sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!

06.03.2012.

Liječenje od crne magije

Borba protiv crne magije i onoga ko baca čarolije (sihirbaz) nije ni malo jednostavna niti bez posljedica. Danas kada čitamo o toj tematici, posebno na sajtovima koji se bave duhovnim liječenjem,  stječemo dojam kako je za skidanje sihira i neutralisanje džina dovoljno ponoviti određeni broj puta izvjesnu molitvu i držati se vjerskih propisa?!

Drugi problem je što u 97% slučajeva duhovnim liječenjem na našim prostorima bave se nestručne osobe ili čak osobe koje su po zanimanju hodže ali koji sa ovom oblašću nemaju nikavih dodira već im je taj položaj dovoljan da se, po svom mišljenju, mogu baviti nečim što ne razumiju. Naročito treba biti oprezan pred navodnim nasljednicima nekog glasovitog hodže koji se na sve načine žele okoristiti slavom prethodnika. Samo hvalisanje dovoljan je pokazatelj nedostatka znanja. Nikakve koristi niti od pokazivanja nekakvih starih knjiga kada onaj ko ih ima nije usvojio ništa od ponuđenog znanja. Ili ih uopće ne zna ni pročitati.

Treći problem su ženski „iscjelitelji“ koji nemaju nikakvu snagu liječenja i uglavnom se iza toga kriju šarlatanke ili skrivene vračare. Žena ne može liječiti vjerskim putem. Žena može salijevati strahu, skidati sa djece uroke, namještati strunu želuca ali nikako istjerivati džine i skidati sihire. Svugdje po arapskom svijetu žene se dovode isključivo sa djelovanjem Iblisa i džina. U Alžiru se doslovno kaže „ Žene su Iblisove zamke“, ili „Žene su džinske krave“. U Maroku nalazimo slična razmišljanja, naime, prema tomošnjem vjerovanju žena što je starija u njoj ima više džina. Ona koja pređe 60-tu godinu postaje najviše slična samom džinu.  U svemu kazanom  ne treba tražiti nikakav šovinizam niti diskriminaciju već realno objašnjenje. Džinima su žene primamljive i oni u njima uvijek gledaju potencijalne ljubavnice ili supruge. Nikada u ženama ne vide nikakav autoritet koji je neophodan za uspješno liječenje.

Onaj ko se bavi egzorcizmom i općenito neutralisanjem svih oblika crne magije, baš poput i samog čarobnjaka koji te iste magije ispliće i baca na druge, mora mora imati otvorenu komunikaciju sa duhovnim svijetom. Osoba bilo da je iscjelitelj ili čarobnjak ukoliko ne može komunicirati sa duhovnim silama ne može niti liječiti ili praviti magiju. Nije čak ni pogrešno tražiti od iscjelitelja da vam demonstrira tu vještinu tako što će na primjer reći o vama neki detalj koji samo vi znate. Za ono što plaćate uvijek imate pravo tražiti uvjerljive argumente. Ne može li vam iscjelitelj ponuditi ništa konkretno slobodno se okrenite i idite od njega.

Danas nije problem poplava svakojakih vidovnjaka i iscjelitelja. Realno govoreći navodna demokratija, koja nikada u svijetu nije niti će zaživjeti u pravom značenju riječi, omogućila je svakome da ponudi ono što ima i to je sasvim uredu no cijela stvar se počinje komplicirati kada neupućena osoba (žrtva) počne kucati na vrata šarlatanima koji osim pompozne priče nemaju ništa drugo.

Generalno govoreći duhovno liječenje se ne smije nikako naplaćivati. Posebno ga ne trebaju naplaćivati osobe koje se prikazuju u svjetlu religije, oko njih su svete knjige, tespihi ili brojanice, ikone....Grijeh je naplatiti nešto što dolazi od Boga i uz pomoć božije moći. Takvi iscjelitelji uvijek trebaju da imaju stalno radno mjesto od kojeg dobijaju plaću za životnu egzistenciju a da im duhovno liječenje bude pro bono primjerice vikendom kada ne rade u firmi. Jedino takve osobe tojest iscjelitelji su bogobojazni i stoje iza onoga što predstavljaju. No, da imamo takvih iscjelitelja onda ih zapravo ne bi ni imali! Mislim da je sa ovom zadnjom rečenicom sve dovoljno rečeno.

No, postoje stvari u  duhovnoj profesiji koje itekako treba naplatiti a to su gatanje, proricanje sudbine, i pravljenje magije i zapisa. Ni jedno ni drugo nisu niti nužne niti potrebne stvari za ljudski život ali ako ih neko želi onda treba za njih i dati izvjesnu svotu novcu. Ili kako bi se to reklo „Svaki ćejif košta!“. Na magiju i gatanje ne treba gledati sa nevjericom jer zaista je glupo reći da neko vjeruje u Boga a ne vjeruje u recimo džine?! Ili kazati da ne vjeruje u magiju a sve tri svete knjige opominju na opasnosti koje ona sa sobom povlači.