sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!

19.07.2015.

Kada je počeo rat u Bosni, jednostavno sam otišao da branim srpstvo

Portal Vijesti.ba u posjedu je faksimila 21 godinu starog intervjua aktuelnog premijera Srbije Aleksandra Vučića. U razgovoru za srbijanski list "Duga" od 6. avgusta 1994. godine, Vučić između ostalog priznaje da je učestvovao u ratu u BiH kao dobrovoljac, te da je "jednostavno otišao da brani srpstvo". "Kada je počeo rat u Bosni, ja sam otišao u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dobrovoljac. Nisam bio član stranke, jednostavno sam otišao. Znao sam neke prijatelje i zato sam otišao da branim srpstvo. Bio sam neko vrijeme na Jevrejskom groblju (op.a. iznad Sarajeva), a onda razgovarao sa Guzinom i Dutinom, i prešao sam na TV Pale, da pripremam izveštaje za Unprofor. Obišao sam celu istočnu Bosnu sa kamermanom. Prve linije", kazao je, između ostalog, Vučić.

17.07.2015.

Bajram šerif mubarek olsun Bosno i Hercegovino!

16.07.2015.

Srbija i Turska - bratske zemlje

Odavno je prisutan vic koji ide ovako: "Zašto Srbi idu na ljetovanje u Tursku? Pa, idu da traže svoju djedovinu!" Ko god da je izmislio ovaj vic, vjerovatno nije ni bio svjestan koliko je bio upravu.

Nakon bitke na Kosovu, kada su Osmanlije u potpunosti porazile srpsku vojsku, što je dovelo do katastrofalnog smanjenja muške populacije, dogodilo se nešto što je zauvijek izmijenilo taj narod u cjelosti. Prema tvrdnji povjesničara u cijeloj zemlji bilo je ostalo svega oko 200 hiljada muškaraca. Pobjeđeni i uništeni Srbi su postali dio velikog Osmanskog carstva i tako doživjeli najgoru sudbinu gubitnika. Nakon pobjede Osmanlije su zavladale Srbijom i u dugoj povijesti od 500 godina u potpunosti izmjenile demografsku sliku zemlje. Naime, turski vojnici su ženile srpske žene i djevojke ili ih pak silovali što je rezultiralo time da je svako drugo dijete u Srbiji imalo oca Turčina. Zbog toga danas ne postoji niti jedna familija u Srbiji koja nema turskog gena u svom nasljeđu. Sve se to neupitno odrazilo na fizički izgled srpskog naroda koji je potpuno sličan onom turskom što se posebno jasno vidi na fizionomiji lica, naime, veći dio populacije ima tamnu kosu i oči, baš kao i Turci. Sve što je tursko postalo je neodvojiv dio srpskog identiteta od turskih jela, jezika, muzike, pa čak i mentaliteta.

Danas kada uspoređujete Srbe i Turke, osim fizičke sličnosti, uočit ćete neke bitne poveznice: oba naroda su izraziti nacionalistički nastrojeni, oba naroda teže stvaranju Velike Turske odnosno Velike Srbije, oba naroda ne priznaju manjinske narode, oba naroda su izvršili genocide koje ne priznaju – nad Armenima i Bošnjacima, oba naroda pokušavaju asimilirati druge okolne narode, oba naroda glume velike vjernike, oba naroda svojataju tuđu kulturnu baštinu itd. Previše je tu sličnosti da bi se mogao donijeti bilo koji drugi zaključak osim da je u pitanju bratski narod.

To je davno primjetio i Karl Steiner, liječnik u Ljubinji, koji u svom radu pod nazivom „Bosanska narodna medicina“ piše sljedeće: „ Tjelesno predstavljaju visoko uzrasli Bošnjak i Hercegovac nesumnjivo najljepši tip južnoslavensko-ilirske mješovite rase. Veći je od svojih komšija u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, grudi su mu snažno svedene, muskulatura čvrsta i jedra; glatku ili slabu kudravu, smeđu ili crnu kosu i tamne oči viđamo u pripadnika sviju triju vjera, no kao što su i braća obično slična pa ipak raznolika, tako pokazuju i naši muslimani, pravoslavci i katolici između sebe stanovite osobine, koje su kroz stoljeća nastale od mješavina u rasplodu. Tako je primjerice u katolika i muslimana šarenica (iris) očiju pretežno svijetla, često modra i žućkasta, dok su oči u pravoslavnih obično tamno-mrke, često i crne. U muslimanske i katoličke djece često se viđa svjetlo plava kosa, nježna, ko mlijeko bijela put, uopće čisti arijski tip, no boja kose i puti potamniće malo po malo, dok su ove osobine u pravoslavnih uveliko rjetke.“

14.07.2015.

ŠOKANTNO: Povratniku na stomaku urezali znak 'četiri S

Potpredsjednik Republike Srpske Ramiz Salkić očekuje hitnu reakciju policije povodom napada na Nerku Hanifića (40), povratnika u Vrbanjce kod Kotor-Varoši. Hanifića su, kako se saznaje, jutros napale tri nepoznate maskirane osobe, pretukli ga te oštrim predmetom i na stomaku urezali znak "četiri S" (ocila - ćirilična slova "s"). "Očekujem hitnu reakciju policije i da pokaže svoju efikasnost i u situacijama kada su Bošnjaci napadnuti i kada im se čini nepravda, a ne samo kada treba Bošnjake proganjati za nešto što neko misli da bi oni učinili na ovom prostoru", rekao je Salkić za Fenu. On ističe da, koja god je osoba u pitanju u ovom slučaju i bez obzira na njenu nacionalnost, povrede koje su nastupile iziskuju ozbiljnu analizu cjelokupnog sigurnosnog sistema u ovom bh.entitetu te stanja i položaja njenih građana. "Evidentno je da imamo učestale incidente koji, možda, i nisu samo incidenti", rekao je Salkić.

Najbolji udarac nazad je uhvatiti nekog Srbina i odsjeci mu tri prsta. Nema više opraštanja niti tolerisanja ni jednom četniku na ovom svijetu!

14.07.2015.

Vučić dramatično izjavljuje na rubu plača: " Ja sam žrtva kao i svi mi Srbi!"

13.07.2015.

Ruski veto je geto

Ulažući veto na rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, Rusija je uložila veto na istinu. Nazvavši taj akt sramotnim, neki ugledni svjetski analitičari, kao što je Tim Judah iz britanskog nedjeljnika The Economist, ustvrdili su da je to Srbiji donijelo teret negativnog publiciteta u svijetu te da je, tražeći od Rusije da uloži veto, Srbija sebi dala autogol na međunarodnoj sceni. Međutim, još se niko nije usudio prognozirati kakve bi konkretno mogle biti posljedice tog autogola i negativnog publiciteta po Srbiju i srpski narod u cjelini. Haškim presudama za počinjeni genocid u Srebrenici osuđeni su pojedinci i utvrđena je njihova krivica na principu individualne odgovornosti. Negiranje genocida znači i negiranje krivice tih pojedinaca. Ruskim vetom su Srbija, bosanskohercegovački entitet RS i srpski narod u cjelini udaljeni od istine i gurnuti dublje u ponor laži. Zbog tog veta Rusija neće imati neku veliku štetu, izuzimajući osude i gnušanje civiliziranog svijeta. Najveću štetu bi mogao imati srpski narod. Negiranjem genocida u Srebrenici i neprihvatanjem haških presuda srpski politički predstavnici su na svoj narod stavili teret kolektivne krivice.

Geto kolektivne odgovornosti

U tome im je zdušno pomogla i "majčica Rusija" koja je svojim vetom zatvorila srpski narod u geto kolektivne odgovornosti, krivice i laži. U tom getu nedužna srpska djeca će i dalje učiti lažnu historiju, iskrivljene istine i biti izopćeni iz civilizacijskih tokova zbog grijeha nekih od njihovih očeva. Takvo stanje će trajati sve dok srpski narod ne iznjedri političke lidere koji će imati hrabrosti i ljudskosti da svoj narod oslobode te kolektivne krivice tako što će jasno, glasno i iskreno priznati genocid i učiniti sve da njegove posljedice budu ublažene te da pravda bude zadovoljena onoliko koliko je to moguće na ovom svijetu. Poznato je da nema bolje i efikasnije cenzure od autocenzure. Tako je i s lažima. Kada čovjek sam počne vjerovati u svoju laž i kada je počne predstavljati kao istinu iz unutrašnjeg ubjeđenja, to je krajnji trijumf laži. Tada laž postaje veoma moćno oružje u rukama "istinskog borca za laž". Nešto na tu temu je pisao i velikosrpski akademik Dobrica Ćosić, koga njegovi poštovaoci nazivaju "ocem nacije". Valjda u rijetkim trenucima iskrenosti, Ćosić je objasnio važnost laži u svom narodu, poistovjećujući je s patriotizmom i državnim interesom. Njemu se pripisuje i izreka: "Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž." Veliki francuski filozof i pisac iz 19. stoljeća Ernest Renan, poznat po svojim političkim teorijama o nacionalnom identitetu i nacionalizmu, smatrao je da naciju čine pojedinci koji moraju imati dosta zajedničkog, ali koji su također morali dosta toga zaboraviti. Prema tome, zaborav je jedan od suštinskih elemenata koji čine naciju. To se posebno odnosi na nečasne stvari koje su činjene u prošlosti.

Kako graditi naciju i pokoljenjima pričati o slavnoj i junačkoj prošlosti predaka ako ih u oko bodu dokazi da su ti preci ubijali civile, žene i djecu?! Historijska istraživanja i presude najviših međunarodnih sudova, koja mogu otkriti neželjene istine, mogu biti veoma neugodne. Istina bi mogla uzdrmati same temelje nacije, čak i ugroziti njen opstanak. Zato je najbolje tu istinu zaboraviti. A da bi se zaboravila istina, moraju se uklanjati dokazi, negirati činjenice i sve ono što podsjeća na istinu.

Zaborav je usko povezan sa laži. Ukoliko želimo nešto zaboraviti, nastojaćemo prvo sebe, pa onda i druge (s)lagati da se to nije ni desilo. I to ćemo činiti sve dok sami ne počnemo vjerovati u tu laž. Kad sebe ubijedimo u laž, onda je nije teško prenositi na druge, posebno mlađe generacije. Na taj način laž, kao i zaborav, postaje suštinski element u izgradnji nacije.

U knjizi "Zašto lideri lažu" (Why Leaders Lie) John Mearsheimer, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Chicagu i jedan od najpoznatijih teoretičara međunarodnih odnosa u svijetu, tvrdi da lideri lažu jer, između ostalog, smatraju da je to dobro za njihovu zemlju. Drugim riječima, lideri lažu jer misle da je to u njihovom nacionalnom interesu. Druga interesantna tvrdnja koju Mearsheimer iznosi jeste da demokratski izabrani lideri više lažu svom narodu nego autokrati.

Nacionalistički mitovi

Dakle, kada je autokrata i diktator Saddam Hussein govorio da ne posjeduje oružje za masovno uništavanje, on je zaista govorio istinu. S druge strane, kada Milorad Dodik, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, nedvojbeno demokratski izabrani lideri bosanskohercegovačkog entiteta RS i Srbije, kažu da se genocid u Srebrenici nije desio - oni lažu, i to prvenstveno svom narodu, jer vjeruju da je to u srpskom nacionalnom interesu. Mearsheimer govori o lažima za vanjsku i domaću publiku, odnosno lažima drugim državama i lažima svom narodu. U ovu drugu grupu spadaju i laži putem kojih se stvaraju nacionalni, odnosno nacionalistički mitovi. Tom vrstom laži se historija vlastitog naroda prikazuje u najboljem svjetlu, bez ijedne packe na vlastitom nacionalnom identitetu. U kontekstu toga može se razumjeti zašto i Milorad Dodik uporno laže i u cijelosti osporava genocid u Srebrenici, navodeći da je "genocid u Srebrenici najveća prevara 20. stoljeća", dok iz njega isijava mržnja prema istini i onima koji je svjedoče. "Što se društvo bude više udaljavalo od istine, sve više će mrziti one koji govore istinu", rekao je veliki engleski pisac George Orwell. Tako će, zahvaljujući dodicima, vučićima i nikolićima, pored kolektivne krivice, srpski narod u međuvremenu nastaviti da živi i u laži. Poznato je da se genocid ne može počiniti nad vojskom već samo nad nenaoružanim i nemoćnim civilima, a, priznat ćemo, to i nije neki podvig i junaštvo čime bi se buduća pokoljenja mogla ponositi. Stoga je za proponente velikosrpske ideologije bitno ne spominjati genocid, e da bi se, u najmanju ruku, spasio obraz predaka za buduća pokoljenja.

Izgradnja nacije je proces, a u tom procesu učestvuju brojni sudionici: od akademika, političara, umjetnika, vojnika, pa sve do komunalaca. Da, i komunalci mogu igrati veoma bitnu ulogu i ostaviti svoj pečat u tom historijskom procesu. Sjetimo se događaja sa početka 2013. godine, kada su komunalci iz Višegrada izvršili uklanjanje riječi ''genocid'' sa spomenika žrtvama ubijenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu na mezarju Stražište u tom gradu.

Uklanjanjem te teške riječi sa spomenika žrtvama, komunalci su dali svoj dragocjeni doprinos zaboravu i laži, kao suštinskim elementima izgradnje svoje nacije. A teško onima kojima komunalci kroje historiju.

13.07.2015.

Kako je nastao homoseksualizam na Balkanu

Pogrešno bi bilo reći da su Srbi samo pripadnici jedinstvenog, nebeskog naroda, već oni su sve i niko i ništa nije postojalo prije njih. Međutim, postoje pojedinosti tog slavnog i prethistorijskog naroda koji oni baš i ne vole spominjati jer im to ne odgovara. Ali, ja ću vam otkriti jednu jako zanimljivu stvar o njima – Srbi jako vole dudlati kitu jedan drugom! Po tome se može konstatirati kako su oni i pravi začetnici homoseksualizma na Balkanu. Ili po narodski – pravi pederi, od glave do pete! Da se odmah razumijemo, ovo je napisao Milenko F.Filipović, znači iz njihovog naroda:

„Osobit deo muške nošnje kod pravoslavnih (za ostale nisam mogao da saznam) do oko 1880 godine bio je „nakurnjak“. Bio je običaj da nevesta u svojoj spremi donosi i nakurnjak za mladoženju. Nakurnjaci su se pleli i nosili dok su ljudi od Visokog išli na kiridžijanje. Nošeni su da bi štitili od studeni mošnice i penis („otpašće ti ono života“ – od studeni). Ako bi se u koga smrzla mokraća u cevi penisa usled toga što ne bi nosio nakurnjak, od te nezgode, koju su pratili veliki bolovi, spasavao se na taj način da mu neki drug „izdoji“ ledenicu.

Iz knjige „Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji“ stranica 60.

12.07.2015.

Potomci smo velikih i ponosnih Ilira

Kulturalna antropologija koja u svom djelovanju ujedinjuje nekoliko posebnih disciplina poput etnologije, arheologije ili lingvistike daje nam savršen uvid u povijest i baštinu nekog naroda te relativno uspješno pokušava, na jedan logičan način, predstaviti evolucijski trend kojem je kroz povijest bio izložen taj narod u cjelini. Utjecaji su, naravno, socijalno višestrani pa se tako uz onaj kulturni uvijek nadopunjavao religijskim kako bi se ciklus zaokružio u potpunosti.

Ako želimo pažljivo pratiti taj evolucijski slijed dešavanja onda svakako moramo posegnuti za mitologijom, njenim fantastičnim bićima i legendama, najviše zbog činjenice da je mitologija najarhaičniji oblik umjetnosti u kojoj je ljudska mašta prvi put pokazala svoje bezgranične dosege. Naseljavajući prirodu i svijet oko sebe jednim krajnje drugačijim bićima i pojavama čovjek je, prije svega, pokazao svoju urođenu socijalnu narav, ali i potrebu da iskaže intimne strahove, nade, težnje i frustracije. Tendencija da se izrazi na najbolji mogući način rezultirala je pojavom različitih priča, legendi, crteža i skultura o jednom drugom svijetu gdje su načelo dobra i zla izuzetno naglašeni, i što je još važnije, gdje oni pokazuju svoj smisao i efikasnost. Na taj način dolazimo do informacije o klasičnoj frustraciji svakodnevnim životom kojoj je čovjek bio podložan kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Zbog toga nam mitologija kao disciplina stalno sugerira kako ne postoji jedan odgovor već da je on uvijek u množini.

Konzistencija mitoloških predaja uočljiva je u mnogim segmentima jednog društva u cjelini, iako se to možda na prvi pogled dovoljno ne vidi. Neki njeni dijelovi su u manjim ili većim segmentima toliko ukomponirani u svakodnevni život da se na njih i ne obraća pažnja niti im se analizira dublje značenje. U bližoj prošlosti mitologija je bila prisutna u društvenoj memoriji prvenstveno onda kada se njome trebao ispuniti neki politički cilj, koji je uvijek povezan sa nacionalizmom i genocidnim idejama, čemu smo se uvjerili krajem prošlog vijeka kada je militantna politika Srbije ciljano i planski iskoristila povijesni događaj, poraz od strane Osmanlija na Kosovu, da pokrene vojnu invaziju na okolne republike što je rezultiralo katastrofalnim posljedicama poput genocida u Srebrenici ali i drugim gradovima po BiH.

Kada želimo proučavati mitologiju Bosne i Hercegovine ali i cijele ex Yu mora se krenuti od povijesne činjenice da Južni Slaveni ne postoje. Postoje samo narodi Južne Europe koji govore slavenske jezike, ali ti narodi nisu slavenskog već ilirskog porijekla, posebno narodi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, što je dokazano nekoliko puta analizom genetskog porijekla. Pogreška koju su povijesničari napravili u procjeni porijekla nekog naroda utemeljenoj isključivo na jeziku je katastrofalna i, kako smo se osvjedočili, povijesno tragična. Po toj teoriji današnji Meksikanci bi trebali biti Španjolci, Brazilci bi bili Portugalci, itd.

Kada je riječ o teoriji o dolasku Slavena na Balkan zanimljivo je naglasiti da se stalno navodi kako su došli Srbi i Hrvati, onaj dio koji živi u kontinentalnom dijelu Hrvatske, čime čak i povjesničari iz srpskog naroda nedvojbeno potvrđuju da su na Balkanu autohtoni narodi upravo oni kojima su Iliri preci: Albanci, Makedonci, Crnogorci, Bošnjaci, Dalmatinci, i Istrijani.

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših jugoslovenskih republika realizirana je u suradnji: Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog Centra u Beogradu, estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Doma zdravlja u Zagrebu i Škole medicine u Edinburgu – Škotska. Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su skupljani i testirani u svim gradovima ex Ju.

Rezultati su pokazali da su najdominantnije haplogrupe na području ex-Yu: 1lb, R1a, R1b i E3bl. Haplogrupa l1b ili takozvani „ilirski gen“ je najzastupljenija u svim zemljama bivše Jugoslavije a najinteresantnija činjenica je da je l1b grupa u Hercegovini, Dalmaciji i otocima zastupljena čak i do 70%. U Bosni ova grupa je zastupljena 52, 20% dok je slavenska grupa R1a na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine zastupljena svega sa 24,60%.

Upravo te činjenice korespondiraju sa sve prisutnijom nedoumicom znanstvenih krugova, naročito nakon genetskih analiza, da li se ikada i desio dolazak slavenskih plemena na Balkan? Postoje indicije koje sve više dobijaju na autentičnosti da se taj događaj nikada nije ni desio nego te da su Iliri, nakon teške i dugotrajne okupacije od strane Rimskog carstva, napravili prilično inteligentan plan opstanka i očuvanja kroz asimilaciju jezika okolnih slavenskih zemalja kako bi sebi osigurali kakav takav mir i mogućnost preživljavanja kroz burnu povijest.

Mnogi segmenti ilirske religije i danas su prisutni u svim zemljama koje su činile teritorij ex Yu poput kulta zmije, vjerovanje u zvijezde-čuvare duše, kult plodnosti, te solarni i lunarni kult, obožavanje vode kroz kult boga Binda, vjerovanje u urokljive oči, i sam naziv urok je ilirska riječ, itd.

12.07.2015.

Slavenske kvazi predaje i božanstva

Oduvijek mi je bila neshvatljiva ta potreba da se sve proglašava slavenskim, posebno zbog toga što Slaveni nisu autohtoni stanovnici ovog dijela Europe, već su to Iliri. I ta činjenica treba uvijek biti polazna u svakom ozbiljnom proučavanju historije Balkana. Ni tvrdnja da se o Ilirima vrlo malo zna nije točna, zapravo, jedina je istina da su se Iliri oduvijek namjerno zapostavljali kako bi se spriječio doticaj sa našim pravim kulturnim i historijskim nasljeđem. Slaveni i slavenizam je nešto što nam se vijekovima naturalo i što je oduvijek sinonim za manipulaciju.

Ti stalni pokušaji nametanja i naturanja kvazi predaja, legendi i božanstava područjima u kojima ih nikad i nije bilo vrlo su naivni. Vjerovatno takvi postupci nisu uvijek bili namjerni i u cilju političke propagande već i zbog apsolutnog neznanja o povijesti. Čemu god nisu mogli pronaći pravo porijeklo antropolozi i povijesničari su davali pridjev slavensko ne nudeći niti jedan validan dokaz za to. U tome su naročiti eksperti bili srpski antropolozi koji čak i dokazani ilirski kult zmije nazivaju slavenskim?! Tako, na primjer, neki se od njih sjetio da postoji bog rijeke Drine takozvani Drinus, mada postoje pisani dokazi da tek dolaskom Osmanlija, znači u srednjem vijeku, Drina dobija svoj naziv po turskoj riječi derin – duboka. Iza naziva Drinus očito se krije duh ili božanstvo drena, koji je poput graba ilirska riječ, i dolazi iz kulta ilirskog obožavanja drveća. Naime, Iliri, poput Rimljana, nisu u početku svoja božanstva predstavljali u ljudskom obliku već su ona bila predočena kroz određene životinje, drveće, mjesta u prirodi poput izvora itd.

Sviđalo se to nekom ili ne, ali prava činjenica je da su Slaveni bili izuzetno primitivan stočarski narod koji nije imao nikakav razvijen panteon ili religiju već su bili usredotočeni da kao nomadi prežive seleći se stalno sa svojom stokom na druga područja. Vjerovatno su tako imali priliku dolaziti u dodir sa drugim kulturama te, što je sasvim logično, preuzimati njihova socijalna i vjerska ubjeđena. Zbog toga se u slavenskoj mitologiji može detektirati mnoštvo religijskih vjerovanja, ali i božanstava, iz drugih kultura, posebno keltske i ilirske. Tu je posebno zanimljivo navesti ilirskog boga Perendi, božanstva groma, kojeg su Slaveni počeli svojatati kao Peruna. I upravo na tom Perunu nazivati povijesno ilirska područja svojim?! Ili Vidasa (Vidasusa) koji je nekim čudom postao sveti Vid?!

12.07.2015.

Slavni ilirski preci

Pod imenom Ilirija smatralo se područje između Jadranskog mora i Crnog mora odnosno od današnje Albanije, Bosne, Hrvatske, Slovenije, Srbije, južne strane Mađarske i cijela Bugarska. Stanovnici ovih područja nazivali su se zajedničkim imenom Iliri.

Grčki, latinski, njemački, francuski ili mađarski pisci svjedoče kako su to područje bile pokrajine koje su zajedno činile Veliku Iliriju. Ilirija, budući veoma prostrana, bijaše od najranijeg doba podijeljena na manje državice, od koji je svaka imala svoje posebno ime i svog vladara. Neka od njih su bile Dalmacija, Panonia, Mesia, Liburnia, Iapidiom itd. Kako su stanovnici svih tih država poticali od jednog plemena, i samim time govorili isti ilirski jezik, to je omogućilo dugo vremena da Velika Ilirija postoji na tako širokom području.

Među najslavnijim ilirskim kraljevima bili su Prevrat i Ogran, čije se snage i moći plašio i sam Rim. Nadalje, Teta, ilirska kraljica, vrlo uspješno se opirala velikoj rimskoj sili, kao i Gencio, koji bijaše posljednji ilirski kralj.

Rimljani su veoma teško, i tek sa velikim trudom i naporom pokorili Iliriju, naime, morali su čak 200 godina ratovati sa Ilirima, dok im nije pošlo za rukom da ih pobjede, a Iliri su se 120 puta pobunili i nastojali zbaciti rimski jaram, prije nego što su ih Rimljani uspjeli u potpunosti poraziti.

KAKO SU RIMLJANI POSTUPALI SA ILIRIMA?

Iliri nisu bili robovi Rimljana, nego družbenici, ovi su i kasnije njihovu domovinu zvali „Velikom Ilirijom“, a više puta su Iliri sami izabirali rimske careve.

DA LI SE TO MOŽE DOKAZATI?

Najbolji dokaz je taj kako je veliki broj rimskih careva bio ilirskog porijekla. Ukupno je bilo 43 cara i dvije carice iz ilirskog naroda na rimskom prijestolju, i to jedni u Rimu a drugi u Carigradu.

KOJI JE BIO NAJPOZNATIJI OD CAREVA ILIRSKOG PORIJEKLA?

- Aurelian, rodom iz Srema, vladao je od 270 – 275 godine nove ere. Za pet godina svoga vladanja očistio je rimsku državu od svih neprijatelja, koji su svaki čas prijetili da će rimsko carstvo razoriti i uništiti. Zbog toga mu je rimski narod dodijelio naslov „obnovitelja rimskog carstva“.

- Probo, također u Sremu rođen, carovao je slavno i dostojno od 276 – 282 godine p.n.e. O njemu drevni pisci kažu da je stekao toliku slavu, da se Iliri sa punim pravom mogu ponositi, što je bio njihovoga plemena. On je dao prvi u Sremu, svojoj postojbini, zasaditi vinograd na Fruškoj gori, čije vino još i danas njegovi potomci rado uživaju.

- Dioklecian, rođen u Dalmaciji, vladao je od 284 – 305.godine p. n.e. Ovaj car je znao tako vješto i uspješno poraziti sve neprijatelje Rima da ga je rimski narod štovao kao boga. Ali Dioklecijan nije niti na prijestolju zaboravio na svoju domovinu, prema kojoj je ljubav u njedrima buktila, da je na kraju i carsku krunu ostavio, i u Dalmaciju se vratio da provede među svojim zemljacima starost. On je stanovao nedaleko od grada Solina, na istom mjestu, gdje je danas grad Split (Palatium Diocletiani ili Spalatro) gdje i danas postoji.

11.07.2015.

Pokrenimo inicijativu da Srebrenica postane distrikt!

Predlažem da se pokrene inicijativa da Srebrenica postane distrikt, posebno sada kada je Amerika donijela rezoluciju o genocidu kao i Europa. Sada je pravi trenutak, posebno zato što je to sveto mjesto stalno pod prijetnjom Dodika o nekakvom referendumu o ocjepljenju. Mada je nešto takvo tehnički nemoguće jer republika srpska postoji samo u sastavu BiH, treba iskoristiti Dodikove prijetnje protiv njega. Ko mu je kriv kad stalno priča gluposti. Srebrenica ne može i ne smije biti pod nadzorom upravo onih koji su je načinili mjestom najvećeg genocida nakon Drugog svjetskog rata.

11.07.2015.

Vučić napadnut, pa šta onda?

Danas se desila sasvim normalna reakcija u Potočarima, kada je došao predstavnik svinja koje negiraju genocid u Srebrenici kao i agresiju na BiH. I zamislite, umjesto da se postidi i kaže: "Zaslužio sam ja i gore, jer mi smo bili nemilosrdni prema Bošnjacima koje smo bjesomučno ubijali" on ti glumi žrtvu?! Da su tad ovako četnici bili nježni kao tratičnice ne bi se etničko čišćenje ni desilo. Dok god Srbija ne plati ratnu odštetu BiH, dok se god ne pohvataju i zatvore svi ratni zločinci, dok postoji Dodik i njemu slični neće biti ni pravde ni mira. Srbija treba puno toga uraditi ako želi dobre odnose sa vlastima u Sarajevu i općenito bosanskim narodom. Zato je svako pričanje o nekakvom pomirenju i pružanju ruke bezvrijedno laprdanje za javnost. Još uvijek nema od Srbije ni iskrenosti ni kajanja. Zato je najbolje Srebrenicu proglasiti distriktom i iz nje udaljiti one koji su krivi za genocid. To bi bio prvi korak ka normalizaciji odnosa. A nakon njega treba još napraviti koraka uz dužno poštovanje prema bosanskom narodu koji je bio najveća žrtva projekta Velika Srbija.

11.07.2015.

Srebrenica 1995-2015

Srbi, vi ste zvijeri, neljudi, čudovišta, monstrumi.... Kako god da vas nazovem premalo je i nedovoljno da vas opišem. Vas, gnjusne spodobe, koje je izrodila majka svinja negdje u bespućima Karpata i koje su neki gospodari doveli kao roblje na Balkan. Prokleti bili i oni i vi!! Prokleti koji vas dovedoše i zauvijek zatrovaše vašim robovskim primitivizmom i mržnjom prema svemu. Proklete bile i Osmanlije što vas sve ne istrijebiše i tako ne spasiše druge od vaše zlobe i otrova. Proklet bio i Gavrilo Princip, taj terorista, koji je glavni krivac za početak Prvog svjetskog rata, za milione mrtvih. Prokleti bili, progutao vas mrak, pojeli vas ti vaši demoni koji ste puni, vi djeco svinje, vratite se u pakao iz kojeg ste došli!!!

Danas je 20 godina od genocida u Srebrenici. Zamislite koliko je u jednoj godini dana i noći, i onda pomislite koliko dana i noći majke Srebrenice plaču, pate, umiru.

Zamislite osjećaj kad više ne možeš ni plakati a bol nije prošao, tu je u grudima, ta bolna praznina koja ti ne dopušta ni da pravilno dišeš.

Takva vam je bol svih bošnjački majki, supruga, braće, djece kojima je četnička pogan oduzela najmilije. Došli su iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, ko zna više odakle, da ubijaju i muče narod po Bosni. Niko ih nije zvao, sami su došli povedeni izjavom Radovana Karadžića, tog povampirenog luđaka, "kako će muslimani nestati u Bosni". Izrekao je to početkom te 1992.godine u Skupštini BiH znajući već unaprijed kako je plan agresije i etničkog čišćenja bio davno pripremljen u Beogradu. Prvo su napali Hrvatsku kako bi zauzeli svu teritoriju oko Bosne i Hercegovine, uz njenu granicu, i stvorili uslove za veliko etničko čišćenje. Sjetimo se, u početku su govorili Srpska republika Bosna i Hercegovina. Kako se to može nazivati srpskom republikom kad taj narod nije nikad bio većina u njoj, osim ako se ne misli etničkim čišćenjem i genocidom upravo to napraviti?

I onda je počelo. Spisak je dug: Zvornik, Bratunac, Bijeljina, Višegrad, Foča, Sarajevo, Brčko, Bihać, Prijedor.... Spisak je dug i prepun ubijanja, mučenja, silovanja, osakaćivanja, pljačkanja. Sve su to oni radili, bez imalo ljudskosti i obzira. Sa puno mržnje, uvjereni da imaju pravo na to. A onda, između svih tih užasa i nezamislive patnje, desila se Srebrenica. Tu nije ubijeno samo preko 8.000 Bošnjaka. Ne, tu je ubijena svaka nada za mir, oprost, nadu. Tu je ubijena cijela Europa jer nakon tog genocida povijest Europe se izmjenila. Tu je ponovo oživio nacizam, ovaj put onih balkanski nacista, koji su sami sebe prozvali nebeskim narodom, baš kao i nacisti, i koji su zbog svojih halucinacija ubijali druge. Sjetimo se izjave " za jednog ubijenog Srbina ubiti sto Bošnjaka!" Zar to nije bila i Hitlerova naredba?! Da, to su nacisti, to je ona svastika, onaj kukasti križ, koji se samo malo promjenio u četiri slova S, ali neodoljivo podsjeća na svastiku. Sve je to isto. Srbi, to su balkanski nacisti, Beograd je Berlin, leglo zla i nacizma. Previše je sličnosti da bi se moglo ignorirati.

Sjetimo se, bar danas, balkanski nacizam nije mrtav! On još uvijek postoji u onim retardiranim pokretima sa tri prsta koja zapravo predstavljaju svinjsku šapu, jer oni su djeca svinje, koja čak i ispuštaju životinjske zvukove kroz ono breeeee. Da, svaki put kad čujete to kozje breketanje znajte da su upravo ti ubijali po Bosni. I da su ti naši vječni neprijatelji. Nikad oprostiti a kad tad vratiti! Vječna slava domovini Bosni i vječni mir majci Srebrenici!

10.07.2015.

Srebrenica 2015 - put bola i ponosa

Dvadeset godina tuge... Čije to srce može podnijeti? Koliko moraš biti hrabar, koliko moraš biti jak da samo dišeš u svom tom bolu. Kada upitate neku majku iz Srebrenice "Kako si?", skoro svaka kaže:" Još uvijek dišem!" O Srebrenici će se govoriti i pisati decenijama. To je užas koji se ne može nikada ispričati do kraja. I kada jednog dana polože zadnji žrtvu genocida u mezar, ništa se neće promjeniti. Jer, previše boli! I neće biti mira ni spokoja dok se ne desi pravda, onoliko koliko je to moguće.

Svake godine oni koji su preživjeli agresiju, etničko čišćenje i genocid doživljavaju još jednu agresiju, još jedan genocid, ovaj put njihovog ponosa i duše, jer isti oni koji su ubijali i sprovodili zločine po Bosni i Srebrenici pokušavaju osporiti svoja zvjerstva. Dok su klali, ubijali, silovali po BiH bili su to veliki Srbi, nebeski narod, četnici od rođenja, uz parolu "i Bog je Srbin!", ponosili su se svakim novim zločinom koji su činili danima, sedmicama, mjesecima, godinama po Bosni. Da, dobro ste pročitali - dičili su se opisima koji je od njih ubio više bosanske djece, nevine mladeži, koji je od njih silovao djevojčicu, djevojku, nečiju kčerku, sestru, majku... Danas ti neljudi, te zvijeri, izopačeni umovi odjednom prestali su biti veliki Srbi i veliki ratnici te postali ono što su uvijek bili - kukavice, ljudski otpad i lažovi.

Pravi ratnici diče se svojim djelima, pa makar ona bila i zlodjela, i ne kriju se iza laži i nemaju iznenadnu amneziju. Danas nas isti ti krvnici źele uvjeriti kako su oni žrtve, a da su se Bošnjaci u Srebrenici sami međusobno poubijali. Za njih ne postoji genocid jer valjda po srpskom shvatanju da su uspijeli pobiti sve Bošnjake onda bi se to mogao zvati genocidom. Toliko zla u jednom narodu nije viđeno čak ni kod nacista koji su, nakon genocida nad Židovima, uvidjeli i priznali zlo koje su uradili. Ali ovi balkanski nacisti ni nakon dvadeset godina ne mogu pogledati istini u oči. A zašto? Zato što ako priznaju sami sebi šta su bili u stanju učiniti nevinom narodu morat će priznati sebi da su neljudi, zvijeri u ljudskom obličju. No, koliko se god trudili ne mogu pobjeći od toga, jer krv Srebrenice i krv Bosne tamna je sjena nad njima.

Iza svake Fatihe za mrtve u Srebrenici, iza svake suze za ubijanim po BiH treba dodati: "Srbi, prokleti bili, prokleti bili dok postojite! Nema oprosta za vas! Dabogda se raspadali, dabogda vam Srebrenica bila u kući, dabogda vas vaše zlo ubilo!"

Ni Bog nema milosti prema onima koji ubijaju nevine, bespomoćne, zato ih kunite i proklinjite svaki dan. Bog čuje i Bog će ispuniti našu molbu.

10.07.2015.

Serbs - mythological children of the swine

In certain folk stories and legends the Serbs are called "sons of swine" or "children of the swine", and for their largest saint tradition claim that he was able to transform into this animal. Namely, in folk story, St. Sava was attacked and disturbed by the devil himself, usually why he slept, therefore he turned into a pig and lied down among the other pigs in order to fool the devil and have his rest. Of course all those stories are not accidental but are directly connected to the physiognomy of the people. Average Serb is fat and the face resembles a swine. The most obvious example that demonstrates this is the face of the war criminal Slobodan Milošević, better known as the Balkan Hitler, on whose face the resemblance with a swine is most evident. Way of life itself among the Serbs also corresponds to the life of this animal since a large part of the population is prone to alcoholism, among the folk there is a saying "you're as drunk as a pig", and their hygienic habits are pretty bad. Belgrade is one of the dirtiest cities in the Balkans where city dump and garbage, as well as the horrid smell of the sewer is seen on every corner. Besides, swine in Bosnian mythology is a dirty animal in which evil people turn into so that their soul in the body of the swine would suffer and so release them from their sins.

09.07.2015.

Amerika usvojila rezoluciju o genocidu u Srebrenici

Američki predstavnicčki dom usvojio je rezoluciju o Srebrenici povodom obilježavanja dvadesete godišnjice od genocida počinjenog u Srebrenici.

Press TV prenosi da se rezolucijom, koja je usvojena sa tri stotine i sedamdeset glasova se zahtijeva da se pokolj u kojem je 1995. ubijeno više od osam hiljada ljudi bošnjačke nacionalnosti okvalificira kao genocid. Također se zahtijeva da se svi odgovorni za srebrenički zločin i za sve druge zločine na području bivše Jugoslavije privedu licu pravde, odnosno sudu u Haagu. Rezolucija odaje počast ubijenima u ratu u BiH te se poziva UN i njegove članice da se pobrinu da se slični zločini nikada više ne ponove. Podsjećamo, na glasanju o rezoluciji, deset članova Vijeća sigurnosti je bilo 'za', Rusija protiv, a četiri članice suzdržane.

HVALA AMERIKO. BOSANSKI NAROD TI ZAHVALJUJE!

09.07.2015.

Pridružimo se bojkotu ruski kompanija u BiH

Bojkotirajmo sve ruske kompanije u BiH, i onako im je išlo slabo a sad neka propadnu kao i što cijela Rusija propada pod sankcijama i inflacijom! Pogledajte kolika je sličnost Putina i psa, baš su P&P :)

06.07.2015.

Weber: Vučić da ode u Srebrenicu i da se distancira od Dodika

Viši suradnik Vijeća za politiku demokratizacije u Berlinu Bodo Weber smatra da premijer Srbije Aleksandar Vučić treba da ode na komemoraciju u Srebrenicu 11. srpnja, ali i da prestane podržavati predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, javlja Tanjug.

"Premijer Vučić bi trebao jasno i javno kazati da ne podržava politiku režima Milorada Dodika koja podrazumijeva prijetnju secesijom i stalno podrivanje ustavnog poretka BiH", rekao je Weber.

Prema riječima Vebera, to bi otvorilo put da Srbi u BiH dobiju političke predstavnike koji će im omogućiti da vode normalan, pristojan život i put ka procesu dogovora građana i naroda BiH, uz pomoć međunarodne zajednice, do dogovora o novom ustavno-institucionalnom uređenju države koji će zadovoljiti potrebe svih građana.

Upitan kako vidi ponašanje Srbije u odnosu na britanski prijedlog rezolucije u UN o Srebrenici, Veber kaže da ga ocjenjuje kao "očekivano kompromisno rješenje između starih nacionalističkih uvjerenja Vučića i Nikolića iz devedesetih godina, te suvremene političke orijentacije ka EU-integraciji".

Veber smatra da je londonska vlada u samom nacrtu rezolucije već unaprijed napravila kompromis ka Beogradu i Banjaluci.

Prema njegovim riječima, tekst najvećim dijelom već predstavlja depolitizaciju, tj. potpunu relativizaciju ratnih zločina i genocida u Srebrenici i političke odgovornosti, osim u jednom jedinom dijelu - u inzistiranju na pojmu genocida kao pravnoj kategoriji.

06.07.2015.

Vještičija magija za ljubav

Ovo je možda najjednostavniji ritual za početnike, koji tek prave korake u mističnu vještičiju magiju, a služi za ljubavno prizivanje.

U Venerin dan i sat, stavite pred sebe fotografiju voljene osobe. Guščijim perom umočenim u zelenu tintu ispišite na fotografiji ove riječi ljubavnog zaklinjanja:

- Volim te N.N., voli me kao što ja tebe volim!

Zatim se tokom narednih 10 minuta svom silinom svojih misli skoncentrirajte na voljenu osobu. Nakon što ste to obavili, slijedećih 10 minuta vizualizirajte svu ljubavnu radost koja bi vas obuzimala, kada bi vam ljubav bila uzvraćena.

Ponovite istu magijsku operaciju kroz prva slijedeća četiri Venerina sata, pa fotografiju spremite u džep iznad srca i odmah potražite voljenu si osobu. U razgovoru sa njom netremice je promatrajte među oči, u korijen nosa, ponavljajući u mislima onu magijsku zakletvu koju ste ispisali na fotografiji.

Preuzeto sa: www.tana.bosnianforum.com

02.07.2015.

Bosanski lampiri

Vampir je bugarska riječ, koja dolazi od sjevernoturske riječi upir. Zbog toga se nameće logično pitanje – da li je uopće vjerovanje u vampire egzistiralo prije dolaska Osmanlija na Balkan?! A da je upravo tako svjedoči i izdanje Karadžić svesci iz 1900.godine gdje se opisuje narodna priče o tome kako se Muhamed povampirio jer „Turci nisu čuvali Muhameda, da ga neko ne ukrade, nego da ga nešto ne preskoči, jer su verovali u vampire".

Prvi poznati vampir na Balkanu je onaj iz Istre, Jure Grando, čije je postojanje dokumentirano 1689. Jure Grando iz mjestašca Kringa, nadaleko od Pazina, poginuo je 1656.godine kad mu je Stipan Milašić sjekirom otkinuo glavu. O Juri vampiru svjedoči legenda zapisana u djelu „Slava vojvodine Kranjske“ slovenskog istoričara Janeza Vajkarda Valvazora.

Kod Bošnjaka, kako u BiH tako i na Sandžaku, najrašireniji naziv za vampira je lampir. Prema etimologiji naziv lampir potječe od narodnog naziva za leptira – lepir, lampijer, što potvrđuje bosansko vjerovanje kako vampir izlazi iz mezara kroz malenu rupu na zemlji u obliku leptira. U Srbiji i Crnoj Gori lampir se najčešće naziva ukolak, zbog čega ponegdje u Bosni i Hercegovini susrećemo i naziv vukodlak, mada on nema stvarnu povezanost sa lampirom.

Među bosanskim narodom preovladava animističko mišljenje da je lampir „odmetnuti duh“ čovjeka koji je umro odnosno da je njegov duh na misteriozan način poprimio toliku moć da i bez duše može na određeno vrijeme oživiti mrtvo tijelo.

„Narodna mudrost tvrdi da je duh predstavnik boga zla a duša, čista i sveta, zastupa boga dobra u nama. Dok duh ima mogućnost da uglavnom noću, dok čovjek spava, iziđe iz tijela i putuje svijetom ali i izvodi neke čudne, često i loše stvari, i dovodi nas u razna iskušenja, duša je čvrsto fiksirana za ljudsko tijelo i nema mogućnost izlaska iz njega sve dok ne nastupi smrt.“ (Duša i smrt u bosanskoj tradiciji, R.Esmerović)

Lampiri su vrlo socijalno osvješteni. Naime, lampir može trgovati, te se priča, da je jednom lampir, rodom iz Hercegovine, imao golem dućan u Sarajevu, gdje je prodavao svake robe na aršin, pa kad su ga proboli u rodnom mjestu, na silu su razlomili dućan, al' u dućanu nije bilo ništa do paučine i smeta. Kada ljudi doznaju, da se kogod u selu povampirio, onda ti donesu mnogo drva i nalože vatru na grobu onoga mrtvaca, pa ti zaoštre glogov kolac, da bi proboli u trbuh onoga mrtvaca. Kad je gotov jak kolac, onda će ti maljevima te udri, da ga ugone u mezar.

U opisima postupanja prema lampiru kod Bošnjaka nemoguće je ne primjetiti skoro identičan odnos prema duši i mrtvacu kakav imaju, prema bosanskoj mitologiji, meleci Azrail i Džibrail:

„Ovakvo shvatanje potvrđuje vjerovanje da kad se mejit sahrani njemu u kabur dolaze meleci sudije Azrail i Džibrail. Oni ispituju mrtvaca o dobrim djelima i grijehovima, pa ukoliko je griješan udaraju ga i utuku u zemlju. Narod kazuje kako ga oni mogu utući i utjerati u zemlju do 77 metara dubine. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine vjeruju da je za mejita najgori mogući scenario da bude zakopan u zemlju uoči utorka i subote, jer tada će ga obavezno posjetiti strašni džini zvani suhaladžije, koji mejita tuku i udaraju u mezaru sve dok mu ne smrve sve kosti.“

Paljenje vatre na mezaru očito je aludiranje na vatru džehenema koja prožima duše zlih i griješnih ljudi. Njome se mrtvac želi uplašiti, štoviše, zadati mu smrtni strah kako bi duh pobjegao iz tijela, koje će se onda probadanjem u stomak osakatiti i učiniti neupotrebljivim za korištenje.

Lampiri znaju biti vrlo agresivni. Prema dokumentiranom slučaju Ahmed Ramov Mujović iz Crne Gore potukao se sa ovim natprirodnim bićem. Vraćajući se jedno predvečerje sa oranja „nešto mu zaustavi volove i ne da mu naprijed“. Videći to on povikne: „Molim te, ako si ukolak, ali šejtan, ali čovjek, ukloni se, eto ti vjera e ću ti opet doć“. Zatim dođe kući, prinese sablju, uze dvije kubure i velju pušku, pa se vrati i stade vikati: „Kamo si oni što si me čeka?“ na to se pojavi ukolak. Tukli su se dok se ne začuše prvi pijetlovi. Sutradan Ahmed opet dođe na to mjesto i nađe da je to bio lampir. On pođe za tragom krvi i dođe u baštu Puranovića. Tu su ga našli u mezaru, te su ga izgorjeli klakom neugašenom i naboli crnim trnom. Preuzeto sa: www.tana.bosnianforum.com