sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!

27.06.2017.

Al Jazeeru treba ukinuti i u Bosni i Hercegovini

Sukob između Katara i Saudijske Arabije, dviju monstruoznih tvorevina, koje su osnovale i finansiraju ISIL da ubija sunite, šiite i alavite po Bliskom istoku iznjedrio je na površinu svu pokvarenost i zlobu samozvanih monarhija koje propagiraju vehabizam i ubijanje svih oni koji to nisu. Stoga je potrebno napraviti javnu peticiju i pritisak na vladu BiH da se Al Jazeera, popularno znana kao Al Lažira, ukine, jer osim vehabizma, proklamira laži i prikazuje iskrivljeno činjenice i stvarno stanje, te i na taj način dodatno podržava terorizam i ubijanje civila kako po Bliskom istoku tako i Europi. Ne trebaju nama ovdje na Balkanu nikakve saudijsko-katarske vijesti jer te su zemlje, uz Izrael, najveće zlo današnjeg svijeta. ZATVORITI AL JAZEERU i tako se distancirati od vehabijsko-selefijskog zla i uticaja.

08.06.2017.

Saudijska monarhija - najveće zlo Bliskog istoka

Kriza koju je uzrokovala Saudijska Arabija u svojim hegemonističkim tendencijama prema Kataru otkrila je niz vrlo zanimljivih pojedinosti. Naime, čitajući komentare po bosanskim portalima, osim onih koje direktno finansira Saudijska Arabija, niko od komentatora nije stao na stranu ohole monarhije Sauda, čiji su preci Židovi, već su svi upućivali oštre riječi kritike. Najviše im se zamjera podrška i finansiranje terorista ISILa, napadi na Irak, Jemen i Siriju, stotine hiljada ubijenih muslimana, zloupotreba islama. Svi komentatori se slažu i u tome da Saudi nisu nikakvi muslimani te da su sluge USA. Zajednički zaključak je bio sročen u izjavi - volimo Mekku i Medinu, sveta mjesta, ali ne volimo Saudijsku monarhiju!

Mnogi komentatori su ocijenili Arape vrlo glupim narodom koji pored plina i nafte, ogromnog bogastva, i dalje su obični robovi Amerike i pitaju se kome mogu biti braća Katar, Turska, UAE, Bahrain i Saudijska Arabija kad im je američka vojska zauzela zemlje. Ironično je da monarhija Sauda želi biti vladar susjednih država a to nije niti u svojoj zemlji te nema nikakvu samostalnost već je u potpunosti ovisna o volji USA. Još je ironičnije da i takav potčinjeni odnos mora plaćati stotinama miliona dolara kojima se USA bogati i iz tog fonda finansira Izrael.

Na kraju Saudijska Arabija će biti napadnuta od Amerike jer će Bijela kuća iznenada prestati bolovati od amnezije i za 11.septembar 2001.optužiti prave krivce. Usljedit će brzi napad na Saudijsku Arabiju i USA će tako ostvariti svoj najambiciozniji plan na Bliskom istoku - potpunu kontrolu nafte i plina. Naravno, pogrešno bi bilo kriviti proračunatu američku vladu za ovaj grandiozni uspjeh. Oni su samo bili dovoljno pametni da iskoriste urođenu egocentričnost i potpuni nedostatak inteligencije samozvane monarhije Sauda, čije zlo je prevazišlo čak i ono izraelsko. Pokazalo se da su Saudi veći neprijatelji muslimanima od samih Židova.

07.06.2017.

Tetoviranje u bosanskoj tradiciji

Počeci tetoviranja mogu se locirati još u prapovijesti kada je tadašnji čovjek nanosio razne boje i blato na sebe da bi se dovoljno dobro kamuflirao za lov ili uplašio neprijatelja u nekom sukobu. Nastanak te egzistencijalne prakse najbolje je uočljiv na prapovijesnim crtežima po zidovima pećina gdje je primitivni Homo sapiens crtajući razne prikaze divljih životinja nad njima želio zadobiti snagu i brzinu, jer ono što su njegove oči mogle vidjeti a ruke dodirnuti nije više bilo strano i neuhvatljivo za tog lovca. Isti princip koristio je i kod same zaštite pred napadima zvijeri. Svakako ne treba ignorirati niti urođenu ljudsku želju za identifikacijom sa cjelokupnom prirodom ili bar nekim njenim elementom, kako bi i na takav način zadobio snagu i vještinu onoga čemu se divio ili plašio.

Slučajno ili ne, upravo ta primitivna ikonografija kroz naredne periode i razdoblja oblikovala je umjetnost i religiju te dala snažan zamah talismanskoj magiji, posebno kod arapskog naroda. Naime, u sadržajima mnogih hamajlija vide se crteži određenih divljih životinja poput zmije, škorpije, lava, oko kojih su stavljene riječi molitve, a sve u cilju da se nosilac zaštiti od njihovih napada. Magični simboli nisu se isključivo ispisivali (iscrtavali) na papir ili životinjsku kožu, već su se isto tako nanosili na odjeću, posebno košulje, i samo ljudsko tijelo. Naravno, osim prikaza opasnih životinja u sadržajima hamajlija i tilsuma uočavaju se brojni grafički prikazi kvadrata, kruga, heksagrama, pentagrama, očiju, ruke, raznih bića ali i slikovita, magijska slova. Sve te motive danas, i puno više od toga, vidimo na brojnim tetovažama ljudi oko nas.

Iliri i tetoviranje

Jedno vrijeme je kod pojedinih antropologa postojala teorija o tetoviranju katoličkih žena u BiH za vrijeme Osmanlijske okupacije, posebno nanošenjem znaka križa na ruke, kako bi se, navodno, zaštitile od prisilne udaje za nekog turskog vojnika, no, ona nema svoju validnost. Razloga je nekoliko a prvi i najvažniji je da turskim vojnicima svakako nisu tetovaže kod žena, sa bilo kakvim motivom, predstavljale problem niti zapreku u nakani da je otme ili oženi. Osmanlijama križ i nije posebno smetao jer da je tako prisilno bi preobratili sve kršćane po Balkanu na islam. Njihovi dometi su bili više geopolitičke prirode i želje za što dubljim prodiranjem u zemlje zapadne Europe. Također, danas se pouzdano zna da tetoviranje nije bila nepoznata praksa kod Arapa, Turaka i Armenaca, štoviše, među turskim narodom se tvrdi kako je i sama hazreti Fatime, ćerka božijeg poslanika Muhameda, imala tetovažu na tijelu.

Uostalom, upotreba znaka križa koji je, kako svi znamo, paganski simbol, prisutna je u mnogim starim kulturama mnogo prije pojave samog kršćanstva, te korištenje njegovog motiva u ukrašavanju tijela nastavak je antičke tradicije, posebno zato što su ga na tijelo tetovirale isključivo žene želeći si na taj način osigurati plodnost, od davnina najpoželjniji i vitalni atribut svake žene na ovdašnjem podneblju.

Križ i svastika predstavljali su za mnoge stare narode jedno od obilježja solarnog božanstva ali i plodnosti, pa tako i za naše pretke Ilire, što se savršeno dobro vidi na prikazima mnogih stećaka. Postoji vjerovanje kako su križ, krug i svastika magijsko-religijski prikazi jedne ili više zmija, inače drevnih fertilnih simbola(7). Osim toga, zmija je u ilirskoj religiji oličenje Praoca i zaštitnika svake familije, što dodatno pojačava njenu svetu ulogu. Ostatke te tradicije opisuje vrlo kratko Augustin Kristić u svome etnološkom radu "Urežnjaci iz narodnog liječenja Bosne i Hercegovine" gdje informira kako je zmija kao motiv tetoviranja bila zastupljena prvenstveno među ženama. Autor piše:" Ne baš mnogo, ali sam na rukama žena (vrlo malo kod muškaraca!) po Bosni našao "izbocanu" - tetoviranu zmiju. Na upit: zašto su zmije izbocale? - nigda nisam dobio jednake ili slične odgovore. Najčešće je rečeno, da je eto tako izbocana. Ova tri odgovora valjda su značenja tih zmija: Nosi sreću - Brani od uroka - Neće je zmija ugristi". Osim motiva svakako su zanimljivi i dati odgovori koji su u potpunoj opoziciji sa klasičnim viđenjem simbolizma zmije u kršćanstvu, gdje se ona smatra predstavnikom zla. Time je sasvim jasno kako je riječ o mnogo starijoj tradiciji, onoj ilirskoj, jer i zmija i tetoviranje pripadaju tradicionalnoj kulturi življenja naših predaka.

Kinanje - nastavak tradicije

Iliri su tetoviranjem isticali svoju plemensku pripadnost, poštovanje prema božanstvima, ratničku snagu a ne treba zanemariti niti želju za ukrašavanjem tijela. Zasigurno je znak zmije na tijelu ilirskih žena trebao donijeti blagoslov plodnosti od Praoca i podariti zdravo potomstvo. Fasciniranost Rimljana sa samim izgledom Ilira te njihov strah pred navodno urokljivim pogledom kojeg su, po pisanju Plinija, oni posjedovali sugerira na zaključak o nanošenju crne boje, neke vrste surme, kod Ilira kako bi se one naglasile i time samo lice učinilo impresivnijim. Moguće je zamisliti izgled hrabrog ilirskog ratnika čije je istetovirano tijelo, gusta kosa i prodoran pogled kod Rimljana izazivao napade panike i u njihovoj svijesti rađalo nerealne predodžbe. Ako još tome dodamo crveni konopac zavezan oko ruke i mnoštvo drugih amuleta, kojima su Iliri bili jako skloni, moguće je konstatirati kako su naši preci imali osim legendarne borbenosti i fascinantan, magični izgled.

Siguran sam kako je praksa tetoviranja do Osmanlijske okupacije BiH bila prisutna i kod bošnjačkih žena, a vjerovatno i neki vijek nakon toga, kada bockanje tijela zamjenjuje manje agresivna metoda zvana kinanje. K'na, popularnije kina, ili Hena, kojom žene ne samo da su bojile kosu nego i nokte, zapešča ruku, članke prstiju i pojedine dijelove lica, odnosno sve ono što je moglo biti vidljivo i uočljivo za promatrača. Još iz djetinjstva sjećam se starih nena koje su dolazile u našu kuću, ili živjele u susjedstvu, da su neke od njih imale upravo na tim navedenim dijelovima tijela nanešenu boju kane. Treba naglasiti kako se tetoviranje smatralo zaštitom od zla i bolesti, identično onom što postoji u islamskoj tradiciji u vezi kane. U korelaciji sa time nameće se sam od sebe logičan zaključak kako je takozvano kinanje kod bošnjačkih žena supstitut nekadašnjem tetoviranju.

Tetoviranje znaka tačke na bolnim mjestima na tijelu ili pritiskanje prsta natopljenog u kanu pa utiskanjem u bolno područje, a sve u cilju zaustavljanja bolesti, stara je praksa liječenja duž Mediterana. Osim svoje profilaktičke i iscjeliteljske funkcije tetovaža je imala i psihološki uticaj. To je uočljivo u praksi armenskih žena koje su imale običaj tetovirati si zapešča ruku da bi navodno imale više snage za mužnju krava i ovaca.

Na kraju bi se moglo zaključiti kako se praksa naših predaka nikada nije potpuno izgubila u bosanskom narodu, jer i prije pojave današnjeg tattoo-trenda, sa početka ovog vijeka, bilo standardno pravilo kod služenja vojnog roka u nekadašnjoj JNA, da su si mladići tetovirali neke klasične simbole tog vremena poput ruže, petokrake, imena voljene osobe, brojeva i slično. I što je još interesantnije, posebno među bošnjačkim narodom, nije bilo protivljenja od starijih takvoj praksi, posebno ako uzmemo u obzir konzervativnost našeg društva u cjelini.

02.06.2017.

Islam - najveći fenomen našeg doba

Islam je u 21.vijeku postao mnogo više od druge najbrojnije monoteističke religije, odmah iza kršćanstva, i svakako ga moramo u mnogim segmentima smatrati fenomenom. Plan koji je skrojen na Zapadu sa ciljem da se ova religija zloupotrebi i dovede u rang sa terorizmom, kako bi se pronašao valjani izgovor za pljačkanje i eksplotaciju nafte i plina, te drugih prirodnih bogastava pojedinih islamskih zemalja, doživio je kolaps i zapravo proizveo sasvim suprotan, neočekivan efekat. Islam je došavši u fokus cijelog svijeta postao toliko poznat i proučavan da statistike bilježe svake godine sve veći postotak preobraćenja pripadnika drugih religija na islam. Kršćanstvo koje je doslovno progutalo judaizam, iako Židovi ne priznaju niti kršćanstvo niti islam, štoviše preziru ih, u religiji muslimana vidjelo je od samog početka najvećeg rivala, čiji narodi posjeduju najvažnije prirodne resurse, te kao takvi ozbiljno ugrožavaju dva glavna načela zapadne civilizacije - hegemonizam i želju za dominacijom, koja ih je pažljivo utkala u svom izopačenom tumačenju kršćanstva, potpuno identično onome kako Saudijska Arabija danas prezentuje islam.

No, nešto u tom vješto smišljenom planu anglo-saksonske političke elite izmaklo je kontroli i unatoč agresivnom trudu i propagandi svih zapadnih medija proizvelo sasvim drugačiji efekat. Naime, kao nikada u istoriji o islamu se doslovno preko noći počelo pojavljivati na stotine novih knjiga, enciklopedija, snimati dokumentarci i filmovi, pisati u svim poznatim novinama. Također, internet je prepun sadržaj o islamu i unatoč svoj negativnoj propagandi zapadnih medija, pod direktnom kontrolom američke vlade, iznenada je postao magnetično privlačan cijelom svijetu te probudio nezapamćen interes kao niti jedna religija u povijesti cijele ljudske civilizacije.

Genocid nad muslimanima

Iako su arapski i perzijski narod suočeni sa zapadnom hegemonijom i pljačkanjem još od kolonijalnih vremena, uvertira u nova stradanja i razaranja od strane Zapada počinje 11.septembra 2001.godine kada su saudijski teroristi napali USA, pod vodstvom Osame Bin Ladena, direktnim potomkom saudijske monarhije, izveli možda još veća svjetsku predstavu od one o slijetanju američkih astronauta na Mjesec, a koja je imala za cilj, po ko zna koji put u povijesti, otvoriti širom vrata pljačkanju prirodnih bogastava Bliskog istoka i genocidu nad muslimanima.

Da biste bolje shvatili kakvu ključnu ulogu ima Saudijska Arabija u svemu ovom trebate znati odmah na početku da ona zapravo i nije država u pravom smislu te riječi nego zapravo privatna imovina samoproglašene monarhije Sauda. Naravno, nemojte nipošto ni pomisliti da je američka vlada natjerala Saude na ovakav zločinački čin, nego da je zapravo u njima našla savršene saveznike, kojima je zajednička želja za što većom moći i dominacijom nad cijelom regijom. Od samog starta ovog zločinačkog poduhvata monarhiju Sauda niti najmanje nije zanimao njegov globalno negativan uticaj na islam i muslimane, nego isključivo širenje vlastite moći i uništavanje sviju onih koje smatra svojim protivnicima. Zbog toga se desila vojna agresija na Irak, kada su Amerikanci zajedno sa europskim saveznicima pobili preko milion Iračana a nakon njih je Saudijska Arabija poslala svoju vojsku – teroriste. Naravno, za taj zločin nikad niko od imenovanih neće izići pred međunarodni sud jer uostalom kome na Zapadu nešto znači život bilo kojeg iračkog građanina ili nekog drugog Arapina?

Saudijska monarhija je prije napada 11.septembra dobila od USA garanciju da im niko neće moći suditi za počinjene zločine, identičnu povlasticu ima i izraelski vojni režim, te da će Senat, kao i svaki predsjednik, spriječiti bilo koji pokušaj optužbi i upiranja prsta javnosti ka stvarnom krivcu. U svemu tome su Saudi prepoznali savršenu priliku da u potpunosti destabiliziraju Irak, drugog po snazi rivala, odmah iza Irana. Amerikanci će se prije vojne agresije na Irak zadovoljiti napadom na Afganistan, kako bi zajedno sa Europljanima pljačkali opal iz afganistanskih planina i osigurali proizvodnju opijuma. Naravno, najveća želja Sauda, koju dijele sa svojim saveznikom Izraelom, je vojni napad na Iran, kako bi doživio sudbinu Iraka, no takav scenario sasvim sigurno se neće desiti pošto je iranski narod izuzetno složan, ali i vojno superioran u odnosu na sve okolne zemlje. I to je upravo ono što saudijsku monarhiju dovodi u histeriju i enormnu kupovinu naoružanja, koje će u skorijoj budućnosti upotrijebiti na vlastitom narodu.

Vehabizam - terorizam

Saudijskoj monarhiji nakon američke vojne agresije na Irak raste želja za hegemonijom i dominacijom pa finansira stvaranje tkz Islamske države koja ima za cilj destabilizirati na duži period pored Iraka i Siriju te Jemen. Pored tih ambicija kod Sauda se pojavljuje i javna mržnja prema muslimanima, no dok otvoreno pozivaju na ubijanje šiita i alavita, sa pozivom za likvidaciju sunita su puno diskretniji, jer se plaše reakcije okolnih susjeda, pa taj zadatak prepuštaju teroristima, za koje mjesečno izdvajaju na desetine miliona dolara. A da su Saudi glavni donatori i zapovjednici svih terorista na Bliskom istoku, ali i na Zapadu, najbolje je potvrdilo Putinovo oštro upozorenje Saudima da će u slučaju bilo kakvog terorističkog napada na Zimskim olimpijskim igrama u Sočiju na meti ruskih nuklearnih projektila biti Rijad. I kao što svi znamo nije bilo niti jednog terorističkog napada za vrijeme Olimpijade.

Korijen te mržnje prema šiitima i sunitima krije se u vehabizmu, koji je dominantna vjerska dogma u Saudijskoj Arabiji odnosno izopačena verzija islama i kao takva jedino religijsko načelo sviju terorista od Al Kaide do Isila, i svih budućih verzija plaćenika monarhije Sauda. No, ne treba niti ignorirati tradicionalnu mržnju USA prema islamu koja se već jako dugo jasno prezentira kroz otvoreno neprijateljstvo prema Islamskoj republici Iran, koja i svojim nazivom najbolje predstavlja ovu religiju. Za razliku od Saudijske Arabije, Islamska republika Iran je istinski predstavnik svih muslimana svijeta i stoga je na stalnom udaru USA i Izraela, UK, Francuske, Njemačke, i svih oni kojima je želja da unište Iran a samim time i islam. Dok Iran konstantno javno poziva na jedinstvo svih muslimana svijeta i nesebično pomaže Palestini, Siriji i Libanonu da se odupre cionističkim napadima i hegemoniji, Saudijska Arabija ima saveznički i partnerski odnos sa USA I Izraelom, koji su, kako svi znamo, deklarirani neprijatelji i ubojice muslimana. Po tome svima je jasno na čijoj su strani i kakvi su im interesi.

Teroristički napad na Bliskom istoku i na Zapadu – dvije različite priče

Zanimljivo je kako se u svim zapadnim medijima ne poklanja skoro nikakva pažnja terorističkim napadima po Siriji, Iraku, Iranu, Egiptu i drugim islamskim zemljama, gdje se žrtve ne broje na desetak nego stotine, ali čim se on desi u EU ili USA onda su to udarne vijesti danima koje se iskorištavaju do maksimuma. Identičan slučaj je i kod ubijanja u Palestini, naime, kada Židovi napadnu Palestince i tom prilikom pobiju na stotine civila, ponajviše žena i djece, onda su to vrlo kratke vijesti u zapadnim medijima, koje nipošto ne spadaju u udarne, no, ako slučajno nastrada neko židovsko dijete ili civil tada mediji doživljavaju histeriju i prikazuju one koji posjeduju najmodernije naoružanje i stalno vrše represiju i genocid nad Palestinacima – žrtvama?!

02.06.2017.

Noć zli duhova i vještica

Bošnjački narod je prije Osmanlijske okupacije i prelaska na islam živio u skladu sa bogumilskim (arijanskim) kršćanstvom i poput drugih krščanskih zajednica obilježavao one važnije praznike kao što su Božić, Jurjevo/Hidirlez i Aliđun. Jedino nije zabilježeno ništa u vezi Uskrsa, što je u korelaciji sa bogumilskim naukom. Naime, bosanski bogumili nisu vjerovali da je Isus uskrsnuo, jer po njihovom nauku on je uzeo prividno tijelo a ne pravo ljudsko, te tako nije ni mogao trpiti niti umrijeti, niti je sišao u pakao niti se uzdigao na nebo.

Kako su svi navedeni praznici, kao i sam Uskrs, zapravo ništa drugo nego li paganske svetkovine prepune magijskog simbolizma obožavanja prirode i njenih sila, takozvanog "kruga godine" na kome se temeljio prastari kult plodnosti, sasvim je realno da ih niti kršćanstvo niti islam nisu mogli potisnuti i zamjeniti. Stoga ne treba nikog čuditi da su ih Bošnjaci zadržali u kolektivnoj svijesti i nakon dolaska islama, ne pridajući im religijsku (kršćansku) formu već isključivo njegujući njihovu pagansku pozadinu poput izvođenja obreda plodnosti i zaštite. A da je upravo tako vrlo je lako provjeriti analizom mnogih magijskih postupaka koji su se vršili uoči ili na sam neki od navedenih praznika.

Alija Ćatić opisuje izuzetno zanimljiv običaj Bošnjaka u Prozoru gdje navodi paganske običaje zaštite od zlih duhova i vještica, za koje se od antičkog doba vjerovalo da su izuzetno neprijateljski nostrojeni prema ljudima u vremenu rađanja novog Sunca, zimskog solsticija, koji je Rim, začetnik kršćanstva u Europi, zadržao u konceptu nove religije i pripisao ga navodnom Isusovom rođenju, iako se danas zna da je čitava predaja o Isusu nastala od legende o perzijskom bogu Mitri.

Kako navodi Alija Ćatić bošnjački je narod uoči Božića izvodio stare običaje zaštite od zlih duhova, koji niti u jednom svom segmentu nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa kršćanskom tradicijom tog dana. Naime, večer uoči Božića bilo je pravilo da se konzumira bijeli luk kako bi se njegovim mirisom protjerali zli duhovi od kuće i familije. Isto tako, bijelim lukom bi se svi članovi familije namazali po tijelu prije spavanja a na vrata i prozore su se postavljale grane gloga, kao dodatna zaštita od sila mraka i zla.

Uoči Boźića neko od muških članova familije bi za vrijeme večere prinio prvi zalogaj jela, obično komad kruha, i umjesto u usta stavio bi ga pored sebe, a nakon večere odnosio pod strehu kuće ili štale i tu ga pospremao da bude sve do 6.maja.

Uoči šestog maja (Hidirlez) taj muškarac bi uzimao osušeni komad kruha ispod strehe i sa njime, noseći vile u ruci, odlazio na mjesto gdje se vršila pšenica i postavljao ga na vrh stoga. Kada bi to uradio, strpljivo bi čekao dolazak samih vještica koje bi navodno dolazile "jašući" na drvenim stapovima (u kojima se "udara" mlijeko i pravi maslo) - njihovim "drvenim konjima". Po drevnom vjerovanju u BiH vještice se tradicionalno uvijek sakupljaju u određenim noćima na mjestima gdje se vršila pšenica uz pomoć konja, pošto su ona u obliku kruga odnosno simboliziraju puni Mjesec - Veliku Majku, kojoj je još od Ilira posvećena pšenica. Na tom plodnom mjestu vještice bi se okupljale i slavile svoju drevnu Boginju te izvodile razne rituale i magije.

Prema pisanju Alije Ćatića kada se na vrh stoga postavi komad osušenog jela onda sve vještice žure ka njemu na svojim drvenim konjima, jer znaju šta ih tamo čeka. Doslovno se otimaju koja će prije ugrabiti taj komad jela, jer ako u tome neka uspije vrlo lako će ubiti čuvara koji ga je tu postavio, pošto će on izgubiti fizičku snagu. Vještice se svojski trude ugrabiti osušeni komadić jela a momak koji ga čuva sa vilama u rukama brani se od njih. Odabir vila kao oružja nije nimalo slučajan jer, prema vjerovanju, vještice ih se užasno plaše. Uspije li ih muškarac nadvladati, odnosno uhvatiti za kosu, drži ih tako sve dok mu god ne kažu kako se zovu i odakle su. Navodno, često puta se znalo desiti da ga uhvaćene vještice podmićivale sa darovima, poput nove odjeće, samo da momak ne otkrije drugima njihov identitet.

Sasvim je izvjesno kako se ni nakon darova one nisu mogle u potpunosti pouzdati u diskreciju svog lovca jer, kako dalje navodi gospodin Ćatić, mnogo je onih žena koje su nosile neslavni naziv vještice te nisu bile dobrodošle u ničijoj kući, pošto ih je lovac odao seljanima. Narod bi ih mrzio i prezirao zbog velikog straha kojeg su budile u mještanima. Najviše ih je užasavala njihova sposobnosti da naude domaćoj stoci, od koje familija živi, jer navodno svaka vještica može iz velike udaljenosti, u opsegu dvadeset kilometara, djelovati svojim čarolijama na neku kravu i na daljinu je "pomusti" - oduzeti joj mlijeko.

Kada se dublje analizira opisani običaj, koji se davno izgubio, veoma lako je u njemu vidjeti sve elemente vještičije, paganske religije a naročito je interesantan taj simbolizam vještica i jednog muškarca (lovca) koji drži vile, čiji oblik ima rogove. I samo mjesto takozvano guvno, u obliku kružnice, prepuno je simbolike kako punog Mjeseca (Velike Boginje), vagine-stomaka, te isto tako i magijskog kruga.

Ne treba ništa manje niti zanemariti onaj ritualni postupak kada muškarac prinese komad hrane otvorenim ustima, ali ga ne stavi u njih već pospremi ispod strehe, što savršeno vjerno prikazuje ritualni poziv na plodnost (oplođivanje), jer ne treba zaboraviti kako vještice hrle ka njemu ne bi li došle u posjed tog dragocjenog rekvizita, koji uostalom predstavlja muškarčevu spolnu i životnu moć. Oduzmu li mu ga on klone, izgubi snagu i biva pobjeđen, umoren, odnosno žrtvovan. Sve su to segmenti paganskog mita o Boginji i Bogu, koji je istovremeno njen muž i sin, te sa kojim ona obnavlja vječni krug plodnosti kroz njegovo umiranje i ponovno rađanje.