosni ali i cijelom regionu bilježimo u zadnje dvije decenije enormnu pojavu svakojakih iscjelitelja, vidovnjaka, astrologa, vračara, hodža i slično. Izrazito loša ekonomska situacija u cijeloj bivšoj državi i kult lakog života, utemeljen na zapadnoj televizijskog propagandi, kako se sa malo rada i truda može živjeti dobro glavni su uzročnici te pojave.

Ono što je karakteristično za ljude koji se pojavljuju i sebe deklarišu nekakvim duhovnim iscjeliteljima jeste da obično popljuju svačiji rad kako bi učinili što „duhovnijim“ ono čime se oni bave i tako privukli pažnju (čitaj profit), mada u tome ispadaju prilično glupi i zaostali jer ne poznaju osnove duhovnog rada i života koji striktno zabranjuje optuživanje, laganje, ogovaranje. A to je upravo ono što te osobe i rade, bez ikakvog dokaza ili poznavanja osobe o kojoj pričaju. Onaj ko sije svađu, mržnju i iskazuje svoj osobni  jal i zavist ne može nikom pomoći niti biti poštovan. Isto se odnosi na one osobe koje u svojim predviđanjima ili liječenju „otkrivaju“ ko je napravio magiju – time direktno izazivaju svađu i mržnju, ili čak počinjenje nekog krivičnog djela.

Hodže ili češće samozvane hodže koje nisu uspjele ništa drugo savladat osim ponavljanja molitve u rukji posebno su kivni na osobe koje izrađuju zapise i hamajlije jer ih oni ili ne umiju napisati ili im ne djeluju pošto i za takav rad čovjek mora imati baraku, Božji blagoslov, do kojeg se dolazi skromnošću, uzdržavanjem od kleveta, grijeha, alkohola.... Onda počinju priče kako su zapisi sačinjeni od kur'anskih ajeta i molitvi zapravo sihiri ukoliko ih čovjek nosi uza se ili otopi u vodi i pije?! Ukratko rečeno po njima je i sam Kur'an sihir. I tu odmah dolazimo do još jednog dokaza neznanja i nikakve upućenosti u duhovni rad i liječenje.

Još veće zlo i degradaciju duhovne nauke čine mediji. Svi časopisi i privatne televizije koje reklamiraju i promoviraju razne vidovnjake, gatare, hodže i vračare imaju jednu zajedničku osobinu, ako ne računamo beskrupuloznu želju za zaradom, a ona je da nikada ne prezentiraju niti jednu pritužbu onih koji su koristili usluge dotičnih.

Interesantno je za kraj spomenuti sveopći jal i zavist većine bosanskih iscjelitelja prema Mekiju Torabiju. Njegov jedini grijeh je bila ogromna, na našim prostorima nezapamćena popularnost, koju mu ovi „duhovni“ pojedinci nisu nikako mogli oprostiti. Kako jedan grijeh vuče drugi tako su na sva usta sa ljubomore prešli na klevete, napade, laganje i obmanjivanje tojest sve ono što su govorili za njega činili su oni. Time su pred običnim narodom izgubili svoj kredibilitet i pokazali svoje pravo lice, koje je svakako daleko od onog koje prezentiraju.


Čovjek koji je izazvao ljubomoru većine "vidovnjaka" i "iscjelitelja"



Sveta zemlja Bosna - Holy land Bosnia

Bosna i Hercegovina se može pohvaliti po mnogim svojim specifičnostima što je znatno razlikuje od okolnih država, posebno po svojoj religijskog kulturi i baštini. U njoj egzistiraju dva velika i poznata hodočasnička mjesta Ajvatovica i Međugorje gdje se slave islam i kršćanstvo, što Bosnu svakako čini svetom zemljom.

Ajvatovica je ustoličena kao znak sjećanja na Ajvaz-dedu, sufiju, janičara Mehmeda Fatiha II, koji je sa njegovom vojskom došao u Bosnu i donio islam, kada su brojne bogumilske porodice jednostavno prigrlile novu vjeru posebno u ovom dijelu Skopaljske doline. Po narodnom predanju, koje je toliko živo da se gotovo uopće ne ostavlja razloga za sumnju u njegovu vjerodostojnost, odnosno istinitost samog čina. Ajvaz-dedo je iz današnjeg Prusca (Akhisar) odlazio četrdeset dana na nekoliko kilometara udaljenu planinu i tu, na jednoj stijeni, poslije klanjanja sabaha molio se Allahu džellešanahu da omogući da voda iz obližnjeg vrela dođe do Prusca, kako se njegovi stanovnici ne bi patili žedni. A prepreka toj vodi bila je baš ta ogromna stijena koju ljudi u to doba nisu mogli ničim prokopati ili razdvojiti za prolaz. Četrdesetog dana, kada je poslije dove usnio, sanjao je dva ovna koji su se rogovima sudarili i od toga se probudio .

 A kada je pogledao oko sebe imao je šta vidjeti : ogromna stijena na kojoj je klanjao i molbe Allahu upućivao bila je raspolućena i razdvojena, kao nekom čudesnom pilom prepolovljena, tako da je voda mogla kroz taj otvor nesmetano poteći. Iako se o Ajvaz-dedi ne zna ništa drugo, a od materijalnih podataka postoji samo njegovo turbe, narod ovog kraja, ali i iz cijele Bosne i Hercegovine, prihvatio je ovu predaju kao istinu i kao simbol dobrog djela, ali i kao snagu vjere od koje i stijena puca i kroz nekoliko vjekova.


Pohod ka Ajvatovici tradicionalno se održava svake godine sedmog ponedjeljka po Jurjevu (Hidirlezu). Prije dvije godine, 2010.održana je 500-ta Ajvatovica po redu što najbolje potvrđuje dugu tradiciju hodočašća u Bosni. Prema pričanju Vezirke Sprečić, iz Tuzle, rođ.Alajbegović, iz Bugojna, postojala je i „ženska“ Ajvatovica. Naime, bio je običaj da žene, narednog ponedjeljka po održanoj redovnoj dovi, kojoj su prisustvovali samo muškarci, posjećuju Ajvaz-dedinu stijenu, gdje su učile Kur'an, poklanjale hatme i jasine za dušu Ajvaz-dedinu i ibadet činile, bez prisustva muškaraca.


Ajvaz Dedo

 Najpoznatije i najmasovnije dovište bosansko – hercegovačkih muslimana Ajvatovica i Ajvaz – dedo po kojem je i dobila ime našli su zasluženo mjesto u bošnjačkoj prozi i poeziji. Brigu Ajvaz – dede za opće stanje njegovih sugrađana i želju da im olakša život i dovede vodu u grad Prusac narodni genij je oslikao neobičnom legendom koja se stoljećima prenosila sa oca na sina do današnjih dana. Husein Čepalo, vjerni čuvar narodne tradicije Prusca, piše: „

 Ajvatovačka stijena udaljena je od Prusca 6 km. Nalazi se u prelijepom planinskom ambijentu ispod planine Šuljaga. Duga je 74, a široka 30 m. U drugoj polovini XV vijeka stanovnici Prusca snadbijevali su se vodom iz bunara i iz rijeke koja protiče ispod grada. To je mještanima stvaralo velike poteškoće, posebno za vrijeme ljeta kada bunari presuše. Želeći da olakša svojim sugrađanima, Ajvaz-dedo je tražio pogodan izvor iznad Prusca kako bi doveo vodu. Pronašao je dobar i jak izvor ispod planine Šuljage. Međutim, između vrela i Prusca ispriječila se ogromna stijena. Prema predanju to nije pokolebalo Ajvaz-dedu, već je on, uzdajući se u Allahovu svemoć, 40 jutara klanjao sabah na stijeni moleći Allaha da je rastavi. Četrdeseto jutro kada je klanjao sabah-namaz, počeo je slaviti Allaha, dž.š., i učeći zaspao. U snu je vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se raspukla. Kada se probudio vidio je da se stijena stvarno rastavila. Kroz klanac koji je tom prilikom nastao on je drvenim tomrucima proveo vodovod u Prusac.

 I drugi segment djelovanja Ajvaz – dede vezan za njegov uporni angažman na polji islamizacije lokalnog stanovništva nije ostao nezapamćen u narodu. Muvekit u svojoj povijesti Bosne bilježi: „

 Poslije osvojenja Bosne, u Bosnu je došla jedna osoba pohvalnih svojstava iz krajeva Anadolije, po imenu Uvejz-dede. Tom prilikom naselio se u kasabu Prusac, koja se ubrajala među veće kasabe. Godinama je ulagao veliki trud u vjerskom prosvjećivanju stanovništva spomenute kasabe i širenju islamskog obrazovanja, i tako bio uzrokom prelaska na islam stanovnika toga kraja. Sve kršćansko stanovništvo sela Vesela, u spomenutom kadiluku, primilo je islam zahvaljujući poticajnom djelovanju spomenutog učenjaka. I njihov svećenik po imenu Panča učio je pred navedenim i u jednoj godini uspio naučiti napamet časni Kur'an, pa su ga tamo postavili za muallima umektebu. On je Boga molio da njegovi potomci, s oca na sina, budu muslimani. Zaslugom spomenutog učenjaka, muslimansko stanovništvo navedene kasabe prilično se uvećalo, a i dalje se širi.



Prozne zabilješke o Ajvaz – dedi završit ćemo pričom o njegovom vodovodu od drvenih tomruka. Bosanski namjesnik Miralem – paša je početkom 1875. godine obnovio vodovod Ajvatovicu u gradu Pruscu. Bilo je 3560 tomrka koji su iznosili po 7 pedljeva, a svakih 10 tomruka bilo je povezano u jedno uže.

Godine 1828. Ajvaz – dedino turbe i vodovod obnovio je Ibrahim-beg Firdus iz Hlivna. Naime, Ibrahim – beg, koji nije imao muškog evlada, ugostio je jedne prilike nekog šejha. Kada se šejhu pojadio da nema muške djece, premda ima dvije žene, šejh mu je savjetovao da obnovi Ajvaz - dedino turbe i njegov vodovod. Dok je beg opravljao turbe i vodovod jedna žena mu se obliznila, bedevija oždrijebila i krava otelila. Sve muškim porođajem.


Predaje o Ajvaz dedi

Hajvaz-dede je živio u Pruscu u središnjoj Bosni bez ikakva imetka, no kao vrlo skroman i pobožan čovjek. Kako nije imao ni kuće ni kućišta, uze ga u svoj konak hadži-Nazif Ćišija, jedan od uglednika toga mjesta. Hajvaz-deda je tu provodio život u pobožnosti. Pored davanja savjeta onima koji su mu se obraćali, usput je i liječio ljude. Sve je to on uradio za Božji hator! Kad bi mu ponestalo trava od kojih je pravio mehleme i šerbete, on bi se sam uputio u šumu, poveo bi mazge h. Nazifove da u šumi nasiječe drva i da ih dotjera kući. Hadži- Nazif to od njega nije tražio, ali je on htio i s te strane da bude koristan. Međutim, h. Nazif se uputio na hadž. Pri polasku je naredio ženi i ukućanima da paze na Ajvaz-dedu. Oni su ga i pazili. Jednog jutra hadžinici se javi Ajvaz-deda sa zahtjevom da mu ispeče halvu da je ponese u šumu. Hadžinicu to ugodno iznenadi, jer tako što deda nikad nije zahtjevao. Ona se dade na posao. Pazila je da joj tirit ne zagori i kad je halva bila gotova, stavi je u savatli sahan s poklopcem i pospe je još i sitnim šećerom da bude primamljivija. Zamota sahan u čistu bošču i predade je Hajvaz-dedi. Uveče obje mazge natovarene do ušiju suhim drvima vratiše se kući, ali Hajvaz-dede s njima nije bilo. Domaćica se jako zabrinula. Cijelu noć nije imala mira i spokoja! Zato, u zoru uputi starijeg sina s dvojicom momaka u šumu da potraže Hajvaz-dedu. Oni se oko podne vratiše kući s kara-haberom, da su ga mrtvog kod nekog izvora u šumi našli. Vijest uzbudi Prusac. Ljudi jatimice pođoše u šumu da vide šta se to s Hajvaz-dedom dogodilo! Nađoše ga kod izvora koji iz pećinske pukotine izviraše. Kako kod njega ne nađoše sude u kojima je halvu odnio, pomisliše da je opljačkan i, vjerovatno, i ubijen. Tijelo temeljito pretražiše ne bi li otiske od udaraca našli. Ali, ne nađoše ništa sumnjivo. Po nahođenju ondašnje pruščanske uleme, trebalo ga je, kao šehita, zakopati ondje mu je tijelo nađeno, što uz uobičajene obrede i učiniše. To se zbilo na dan Arefata, na dan kada hodočasnici iz svih krajeva islamskog svijeta to sveto mjesto kraj Meke o Kurban-bajramu posjećuju. Ali kada se hadži- Nazif četrdeset dana iza smrti Hajvaz- dedine s dalekog puta vratio kući, u njegovim se seharama nađoše i sudi izgubljeni prilikom smrti Hajvaz-dedine. Hadži-Nazif je tvrdio da mu je te sude napunjene halvom na Arefatu uručio Hajvaz-dedo, rekavši: - Na domu su svi zdravo, a ovo ti je dar od njih! Iščeznuo je među hadžije i ja ga više nijesam vidio! (obznanjen) keramet Hajvaz-dedin. Pruščani su mu podigli i turbe i tekiju koje,uodređeno vrijeme,  posjećuje svijet iz cijele Bosne.



Novogodišnje laži

Da su astrolozi i vidovnjaci bili u pravu, se ukinuo euro, došlo bi do erupcije Vezuva, a OI u Londonu bile bi meta terorističkih napada. Samozvani proroci ove su godine u velikoj mjeri zakazali, proizlazi iz analize što je svake godine objavljuje Društvo za znanstveno istraživanje paraznanosti u Berlinu. Kanadska vidovnjakinja Nikki Pezaro tvrdila je kako će se 2012.pronaći Sveti gral.

Kako se bliži kraj godine tako dnevnu štampu počinju da preplavljuju svakojaka proročanstva o narednoj godini od kojih, kako nas uči iskustvo, nikada ne bude ništa. Jedan od vodećih novina u tom prelijevanju iz šupljeg u prazno jeste i srbijanski list Treće oko koji je cijelo izdanje posvetio predviđanjima „najboljih astrologa i vidovnjaka“. Ono što odmah upada u oči jeste da su sva proročanstva tako nahvaljenih stručnjaka ne podudaraju i znatno razlikuju jedno od drugog što nameće jasno pitanje – ako su takvi stručnjaci i vidovnjaci zašto ne vide isto?!

Da ironija bude veća opet susrećemo sada već tradicionalno guzoljublje vladajućoj političkoj eliti, koje je započelo još u vrijeme ratnog zločinca Slobodana Miloševića, kako bi se narod i dalje zaglupljivao i vodio kroz maglu. Tu se posebno misli na Kosovo. Iako cio svijet zna da je Kosovo odavno nezavisna država i da nema nikakvih preinaka tog američko-europskog plana „astrolozi“ i „vidovnjaci“ već ko zna koju godinu za redom proriču povratak „pokrajine“, ili bar otcjepljenje sjevernog dijela. Naravno, takva „proročanstva“ idu jedino u korist političkog vrha kako bi se manipuliralo sa narodom i istovremeno skretala pažnja sa mnogo važniji problema poput skoro mrtve ekonomije, enormnog broja nezaposleni, kriminala, korupcije, izgubljene generacije, itd.

Da sve još bude komičnije „astrolozi“ i dalje vide crno bijele slike filma iz dvadesetog stoljeća kada su vladali SSSR i Amerika, jedino što su sada tom dvojcu dodali i Kinu. No, kada posmatramo realne činjenice Rusija je odavno postala nevažni igrač koji pokušava bar dio svog utjecaja vratiti kroz Kinu – najprogresivniju zemlju koja je jedina ozbiljan pretendant za svjetsko prijestolje moći.

Za većinu "astroloških analiza" ti samozvani astrolozi nisu koristili nikakve astrološke mape već su samo proguglali po netu sajtove tipa gdje su pokupili hrpu informacija o svjetskim geopolitičkim zbivanjima, malo ih preoblikovali i začinili izrazima "kako će u znaku Ovna biti Sunce" i bla bla.

Svake godine „astrolozi i vidovnjaci“ najavljuju sukobe na Bliskom istoku, jer se oni tamo i dešavaju već decenijama, što i ruku na srce i nije neko proročanstvo, sa tim da se u zadnjih nekoliko godina spominje i Iran pošto svi mi koji gledamo vijesti znamo što se tamo otprilike dešava. No iako se već nekoliko godina od strane tih isti „proroka“ najavljivao napad na Iran do njega još nikad nije došlo. Ali vrijedi se nadati. Isto tako uvijek se spomenu i Arapi, Islam, osvajanje Europe, propast svijeta, itd. No, čemu se čuditi - kada nas već lažu svi neka nas lažu i "astrolozi" i "vidovnjaci", i oni moraju od nečeg da žive. SRETNA NOVA 2013!!!


Uvijek po istom sistemu

Danas ne treba biti „astrolog“ da bi se prorekla naredna ili neka druga godina, svi znamo da je kriza, recesija, da ne ide na bolje već samo na gore, da je narod sve bolesniji, siromašniji ali i gluplji. Bit će protesta, demonstracija, smjena vlasti, korupcije, mita, ubojstava....sve je to očito i nema tu ničega proročkog. Ali tu i tamo se „astrolozi“ potrude da malo osvježe svoja „viđenja“ pa najave recimo kontakt sa vanzemaljcima, izum nekog lijeka ili nešto drugo, gdje su uvijek Rusi i Ameri najglavniji likovi, no ne zaborave  u tim „proricanjima“ ni spomenuti kako će neko iz naroda kojem pripada taj "astrolog/vidovnjak" odjednom postati slavan, uspješan i moćan. Onako, da se malo zasladi laž na kraju da bude lakša za progutati. I onda prođe godina, ne desi se ništa, dođe nova, zaborave se lažna proročanstva i objavljuju nova.




Lampir according to Bosnian belief is a dead man, who was possessed by an evil spirit (Jinn) 7 or 40 days after his death, who in turn resurrected him in order to exit his burial place and terrorise the members of his family and various places and drink blood. He is described as a man without bones, inflated like a paunch, full of blood, ragged and hairy, with big eyes and nails; dressed in the clothes he was buried in or wearing a white cloth over his naked body.

Image and video hosting by TinyPic


In Bosnian Posavina ethnological data reveal that people believed that the lampir had eyes of a goat or a goat which he used to hide once he came into contact with humans since they gave him away. Besides the form of a human he can also have various animal forms such as a cat, dog, pig, ox, horse, mouse, bat, etc. He exits the grave though a small hole since he has the ability to elongate himself, but once he gets out he becomes large and grotesque and he makes sounds by shouting in various voices. He appears always after midnight and walks around the graves and its immediate vicinity.

When a lampir goes around a house he is followed by the noise of ten sieves, sieving the ground. He often brings some dirt from his grave and offers to some inhabitants to smell it and then sneeze. If someone says "healthy" to that person than he won't turn into a vampire; if not then he will turn into one. There are a lot of documented stories about the lampir's nightly visits, this is one of them: around Prijedor there is a Muslim graveyard. Next to it there is a Christian house. When a religious student stopped by, the housewife told him the following: "For a couple of nights we have been disturbed by a vampire. In the late night hour he throws stones at the house so forcefully that the boards on the roof started to break. Two nights ago I went out to see who is throwing rocks at our house - but as soon as I stepped out there was an eerie silence and I didn't see anyone. And as soon as I went back into the house it started again. This continued until dawn. Then I visited the graveyard, looked at all the graves, and I spotted a hole in one of the graves. I placed a large stone onto it but it was in vain, because the vampire threw stones again last night."

The standard assumption that garlic and hawthorn are a sure defence mechanism against a vampire are not true in Bosnia which can be ascertained through the following story: "A woman by the name of Aćima died in a village called Stupari, and the people started to talk that Aćima started to return to her house after midnight. The inhabitants and her husband testified to this claim, then the villagers gathered around and dug up her grave and saw her peaking at them through one eye, then they put a hawthorn stake through her. The next night a member of Aćima's household got sick, that member claimed that Aćima came back again walked around the house not saying anything, and that she took three pieces of garlic with her before she left. The family and their neighbours dug up her grave again and they found her lying on her side and the three pieces of garlic were placed around her. They made a big fie around her and once they burned her they closed the grave again. Since then the lampir Aćima was never heard from again.

One of the more interesting beliefs of how one becomes a vampire was recorded in Vlasenica - that is if someone walks over a yarn. This happened to an ethnologist: "Two girls who were weaving a yarn asked me to go over a yarn once I stepped over it. I didn't want to but they were persistent because if I didn't a great evil would befall me. When I asked what could happen they answered that I should step over it again and that they would tell me. Once I did what they asked, they said that if I didn't step over it again that I would become a vampire once I died and if they were alive when that happened he would seek them out and kill them."


According to the claims of the author of the insert of the show "Galileo Mystery", in 1731 in a place Međeđa near Višegrad the earliest place of vampirism was recorded. It all began with a sudden death of 14 people. Since the deaths were not preceded by an illness the locals ascribed the deaths to vampirism. Allegedly in order to be certain of their claims, they dug up the graves a few days later and in them they found the bodies untouched! The insert didn't offer any concrete details which would substantiate this story from Međeđa, but the written documents about vampires from the time of Austro-Hungarian rule were shown which can now be found in the city archives of Vienna.

The German psychologist Sibel Balta researched these documents, she researched the mysteries connected to vampires for years. She explained that the documents refer to the Serbian village Kišeljevo and the Bosnian village Međeđa, in the 18th century a lot of unresolved murder mysteries occurred there. According to the available scriptures, Austro-Hungarian physicians paid more attention to the cases in Kišeljevo because of the king's decree, and because of the insistence of the villagers they dug up graves which were believed to hold vampires.

Balta further claims that the documents held incredible details. They say that the physicians exhumed the bodies which seemed untouched and unharmed. According to their report the skin of the bodies was pinkish in colour and in their mouths they found traces of blood. The physicians documented that the bodies seemed as if alive after death. Considering the fact that doctors of that time didn't have the means to explain what they saw, they came to the same conclusion as the locals that the deceased were the victims of vampires. They even approved the ritual of putting a hawthorn stake through their hearts, which was at that time considered as an effective cure against vampires.

However, Dr. Balta claims after researching vampires herself, today almost 300 years after Međeđa and Kišeljevo that the story of vampires hides a serial killer. To uncover clues and substantiate her claims Balta announced a visit to Bosnia.


Prof. Naom Chomsky "IT IS NOT WAR; IT IS MURDER!"

                               Prof. Naom Chomsky "IT IS NOT WAR; IT IS MURDER!"

(WASHINGTON DC) - The following statement by Noam Chomsky indicates a different stand toward Israeli aggression than Prof. Chomsky has revealed in the past: "The incursion and bombardment of Gaza is not about destroying Hamas. It is not about stopping rocket fire into Israel, it is not about achieving peace.

Chomsky Statement on Israel's War on Gaza

It is not a war, it is murder.

Prof. Noam Chomsky

November 17, 2012

(WASHINGTON DC) - The following statement by Noam Chomsky indicates a different stand toward Israeli aggression than Prof. Chomsky has revealed in the past:

"The incursion and bombardment of Gaza is not about destroying Hamas. It is not about stopping rocket fire into Israel, it is not about achieving peace.

The Israeli decision to rain death and destruction on Gaza, to use lethal weapons of the modern battlefield on a largely defenseless civilian population, is the final phase in a decades-long campaign to ethnically-cleanse Palestinians.

Israel uses sophisticated attack jets and naval vessels to bomb densely-crowded refugee camps, schools, apartment blocks, mosques, and slums to attack a population that has no air force, no air defense, no navy, no heavy weapons, no artillery units, no mechanized armor, no command in control, no army… and calls it a war. It is not a war, it is murder.

“When Israelis in the occupied territories now claim that they have to defend themselves, they are defending themselves in the sense that any military occupier has to defend itself against the population they are crushing. You can't defend yourself when you're militarily occupying someone else's land. That's not defense. Call it what you like, it's not defense.”


Stop the Silence!!! Stop the Genocide Now


Čudne moći šuvani

Javna je tajna kako ciganska magija, pored arapske i vudua, spada u najmoćnije oblike mađijske prakse, kako na našim prostorima, tako i u svijetu.  Romi su vjerovatno najviše i zaslužni za općeprihvaćeno vjerovanje u magiju jer svugdje kamo su išli širili su vjerovanje u moć gatanja i čarolije, o njima je obični narod počeo ispredati tajanstvene priče i predanja koja su samo pripomogla stjecanju čarobnog statusa.


                                                Šuvani - "čuvarica tajnog znanja"


Do inicijacije u svijet magije i gatanja dolazi nadnaravnom akcijom, obično onda kada neko od romskih božanstava ili duhova odabere pojedinu ženu ili djevojku za buduću šuvani. To se događa u toku noći, u snu, kada joj se izvjesno božanstvo javi i saopći svoju volju kojoj se buduća vračara mora povinuti. Tada je duh obdari znanjem o misterioznim moćima prirode i riječi te uputi kako će koristiti poklonjeno znanje. Svojim suplemenicima šuvani magijske i divinatorske usluge pružat će besplatno dok će ostalima naplatiti.

Jedna od najčešćih ljubavnih čarolija kod mađarskih Roma je ova; potrebno je željenoj osobi  tajno odrezati pramen kose u periodu dok Mjesec raste. Potom se kosa sveže u čvor sa crvenom svilenom vrpcom. I zatim još jedan čvor. Dok se to radi zamisli se kako se sa željenom osobom ostvarila ljubavna sreća. Dok se vežu čvorovi govori se:

Kaj o kam, avriavel

Kia mange lele bešel

Kai o kam teli avel

Kia lelakri me bešav!

Čvorovi se pospreme u medaljon koji se nosi blizu srca.

Prema Charlesu Lelandu („Ciganska magija“, 1891) u Tirolu mnoge čerge vjeruje da konjske grive zapetlja u čvorove demon po imenu Šagreni te da ne treba odriješiti čvorove dok se ne kaže „Čin tu džid, čin ada bala džiden“. U magiji čvorova nalazi se cio ljudski život, njegova ljubavna, zdravstvena ili egzistencijalna sudbina. Cigani vjeruju i da šuvani može vezati u čvor nečiju sreću ili nesreću.

Magija kose i vezanja čvorova su neodvojive u romskim čarobnim vjerovanjima. Ciganke posebno vjeruju ako se dvije vlasi od ljubavnika vežu u čvor on nikada neće moži zaboraviti svoju partnericu. Ako bi žena uspjela pažljivo odrezati svome mužu pramen kose dok on spava onda će on nju voljeti cio život, ukoliko taj pramen nosi u svom medaljonu. Međutim, ukoliko se muž probudi u tom nezgodnom trenu ili je neko vidi dok to radi, onda nikada neće uspjeti sačuvati muževu ljubav.

Ukoliko žena poželi da okonča svoju romansu sa ljubavnikom ona mu ona mu odreže pramen kose i spali ga u vatri za vrijeme Mlađaka.  Do sljedećg Mladog mjeseca njihova veza će biti završena.


Gatara bacala crnu magiju na oštećenu i novinara



U veoma komičnom ozračju jučer je nastavljeno suđenje na Općinskom sudu u Sarajevu Maksumi Salihagić iz Fojnice, koja je optužena za nadriljekarstvo te prevaru koju je počinila na štetu Mubere Mekić


gatara sud

Foto: Gatara Maksuma Salihagić

S obzirom na to da je oštećena Mubera na prošlom pretresu imala zaista mučno i potresno svjedočenje, Fuad Čolpa, branilac optužene, tek ju je jučer unakrsno ispitao.

Ispitivanje oštećene

Čolpa je, između ostalog, Muberu pitao je li ona bila sama kada je davala novac Maksumi.

- Moja sestra je sve čula, jer je bila u hodniku, a vrata su bila otvorena. Kasnije sam joj kazala da sam novac dala Maksumi - odgovorila je Mubera.

Branilac je, također, pitao svjedokinju je li ona u svađi sa svojom sestrom, što je Muberu veoma naljutilo. Ona je na to kazala da je nju sa sestrom posvađala Maksuma te da je sa sestrom uvijek bila u veoma dobrim odnosima.

Maksuma je sve vrijeme suđenja gledala pravo u Muberu, šapućući, vjerovatno, molitve, uzdišući i pušući u nju, pokušavajući je zbuniti. Bilo je i povremenih odmahivanja rukom, gledanja svjedokinji u oči, želeći da je prepadne crnom magijom, ali se oštećena poprilično dobro držala tokom unakrsnog ispitivanja.

U jednom trenutku iz poveće najlonske kese koju je na Sud donio Muberin suprug Salih svjetlost dana ugledali su materijalni dokazi kojim porodica Mekić želi dokazati da je Maksuma manipulirala Muberom i iskorištavala je. Na stolu tužioca Senada Kreštalice pojavili su se razni zapisi, "bočice s vitaminima" koje je Muberi davala Maksuma te drugi predmeti. Ove dokaze tužilac će uložiti na sljedećem pretresu, kada će svoj nalaz i mišljenje dati neuropsihijatar Abdulah Kučukalić.

Mubera je na Sudu kazala da se Maksumi trebaju oduzeti djeca, jer je jedne prilike tokom boravka u njenoj kući u Fojnici optužena mokrim peškirom istukla svoju kćerku.

- Jednom sam bez kucanja ušla u sobu njene kćerke koju sam zatekla kako pravi zapise koji su bili isti kao Maksumini - kazala je Mubera.

Upiranje prstom

On što je bilo možda i najinteresantnije vezano za suđenje dogodilo se na kraju, kada je gatara ispred sudnice prišla našem novinaru, pogledala ga pravo u oči te nekoliko sekundi upirala prstom u njega izgovarajući, vjerovatno, jednu od svojih bajalica.

Osim što je ova scena bila veoma smiješna, mora se priznati da je Maksuma odabrala zaista originalan način da vrši pritisak na medije, što predstavlja do sada nezabilježen način u novinarskoj praksi da se crnom magijom spriječi izvještavanje.

Navodi iz optužnice

Podsjećamo, prema navodima iz optužnice, Maksuma se tereti da je od oktobra do 14. decembra 2010. godine iskoristila teško psihičko stanje žrtve od koje je stekla materijalnu korist. Optužena je u svojoj kući u Željezničkoj ulici na broju 19 na Ilidži, koristeći Muberin duševni poremećaj, utjecala na nju da napusti dom te da boravi kod nje da bi je neovlašteno liječila vjerskim zapisima, "vitaminima", dajući joj upute o pisanju snova te postupanju sa stvarima s kojima dolazi u dodir. Ona je nagovorila Muberu da joj donese ušteđevinu u iznosu od 70.000 maraka, zlatni nakit, dokumente te ključeve od vozila.

Gatara je pri prvom susretu stekla povjerenje žrtve rekavši joj da ima posebne moći te da je od njenih zapisa ćelavom čovjeku izrasla kosa i da je u Njemačkoj oživjela umrlog.


Sudbina zapisana na tabanu

Najbolji dokaz da na svakog nesretnika dođe više nego nekoliko onih koji tuđu nesreću znaju unovčiti jesu vidovnjaci, proroci i gatare. Oni su tu da bi nam rekli šta nas čeka sutra, za godinu ili za dvadeset ljeta, ko nas voli, ko nas ne voli, kad ćemo se udati, oženiti, dobiti dijete, zaposliti se, a u posljednje vrijeme i biti deložirani. Vidovnjaci su bili dio propagandne mašinerije Hitlera i Miloševića, broj im raste proporcionalno općenarodnoj bijedi, a postoje otkako je svijeta i vijeka. Od njihove laži veća je samo naša potreba da im povjerujemo

 Priča kaže da je 50 godine prije Krista, Krez, kralj Lidije, žrtvovao 300 ovaca, dao da se načini 117 cigala od zlata i srebra, pa sve to zajedno sa dragim kamenjem, zlatnim statuama i posudama poslao u Delfe sa pitanjem proročici Pitiji da li da napadne Perzijance. Stigao je odgovor kako će tokom rata Krez uništiti jedno veliko carstvo. Ohrabren, Krez je napao Perziju, da bi uskoro bio poražen, a perzijska vojska umarširala je u Lidiju i zarobila ga. Nekoliko dana pred smaknuće, nesretni kralj poslao je željezne okove Pitiji sa pitanjem koje bi se moglo parafrazirati rečenicom: "Što me, ba, slaga?" Odgovor je bio da je proročanstvo bilo tačno, odnosno da je tokom rata Krez zaista uništio jedno veliko carstvo - svoje. Jazuk troška.

Ljude koji posjećuju savremene Pitije ne zanima hoće li šta pokoriti. Problemi sa kojima se kod Bosanaca dolazi na bacanje graha, karata ili okretanje šolje, što su najuvreženije metode ovdašnjih gatara, danas se kreću u rasponu od upisa na fakultet, preko sklapanja braka i deložacije. Ovakve usluge ne naplaćuju se zlatom, već njemačkim markama (do uvođenja eura, valjda) i koštaju u prosjeku od 10 do 20 DEM. A saznati čovjek može svašta.

Najviše je nesretnih ljubavi, pokoji ženski šer, naka plava, starija, što "te dobro mrzi", i jedan crnomanjast, "što te begeniše". Novca nema niotkuda, ali ću se zato, kaže Samira - gatara, skoro udati. Pa, hajd', dobro i jest'. Ne znam samo šta će mi muž na to reći.

Samira otvori ujutro oko devet i radi do pet "dok mi čo'jek ne dođe iz preduzeća". Dnevno primi i do desetak klijenata svih doba, nacija i uzrasta, željnih da saznaju šta ih čeka u budućnosti. Većina ih dolazi krišom, a "bude i poznatih". Proricanje se vrši nakon popijene kafe (bez šećera), a ako ko hoće, mogu se baciti i karte i grah sa dvanaest bijelih i jednim crnim zrnom. Zanat je naučila još u djetinjstvu, od rahmetli nene, i on danas predstavlja značajan doprinos kućnom budžetu. "Ja ružno ne govorim. Kad šta vidim, odmah prekidam. Ne valja se svijet još sekirat na današnjem vaktu", kaže.

Žena koja govori brzinom kojom vozi Michael Schumacher u deset minuta kadra je ispričati sve moguće verzije prošlosti, prilagoditi otiske šolje sadašnjosti i iz crnih obrisa krupnije mljevenog toza pročitati budućnost, i to sve tako da se dvije minute nakon izlaska iz ordinacije ne sjećam ni jedne jedine rečenice. Osim one da se udajem.

Od samog čuda veća je samo naša potreba da u njega povjerujemo, kaže Ivo Andrić. To je najbolja potvrda teze da na jednog lakovjernog dođe bar troje onih koji znaju kako to unovčiti. Najpoznatiji svjetski vidovnjak svakako je čovjek na čijem je grobu stajalo: "Ovdje počivaju kosti Michela Nostradamusa, jedinog od svih smrtnika koji se smatrao vrijednim da bi svojim perom pod uticajem zvijezda mogao bilježiti buduća dešavanja cijeloga svijeta. Živio je 62 godine, šest mjeseci i sedamnaest dana. Umro je u Salonu godine 1566. Neka niko ne uznemirava njegove kosti. Anne Posart Gemelle želi svome mužu istinsku sreću."

Svoja prva proročanstva Nostradamus je objavio 1550. Zapisana u dvosmislenim katrenima, prodata su kao halva, predviđajući budućnost za narednu godinu. Ohrabren uspjehom, Nostradamus je od tada pa sve do svoje smrti objavljivao po jednu knjižicu. Posljednje tri knjige štampane su 1558, ali je Nostradamus odlučio kako ih neće distribuirati. Centurije su danas među rijetkim knjigama koje se, već 400 godina, konstantno štampaju svake godine u nekoliko miliona primjeraka. Čovjek koji je, navodno, predvidio sve svjetske ratove, pojavu Napoleona, Hitlera, atomsku bombu, pa i vlastitu smrt, za prošlu godinu najavljivao je iz groba smak svijeta. Juli mjesec, kada je trebalo da nestanemo, prošao je kao jedan od rijetkih mjeseci kada nam se nije desilo ama baš ništa i tako poljuljao sve one koji su možda vjerovali u stihovana proročanstva. Ko radi, taj i griješi.

Najpoznatiji srpski proroci Tarabići, osamljenik Miloš i sinovac mu Mitar, obojica nepismeni, živjeli su u Kremljima u 19. vijeku. Njihovo najspominjanije proročanstvo tokom rata u Bosni bilo je ono kako će Srba na kraju ostati toliko da će svi stati pod jednu šljivu. Dok je Miloš do svojih vizija dolazio na neobjašnjiv način, Mitar je budućnost saznavao od stričevih kasnonoćnih ukazanja. U suštini se ni jedan ni drugi nisu baš proslavili.

Njihove prognoze za razdoblje nakon Prvog svjetskog rata su optimistične da optimističnije ne mogu biti. U svim izdanjima knjige Kremansko proročanstvo do 1991. moglo se pročitati da će "vrijeme mira i izobilja trajati dugo. Rodiće se mnogo koljena koja će živjeti i umrijeti u miru, a da za rat budu doznavali samo preko mudrijeh knjiga, riječi i raznijeh prikaza. Naša carevina (Srbija op.a.) će ojačati i gdje se god bude čulo ime naše svi će nas cijeniti i voljeti." Zanimljivo je da je nakon početka rata u Hrvatskoj ovo proročanstvo zajedno sa cijelim poglavljem Šta nas čeka naglo nestalo iz narednih izdanja knjige.

Dok su Tarabići svima predvidjeli mir i blagostanje, savremeni proroci iz Srbije nisu imali milosti. Da se ostvario samo djelić onoga što su u razdoblju 1992-2000. predvidjeli Amerikancima, Nijemcima, Englezima ili Francuzima, bio bi to najveći pomor stanovništva ikada viđen na planeti. U crnjacima je prednjačila bivša glumica i nekadašnja Miss Jugoslavije, astrolog i proročica Milja Vujanović, koja je vodila samo jednu od 150 emisija proročanskog karaktera na programima radija i televizije u Srbiji. Zajednička stvar svima njima je bespogovorna podrška vladajućem režimu, kojem se proricao dug vijek trajanja. Deda Miloje, prorok iz Pomoravlja, tako kaže: "Nemoj da narod pogrešno s'vati, al' jedini koj' vredi od ovi' što su na vlas' i od ovi' što 'oće da otmu vlas' je Milošević. On je jedini u stanju da se nosi sa đavola. On nikako ne sme da padne. Ako ga smene, sa Srbiju je gotovo."

Cijena proricanja sudbine se u jednom trenutku u Srbiji popela i na 500 DM, što je iznosilo pet mjesečnih plata, dok je samoproklamovana kraljica (kralj) svih srbijanskih proroka i transvestit Kleo Patra, kako joj/njemu zvanično stoji u pasošu, naplaćivala i duplo. Tridesetšestogodišnjak koji za sebe tvrdi da je u prošlom životu bio egipatska kraljica najčešće o sebi govori u trećem licu. Zvanična savjetnica kuće Milošević je za novine izjavila kako svakodnevno kontaktira sa Mirom i Slobom, koji ne naprave nijedan potez a da se prethodno ne konsultuju s njom. Za sada se ne zna da li će i stokilašica koja reklamira (uspješno?!) Kleo tablete za mršavljenje, radi ovakve izjave biti pozvana u Haag.

Naravno da Miloševićev režim nije jedini koji je u svojoj kampanji tražio usluge okultista. Još je Joseph Goebels u svom dnevniku 1942. zapisao kako je "neophodno inkorporirati okultno u našu propagandu. Moramo izvršiti pritisak na sve okultiste da dođu u našu službu". Nažalost, bošnjačkom režimu je ovakva stvar izričiti haram, jer se, po hadisu, odlazak kod gatara i vjerovanje u njih smatra nijekanjem Muhammeda a.s.

Na osuđeničkoj klupi islama je i horoskop. Proricanje sudbine iz položaja zvijezda je cijela nauka koja se po dnevnim i ostalim novinama svodi na svojevrstan zvjezdani barometar. Da li se iko ikada zapitao kako je moguće da svi, ali baš svi oni koji su rođeni u zodijačkom znaku Bika, na određeni dan budu "sretni i zadovoljni". Majku mu, od milijarde i kusur stanovnika, koliko nas ima na Zemlji, bar jedan rođen u periodu april - maj mora taj dan slomiti nogu. Interes za horoskop ide dotle da holivudske zvijezde imaju svoje privatne astrologe koji im planiraju svaki potez. I, treba li i reći, jako dobro od toga žive.

U doba kada je nepismen svako onaj ko ne zna raditi na računaru, internet, naravno, nudi instant proricanja. Na siteu koji se inspirativno zove Space magic, nudi se on-line proricanje iz kristalne kugle. Međutim, ne može svako pitati čarobnu kristalnu kuglu i dobiti odgovor. Ovo proricanje rezervisano je isključivo za one "čiste u srcu". Uputstvo dalje kaže da se kursor skloni sa kugle, udahne duboko, koncentriše, smiri, razmisli, usmjeri energija na željeno pitanje, te tek nakon jedne minute potpune čistote srca pređe strelicom preko centra magičnog kristala. Kugla odgovara sa da, ne, naravno, nikako, smiješi se sreća, vidim nesreću, a najzanimljiviji odgovor je ne mogu odgovoriti na to pitanje. Sve ove odgovore saznat ćete ako bez prethodne pripreme nekoliko puta zarolate miša.

Na istom siteu se pored besplatnog ubijanja vremena nudi i kabbala čitanje preko e-maila ili telefona. Cijene se kreću od 35 do 125 dolara, a čitanje traje od 25 do 75 minuta razgovora, koji se plaća odvojeno. Drevna vještina kabbala čitanja kombinuje se sa bacanjem karata, kolor analizom, šta god to bilo, i čitanjem iz dlana. Posljednja metoda je i kod nas bila jako popularna, pogotovo pred sami rat, kada se na nekom od tv nedjeljnih popodneva poštom slao otisak koji bi onda bio čitan pred cijelim jugoslavenskim auditorijem. Za dodatnu analizu čitalica je predlagala da se uz otisak oba dlana pošalje i otisak stopala. I tamo, k'o biva, piše budućnost.

Pored profesionalnih postoje i laička predskazanja odomaćena u narodu. Tako nikako ne valja vidjeti dva lešinara kako lete zajedno jer to znači da će umrijeti neko koga poznajete i to za dva dana. Ovo teško da se može desiti stanovnicima bar Sarajeva, koji lešinare, i to još dva komada, danas ne mogu vidjeti ni u zoološkom vrtu. Magarac koji se valja po prašini predskazuje lijepo vrijeme, dok žaba krastača znači kišu. Sresti luđaka na putu predstavlja sreću. Ovo bi značilo da je svaki drugi čovjek u Bosni sretan, jer je svaki prvi lud. Međutim, ako luđak pjeva, onda nije dobro nikako. Sreća je i ako pocijepate odijelo, prospete štagod po sebi, nađete potkovicu, zgazite smeće. Dobro je ugaziti i u govno, a ako se okliznete na koru od narandže ili limuna, predstoji vam flert. Ubod pčele, kaže narod, a narodu je vjerovati, predskazuje navalu strasti. Jedno se ne kaže čije - pčeline ili vaše.

Otkako hodamo zemljom, želimo znati samo jedno: šta li će dalje biti. Ludilo ide i dotle da se nakon ukidanja serije Sunset Beach na TV BiH od gatara tražilo čak i to da kažu kako se završava serija. Činjenica je da, ako hoćete matematički, broj proroka raste proporcionalno smanjivanju standarda. Njihovo je da nas uvjere kako će za "sedam sati, dana ili godina" ipak biti bolje. A na nama je da im povjerujemo.

A mene još uvijek niko nije pitao da se udam za njega.

Prevara na rate
Nakon što su obišle sve državne institucije, zvaničnike međunarodne zajednice, lokalne moćnike i beskrajno mnogo sati provele sa panoima u rukama ispred dobro utvrđenih zgrada, ženama Srebrenice su odgovor na jedino pitanje koje ih zanima - ima li iko od naših živ, ponudili vidovnjaci. Po cijeni od 50 DM. S.S. iz Srebrenice priča o susretu sa ženom koja joj je obećala pronaći sina
"Mi smo na kraju zbog naše muke morali obić sve te proroke, gatare i vračare. Hajd idi ovdin, podaj deset maraka, ondi dvajest i tako. Ja sam išla i Semizi i Anđeliki, sve zbog onog sina što mi je nesto, ali mi one nisu rekle ništa. Kažu, ne zna se, a ti nemoj gubiti nade. Išla sam i kod Duvančića, on gleda na sliku, koji mi je rekao da nije sigurno, da ne može da ga vidi, da ko malo negdje prozire, ali mi nije ništa naplatio. Najviše me je potresla jedna koju sam uhvatila u šahu, Fikreta Pohara. Uveče nisam mogla da spavam i u dva sata ja nju slušam preko radija. Sve je zovu iz Tuzle, iz Sarajeva, i ona njima govori kad će doć i kaže da ponesu sliku. Prvo ogleda na sliku, onda na grah i u karte, i ima neke kamenčiće. Ja sam skočila i uzela olovku i čekala do kraja emisije da ona kaže svoju adresu. Upišem ja njen broj i sutradan sam čitav dan stajala kod telefona da je dobijem, i dobijem je jedva. Pitam može li me primiti, a ona kaže da može za jedno tri dana jer ima veliki broj mušterija. Pitam je pošto je, a ona mene pita za šta ja to ogledam. Ja joj kažem kako imam nestalih, a ona meni - a ti si iz Srebrenice. Jesam, ja kažem. Kaže ona: pedeset maraka, a ako ne moreš platiti, naredit ćemo se pa u ratama. Ja sam mislila, ha je pedest, to ona nešto stvarno umije. Dolazim ja u nje, u Hrasnicu, a u nje, ko dva portira, snaha i sin primaju na hodniku i javljaju se na telefon, zakazuju. Dadem ja njoj prvo sliku od ovog sina koji mi je osto. Ona uze, pa pogleda u mene, a ja ono tužno lice napravila. Kaže ona meni: 'Ko da ima neke zrake njegove, zvijezde, ali, Boga mi, gasi se. Možda ga uskoro i nestane. Da ti pravo kažem, nije živ. A žena mu krenula drugim putem, puno te sekira. Hoće da se uda. Ovo im se dijete pati'. A ja se samo uzvrćela. E, onda joj poturim sliku ovog drugog sina, što ga nema, a on na slici ono veseo. A rekla sam joj da jednog nemam. Pita ona mene đe mi je taj sin. Kažem ja njoj kako mene sekira poso. Te ti ona meni kako će on imat poso, da će ga dobiti za pet dana. Te ja skočim i pitam: Kolko ti oćeš para? Ona će ti meni da ja čekam da mi gleda u grah i u karte. Ma, reko, ne interesuju mene ni tvoje karte, ni tvoj grah, ni ništa. Taj sin što kažeš kako mu nema zvijezde, osto je za ručkom, a taj što će se zaposlit, njega mi nema. Ona za mnom ide i govori: niko za ovo da nije znao. A ja ti njoj: sikter! Ja više nikad nisam nigdje išla niti me nije ništa ni interesovalo. Pogotovo nakon izjave onog Krstića, vidim da niko naš živ nije. A ti što ogledaju, kradu mene radi moje muke."


Bosnian prophecy 1

The collapse of capitalism, recession, headless wars in the Middle East, rise of China, Europe weakening, are only some of the signs of the coming of a new age in which the domination of western states ends and new world leaders emerge.


China- rulers of the world

According to the prophecies of the 20th century in Bosnia and Herzegovina, the Bosnian people claimed that the "yellow ants" (Chinese) will rule in the 21st century. According to that prophecy in the 20th century the white race (white ants) was supposed to rule, which was reflected in the rule of USSR and USA. As we know USSR vanished begining 90's of the previous century. Judging by the claims of the elderly Bosniaks the time of American domination is at its end, and it is clearly shown in the last turbulent decade in which the USA led by two disastrous presidents, Bush and Obama, made a lot of bad judgments and actions, whose repercussions are being felt now.




Iran- military power


The USA, in the last 10 years, created an ideal environment that promoted Iran into a single military and nuclear power in the Middle East. Attacking Iraq, the USA weakened Iran's greatest adversary. Today Iraq is a country doomed to internal division and military and economic powerlessness. Attacking Afghanistan, a traditional ally of Iran, made things even worse and convinced the Afghan people that Taliban's are the best solution that they have at their disposal. The Taliban are objectively the only victors in this war. Current attempts of the USA and Europe to create a similar scenario in Syria weren't fruitful. With such an attempt the USA made another bad move and created an adversary from a former ally that will certainly seek to ally itself with Iran. All in all they created an ideal environment for the creation of a powerful Shia union that will return Iran on the throne of military power. A similar thing is happening with Egypt. With that, we come to the Islamic prophecy of Israel's final destruction whose end was announced. "Israel will exist for 70 years and then it will be destroyed by Allah's will", claims the old prophecy. With that the Middle East would be finally free of the culprit that created all the unrest in that part of the world.


USA politic:Pay and kill


As is known the USA is a country that functions on the principle of its own self interest. The country that has enough money to pay for their protection and propaganda like Israel and Saudi Arabia will be spared of their 'democratic' judgment. Even though Israel has been committing horrible crimes against Palestine for over 40 years, destroying their houses and enlarging its territory, the "Democratic USA" has been blind to this fact because of all the money that the Jews are making for them. Every word that the American president utters in Israel's defence is well paid and probably costs several millions.

The second example is Saudi Arabia which is also a large treasury, and as long as the royal family keeps buying the USA off, none of the American politicians will utter one word against violation of human rights or religious fanaticism. The third example is Turkey. As long as it is serving the interests of USA and NATO it is allowed to wage its war against the Kurd population just like Israel is allowed to wage war against Palestine.




Bosnian prophecy 2

During the last decade of the 20th century many astrologers were announcing the coming of the age of Aquarius which should bring peace and advancement to humanity and it should forever close the doors on the dark age of the Pisces which was full of wars and misfortunes. Entering the 21st century and the long awaited era of Aquarius nothing has changed, on the contrary the whole world entered an even bleaker and negative era. What do the old Bosnian prophecies say about all of this?

Genocide in Srebrenica

All of the prophecies coming from the Bosnian people are of an oral character, they were recited traditionally as a warning from the elders to the younger generations. It is interesting that they are full of negative predictions which talk about accidents, wars, misfortunes. They never determine the time of any of the events, however it can be easily discovered by analysis. The most interesting predictions are those that deal with the Bosnian people. An old Imam from Velika Kladuša foretold during the 70's "the rule of a Woman Jinn which is more wicked than the Male Jinn"- "When the female Jinn starts ruling, said the old Imam, our people will disperse around the world, and we will long to see each other!"

Aggression on Bosnia and Herzegovina (1992-1995) from Serbia and Montenegro which culminated with the genocide on the Bosniaks in Srebrenica forced millions of people to abandon their homes and try their luck in other countries. Another harbinger of the war is the sentence "When the world becomes red, horrible times will await Bosnia!" In this sentence the symbolic term "red" means when the roofs of the houses become red (red bricks). The economic boom in Bosnia which took place during the second half of the past decade enabled the building of better houses and it also changed and upgraded the way houses were built.

"Neighbours will start hating each others, brothers will hate each others, there will be no shame, children will be giving birth to children", foretold the great prophecies announcing the coming of a great hatred whose consequences could have been seen in the media that reported of the great atrocities that the Serbian army undertook throughout Bosnia and Herzegovina.
The second part of the prophecy dealt with the moral debasement of the human race, the rise of juvenile delinquency, crime, no moral role models.

Judgement day or nuclear war?

Today the folk wisdom claims that the world is "cleansed" every 40 years, i.e. there is a big war or a disaster that sweeps away millions of human lives. And this will continue until judgment day. According to the predictions of the people, "40 years before the judgement day three heavenly gifts will disappear from the Earth- bees, sheep and wheat!" The description of the last day on Earth, or the world as we know it are summed up in the following dramatic sentences: "A multitude of hot stones will fall on the Earth and it will melt and scorch its surface." We can forebode that here we are dealing with a nuclear disaster or another disaster that will afflict the Earth because the Bosnian prophecy continues with the following words: "Not all people will perish, from this disaster new people will emerge, shorter and instead of two eyes they will only have one. Because the sun will beat down mercilessly these people will run underground where they will have some peace and quite." By interpreting these omens we can reach a conclusion that people could suffer some sort of radiation because of some sort of disaster and that their bodies could mutate or evolve into a different and deformed form. The prophecy also foretells our future that will take place in underground cities whose blueprints and plans are already among us.


Srebrenica - suza Bosne

„Od starog neprijatelja nikad novog prijatelja!“, glasi bosanska izreka koju smo prije devedesetih bili zaboravili. Sada je dobro znamo i često spominjemo. Nikada ne vjerujte onima koji su bez imalo stida, ljudskosti i srca uništavali vaše živote. Nikada!

Još jednom Bosna umire, još jednom srpski krvnici, ubice djece, silovatelji, zločinci, psihopate ubijaju Srebrenicu, još jednom majke umiru za svojom djecom. Opet će se čuti vapaj za onima koje su balkanski nacisti bez imalo milosti mučili i ubili. Srami se Srbijo, zemljo zla, sramite se vi neljudi, izrodi, sramite se ako vi to uopće i znate i možete!

Nikada se ne smije zaboraviti rat u Bosni, nikada hiljade i hiljade nevino ubijenih ljudi. Ubijani samo zato što nisu Srbi. Pa ko bi želio biti Srbin?! Ko bi želio biti pripadnik naroda koji čini zločine, ubija, razara domove, siluje djecu...To ne rade ni životinje. Uvreda bi vas bilo nazvati životinjama, i u njima ima više plemenitosti. Vi ste balkanski nacisti! Prokleti bili!

Majke Bosne, majke Srebrenice molimo se svi za vas. Za vaše poginule, za vašu izgubljenu djecu, srušene domove. Za vaš vječno izgubljeni mir. Bosna i dalje živi, Bošnjaci i dalje postoje, i postojat će još dugo i dugo. Nisu nas uništili zlikovci ni sa ove ni sa one strane Drine.

Mi smo ponosan narod, mi imamo dušu! Vi to nikada nećete imati! Niste je nikad ni imali. Prokleti narod uvijek ostaje proklet da samo čini zla. U vama nema nimalo nade. Izgubljeni ste u svom zlu, neka vam Bog sudi. Isti onaj Bog u čije ste ime klali i ubijali, krstili...

Srebrenico, gradu tuge i ponosa, još jednom ćeš plakati, još jednom ćeš prokleti u svom bolu srpske krvnike, ubice djece, silovatelje, psihopate. Proklinji ih, neka ih stignu milioni suza! Proklinjat ćemo ih i mi godinama i godinama, i njihovu  djecu i unuke i praunuke. I nikad nećemo prestati! Učit ćemo svako novo pokoljenje o zlu koje ste nam nanijeti. I nećemo zaboraviti!

Srebrenico, ti majko bosanskog bola, klanjamo se tvojim žrtvama i molim za sve nevine koje su krvnici bez duše pobili.



Bosnian folk calendar

The Bosnian national (agricultural) calendar spans back to the old era. The maker of the calendar is unknown. It is known that it was created and used by a farmer. Some dates from the Julian calendar, which was created 45 years BCE, can be recognised in the Bosnian calendar. After Christianity came, some of these dates received names of saints. With the arrival of the Slavs, pagans, people known for agriculture, the dates had different names, but they always remained the same. The folk calendar was used continuously, it was used during the time of the Bogumil's, it was also used during the Ottoman period, and it even serves a purpose today. Besides this, in Bosnia the Hijri calendar was also strictly observed. It was done by the Imam's and other religious scholars, in order to be aware of the important religious dates (Ramadan, Bayram, New year, etc.). The Hijri calendar was impractical when it came to agriculture, since it moved forward ten days every solar year, however it was practical when it came to fasting during the month of Ramadan since it moved through all the seasons. We need to mention that the Hijri calendar was the official calendar in Bosnia during the Ottoman period, until the Austro-Hungarian period when they brought the Gregorian calendar.
The Bosnian folk calendar begins on December 21st, the folk belief holds that on that date, the day extends as much as a rooster can jump from a doorstep. From this date on comes the Zehmeriya (Turkish: Zehmeri) the coldest part of winter that lasts for 40 days. While Zehmeriya lasts people avoid drinking cold water in fear of catching a cold.
January: the folk call January the longest moth in the year. From January 17th the counting of the weeks until Hidirlez begins (May 6th), 17 weeks total. This is what determines the sowing.
The period from January 31st until March 20th is called Hamsin and it represents the second part of winter.
February- from February 14th until March 14th is Veljača, the folk belief is that if snow falls in the beginning of the Veljača that the year will be fertile, and that wheat will have a good yield.
Djemre (Turkish: Cemreler), the meaning of this word is "burning charcoal", it is believed that Djemre is the sun's heat which starts to have an intense impact on the land and it starts awakening the nature.
-The first Djemra appears on February 20th and heats the air. That's when the Southern wind starts blowing and it becomes milder.
-The second Djemra appears on February 27th heats up the water and raises its level. The water in the river doesn't freeze from this point on.
-The third Djemra appears on March 6th and heats up the land. The snow melts fast and the first grass starts sprouting.
(Right after the first Djemra the people have a custom to notch the roots of the birch and put a glass bottle so that the juices of the birch flow in it. The bottle stays in that position until the third Djemra. The collected juices are used for medicinal purposes, especially kidney diseases)
March: the agricultural works begin during this month, the potatoes, onions and salads are sown. After the third Djemra the fruit trees are notched and inoculated.
Grandma (Baba)- from March 15th until March 21st is the period of the grandma, the unstable period when a couple of weather phenomena change in one day.
Grandpa (Did,Djed)- from March 21st until March 28th is the period of the grandpa, the folk beliefs are that it is more merciful and people start sowing potatoes during this period.
(“Did” or Grandpa is a name (title) of each Bogumil priest in Bosnia and “Baba” (grandma) is the name of his wife who helped her husband and the community by healing with herbs, assisting in births, or foretelling fortunes. Since the Bosnian people were Bogumils before Islam came, it is then no mystery why they kept some of the memories of their old religion. Among the folk there are numerous stories, mostly comical, about Did and Baba and their adventures. By them, we can discern that they commanded great respect among the Bosnian people.)
Kablići- March 29th until March 31st
Stablići- April 1st until April 3rd
Štapići- April 4th until April 7th
(All three names are connected to the past of Bosnia when the winters were very long and they usually lasted until the middle of April. During that period the cattle used to die because of lack of food)
Mučenjaci- period from April 8th until July, this is the period when people suffered (hence the name) until the sowing of the wheat.
April: during April the corn is sown. The old Bosniaks would wait for the frogs to start making noise, which would be a sign that the climate is optimal for sowing. The people also followed other signs of the nature, and therefore it is believed that when the beech tree starts sprouting leaves that one can begin sowing grain without fearing frost. During the middle of April the grapevine was notched and a bottle was placed underneath it for the juices to drip in it until Hidirlez. This juice was used by women to smear on their hair so it would be healthy and grow quicker.
May: in the first quarter of May the sowing of beans begins.
Hidirlez or Jurjevo (May 6th)- according to the national calendar from this day forward, the summer begins and the swimming in lakes and ponds can begin. In the period from May 6th until May 13th the first swarms of bees are let loose.
June: the first seven days of June are called "bijela nedjelja” or “white week" because the white mushrooms (Cantharellus cibarius) are picked in the forests at that time. In the beginning of June , pumpkins, turnips and radishes are sown.
August: it is believed that this month gives diarrhea to children and the elderly. To prevent this from happening, the mothers would take some clothes of their children and throw it under the wheel of carriages that carry wheat bundles. In the first days of August the onion and garlic are picked.
Aliđun- August 2nd: the folk belief is that from this day on, the summer loses its heat and slowly turns into autumn, the water in the rivers begins to cool down and there can be no more swimming.
September: during this month the potato is reaped, the corn as well and the grapes start ripening. If some strawberries sprout in September, then it is believed that the autumn will be long and mild.
October: in the first and second week of October wheat is sown.
Kasum - November 8th: from this day onward, winter starts. On this day, all loans are settled, and leases of land end. Kasum is Turkish the name of November. The Arabic word kasim means 'something that divides“.

.................................................Bosnia-Hercegovina, like its Ottoman, Habsburg, and Yugoslav predecessors, is a multinational state. Today, most citizens identify themselves as one of three Slavic groups: Bosniaks (44 percent), Bosnian Croats (17 percent), or Bosnian Serbs (31 percent). In addition to Slavs, smaller groups Bosnian living in the region for centuries include Albanians (descended from Illyrians), Germans, Roma (Gypsies), Jews, Romanians, Turks, and Hungarians.


Moćna vudu magija

Na širem području Balkana susrećemo nekoliko oblika magije koje možemo podijeliti na dvije vrste – visoku magiju i kult vračanja.

U pravu, istinsku ili najbolje rečeno visoku magiju spada arapska magija pošto ispunjava sve kriterije koje zahtjeva ovo rangiranje počevši od asketizma, posta, upotrebe pečata, tamjana, zaziva, astroloških podjela itd. Još jedna magija koja postaje sve popularnija na našim prostorima jeste vudu magija te i nju možemo svrstati u visoki oblik pošto zadovoljava gore navedene uvjete. Ovo su i najmoćniji oblici magijskog djelovanja. Visokom magijom se ponajviše bave svećenici obično školovani i sa određenom dozom duhovnog potencijala u sebi.

U niži oblik magije ili u kultove vračanje spadaju rumunska (vlaška), bugarska, bosanska i ciganska magija gdje susrećemo mješavinu folklornih elemenata sa jednostavnim oblicima bajalica, basmi ili ritualima koji ne zahtjevaju nikakvo zadiranje u osnove visoke magije poput prethodnog posta, praćenja položaja zvijezda i tome slično. Kao što se može pretpostaviti moć ovakvih magijskih djelovanja je slaba. Kult vračanja najviše predvode nepismene babe i Romkinje bez ikakvog literarnog znanja ili pronicanja u spirituale mudrosti. Sve se uglavnom temelji na često vrlo škrtom znanju koje je prenešeno i često pogrešno shvaćeno. Njihov opseg znanja svodi se na liječenjem neke bolesti travama i basmama, gatanje, salivanjem olova, tjeranjem uroka ili pak spravljanjem ljubavnih čini. U kultovima vračanja također nailazimo na najveći broj šarlatana i prevaranata.

Osim svega nabrojanog treba spomenuti vještičarstvo i sotonizam kao magijske pojave pošto su takva društva u najvećem broju anonimna pa u skladu sa tim o njima možemo najviše saznati iz crni kronika.

Slaba vlaška i moćna vudu magija


Vlaška tojest rumunjska magija vrlo je slaba u poništavanju crnomagijskog utjecaja, naime, u svim bajalicama za skidanje i vraćanje čini vračara se obraća drugoj vračari?! Bolje rečeno, ukoliko je čaroliju napravio muškarac bajalica nema nikakvog učinka. Iz tog razloga vlaška magija ne može skinuti arapsku,  tursku  ili vudu magiju. Isto tako beskoristan postupak vraćanja čini nema nikakvog praktičnog djelovanja jer svaka osoba koja je napravila čaroliju i nakon nekog vremena je dobila natrag ponovit će postupak i vratiti dobijeno nazad, i tako u krug.

Što se tiče arapske ili turske magije doslovno ne postoji vrsta magijskog djelovanja koju praktičar (hodža, derviš, šejh) ne može anulirati pisanjem zapisa i ponavljanjem određenih molitvi i dijelova Kur'ana koji poslato zlo doslovno spaljuje.

Vudu magija se do sada pokazala uz onu brazilsku najboljom kod prakse nanošenja zla, opsjedanja ali i ljubavnih čarolija. Vudu praktičar dok izvodi obred u neposrednom je kontaktu sa jednim ili više duhovnih entiteta (Loa) i preko njih direktno utiče na željenu osobu. Zbog toga je vudu ili brazilska magija vrlo opasna. U ritualima skidanja iziskuje se više vremena i napora zbog jačine djelovanja.



Mračna vladavina Plutona

Budućnost Bliskog istoka, koji decenijama određuje mnoge svjetske promjene,  ali i cijelog svijeta može se proreći određenom numerološkom analizom. Odavno je poznato kako numerologija u kombinaciji sa astrologijom rezultira velikom preciznošću u predskazanju ključnih svjetskih događaja. Na primjer, zadnjih decenija čovječanstvo je pod snažnim uticajem planete Pluton koja donosi smrt i uništenje. Njegov prvi jači uticaj osjetio se tokom 1995.godine kada je genocid u Ruandi i Bosni označio početak dugog i bolnog perioda koji će napraviti novi svjetski poredak ali i promjeniti samu planetu Zemlju. U toku 50 godina cijeli svijet će biti prepun bolnih promjena koje će završiti oko 2040.godine.

Ovo su neka numerološka proročanstva mračnog plutonovog perioda:

Egipat: ova zemlja trenutno nema dobre lidere zbog čega su njegovo unutarnje uređenje i situacija vrlo komplikovani i teški. Treba očekivati još protesta i demonstracija. No oni kao i oni prethodni nisu donijeli na vlast dobre nego loše političare i vođe. Najveći problem današnjeg Egipta jeste mješanje drugih zemalja u politiku ove države. Dok se god tome ne stane na kraj nema povoljnog vremena za Egipat. Nakon 2015. godine Egipat ulazi u iznimno povoljno razdoblje kada će se ustrojiti čvrsta vlast i zakon. Kroz vjersku manjinu (Copte) strane zemlje (Izrael, USA, Saudijska Arabija) pokušat će destabilizirati egipatsku vlast no brzo će biti otkriveni i poraženi.

Libija: ovoj zemlji prijeti teritorijalna podjela i Libija kao cjelokovita država neće uspjeti opstati. Tim podjelama stvorit će se bogatija i siromašna područja kojim će vladati „mali kraljevi“.

Iran: ova zemlja je do nekoliko godina unazad bila vojno nemoćna da se odupre napadu stranih snaga no u sadašnjosti Iran je vojno moćan i može pobijediti svoje protivnike. Iran je u znaku broja 3: posjeduje tri vrste naoružanja, vladat će nad tri zemlje i ostvarit će tri velika znanstvena projekta. Ne prijete mu unutarnji problemi niti raspad.

Izrael će se u skorijoj budućnosti, usljed događanja u regiji, podijeliti kao Libija na nekoliko dijelova, ponestat će prirodnih resursa i sa vremenom veliki dijelovi zemlje će opustjeti.

Sirija: ova zemlja ima jaku podršku nekoliko moćnih država i zbog toga ostaje cjelovita sa istim političkim vodstvom. Po snazi Sirija će zauzeti mjesto iza Irana. Ova zemlja ući će u moćan vojni savez koji će omogućiti nuklearno naoružanje. Ostat će upamćena kao zemlja koja je prva upotrebila nuklearno oružje na Bliskom istoku. Posljedice će biti katastrofalne a ona najveća će biti potpuni nestanak rijeka te će se veliki dijelovi Sirije i okolnih zemalja pretvoriti u mrtvu pustinju.


Liječenje od crne magije

Borba protiv crne magije i onoga ko baca čarolije (sihirbaz) nije ni malo jednostavna niti bez posljedica. Danas kada čitamo o toj tematici, posebno na sajtovima koji se bave duhovnim liječenjem,  stječemo dojam kako je za skidanje sihira i neutralisanje džina dovoljno ponoviti određeni broj puta izvjesnu molitvu i držati se vjerskih propisa?!

Drugi problem je što u 97% slučajeva duhovnim liječenjem na našim prostorima bave se nestručne osobe ili čak osobe koje su po zanimanju hodže ali koji sa ovom oblašću nemaju nikavih dodira već im je taj položaj dovoljan da se, po svom mišljenju, mogu baviti nečim što ne razumiju. Naročito treba biti oprezan pred navodnim nasljednicima nekog glasovitog hodže koji se na sve načine žele okoristiti slavom prethodnika. Samo hvalisanje dovoljan je pokazatelj nedostatka znanja. Nikakve koristi niti od pokazivanja nekakvih starih knjiga kada onaj ko ih ima nije usvojio ništa od ponuđenog znanja. Ili ih uopće ne zna ni pročitati.

Treći problem su ženski „iscjelitelji“ koji nemaju nikakvu snagu liječenja i uglavnom se iza toga kriju šarlatanke ili skrivene vračare. Žena ne može liječiti vjerskim putem. Žena može salijevati strahu, skidati sa djece uroke, namještati strunu želuca ali nikako istjerivati džine i skidati sihire. Svugdje po arapskom svijetu žene se dovode isključivo sa djelovanjem Iblisa i džina. U Alžiru se doslovno kaže „ Žene su Iblisove zamke“, ili „Žene su džinske krave“. U Maroku nalazimo slična razmišljanja, naime, prema tomošnjem vjerovanju žena što je starija u njoj ima više džina. Ona koja pređe 60-tu godinu postaje najviše slična samom džinu.  U svemu kazanom  ne treba tražiti nikakav šovinizam niti diskriminaciju već realno objašnjenje. Džinima su žene primamljive i oni u njima uvijek gledaju potencijalne ljubavnice ili supruge. Nikada u ženama ne vide nikakav autoritet koji je neophodan za uspješno liječenje.

Onaj ko se bavi egzorcizmom i općenito neutralisanjem svih oblika crne magije, baš poput i samog čarobnjaka koji te iste magije ispliće i baca na druge, mora mora imati otvorenu komunikaciju sa duhovnim svijetom. Osoba bilo da je iscjelitelj ili čarobnjak ukoliko ne može komunicirati sa duhovnim silama ne može niti liječiti ili praviti magiju. Nije čak ni pogrešno tražiti od iscjelitelja da vam demonstrira tu vještinu tako što će na primjer reći o vama neki detalj koji samo vi znate. Za ono što plaćate uvijek imate pravo tražiti uvjerljive argumente. Ne može li vam iscjelitelj ponuditi ništa konkretno slobodno se okrenite i idite od njega.

Danas nije problem poplava svakojakih vidovnjaka i iscjelitelja. Realno govoreći navodna demokratija, koja nikada u svijetu nije niti će zaživjeti u pravom značenju riječi, omogućila je svakome da ponudi ono što ima i to je sasvim uredu no cijela stvar se počinje komplicirati kada neupućena osoba (žrtva) počne kucati na vrata šarlatanima koji osim pompozne priče nemaju ništa drugo.

Generalno govoreći duhovno liječenje se ne smije nikako naplaćivati. Posebno ga ne trebaju naplaćivati osobe koje se prikazuju u svjetlu religije, oko njih su svete knjige, tespihi ili brojanice, ikone....Grijeh je naplatiti nešto što dolazi od Boga i uz pomoć božije moći. Takvi iscjelitelji uvijek trebaju da imaju stalno radno mjesto od kojeg dobijaju plaću za životnu egzistenciju a da im duhovno liječenje bude pro bono primjerice vikendom kada ne rade u firmi. Jedino takve osobe tojest iscjelitelji su bogobojazni i stoje iza onoga što predstavljaju. No, da imamo takvih iscjelitelja onda ih zapravo ne bi ni imali! Mislim da je sa ovom zadnjom rečenicom sve dovoljno rečeno.

No, postoje stvari u  duhovnoj profesiji koje itekako treba naplatiti a to su gatanje, proricanje sudbine, i pravljenje magije i zapisa. Ni jedno ni drugo nisu niti nužne niti potrebne stvari za ljudski život ali ako ih neko želi onda treba za njih i dati izvjesnu svotu novcu. Ili kako bi se to reklo „Svaki ćejif košta!“. Na magiju i gatanje ne treba gledati sa nevjericom jer zaista je glupo reći da neko vjeruje u Boga a ne vjeruje u recimo džine?! Ili kazati da ne vjeruje u magiju a sve tri svete knjige opominju na opasnosti koje ona sa sobom povlači.



The century of Islam

Entering the 21st century, we have entered the century of Islam, the century when this religion will have its largest expansion yet. Up till now, Islam as a religion was always repressed in the western countries and studied in philosophical circles only when there was a need to make fun of the Middle East or the culture of the Arabic people. In the last twenty years an increase in books about the phenomenon of Islam and its philosophy has been taking place, which shows that no one can undermine the influence of this religion that united the teachings of Christianity and Judaism.


Until the Arabs came to Spain, Europe sank in the Christian darkness, primitivism and poverty where the church stifled any and every attempt towards scientific and cultural advancement. With the arrival of the Arabs which brought science and medicine to Spain, which in turn spread throughout the continent, the conditions for moving away from primitivism and the advancement of science and medicine have been created. A similar situation took place when the Ottomans came in Europe and the Balkans. The merits of Muslims are numerous, but it is best to state the one that needs to serve as an example to everyone, namely during WWII they were the only people who saved the Jews from Hitler. However, the nobleness was never given to the Muslims and the proof of this can be seen in the last few decades. The things that have been begun in the twentieth century in Lebanon, Afghanistan, Palestine, Bosnia was only an introduction to the great world war against Islam.


As history states, from its beginning Christianity has a tendency for conquering the world and reigning supreme. The first victims of this plan were the Jews, which paid dearly for their existence to the Christian world. Until they got close to the enemy and assimilated themselves in the ranks of the stronger opponent, they lived under constant persecution. Today the same path is treaded by the Muslims. However, there is no sign that there will be assimilation. In the meantime, the Asian giant China (Buddhism), along with India (Hinduism) became a large problem for the hegemonic Christianity.


The plan of the western states for genocide among the Arabs


In this century we are witnesses of a war between Christianity and Islam which was begun by the USA and Europe and which lasts for over a decade and there are no signs of it ending any time soon. Every day the Muslim people die, and the western politicians come up with new planes that will destroy even more Muslims under the parole of democracy. Democracy as we all now is a western system which in its essence has the same goal that was around since the beginning of mankind-the rule of the few over the many. The imposition of democracy on the Middle East is a modern way of colonialism by the western states. USA which has a role model in Britain, bases its policy on destruction of others in order to thrive themselves.


We can easily see that this forceful imposition of democracy on the Middle East has no effect, and that behind all of this are plans for the mass destruction of entire populations on the Middle East in order to have a monopoly on the natural resources of those regions, and we need to mention that this plan is supported by the biggest enemy of the Muslim world, namely Saudi Arabia.


The greedy and corrupt monarchy of that country has been stifling for months the dissatisfaction of its people, with the help of the western media which don't allow any such news to leak into the world. But when they want to talk about the made up bloodshed in Syria, they clearly support the minority of the rebels, which are mercenaries of the western states, then the media in Europe and USA give us news about the horrible atrocities of the government on a daily basis, clearly such things never took place. The attack on Syria was planned by the USA and Europe and conducted thanks to foreign mercenaries and a small group of people inside Syria, in order to stop the coalition between Syria and Iran which would then prevent the colonisation in the Middle East.


And the project "Arab spring" is the foundation of the new colonialism that needs to destabilise most of the countries of the Middle East and push them towards divisions in order to manipulate them easier. Of course, a special role is played by Saudi Arabia, Turkey and Qatar which hope to gain a better position in the world order if their neighbours suffer a horrible fate. 


Sva "čuda" vlaške magije

Danas kada čitate o vlaškoj magiji ne možete a ne pročitati u svakoj drugoj rečenici kako je riječ o najmoćnijoj magiji na svijetu, staroj hiljadama i hiljadama godina, sa najmoćnijim ritualima, to je magija čije su čini najjače a posebno one ljubavne itd. No, da je sve to samo puka priča seoskih baba i novinarska senzacija te, naravno, prilika da se obmanu naivni ljudi govore najbolje činjenice iz stvarnog života. Ostaje pitanje, ako je vlaška magija toliko "moćna" zašto je stanje ovako????? I još veća ironija je u tome što se sve to događa baš u toj čudesnoj istočnoj Srbiji?!


Pola miliona samaca u Srbiji

U poslednjih deset godina broj brakova i ljudi koji imaju stalnu vezu dramatično se smanjio. Ovaj trend je najzastupljeniji u Istočnoj Srbiji i Mačvi. Psiholozi: Ljudi se plaše da prihvate obaveze

Nekom dosadno, neko se brzo snašao ... Palmin masovni randevu

Samačkim životom u Srbiji živi više od 500.000 ljudi iako su odavno spremni za brak, pokazalo je istraživanje Pressa!

Ovaj problem dospeo je u pažnju javnosti nakon što je Dragan Marković Palma za vikend organizovao druženje 100 neženja starijih od 38 godina iz Jagodine i jagodinskih sela i oko 130 udavača iz Srbije i okruženja.

Ostaću slobodan...

Zvanične podatke o tome koliko je devojaka i mladića starijih od 30 godina bez bračnog druga nema nijedna institucija u Srbiji (čeka se popis stanovništva), ali nezvanične procene govore da je njihov broj odavno prešao cifru od pola miliona. Statistika pokazuje da je, iz godine u godinu, sve više razvoda, a da se smanjuje broj sklopljenih brakova - za poslednjih 20 godina čak za 60 odsto je opao broj venčanja! Stručnjaci se slažu da će broj samotnjaka u budućnosti biti sve veći.

Razlozi koji dovode do samačkog života umnogome se razlikuju u gradu i na selu. Dok kod gradskih devojaka i mladića prevladava deviza „ostaću slobodan, neću se vezati" ili „kod mame je najbolje", dotle momci na selu muku muče kako da nađu devojku za udaju. Oni se žale da seoske devojke, čim stasaju za udaju, gledaju kako da odu u grad i tamo pronađu pristalog mladoženju.


Palma: Samci su nacionalni problem

Predsednik Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma kaže za Press da je ogroman broj samaca u Srbiji nacionalni problem
- Ali da biste zadržali ljude na selu, morate prvo da sredite ta sela, da obezbedite uslove za normalan život. Ja sam to u Jagodini i okolini uradio - rekao je Palma.

Psihoterapeut Zoran Milivojević kaže za Press da je u Srbiji najveći problem to što ljudi ne pristaju da se emocionalno vežu ni u zrelim godinama jer neće da odrastu.


- Takve stvari nemaju mnogo veze sa ekonomskim razlozima, kao što to neki žele da predstave. Pa, uzmite samo činjenicu da neke od najsiromašnijih zemalja imaju najveći natalitet. Svakako da ozbiljan problem imaju oni muškarci koji žive na selu. Oni ostaju sami jer su vezani za porodično ognjište i tradicionalisti su. S druge strane, žene iz ruralnih sredina, ugledajući se na serije kao što je „Seks i grad", usvajaju model udobnog života i odlaze u grad da tamo nađu ljubav i sreću - smatra Milivojević.

Doktor Milan Latas, psihijatar u Kliničkom centru Srbije, napominje da je samotnjački život postao globalni fenomen.

- Ovde su prisutni strah od vezivanja i potreba da se živi na egoističan način kao što to promoviše savremena kultura. To je globalni fenomen koji je prisutan poslednjih desetak godina, ali sa tendencijom daljeg rasta. Javlja se u kulturama koje potenciraju kvazilakoću življenja. Život udvoje podrazumeva mnogo odricanja i teškoća, decu i brigu oko njih, a savremeni način života podrazumeva da ljudi ne treba da se odriču vlastitog zadovoljstva zarad drugih ljudi. Na isti način sve više funkcionišu i ljudi u ruralnim sredinama, očekujući da će odlazeći u grad dobiti ono što misle da im pripada, a to su jednostavnost i lakoća života - kaže dr Latas.

On ističe da kod njega dolazi mnogo ljudi koji imaju više od 40 godina a nemaju bračnog druga i koji se žale da su usamljeni:

- Interesantno je da oni tom nekom, i kad se pojavi, pronalaze bezbroj mana.

Predsednik Udruženja „Seoski prag" iz Šapca Slobodan Nikolić tvrdi da u srpskim selima živi najmanje 250.000 neženja koji su prinuđeni da traže mlade u Rusiji, Ukrajini i Belorusiji zato što naše devojke neće da ostanu na selu.




Iranska magija


Da se uništi urok i otkrije krivac (urokljivac) treba slijediti upustvo iranskog magičnog recepta: uzme se svježe kokošije jaje i na njemu olovkom ili ugljenom napišu imena eventualnih sumnjivaca. Zatim se iznad jajeta kaže: „Češme rast, češme čap, češme bad, češme faali, češme hali, češme hasud, češme došman. Češme hasuda kur beše, bježi! Čašme dušmana šekasta bad! Čašma dušmana stuh bad!“.

Potom se uzme neka osobna stvar, poput čarape, i papirnata novčanica, na novcu se postavi deblji dio jajeta a onaj uži pokrije čarapom. Jaje se tako drži u jednoj ruci a u drugu se uzme nož i oštricom se dodiruju napisana imena na jajetu govoreći „Češme N.(ime).

Na čijem se imenu jaje razbije od te osobe dolazi urok. Jaje se nakon obavljenje detekcije baci na neki put kojim često prolaze ljudi a korištena čarapa se prvo drži nekoliko minuta u tekučoj vodi a zatim opere.


Ko još vjeruje u naše "vidovnjake"????


Za nestalom 17-godišnjom maturantkinjom iz hrvatskog sela Drniš, potraga i dalje traje. Glasine koje kruže, nemilosrdne su i teško padaju na pleća njenim roditeljima, penzionerskom paru, Milki i Miletu Bilić.

Porodica nesretne djevojke živi u agoniji, od vijesti do vijesti, a još se ni jedna informacija nije pokazala tačnom niti korisnom.  Nesretna majka je za hrvatski sedmičnjak „Gloriu“, izjavila kako jeu očaju, prije desetak dana posjetila jednu vidovnjakinju iz Splita. Druga vidovnjakinja, iz Osijeka, nazvala je unesrećenu familiju te ponudila svoje usluge, da bi im istog dana dodatno umanjila nadu; rekla je da je Antonija mrtva.

Bez želje za senzacionalizmom, niti grabljenjem „ekskluziva“ što bi u ovakvom slučaju bilo neprimjereno, da ne kažemo morbidno, odlučili smo kontaktirati i naše vidovnjake, uz čije prognoze u mnogim slučajevima, stoji epitet „obistinjenje“. Cilj nam je pomoći, nikako odmoći, Evo šta su rekli neki od njih za magazin Aura, broj 175, od 11.jula:


Vidovita Džemila: „Sve ukazuje na to da nije živa, nažalost. Koliko vidim, u roku od 12 dana (izjava uzeta 6.jula) njeno će tijelo biti pronađeno u uvali pored rijeke“.

Kao što znamo svi od „proročanstva“ Vidovite Džemile nema ništa tojest žena je kao i obično pogriješila pošto je danas 19.juli i Antoniju nisu pronašli.


Vidovita Lea: „Djevojka je prvo teško povrijeđena, mučena je i zlostavljana, potom ubijena. Oko nje vidim vodu, vjerujem da će tijelo naći u roku od mjesec ili dva najviše. Voljela bi da ovo ne bude tačno i nadam se da griješim. Svako dobro porodici Bilić želim“.

Toliko i o "Vidovitoj" Lei.

Sandro Ricco, zagrebački ezoterist: „Živa je, nalazi se van Hrvatske, i ako joj se policija previše približi, kindaperi će je ubiti. Što se tiče Paravinje, čovjek je to koji je bio u paravojnim postrojbama u Vukovaru, ima poremećaj osobnosti, sadističke porive, kukavica koja se dokazuje i hrani strahom svojih žrtvi. Inteligentan je i konfuzan u isto vrijeme, kukavica. Želi ostaviti dojam flagmatičnog i svirepog ubojice, a ustvari je preplašen.


Edin Kalimero, astrolog: „Koliko ja vidim, djevojka je živa, nalazi se na nekom uzvišenju, istočno od svog mjesta stanovanja. Život joj nije uopće ugrožen. Što se tiče Paravinje, on ni sam ne zna šta se sve nalazi u njegovoj psihotičnohotično konfuznoj glavi. Sva ova priča godi njegovom egu. Kad je već priznao ubojstvo, kako ne zna gdje je tijelo?


Kad se džin pretvori u zmiju

"Zmija je velika sila, najveća sila na svijetu. Zmija je 40 godina prije svih bića stvorena na ovi svijet. Ona je velika kao planina, a pred nama se čini mala. Ima ljudi koji u to ne vjeruju, ali to je tako i nikako drukče" - ovo su riječi RUSTA KOVAČEVIĆA, čovjeka iz Velje Gorane, koji se već više od 20 godina bavi nečim što, u urbanom svijetu, pripada domenu naučne fantastike: priziva zmije, razgovara, zmije mu se uvijaju oko tijela i, po sopstvenim riječima, u savršenom skladu druguje sa njima, one su mu prijatelji...


Gorana je sušni i bezvodni kraj, smješten između Bara i Ulcinja. Zbog svog izuzetno nepovoljnog geografskog položaja, u kotlini između brda Povara i Možure, opstala je kao svojevrsna oaza folklornog, etnološkog, lingvističkog, mentalitetskog i psihološkog supstrata naslijeđenog iz srednjevjekovlja. Stalno osipanje broja stanovnika, kao i činjenica da se uzimaju međusobno, dovela je do specifičnog autizma, koji uslovljava da navedene posebnosti opstaju već stotinama godina. Istoričari, etnografi i lingvisti su se prilično bavili ovim krajem, a u većini publikacija, svrstavani su u obližnje Mrko(je)viće, čak je i njihov govor lociran unutar mrkovićkog dijalekta. A oni su bili i ostali drugačiji. Što se pokazalo i u ovoj priči. Priči o zmijaru.


"Ovu sam sposobnost dobio od jednog čovjeka, koji je bio pri mrijeću. Bio je naš, Goranac. A on je to naslijedio od jednog Malisora, s kojim je dijelio sobu u bolnicu, u Titograd” – počinje priču Rusto Kovačević. "Za takvo što čo’ek treba da budne hrabar i mora u to da vjeruje. Zmija mene poznaje. Ja sa njom pričam, ona se mazi uz mene. Komšije su mi mnogo puta dolazile da liječim ovce, koze, krave, konje... Nema im broja. Ja to učinim, a za to nisam nikada uzeo ni dinara. Ne smijem".


Kult zmije, izuzetno dobro očuvan u Gorani, jedan je od najstarijih u istoriji civilizacije. Na našem tlu, koliko je poznato, datira iz ilirskog perioda. Ovo je razumljivo, jer su Iliri, kao praistorijski narod, bili veoma blisko skopčani sa prirodom, te su sve njihove aktivnosti proishodile iz te veze. Tragovi ovoga kulta još uvijek su veoma prisutni u tradiciji i vjerovanju stanovništva južnojadranskog priobaqa – ogrlice i narukvice, svinute u  obliku zmije, priče o “kućnoj zmiji koja se ne ubija”, “blavoru kao svetoj životinji”, “o tome da se za Božić ne smije šiti, e će zmija izjesti brava”, “zmiji kao čuvaru veljeg blaga”, “zmiji koja ne dozvoljava da se nevjernici valjano sahrane”... Zmija je, u Ilira, imala ulogu čuvara ognjišta i, kao htonsko božanstvo, bila je u vezi sa dušama predaka.


"Zmija koja se nađe u kuću, ne ubija se, a ako se zarekneš da je nećeš ubit’, nikad od nje nećeš imat’ štete" – kaže Kovačević – "Zmije imaju kraljevstvo i biraju među sobom glavnu. Uvijek se sastaju utorkom, dosta zmija se skupi. Ja sam gledao odavde do Ulcinja, sve zmije pokraj puta. Bio je utorak. I drugi su ih mogli viđet’ da su bili sa mnom, a jedino sam ih ja moga’ čut’. Kad ih skupljam, ja u sebe izučim pjesmu i one se skupe sve. Razgovaram s njima, ja im razumijem jezik i one mene. Diram ih i igram se s njima. One uživaju u tome. Pošto ih skupim, moram ih poslije oprat’ vodom i sapunom ka’ čovjeka, da se ne čuju na mene, jer će ih ostale zmije udavit’. I ne može nijedna minut’, dok ja ne reknem. A mogu, ako oću, a neću, da im naredim da napa’nu nekog i one bi to učinjele. Samo treba da ih prizovem. Kad ih prizovem, nema greške. Ne smije bit’, jer bi me udavile".


Gorana, kao krševit i bezvodan kraj, obiluje zmijama. Pored šarke i poskoka, po riječima našeg sagovornika, postoje još mnoge opasne vrste, za koje zoologija ne zna, a o čijem postojanju svjedoče brojni očevici. "Zmije se legu iz jaja, bijelih i šarenih. A zmiju moš i sam napra’it. Iskubeš dlaku iz konjskoga repa, a dobro paziš da budne cijela i staviš tu dlaku u bocu sa vodom. Poslije 40 dana, od dlake postane zmija. I onda proliješ i vodu i zmiju na ledinu i zmija onda oživi" - zbori Rusto.


"Ima jedna zmija, jako otrovna, ima male uši i duža je od poskoka i mnogo opasnija, jer juri za čovjekom. Može da se umre za minut, ako se ne nađem tu da izliječim. Postoje i neotrovne zmije koje dave čovjeka. Takva je aršaja, koja može da veže čovjeka preko pasa i ije mu džigere. Tu je čovjek najtanji i ona zna to – zato mu tu i ulazi u tijelo. Ako aršaju ništa, nijedan živi stvor, ne vidi za deset godina, može da se odeblja kao čovjek preko pasa. No sreća je, što ima ona mala ’tica što ide svuđe, pa je vidi, inače bi aršaje bile ka divovi. Pričali su mi, da je bilo i veljih zmija. Ja se sjećam kao mali, vidio sam, ovđe u komšiluk, ubili su dvije, bile su debele ka’ noga. A pričao mi je komšija, da ga je pojurila jedna ogromna zmija i da je bila veća od plota, preko kojeg je bježao. Ubili su je kuburom i kad su je rastegli na ledinu, svi su pričali da tako nešto nikad niko nije vidio", objašnjava Rusto Kovačević.


Nedaleko od Rustove kuće živi i Aiša Kovačević, koja je, govoreći o jednom događaju iz svog života, potvrdila Rustovu priču o postojanju neobjašnjivih sila ("džindova"), vezanih za zmije: "Bilo je podne i bila sam na bunar da napunim vode. Na među je ležala jedna lijepa i crvena zmija. Prepala sam se da me ne izjede i zamanula da je udarim. Čim sam je takla, oduzela mi se desna ruka, a čula sam jauk ka’ od đeteta. Vodili su me kod derviša u Ulcinj i on mi je dao zapis i izliječio me i rekao mi da je to bio 'džin' i da je sreća da je nisam ubila, jer bi sad ležala mrtva. Derviš je reka’ da se 'džinovi' pretvaraju u zmije i pohode ljude".


Rusto Kovačević liječi od zmijskog ujeda na osobit način. U tome jeste i osnovna svrha njegovog "dara", a po brojnim svjedočenjima svojih komšija, to radi sa stopostotnim uspjehom. Kad čovjeka ili životinju ujede zmija, Rusto iscjeljuje govoreći u sebi riječi, "pjesmu", samo njemu poznatu. Sam kaže da bi, ukoliko bi odao tajnu šta i kako govori, "izgubio dar", a ne zna, na kom jeziku su te tajanstvene riječi, jer taj "jezik ne postoji i ne liči ni na jedan".


"Neki mi nisu vjerovali. Direktor u moje preduzeće se sprdao, a ja sam ga brzo uvjerio... Dozvao sam mu zmiju, u kola, na njegovo sjedište. Nije mogao da je išćera, sve dok je ja nisam uzeo. A jednom komšiji je zmija ušla u televizor, onaj sa velikim rupama, starinski. Ja sam je uzeo u ruke i odveo u šumu. Ona se onda više ne vraće. Opet, drugom komšiji je ušla ispod kauča i skupila se u klupko. Ja sam doša’ i progovorio s njom, ona je krenula za mnom preko njive, sve do šume, ge sam je osta’io. Ja pred njom, ona za mnom, a ljudi gledaju".


Svoje znanje će, kako kaže, prenijeti na još dvojicu, koji budu imali smjelosti da ga prihvate. Jer, pored dobre strane, ovaj "dar" donosi i zavjet da se nijedno živo biće, pa ni mrav, ne smije namjerno lišiti života; donosi zavjet o jedinstvu života sa prirodom; donosi zavjet o blagosti i ne činjenju nikakvog zla, jer "stiže kazna, ako se odijeliš od prirode"...


Ovdje kao da je vrijeme stalo. Mitska svijest ljudi, kao da je napravila iskorak iz magijsko – ritualnog doživljaja stvarnosti. Strah i poštovanje prema prirodnim pojavama je gotovo isti, kao i u našeg dalekog pretka, u praskozorju ljudske vrste. Dva religiozna filtera, kršćanski i islamski, sa veoma strogim propisima, nijesu bili dovoljni da iščiste debeli nanos paganskih vjerovanja. Jednostavno, čovjek ovoga kraja živi, neprekidno tražeći zajednički jezik sa svim bićima oko sebe. Pa i sa zmijama.


"Zmija ima veliku moć. Ona je strahovita" - mistično zaključuje Rusto Kovačević.


Zapis šarlatana

Danas u poplavi svakojakih šarlatana koji se kite nazivom "Vidoviti" ili "Vidovita" najučestalija praksa varanja i uzimanja priličnih svota novca jeste uz pomoć hamajlija i zapisa. Upravo na ovom polju, zbog neupućenosti naroda, najlakše je prevariti naivnu osobu te je stoga  potrebno navesti kako izbjeći opasnost da ne budete obmanjeni: 

- Zapisi koji su fotokopirani, kao ovaj na slici, nemaju svoju moć i općenito su beskorisni, bez obzira na sadržaj. Stoga, svi oni koji žele posjedovati hamajliju ili zapis moraju vrlo dobro paziti da ne budu žrtve prevare i poturanja kopiranog sadržaja.

-  Kratki zapisi se prema pravilu pišu odmah pred naručiteljem, u najvećem broju oni koji služe da se sa njima skine magija a koji se recimo potapaju u vodu, dok se hamajlija piše i po desetak dana. Kada se hamajlija završi njen sadržaj se pokaže naručiocu i odmah pred njim se premota u trougao i obavije povoštenim platnom.



Tears of Gaza

Tears of Gaza is a Norwegian anti-war movie from 2010 concerning the Gaza War as seen through the eyes of a group of Palestinian children. The Norwegian director Vibeke Løkkeberg, in cooperation with the population in Gaza documented the desperation and powerlessness of the Palestinian population during the Israeli bombing of Gaza winter 2008/2009.

The film is based on the imagery taken by people themselves in Gaza while the war continued, with some additional material from the few foreign journalists who were present while the conflict unfolded. Løkkeberg was not present in Gaza during the war, most likely not being allowed to enter.

The film was met with strong reactions from Israel and friends with Israel For Peace (MIFF) because the film is seen as a propaganda film for Palestine. It has been argued that the film was only created to defame Israel, and that it has been produced so that Israel stands as the world's most brutal military power. However, given the disputed intention of the documentary, there is no denial that the IDF did, in fact, use white phosphorus on densely populated areas, including on a UN school that was being used to house civilians from the shelling. Regardless of the motives of the directors, the documentary uses authentic graphic footage from Gaza showing the true realities on the ground, this includes corpses of children aged under 3 with gunshot wounds to the chest[1] (can be seen at 1:03:57).Hamas is hardly mentioned throughout the film. The directors explain that it is not Hamas that is being hit hardest in such a war, it is the civilians, and this is what the producers have tried to focus on through this film.




Kad džin neće iz čovjeka

Edin Peković  pripada mladoj generaciji duhovni iscjelitelja u Crnoj Gori. Ovaj 27-godišnji hodža iz Bara interesovanje za liječenje Kur'anom pokazivao je još  u djetinjstvu i ta želja i danas kod njega budi radoznalost i tendenciju ka stalnom usavršavanju. 

-Uglavnom koristim metode kur'anske rukje kada pacijentu učim ajete iz Kur'ana, tada stupim u kontakt sa džinom napadačem i ovisno od težine slučaja za sat ili dva džin bude istjeran, otkrio je odmah na početku razgovora hodža Peković  način svog rada dodajući:

- Ponekad koristim štap od divljeg nara ako se radi o nekom inatljivom džinu, njime izudaram pacijenta po leđima vodeći pri tom računa da kažnjavani bude džin, ili ga uplašim vatrom. Nekad znam sanjati važne detalje o džinu napadaču i ukoliko tom prilikom saznam njegovo ime napišem ga na papir zajedno sa određenim simbolima i zapalim u vatri. Naravno ponekad se zna dogoditi da džin bude tvrdoglav pa da nakon svega poduzetog odbije napustiti ljudsko tijelo. U tom slučaju na vodu se nauče odabrani ajeti i nju opsjednuti pije neko vrijeme u međuvremenu redovito slušajući učenje kur'anskih suri.


Na pitanje od čega najviše zavisi uspješnost jednog takvog tretmana hodža Peković spremno odgovara:

-Mislim da pedeset posto uspješnost liječenja zavisi od pacijenta. Ukoliko doista želi da promjeni svoj život na bolje onda će terapija biti stopostotno uspješna. U tom pravcu preporučujem pacijentima i literaturu za lični razvoj poput knjige od Burka Hedgisa „Promjenite se ili će vas promjeniti“  ili pak nešto od Briana Tracy-a.

Danas se mnogo govori o magiji ili sihiru, nekako je postalo popularno okriviti crnu magiju i nečije vradžbine za sve svoje osobne neuspjehe i probleme. Kakvo je vaše mišljenje o tome?

-Veliki broj ljudi koji dođe kod mene da se liječi nema nikakvih nadnaravnih problema već su si uobrazili da imaju problem takve vrste ili se uglavnom radi  o određenim mentalnim blokadama koje mi svi ponekad sami sebi stvorimo. Osim toga tu su i nezaobilazne traume stečene u djetinjstvu kao i nametnuta ograničenja od strane okoline koja nas je okruživala a koje je naša podsvjest usvojila. Nedavno mi je dolazila da se liječi  dvadesetogodišnja djevojka čiji je problem bio nedostatak volje za životom usljed čega je razmišljala i o prekidu studiranja. Priznala mi je kako je već obilazila par hodža, bila kod psihologa i psihijatra što joj na kraju nije donijelo nikakvo izlječenje a jedino čega se uspjela rješiti jeste pozamašni iznos novca. Ni antidepresivi koje je redovito uzimala nisu joj pomagali. Njen problem smo rješili samo za sat vremena i to – razgovorom!. Pričali smo o svemu, o ljepoti življenja, o važnosti ciljeva u životu, njenoj ulozi na ovom svijetu, sposobnostima kojih nije ni svjesna. Nakon tog razgovora djevojka je izišla iz medžlisa kao preporođena.


 Osim egzorcističkih tretmana hodža Peković bavi se i izradom zapisa stoga mu nebrojeno puta na vrata pokucaju i oni koji žele da im posao ili trgovina krenu na bolje, izlječe neku bolest ili vrate ljubav u svoj brak.

-Ima ljudi koji dolaze po određene zapise za trgovinu. Njih izrađujem prema sistemu koji se zasnova na numerološkim vrijednostima nekog Božijeg imena i brojčane vrijednosti imena dotične osobe. Osim za trgovinu radim zapise za brak na isti način a koji se pokazao vrlo uspješnim. Na kraju pisanja obavezno uputim dovu. Inače, uvijek uoči petka proučim dovu za sve one koji su kod mene tražili neku pomoć.

Svi zainteresirani za kontakt sa hodžom Edinom Pekovićem mogu se javiti na tel.broj: 00382 694 70 306 ili na e-mail adresu: 


Najčuvanija tajna vračara

Živa, kemijski element Hg, inače jedini tečni srebrenkasti metal našao je svoju upotrebu u kultu vračanja kod Rumuna, Bugara i Turaka postajući na takav način sastavni dio jednog od najkobnijeg vračanja. U Bugarskoj postoji vjerovanje kako u živi (Hydrargyrium) stanuje zao duh (džin) koji se može uz pomoć magijskih rituala "oživiti" i usmjeriti na neku određenu osobu te joj tako na daljinu nanijeti zlo, bolest ili čak smrt. U Bugarskoj se takvo vračanje naziva "napraćeni živak" gdje zle mađijarke podmetnu u hrani ili piću omađijanu živu. Od toga čovjek najčešće oboli, nema mira, propada a po vjerovanju ne pati samo on već i njegova familija. Još se misli kako od napraćene žive može nastradati ne samo pojedinac ili njegova familija već i cijelo imanje.

Ritual oživljavanja živka jedna je od najstrože čuvanih vračarskih tajni koju ni jedna od njih neće otkriti ni pod koju cijenu. Obično je prenose samo svojim nasljednicima koji moraju biti zli ljudi pokvarene duše pošto samo takve osobe imaju potencijala da uspješno izvedu reanimaciju. Kada živak bude omađijan on onda "oživi" i dobije razum tojest ide i zna šta radi, zna kada i kod koga treba da ide, da mu uđe u lonac ili kantu, zna za koje je lice napraten. Kad uđe u posudu sa vodom ili u čašu koju treba da popije onaj kome je namjenjen živak strpljivo čeka jer navodno razlikuje osobe koje dođu da se napiju vode. Ako vodu zahvati da popije onaj kom je poslan živak će odmah zajedno sa tekućinom ući u njega no dohvati li vodu da pije neko drugi živak se povlači i smanjuje. Od napraćenog živka najviše se treba čuvati noću pošto je tada najaktivniji. U strahu od ove zle sile po mnogim bugarskim selima upozoravalo se da vodu ne treba noću piti iz posuda ili kanti koje nemaju poklopac iz bojazni da se baš u nju nije uvukao nečiji poslani živak. Kada neko vidi kap žive u svojoj kući treba je odmah pomokriti tako da onemogući zlu da iziđe iz nje. Ako živak bude viđen u kući a ne oduzme mu se moć onda cijela familija može umrijeti od straha.

Vračare obično posumnjaju da je neki bolesnik žrtva napraćenog živka onda kada se ta osoba konstantno tuži na bolove u stomaku, mršavi i suši se a na kraju, ukoliko mu se ne pomogne, može i da umre. Ako je neko bolestan od živka onda mu se pravi kontra- magija sa drugim živkom i daje mu se da ga popije.?! To se čini tako što se ponedjeljkom i srijedom baje u tri navrata preko jednog drama (unce) žive uz pomoć metle i srpa. Vračara baje: "Kako metla mete smeće tako da pomete i sve boli iz N.....".

Također postoje informacije da se živa iz tijela omađijanog istjerava učenjem iz Kur'ana ili nekim bajanjem, obično utorkom, u kući ili na raskršću. Živak se isto tako liječi istoimenom biljkom koju u Bugarskoj zovu živačka trava ili bijela petoprsnica.

Jednom kada uđe u čovjeka živak polako ulazi u srce žrtve i postepeno ga razara iznutra, takvog čovjeka često boli stomak, suši se i požuti u licu. Bolesnik osjeća kako mu živak "šeta" po tijelu i najveće bolove osjeća kada mu se približi grlu i onda kada prelazi preko zglobova. Od omađijanog živka čovjek ili poludi ili ako se ne izlječi na vrijeme umre. Lijek se obično traži kod gatara koja bolesniku tada proriče ili saliva olovo: ako vidi da je muka od živka onda treba da ide kod neke "jake" vračare da mu "vrati vodu" tojest bolesnik pije drugi živak ili vraćenu vodu koja treba istjerati zlo iz čovjeka.

Ipak živak ne služi samo u ritualima crne magije već svojom čarobnom moći može poništiti svaku magiju. U tom ritualu omađijani čovjek ide kod vračare prije izlaska Sunca i stane na crnu metlu dok mu vračara baje: "Ne dam ti loj da jedeš, ne dam ti meso da jedeš, ne dam ti krv da piješ već te dajem zlo da istjeraš iz ušiju, iz očiju, iz glave, iz srca...".

Od svih napratenih ili poslanih magija po vjerovanju najbolje čuva cvijet božura kojeg treba nositi uza se kao hamajliju.

tekst preuzet sa sajta


Arapski tilsum za želje

Ovo je jedan od univerzalnih arapskih tilsuma koji ima mnogostruku primjenu. Tako, uz njegovu pomoć nezaposleni može lako pronaći posao, neprijatelja pretvoriti u prijatelja, postati omiljen u društvu....Dovoljno je samo tilsum nacrtati na čistom listu papira, presaviti u trougao i nositi stalno uza se. Efekat će se ubrzo pokazati.


Kod hodže ili babe?

  ŽUPANJA - Dok velik broj građana doslovno životari, sve je veći broj onih koji po utjehu i savjete odlaze - vračarama.

Čini se da su vrlo popularne one u susjednoj Bosni, poput vidovite Branke, Fatime ili Milene, tako da nekim Županjkama, kako doznajemo, nije teško potegnuti do Brčkog, Bijeljine ili nekih sela nadomak Tuzle kako bi saznale kakva im je sudbina namijenjena i što mogu očekivati u

Fatima mu prorekla brak
Usluge Fatime, koja je prije nekoliko godina "gostovala" u Babinoj Gredi, koristio je i jedan stranački dužnosnik u Vinkovcima, koji se nakon tretmana pohvalio kako ga je vidovnjakinja "otključala" i da će si napokon uspjeti pronaći ženu. U međuvremenu je ostao bez posla i stranačkih funkcija, ali je zato uplovio u bračnu luku!
Brčanska vračara prezauzeta je poslom i potrebno je naručiti se telefonom


Vračari jednom mjesečno
Županjka koja je željela ostati anonimna priznala nam je da s kolegicom iz Gunje redovito odlazi u Brčko kod jedne starije žene koja joj gleda u talog od kave i grah.

- Prvi put kada sam otišla i kada mi je žena pogledala u šalicu, ostala sam bez teksta! Sve mi je pogodila i, što je najvažnije, s njom se mogu fino ispričati. Blaga je, strpljiva i zna me najbolje posavjetovati što učiniti u danom trenutku. Za sat vremena što provedem s njom platim 50 konvertibilnih maraka i nisam nikada zažalila. Nekada, ovisi o situaciji i uglavnom kada imam problema s dečkom, znam otići i dva puta tjedno, no jednom mjesečno obavezno ju posjetim - priznala nam je.

Dodaje da je Brčanka prezauzeta poslom i da je sve više ljudi koji traže njene usluge.
- Uvijek se moramo naručiti telefonom jer u suprotnome nema šanse da nas žena primi. Često nas je morala i odbiti jer nas jednostavno nije imala gdje ubaciti - prisjeća se naša sugovornica.

Netko hodži, netko Braci

Doznajemo da je vrlo tražen i hodža u Orašju, koji je priznao da ga “opsjedaju” Slavonke tražeći da im "očita sudbinu i pripremi zapise". Pred njegovom su kućom, u što smo se i sami u prolazu uvjerili, redovito parkirani automobili, i to uglavnom vinkovačkih registracijskih oznaka.
I dok jedni odlaze preko granice u potrazi za raznim vidovnjacima i proricateljima sudbine, neke županjske gospođe utjehu pronalaze u Zagrebu, točnije na Srebrnjaku.
- Iscjelitelj Braco je nešto stvarno posebno i nakon svakog posjeta osjećam se tako zadovoljno, puna pozitivne energije i životne snage. Dovoljno je samo otići u tu kuću, sjesti desetak minuta i razmišljati o onome što te muči… Osjećaj je neopisiv, a jedino što nosimo na Srebrnjak je svježe cvijeće - rekla nam je naša sugovornica, koja tvrdi da su je odlasci tom poznatom hrvatskom čudotvorcu preporodili.


Bosnischen Liebesmagie

Geht sie zum Kolo,  dann ergreift sie einen Baumast, wendet sich zur Seite, wo ihr Geliebter weilt und spricht, indem sie den Ast schüttelt: »Ich schüttle den Ast und dieser die Erde: die Erde schüttelt die ganze Welt, die ganze Welt meinen Geliebten : verenden mag er, so er zu mir nicht eilt, veledalin amin! Und wieder ein Hauch nach der Seite, wo sie den Geliebten wähnt.


Das Mädchen gibt vor dem Schlafengehen die Hände an die Wand und spricht: » Gottes Friede mit dir, du treue Wand! Gottes Gruss, meine Beschützerin! Sende mir  unerwartet meinen Mujo ! Wo er auch weilen mag, mache ihn ausfindig, erobere sein Herz und bringe es mir! Elif lam mim!«


Sobald sich das erste Dunkel auf die Erde senkt — zur Zeit des ersten Akscham — nimmt das Mädchen ein Messer und stösst es in die Erde an jener Stelle, wo das Wasser aus der Traufe herabrinnt und spricht: ,Ich stosse dieses Messer nicht in die Erde, sondern in Mujos Herz und Leber, in seine siebenundsiebzig Nerven, achtundachtzig Gelenke (dabei stösst sie das Messer immer heftiger in die Erde) und neunundneunzig Gebeine«. Dann blickt sie nach ihrem Stern und sagt: »Du goldenes Schwesterlein (lässt das Messer los), wo immer mein Mujo weilen mag, mach' ihn ausfindig, erobere sein Herz und bring' es mir!«

Dann berührt sie die Erde und spricht (siehe oben).Hierauf haucht sie zum Stern empor und eilt, ohne sich umzublicken, nach Hause. Am nächsten Morgen zieht sie das Messer aus der Erde.



Andere, in Gesellschaft gehend, sagen folgenden Zauberspruch: »Alle Mädchen unter dem Gürtel, ich allein ober dem Gürtel; alle Mädchen Raben und Elstern, ich eine Wachtel mit goldenen Fittigen und Drachenaugen; ich fliege über euch dahin und vor euch hinein!« Darauf haucht sie nach jener Seite, wo ihre Gefährtinnen weilen.


 Indem sich das Mädchen früh morgens wäscht, spricht sie: »Ich wasche mich mit kaltem Wasser, warmer Sonne und dem Augapfel meines Liebsten!"




Jest kamen, ali jeste i riječ. Jest zemlja, ali jeste i nebo. Jeste materija, ali jeste i duh. Jest krik, ali jeste i pjesme. Jest smrt, ali jeste i život. Jest prošlost, ali jeste i budućnost. To je spavač koji je nespina - napisao je o stećku i bogumilu naš neponovljivi Mak Dizdar. A mi kažemo: "Jest ponos i dostojanstvo, ali jeste i prkos i inat".

Upravo ponoseći se prošlošću naše zemlje, a ujedno i prkoseći onima koji o njoj ništa ne znaju, a nastoje profitirati ekspoloatišući ju, jedan je 38-godišnji stanar sarajevskog naselja Nedžarići počeo sa borbom za vraćanje "starog sjaja", kako kaže, jedinoj iskonskoj bh.stvari - stećcima. Naš sugovornik ovaj put je taj čovjek, Senad Šabović. U domu pravi male nekropole, i to od gipsa...

Nigdje u Sarajevu, ali ni u ostalim bosanskohercegovačkim gradovima, jedan turista ne može kupiti repliku Kulina bana, kao nečega što je blago isključivo ove zemlje. Tako je i sa stećcima o kojima upravo oni koji su potomci onih koji leže ispod tih veličanstvenih nadgrobnih spomenika znaju malo ili nimalo.

-Prolazeći kroz baščaršijske sokake i vireći kroz izloge suvernirnica, ironično mogu zaključiti da je Che Gevara bio Sarajlija i budist, te je jahao na slonovima - sročio je u jednu rečenicu Senad Šabović sve ono što je i zaista postalo najučestalija ponuda za turiste u ovdašnjim suvernirnicama - majice i kape sa likom Che Gevare, privjesci za ključeve u obliku slona, figurica Bude. Zaista, to jeste čudno. No, koliko ljudi je to stvarno i primjetilo. Prodavci sa Baščaršije vele da se to traži. Takođe, dodaju i to da su im Turci najslabije mušterije. Pitaju se zašto, a odgovor je upravo ponudio naš sagovornik:

-Pored Che Gevare i ostalih stvari koje "mirišu" na kinesku masovnu produkciju, u suvernirnicama turisti mogu vidjeti i stvari poput onih na Kapali čaršiji u Istanbulu. Stoga, Turci ovdje ne mogu pronaći nešto za što će kazati: "Da, ovo je bosansko i samo bosansko!"

Senad Šabović rođen je u Prištini. Tamo je živio do 1998. godine, kada se njegova familija seli u Sarajevo. Želeći pobjeći od svakodnevnih pritisaka i stresa, tad se prihvatio kista, pa počeo slikati. Njegov afinitet prema umjetnosti, kako kaže, postojao je oduvijek. No, ne samo afinitet prema umjetnosti - štiva dokumentarnog karaktera, neizostavan su dio njegovog dana. Spajajući te svoje dvije ljubavi, prije nekih godinu dana, odlučio je kupiti nešto gipsa, te počeo praviti malene kopije bosanskih stećaka.

-Po prirodi sam buntovnik. Nisam mogao podnijeti činjenicu da nigdje ne možete kupiti stećak kao suvenir. Ja sam fasciniran stećkom! To je jedina stvar koja pripada svim Bosancima i Hercegovcima, bez obzira na vjeru i naciju! - ushićeno nam je objasnio kako su počele nastajati malene nekropole u domu Šabovića.

Najpoznatija nekropola, odnosno bogumilsko groblje, svakako je Radimlje. No, Senad u svom radu nastoji da promoviše one manje poznate stećke, i to sa teritorija Trebinja, Gacka, Kupresa, Duvna, Kalinovika. Stećke izrađuje pomoću autentičnih fotografija. Uskoro planira raditi i cijeli ciklus stećaka koji se nalaze ispred Zemaljskog muzeja u Sarajevu.

- Čovjek u mojim godinama ima obavezu dati bilo kakav doprinos društvu. Ja to činim izradom malenih stećaka - kaže, te odmah nastavlja:

-Podršku od zvaničnih vlasti nisam dobio. Očito da nisu svjesni vrijednosti stećka. No, nisam ja sve ovo započeo da bih profitirao, već jednostavno da bih sam sebe nagradio za dugogodišnje proučavanje historije i vlastitih korijena i ispunio onu obavezu doprinosa društvu i zajednici.


Nakon bezbroj pročitanih stranica, Senad je najzad otkrio nešto što, možda, nije ni očekivao. Naime, Senadova majka Zineta prije udaje nosila je prezime Telo. Porijeklom je iz jednog sela u blizini Foče. Tu su nekada živjeli i bogumili.

-Negdje sam pročitao da je jedno od posljednjih bogumilskih plemena koje je prešlo na islam potkraj 17. stoljeća, živjelo u selu u blizini Foče. Sebe su nazivali Katurima. Od njih vodi porijeklo upravo bošnjačka porodica Telo. Bogumili su, naime, islamizacijom uzeli prezime Telo.

U tom selu, gdje su boravili Katuri, danas nema ništa osim groblja, poznatog pod imenom "Telsko groblje". Prvi stećci na tom groblju, nastali su čak u 7. stoljeću. Majčino djevojačko prezime je Telo, stoga je Senad Šabović uvjeren da su ovi bogumili upravo njegovi preci.


Cijena stećak-suvenira koje izrađuje Senad iznose 5 KM i mogu se naručiti na telefon: 00387 (0)62 971 629


Tajne vjere - blagotvorna moć kurbana

Kurban Bajram ili Aid el Kebir sveti je muslimanski praznik žrtve kojem prethodi ramazanski Bajram. Osim svog socijalnog značenja i pomaganja komšijama, darivanjem mesa, ovaj praznik u sebi nosi i onu iscjeliteljsku moć koju su prepoznali kako Arapi i Turci tako i Bošnjaci. U narodnoj tradiciji bošnjačkog naroda kurban se kolje i mimo praznika, posebno u kriznim situacija, kada neki član familije ozbiljno oboli ili da se kurtališe kakvog drugog zla. Vjeruje se da je dobro zaklati kurban onoj osobi koja je nesretna ili pod uticajem sihira, a ukoliko iz finansijskih razloga ne može to učiniti dovoljno je da zakolje većeg pijetla i njegovo meso podijeli u tri kuće. Od davnina se vjeruje kako je koža zaklanog ovna, koji se kao kurban kolje za kuću, najbolja podloga za pisanje kućne hamajlije. Njena moć je time udvostručena i vremenski neograničena pa na kuću sa takvom zaštitom "ne može udariti nikakvo zlo niti sihir". Od ostalih vjerovanja treba izdvojiti i ono da "ne valja" graditi kuću na mjestu gdje su zakopane kosti kurbana. Naime, prema vjerovanju, kosti kurbana ne treba bacati nego ih zakopati čime se ukazuje poštovanje prema tom svetom činu.


Kad se "ne drže" djeca


-Kad se kome ne drže djeca slijedeće rođenom treba da se zakolje kurban na onom mjestu gdje se žena porodila. Koža od kurbana se da nekome a meso se u kazanu raskuha pa se koščice sve izvade u jedan pleh a on se zakopa u zemlju. Kuhano meso se razdijeli a ukućani treba da ga samo malo okuse.


-Kad žena poslije više rođenih kćerki rodi sina, da bi se održao u životu, kolje mu se kurban.


Lijek za sterilnost


 Najučinkovitijim sredstvom protiv sterilnosti u Alžiru se smatra kobasica od mesa i testisa zaklanog ovna za Kurban Bajram. Kobasica se nareže na tanke komadiće i dodaje se kuskusu ili gulašu kojeg će pojesti supružnici.



Da dijete mirno spava

Ako dijete tijekom spavanja gubi dah tojest ima problema sa disanjem onda mu se na Kurban Bajram kolje kurban i to tako da se za njega zavežu ruke i noge djeteta. Svezano dijete legne nasuprot kurbanu. Kada se izgovori tekbir prije klanja kurbana, vrat djeteta se dodirne nožem, te mu se onda oslobode ruke i noge. Vjeruje se da će se dijete tako osloboditi gubljenja daha kao što se čovjek oslobodi grijeha prilikom klanja kurbana.


Da dijete prohoda

 Onom djetetu koje nikao ne može da prohoda u jutro Kurban Bajrama sakupljaju se po selu, iz sedam različitih kuća, noge zaklanih kurbana. Pošto se očiste i operu, noge se prokuhaju u vodi, te mu se ta voda i meso sa nogu daje da pije i jede. Nakon toga dijete će dobiti snagu i prohodat će.


Ima li razlike između Bosne i Palestine?




Making sure they get to school.


Helping Ladies across the street..


 < BR> 
Providing childcare.


Allowing them a place to rest (permanently)


Access to Health care.

Construction pr ojects (demolition)


Respecting American and British pacifist resisters (such as American Rachel Corrie)




And others.



And if you are not satisfied, now, with the truth the following pictures are war crimes as defined by the UN, The Hague and the Geneva Convention.

Using images of your enemy dead or alive (violation)


Human shields (violation)


Live Burial Torture (violation)



Vraćanje magije nazad

 Ako se u kući pronađe neki sumnjivi predmet za koji se vjeruje da je  sihir (crna magija), on se nikako ne smije dodirivati golom rukom već mašicama, najlonom, papirom... Takav predmet treba posuti sa malo soli i pomokriti se po njemu te ga odnijeti do rijeke, baciti ga u nju i reći neku od ovih basmi za tjeranje zla:


1.Ko mi čarke pravio,

na glavu da mu se vrati!

2.Odakle došlo, tamo da se vrati!

3.Odnesi rijeko ovo zlo,

kako se ti ne vraćaš nazad

tako neka se ova čarka nikada meni ne vrati.


Magija jajeta

Svi o  kokošijem jajetu znamo skoro sve, vjerovatno zato što je među najzastupljenijim dodacima ishrani čovječanstva. Njegova kalorijska vrijednost mjeri se između 70 - 80 kalorija a žumanjak je za razliku od bjelanjka  znatno hranjivijeg sadržaja te je bogat vitaminima, fosforom i mineralnom soli. Ono što pak većina o svom doručku nezna jeste njegova magično-iscjeliteljska osobina u uklanjanju neugodnih stanja poput straha koji ne samo da čovjeka lišava životne radosti već je i uzročnik mnogih bolesti. Naime, kokošije jaje spada u nezaobilazni rekvizit mnogih duhovnih iscjelitelja i vračara jer ima moć da u sebe apsorbira negativnu energiju. Ta blagotvorna osobina poznata je u Meksiku, Peruu, istočnoj Europi a susreće se i kod arapskog naroda. Mističnosti jajeta nisu odoljeli ni hollywoodski producenti pa smo tako imali priliku vidjeti u jednom od nastavaka čuvenih Dosjea X scenu u kojoj agentica Sculy prisustvuje vračanju vudu vračare. Po završetku rituala nad tijelom vračara razbija jaje i u njemu vidi krv - dokaz crne magije.


Iako većina iscjelitelja a posebno vračara ne umije objasniti zbog čega jaje ima takvu karakteristiku moderni parapsiholozi se slažu da sam njegov oblik podsjeća na ljudsku auru ili energetski omotač. Duhovni iscjelitelj dok prelazi jajetom preko bolesnikovog tijela doslovno skenira stanje ljudskog bio-polja koje se odslikava u raznim formama i oblicima u žumancetu i bjelanjku. Na takav se način uspijeva dijagnosticirati ali i očistiti kako mentalno tako i fizičko tijelo nekog pojedinca pri tom ga regenerirajući. Posao čiste energije jeste da uskladi chimal ili auru anuliranjem negativnih naboja izazvanih raznim manifestacijama, i olakšava podizanje energije na fizičku, emocionalnu te duhovnu razinu.


  U tradicionalnoj medicini Latinske Amerike negativnim emocijama i stanjima koje one izazivaju pristupa se veoma ozbiljno. Strah se zapravo  smatra bolešću koja je uzrokovana jednim ili više traumatskih iskustava. Simptomi obično uključuju nemir, letargiju, depresiju, nesanicu i razdražljivost. U dijagnosticiranju bolesnikovog stanja tijelo se obavezno mora "očistiti" kokošijim jajetom. Zatim se ono razbije iznad čaše vode i analizira da li je strah od neke bolesti ili nevolje.



U tumačenju nastalih oblika žumanjak predstavlja tijelo i dio na kom se nagomilala negativna energija. Kroz mjehuriće i sitne žilice prepoznaje se i način na koji je bolesnik obolio poput formi mali igli što upućuje na svjesno slanje neprijateljskih misli i namjera. Mjehurići tojest oblici očiju posebno se očituju kod male djece i nazivaju se urokljive oči..


Diljem istočne Europe vračare jaje koriste kada žele "očistiti" preplašeno dijete od straha ili uroka. Dok svježim jajetom prelazi preko dječijeg tijela vračara ponavlja tri puta sljedeće zaklinjanje: "Stravo - stravice! Ja te jajetom tjeram, u vodu te izlivam, u šumu te na suhi list šaljem; ovdje ti mjesta nema, crvenu krv da ne piješ, plave žile da ne trgaš, žute kosti da ne lomiš". Prema magijskom vjerovanju sav strah potjeran na ovakav volšeban način tada će preći u jaje. Njega će vračara po završetku rituala odnijeti napolje i dati psu da ga pojede.


Tarot otkriva crnu magiju

 Tarot karte vode svoje porijeklo iz starog Egipta i predstavljaju pored ciganskih karata takozvanih "ciganica" najrasprostranjeniji rekvizit za proricanje. Prema legendi egipatski čarobnjaci sluteći kraj carstva željeli su svoje ogromno magijsko znanje pohraniti i sačuvati od uništenja pa su se dosjetili originalnoj ideji. Sve najbitnije segmente svog magijskog učenja prenijeli su na karte i tako šifrirano znanje spasili od zaborava.

Tarot karte sačinjavaju špil od 78 karata koje se dijele na velike i male arkane. Veliki je broj načina otvaranja Tarota kao i njegovog tumačenja. Za ovu priliku bi bilo najzanimljivije objasniti koje kombinacije vrhunskim Tarot majstorima otkrivaju da li je neko pod uticajem magije i na koji je način ona rađena.

U sistemu tumačenja Tarot karata četiri karte simboliziraju nadnaravni uticaj -  Mag, Svećenica, Vrag i Pustinjak. Ukoliko se neka od navedenih karata učestalo pojavljuje upozorava da iza pitaočevih problema stoji magijski uticaj.


Tarot kombinacije magije


Vrag-9 mač-10 mač: moćna magija napravljena za izazivanje srčanog udara. Ukoliko se na vrijeme ne otkloni čovjek lako može umrijeti.


Vrag - 9 mač - 10 mač - As mač: jako loša kombinacija, ovdje je riječ o čarkama za smrt od kojih se čovjek paralizira i umre.


Pustinjak - Vrag - As mač - 8 mač: magiju je napravio stari čovjek, moćan čarobnjak, urađena je na voštanu figuru i izbodena iglama.


As mačeva - 10 mač - 9 mač : magija koja može dovesti do bolesti i smrti, čovjek oslabi i onemoća.


Vrag - As mač - Snaga: opsjednutost džinovima ili duhovima.


Sud - Svećenik - 9 kupova - 6 mačeva: magija koja je bačena na svadbi.


Vrag - Svećenik - 10 mačeva: magija koju je napravio hodža ili pop.


Vrag - As kup - Vitez kup: magija urađena za neplodnost.


5 kup - Smrt - 9 kup: magija urađena sa mrtvačkom vodom.


5 mač - 7 pentagrama - 6 pentagrama: zakopana magija za zlo u kući.


9 kup - As štap - kralj mač: magija napravljena za mušku nemoć, impotenciju.


7 kup - 10 mač - 8 mač - 10 kup: magija rađena sa iglama koje su skrivene u žrtvinoj kući, od njih se gubi zdravlje i rastura familija.


3 mač - Dama mač - 8 kup: plava udovica, susjetka ili radna kolegica, napravila magiju na kuću zbog vas ili muškarca iz te kuće.


6 mač - Ljubavnici - 10 kup -: magija zbog ljubavi; imali ste sukoba i problema sa tom osobom.


Sud - 6 mačeva - As kup: magija urađena na kuću i familiju.


Sud - 6 mačeva - As kup - Kralj mač: magija na kuću, ovu magiju je potaklo familijarno proklestvo.


Kola - 8 mač - sedam pentagrama: magija urađena za nesreću na putovanju.


Kola - 7 pentagrama - vitez mač: magija zakopana na raskršću koju čovjek "pokupi" slučajno, nagaza.


Kola - 6 štap - 7 mač - Kula: magija za pogibelj u nesreći ili u radu sa nekom mašinom.


4 kup - 3 mač - 9 kup: magija rađena na menstrualnoj krvi.


10 mač - Smrt - Mjesec -: magija rađena na fotografiji i ukopana na groblju.


Kraljica mač - 8 mač - Mjesec: rađena vam je ciganska magija.


Mag - Vrag: imate proklestvo.




Religija koja je promijenila cijeli svijet


Zoroastrizam je religija koju je osnovao Zaratustra, iranski prorok koji je prema predanju živio od 551.p.n.e.Oštro se protivio prinošenju ljudskih žrtava, velikom broju bogova i pijenju haome.Kasnije Zaratustrin nauk poslužit će kao model i drugim dolazećim religijama da na njegovim osnovama kreiraju svoje filozofije.Prvi se u to upustio Mojsije.

Po Zaratustrinom shvatanju Bog se može voljeti samo ako se voli cijelo čovječanstvo.Zoroastrijska vjera sadrži dualistički sistem u kojem su snage dobra, istine i svjetlosti koje je stvorilo glavno božanstvo Ahura Mazda suprostavljeno silama zla koje predvodi Ahriman.

Prema konceptu ove religije koju su usvojile i judaizam, kršćanstvo i islam dobro i zlo su u vječnom ratu sa tim da će na kraju pobjediti dobro tojest  Ahura Mazda


Vatra, najčistija manifestacija Ahura Mazde, je značajna a kremiranje nije dozvoljeno zato što bi moglo zaraziti vatru. Umjesto toga, leševi su stavljani pod jedan kamen da ga životinje ne bi odnijele i tako zagadile vodu i bilje.ostavljeni su tako dok ih ptice ne pojedu a zatim su njihove kosti stavljane u urnu i zakopavane.Pošto su vjerovali da je Sunce pročistujuća sila, tijela su uvijek ostavljali danju.


           Zoroastrizam još živi kao religija .Kad su muslimani pokorili Persiju i počeli ubijati one koji nisu htjeli da pređu u islam, jedna poveća grupa Iranaca je odbjegla u Indiju, gdje su nastavili širenje zoroastrizma.Danas se nazivaju Parsima a riječ parsi znači Persijanci.


Dobro i zlo


Ahreeman ili Ahriman je drevni perzijski Bog zla.U Avestama, svetim spisima Zoroastrizma, on se naziva bratem blizancem Svetog Duha.U izvornim Avesta tekstovima Ahura Mazda i Ahriman su dva lica istog entiteta ili dvije strane jedne kovanice.To je drevna "Perzijska dualnost" ili dva lica jednog boga.Ahriman je tamna strana Ahure.


Ahura Mazda - (Ahura "božanstvo" i Mazda "mudrost"), on je Vrhovni Bog, gospodar mudrosti.


Prema drevnoj iranskoj mitologiji Shahanshahs ili carevi u Perziji postajali bi legitimni tek nakon što bi im Ahura dodijelio prsten moći, u određenim slučajevima prsten je mogla dodijeliti i Anahita.


Stari persijski panteon


Ameh je perzijska boginja pobjede i slave.

Aban - bog plodnosti.

Ada- bog velikodušnosti i nagrade.

 Allatum ili Ellat, boginja podzemlja.Spominje se u ranoj iranskoj mitologiji (Kraljevska Era).Vjeruje se da je mesopotamskog porijekla.Kada je Mesopotamija, današnji Irak, postala država Khashtara u Iranu Allatum je ušla u perzijsku kulturu.Predstavljena je kao muškobanjasta žena i kao takva simbolizira drevnu feministkinju.

 Anahita – boginja vode.Poznata je i kao Ahurani (ona koja pripada Ahuri) ili Anahita (Nahid (Venera) u modernom perzijskom jeziku).Anahita znači neuprljan, čist i nevin te je kao takva božica vode, plodnosti i biljaka.Njen kult je bio najači u zapadnom Iranu i predstavljena je kao planeta Venera.Iako je imala brojne seksualne avanture nazivana je „Vječna Djevica“ ali uz to je bila i boginja rata, ljubavi i plodnosti.Prema perzijskoj mitologiji Anahita je Bezgrešna Djevica majka Mitre.Kršćani su posudili ili ukrali ovo perzijsko vjerovanje pa su umjesto Anahita stavili Djevicu Mariju a umjesto Mitre Isusa Krista.

Hram Kangavar u zapadnom Iranu jedan je od najvažnijih Anahitini hramova.

 Anaram – boginja i čuvar svakog 30. u mjesecu.


Arishvang – boginja i zaštitnik bogastva, snage i poljoprivrede.

 Ashi – božica sreće.

 Ashtad – boginja koja vodi ljude u dobra djela.

 Azarvan – boginja palmi i čuvar zelenila.

 Izha – Indo-iranska boginja žrtve, njeno ime znači „ponuda“.

 Drvaspa – drevna perzijska boginja koja štiti djecu, stoku i prijateljstvo.Svaki četrnaesti u mjesecu posvećen je njoj.

 Piti Ram – boginja opuštanja i mira.Piti Ram je seksualnih i erotkih aspekata  i njeni korijeni sežu u Veda Eru

 Tir ili Tistrya, perzijski bog kiše, povezan je sa plodnošću.Vodi vojsku Ahura Mazda protiv sila zla.Porazio je Arch demona Apaosa.Trinaesti dan u mjesecu posvećen je njemu.Kišni Tirgan festival, slavna perzijska proslava, posvećen je njemu.

 Rashnu je perzijski Božanski Anđel, boginja pravde.Ona je božanstvo mudrosti i pravde.Uz Mitru i Sraosa sudi dušama mrtvih na Chinvat mostu koji vodi u nebo.Ona nosi zlatne skale ili merdevine.

 Zam – Boginja Zemlje.

 Sepandar Maz – Gospođa boginja i čuvar Zemlje.Ona joj donosi plodnost.

  Anzu – golema ptica-bog koja može udisati vatru i vodu.Ima glavu lava i tijelo orla, nalikuje griffinu.

Asheh – bog podzemlja

Asman – bog neba

Ataru ili Azar Goshasb: bog vatre koji ima snažnog konja.Ataru je sin Ahura Mazde.Borio se sa Azhi-Dahak, velikim nebeskim zmajem.Ataru je zamišljen kao duh vatre.U Avesta tekstovima njegovo ime znači vatra.Simbolično predstavlja snagu koja zrači iz Ahura Mazde.

Avar Zaman – bog vremena

Aryaman – perzijski bog prijateljstva i ozdravljenja.

Baga – bog prosperiteta i bogastva

Bahman – bog dobrih misli

Bahram – bog rata, veliki čuvar Aryansa.On štiti Aryans u bitkama i ratovima.On je perzijski bog planeta i pobjede.

Burijas – veliki Kassites (Lorestan), perzijski bog rata.

Geus-Tasan: bog stoke.U antičkoj perzijskog mitologiji koja ide prije Veda Ere, Geus-Tasan je božanski tvorac stoke.

Hadish – perzijski bog poljoprivrede.On je čuvar seljaka.

Indira – bog groma i oluje, takođe on/ona je ružno božanstvo rata.Indira potiče hrabrost i junaštvo.Skoro četvrtina od ukupnog broja himni Rigveda, oko 250 himni, posvećeno je njemu.Indira je božanstvo koje ima oba spola.

Shushinak – ovo je jedno od najstarijih iranski božanstava.Drevni bog Susa civilizacije, prije 8000 godina.

Neriosan – božanski glasnik u drevnoj Perziji.

Parand – bog sreće i bogastva.

Rapithwin – drevni perzijski bog podneva i ljetnje sezone.

Sorush – bog čistoće ali i glasnik bogova kojeg oni šalju sa nebesa kraljevima.

Tasho – božanstvo graditeljstva.

Teshba – bog nevremena


Da se poništi mrtvačka mađija

Najopasnije čari su svakako one rađene sa grobljanskom zemljom, sapunom i vodom kojom se kupao mrtvac i slično. Uglavnom, takve čari se rade na zlo i bolest i jako su dugotrajne .Da bi se ovakvi sihiri razvalili uzme se crveni konac i njime se omađijanom omotaju ruke, stomak i glava, sa što više konca. Onda se konac odmota sa omađijanog pažljivo pazeći da konac u kojem dijelu ne pukne.Konac treba namotati na komadić papira ili drveta i sačekati da padne noć. U ponoć se ode na groblje i čim se uđe odbrojati dvanaest grobova a onda baciti papir sa namotanim koncem i reći:"Na mrtvog mrtvo, na živog život!".

Kada se sve to napravi krene se kući bez okretanje unazad. Onaj ko je radio ovaj obred po dolasku kući ne smije izlaziti napolje prije nego li iziđe Sunce.




Mađarska magijska tradicija


Mađarska je svakako u ovom dijelu Europe najotvorenija zemlja po pitanju ezoterije i okultizma što najbolje potvrđuje jako razvijen i očuvan kult vještičarstva.Mađarske vještice su bez sumnje najbrojnije i otvorene ka javnosti.Tome je uvelike pridonio blagonakloni stav mađarskog društva prema magijskim naukama.Želja da se očuvaju stara učenja i samim time integriraju u moderno društvo vrijedno je svake pohvale.


Zla moć urokljivog oka se kod Mađara anulira raznim sredstvima poput ostavljanja krunice djetetu pod jastuk ili vezanje crvenog konca oko ruke.Kao i u drugim susjednim zemljama najučestalija mađijska radnja za udaljavanje pogubnosti nečijeg uroka jeste gašenje ugljevlja.U čašu hladne vode bace se tri živa ugljena.Ukoliko sva tri potonu bez svake sumnje riječ je o uroku.Tu vodu urečeno dijete malo otpije i sa mokrim prstom mu se nacrta znak križa na čelu.Tom prilikom se obično baje:“Ko god da ga je urekao, muško ili žensko, staro ili mlado, Otac, Sin i Sveti Duh ga izlječili“.Osim ovakvog načina majka urečeno dijete liže po nosu i pljucka mu preko lijevog i desnog oka.


U mađarskoj narodnoj tradiciji poznaje se tegoba slična uroku koju izaziva mačka, pas ili oči mrtvog čovjeka.Simptom takve tegobe je preplašenost a obred tjeranja sličan je samom gašenju ugljena.



Bajanje je dobro očuvana tradicija i prema mađarskoj predaji čuva se do smrti.Kada bajarka ili bajalac osjeti da mu se život gasi onda ona ili on svoje znanje bajanja prenosi na neku osobu.Ako bi se bajalice otkrile ranije izgubile bi svoju ljekovitu moć.Veliki dio bajalica počinje sa riječima ili pozivom „Gospodine Isuse, pomozi mi“.Smisao samog bajanja je da se prvenstveno utječe na povoljan ishod neke bolesti.Često se koristi u liječenju bradavica.Tu je veoma bitan i položaj Mjeseca na nebu, naime, najpogodniji trenutak za ovakvo liječenje jest mladi petak.

Osoba koja se želi rješiti neugodnih bradavica izlazi napolje i posmatrajući Mlađak govori tri puta:“Novi mjeseče, novi kralj ženi se, na svadbu zove me, ja neću ići već mu šaljem ove bradavice“.


Amulet protiv zla

Ovaj amulet na Javi nose svi oni koji žele imati zaštitu od urokljivih očiju i negativnih energija.Iscrtava se na metalnoj pločici ili na komadu pargamenta te nosi uza se.


Bugarski svijet magije


Prema posljednjim anketama više od 60% Bugara vjeruje u magiju.Cigansku i tursku magiju smatraju najmoćnijim i najopasnijim.




Anastasia Hristova diplomirala je psihologiju na sveučilištu u Sofiji i to joj je prema vlastitom kazivanju omogućilo bolji kontakt sa ljudima.Danas je ona samohrana majka sa troje djece.Želju da se bavi magijom nasljedila je, kako kaže, od majke i obje bake.Jedna je umijela da pravi moćne čini a druga da otkriva nalazišta vode ali i blaga.


Imate li kakvih saznanja o magijskom djelovanju hodža?

Da.Neke od hodža mogu napraviti najmoćnije čarolije.Kako to izgleda?.Najčešće je u pitanju uski, duguljasti papirić ispisan arapskim slovima.On se poslije ispisivanja presavije u trouglasti oblik.Za onog ko takav zapis-čaroliju nađe u svojoj kući može u jednom trenutku pomisliti da je riječ o običnoj dječijoj igri, smatrajući napisano dječijim škrabotinama.No, onaj ko zna čitati arapska slova vrlo brzo će vidjeti da se u čudnom tekstu nalazi ime ili više njih iz familije te napisana naredba šta treba da se toj osobi desi.Ponekad je sam zapis jedna cijela istrgnuta stranica iz neke arapske knjige na koju je upisano ime onog protiv koga se radi zlo.Imala sam i sama priliku da vidim stare arapske knjige u kojima je detaljno opisana svaka vrsta magije, kako napraviti svaku pojedinačnu čaroliju te gdje je postaviti.


Koji vam je najzanimljiviji slučaj sa kojim ste se susreli u istraživanju magije?

Pa to bi svakako bio jedan susret sa starim hodžom.Kada sam kročila u sobu gdje se nalazio vidjela sam čovjeka od nekih sedamdeset godina kako prekršeni nogu sjedi na velikoj ovčijoj prostirci.Rekla sam mu da sam došla da mi gleda.Upitao me je za moje ime i moje majke.Namjerno sam mu dala lažna imena želeći tako utvrditi da li taj starac ima neke moći.On je data imena zapisao, nešto računajući više za sebe i potom otvorio neku staru, požutjelu arapsku knjigu.Zatim je podigao pogled i na bugarskom mi rekao da sam mu dala pogrešna imena.


Na koji način crna magija djeluje na čovjeka?

Očekivano je za shvatiti da svaka normalna i prosječna osoba neće lako povjerovati da jedan ispisani komadić papira može imati ikakvog efekta na nekoga, ali zaista taj sadržaj može da utiče na psihu i samo zdravlje čovjeka.Moć crne magije je velika i ona vrlo lako može uništiti sklad neke veze, ljubavi, braka ili familije.Od magije se dobije psihička rastrešenost, bolest pa čak i smrt.Stari ljudi umiju reći za mnoge nesretne događaje kroz život da je tako suđeno od Boga ali ja se sa tim ne bi složila.Većina tih loših dešavanja uzrokovana su crnom magijom.


 Kako se izlječiti od crne magije

Da se čovjek očisti od crnomagijskog uticaja bugarski duhovni icjelitelji savjetuju razne obrede.Jedan od njih je i ovaj - uzeti po malo sa devet izvora vode i sjediniti je u jednu te u nju staviti srebrenu paru i reći:

Zvijezdice sestrice, idite potražite

za n. lijek donesite

u ovu ga vodu stavite.

Kako voda opere sve loše i prljavo

tako neka opere i očisti n.

Nek se očisti kao čisto srebro.

Zlo donio vjetar, vjetar ga i odnio.

  Posuda sa vodom se ostavi negdje napolju da prenoći ispod vedrog, zvjezdanog neba.Ujutro se, prije izlaska Sunca, posuda uzme i odnese u kuću.Vodu začarani koristi devet dana tako što je pije ili mješa u hranu.Sa njom mu se bar jednom poškropi odjeća i obuća.Sve ovo se može raditi i za neku drugu osobu, bez njenog znanja.


Kako se postaje vlaška vračara


Da je u vlaškoj (rumunskoj) magiji najveći broj varalica i prevaranata dokazuje i ova priča preuzeta iz časopisa Treće oko.Baba Vana iz najvećeg krajinskog sela Jabukovca se u svojoj ispovijesti prisjeća kako je prije sedamdeset godina počela da se bavi ovim poslom.Pošto je rano postala udovica, u kući je ostala da živi samo sa maloumnom sestrom koju je trebalo izdržavati, i bez muške glave u kući je teško moglo da se opstane a pogotovo što je trebalo da se pribavi mnogo namirnica za zimu.Baba Vana je iz čista mira odlučila da se bavi – vračanjem.Najteže je bilo započeti, pogotovo kad su u selu svi znali da do tada nije posjedovala nikakvu moć.O tome nam je ispričala sljedeće:

-Jedne noći, pred zoru, otišla sam u komšijinu štalu i tamo pomuzla sve krave muzare.Tako sam učinila i narednih noći, sve dok mi se komšinica nije požalila da je neka zla sila unišla u tijelo njenih krava.Predložila sam joj da joj tu „silu“ uništim, naravno, svojim izmišljenjim mađijanjem.Prestala sam da muzem te krave, pa su ponovo ujutro imale mlijeka.Tako je moja komšinica po selu pronijela vijest da mi je Bog podario silu kojom mogu da protjerujem i uništavam svako nevidljivo zlo.

Nešto slično učinila sam i sa ovcama iz drugog kraja sela.Jedne noći, iz tora sam odvela dvije ovce i vezala ih kraj potoka.Ujutro je njihov vlasnik došao kod mene da bi mu uz pomoć zrna kukuruza otkrila ko mu je ovce ukrao.Rekla sam mu da ovce nisu još ukradene, ali će uskoro biti i da će ih naći ako odmah bude otišao do potoka.Pročulo se da sam dobra vračara a to je najvažnije za uspješan rad na ovom polju.


Izljevanje voska


Ukrajinu osim prelijepih krajeva koji je sačinjavaju interesantnom čini i njena bogata narodna baština sačuvana i donekle transformisana kroz vjerska načela.No, Ukrajinci nikada nisu kao i ostali narodi prihvatili do kraja učenje kršćanstva pa su stoga sačuvali znatan dio i onih paganskih, magijskih vjerovanja, koja i danas čine jednu cjelinu njihovog raznovrsnog folklora.

U zanimljivoj etnološkoj građi posebno se izdvaja zanimljivi obred izljevanja voska.Mada taj metod nije nepoznat ni u drugim dijelovima Europe, poput Poljske, Mađarske, Bugarske..., kod ukrajinskog naroda njime se služe kako djevojke u svojim gatanjima o saznavanju ljubavne budućnosti tako stare babke ili vračare, u tjeranju straha sa čovjeka.


Samu preplašenost mogu uzrokovati razni čimbenici poput laveža psa, udara groma, loših vijesti i drugog a sigurni simptomi su stalno zijevanje, glavobolja, iznenadna hladnoća u tijelu i slično.Ritual se obično vrši u kuhinji, u blizini ognjišta, tako što pacijent ili preplašeni sjedi na stolici držeći dlanove ruku na koljenima.Najpogodnijim rekvizitom za izljevanje voska smatra se svijeća uzeta iz crkve te voda sa izvora.Posebna se pažnja vodi oko uzimanja vode i tu se trebaju slijediti neka pravila.Naime, vjeruje se da je najbolje otići po vodu za obred u ranu zoru, prije izlaska Sunca, pazeći pri tome da vas niko ne vidi pošto prema vjerovanju voda gubi snagu.Još bolje je od jednog jeste uzeti vodu sa tri izvora.U nju većina vračara ukapa i nekoliko kapi svete vode posebno one koju je svećenik blagoslovio na Tri Kralja.

Prije nego izlije vosak u posudu vode ona je nožem „rasječe“ u obliku križa i onda držeći je iznad glave, stomaka i koljena preplašenog izlijeva rastopljeni vosak u nju obično tom prilikom govoreći:


Kako se rastapa vosak,

Tako neka se sa n. rastopi sva bolest i strah!


Vodom od izlijevanja voska pacijent se umije a ostatak se prosipa pod drvo i to slijedeći ovo pravilo – ako je preplašena žena onda ona vodu prospe pod drvo jabuke, kruške ili višnje ili ako je u pitanju muškarac onda pod hrast, grab ili jasen.


11. juli bit će propraćen i kroz Rezoluciju EP

Utorak, 24 Mart 2009
 Osman Suljić, načelnik Općine Srebrenica, izabran je za predsjednika Organizacionog odbora za obilježavanje 14. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice.

Na današnjoj sjednici Odbora imenovani su zamjenici predsjednika te predloženo da se imenuju članovi pododbora i nosioci aktivnosti u pojedinim oblastima.

Obilježavanje godišnjice genocida proteći će nizom aktivnosti širom svijeta organiziranjem okruglih stolova, izložbi slika, knjiga i fotografija, a 11. jula, na dan kada će se obaviti dženaza bit će vjerskog karaktera.

Do sada je identificirano oko 600 Srebreničana, nastradalih u genocidu jula 1995. godine, ali sva tijela nisu kompletna te se za sada ne zna za koliko njih će se klanjati zajednička dženaza.

Sadik Ahmetović, potpredsjednik Organizacionog odbora, izjavio je da će obilježavanje 14. godišnjice genocida prvi put biti propraćeno uz Rezoluciju Evropskog parlamenta koji je preporučio da sve zemlje Evropske unije na simboličan način obilježe 11. juli kao dan sjećanja na genocid u Srebrenici.


Rumunjska magija -skidanje omraze u braku

Ako suprug zamrzi ženu zbog magije koju je napravila treća osoba, obično ljubavnica, onda njegova žena mora otići u ranu zoru, pored nekog izvora, kako bi poništila čini i skinula omrazu te tako vratila sklad u svoj brak.

Kad dođe do izvora žena prekrsti ruke i kaže:

Dobro jutro bijela vodo!

Hvala ti, crna n.(tu kaže svoje ime)

Ja nisam crna od sunca ili vatre

već sam ja crna

zato što je n. radila magiju na mene i mog muža.


Zatim drži ukrštene ruke iznad vode i baje:


Ona meni čini pravi i šalje sa jednom rukom

ja joj ih vraćam sa dvije ruke

ona meni čini pravi i šalje sa tri ruke

ja joj ih vraćam sa četiri ruke

ona meni čini pravi i šalje sa pet ruku

ja joj ih vraćam sa šest ruku

ona meni čini pravi i šalje  sa sedam ruku

ja joj ih vraćam sa osam ruku

ona meni čini pravi i šalje sa devet ruku

ja joj ih vraćam sa deset ruku

preko deset neće moći.


Nakon toga žena spusti ruke nizase pa se umije sa vodom i napije se.Obično ritual ponovi još dva puta tojest jutra.Najpogodniji dani za bajanje su utorak, četvrtak i subota, prije izlaska sunca.



Misterija Kaduninog mezara


Dok je Fatima izvodila neobične rituale na Kaduninom mezaru, napetost se mogla opipati čak i u zraku.Aparat našeg fotoreportera je zablokirao bez ikakvog razloga.Zablokirao je i rezervni.Nekoliko snimaka uspio je napraviti tek kada se od mezara izmakao nekoliko metara.


Greblje „Ravne bakije“ sa sarajevskog Zmajevca čuva tajnu za koju većina mještana ovog naselja sigurno nije čula.U njemu se krije jedan mezar, poznat kao Kadunin.Vjeruje se da ima posebne moći.Pomaže pri liječenju sihira, magija, nečistih i zlih čini...Međutim, kako liječenje na mezarju kod većine ljudi budi jezu, sumnju i strah, tako je i Kadunin mezar ostao obavijen crnim velom noći, skriven od radoznalih ali i skeptičnih očiju.Podaci škrti, više sumnjičavi.No, ono što se pouzdano može utvrditi jeste da se i danas na Kaduninom mezaru provode tretmani liječenja.Jednom takvom ritualu polovinom februara prisustvovali su i novinari magazina Aura.


Hladni februarski vjetar vijao je kroz noć dok smo se uspinjali prema greblju na Zmajevcu.Da li od zime ili osjećaja nelagode činila se kao najhladnija noć posljednjih mjeseci.Dvadeset je sati, nimalo prijatan osjećaj pri pomisli da u taj vakat kročite između kabura.Od davnina se pripovijeda kako se na grebljima noću može doživjeti i osjetiti djejstvo nadnaravnih pojava, raznih prikaza, aveti i krikova...Dodatni razlog zašto smo se duboko zakopali u svoje misli i okovratnike.Srce sa svakim novim korakom ubrzanije lupa kao da predosjeća da će se desiti nešto loše.

Već smo na Zmajevcu i naziremo nišane u tami greblja.Tišinu noći jedino remete sarajevska svjetla što bljedunjavo sjaje kilometrima daleko.Približavamo se greblju i vidimo čovjeka u kapi kako stoji nepomično.Pogled mu je oboren i puše u promrzle ruke.Vidno je uznemiren.Saznajemo da je on ta osoba koja čeka da tu noć zagazi u greblje, do Kaduninog mezara, i rješi se dugogodišnjih problema.

-Čekam Fatimu I.Trebala bi stići svakog trenutka – kaže pomalo zbunjeno, iako smo to jutro dogovorili našu posjetu.

Nedugo nakon toga čuju se koraci.Izranja lik žene.Obučena je u crno, na glavi ima maramu, na nogama gumene čizme.Zastaje kod nas i prepoznajemo Fatimin lik.Isti onaj lik žene sa kojom smo dan ranije u Paromlinskoj ulici dogovorili sastanak.Naravno, pod određenim uvjetima.

-Naš svijet je mnogo skeptičan, sumnjičav i neuk.Molim vas samo da ne otkrivate sve detalje i potpun identitet dok ne bude vrijeme za to.A vama ću dozvoliti da idete sa nama i vidite da to nije toliko skriveno, govori naša sugovornica., inače fakultetski obrazovana osoba i politički aktivna u općini Stari Grad, gdje je godinama i profesionalno radila u administraciji.

Pojašnjava da se ovim bavi već 30 godina, ali ne u tolikoj mjeri.Liječi samo po preporukama.Još uvijek radi u tajnosti.Čak je nekoliko puta pokušala odustati od ovog posla, međutim, mnogo je razloga zašto nije mogla prestati.

-Kada ne liječim, bolesna sam.Ruke mi budu u ranama, zdravlje narušeno...Moja je dužnost da pomažem bolesnima.To mi je u amanet ostavila amidžinica Mujaginica koja je živjela u jednom selu između Han-Pijeska i Sokoca.Cijeli svoj život, a bio je dug 90 godina, liječila je bolesne na ovom mezaru.Kada je sedamdesetih godina umrla, meni je ostavila zapisano na koji način je to radila – pojašnjava.

Prije nego što smo zagazili u greblje Fatima nas uvodi u priču.Da bi neko došao do Kaduninog mezara mora se prvo podvrgnuti početnom tretmanu u Fatiminom stanu u kojem ona saznaje da li je osoba uopće opsihrovana i da li treba tražiti lijeka na ovaj način.



Čitanje u vodi


-Onog ko mi se obrati posipam vodom koju sam donijela sa nekoliko različitih izvora.Radim to iz Mujaginicine posude koju mi je zajedno sa knjigama ostavila.U vodi mi se ukažu neke pojedinosti iz života posjetitelja.Tek onda ga vodim na Kadunin mezar, uglavnom noću.Tretman počinje kada je Mjesec pun i traje do pojave mladog.Ne svake noći – govori Fatima dok još uvijek stojimo pred kapijom greblja u mutnom svjetlu s obližnje rasvjete.

Sat otkucava 21 sat.Sarajlija koji je došao na liječenje polako gubi strpljenje.Fatima prekida razgovor i kreće prema ulazu, spremna da obavi još jedan od mnogih tretmana.

-Budite tihi! Ne uznemiravajte mrtve.Nerjetko se dešavaju stravični događaji, upozorava.

Srce je već u grlu.Napraviti korak u greblje, zagaziti u duboki snijeg i smrtnu tišinu koja se mota oko nišana, ili se vratiti.Odlučujemo se za ovo prvo.Pogleda usmjerenog strogo ispred sebe idemo za Fatiminom i siluetom njenog pacijenta.Krivudamo između grobova da bi stigli do Kaduninog, koji je negdje na sredini greblja.Fatima je govorila da su rjetki oni koji ga i usred dana mogu naći..No, ona je već nebrojeno puta došla do njega i u mrklim noćima pa joj to ne predstavlja problem.

Nakon nekoliko minuta koji potrajaše kao sati, stojimo ispred ograđenog mezara.Nišani izgledom odavaju da su jako stari, ostavio je zub vremena traga na njima, toliko samo možemo da vidimo.Iako Fatima ne progovara, sigurni smo da stojimo ispred mjesta gdje leži vjernica Kaduna.


Glasovi iz mezara

Fatima ulazi unutar ograđenog mezara, a pomalo zbunjeni, ili možda prestravljeni čovjek ostaje ispred njega okrenut leđima.Kapu, koju je nosio na glavi, skinuo je i prepustio se Fatiminom tretmanu.Stoji nepomično, na momente zatvorenih očiju.Fatima uzima malo vode sa mezara koje, tvrdi, uvijek ima, usred ljeta i zime.Njome nekoliko puta posipa nesretnog čovjeka.Potom izlazi iz mezara, obilazi rukom oko njegove glave, prsa, nogu te nešto šapuće, uči.To stvara još veću jezu dok iščekujemo krik, avet, ili plač koji se prema Fatiminim riječima nerjetko javljaju iz mezara.Napetost je obuzela razum, čini se da se mogla opipati, tu u zraku.Tijelo bolesnika polako počinje podrhtavati, oči se mutiti i prevrtati.Kao da ne vlada svojim pokretima, gestama.Potom kašlje i moli Fatimu da prestane...

-Zašto, da li ti je muka, šta je bilo? - pita ga, vidno uzbuđena.

-Ne mogu više - teškim, i glasom nimalo sličnim onome koji smo čuli prije nepunih sat vremena progovara Sarajlija.

Užurbano Fatima kreće ka izlazu iz greblja, a za njom, on, tromim i nesigurnim korakom.Riječi su im zamrle na usnama.Čuje se samo škripa snijega i poneki teški uzdah bolesnog čovjeka.Žurimo za njima i u tami jedva razaznajemo put kojim smo došli, a njihovi likovi se sve više gube između nišana.Strah kola žilama, a razum staje.Tada, iza obližnjeg nišana zateče nas Fatimin glas.

-Vraćaj se, vraćaj se!

Srce je sada iz grla sišlo u pete.Dah je stao.Svaki pokret se zaledio...

-Ne istim putem!Nije se dobro vratiti istim putem - dok izranja iz tame govori Fatima i prolazi sa bolesnim čovjekom pored nas.

Kada smo već bili na pola puta, prestravljeni i zbunjeni nismo znali kuda krenuti pa smo, ipak, nastavili tragom kojim smo došli.U nekoliko koraka greblje je već iza nas.Ostavljamo ga u smrtnoj tišini koja još uvijek ozvanja u ušima, kao i Fatimin šapat, kašalj čovjeka, škripa snijega...

Nakon pola sata pokušavamo sabrati misli i pojasniti ono što smo upravo vidjeli i doživjeli tih desetak minuta na Kaduninom mezaru!?


Riječ pacijenta

Čovjek, kojeg smo to veče zatekli na Kaduninom mezaru želio je ostati anoniman.Ne zbog sebe, kaže uvjerljivo, nego zbog svoje porodice koja je već dovoljno propatila.Fakultetski obrazovan, Edin S., 43 godine, Sarajlija, oženjen, otac dvoje djece.

-Kod Fatime prvi put sam došao u oktombru prošle godine.Imao sam problem sa sihirima, za koje mi je Fatima rekla da su napravljeni još dok sam bio u majčinoj utrobi.Zbog toga sam u životu imao mnoge neobjašnjive događaje.Kao dijete doživio sam tešku saobraćajnu nesreću.Nedugo nakon toga, umalo se nisam utopio u jezeru.Godine 1994. sam ranjen na Nišičkoj visoravni.Niko nije vjerovao da ću preživjeti - priča.

Prije pet godina se, kaže, počeo čudno ponašati.Raspoloženja su mu se često mjenjala.Smjenjivala se depresija, tuga, sreća, ljutnja...On urlao, porodica trpjela.

-Noću sam imao košmare.Vremenom su prerasli u vizije i halucinacije.Po kući sam viđao zmije, lavove i aveti.Da li je to bio polusan ili nešto drugo, ne znam.Trajalo je to sve dok se nisam počeo liječiti na Kaduninom mezaru.Od tada, halucinacije su se smanjile, gotovo da ih nema, a raspoloženja su stabilnija - škrto, očito iscrpljen svim događajima, pripovijeda ovaj čovjek.Vjeruje da će mu ovo mjesto donijeti potpuno izlječenje.


Bosanska dobra vila - Fatima Kovačić


Teško je dati prave odgovore na pitanje: zbog čega narod dolazi Fatimi Kovačić, kakvom to silom ona raspolaže, kad ljudi sa silnim poštovanjem i povjerenjem slušaju svaku njenu riječ, traže njen dodir ili se pred njom spuštaju na koljena.U susjednoj Hrvatskoj njene slike drže visoko obješene na zidu i vjeruju da ih Fatimina energija i prisustvo čuvaju i na ovakav način.


U Americi je majka nesretnog mladića osam mjeseci sanjala isti san – ženu sveticu koja je spašava od sina nasilnika.Njen sin je zaista iskazivao agresivnost.U dva navrata, kada bi mu razum pomutile crne sile, pokušao joj je život prekratiti; jednom davljenjem a drugi put nožem.Opterećena tim turobnim životom, nemoćna pred džehenemskim silama koje su ušle u njenog sina, svakodnevno se molila Svevišnjem, da bi joj se jedne noći pokazali putevi kako da dođe do Fatime.Prepoznala sam je na stranicama Aure objavljene prije nekoliko mjeseci.Sve ostalo je kao najljepša bajka.Stupila je u kontakt sa Fatimom i saznala da bosanska dobra vila tih dana, novembar 2008, dolazi u Čikago.

-Taj dan naš Haris je bio izuzetno nervozan.Vezanog smo ga odveli kod Fatime.Pola sata kasnije molio je da ga odvežemo, preklinjao mene, svoga brata, oca da mu oprostimo za sve grijehe.Scenu kada momak od 25 godina plače u majčinom naručju, teško je opisati – kazala nam je Ajkuna T.iz okoline Čikaga, inače rodom iz Prijedora.Njen sin je, kako se ustanovilo, bio žrtva crne magije, koju mu je u piću postavila majka njegove vjerenice.Nije se mirila da njena kćerka pravoslavka živi u bračnoj zajednici sa muslimanom.

I čovjek sa kamenim srcem bi se otopio, kad vidi da sin, nakon samo jednominutnog trajanja Fatimine seanse, koji je godinama mrzio rođenu majku, u jednom trenutku zaplače i padne majci u zagrljaj.


Nevjerovatnu priču smo zabilježili i u slučaju cazinske ljepotice Lejle Ikutić (26), koja je 2000.godine sudjelovala na izboru za Mis BiH.Ona je skoro osam godina, kako kaže, bila „ni živa, ni mrtva“.Iako su sve medicinske pretrage pokazivale da je potpuno zdrava, Lejla je ustajala i lijegala sa glavoboljama, čestim gubljenjem svijesti, mučninama, nervozom...

-Sušila sam se.Jedva da sam imala 40-tak kilograma, kaže Lejla.

Samo jedan kontakt sa Fatimom Kovačić i čaša svježe vode iz izvorišta „Derviši sunca“, vratio joj je samopouzdanje, pozitivnu energiju, mirniji san.

-Nakon toliko godina, konačno sam se osjećala poput leptira ili ptice; slobodna i puna pozitivne energije – dodaje ova djevojka.

Ona je, shvatit će to iste večeri kada je utonula u san, bila žrtva sihira, koje joj je podmetnula najbolja prijateljica još iz školskih klupa.Pojavila joj se u snu i rekonstruisala vrijeme i način svog otrovnog rada, te je Lejlu molila za oproštaj.

-Nisam ga željela za sebe, nego za Semiru, ponavljala je u snu.

Cilj je bio preoteti Lejlinog zaručnika, sa kojim se ona zabavljala skoro tri godine.Uspjele su.On je zaista otišao sa Semirom, a Lejla nastavila da prolazi ovozemaljske muke.Nakon tretmana kod Fatime Kovačić u Šturlićkoj Platnici kod Cazina osmijeh joj ne silazi sa lica.


Sličnih priča smo čuli bezbroj.Svi su oduševljeni, ushićeni, zadovoljni, sretni i jednoglasni: Fatima Kovačić ima posebnu moć.Njen dodir, pogled ili riječ su melem mnogima.U Šturlićkoj Platnici dolaze joj ljudi sa svih strana a i ona odlazi „na noge“ širom svijeta.Nema, kaže, države u kojoj nije širila svoju pozitivnu energiju.U Švicarskoj jednom mjesečno organizira grupne tretmane, iza kojih stoji grupa liječnika.U Hrvatskoj su je proglasili sveticom i bosanskom dobrom vilom.



Priča o cazinskoj iscjeliteljici  je doista neobična i podsjeća na najljepšu bajku.Ova žena nema nikog bližnjeg svog, osim Boga jedinog.Ostala je siroče sa nepunih 48 sati nakon rođenja.U požaru koji j eizbio, negdje pred zoru, izgorjeli su joj otac i majka.Ona je bila u bešici od slame.Komšije koje su gasile požar vjerovali su da je i Fatima izgorjela u požaru.Ali, dogodilo se čudo.Djevojčica je počela plakati.Nikada nikome neće biti jasno kako je preživjela vatrenu stihiju.

-Allah je tako htio, reći će Fatima o događajima iz 1960.godine.Sve do petnaeste godine odgajalo me je gotovo cijelo selo.Nakon završetka osnovne škole preselila se u Sarajevo, gdje je završila srednju laborantsku školu, a onda su je putevi odveli do Njemačke.Tamo je radila kao medicinska sestra u jednoj bolnici u Hagenu.

-Tada nisam uopće bila svjesna brojnih situacija u koje sam upadala.Dešavalo se da duševni bolesnici bježe od mene, da me neki iscrpljeni i bespomoćni pacijenti mole da ih masiram ili samo gledam.U tome svemu moje su noćne more bile sve gore.Imala sam čudne snove.Uvijek mi se pojavljivao neki čovjek u bijelom i tjerao me da se vratim u rodni kraj i da sedam metara u dužinu kopam bunar.Čak mi je rekao gdje se nalazi ta voda, na mjestu gdje su rasla tri neobična cvijeta.Oni nikada nisu vehnuli, bez obzira na ljetno ili zimsko vrijeme.Uvijek su cvjetali.Taj glas i ti snovi su odredili moju sudbinu, shvatila sam da sam odabrani sluga Božiji, određena da pomažem nesretnim ljudima, priča Fatima Kovačić.

Prije nego što će započeti svoju humanu i iscjeliteljsku misiju, Fatima je prolazila kroz veoma tešku i složenu životnu fazu.Kao zdravstveni radnik nije se odmah mogla pomiriti sa porukama iz sna.Ona je tražila lijeka u zvaničnoj medicini.Mjesecima je ležala na kliničkim ispitivanjima, ali niko joj nije mogao otkriti ni jedan zdravstveni problem.U svemu tome se dešavalo da skupocjeni aparati na kojima su je priključivali jednostavno prestanu funkcionisati ili počnu drndati kao pokvareni strojevi.

-Sudbina je htjela da za moj slučaj čuje neki talijanski liječnik koji se bavi i duhovnim iscjelivanjem.On je, nakon što su nam se pogledi sreli, rekao:

Ova žena nije bolesna.Ona ima posebnu moć i dar.Nije medicinski slučaj, nego medicinski fenomen, kazao je italijanski liječnik i Fatimi  otvorio oči.

Jedno vrijeme se Fatima Kovačić duhovnim liječenjem bavila u Njemačkoj, a onda je nošena i tjerana nekom čudnom silom odlučila da se vrati u rodnu Šturlićku Platnicu, gdje je pronašla ono vrelo iz sna.

-Na pitanje kako liječim, odgovaram:uz Božiju pomoć, rukama, očima, molitvama i svojom mehlem vodom.Već nakon prvog tretmana čovjek osjeti pozitivne promjene.Zbog toga sam veoma sretna.


Fatima Kovačić kontakt telefon - 00387 61 736 927


Čudo današnjeg svijeta - filipinski iscjelitelji

Svakako najzanimljivija i namističnija medicina potiče sa Filipina.Ono što filipinski duhovni liječnici rade golih ruku, bez skalpela, spada u najveće čudo današnjeg svijeta.

Priča o Jun Labu, kontraverznom majstoru kirurgije iz Manile sa Filipina, koji golim rukama, bez anestezije, skalpela ili bilo kojeg drugog instrumenta u luksuzno opremljenoj ordinaciji iz tijela pacijenta izvlači bolesno tkivo, počinje ličiti na pravu misteriju.Prvo su ga prozvali vještcem koji uživa u ljudskoj krvi, no kada je izišla knjiga Jaimea Licauca "Božiji čarobnjak" u kojoj mnogi naučnici, uključujući dr.Alfreda Steltera i dr.Gerira Breelera iz Njemačke, dr.Hansa Negelija iz Švicarske, dr.Nagata iz Azume u Japanu i dr.Lija Pulosa iz Kanade tvrde da Jun nije varalica, te kada su dr.Norman Shili, neurolog i upravitelj Klinike za rehabilitaciju u La Crossi u Viskonzinu i dr.Elmer Grin, direktor Menninger Fondacije u Topeki u Kanzasu posvjedočili da je krv koju je Jun odstranio iz svojih pacijenata zaista prava ljudska krv, Jun Labo je postao tema mnogih naučnih skupova.

Na operaciju bez skalpela, prenosi jedan internetski forum, nedavno je, išlo i nekoliko pacijenata iz Hrvatske.No, malo ko od njih je spreman javno o tome govoriti, vjerovatno u strahu od reakcije okoline.Pod uvjetom potpune anonimnosti, stoji dalje, navodno je jedan od njih progovorio za Večernji list.

-Informacija o takvim zahvatima zasad se šire usmenom predajom.Zainteresirani obično stupe u kontakt s nekim ko je već bio na Filipinima, a on ih dalje, putem e-mail adrese, povezuje sa liječnicima u Manili koji na taj jedinstveni način pomažu u liječenju tumora, ali i drugih teških bolesti.Na svoje sam oči, na videosnimci, vidio ženu kojoj su liječnici davali šest mjeseci života, a kojoj su u Manili rukama, iz trbuha, iščupali tumor veličine jabuke te joj spasili život - objasnio je anonimni Hrvat.

Anonimni pacijent još je objasnio kako je prije odlaska u Manilu potrebno poslati detaljnije podatke o bolesti, pribaviti vizu te dobiti svojevsrno garantno pismo.U avion se sjeda za Frankfurt, zatim Dubai i napokon u Manilu.Povratna karta stoji oko 1.000 eura.Još je, otprilike, toliko potrebno za ostale troškove:dvosedmični smještaj, terapija....


-Zahvati se obavljaju u urednoj i lijepo uređenoj ustanovi.No, nemoguće je riječima objasniti šta ti ljudi ondje rade.Ne može ih se nazvati liječnicima.Ali, nije riječ ni o vračevima ni magičarima, nego o ljudima, kako sami tvrde, koji imaju moć od Boga da iscjeljuju i pomažu drugima.Oni golim rukama prelaze preko vašeg tijela i, kad napipaju tumor ili što tome slično, na tom mjestu prodiru kroz kožu i iščupaju ga van, kaže neimenovani Hrvat.

Objasnio je kako pacijenta pritom ništa ne boli niti poslije na tijelu ostane ožiljak, a krv curi kao kod "prave" operacije, izvedene prema pravilima službene medicine. 




Jun Labo je rođen 23.decembra 1933.godine u gradu Dagupan u Pangasinanu na Filipinima.Njegovi roditelji pripadali su spiritualističkoj crkvi koja je obučavala bezbroj iscjelitelja na Filipinima, po imenu "Union Espiritista Christiana de Filipinas".Njegova majka bila je zubar iscjelitelj i tjerala je Juna da ide u crkvu svake sedmice.Njemu se to baš i nije sviđalo i često bi se iskradao iz crkve kako bi se igrao sa drugom djecom.

Jedne nedjelje, ostao je paraliziran od šoka dok je prisustvovao crkvenoj ceremoniji.Tada je prvi put bio svjedok ukazanja Isusa, koji će kasnije, često objašanjava, postati njegov duhovni vodič kroz izlječenja.

Njegovo prvo iscjeliteljsko iskustvo desilo se kada je pratio majku na jednom vjerskom obredu.Jedna žena je izgubila svijest i Jun je instiktivno počeo da joj trlja grudi.Poprskala ga je njena krv i on je uplašeno počeo bježati.Masa ljudi koja se okupila odvukla ga je nazad tjerajući ga da završi sa tretmanom.Jun je nastavio trljati ženine grudi i ona se u potpunosti oporavila.

Jun je danas vjerovatno jedan od najistaknutijih živući iscjelitelja na Filipinima.Često ga zovu "Filipinski Muhamed Ali" zbog njegove ekstrovertne ličnosti.Neki njegovi iscjeliteljski poduhvati mogu se porediti sa čudima.

U svojoj knjizi "Božiji čarobnjak", Jaime Lauco kaže:

-Vidio sam kako Jun vadi očnu jabučicu pacijentu iz Japana koji je bolovao od glaukoma.Odstranio je nekakavo crno tkivo koje se nalazilo ispod očne jabučice, a onda je oko vratio na svoje mjesto.

Cijelo to vrijeme pacijent nije osjećao  nikakav bol.Bio je to krvav i pomalo jeziv prizor koji, kako je izgledalo, nije oštetio oko pacijenta u bilo kojem smislu.


Kako bi odgonetnuo stanje pacijenta, Jun drži čaršav ispred njega i koristi ga kao oblik rentgena.Kroz njega može vidjeti mrlje unutar pacijentovog tijela.Ako su mrlje tamne, onda je bolest ozbiljna (može vidjeti lokaciju i mjesto tumora).Ako su mrlje svjetlije, onda bolest nije tako teška.

-Imao sam priliku da prisustvujem mnogim Junovim operacijama i da ih fotografišem.Jednog dana je tu bio prisutan poznati pisac Jaime Licauco sa Tanjom, gošćom iz Rusije.Jun je operirao Tanju i na kraju operacije zamolio Jaimea da priđe kauču i ispruži ruku.Jaime je to učinio i Jun je izgovorio molitvu, puhnuo ja Jaimeovu ruku, postavio je iznad Tanjina tijela vodeći Jaimeov kažiprst u pravcu od sternuma do pupka, tim istim prstom otvorio Tanjino tijelo.Energija kojom je zračio Jun bila je toliko jaka da je Jaimea odbacila unatrag te umalo nije ostao bez svijesti - kaže jedan Junov pacijent.

Jun tvrdi da tokom svojih operacija priziva Isusa i indijsko božanstvo Ramu a praksu obavlja u vrlo ugodnom okruženju svog iscjeliteljskog centra Nagoya Inn.



Duhovno iscjelivanje


Duhovni iscjelitelj Ahmed Al-Wakil Abdu-r-Razzak rođen je u Egiptu, ali ga je sudbina dovela u Sarajevo, gdje već godinama liječi ljude pomoću Svete knjige Kurana.Ovaj način liječenja zove se rukja o kojem je napisao i knjigu pod nazivom „Ključevi spasa“.Djelo sadrži savjete kako da ljudi sami sebi pomognu i ono što je najbitnije, uči ih da prepoznaju simptome crne magije.

-U mom poslu mi je važno da znam da li bolest dolazi od Boga ili od džehenemskih sila.Tek kad to utvrdim, znam način kako da pomognem, ne trošeći uzalud ni svoje ni tuđe vrijeme, te da ne dajem lažnu nadu, ističe poznati duhovni iscjelitelj.


-Šerijatsko liječenje ili rukja može da radi samo iskusan duhovni iscjelitelj a preduslov za to jeste dobro poznavanje arapskog jezika, objašnjava Ahmed.

-Rukja je skup izabrani ajeta (dijelovi molitve) iz Kurana, kojima se uništavaju šejtani i druge đavolove sluge.Kada je bolest nastala od magije, đavolove sluge zaposjednu čovjeka.On prvo počne čudno da se osjeća, pomalo je odsutan, pati od nesanice, nesnosnih glavobolja, konstantni bolova.Ako se obrati liječniku i izvrši pretrage, nalazi u većini slučajeva budu uredni, iako čovjeku nije dobro.Tada se borba za njegovo iscjelivanje vodi duhovnim putem.Ne može svako učiti rukju iz Kurana nad oboljelim.Duhovni iscjelitelj mora da bude čist, pošten i bogobojazan, dok onaj kome se rukja uči također mora da vjeruje u to, to je jedini put ka ozdravljenju.Rukje su univerzalne, ne postoje one koje posebno otklanjaju uroke, sihire, ludilo.


Da bi liječio na ovakav način, iscjelitelj mora biti obrazovan i duhovno jak jer treba da se bori sa zlim silama, što može biti veoma opasno.

-Tokom liječenja rukjom, dok čitam molitvu nad oboljelim, obavezno se javlja neka reakcija.Neki počnu da plaču, psuju, teško dišu, nekontrolisano se trzaju.Molitvom mučim đavola koji je zaposjeo tijelo čovjeka i želim da ga natjeram da iziđe.Postoji više način aza to, a neki od njih su puštanje krvi iz prsta ili povraćanjem.U toj borbi ponekad „pregovaram“ sa džinima, mada to ne volim.Mole me da prestanem da ih mučim i obično mi kažu i ime osobe koja je poručila magiju i napravila zlo.Nakon toga učim na vodu iz Kurana, koju poslije dam pacijentu da se u njoj okupa ili da je popije.Ponekad mu dam med i ulje, a to naravno zavisi od problema koji ga muči, odnosno od toga koji džini su ga zaposjeli, objašnjava Ahmed Al-Wakil Abdu-r-Rezzak i dodaje da je danas sve vise ljudi pod uticajem ovog zla koje ne samo da rastura familije, negi i dovodi ljude do finansijskog kraha.Svi zainteresirani mogu da potraže duhovnog iscjelitelja putem broja telefona:065/39 73 92



Istjerivač džina


Duhovni iscjelitelj tvrdi da su voda sa izvora ili kišnica blagoslovljene vode koje se koriste u liječenju.

-Nad tom vodom se uče molitve, potom se ubaci ljekovito bilje i sve zajedno uspe u kadu.Preporučuje se ljekovito bilje ubrano baš u kraju gdje oboljela osoba živi.Postoji i jedan recept starog mudraca Vehb.B.Munebbiha, koji je napisao da čovjek uzme sedam listova arapske biljke sidra, koju treba da isitni između dva kamena, a potom da njome pospe vodu i uči određene dove.Potom, da se tri putapolije vodom zahvaćenom šakom i da se onda u tome okupa.To je po njemu pravi istjerivač džina, objašnjava Ahmed.


11.juli europski Dan sjećanja na genocid nad Bošnjacima

anas, 15. januara 2009. godine Evropski parlament (EP) je na ovogodišnjem prvom plenarnom zasjedanju u Strasbourgu donio rezoluciju o Srebrenici, sa kojom EP poziva države članice EU i države zapadnog Balkana, da obilježe 11. juli danom sjećanja na genocid u Srebrenici.


 U rezoluciji, koju su zajedno predložile sve političke grupacije u EP, naglašeno je, da se potrebno podsjetiti i prikladno pokloniti svim žrtvama zločina, koji su počinjeni za vrijeme ratova na Balkanu.

Rezolucija je donesena tačno tri mjeseca od kada je u Briselu bila delegacija „Udruženja majki Srebrenice i Žepe“, koja je potpredsjednici Evropskog parlamenta Diani Wallis iz političke grupacije Liberala i Demokrata za Evropu (ALDE), izručila prijedlog rezolucije o Srebrenici u prisutnosti slovenskog poslanika u EP Jelka Kacina (LDS/ALDE). Diana Wallis je prošle godine zajedno sa slovenskim poslanikom u Evropskom parlamentu Jelkom Kacinom prisustvovala komemoraciji u Potočarima (Srebrenica). Uručivanju prijedloga rezolucije u EP prisustvovao je i vrhovni poglavar muslimana u Bosni i Hercegovini reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić.

U obrazloženju prijedloga rezolucije slovenski poslanik u EP Jelko Kacin je između ostalog rekao: »Srebrenica je i zataškavanje zločina i uništavanje masovnih grobnica. Srebrenicu moramo ugraditi u naše zajedničko historijsko pamćenje i u temelje proširenja EU na područje zapadnog Balkana. Ne smijemo pristajati na diskriminatorne i isključive stereotipe o pojedinim narodima, boriti se moramo protiv kolektivne krivice. Odgovorni za genocid u Srebrenici moraju u Haag, na sud, u zatvor, mi moramo zajednički pomoći graditi i omogućiti evropsku budućnost za Srebrenicu, za tamošnje ljude i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Posebno bi se zahvalio konferenciji predsjednika, koja je jednoglasno podržala prijedlog, da mlade Bošnjake i Srbe iz Srebrenice zajedno, svake godine, pozovemo u EP, da bi izvan Srebrenice, bez pritisaka i stresova domaće sredine razmišljali, planirali i gradili zajedničku i ljepšu budućnost za Srebrenicu i cijelu BiH. Ova Rezolucija nije namijenjena prošlosti. Iako govori i o mrtvima namijenjena je živima i njihovoj boljoj budućnosti.

Međunarodni institut IFIMES pozdravlja donošenje rezolucije i nada se, da će se i države zapadnog Balkana odazvati i obilježiti 11. juli/srpanj kao dan žalosti i sjećanja na počinjeni genocid u Srebrenici. Majke Srebrenice, koje su u ratu izgubile svoje najbliže, svjesne su, da budućnost zapadnog Balkana nije moguća bez istine, pravde i pomirenja. Žele stabilnu i sigurnu regiju za sve generacije, koje dolaze, sa nadom, da se takvi zločini neće više nikada dogoditi.

Međunarodni institut IFIMES upozorava, da domaći političari u Bosni i Hercegovini i na zapadnom Balkanu ne smiju zloupotrijebiti donesenu rezoluciju o Srebrenici za pridobivanje političkih poena nego tu priliku treba iskoristiti kao korak naprijed ka neophodnom pomirenju na zapadnom Balkanu.

Kao što je zapisano u donesenoj rezoluciji, genocid u Srebrenici dogodio se u mjesecu julu/srpnju 1995.godine, kada su srpske snage pod komandom generala Ratka Mladića, koji je neposredno bio podređen tadašnjem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, ubile preko 8.000 bosanskih muslimana (Bošnjaka) prije svega muškaraca i dječaka te deportirale skoro 25.000 žena, djece i starijih. Tako je počinjen najveći ratni zločin u Evropi poslije završetka drugog svjetskog rata.

Evropski parlament je jedina institucija EU, koji neposredno predstavlja građane država članica, zbog toga je toliko još važnije, da je rezoluciju donio uz podršku svih poslaničkih grupa, što daje poseban pečat nedavno okončanoj godini međukulturnog dijaloga u Evropi.


Basmom protiv bradavica


Vidan Marković iz sela Ljubić kraj Čačka  godinama pomaže ljudima da se oslobode bradavica i to bajanjem.Važno je da se bajalica prouči u utorak, uveče, kada je mlad mjesec.Za tri dana bradavice i druge izrasline nestaju kao rukom odnesene, tvrdi Vidan, koji je to naučio od svoje pranene Vinke.

-Nije dovoljno samo znati tekst bajalice, već se ona mora izgovoriti tiho, tri puta.To je zato da ne čuje đavo, jer ih on i šalje.Ali, ne niču samo one zbog njega.Čovjek nikada mokrih ruku ne treba da izađe iz kuće, ma koliko bilo toplo.Tamo gdje na koži ostane kap vode, naročito u dane kada je mjesec pun, nastaje bradavica, priča Vidan i otkriva samo dio bajalice koju izgovara:


Mlad mjeseče, moj rođače,

Mladosti ti i ljepote tvoje,

Otjeraj ovog što starost donese....


Vidan objašanjava da se bradavice češće javljaju kod muškaraca nego kod žena i da su prljave ruke ponekad uzrok njihovog nastanka.Međutim, ne može svako da ih skine.Potrebno je da ta osoba ima i bionergijske sposobnosti.

-Samo dotaknem rukama mjesto gdje je bradavica i proučim.Najbolje je kada sam u prilici da pacijenta odvedem do nekog potoka ili rijeke.Važno je da to mjesto gdje protječe voda, jer tako brže odu sa kože.Obavezno prije nego što počnem da govorim bajalicu uzmem bosiljak i vodu i poprskam onoga kome skidam bradavice, da mu Bog pomogne.

Vidan takođere otkriva da trava mlječika, koja u stablu ima žuto mlijeko, isto pomaže da se bradavice skinu.Može se naći po voćnjacima, livadama ali uglavnom u planinskim predjelima.Dovoljno je nekoliko puta iscijediti sok od mlječike na mjesto gdje je bradavica i ona će nestati.


Medicina poznaje bradavice kao gljivično oboljenje ali Vidan kaže da su kod njega dolazili i oni kojima ljekari nisu mogli pomoći.Uništavali su im bradavice raznim kemijskim sredstvima, operisali, ali uzalud.Ovaj problem, tvrdi on, može se rješiti samo pomoću basme.

-I kada se operišu, one se uvijek vrate, i to na isto mjesto.Nezgodno je kada se mladim ljudima pojavi na rukama, a kod mene su dolazili i sa bradavicama kod očiju.U tom slučaju, te osobe mogu dobiti jačmer na oku, koji se takođe najbolje liječi basmom, ističe Vidan Marković na kraju razgovora.


"Vezivanje" muškaraca


U turskoj kara buyu ili crnoj magiji postoji jedan mračni dio ljubavnih sihira koji se bavi izazivanjem seksualni problema, posebno kod muškaraca.Takvom se magijom smatra svaka vrsta čvora čijim se vezivanjem nabacuje zlo.Na udaru su posebno osobe u braku kojima noću ova magija prijeti da poremeti mir u braku i spavaćoj sobi.Ovakvoj magiji su naročito sklone džinhodže i stare Turkinje služeći se vezivanju čvorova na koncu (užetu), zaključavanjem katanca ili zatvaranjem otvorenih makaza.

Koliko je ta magija moćna najbolje pojašnjava obred njenog pravljenja.Kada džinhodža želi „svezati“nekog muškarca na daljinu u namjeri da ugrozi njegovu seksualnu moć u odnosu sa ženom ili ljubavnicom on koristi metar dug konac ili konop.Na njemu će svezati sedam čvorova, no, prije toga konac će namočiti u neko mirisno ulje.Pri svakom vezanju čvora izgovorit će slijedeće: „ma agna annij malijeh...“

Ovaj sihir ubrzo počinje djelovati na namjerenog muškarca izazivajući kod njega, u blažem slučaju, samo seksualnu nezainteresiranost ka ženi ili u onom kobnijem – umrtvljenost uda.Koliko je taj sihir težak i opasan, te se i teško skida ako se ne poznaje odgovarajući metod, najbolje kazuje upozorenje kako će svi oni koji ga budu pravili na sudnjem, kijametskom danu vući lanac dug 70 metara.U njemu će biti okovani i mučeni, u strašnim mukama.


Spas od zlih čini

U razbijanju ovakvih, nezgodnih sihira potrebno je slijediti sličnu metodu.Međutim, kako je uglavnom nemoguće naći konac ili uže sa zavezanim činima osoba koja skida magiju potraži novo uže dužine dva metra i na njemu sveže sedam čvorova.Odmah iza toga ih razvezuje govoreći potrebnu molitvu, odriješujući jedan po jedan on puše u svaki čvor.Kada to završi, ulije u fildžan vode i u njemu pokvasi uže ili konac dajući "vezanom" muškarcu da popije svu vodu.Čim se konac osuši on se baci u vatru i time su svu sihiri razbijeni te je muškarac oslobođen magijske vezanosti.


Otkrivanje naručioca zla

Skidanje ovih seksualnih sihira radi se i upotrebom zapisa u čijem se sadržaju, između ostalog, nalazi i crtež lanca.Nakon ispisivanja zapis se stavi u čašu mlake vode."Vezani" muškarac popije tri gutljaja te vode a ostatak prolije preko glave na put kako bi je neko nagazio i ponio zlo sa sobom.

A da bi se na kraju otkrila osoba, naručitelj vezivanja, koristi se sedam zrna pšenice.Pošto se nad njima prouči 40 puta sura Fatiha te 7 puta sura Ihlas daju se žrtvi magije da ih petkom uvečer, jedno po jedno, zakopa u zemlju.Nakon tri noći od toga žrtva će susresti svog dušmanina.Navodno, džini natjeraju naručitelja da se sam otkrije.



„Vezanje“ mladoženje


U namjeri da se osujete sve dušmanske čarke i nabace na mladi bračni par hodža koji će ih vjenčati, prije same ceremonije, na maramici zaveže čvor koji nakon vjenčanja odveže.Neke rituale vrši i sam mladoženja, tako, odlazeći u bračnu sobu on sa sobom nosi nož u koricama i zaključani kilit koje na samom ulazu u sobu vadi tojest otključava.Također, pod svoj jastuk stavlja pištolj ili olovno tane...


Katancem do sreće i braka


Turski amanet


Velika većina raznih magijski obreda i vjerovanja došla je u Tursku iz stare Perzije kroz arapske narode, doživljavajući pod jakim uticajem islamske vjere svoju prilagodljiviju varijantu.Takve asimilirane obrede i vjerovanja Turci su kasnije donijeli na područje Balkana gdje su naišli na plodno tlo od Bosne preko Srbije , Rumunije i Bugarske i ostalih okolnih zemalja.Danas se istražujući nailazi na puno turskih vjerovanja o uroku, gašenju ugljena, salivanju olova, nošenju hamajlija, pljuckanju od zla, zaključavanju katanca, vezanju čvorova, ljubavnim činima, magijskom liječenju i sličnog.I ovdje su oni doživjeli svoje manje preinake i prilogođavanja podneblju ali ostala je originalna suština svakog od njih.Zato se može i konstatirati kako je ovo područje Europe i dalje ka Turskoj možda najviše sklono vjerovanju u magiju i čudesa.


Sve po božijoj sudbini


Iako se kod Turaka sreće neopisivo velika vjera u božiju sudbinu, sve što se događa po Allahovoj je volji, postoje, ipak, i neki izuzeci u tom razmišljanju kada se promišlja na drugačiji način.Možda je bolje i jednostavnije reći da se to događa najviše zbog tradicionalnog načina života u kojem se na čitavo bivstvovanje nekog pojedinca mjeri njegovom sposobnošću da uđe u brak i osnuje familiju.Kao i uvijek u takvim društvenim cjelinama najviše su pogođene žene tojest djevojke izložene osudi okoline ukoliko ne ispune ono što se očekuje od njih – da na vrijeme uđu u brak.


Upravo iz tog razloga u prošlosti se razvila jedna obimna magijska grana, zasnovana na gatanju i vračanju, koja se naziva ljubavna magija.Njen cilj je isključivo povezan sa namjerom da mladić a posebno djevojka na što lakši i brži način oženi se ili uda.Vračanje i gatanje naročito se poziva u pomoć u slučajevima kada to društveno očekivanje izostane.


Turci smatraju da postoje ljudi sa „otvorenom“ i „zatvorenom“ srećom.U prvu grupu spadaju one osobe koji se ožene i udaju na vrijeme dok u ove potonje ulaze svi oni koji se u narodu karakeriziraju starim momcima i djevojkama.Za tu lošu kob, osim fizičkog izgleda, krivi su po vjerovanju Turaka i  nadnaravni uticaji pa se smatra da nose nečije proklestvo na sebi, od nekog pretka, ili su pod jakim uticajem sihira, zazora ili nekog drugog zla.Događa se, opet prema vjerovanju Turaka, da mladića prokune ostavljena djevojka ili obrnuto pa mu se i zbog toga „zatvori“ nafaka.Uglavnom, pate od nevidljive tegobe koja im blokira sreću i tako gube najbolje godine svog života prepuštajući se očaju i tuzi.



Katanac preko pupka


Djevojka udavača kojoj se nikako ne da udati tojest djevojka „zatvorene“ sreće u petak, ispred džamije, dat će prvom čovjeku koji će u nju ući da obavi džuma namaz otvoren katanac.Čim uđe u džamiju on će ga zaključati i cijelo vrijeme držati uza se a kada iziđe uz dovu (proučit će tri puta suru Ihlas i jedanput suru Fatihu) otključat će ga iznad njene glave.

Ovaj se obred isključivo obavlja petkom a narodno vjerovanje tvrdi da se mora ponoviti tri puta (petka) kako bi bio sretan i ukabuljen kod Boga.Taj ritual predstavlja imitaciju otključavanja sudbine (kismeta) povezanim sa svetim mjestom, džamijom.

U drugim obredima djevojka „zatvorene“ sreće otključava katanac na središtu raskršća koji se račva u četiri puta.Umjesto njega, djevojka katanac može otključati i iznad svog pupka...

Kako je u Turskoj vrlo živo vjerovanje u vile (periler) i njima se djevojka okreće u nadi da će joj pomoći što očigledno ima veze sa tim što one spadaju u ženske duhove neizmjerne ljepote i privlačnosti.Vile se, prema turskom vjerovanju, i udaju tako da mogu pomoći i onim djevojkama koje to traže od njih.Kako je jezero omiljeno mjesto za njihovo okupljanje djevojka udavača , po savjetu hodže, nasut će jezerske vode u šest flaša i povezat će ih sve u jedan konop.Prvu če flašu odvezati sa užeta na raskršču četiriju puteva i tu je razbiti, drugu flašu vode će staviti u temelje neke kuće ili štale, treću flašu bacit će niz potok ili rijeku, četvrtu  će zakopati u jedan muški grob.Iz pete flaše će popiti vode a ostatkom poprskati po cijeloj kući dok će sa onom zadnjom, šestom, okupati se.Na taj način razbit će svoju nesretnu kob i uskoro se i udati.Cijelim obredom ona odvezuje flašu po flašu sa konopa i time na simboličan način odriješuje i svoju sreću.


Ljubavna magija - neka poludi!

Zasigurno najmoćnija ljubavna magija na svijetu je ona arapska što dokazuje na stotinu ljubavnih zapisa, vefkova, tilisuma i efsuna ili čarolija.U turskim prijevodima arapskih grimoara posebno popularne su opsjedajuće čini takozvane deli divani (neka poludi), za koje se tvrdi da bi i kod eunuha stvorile čežnju i pomamu.

Turkinje, kako nekad tako i sada, a posebno one mlade imaju običaj nositi uza se moćne šifrirane zapise ispisane čudesnim formulama i znacima.Takvi zapisi ili bolje rečeno tilsumi upotrebljavaju se samo noću, obično iza ponoći, kada su džini potčinjeni magičnom tekstu najaktivniji i najuslužniji.

Pošto jer ovo polje magijskog djelovanja vrlo veliko tilsumi se pišu i koriste na razne načine.Neki se od njih ispisuju na staroj i prljavoj odjeći željene osobe, drugi na komadiću čistog papira...Oni čija je namjena doslovno natjerati nekog da se zaljubi u određenu osobu piše se tamnim mastilom na jajetu crne kokoške.Pošto se skuha i potrpa u pepeo vatre čeka se sedmica dana da dođe do željenog zaljubljivanja do tada potpuno nezainteresirane osobe.


Moćna hamajlija protiv zla

Ovo je jedna od jačih arapskih hamajlija protiv crne magije, zli duhova i ostalog zla.Izrađuje se po posebnim propisima a piše mješavinom šafrana i ružine vodice.Da bi šejh, derviš ili hodža napisali ovakvu hamajliju potreban im je izvjestan period vremena, koncentracija te duhovna i fizička čistoća.Svaka hamajlija je unikatna, ispisiva se posebno za svaku osobu te u tom procesu doživljava i neke manje promjene, poput umetanja određenih tekstova, vefkova i slično.

Motivi sablje, otvorene šake, očiju, zmije i slično česti su, naročito, u legendarnim derviškim hamajlijama i oni pojačavaju njenu moć.Zapravo, takvi simboli jasno kazuju o samoj svrhi zaštite, koja se kroz njih na neki način i kanališe.

Po završetku obreda ispisivanja hamajlija se mora zaštititi od dodira sa nečistoćom pa se obično zamota u povošteno platno takozvanu mušemu.Kako to islamski duhovni iscjelitelji tvrde šejtani i džinovi bježe od voska tako da je to vjerovatno jedan od odgovora zašto se praktikuje umatanje u mušemu.



Ni v od vidovnjaka

"Čudesna" Vanga je 1996.godine  pred svoju smrt predvidjela Treći svjetski rat za deset godina, no, ni ovo kao ni većina njenih ludačkih izjava nije se, na sreću, obistinilo.Poput nje, i većina danas samozvanih Kleopatri, Vlahinja, Mića, Nada..."proriče" tojest plaši narod svojim suludim halucinacijama.Poslije napada na Ameriku svi su se odjednom sjetili da su baš oni to već najavili??!! Ista situacija se ponovila i nakon smrti Toše Proeskog."Vidoviti" su znali da će pjevač poginuti?!.Nakon svake tragedije babe se uznemire kao kokoške te kokodaču kako su upravo one to i najavile.Samo, eto, zaboravile su to na vrijeme reći.Mo'š mislit!


Najpoznatiji srpski proroci Tarabići, osamljenik Miloš i sinovac mu Mitar, obojica nepismeni, živjeli su u Kremljima u 19. vijeku. Njihovo najspominjanije proročanstvo tokom rata u Bosni bilo je ono kako će Srba na kraju ostati toliko da će svi stati pod jednu šljivu. Dok je Miloš do svojih vizija dolazio na neobjašnjiv način, Mitar je budućnost saznavao od stričevih kasnonoćnih ukazanja. U suštini se ni jedan ni drugi nisu baš proslavili.

Njihove prognoze za razdoblje nakon Prvog svjetskog rata su optimistične da optimističnije ne mogu biti. U svim izdanjima knjige Kremansko proročanstvo do 1991. moglo se pročitati da će "vrijeme mira i izobilja trajati dugo. Rodiće se mnogo koljena koja će živjeti i umrijeti u miru, a da za rat budu doznavali samo preko mudrijeh knjiga, riječi i raznijeh prikaza. Naša carevina (Srbija op.a.) će ojačati i gdje se god bude čulo ime naše svi će nas cijeniti i voljeti." Zanimljivo je da je nakon početka rata u Hrvatskoj ovo proročanstvo zajedno sa cijelim poglavljem Šta nas čeka naglo nestalo iz narednih izdanja knjige.

Dok su Tarabići svima predvidjeli mir i blagostanje, savremeni proroci iz Srbije nisu imali milosti. Da se ostvario samo djelić onoga što su u razdoblju 1992-2000. predvidjeli Amerikancima, Nijemcima, Englezima ili Francuzima, bio bi to najveći pomor stanovništva ikada viđen na planeti. U crnjacima je prednjačila bivša glumica i nekadašnja Miss Jugoslavije, astrolog i proročica Milja Vujanović, koja je vodila samo jednu od 150 emisija proročanskog karaktera na programima radija i televizije u Srbiji. Zajednička stvar svima njima je bespogovorna podrška vladajućem režimu, kojem se proricao dug vijek trajanja. Deda Miloje, prorok iz Pomoravlja, tako kaže: "Nemoj da narod pogrešno s'vati, al' jedini koj' vredi od ovi' što su na vlas' i od ovi' što 'oće da otmu vlas' je Milošević. On je jedini u stanju da se nosi sa đavola. On nikako ne sme da padne. Ako ga smene, sa Srbiju je gotovo."

Cijena proricanja sudbine se u jednom trenutku u Srbiji popela i na 500 DM, što je iznosilo pet mjesečnih plata, dok je samoproklamovana kraljica (kralj) svih srbijanskih proroka i transvestit Kleo Patra, kako joj/njemu zvanično stoji u pasošu, naplaćivala i duplo. Tridesetšestogodišnjak koji za sebe tvrdi da je u prošlom životu bio egipatska kraljica najčešće o sebi govori u trećem licu. Zvanična savjetnica kuće Milošević je za novine izjavila kako svakodnevno kontaktira sa Mirom i Slobom, koji ne naprave nijedan potez a da se prethodno ne konsultuju s njom. Za sada se ne zna da li će i stokilašica koja reklamira (uspješno?!) Kleo tablete za mršavljenje, radi ovakve izjave biti pozvana u Haag.


Bosanski iscjelitelji - Safija

Blaga i tiha, lijepa, ženstvena, istovremeno jaki i prodorna.Zrači nekom tajanstvenom energijom, mudrošću, šarmom...Po svemu je posebna; ima neobično zanimanje, neobično je uspješna.Ljudi je vole.Safija Hajlovac iz Gračanice kod Visokog duhovna je iscjeliteljka.Najmlađa je u „hodžinskom“ gradu u posljednjih stotinu godina.Nedavno je napunila tek tridesetu.Puna snage i elana.

Safija radi u maloj sobici na prvom spratu porodične kuće.Iscjeljuje sihire, negativnu energiju, skida crnu magiju i uroke...Zapise ne pravi jer to, kaže, nije u skladu sa njezinom vjerom.Radi u miru i bez velike halabuke.Nudili su joj, veli kule i gradove.No, to joj, odlučna je ne treba.


Poslom iscjelitelja se počela baviti još krajem prošlog vijeka.Više amaterski.Danas je zatrpana pozivima i molbama nesretnih ljudi.Sve manje vremena ima za sebe.Ipak, nikada nije zažalila.Liječi poznate i manje poznate.Dolaze joj Zeničani, Sarajlije i Tuzlaci, Austrijanci i Njemci, Norvežani...

-Volim raditi nešto od čega ljudi imaju koristi, kaže Safija stidljivo se skrivajući iza svoje bijele marame.Ona je sastavni dio njezine islamske nošnje koju nikada ne skida.

Dok je bila djevojčica i sama je imala problema sa sihirima.Izliječio ju je jedan visočki hodža koji će joj kasnije prenijeti većinu svog znanja.Safija kaže da se i dana vrlo rado nađe u društvu starih visočkih hodža i bula.Znanja i životnih iskustava nikada na odmet.

Karakteriše je suosjećanje sa svojim pacijentima.Često i sama proživljava njihove muke.Cjenovnik za usluge nema – plaća onoliko koliko ko može.


-Liječim ljude koji su zbog teških sihira pod stalnom depresijom, nervozom, nemaju napretka u poslu, familija im se raspada.Liječim i jake glavobolje, teško disanje, nesanicu, neplodnost, zapravo, uz pomoć Allaha dž.š. mogu otkloniti svako oboljenje koje je prouzrokovao sihir, džinski udar ili crveni vjetar, pojašnjava Safija.

U poslu je odgovorna i precizna pa ozbiljnost traži i od svojih pacijenata.Kaže da može pomoći svakome ko je discipliniran i odgovoran.

-Ne treba mi više od tri tretmana da razbijem i najveće sihire.Ali to podrazumijeva da i osoba kojoj pomažem surađuje sa mnom.Treba, znači, da vodi računa o čistoći svoje duše, da se ne vraća starim grijesima, da čisti svoje tijelo, odjeću, kuću, da drugima ne čini i ne misli zlo, kaže Safija.


Onima kojima pomogne, a takvih je na stotinu, na poklon daje dove, pisane arapskim ili bosanskim jezikom.Preporučuje da se uče pred spavanje i nakon buđenja.To je, kaže, zaštita koja onog ko prouči čuva tijekom cijelog dana ili noći.

Safija može liječiti i na daljinu.Kako? E to je, kaže, ta snaga koju dragi Bog daje samo sretnim ljudima.Utisak je da su još sretniji oni nesretnici koji prođu kroz njezinu malu sobicu na prvom spratu porodične kuće u Gračanici kod Visokog.


U džinski svijet, svijet gajba, zaplovila je jako mlada.No, negativnih iskustava i straha od tog svijeta nikada nije imala.Vjera u Boga njezino je glavno oružje.

-Ima dana kada se ne osjećam jakom i snažnom.Jednostavno, osjećam da nisam na svom terenu, da se ne mogu boriti sa zlim silama, sa tuđim problemima, teškim pričama i sudbinama.Taj dan i ne radim.Jednostavne se izmaknem od svega.Odmaram si i vrijeme provodim u ibadetu.Otprilike, tri do četiri dana u sedmici uzimam za svoju duhovnu obnovu – kaže na kraju Safija.


Bosanski iscjelitelji - Almira

U san su mi dolazili neki ljudi.Bili su jako lijepi, obučeni u nošnju koju nose hadžije kada obilaze oko Kjabe.Uvijek su dolazili u parovima, po dvojica.Imali su lijepo podšišanu bradu.Govorili su mi da ću ozdraviti, ali tek kada počnem lijećiti druge ljude od sihira i crne magije.


Za sebe kaže da je živa samo Božijom voljom.U razgovoru blaga i sigurna, na ulici skoro neprimjetna.Moć iscjeljenja otkrila je prije jednog desetljeća.Ono što joj je na san dolazilo, nije odmah doživljavala ozbiljno.I sama je bolovala punih pet godina, bila skoro nepokretna.Danas iscjeljuje sihire, negativnu energiju, čisti kuće i stanove od uroka i džinskih sila.


Almira je bivša učiteljica rodom iz Velike Kladuše.Prije tri godine je sa porodicom doselila u sarajevsko naselje Alipašino Polje, u B fazu.Prosvjetu je ostavila još 2000. godine zbog teške i nikad objašnjene bolesti.

-Ljekari nisu znali šta je uzrok mojim problemima.Medicinski sam bila zdrava, a ja svakim danom sve lošija.Imala sam napade epilpsije, gušenja, tjeskobe u grudima, povremeno mi se oduzimao sluh i govor...Lijekovi nisu djelovali, bila sam na rubu sloma živaca, prisjeća se Almira.

Prije pet godina doživjela je nevjerovatan san.Kasnije, počeli su se redati iz noći u noć.

-Dolazili su mi neki nepoznati ljudi.Bili su jako lijepi, visoki, obučeni u nošnju koju nosu hadžije kada obilaze oko Kjabe.Uvijek su dolazili u parovima, po dvojica.Imali su lijepo podšišanu bradu.Govorili su mi da ću ozdraviti, ali tek kada počenem liječiti druge ljude od sihira.Ispočetka sam odbijala njihovu ponudu, ali sam nakon nekoliko mjeseci ipak prihvatila.Kroz snove su me dosta toga podučili, prisjeća se Almira.


Kaže da je isti dan nakon obećanja nepoznatim ljudima da će liječiti bolesne, potpuno ozdravila.Iako nikada nije znala učiti Kuran (čitati harfove) kaže da su joj ljudi iz sna pomogli i u tome.

-Kada mi dođe osoba kojoj će od kuranskog učenja biti bolje, ja uzmem Svetu Knjigu i počnem čitati ajete tako tečno kao da čitam latinicu.Čim ta osoba ode iz mog stana, ja više neznam ni harfa.Kuran neznam učiti ni onda kada mi dođe neko kome neće biti  koristi od mog učenja.Objašnjenje sam tražila kod mnogih hodža.Svi su mi rekli da ne pitam mnogo i da radim kako mi je rečeno.Često ljudima znam kazati koji im medicinski lijek odgovara, ako recimo nisu slučaj za mene.Jednostavno, slušam svoju intuiciju i uvijek pogodim pravi lijek.Nedavno sam ženi predložila skoro stoposto učinkovitu kremu protiv reume.


Iako je duboko zagrizla u svijet iscjelitelja, ne liječi na daljinu.Kaže da radi isključivo sa Kuranom i zbirkom dova.Na adresu ide samo ako je neko toliko teško opsihiren da ne može doći do njenog stana.



Prilikom posjete iscjeliteljki Almiri bili smo svjedoci mnogobrojnim pozivima radoznalih Bosanaca i Hercegovaca.Jedni su zakazivali termine, drugi se samo informisali, treći su njeni stari pacijenti sa kojima je i danas u kontaktu.


Zaštita kuće od džinova i sihira

Ukoliko se usred djelovanje magije na vašu kuću čini (priviđa) da nešto postoji u kući, vidi iznenadno pomicanje crnih sjenka po zidu i slično treba da prouči na čašu vode suru Jasin i poprska sve zidove po kući.

Da bi se kuća zaštitila od džinova, vračarskih napada i drugog zla uzmu se četiri nova eksera, duga nekih 5, 6 cm, i nad svakim od njih se prouči 15, 16 i 17 ajet sure Tarik 25 puta.Zatim se čekićem zabiju u četiri ugla sobe, kuće ili stana, i time je zaštita napravljena.Ukoliko u prostoriji postoje džinovi neće moći ostati u njoj i napustit će je.


Živin sihir

Rumunjsko vračanje sa živom ili bolje rečeno trovanje organizma poznato je i u Bosni.Sa takvim čaranjem vrlo uspješno izlaze na kraj hodže i  stravarke učenjem svetih kuranskih molitvi.Kad je čovjek unese u sebe živa izaziva trovanje krvi i pucanje ili proširenje vena.Najači tojest najbolniji uticaj na čovjeka ima kada dođe do zglobova šake i blizu srca.

Zanimljivo je da čovjeku opsjednut živom doktor teško može pronaći venu iz koje bi uzeo krv za nalaz pa se događa, ako je zima, da pacijenta pošalje dvadesetak minuta, oskudno odjevenog, napolje.

Živa „hoda“ po čovjeku te se može ukoliko dođe na stopalo ili šake ono mjesto gdje je probosti prokuhanom iglom kako bi izišla van.Međutim, treba jako paziti da se ne probije vena jer tada živa može otići, po riječima hodža, u glavu i izazvati smrt.


Almira D. iz Bihaća bila je žrtva živinog sihira podmetnutog u kafu od strane jetrve.Po vlastitom kazivanju od njega se razboljela i prošla nekoliko većih bolnica.Na kraju je završila u Tuzli kod poznate duhovne iscjeliteljice bulhanume Lutvije Babajić.Nakon što ju je pokrila učeći kuranske molitve  pokazala joj je u posudi vode mjehurić pun žive.U njemu sam vidjela svoj lik, otkriva Almira.Lutvija joj je zatim rekla da se ništa ne brine jer će živa izaći iz nje čim bude imala prvu menstruaciju.Tako je i bilo.Posljedice ovog trovanju su ostale te Almira i nakon izbacivanja žive iz sebe mora nastaviti liječenje kod doktora kako bi joj se organizam potpuno oporavio.

U narodnoj praksi postoje razna vjerovanja o crnoj magiji.Navodno, ona osoba koja ima komadić užeta kojim se neko objesio posjeduje moć da pravi čarolije.Protiv žive, mrtvačke vode, šišmišove ili menstrualne krvi i drugih sihira koji se unose u tijelu u narodu se koristi takozvana kovačka voda.Riječ je o onoj vodi gdje kovač zagasiva vrelo gvožđe.Navodno, pijenjem takve vode uništavaju se svi popijeni ili pojedeni sihiri.


Magična nit konca

Običaj da se djetetu veže crveni ili crni končić oko ruke potječe od Turaka a cilj mu je da mlado biće zaštiti od uroka ili nazara. Prema vjerovanju turskog naroda crvena i crna boja imaju moć da „upiju“ u sebe svu zlokobnost urokljivih očiju.


Klasična upotreba konca u narodnom vjerovanju jeste da zaštiti novorođenče tokom prvih četrdeset dana od uroka. Ponekad se stavlja običan komadić crvenog konca dok je u drugim slučajevima takav končić podvrgnut tretmanu naučavanja ili ponavljanja izvjesnog broja određene molitve da bi se njegova snaga ojačala.


Mudre stravarke su ovu praksu zaštite koncem usavršile i, može se konstatirati razradile, te se krenulo dalje proširujući njenu moć. Vezajući čvorove na koncu stravarka bi simbolično „vezala“ sve dušmanske ruke i oči kako ne bi mogle da nanesu zlo. Hamajlije od konca su kod bosanskih stravarki veoma popularne i cjenjene te se izrađuju na nekoliko nač

ina. No, metod je isti. Radi se, naime, o učenju određene sure ili ajeta pri čemu se na koncu veže čvor.


Faladžinica Fatima čini tako što na crnom koncu načini 90 čvorova. Prije nego što će vezati čvor prouči Ajetul Kursi. Ovakva tehnika izrade zaštite prije svega zahtjeva mir, koncentraciju i određeno vrijeme. Kada završi vezivanje čvorova taj konac omota oko komadića tisovine. Tako napravljena hamajlija čuva nosioca od svakog zla i sihira, može se staviti i u auto kako bi štitila od nezgode na putu. Žene ovu hamajliju, između ostalog, nose iz razloga da budu dominantnije u braku.


Jedna druga stravarka Ziba Kovačević pri izradi zaštitne hamajlije, koja se nosi kao narukvica, prouči četrdeset i jednu dovu iz časnog Kur'ana, uz koju često daje i komadić tisovine.

-Tisovina je drvo zaštitnik od zla i dobro bi bilo da ga svako ima uza se, objasnila je jedne prilike ova stravarka.


Na konac se ne mora uvijek učiti nešto iz Kur'ana već se na drugi način, po kazivanju pojedinih stravarki, može doći do zaštite. Uzima se dug konac kojim se provuče kroz ćefine mejita a onda se izvuče i rasječe na pola. Jedna polovina se baci u vir neke rijeke a druga  sveže u čvor i nosi uza se. Ako se tako napravi, nosilac je siguran od svakog zla i neprijatelja.



Da je kod Bošnjaka ostalo dosta očuvanih turskih vjerovanja o uroku govore i nazivi koji objašnjavaju razne vrste uroka: „zazor“ tojest kada neko drugom zavidi, ureče iz ljubomore, „začud“ ili urečenje zbog zadivljenosti nečijom ljepotom, imovinom, stanjem,“presjek“, onda kada se neko urekne, najčešće dijete, pa izgubi apetit i omršavi. Zbog toga stare nene konstatiraju kako ga je neko „nasjek'o“, „presjek'o“. Posebno opasan je urok zvan "prostril" od kojeg novorođenčad može i umrijeti...

Noviji postovi | Stariji postovi

sihiri i zazori

Powered by