sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!

20.11.2017.

U svijetu džina i šejtana

Piše: Raif Esmerović

Postojanje duhovnog ili spiritualnog svijeta oduvijek je kod ljudi poticalo veliku radoznalost i interes. O tome kako je on nastao i koja ga bića naseljavaju donekle otkrivaju svete knjige, međutim, ipak najviše informacija pružaju narodne predaje u kojima su akumulirana brojna iskustva nadarenih pojedinaca, čija je iznadprosječna senzibilnost i okultno znanje otvaralo vrata gajba - nevidljivog svijeta, i omogućavalo komunikaciju i uvid u život i navike eteričnih formi koje borave u toj drugog realnosti.

Prema mitološkoj predaji sa Bliskog istoka u vremenu kada je svemogući Allah stvorio prve ljude nije bilo podjele svijeta na materijalni i duhovni, no, kako su se prvi ljudi smrtno užasavali pri svakom susretu sa džinskim bićima, a posebno njihova djeca, mudri Allah je odlučio odvojiti ljude i džinove tako što je postavio nevidljivi zastor između njih načinivši dva svijeta ili, bolje rečeno, sferu ljudi i sferu duhova. Od tada ljudi i džinovi bez većih problema egzistiraju jedni pored drugih, sa nezgodnom iznimkom da oni nas sasvim dobro vide a mi njih ne.

U svijetu gajba koji doslovno vrvi brojnom populacijom raznih duhova Iblis je kralj svih džina, i kao takav unosi dosta kontradiktornih mišljenja među teolozima, posebno kada je u pitanju njegovo porijeklo. Pojedini učenjaci smatraju da je Iblis u početku bio melek, drugi da je sin džina te da je odveden na nebo kako bi mu se pružilo obrazovanje i nauk, gdje je dobio ime Azazil. Egipatski filolozi izvode ime Iblis iz korijena b-l-s što ima značenje "nema šta očekivati", pošto Iblis zbog svoje zle naravi ne može ništa očekivati od Allahove milosti. Susreće se i tvrdnja da Iblis pripada zemaljskim džinima što predočava njegovo ime Al-Hakam odnosno Sudac što ga je stekao onda kada ga je Allah, kao mladog džina od hiljadu godina, slao da sudi pripadnicima svoje vrste. U drugih hiljadu godina Iblis se uzoholio i poveo pobunu protiv Boga i njegove vlasti. Najzanimljivija teza o Iblisu tiče se njegovog spola odnosno sugerira se da je hermafrodit koji živi na udaljenom otoku usred mora gdje svaki dan izleže po tri hiljade jaja, iz kojih se potom rađaju džini. Njih Iblis šalje na sve strane svijeta kako bi proširio i učvrstio svoju vlast po cijeloj Zemlji.

Džini kao i ljudi

Neki od predislamskih politeista tvrdili su da naziv džin označava duše planeta zbog čega, možda slučajno a možda i ne, u arapskom okultizmu nalazimo sedam planeta i sedam džinski kraljeva koji su raspoređeni prema njihovom uticaju.

U hijerarhiji stvaranja džina u najnižu klasu spadaju ifriti ili afariti. Navodno, prema predaji Ifriti mogu postati i od ljudi koji naglo ili nasilno umru pošto usred takve šokantne traume za ljudsku dušu izrodi se duh od kojeg nastane ifrit. Iza njih dolaze maridi, džini koji žive u podzemlju, i tako dalje u dugoj listi tih nadnaravnih bića.

Kada je u pitanju sam izgled ovih eterični kreatura potrebno je napomenuti da postoji mnogo vrsta ili plemena džina od kojih se svaka po nečem razlikuje od druge. No, unatoč tome, mogu se navesti zajedničke osobine svih njih. Najveći džin ima tijelo visine 17 metara a najmanji 17 centimetara. Dok borave u svom svijetu džini imaju jednu vrstu pokrivala na sebi a kada se pojavljuju u materijalnom svijetu onda su uglavnom obučeni u odjeću žute boje jer je ona ekvivalent vatre. Njihovu prisutnost u ljudskoj dimenziji odaje i neugodan miris sačinjen od mješavine sumpora i katrana. Još jedan interesantan detalj po kojom se prepoznaju jeste da džini imaju na svakoj ruci po četiri prsta odnosno nemaju palac - jedinstveni simbol čovjeka. Od drugih specifičnih obilježja su i njihove oči koje su najsličnije očima reptila, posebno zmije, no, kada se materijaliziraju pred ljudima onda one dobiju crvenu boju i plamteći sjaj.

Džini govore sve zemaljske jezike, čak i one stare i zaboravljene, ali isto tako imaju i svoj govor kojem mogu da poduče pojedince sa kojima dođu u neposredni kontakt i savezništvo. Njihov svijet je čista kopija ljudskog tojest i oni imaju svoje države, gradove, vladare, familije, vole se, mrze, ubijaju, ratuju, rađaju potomke i tako dalje. Ima ih svih religija koje su postojale i postoje na svijetu, ali i ateista, čak i kanibala. Prisutni su i duž svemira i nastanjuju brojne planete. Žive jako dugo, po nekoliko hiljada godina i posjeduju vrlo temperamentnu i tešku narav jer izvorno potiču od plamičaka užarene lave koja je prije mnogo miliona godina oblikovala našu planetu.

Šejtanska posla

Za razliku od njih šejtani se u bosanskoj predaji opisuju kao malene spodobe zelenkasto-žute boje tijela sa dugim repom. Na licu im je jedno oko otvoreno dok je drugo zatvoreno, pošto ne vide na njega. Također, iako imaju dvije noge šejtani su zapravo hromi. Drugu nogu doslovno vuku za sobom. Zbog tih fizičkih nedostataka oni su na spiritualnoj ljestvici moći rangirani na samom začelju te su po naravi kukavice i mogu se vrlo lako otjerati čak običnom psovkom. No, ne treba ih zbog toga podcjenjivati jer šejtani znaju biti jako lukavi. U islamskoj predaji upravo je šejtan od postanka prvih ljudi navodio i dan-danas navodi čovječanstvo na grijeh a ne džin, kako bi se to moglo pretpostaviti. Naime, kada šejtan uđe u čovjeka, opsjedne ga, onda ta osoba postaje naglašeno sklona porocima; kocki, bludu, alkoholizmu, drogi, te laganju i izdaji. Opsjedne li osobu džin tada čovjek poludi, postane psihijatrijski slučaj, ima halucinacije, parališe mu se jedan dio tijela ili u cjelosti, boluje od epilepsije ili pak padne u delirij.

Pošto je šejtan iznimno isfrustriran zbog svog fizičkog izgleda i deformiteta, te pozicije koju zauzima, u njemu danonoćno kulja zavist i mržnja prema svemu i svakome - koja doslovno "izbija" iz onog zdravog ali urokljivog oka. U našoj domaćoj predaji se tvrdi kako se šejtani vole okupljati uokolo izvora i posmatrati ljude, naročito mlade djevojke i mladiće kada dolaze napiti se vode, kako bi ih urekli i pogodili svojim pogledima. Šejtani su za razliku od džinova jako vezani za ljudska bića i vole se nalaziti u njihovoj neposrednoj blizini. O tome saznajemo još iz predaja naših bogumilskih predaka koji su pripovijedali da je šejtan namjerno bušio rupe na ljudskom zemljanom tijelu i na lukav način uspio se tek oživljenom čovjeku popeti na lijevo rame te tu ostati za stalno, postajući tako dijelom njegove naravi i karaktera.

U lukavstvu, vještim prevarama i bezgraničnoj upornosti nalazi se snaga i moć šejtana. To ujedino samo po sebi demonstrira tezu da je riječ o prilično inteligentnom biću koje vrlo studiozno poznaje čovjekovu narav i slabosti. Osim na ljudskom ramenu šejtani imaju i druga omiljena mjesta na kojima borave a među njima je svakako međa ili granica oko koje se ljudi od davnina najviše svađaju i mrze. Zapravo, gdje je god kakva prepirka i zla krv, reći će narodna mudrost, tu je i šejtan.

Također, u svakoj kući ima onoliko šejtana koliko ima ukućana a može ih se dodatno prizvati još nekim tabuisanim postupkom, na primjer, ako se u kući oštri nož od nož. Stoga svaki put kada se završi sa oštrenjem treba "proći vatrom" i proučiti Euzubilu. Na taj način se oni odbijaju od svoga doma.

Proročanstvo o ženskom šejtanu

Interesantno je napomenuti kako u perzijsko-arapskoj magiji ne postoji niti jedan ritual prizivanja šejtana već isključivo džina. Po tome se da zaključiti kako su oni neukrotiva i svojeglava bića čija je primarna misija, od samog stvaranja, da ljudima unose nemir i sumnju u srce te ih navode na loše ponašanje. Šejtani su, prema tome, istinski protivnici religije i uzornog života. Zbog naglašenog upliva u povijest ljudi i svakodnevnicu ne treba nikoga čuditi zašto je narod baš njima posvetio puno više interesovanja nego li džinima, što je rezultiralo time da su postali dio mnogobrojnih folkornih predaja ali i proročanstava.

Stare bošnjačke dede i nane još i danas prepričavaju ono što su upamtili od svojih predaka sažeto u spoznaju kako je u zadnjih hiljadu godina nad našim svijetom vladao muški šejtan koji je opet, tvrdi starina, bio bolji jer je - muškog spola. No, kako je dolaskom novog milenija došlo do smjene vlasti i vladara ljudski rod je ušao u katastrofalno doba.

-"Kad dunjajlukom zavlada ženski šejtan - opominjali su u zadnjim decenijama prošlog vijeka stari ljudi -" doći će teška vremena, naš će se narod (bosanski) rasuti po cijelom svijetu, bićemo željni jedni drugi da se vidimo. Dok bude vladao ženski šejtan veliki kamen sa neba past će na Meku i Medinu i sravniti je sa zemljom. Nakon toga biće više naroda u Bosni na jednoj dženazi nego ljudi u cijeloj Meki i Medini. To će biti kazna za one koji su najčišću božiju religiju opoganili i oskrnavili svojom pohlepom i nevjerom."

U nastavku proročanstva stari ljudi prenose sljedeće:" Žena i životinja imaće veće pravo od bilo kojeg muška, sve će vrijednosti nestati i zavladaće druga, nakaradna pravila kako bi se ljudski rod degradirao i sveo na onaj primitivni, životinjski ...". Kako se može naslutiti iz ostatka proročanstva o ženskom šejtanu evidentno je da će se dogoditi nuklearni rat na Zemlji koji neće dovesti do potpunog uništenja naše civilizacije ali će se ljudska populacija drastično smanjiti, a oni koji prežive radijaciju mutiraće i rađat će patuljastu djecu sa jednim okom na glavi, što samo po sebi odgovara izgledu šejtana. Život će se nastaviti pod zemljom pošto na površini neće biti nikakvih uvjeta za život.