sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!

16.07.2015.

Srbija i Turska - bratske zemlje

Odavno je prisutan vic koji ide ovako: "Zašto Srbi idu na ljetovanje u Tursku? Pa, idu da traže svoju djedovinu!" Ko god da je izmislio ovaj vic, vjerovatno nije ni bio svjestan koliko je bio upravu.

Nakon bitke na Kosovu, kada su Osmanlije u potpunosti porazile srpsku vojsku, što je dovelo do katastrofalnog smanjenja muške populacije, dogodilo se nešto što je zauvijek izmijenilo taj narod u cjelosti. Prema tvrdnji povjesničara u cijeloj zemlji bilo je ostalo svega oko 200 hiljada muškaraca. Pobjeđeni i uništeni Srbi su postali dio velikog Osmanskog carstva i tako doživjeli najgoru sudbinu gubitnika. Nakon pobjede Osmanlije su zavladale Srbijom i u dugoj povijesti od 500 godina u potpunosti izmjenile demografsku sliku zemlje. Naime, turski vojnici su ženile srpske žene i djevojke ili ih pak silovali što je rezultiralo time da je svako drugo dijete u Srbiji imalo oca Turčina. Zbog toga danas ne postoji niti jedna familija u Srbiji koja nema turskog gena u svom nasljeđu. Sve se to neupitno odrazilo na fizički izgled srpskog naroda koji je potpuno sličan onom turskom što se posebno jasno vidi na fizionomiji lica, naime, veći dio populacije ima tamnu kosu i oči, baš kao i Turci. Sve što je tursko postalo je neodvojiv dio srpskog identiteta od turskih jela, jezika, muzike, pa čak i mentaliteta.

Danas kada uspoređujete Srbe i Turke, osim fizičke sličnosti, uočit ćete neke bitne poveznice: oba naroda su izraziti nacionalistički nastrojeni, oba naroda teže stvaranju Velike Turske odnosno Velike Srbije, oba naroda ne priznaju manjinske narode, oba naroda su izvršili genocide koje ne priznaju – nad Armenima i Bošnjacima, oba naroda pokušavaju asimilirati druge okolne narode, oba naroda glume velike vjernike, oba naroda svojataju tuđu kulturnu baštinu itd. Previše je tu sličnosti da bi se mogao donijeti bilo koji drugi zaključak osim da je u pitanju bratski narod.

To je davno primjetio i Karl Steiner, liječnik u Ljubinji, koji u svom radu pod nazivom „Bosanska narodna medicina“ piše sljedeće: „ Tjelesno predstavljaju visoko uzrasli Bošnjak i Hercegovac nesumnjivo najljepši tip južnoslavensko-ilirske mješovite rase. Veći je od svojih komšija u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, grudi su mu snažno svedene, muskulatura čvrsta i jedra; glatku ili slabu kudravu, smeđu ili crnu kosu i tamne oči viđamo u pripadnika sviju triju vjera, no kao što su i braća obično slična pa ipak raznolika, tako pokazuju i naši muslimani, pravoslavci i katolici između sebe stanovite osobine, koje su kroz stoljeća nastale od mješavina u rasplodu. Tako je primjerice u katolika i muslimana šarenica (iris) očiju pretežno svijetla, često modra i žućkasta, dok su oči u pravoslavnih obično tamno-mrke, često i crne. U muslimanske i katoličke djece često se viđa svjetlo plava kosa, nježna, ko mlijeko bijela put, uopće čisti arijski tip, no boja kose i puti potamniće malo po malo, dok su ove osobine u pravoslavnih uveliko rjetke.“