sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!

28.11.2007.

Nebeska ptica

U prošlosti stari Bošnjaci su imali običaj da bacaju ljuske od jabuke u vatru "za pticu koja živi u zraku i hrani se samo ovakvim mirisom" jer je to veliki sevap. Po predaji, ova ptica je živjela u vremenu pejgambera Sulejmana a predanje o njoj prenijela je jednom etnologu starica Đula Kulovac;

"Bila neka velika, silna ptičurina. Kladila se s Bogom da će raskopati njegovu volju. Bog pristane. Rode se ujedno muško i žensko dijete, Bog ih vjenča i odredi kad će se uzeti kad odrastu. Ptica onda uzme ono žensko dijete i odnese ga preko mnogih planina. Na vrhu najviše planine, na najvećem drvetu razapne na granama volovsku kožu, stavi u nju dijete, sastavi krajeve kao fišek, i ostavi samo otvor kroz koji će hraniti dijete. Hranila ga i odhranila lijepu djevojku. Došlo vrijeme koje je Bog odredio da se djevojka uda za onoga mladića. U to vrijeme onaj momak pođe da lovi. Došlo mu nešto, eto tako, da ide, da traži svoju sudbinu. Došao u tu planinu pod to drvo. Vidjela ga ona djevojka i srce joj puklo za njim. Pita ga šta traži. On kaže da lovi i da traži svoju suđenicu. Ona mu kaže da je to ona i da joj dođe gore. Ali, niti je on mogao gore, niti ona dolje.

Ona mu rekla da bude pod drvetom kad ptica dođe, čut će je, kaže, sa sahat hoda, čuje se jeka i huka. Ona će tražiti od ptice da joj ga donese u gnijezdo, da ne bude sama kada ptica ode daleko po hranu. Ona tražila i ptica rekla "Dobro". Turi ga u mješinu i iznese gore. Ode ptica u lov. Donosila im hranu. Nakon godine njima se rodi dijete. A to sve Bog zna. Zove onu pticu pred sebe i pita je: "More li se božiji emer raskopati?". Ona reče da može, a on joj reče da je ona sama vjenčala momka s djevojkom kako je on bio odredio. Tada je Bog kazni da do kijametskog dana bude u zraku, ni na nebu ni na zemlji i da se hrani samo mirisom izgorjelih ljusaka od voća".

26.11.2007.

Prelijevanje iz šupljeg u prazno

Vidovnjaci gde ste sada - (Tekst iz 2003.)

Kurir istražuje gde su se deli srpski vidovnjaci posle odlaska Miloševića i da li su konačno našli blaženi mir u estradnoj "zoni sumraka"

Da li znate da u svakom prosečnom beogradskom soliteru živi najmanje dvadeset potencijalnih fudbalskih selektora, petnaestak večitih studenata, otprilike isto toliko domaćica, najmanje deset advokata i upola manje vidovnjaka.

Kako pojam vidovitosti nije potpuno objašnjen, u njih svrstavamo i sve one komšinice koje u musavoj šoljici za kafu vide da smo "nešto 'teli", volonterske sastavljače horoskopa, dokone prevrtače pasijansa, ali i sve profesionalne gatare, magove i vračare koji su posle nedavnog čuvenog "lova na veštice" morali da pređu u "ilegalu". I zaista... Šta se zbilo sa najpoznatijim srpskim prorocima, vidovnjacima i ostalim daždevnjacima?

U pokušaju da pronađemo neke od brojnih "gledača sudbine" koji su ordinirali na ovom podneblju sprečili su nas telefoni. Nedostupni, isključeni, zauzeti, ili u najboljem slučaju - "sekretarice". Vidovita Janu, Šaman dr Vuk, Sima Sprema, proročica Minja i njihove poznatije kolege ovih dana, izgleda, nisu bili u istoj dimenziji.

Kraljica nije snimila ploču

Nekrunisana kraljica među prorocima - Kleopatra, ne pojavljuje se više na TV Pinku, a nema je ni u svojoj nekadašnjoj "ordinaciji" u hotelu "Prag". Zaposleni u ovom hotelu kažu da nju (ili kako bolje upućeni tvrde - "njega") nisu videli još od one čuvene predizborne vizije po kojoj će Slobodan Milošević još dugo upravljati Srbijom.
- Sve je ispalo tačno, samo što nije videla da Sloba u ruci ima daljinski upravljač, a da su okolo rešetke - komentariše jedan od zaposlenih proročanstva svoje nekadašnje komšinice.

Početkom 2000, na vrhuncu slave, proročica Kleopatra se spremala da snimi i duetsku pesmu sa tadašnjom folk zvezdom Ninom. Sa setom se prisećamo njene tadašnje izjave:
- Nino je sjajan pevač i šoumen i mislim da će naša duetska pesma, uz fenomenalan spot, biti pravi bum. Imam dovoljno, ovo ne radim zbog novca, već zbog zabave. Uostalom, zašto i ja ne bih propevala, kad su na estradi pevali i snimali ploče, kasete i duetske pesme Dragoslav Šekularac, Dragan Džajić, Siniša Mihailović, Lidija Vukićević, Svetozar Vukmanović - Tempo...

Doajen srpske estradno-vidovnjačke scene Ljubiša Trgovčević, poznat javnosti po direktnim TV prenosima u kojima je telefonom davao vidovite odgovore, pronalazio izgubljene i oživljavao mrtve, za razliku od Kraljice Kleopatre, i dalje ordinira na istom mestu, a o trenutnom stanju u srpskom vidovnjaštvu kaže:

- Što se mene tiče, sve je u redu. Nisam nastradao u "Sablji", tu sam, i dalje se bavim svojim poslom, niko me nije dirao. Imam dosta stalnih klijenata, reklama mi i ne treba. Evo, baš sad mi je ovde jedan čovek, stari klijent. Bilduje u Los Anđelesu, inače je iz Skoplja. Ne bavim se toliko klasičnim proročanstvima. Više zbog sebe, prešao sam na numerologiju i astrologiju.

Internet-proročica na sudu "zbog humanosti"

Prva, verovatno ne i poslednja iz branše, koja je ubrzo po donošenju novog zakona dospela u zatvor, bila je Vidovita Zorka. Suđenje je u toku, a oštećeni svojim pričama gotovo svakodnevno uveseljavaju čitaoce crnih hronika.

Pored spornih vradžbina, Zorka Pucar je bila poznata i po tome što je svojevremeno otvorila prvi srpski vidovnjački sajt na globalnoj mreži. Na adresi www.vidovitazorka.co.yu mogli ste saznati da "kada su u pitanju izlečive bolesti, kao na primer nervoza, rastavljeni brakovi, otklanjanje efekata crne magije, donošenje mira i spokojstva, pronalaženje nestalih članova familije - Zorka sve to radi".

Ona je, pisalo je na veb-sajtu "jedinstven primer da na svetu postoje prava energija i humanizam". Autor prezentacije naglasio je da "gospođa Zorka voli otadžbinu i veliki je poštovalac srpske vere i tradicije, te da redovno obilazi srpska svetilišta i manastire", a prostim klikom mogli ste i da proučite četiri ikone i slike iz kolekcije gospođe Zorke.

Da li će u novom milenijumu Srbi konačno početi da više veruju svojim očima nego šoljici za kafu, kristalnoj kugli i koskama ili ćemo još dugo biti zemlja oštrih makaza i neuništivo naivnih "dafino", pardon "merino" ovaca, ostaje da se vidi. Do tada, čitajte horoskop u Kuriru i nastojte da sami budete krojač sopstvene sudbine.

Geršman prisvojio "atentat na Đinđića"

Lav Geršman, koji se okolo predstavlja kao "magistar bele magije, vidovnjak i parapsiholog" svojevremeno se, kako piše na njegovom internet sajtu, proslavio pogađanjem datuma početka i kraja NATO agresije na našu zemlju. Samozvani "najveći beli mag 21. veka" nedavno je, gostujući u jednoj TV emisiji, izjavio, ostavivši bez teksta ostale goste u studiju, kao i gledaoce kraj malih ekrana, kako je na naslovnoj strani časopisa "Zona sumraka", još 24. decembra prošle godine, najavio atentat na Zorana Đinđića. Sve bi bilo u redu da ovaj gospodin nije pribegao lukavstvu pa je tuđe proročanstvo (predviđanje Janićija Homoljskog) predstavio kao svoje, napravivši sebi više nego dobru reklamu. Kako smo saznali od kolega iz ovog magazina, postoji mogućnost da pravi autor teksta, kojim je tri meseca ranije najavljen atentat na premijera, zbog krađe intelektualne svojine - tuži Lava Geršmana.
Bilo bi to prvo sudsko suočavanje vidovitih.

26.11.2007.

Najstrašnija čarolija na svijetu - ZOMBI

KRAĐA DUŠE

 

Vudu vjernici vjeruju da se mrtvi mogu uskrsnuti i pretvoriti u bića zvana zombiji.Takva bića nemaju vlastitu volju već su pod apsolutnom kontrolom i uticajem osoba koje su ih oživjele.S druge strane, i živuća se osoba može pretvoriti u zombija kombinacijom droga i činima koje na osobu baca zli čarobnjak.

Zombiji su na neki način postali zaštitni znak vudu magije po cijelom današnjem svijetu ali i pojmovnost u gotovo svim savremenim svjetskim jezicima koja znači čovjeka-mjesečara bez vlastite volje i života, bez ikakvih ciljeva i želja.Da bi se uopšte mogao razumijeti pojam Zombija, treba kazati nešto o dodirnim tačkama svijeta mrtvih i svijeta živih ljudi a u okviru vjerovanja Haićana.Naime, Haićani vjeruju kako je noć ono doba u kojem duše umrlih hode po svijetu živih ljudi, tražeći među živima žrtve kojima će se napiti krvi, kako bi se nahranile.Moglo bi se kazati kako je to onaj tradicionalni pojam vampira sa kojim se susrećemo u toliko knjiga, filmova i televizijskih serija.Kako se mrtvac ne bi noću pojavljivao kao vampir, Haićani imaju cijeli niz posebni posmrtnih obreda kojima je za cilj potpuno raskinuti vezu koja postoji između mrtvaca i njegovog ličnog Loe zaštitnika, odnosno iz mrtvog tijela udaljiti sve ono nadnaravno što je to tijelo u stanju života vezalo uz Lou.Ako se takav obred raskidanja ne napravi, onda Loa ostaje zarobljen u mrtvom tijelu i pretvara se u Zombija, kreaturu bez unutrašnjeg života ali i bez smrtnosti tijela, u pasivnu vezu između svijeta mrtvih i živih ljudi.Takav zombi noću ustaje iz grobišta i luta svijetom živih.

 

POMAŽE SAMO SOL

 Ali, zombi može nastati i svjesnim postupkom nesavjesnog hungana ili mamboa.Takvi poklonici zla traže žive kako bi im posebnim obredom zarobili i ukrali Gros Bon Ange (duša) koji će zatim posebnim crnomagijskim obredima usaditi u tijelo nekog mrtvaca, a koje će ukrasti iz groba.Na taj će način dobiti vjernog slugu koji će izvršavati sve njhiove zle namjere ili vjernu sluškinju koja će se pokoravati svim njihovim željama.To je im opasnije, jer je zombi osoba koja samo vegetira u svijetu živih, koja se može iskoristiti za najteže radove ili najteže zločine, a koja se uopšte ne može ubiti!

 

Zombi će počiniti ubistvo bez ikakve grižnje savjesti - jer je i nema! - i slušat će samo onog ko mu je gospodar njegovog Gros Bon Ange ili njegove duše.Jedina slaba tačka svakog zombija jeste sol.Zato se nerjetko i događa da noćni usamljeni putnici na Haitiju uvijek pri ruci imaju vrećicu sa soli, čijim će sadržajem posipati svakog na koga posumnjaju da je zombi.

Ali, sol nije opasna samo po vanjštinu zombija, ona je opasna i po unutrašnjost njegovog tijela.Na Haitiju vjeruju kako će svaki onaj zombi koji pojede neku zasoljenu hranu odmah prestati biti zombijem i kako će se ili vratiti u svijet mrtvih iz kojeg je izašao ili kako će postati normalnim čovjekom.

 

-Svojevremeno je na Haitiju živio bogati veleposjednik imenom Joseph.Bio je vlasnik dvanaest zombija prema kojima se ponašao kao prema marvi, a koji su izvršavali sve njegove zapovijedi.Jednom je bio prisiljen naglo otputovati zbog neodložnih poslova u Port au Prince, a da nije stigao svojoj suprugi objasniti kako joj valja postupati sa zombijima.A ona, dobra duša kojoj su se ti jadni robovi smilili, pripremila im je vrlo obilan ručak sa jelima, koja je u neznanju, zasolila.Zombiji su pojeli ponuđeno, a zatim mirno ustali i jedan po jedan se zaputili prema seoskom groblju.Staklastim su pogledima gledali pred sebe i nisu reagovali na pozive i preklinjanja njihovi porodica.A tamo, na groblju, svaki je pronašao svoj grob, legao u njega i počeo se zasipati zemljom.I tek što su prve grude pale na njihova tijela, pretvorili su se u prah.Iz zombija su se pretvorili u mrtvace.Veleposjednik Joseph je pri povratku iz Port au Princea gotovo umro od iznenađenja, kad je otkrio šta mu je počinila žena.No, pomći nije više bilo.Počeo je tražiti nekog hungana ili mamboa kako bi mu ovi pomogli i napravili nove zombije, a kad takvih nije našao, vrlo brzo je i sma umro, pošto njegove velike plantaže šećerne trstike više nije imao ko obrađivati....

26.11.2007.

O džinovima

ZLI DUHOVI STRADAJU I OD VATRE

Istjerivanje nečastivog traje oko 40 minuta, a kako kaže Orahovac, "božije riječi pogađaju džine kao strijele". Kada ne žele da napuste tijelo, žrtve koriste se metode spaljivanja zlih duhova.
- Spaljivanje džina unutar tijela postiže se molitvama, Kur"anski citati stvaraju vatru oko njega. Nakon što se povrati iz transa, pacijent i sam osjeća tragove spaljivanja koji su se zbili unutar njegovog tijela. Osjeća čak i miris, koji izlazi mokrenjem ili izmetom. Bitno je reći da se džin može i udaviti. Kao što u medicini postoje posebne terapije za različite bolesti, postoje i posebne metode za uništenje džina. Prije nego što se džin ubije mora se od njega zatražiti da postane vjernik. Na taj način božija milost se spušta na njega, a od njega se traži da izađe iz tijela - priča Orahovac.
On kaže da džini čine paralelni, nevidljivi svijet, i da u njihovo postojanje ne treba sumnjati.


FEJZIĆ: PRVO KOD LJEKARA, PA KOD HODŽE


Reis Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori efendija Rifat Fejzić objasnio je "Vijestima" da, prema islamskom vjerovanju, postoje nevidljiva bića džini iz, takozvanog, paralelnog svijeta, koja napadaju ljudsko tijelo. On je objasnio da se hodže u džamijama bave vjerskim obredima njihovog istjerivanja, ali je, ipak, preporučio svima onima koji osjećaju slabosti, fizičke ili psihičke prirode, da pomoć prvo zatraže od ljekara.
- Džini su nevidljiva bića, koja se javljaju u različitim oblicima djelovanja i moćni su da ispunjavaju razne, nekad, teške zadatke, koje ljudska bića ne mogu da dosegnu. U Islamu je priznato njihovo postojanje, ali se ispituje i odnos tih bića sa ljudima - kazao je on, ističući da prema islamskom vjerovanju postoje dva svijeta - nevidljivi i ovozemaljski, vidljivi.
Uprkos liječenju pomoću dova, Fejzić preporučuje svima, koji osjećaju slabosti, da prvo zatraže stručnu medicinsku pomoć.
- Islam priznaje medicinu kao nauku i Muslimani su kroz istoriju dali velik doprinos njenom razvoju. Ukoliko se poslije svih medicinskih pretraga primijeti da nema olakšanja, onda treba tražiti pomoć hodža, koji su edukovani za iscelivanje, odnosno, istjerivanje džini - naglasio je Fejzić.
Poglavar Islamske vjerske zajednice upozorio je da postoji mnogo zloupotreba, odnosno, ljudi koji se bez osnova bave ovim poslom i zarađuju na tuđoj nevolji.
- Naglasiću, osobama koje obavljaju takve obrede, prevashodno treba da bude cilj pomaganje drugim ljudima. Nažalost, u posljednje vrijeme ima mnogo zloupotreba ljudi, koji nemaju ni osnovno islamsko obrazovanje, a naplaćuju tuđu nevolju - istakao je on.
Fejzić je objasnio da su uticajima džina "podložne osobe koje se nalaze na granici bola i tuge ili sreće".
Kao odbrambeni mehanizam i oružje protiv džina, Fejzić je naveo duhovnu i fizičku čistoću, koju propovijeda islam, kao i izbjegavanje negativnih misli, u kojima je velika koncentracija loših džina.

J.MUMINOVIĆ


KUR"AN LIJEČI SVE


- Svaki čovjek u sebi ima šejtana. Svi oni koji imaju problema, bez obzira da li se radilo šejtanu, džinu nevjerniku ili sihiru, odnosno, magiji, uroku i da ne nabrajam sve ostale podvrste koje spadaju pod ove nazive, uzvišeni Bog je spustio lijek u Kur"an za sve ove vrste, tako da ta sveta knjiga omogućava izlječenje. Ukoliko su osobu opsjednuli džini ili sihr, onda je mogućnost ponovnog oboljenja veća. Ali ukoliko posluša naše savjete i udalji se od svih onih poroka i faktora koji bi mogli ponovo uticati na njegovo oboljenje, biće trajno zaštićena. - tvrdi Orahovac.
On je prije pet godina objavio knjigu "Izliječi se rukom Kur"ana i suneta", a video-snimci obreda liječenja idu iz ruke u ruku i van granica Balkana.

26.11.2007.

Kad hodža liječi

Sve više građana Srbije koji sumnjaju da su pod uticajem crne magije ili pate od neke bolesti, obraća se za pomoć hodžama i istjerivačima zlih duhova iz Bosne i Sandžaka! Pritisnuti zdravstvenim problemima i raznoraznim nedaćama, ljudi iz gotovo svih krajeva Srbije posjećuju muslimanske sveštenike i "bijele magove" koji ih, uz odgovarajuću novčanu nadoknadu, "liječe" zapisima i molitvama, piše "Press".
U Bosni je od sredine devedesetih godina sujeverje u procvatu, tako da gotovo da nema većeg sela u kome ne živi neki od "proslavljenih magova" koji tvrdi da ima rješenje za sve ovozemaljske probleme. Jednog od njih, izvjesnog Mirzu iz Kalesije u istočnoj Bosni, nedavno je zbog zdravstvenih problema posjetila i Mirjana (41), službenica jedne beogradske banke.

"S obzirom na to da sam rođena u Bosni, od malih nogu mi je poznato da zapisi i te kako mogu da pomognu kod različitih zdravstvenih tegoba. Godinama patim od nesnosnih glavobolja, probala sam razne lijekove i akupunkturu, ali bez uspjeha. Onda sam odlučila da odem kod tog čovjeka za koga su mi prijatelji rekli sve najljepše", objašnjava Mirjana.

Ona kaže da je ispred kuće "doktora Mirze" bila velika gužva, samo tog dana "čudotvorca iz Kalesije" posetilo je više ljudi iz Valjeva, Novog Sada i Kragujevca, a svi su "zaliječeni" na isti način.

"Mirza je saslušao moju priču i onda izgovarao neku molitvu na arapskom jeziku. Iz fioke je izvadio parče papira na kome su bili ispisani brojevi i arapska slova. Rekao mi je da ga uvijek nosim sa sobom i bolovi će za mjesec dana potpuno prestati. Častila sam ga sa 100 evra i danas, dvije nedjelje kasnije, moram da priznam da mi je bolje", priča sagovornica "Pressa".

Pored Mirze iz Kalesije koji, prema riječima upućenih, "kuranske stihove čita naopako", svojim "liječenjem" proslavila se i izvjesna Vasvija iz Zenice. Ova starica praktikuje nešto drugačije metode koje po pravilu podrazumevaju - žrtvovanje životinja! Tako je za uspješno izlječenje jednog bubrežnog bolesnika preporučila njegovim rođacima da pod hitno zakolju ovna.

"Bolesniku dajte da popije krv tog ovna, ali mu nipošto ne dajte meso. Glavu životinje zakopajte na groblju, okrenutu prema Meki", glasio je recept nane Vasvije.

Ipak, najveću slavu na polju "onostranog" u Bosni je stekao kontroverzni hafiz (onaj koji zna Kuran napamet) Esad Čančar iz Sarajeva. Čančara koji pored kuranskih stihova za "izlječenje" pacijenata koristi i laser, posjećuju ljudi iz svih dijelova bivše Jugoslavije, pa je za samo nekoliko godina postao prilično imućan. O njemu se ispredaju različite fantastične priče, a jedna od najluđih je svakako ona po kojoj Čančara u svakom trenutku prati mali duh ("džin" na arapskom) "koji iglom bocka njegove neprijatelje"?!

 Za "autoritete" pri izradi zapisa i amajlija u Sandžaku važe Hasan iz Tutina i Emina iz Novog Pazara.

Iako islam najstrože zabranjuje odlazak kod vračara i nadriljekara, kao i upotrebu bilo kakvih hamajlija (osim kod male djece), posao te vrste nesmetano cvijeta. Islamski učenjaci priznaju jedino mogućnost "lječenja Kuranom", takozvanu rukju, i svako ko čini drugačije, tvrde islamski autoriteti, pa makar bio i hodža, pravi "sihir", odnosno bavi se crnom magijom. Prema definiciji, sihir je "svako djelo putem koga se čovjek približava šejtanu, to jest đavolu, i kojim se traži njegova usluga".

Rukjom, to jest lječenjem Kuranom, već nekoliko godina bavi se Enes Beganović iz bosanske varošice Zavidovića koji je tokom svoje karijere naišao "na više zastrašujućih primjera djelovanja džina na ljude".

"Doveli su mi ženu koja tri dana nije ni spavala ni jela. Uporno je ponavljala:"Ne možeš ti meni ništa"! Zatim je počela da skače po sobi i da vrišti kao pijana i da skače po kauču. Uporno je vrijeđala "stoko, životinjo, gori si od mene", pljuvala po meni i pokušavala da me ujede za ruku. Dao sam terapiju koju su radili 15 dana, uz ponovljenu rukju od sedam dana i Allah je dao da je ozdravila", priča Beganović.

Ipak, nemaju sve žrtve sreću da budu izlječene. Bar tako kažu ovi iscjelitelji.

25.11.2007.

Pravoslavna magija - rituali zaštite od zla

Za skidanje teških čini

Uzeti vode sa tri izvora ili bunara i pomiješati, očitati tri puta Oče naš pred ikonom i uvijek zakrstiti vodu krstom, vodu nasuti u flašu, kada se okupate uzeti čašu te vode i pomiješati sa toplom vodom, prekrstiti se i reći: "Gol sam se rodio, gol se ovom vodom spasio, od svakog zla očistio, od lošeg društva odvojio i od đavolskih zamki zaklonio.Mila vodo sa tri izvora skini sa mene čini muslimanske, ciganske, albanske, vlaške, mrtvačke i sve čini koju su nabrojane, nagažene i poslate".

Politi se tom vodom, ovo uradi devet puta, najbolje utorkom i petkom a djecu neka majka okupa i namjeni za njih.

Kad se okupate zapalite ove svijeće u kući ili crkvi:

-Svijeću zapaliti svetom Jovanu krstitelju da vodom kojeg je krstio spasitelja, spasi i nas i očisti od svega vidljivog i nevidljivog.

-svijeću zapaliti svetom Vasiliju ostroškom da zamoli gospoda da iscjeli svaku bolest duševnu i tjelesnu i sve što je nabačeno.

-svijetu zapaliti svetom Đorđu da očisti nas od svake bolesti, i da voda odnese svaki teret i sve što nije od Boga rečeno.

 

Zaštita porodice

 

U 9 ili 10 sati noću staviti malo vode da provri, uzeti nož, i kada voda provri zakrstiti vodu nožem tri puta i reći: "Ne kuham vodu nego kuham vještice, vračare, zle duše, demone, noćne more i sve one neprijatelje koji dolaze na moj prag i u moju kuću i nose zlo meni i mojoj porodici".

Vrelu vodu iznijeti i prosuti ispred praga kuće ili na ulaznu kapiju i reći: "Skuhala sam sve dušmane, čini i sve ono što nije od Boga suđeno, ovu vodu sam bacila i moju kuću od svakog zla očistila"

25.11.2007.

Hodže iscjelitelji

U centru Tutina, u velelepnoj kući, živi Meho Gegić koji, kada ga upitate za zanimanje kaže: "Ja liječim bolesne i pomažem onima kojima je potrebna pomoć".
Ovaj hodža, rođen prije 34 godine u selu Reževići na Pešterskoj visoravni, govori opušteno, siguran je u sebe, vozi "mercedes", ima smisla za humor i druži se sa ljudima najrazličitijih zanimanja. Pred njegovim vratima mogu se vidjeti desetine muškaraca i žena najrazličitije dobi i iz svih krajeva zemlje. Zamišljeni, nesretni, ovi ljudi čekaju Meha da mu povjere svoje muke i da od njega traže pomoć. Meho kaže da mu najviše smeta to što mu mnogi ljudi pridaju natprirodna svojstva.

"Ne, ja ne mogu da znam šta ljudi misle i ne mogu da znam šta se dešava iza brda. Zašto mi ljudi pridaju takva znanja ne znam. Kruži fama o meni, ali ja samo liječim ljude sa mnogim životnim problemima, liječim od uticaja crne magije, borim se protiv magija koje potiču još iz starog Egipta ili Grčke. Ja se bavim ovim na naučnoj bazi i drago bi mi bilo da vratim ugled hodžama koji se bave liječenjem jer je taj ugled dosta poljuljan. Dakle, ja od đavola štitim hipofizu, centralni nervni sistem i hipotalamus, mogu da istjeram đavola iz čovjeka, vraćam pamet onima kojima je pamet poljuljana ali ja ne posjedujem nadnaravna svojstva" - priča Meho Gegić.

Ima Gegić i teoriju da se "svijet koji ne vidimo sastoji od bića koja se zovu - džini".
"Džini mogu da budu dobri ali i loši, a ti loši su šejtani ili đavoli. Oni opsjedaju čovjeka kad je pod stresom ili u afektu. Kad je opsjednut sobom, čovjek je pod sihirom. Sihir je arapska riječ za magiju i može se prevesti kao opsjednutost. A osobe 'bacaju' sihir kad žele da nekome nanesu zlo, one su sklopile pakt sa poglavicom đavola koji je naredio svojim đavolima da narečenog opsjednu. A ja uspijevam da iz čovjeka istjeram tog đavola" - priča Gegić.

On je, tvrdi, otkrio da "đavoli uglavnom žive na nečistim mjestima" i da "najčešće djeluju u sumrak".
"Đavoli su najopasniji na granici sjenki. U hladu drveta ili na suncu čovjek je bezbjedan ali ako sjedne na granicu između sjenke i osunčanog dijela tla đavoli ga napadnu. Šejtani, inače, žive i po 10.000 godina, kad napune 250 godina prestaju da budu bebe, ima ih muških i ženskih, posjeduju sve što i čovjek samo su im zjenice očiju elipsaste i uspravne" - opisuje Gegić.

Gegić kaže da je ovladao hipnozom, da je mnoge ljude zahvaljujući njoj "oteo od đavola". On je otkrio pouzdan dokaz o "boravku đavola u čovjeku" i tvrdi da su "suze normalnog čoveka slane dok đavolom opsednut čovek lije gorke suze".

Gegić kaže da nema tarifu za svoje usluge, da se zadovoljava onim što mu "pacijenti" ostave, oni se uglavnom "ne brukaju", a siromašnima usluge pruža besplatno.
Ovaj preduzimljivi hodža kaže da "ordinira samo danju" ali "hitne slučajeve prima i noću" kad je tarifa drugačija".

23.11.2007.

Čudne moći Drabarni

Cigani su najsujeverniji narod na svijetu i može se reći i najmisteriozniji pošto im je teško ući u trag.Svi pokušaji etnologa da shvate i obuhvate njihovu tradiciju i vjerovanja ostali su više manje bez uspjeha.No, ono što su ipak uspjeli prikupiti dovoljno dočarava njihov magijski svijet u kojem najznačajnije mjesto ima Drabarni ili vračara.Svoj status stiče uplivom više sile.Naime, po njihovom vjerovanju, s odabranom ženom ili djevojkom spava određeni duh i time joj prenosi svoje nadnaravne vještine.Kada se probudi, žena polako shvata šta joj se dogodilo opažajući kod sebe neke promjene.U početku ih krije dok ne bude sasvim sigurna kako je postala Drabarni a tada to i javno obznani ostalim članovima svoje čerge.Dešava se da u istoj čergi postoji po dvije ili čak tri takve vračare pa je ljubomora i konkurentnost neizbježna.Ali kako bilo da bilo Drabarni od tad ima svoju magijsku ulogu da pomaže svojim saplemenicima besplatno a ostalima uz naknadu.

Osim vještine da proriče sudbinu Drabarni umije sastavljati čini i raščinjavati ih pa se neće ni u jednom trenu dvoumiti da ih nekom napravi ili skine.Kad poželi da napakosti nečijem neprijatelju potražit će određenu travu koja raste na raskršću i baciti je na dušmanov prag.Nagazi li je desit će mu se upravo ono što je ona poželjela.Od davnina se zna da su ciganske magije najopasnije te ih najbolje pored, hodža i derviša, znaju skinuti upravo one same.Posebnu moć Drabarni pridaje morskom orahu takozvanom "šungurju" koji po romskom predaji nastaje od rogova njihovog božanstva Karankočija.Šungurju vračare stavljaju u vodu da prenoći pa tom vodom umiju one na koje su bacile svoje opasne čini.Za nju se vjeruje da može upravljati prirodnim silama pa će svaki put kad zavlada nevrijeme baciti svoju metlu napolje i izreći samo njoj znane riječe u namjeri da tu nepogodu otjera što dalje od čerge.A kad se desi da ujutro pođe u selo a magla se spusti Drabarni će je otjerati riječima. "Bježi maglo, eto pogan Ciganke!"

 

U selo su nekad običavale ići samo one Ciganke koje dobro baju i gataju da bi seljankama skidale uroke i bajale za ljubav i sreću.Po romskom vjerovanju, kad žena zlog pogleda gleda nekog lijepog čovjeka, može mu "naškoditi od očiju", a to su objašnjavale i drugim izrazima poput "pojede ga očima", "udari ga na oči".Ukoliko dijete pobolijeva i noću plače ciganske žene naliju vode u neki sud, odsjeku od sebe kakav biljeg, bace žeravicu u vodu, pa ako ona padne na dno, dijete je bolesno od uroka.Onda uzmu jedan takav ugljenčić, pa mu njime na čelu naprave krst.Dadnu mu malo te vode da pije, umiju mu obraze ili ga okupaju.Ostatak vode nose prosuti na psa govoreći: "Kao što od pas odnosi ovu vodu, tako nek odnese i ovu bolest sa mog djeteta".

 

Ciganska magija ljubavi

Pronađete li ključ naročito onaj starinski ili bilo koju stvar crvene boje, što je znak ljubavne sreće i erotskih igara, uzmite je i pomislite na voljenu osobu te recite ovo: "Ključ tvog srca nalazi se u mojim rukama, ključ srca kojeg toliko tražim, ispuni ljubavlju moje srce i nikada me ne ostavljaj jer vrata tvoje duše upravo su otključana" a ukoliko ste našli nešto crveno: "Crvena je moja krv, crveno je srce moje, ljubavna srećo, sudbino srca mog ne odvajaj se od mene".Nađenu stvar nosite uza se ili držite na tajnom mjestu sve dok se ne ispuni vaša želja.

22.11.2007.

Lipa - sveto bosansko drvo

Lipu su posebno cijenili antički Grci, ali nema historijskih potvrda da su stari Germani ili Slaveni poštovali lipu, pa je njezin veliki ugled kod bosanskih muslimana vjerovatno trag nekog još starijeg duhovnog supstrata, tim prije što kult lipe nije poznat ni kod jednog islamskog naroda. 

Ljudi se pod lipom sastaju, održavaju narodna suđenja ali i upriličuju svetkovine. Gete u Faustu pjeva: "Svijet oko lipe vrvi svud, i svako pleše kao lud", a za protestante Martin Luter veli da pod lipom pjevaju, piju, plešu i vesele se, jer je za njih lipa stablo slobode i prijateljstva. Sličan narodni dernek povodom Aliđuna ili Ilindana održavao se kod stare lipe u Večićima kod Mrkonjić Grada. Etnograf Milan Karanović bilježi: "Sabrao se narod sve triju vera iz veće daljine. Pograđene su vašarske kolibe, šatre i ladnjaci. Vatre se puše, peče se kava i okreću janjci na ražnju. Na tolikom skupu bude oko 10 hodža iz okolnih muslimanskih sela. Kad dođe podne, oko turbeta u hladu ogromne lipe, klanjaju podne. Posle klanjanja raziđu se po vašaru... Zadivio me ovaj prizor kao najrečitiji primer verske tolerancije: Kad su se muslimani razišli, posle klanjanja ispod lipe, jedna pravoslavna porodica iz okolnih sela postavila je sofru uz samo turbe. Domaćin je, oslanjajući se leđima uz zid turbeta, nazdravljao rakiju onako kao kad bi bio kod svoje crkve... I niko tome nije šta zameravao što je kod inoverne bogomolje..."

Džamija u Karićima u općini Vareš poznato je dovište iz jurjevskog ciklusa dova, a naslanja se na stari kult lipe. Stara lipa nalazila se na brijegu iznad džamije i danas se mogu razaznati tek neznatni ostaci od panja.  Kult drveta je sačuvan tako što je džamija napravljena isključivo od drveta već daleke 1716. godine. U posljednjem ratu džamija je spaljena do temelja, ali je na njenom mjestu napravljena nova, takođe od drveta.

Muslimani lipe sade kod džamija i grobalja, a misle da ju je dobro imati i kod kuće. Vjeruje se da je umornu čovjeku najbolje zaspati po lipom. Malo je onih koji su danas umorni. A san, ne samo pod lipom, nego i onaj svakidašnji, nikako nije više dio svetog obreda, već samo pauza, nužni  i iznuđeni predah, za novu trku koju većina potpuno pogrešno poistovjećuje sa životom.

Jedan lijep i znakovit primjer lipe kao svetog stabla ostao je zabilježen od nekog svećenika koji je 1629. godine u Rim poslao izvještaj o, kako veli, "poganskom obožavanju drveta".  Svećenik piše: "U pokrajini požeškoj, u vojvodini Cerni, nalazi se drvo lipa, u pustome kraju, kuda svaku prvu nedelju devete lune dolazi veliko mnoštvo Turaka i kršćana s darovima i svijećama, a susjedni župnik za milostinju, koju tamo pobire, čita misu. Ljudi u tom kraju obožavaju ovo drvo, ljube ga kao da je tijelo nekog sveca, govoreći da čini čuda i da liječi one koji se tom drvu zavjetuju."

Cijeli ovaj kratki pasus o lipi kao svetom drvetu, gotovo pa svaka riječ u njemu, je - da upotrijebimo i jednu pametnu riječ - paradigmatična, i to dvojako. Na jednoj strani, pokazuje odnos svećenika sa strane (uvoznih) i domaćih (narodnih) spram lokalne religijske prakse. Na drugoj strani je ono što je za nas, kao autore filmova, posebno važno, a to je odnos različitih religijskih praksi prema istim fenomenima: vrhu planine, pećini, vrelu, drvetu kao fenomenima svetih toposa unutar dostupnih sadržaja bosanskih religija.

Ponosna lipa u pokrajini požeškoj, u vojvodini cerskoj, bila je Božiji znak jednako za lokalne katolike kao i za muslimane. Ona nije bila ni malo više jednih nego drugih. Zapravo ona nije bila nimalo ni jednih ni drugih jer je to drvo, baš kao i jedni i drugi, samo Božiji znak i ništa više. Jednako kako je lipa iz Cerne za katolike i muslimane, tako je i lipa iz Večića bila sveto drvo za "sve tri vere" kako veli Karanović, Pejgamberovo ili Isusovo vrelo sa Zec planine za katolike i muslimane iz okolice Fojnice, a brijest u Buturović polju su jednako poštovali i katolici i muslimani iz područja srednjeg toka Neretve.

22.11.2007.

Bosnischen Amulette


Helfen Hausmittel nicht, nehmen sie zu „Zauber- künstlern", Kurpfuschern und zu Amuletten ihre Zuflucht. Die Amulette werden besonders gegen schwarze magie, Kopfschmerzen und gegen Krämpfe angewendet. Sie suchen die Ursache der genannten Leiden im bösen Blick, dem Verschrieen, und dagegen anerkennen sie kein besseres Mittel als das Amulett. Dieses stellt der Hodža aus. Er wirft auf ein Stückchen Papier einige Verse aus dem Kur'an oder einem anderen heiligen Buche, und wickelt das so beschriebene Papier in einen Leinenlappen, der mit Wachs beschmiert wurde. Dieser Lappen heisst Mušema.

Auch zu kranken Haustieren wird der Hodza gerufen, damit er Amulette an fertige. Diese werden in Brot gewickelt und dem kranken Tiere zum Fressen gegeben. Wenn Kühe keine Milch geben, bohrt ihnen der Hodza eine Öffnung in eines der Hörner und legt das Amulett hinein, oder man wickelt dasselbe in einen Lappen und bindet es der Kuh um die Hörner. Schöne Pferde oder Füllen werden gegen den bösen Blick durch Amulette geschützt. Das Amulett  wird in einen roten Lappen gewickelt und dem zu schüh zenden Tiere um den Hals gebunden. Dann kann ihm der bösen Blick nicht schaden.

 Amulette werden von Mädchen getragen, um sie schön za machen oder um ihnen die Liebe junger Burschen gewinnen zuhelfen. Diese wieder lassen sich Amulette machen, um mit deren Hilfe das Herz einer unzugänglichen Schönen zu erweichen.

 

 

22.11.2007.

Ko sluša vračare, gori je od njih !

Momak iz Kragujevca htio je biti bolji ljubavnik. Poslušao je upute vračare: uhvatio je ježa s one strane puta, polio ga vrućom vodom, od ježevog urina skuhao kavu, a onda...


Tridesetogodišnjak iz okolice Kragujevca javio se na tamošnju Urološku kliniku s izbušenim penisom i obilnim krvarenjem.

Ovo je samo jedan od primjera, navodi srpski tabloid Kurir, kako Kragujevčani pokušavaju ojačati svoju muškost i "osvježiti" seksualni život.

Profesor dr. Srećko Đorđević, urolog u Kliničkom centru u Kragujevcu, kaže da se sve češće u svom radu susreće s muškarcima koji se iživljavaju nad svojom muškošću.

"Još jedan od mojih pacijenta poslušao je savjet vračare za povećanje potencije i stavio testise između dva mlinska kamena. Na odjel je stigao s nevjerojatnim oteklinama među preponama. Na kliniku dolaze muškarci s raznim stranim predmetima u mjehuru. I oštrim i tupim. Kako bi pojačali ili izazvali erekciju, u mokraćni kanal stavljaju čavle, ukosnice, pa čak i zrna graha", priča profesor Đorđević.

Jedan od najnevjerojatnijih slučajeva iz bogatog iskustva doktora Đorđevića je onaj mladog Kragujevčanina koji je penis stavio na panj - i odsjekao ga sjekirom.

"Kada je došao u kragujevački Klinički centar, bio je u kritičnom stanju, s odječenim penisom zamotanim u ručnik. Nisam vjerovao da će uspjeti, ali sve se dobro završilo. Na sreću, R. S. je imao dosta materijala, pa se imalo što i prišiti", prisjeća se doktor.

Na posljednjoj kontroli pohvalio se doktoru Đorđeviću da sve radi bez greške, i to skoro svakog dana, ali da ipak malo osjeća bolove kad se mijenja vrijeme.

O sudbini nesretnog ježa s početka priče Kurir nije saznao ništa.

21.11.2007.

Hodže-iscjelitelji

Turbe Tahira Kandaqija

 

Tahir KandaqiNa seoskom mezarju u Ostrosu nalazi se turbe čuvenog hodže Tahira Kanaćevića (Tahir Kandaqi), kojem pripisuju čudotvorna svojstva, i kojeg zbog toga pohode nevoljnici sve tri vjere. I za života, Kanaći je činio djela za koja kažu "da nijesu s ovog svijeta". Obdaren "čudnim sposobnostima", bio je čuven i poštovan, jer su mnogima isjeliteljska riječ i ruka tog čovjeka bili jedina utjeha i lijek.

 

Kanaćević je rođen 1908. godine, u Malom Ostrosu. U Tirani je završio osnovnu školu i mekteb, a potom u Velikoj Medresi u Skadru izučio islamske nauke i orijentalne jezike. U Krajinu se vratio poslije rata i bio imam u Curjanu, Arbnešu i Koštanjici, sve do penzionisanja. Radio je na opismenjavanju i kultivisanju žitelja ovog kraja. Sredinom šezdesetih, Kanaćević je na Kosovu postao derviš, a kasnije je postao šejh (starješina) tog reda.

 

Iako je često obavljao poslove ljekara po krajinskim selima, Kanaćević je postao znamenit po liječenju bez upotrebe medicinskih sredstava. Kada bi mu došao neki od nevoljnika, tražio bi da “pacijent” kaže svoje i ime majke. Pogledao bi u svoje knjige, i odmah rekao zbog čega je on došao kod njega. Liječio je na razne načine: zapisima (amajlijama), molitvom, stavljajući svoj dlan na bolno mjesto. Glavobolje, nervna rastrojstva, duševne poremećaje, “od mađije”, uroka, paralize, zmijskog ujeda – poduži je niz bolesti koje je, sa nesumnjivim uspjehom, iscjelivao.

 

Ako bolesnik “nije bio za njega”, slao ga je u bolnicu ili kod pravoslavnog ili katoličkog popa, a ima i onih koje je slao pod Ostrog. Za svoje “usluge” nije nikada tražio novac i uvijek je tvrdio da je on samo posrednik, a da je u Božjim rukama sudbina bolesnika i njegovo izliječenje.

 

Postoje živi svjedoci “poduhvata” ovoga čovjeka, a koji pripadaju parapsihološkim fenomenima. Kanaćević je, kažu, bio na lađi koja se iz Skadra vraćala prema Krajini, a sa njim se posvađao čovjek, koji je upravljao lađom. Da bi prekinuo raspravu Tahir je rekao: "Ako si ti u pravu, mi ćemo se iskrcati u Murićima, a ako sam ja, Božjom voljom, mi ćemo uskoro biti u Ckla”. I, iznenada, kao u srednjevjekovnim čudesima, niotkuda, dunuo je jak vjetar i vratio brod prema pučini, tako da je spomenuti kormilar morao promijeniti pravac i iskrcati se u Ckla.

 

Nekoliko desetina putnika bilo je prisutno, kada je u Vladimiru, pošto ga je vozač uvrijedio, na nepoznat način zaustavio autobus. Svi napori vozača da pokrene vozilo bili su uzaludni. Poslije nekog vremena, Kanaćević je na volšeban način pokrenuo autobus, ne želeći da putnici plaćaju šoferovu krivicu. Jednog policajca iz Krajine, koji je pokušao da mu zabrani rad, natjerao je da mu zakuca na vrata tražeći pomoć, jer nekoliko noći nije mogao oka sklopiti.

 

Turbe KandaqijaDešavalo se da sjedi u zatvorenoj sobi i “vidi” ljude koji dolaze kod njega, znajući i zbog čega, iako su bili daleko i po nekoliko kilometara. Primao je ljude danju i noću, bez obzira na vjeroispovijest. NJegova iscjeliteljska moć, savjeti ili sugestije bili su svakome na usluzi. Kada bi ga pitali koju vjeru cijeni najviše, šejh je odgovarao: ”Svaka je vjera svijetlo u mraku neznanja, a svako svijetlo jednako pomaže u mraku, koje god da je boje”.

 

Tahir Kanaćević je sahranjen 1985. na groblju ispred džamije u Ostrosu, gdje mu je podignuto turbe (mauzolej). Ovo mjesto danas pohode brojni znatiželjnici, ali i oni koji traže lijeka. To je bila preporuka Kanaćevića - da onaj koji traži pomoć, ostavi neku, makar i najsitniju stvar, i pomoli se iskreno - proći će ono zbog čega je došao.

Tahirov sin je nastavio porodičnu tradiciju da pomaže ljudima, bez razlike ko su i odakle dolaze.

 

 

(po tekstu prof. Sulja Mustafića, nastalom i na osnovu Kanaćijeve biografije autora mr Ismaila Dode)

21.11.2007.

Suvremene gatare

 

SVAKOMU NJEGOVO
PIŠE: Diklić Ana

Vračarin rengen

Kad imaš muku, turaš svašta! - tako mi je prije nekoliko godina jedna žena objasnila zašto bolesna hoda od travara do travara, od vračare do vračare jer više ne vjeruje liječnicima i klasičnoj medicini. Na kraju dospjela je i jednom mladom, obrazovanom hodži s kojim sam tada razgovarala o mogućnostima liječenja Kur'anom.
U Osijeku su bili i derviši. Premda ljudi malo znaju o zanimljivoj povijesti derviša, njihovu podrijetlu i ulozi, ljudi su pohrlili po pomoć. Dobro je kad čovjek nađe mir jer, jedna trećina Kura'ana govori o liječenju čovjeka. Sve više se spajaju klasična i alternativna medicina, pa ako se nađe smiraj duše, ima li što bolje. Inače, tekije u kojima su stolovali derviši po Bosni bile su i svojevrsne zdravstvene institucije koje su ljudima pomagale na razne načine, od toga da pronađu duševni mir do sasvim konkretne, materijalne pomoći.

Suvremene gatare
Ima raznih objašnjenja zašto je moderan čovjek tako očaran različitim prapovijesnim i vjerskim načinima liječenja. Kada ništa ne pomogne, kada se ljudi razočaraju u klasičnu medicinu, a još više u odnos medicinara prema njima, okreću se oko sebe i traže druge mogućnosti. Pacijente inače najviše razočarava činjenica da pojedini medikusi sebe drže nedodirljivim božanstvima. S hodžom sam upravo o potrebi ljudi da u eri najsuvremenije tehnologije razgovarala u više navrata, dugo, i poslije tih razgovora i novih informacija na neke pojave i događaje počela sam gledati sasvim drugačije. Pomoć od njega tražili su i traže i oni koji ne znaju dva slova napisati, još se palcem potpisuju, ali i znanstvenici, biznismeni, liječnici, političari… Liječnici? Da, reče mi hodža, i to vrlo često. Mudar čovjek svjestan je svojih ograničenja!
A kada proradi novinarska znatiželja, dođe se do zaprepašćujućih podataka, ali ne onih koji su u svezi s tradicionalnim liječenjem, nego nečim sasvim drugim. Na reklame i oglase tipa "skidam uroke" uvijek sam gledala sa smijehom, sve dok mi se jednom telefonom nije obratila neka žena objasnivši mi da se bavi gatanjem, vračanjem i tko zna čime sve ne i počela nabrajati tko joj se sve za pomoć obraća. Ne toliko da bi s njih "skinula uroke", nego da bi ih napravila, drugome naudila. I da se po takve usluge odlazi u Mađarsku i Srbiju, pa i okolo po kojekakvim osječkim, gradskim budžacima, u kojima istina ne stoluje baba s kristalnom kuglom i crnim mačkom, ali... Zatim da ima "prevaranata", koji uzmu lovu, a ne znaju to raditi… Nije pristala na razgovor, ni anonimno, ali eto htjela je malo popričati o "svojoj medicini". Čudila sam se, razmišljajući o tom “tihom obrtu”, što policija ne progoni takvu fukaru, a onda zaključila da ne rade ni važnije stvari. Cinici bi rekli: “Ušteda zdravstvenom proračunu!”

Miš iz ulja
Podaci o crvenim končićima i kojekakvim čudesima koje ljudi upotrebljavaju ne bi li naudili drugome dovela me do podatka da je povelik broj onih koji odlaze u Srbiju tražeći obrede i rituale najpoznatije "vlaške magije" koja ne ispunjava samo onaj dio namijenjen pomaganju ljudima u bolesti. Psihijatar koji liječi alkoholičare ispričao mi je tako jednu od stotine vradžbina s kojima se susreće u pričama svojih pacijenata koji ipak na kraju potraže pomoć “pravog doktora”. Liječio je jednog alkoholičara koji mu se obratio nakon neuspješnih vrački. Kaže, tip je otišao k nekoj Vlainji, u Srbiju, želeći se otarasiti alkoholizma jer je čuo da ima sjajan "recept" i uspješnu "terapiju". Tako je saznao i dio recepta. U tajnom ritualu mali mačić, zečić, prase ili miš, čim dođu na svijet, potope se u ulje i tamo ih se drži 40 dana. Poslije toga dvije se kapi stave pijancu u piće i poslije toga, jamče vračare, pacijent više ne cuga. Moguće da doza nije bila dostatna pa je, kaže psihijatar, taj čovjek ipak završio kod mene, u ambulanti.
Na pitanje pomiješano s čuđenjem, zašto u suvremenom društvu ljudi koketiraju s kojekakvim babetinama i odaju se mračnim poslovima na kojima bi im pozavidio i Crna Guja, odgovora je mnogo. Nisam pobornik ovakvog načina plaćanja dopunskog zdravstvenog osiguranja i adminsitrativne pristojbe, ali pitam se kako netko s punim povjerenjem vračarama daje 200 ili 500 kuna tko zna koliko puta, a tako su puni kritike prema zdravstvenom sustavu?!?

21.11.2007.

Woodoo - najstrašnija magija na svijetu

 Vudu je najpoznatija magija-religija na svijetu, toliko je fascinantna i misteriozna da je uzbudila i natjerala mnoge holivudske duhove da snime desetine filmova i serija o njoj.Njome se i danas bave svjetski naučnici pokušavajući otkriti (bezuspješno) tajnu stvaranja živih mrtvaca - zombija!

 

 Voodoo, znan još i pod nazivima vodun, vodou, vodoun, vaudou i vaudoux, mada sami štovatelji obično ne koriste niti jedan od tih naziva već za svoju religiju tvrde da je poštovanje Loa ili bogova te da je kombinacija različitih religija, tačnije katolicizma i tradicionalnih religija zapadne Afrike.Potekao je od zapadnoafičkih robova sa područja današnje države Nigerije, Benina i Toga, koji su u 18. i 19. stoljeću dopremljeni na američki teritorij.No, korijeni samih vjerovanja sežu 6000 godina daleko u afričku povijest i religiju.U kontaktu sa kršćanskom vjerom došlo je do sjedinjavanja dviju tradicija.Očit primjer utjecaja kršćanstva ali i islama na voodoo vjerovanja možemo pronaći i u samom imenu zmije mudrosti - Danbalah Wedo Ye-H-We, u kojem se očito krije naziv za Alaha i iskrivljen oblik božijeg imena Jahve.

 Voodoo se većinom prakicira na području Haitija, na Kubi, Trinidadu, u Brazilu i u nekim južnim dijelovima Sjedinjenih Država, osobito na području Louisiane.Voodoo štovatelji obožavaju jedno božanstvo, Bon Diue, pretke, odnosno sve mrtve pripadnike zajednice, blizance i duhove zvane loa.

Loa predstavlja tradicionalno plemensko afričko božanstvo koje ima velike sličnosti sa katoličkim svecima.Također, sličnosti sa katoličanstvom su u tome što vuduisti u svojim ritualima koriste svijeće, zvona, raspela, molitve se izgovaraju za vrijeme obreda, usvojeno je križanje te krštenje.S druge strane, rituali podržavaju elemente afričke religije kroz ples i udaranje bubnjeva, te obožavanje predaka.

 

Obred, kao i u svakoj drugoj religiji, slijedi neke unaprijed utvrđene puteve.Prije njegova početka odvija se svečanost gozbe i slavlja koju slijedi glavni obred.Na podu se sa brašnom isctava veve, simbol koji označava određenog lou, kojem se vjernici za vrijeme obreda žele obratiti, a različit je za svakog duha.Slijedi ritualno udaranje u bubnjeve čija je svrha pročišćavnanje prisutnih vjernika.Vodeći svećenici i svećenice započinju svoj ples tokom kojeg padaju u trans i bivaju opsjednuti duhom loe.Tokom obreda obično se žrtvuje koza, ovce, psi, pilići, ubijeni rezanjem grla, pri čemu se prolivena krv skuplja u posudu.Tu krv ispiju opsjednuti plesači, tažeći njome žeđ loa.Tijela zaklanih životinja spravljaju se, kuhaju i dijele među okupljenim vjernicima.

VUDU U PRAKSI:

 

Čarolije sa jajetom su vrlo česte jer vudu sveštenici vjeruju da ih štite od zlih duhova i loše sreće.Jaja imaju jaku magijsku moć, a u pravim rukama mogu se pretvoriti i u dobru jednako kao i u lošu čaroliju, ovisno o namjeri hungana.Da biste se rješili zla u svom životu potrebno vam je, prema kazivanju vudu svećenika, slijedeće - nabavite svježe jaje koje koje je snijeto prije podneva toga dana.Najbolje je da čaroliju počnete za vrijeme mladog mjeseca.Jaje stavite u smeđu papirnatu većicu, koju potom zavežite cnom uzicom od tkanine.Vrećicu stavite pod svoj krevet.

Svake noći, prije nego pođete u krevet, otvorite vrećicu, izvadite jaje i njime istrljajte njime svoje tijelo.Nakon toga vratite ga u vrećicu, duboko udahnite i triput puhnite u vrećicu.Za vrijeme puhanja zamišljajte da zla sreća napušta vaše tijelo sa svakim izdisajem.Nakon toga vrećicu odmah zavežite i vratite je pod krevet.Tako činite devet dana.Kad taj rok istekne, vrećicu iznesite i pohranite negdje izvan kuće.U slučaju da vam se učini da se nakon sedam dana u vrećici nešto miče samo od sebe, vrećicu odmah iznesite i pohranite van kuće.Ni u kom slučaju ne gledajte šta je u njoj, samo provjerite da je vrećica sigurno zatvorena.Pažljivo slijedite ove upute jer nepravilnim korištenjem ove čarolije možete si uništiti sreću do kraja života.

18.11.2007.

Derviške ljubavne čini

U starim rukopisima turskim vračevnicima nalaze se mnoge bajalice da se izazove ljubav kod željene osobe.Radi primjera navodim ovu vradžbinu (efsun): Uzmi tri oraha.Naka ih derviš očita i nadahne.Zatim obaspi te orahe ziftom (katranom) spolja.Kad nikog napolju nema, izađi iz kuće.Pogledaj u zvijezde Vlašiće, i nad svakim orahom očitaj ovu bajalicu:

Tražim u mene zaljubljenog do ludila sina n.n

pamet mu uzeh, omađijala sam ga

mir sam mu uzela, omađijala sam ga

strpljenje sam mu uzela, omađijala sam ga,

srce sam mu uzela omađijala sam ga.

Ako legne da ne legne,

ako spava da ne spava

ako jede da ne jede,

ako pije da ne pije

dok mene ne vidi da se ne smiri.

Postelja mu zmija bila,

uzglavlje mu guja bila,

sebi sam ga načinila asurom,

sebi sam ga zarobila.

Poslije toga orasi se bace u mangal sa vatrom, govoreći: Bože, kao što ovi orasi na vatri gore, tako neka sagori n.n i srce za mnom" i lezi u postelju i vidjet ćeš u snu čudo....

18.11.2007.

Bosanske hodže-iscjelitelji

Nasveta Š. dugo nije mogla da otkrije uzroke vrtoglavice, koje su je veoma često mučile, iako je posjetila mnoge bolničke ustanove i potrošila veliku količinu novca odlazeći kod mnogih iscjelitelja prevaranata.

"Prvi napad vrtoglavice imala sam prije godinu i po dana.Pala sam u nesvjest i ni sama ne znam koliko sam dugo ležala na podu.U takvom stanju zatekao me je sin pošto se vratio iz škole.Kada je nedugo zatim došao sa posla i moj suprug, odvedena sam u Dom zdravlja gdje me je pregledao dežurni ljekar i konstatovao da imam visoki pritisak", počinje svoju ispovijest u ordinaciji Rasima efendije Hadžića ova četrdesetogodišnja Maglajka.Međutim, terapija koju je ljekar propisao nije dala nikakve rezultate - gotovo da nije bilo dana u kojem Nasveta ne bi imala vrtoglavicu.

-"Plašila sam se ćak i da se popnem na stolicu kako bi obrisala prašinu.Pošto sam vidjela da mi lijekovi ne pomažu, zaključila sam da ovo ne mogu biti čista posla i da je zlo u moju sudbinu umješalo svoje prljave ruke.Odlučila sam da potražim pomoć od hodža, parapsihologa, bioenergetičara i travara", kaže Nasveta.

Nasveta ističe da ni posjete duhovnim iscjeliteljima nisu dale uspjeha, iako im je dosta novca ostavila.U želji da upozori ljude da ne nasjedaju na svakojake priče šarlatana koji se predstavljaju kao iscjelitelji, Nasveta je navela svoje iskustvo s jednom gatarom iz Sarajeva.

-"Gatara mi je uzela sve zlato koje sam imala, a da ni sama ne znam kako.Ta žena me je naprosto omađijala i otela mi ne samo veliku svotu novca, nego me je natjerala da joj predam i vjenčani prsten.Rekla mi je da je magija bačena na moje zlato i da ga mora da zakopa na četrdeset dana kako bi se "očistilo".Ne samo da je to moje zlato dobro "očišćeno" nego je i prodato za lijepe pare, a otkrila sam i ko ga je kupio", priča Nasveta i dodaje kako je spas pronašla zahvaljujući svojoj rahmetli majci.

-"Došla mi je u san jedne noći i rekla da moram da jedem jer ličim na kostur.Saopštila mi je da postoji čovjek koji može da mi pomogne i gdje da ga potažim.Tako sam i došla do efendije Rasima Hadžića, duhovnog iscjelitelja iz Tuzle.Pogledao me je, uzeo drevno učilo i stavio mi ga na uho.Počeo je na njega učiti dove iz časnog Kurana, dok je mene svo vrijeme oblivao znoj.Inače, do sada mi se dešavalo da, kad odem kod nekog hodže i on počne da uči dove, ja pobjegnem glavom bez obzira.Ali, tada nisam pobjegla, jer me neka sila držala "prikovanu" za stolicu.Na momente sam duboko uzdisala, zaklapala oči, djelovalo mi je kao da se nalazim u nekom čarobnom svijetu.Poslije učenja dova, efendija me je provukao nekoliko puta kroz šuplju hamajliju i dao mi biljne kapi za jačanje organizma", priznaje Nasveta, koja je još prve noći nakon tretmana spavala kao beba.Kaže da je ponovila još pet tretmana zahvaljujući kojima je danas konačno opet zdrava.

-"Nema više vrtoglavice, depresije, nervoze, lupanja srca.Ponovo radim po svojoj kući i avliji i opet sve cvjeta i puca od čistoće.

 

TIJELO U BORBI PROTIV ZLA

Komentarišući pojavu vizija, koje osobama pod uticajem sihira ili crne magije mogu pokazati put do onoga ko im može pomoći, efendija Rasim ističe da se u tijelu uvjek zadrži zdrav dio koji se bori protiv zla i da ono osjeća ko mu može pomoći da se ono pobjedi.

-"Tako je bilo i sa ukazanjem koje je poslalo gospođu Nasvetu do mene.Njen duh je lutao i tražio pravog spasioca i, na kraj, uz pomoć Allaha dž.š. došao do mene", istakao je efendija Rasim Hadžić.

17.11.2007.

Prikaze i druge hale

 

 Neka od mitskih bića Bosne i Hercegovine karakteristična su po svom oglašavanju poput Meknjača ili drugdje Drekova.Dok su Meknjače duše umrle djece, Drekovi su duše poginulih vojnika koji nemaju mira na onom svijetu zbog počinjenih grijehova.I prve i druge duše javljaju se u akšam a najviše se oglašavaju po grobljima ili u krošnjama drveća, pošto oba mjesta odgovaraju starom vjerovanju o prebivalištu duša.Zanimljivo je navesti da se u Bosni i Dalmaciju susreću neka ista vjerovanja, naime, Meknjača je ono što tamo nazivaju Macić (Maljka, Mačića, Malić) tojest duše pobačene ili prerano umrle djece, kod Hrvata nekrštene djece,  čije oglašavanje nalikuje dječijem plaču a ponekad i mačijem zavijanju.

 

Međutim, dok Hrvati imaju pozitivno vjerovanje o Maciću kojeg ako se pozove, po vjerovanju, priskače u pomoć Meknjača kod Bošnjaka uvijek je zlosutnog predznaka.

O tome govori priča iz Cazinske krajine.Kako je cijeli dan sa konjem radio u polju čovjek je tek navečer stigao kući.Prije nego što bi ga zatvorio u staju bio je običaj da ga potjera na obližnju rijeku, na pojilo.Mrak se već bio uvelike uhvatio kada se vraćao kući.Prolazeći kraj seoskog mezarja prvo začu a onda i ugleda malo nago dijete kako leži kraj groblja i plače.To ga vrlo iznenadi, posebno zato što je dijete bilo jako maleno, pa zaključi da ga je neko tu namjerno ostavio na milost i nemilost sudbini.Sažali se istog trena i odluči ga ponijeti svom domu.Posadi dijete ispred sebe na konja i krenu kući.Ali, već na dvadesetak metara od kuće uhvati ga jeza vidjevši da su se dječije ruke izdužile i pretvorile u duge kandže.I tijelo mu se počelo izobličavati i rasti.Od straha jedva je primjetio kako je čudno biće zarilo kandže u konjski vrat od čega se životinja kao luda propinjala i ritala.U taj čas zalaja pas u dvorištu i čudna spodoba zacikti bježeći u tamu.

 

 Prikaze - za razliku od Prepasti noćni duhovi zvani Prikaze javljali su se u liku neke životinje.Onom ko bi ih vidio donosile su nesreću i bolest.Druge aveti koje su izazivale strah po Bosni imale su svoje karakteristične nazive.Mraza je uzimala svaku sreću od čovjeka i unosila mu mržnju i neslogu u kuću.Otrovnica je bila duh koji je trovao ljude bolešću a Krvopilnica im je pila krv u dugim noćima.Obično se takvom čovjeku opterećenom bolešću pridruživala i Tvora rušeći mu psihičko zdravlje istovremeno stvarajući halucinacije i ludilo.

 

Mora - najupečatljivija od svih zlih duhova bila je Mora."To su obično bile mlade, punokrvne, debele žene.One noću napuštaju svoj ležaj, pa idu na ljude "slatke" krvi, kojima sišu krv na prsima".Iz ovog se može konstatirati da je Mora idealan primjer ženskog vampira.Bio neki zdrav, razvijen momak, koga je Mora sisala.On je uvijek osjećao na sebi za vrijeme sna veliki teret, od kojeg se često puta nije mogao probuditi.Želeći se svakako rješiti ovog noćnog iscrpljivanja, pokušao ju je uhvatiti na ovaj način:  uzeo je svijeću i sakrio je pod varićak.Kad je došla Mora, on je naglo podigao varićak i tako prepoznao neku ženu iz mjesta, koja je bila Mora.Na njegove upite, nije mu ništa odgovorila, osim prijetnje da je nikom ne oda jer bi ga mogla stići kazna pa i ludilo uz druge bolesti.

16.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

U travničkoj Potur mahali, ali u cijeloj srednjoj Bosni, mnogi znaju za Hadžincu koja salijeva stravu.Ovim obredom se počela baviti prije dvadeset godina, kada je jedan mladić iz Ahmića pokušao da izvrši samoubistvo.Bio je na trećoj godini fakulteta, i otac ga je našao kako se pokušava objesiti.Odveo ga je k hodži koji mu je preporučio salijevanje strahe.Ali, uslov je bio da žena koja će mu saliti stravu nije sa njim u srodstvu, da je udata i da nema djece te da je obavila hadž.Dali su se u potragu za ženom koja bi odgovarala opisu.Tada je Hadžinica stanovala u Busovači, i preporučeno joj je da ona nesretnom mladiću salije stravu.Stari efendija Ganić joj je dao izun, dozvolu za salijevanje strave, i uz njegovu asistenciju, ona ga je izlječila.

-Jadnik, bio je lijep momak, ali nešto ga je mučilo.U ovom ratu je poginuo braneći kuću, džaba, nije mu bilo suđeno.Poslije toga, doveli su mi neku curicu, i tako sam počela salijevat stravu narodu.Čulo se za mene i kada sam se preselila u Travnik, i od tada gotovo svaki dan mi neko dođe, a nekada ih bude i više, pa moram vraćati ljude - priča Hadžinica.

-Nije ovo nikakva gatka, ovo je korisno, ali ima ljudi koji misle drugačije, pa ne bi voljela da se piše kako se zovem.Ne bi voljela ni zbog ostale familije, znaš kako ti je to - pojašnjava.Kaže da joj dolaze ljudi odsvakud, iz cijele srednje Bosne, Zenice, pa i Sarajeva.Svako dođe sa svojom pričom i sa svojom nevoljom.Od radnika, pa do doktora, političara i pjevača.Adet je sa se salijevanje strave mora naplatiti.Neko da nešto novca, neko donese poklon, ali da bi sve bilo potpuno, mora se dati nagrada.Zato stravu ne mogu salijevati bliži srodnici koji žive u istoj kući.Iako je uvriježeno da se ovom starom magijskom vještinom bave samo žene, stravu mogu salijevati i muškarci, ali kažu da nije zgodno da muškarac salije ženi stravu.Hadžinica ne zna koliko je star običaj ni odakle potječe.Zna samo da se ovim bave i žene u Makedoniji.

-Niko ne zna koliko je star ovaj običaj.Meni je žao što izumire, nema mladih žena koja bi htjele učiti, a i malo je oni koje bi to mogle - kaže Hadžinica i pojašnjava predispozicije koje su veoma stroge: onaj ko je već iskusan u salijevanju, učeniku daje izun, odnosno dozvolu.Žena mora biti pobožna, pokrivena i bilo bi poželjno da je obrazovana, posebno u islamskom duhu.Ne mora biti obavljen Hadž, ali kako kaže Hadžinca, nije zgoreg.

Ostaje učenje same procedure obavljanja obreda.Mada je obred standarniziran, ipak je od saljevača do saljevača drugačije:

-Strava je najbolja za otklanjanja straha, rastresenosti i ružnih snova.Neke žene tvrde da otkriva i sihire, ali kod mene nije tako.Kada vidim da je teži slučaj, pokušam sa devet salijevanje, a ako ni tada ne pomogne, pošaljem ljude hodži da im napravi neki zapis.Stravu treba saliti bar jednom godišnje, da se otklone strahovi i loša volja.Ja sebi salijem tri puta i pomogne mi.

Hadžinica tvrdi da strava nije falanje, iako je Islamska zajednica ne priznaje i u osnovi joj se protivi.Ne predviđa sudbinu, ne skida sihire, ali je zato, tvrde oni koji se ovim bave, efikasna u otklanjanju svih pomenutih problema.I oni kojima je strava salijevana, uglavnom složit će se sa tim.Osnovni element pri salijevanju strave je komad olova, na koji se prije početka obreda prouči Iman dova i određene sure.Od ostalih instrumenata, tu su kašika i posuda sa vodom.Komad olova stavi se u kašiku i rastopi u vatri.Onaj kome se strava salijeva sjedne pored peći a glavu mu se pokrije crvenom čohom.U međuvremenu, olovo se istopilo, i počinje se sa samim obredom.Olovo se baca u hladnu vodu i to nad glavom, rukama i nogama.Ritual se ponavlja tri puta, koliko puta se istopljeni metal baca u vodu.Poslije svakog od tri salijevanja, olovo se pogleda, jer kada u tečnom stanju padne u hladnu vodu poprima poseban oblik.Tad se gledaju figure i tumači se koji je razlog straha.S prvog salijevanja, na glavu, uglavnom se otkrije razlog straha.Olovo poprimi oblik čovjeka, žene ili neke životinje.

-Dođu mi žene i ne znaju da se ustvari boje svoga muža.Ja to odmah otkrijem i kažem joj "tebe je tvoga muža strah".Naravno, nađem ja nekad i da se muž boji žene.Za uklanjanje straha najvažnije je otkriti uzrok - pojašnjava Hadžinica.

MNOGO IGLICA, NE VALJA!

I doista, olovo prosuto u vodu poprimilo je oblik ljudske figure, što čak i svaki laik može primjetiti.Dio olova se raspe po čitavoj posudi i što se više raspe, to je bolje.

-To je nafaka.Mašalah, meni se dobro rasulo, nafakali je.Ne valja kad se ništa ne raspe.

Tada obred već postaje zanimljiv.Prostorija se ispuni dimom i sve djeluje nekako još mističnije.Poslije salijevanja na glavu, isto olovo se ponovo rastopi i onda salijeva na prsa.Tu se otkrije koliko je jak negativni uticaj.Figura je sada drugačija.U sredini se izdvoji komadić koji predstavlja srce, a oko njega su iglice.

-Kada je puno iglica, onda ne valja.To znači da tu ima puno lošeg.Evo kod mene ih ima, ali ih je hvala Bogu, vrlo malo - govori nam, pokazujući oblike na komadu olova.

Strah se konačno otklanja salijevanjem na noge.Obred još nije završen.Olovo se prikupi i zamota u papir, a voda iz posude se procijedi.Dio neprocjeđene vode koristi se za davanje abdesta tako što se umije lice, i to najprije desna strana, sredina, pa lijeva strana, potom obje ruke i noge.Abdest daje onaj koji salijeva, a on sam uzme abdest prije salijevanja strave.Ostatak od te neprocjeđene vode se prospe uz mladu voćku ili pokraj puta, ali se nikako ne smije sipati u wc šolju ili sudoper.Dio od procjeđene vode se popije odmah i to u tri gutljaja sa kašike, a ono malo vode što ostane na kašici prebaci se preko glave.Dio se prospe iza vrata i tada onaj kome je salivana strava mora izaći na vrata i pogledati u nebo.Time je salijevanje završeno.Olovo se baci u rijeku, a ostatak procijeđene vode pije se još nekoliko dana.Kada se sve ovo ispoštuje svi strahovi nestaju, nema više loših snova, a onaj kome je strava salivena, osjeća veliko olakšanje.

15.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

Kada se već zadjevojčila, pred svoj šesnaesti rođendan, Lutvija Babajić je na livadi gdje je čuvala blago doživjela susret koji joj je odredio život.Pohodila ju je nepoznata, potpuno prekrivena žena, i upitala da li je ona rođena uoči svete noći muslimana.Od tad pa do danas za nju se zna ne samo na prostorima Balkana, veći u Zapadnoj Europi, jer uz pomoć časnog Kurana pomaže i liječi bolesne i unesrećene, ljude koji su pod utjecajem crne magije, a posebno se ponosi što se uspješno bori protiv strašnog zla današnjice - narkomanije.O iskustvu sa početka priče Lutvija Babajić, poznatija kao Bulhanuma, kaže da nije osjećala strah, a svega što je usljedilo i sada se živo sjeća.

-Tačno u noći mog rođenja, na moj šesnaesti rođendan, ponovo je došla ona nepoznata žena, sva u zelenom, i pozvala me da pođem sa njom.Išle smo nekim stazama, potom dugim hodnikom do dženetske doline gdje smo susrele žene raspuštenih, zlatnih kosa.Zamolila sam da me uči dobru, a hanuma u zelenom koja mi je rekla da je hazreti Fatima, kazala mi je kako sam zbog dobra tu i da me ona treba uputiti u tajne liječenja uz pomoć vjere.Dok je to govorila, oko nas je počela užasna oluja, a iz neba je nešto crno išlo prema meni.Rekla mi je da ispružim ruke, i na njih mi je sa neba data sveta knjiga Kuran.

Kroz dva dana žena u zelenom ponovo je došla noseći na rukama Bulhanuminog prvog pacijenta - dijete koje je bilo pod uticajem crne magije, uvrnutih usta i zrikavog pogleda.U sobi je bila i njena nena koja je ohrabrila unuku da prihvati Božiji dar i umjesto nje nastavi pomagati ljudima, kako se to u njihovoj porodici radilo više od dva vijeka.Lutvija je potom uzela dijete u naručje i dugo ga gledala učeći dove, i ono je kao probuđeno iz dubokog sna progovorilo: "Daj mi, teta, vode", a onda je ustalo - zdravo.Žena u zelenom je nestala.

Od tada Lutvija pruža pomoć svim ljudima u nevolji, bez obzira na vjeru i naciju, učeći iz časnog Kurana.

-Vidite, postoje tri vrste crne magije, a najjača je romska koja se najteže skida i koja uzrokuje i najteža oboljenja: ludilo i rastrojstvo, kaže na kraju Lutvija i dodaje da se lako prepoznaju simptomi osobe koja je pod dejstvom zla ili crne magije.Takve osobe uglavnom imaju probleme sa želucem, guše se, često plaču bez razloga, rastrojene su, sklone svađama, ništa im ne ide od ruke, a sklone su i porocima koji ih vode ka samouništenju.

15.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

Na samoj periferiji Sarajeva živi priča o ženi, stravarki Emiri Ejubović, koja kako to mnogi kazuju, može i zna mnogo više od drugih.Sam susret sa Emirom otkriva nam da, začuđujuće za ovu branšu, pred sobom imamo obrazovanog i veoma inteligentnog sugovornika.Teško ćete je moći zbuniti postavljajući i najteža pitanja: na sva smireno i tiho odgovara i predstavlja osobu koja zna šta hoće.Na samom početku razgovora ističe da voli puno čitati i da sama ponešto zna napisati za svoju dušu.

-Gospođo Emira, kako ste ušli u svijet alternativne medicine?

-Sa svojih pet godina rekla sam mojoj majci da će moj dedo a njen otac razboljeti.Majka me je začuđeno pogledala i rekla da iz svoje dječije glave izbrišem gluposti.Međutim, kroz nedjelju dana moj se dedo teško razbolio, majka se sjetila mojih riječi i sve to ispričala nani.Odveli su me do jednog našeg hodže koji je rekao da imam Božji dar da pomažem i liječim ljude i da mogu predvidjeti događaje u bliskoj budućnosti.Dok sam išla u školu pomagala sam duhovnim iscjeljivanjem uz salijevanje strave samo najbližim, da bi po završetku srednje škole to prihvatila kao svoj životni, od Boga namjenjen poziv, i počela pomagati ljudima! - ističe stravarka Emira.

 

Ako za nju pitate raju po Sarajevu, jedni će vam reći da je vidovnjakinja, drugi da je parapsiholog, treći psihoterapeut, a četvrti samo dati adresu gdje stanuje i uputiti vas prema Teheranskom trgu u naselju Neđarići.Uz osmijeh na licu teta Emira, kako je zovu njeni pacijenti, komentarisanje svojih sugrađana o svom zanimanju svodi na svoje slabo pojavljivanje u medijima, jer reče da nije osoba koja pati za parama i bježi od reklama.

-Moja kuća je skromna i čestita i ne potcjenjujem ljude.Stoga se o meni malo zna u novinarskim krugovima, ali u narodu dosta.Što se tiče zanimanja, ja e uz duhovno iscjelivanje teških bolesti, bavim i salijevanjem strava, pošto se bez tog tretman iscjeljenja crne magije iz tijela čovjeka ne može uspješno raditi.Pri pucketanju olova na žeravici, koju kasnije gasim golim rukama, izlazi strah iz duše oboljelog i već se tada počinje uspostavljati ravnoteža u organizmu.Dušo draga, ovaj posao radim već trideset i kusur godina i nikada se nisam pokajala što sam krenula ovim putem! - govori ona.

-Uz salijevanje strave, precizirajte nam, šta vi i uz pomoć čega tačno liječite?

-Uz pomoć svete knjige Kuran duhovnim putem liječim bolesti poput psihosomatskih poremećaja, nervne probleme, zatim teške i iscrpljujuće bolesti poput migrena, jakih glavobolja, nesanice, padavice, psorijaze sve do steriliteta i postratnog sindroma.Otklanjam zle stvari nanesene čovjeku podmetanjem sihira, uroka ili crne magije.Uz Božiju pomoć sastavljam rastavljene, vraćam ljubav, mir i slogu u porodične domove, pomažem da firma dobro radi i da se od konkurencije nabačena crna magija "osuši".Ističem da ne pravim nikakve zapise i hamajlije, već se striktno držim Božijih uputa o liječenju bolesnih i nesretnih! - riječi su Emirine.

Emira kaže da su joj česti gosti i političari iz svih stranaka, a kako su pod velikim pritiskom često zažele da im Emira prouči i dove za otklanjanje stresnog stanja.Dolaze i estradni umjetnici, ali ne zbog karijere, nego zbog ljubavnih i bračnih problema.Tu su i privrednici, sportisti, ali i običan narod.I svima treba isto - pomoć, koju ona, kako kaže, pruža bez obzira na vjeru i naciju, jer na ma kojem se jeziku molio - Bog je jedan!

15.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

Rijetko se neko iz svijeta alternativne medicine , a posebno njene grane-duhovne medicine, može pohvaliti da uspješno radi čak četiri decenije, kao nana Mujesira Imširović koja je rođena u Bijeljini a danas živi u gradu soli i rudara -Tuzli.

-"Mene su te godine koje sam posvetila nevoljnicima prošle kao tren.Danas bi se rado srela sa svim svojim pacijentima, jer su oni najbolja potvrda mog uspjeha i rada u kojem nije bilo nijedne mrlje", na početku razgovora rekla je ova tuzlanska iscjeliteljica.

Mujesira priča i kako se obrela u alternativnim vodama.Kaže da vodi porijeklo iz familije koja je u potpunosti posvećena vjeri i iz koje potječu brojne hadžije, a u takvu porodicu se i udala.

"Moj svekar bio je hodža nadaleko poznat po ome što može "skinuti" najteže bolesti i ludilo.Iako je njegova velika želja bila da znanje prenese na jednog od sinova, to se ipak nije desilo.Završili su medicinu i postali ljekari, a drugi, djeverovi, školovali su se u medresama i postali hodže.Međutim, nisu se usuđivali da liječe kao što je to radio njihov otac.Moj muž je bio ljekar i zbog Hipokratove zakletve nije prihvatio očevo znanje.Ali, mene je to interesovalo.

Kada je svekar primjetio da Mujesiru zanima to što radi zaključio je da je Allah odredio da znanje prenese na snahu.Iscjliteljka pripovijeda kako joj je dao dove pomću kojih je savladala spravljanje "učene vode" kojom je liječila nesretnike rastrzane crnom magijom."Od svekra sam dobila i svetu knjigu koju i danas čuvam, za koju su mu u vrijeme Kraljevine Jugoslavije davali čitavo bogastvo.U njoj su zapisane dove kojim se obraćam dragom Allahu da izliječi ovozemaljske bolesti, sihire, zazore(uroke), nagaze i sve što dolazi iz sfere ovog ili onog svijeta.Tako sam, slijedeći njegova upustva, počela samostalno da radim, da pravim zaštitne hamajlije, pišem zapise i spasavam narod", objašnjava Mujesira.

Mujesira kaže da se sa suprugom preselila iz Teočaka u Bijeljinu zbog njegovog posla, a ona je nastavila sa poslom.Iako sada živi u Tuzli, voli da je zovu bijeljinskom iscjeliteljicom, jer osjeća da pripada gradu u kojem je provela mladost.Kaže da se u praksi susrela sa svakakvim slučajevima.

"Pred mojom kućom stao je taksi i dok sa izlazila na kapiju, izveli su mladića pridržavajući ga ispod pazuha.Koljena mu se vuku po travi, oči mu navrh glave, potpuni "pobjegle" iz očne duplje.Pljunuo me je, ali ja nisam reagovala, samo sam rekla njegovoj sestri i zetu da ga unosu u hodnik.Nije mogao dalje, nekako su ga spustili na koljena i držali ga dok sam mu učila dovu.Vidjela sam šta je, i nakon petnaest minuta učenja počela sam ga posipati učenom vodom.Nakon četrdeset minuta samo se stresao i pogledao u mene.Pitao je gdje je, ponovo je bio normalan, oči su mu se potpuno vratile.Počeo je da me ljubi u ruku, a taksista se samo čudio" opisuje Mujesira, dodajući da, kada stupi u bliske kontakte sa spiritualnim sferama, osjeća da kroz nju prolazi nešto kao struja.

"Mogu pomoći čovjeku koji je uznemiren, nervozan, osjeća jake bolove i glavobolje.Liječim sterilitet, hemoroide i salijevam stravu, što stopostotno liječi bolesti koje uzrokuje cna magija.Uspješno skidam sihire, uroke, sastavljam rastavljene, smirujem posvađane i ne dam da se ruše ljubavna i bračna gnijezda", itiče bijeljinsko-tuzlanska iscjeliteljka, koja, kakako kaže, ne pomaže samo ljudima - obraćaju joj se i zbog bolesne stoke i voćnjaka koji su prestali da rađaju.

 

Bijela kuga najveća je opasnost 21. vijeka a njen uzrok je, pouzdano znam, crna magija.Liječim je uz pomoć svete knjige i čajeva u koje ubacujem posebne sastojke.Mnogim parovima sam pomogla da izrode djecu.Koristim Istiharet dovu, u narodu poznatu kao istihara, koja mi pomaže da vidim da li je neko kaznu dobio od Boga ili je to nedjelo ljudi.Istihara se može klanjati samo za jednu osobu, i to uoči petka i ponedjeljka.

14.11.2007.

Bošnjački sanovnik

AKO SANJAŠ...

 

Avion – dobit ćeš neke pošte.

Autobus – dobit ćeš novac ili pismo.

Bijela boja – znak pisma, nekih papira. Biti u snu obučen u bijelu odjeću znak je bolesti.

Bijeli veš – smrt

Bijeli luk – muka, ljutnja.

Crno boja ili odjeća – žalost, kukanje.

Cvijeće -  sve ti se rascvjetava i ide na bolje. Cvijeće saditi, zalijevati ili kititi se njime u snu znači radost i veselje.

Cigane je lijepo sanjati, oni donose sreću.

Crvena boja ili odjeća – ljubav, veselje, sreća.

Vuk - udari li ti vuk u snu na stoku – neprijatelji će ti pokvariti neki posao.

Bistra voda – ožalostit ćeš se.

Orahe ko sanja – imat će u kući puno galame. Orahe kupiti – primit ćeš neki novac.

Ovce sanjati ili goniti ih u snu imat ćeš uspjeha u nekoj trgovini.

Ako nekog sanjaš pa bi želio da i on tebe u istom stanju usnije čim se probudiš, prije nego što progledaš, metni glavu gdje su noge a noge gdje ti je glava pa će te onaj u isti mah sanjati.

Oranje- putovanje, zaorana njiva – smrt u okolini.

Stoku sanjati (blago – nešto drago) veselje, novci.

Sjeme – u snu uvijek najavljuje neku povoljnost, izuzev lukovog sjemena.

Svađati se u snu – dobitak

Sitnu djecu sniti – svađa.

Smrt – sanjaš li smrt žive osobe znači da joj se podužio život.

Sijeno -  nešto će ti sinuti, dogoditi se iznenada, što će te razveseliti.

Novac usniti – svađa, neprijatnosti. Ako ga u snu držiš u ruci – novčani dobitak.

Svinja – loše ju je sanjati.

Uši, Vaške – novčani dobitak.

Pjevati na javi plakati, u snu plakati na javi ćeš se nečem obradovati.

Puška ili pištolj u snu da puca – glas. Puca li neko u tebe – glas će te «pogoditi».

Pucati – ako u snu metak udari od žicu: loš ćeš glas čuti, udari li ili odluta u šumu: povoljne vijesti očekuj.

Pčele i košnice sanjati - znači da ćeš imati napredka u životu. Gone li te pčele u snu – imat ćeš posla sa neprijateljima.

Pas – sanjati ga imaš dobre prijatelje ili vjernost od muža ili žene. Više pasa – nešto se krije od tebe. Ujede li te pas neko će ti naškoditi. Međutim, sanjati psa koji te se plaši ili te ne napada znak je pobjede nekog neprijatelja ili suparnika.

Potok ili rijeka – ako je voda u snu bistra i teče prema tebi: nadaj se nekom ili nečem dobrom.

Riba – briga ili bolest

Radio – ako svira: veselit ćeš se.

Rupu kopati u snu predviđa nečiju smrt.

Izmet – svađa, dječiji izmet – novci.

Jaje ili više njih – jad, kukanje.

Kuću rušiti- smrt. U snu zidati kuću, posebno onu malu, sirotinjsku znak je da će ti umrijeti bliska osoba.

Krv-radost.

Kokoška – kukanje. Kvočka sa pilićima u snu – ogovaraju te. Sanjati bijele piliće zimi znači snijeg a ljeti da će padati tuča ili grad.

Kahva – kaher, ako je pijete sa drugima – nepotrebne brige.

Krompir – odžake sanjati znači nečiji mezar ili smrt. Kopati krompir iz zemlje: biće ti nešto naopako.

Kruh sanjati – težak ćeš posao imati

Kukuruze sniti – suze, plakanje. Komušu nije dobro sanjati.

Kopači – loš san: bit ćeš bolestan.

Kestene u snu kupiti sa zemlje – žalostit ćeš se.

Krava – ukoliko je debela loš san. Mršave krave znače novac. Ako je crvena ili šarena krava – nadaj se bogastvu i sreći.

Konj – ako sanjaš bijelog konja to je melek Azrail, nečija smrt. Ukoliko neki konj na tebe nasrće u snu - straha je oživjela u tebi te si moraš saliti strahu.

Kruške – ako sanjaš da zrele kruške padaju sa stabla na zemlju:suze.

Lisica – ili više njih: čuvaj se dobro lažnih prijatelja, naškodiće ti.

Letjeti u snu – rasteš i napreduješ.

Roditi u snu sina – nešto će vam sinuti, obradovati vas, kćer roditi – pare, nekome bolest.

Ražovu slamu sniti – vrlo dobar san, nečem ćeš se jako obradovati.

Golog sniti – problemi na vratima.

Gola zemlja, bez trave – nečija smrt.

Golub – golubove u snu hraniti: učinit ćeš veliki sevap.

Hodža – nečija smrt.

Jabuke – jad, izuzev ako nije crvena.

Meso – medekanje tojest kukat ćeš zbog štete.

Teoci u snu - novci na javi.

Krst sanjati ili osobu druge vjere – nešto ste zgriješili.

Milicija – nešto milo na pomolu.

Miš ili viš njih – čuvaj se krađe.

Mlijeko – sređivat ćeš neke papire ili dokumente.

Magarac – pasti sa njega, nadaj se smrti.

Mrtvac ili mejit – promjenit će se vrijeme: opremljen mejit – padat će kiša. Mrtvacu kojeg usniš moraš nešto proučiti (Fatihu).

Voda – ako je bistra: snaga, ozdravljenje.Utapati se u bistroj vodi: novčani dobitak. Mutna voda:suze.

Vatra – muka, bolest. Ukoliko sanjaš požar neke kuće, šume, grada ili sela znak je da će se u tom mjestu pojaviti neka velika bolest ili zaraza.

Selidbu ili žensko ne valja sanjati – neke neugodnosti ili bolest

Šareno sniti, poput šarene marame – velika radost.

Šljive – ako u snu bereš šljive: plakat ćeš. Usniti crne šljive: sreća i radost.

Šećer – predstoji lijep događaj.

Zvonjava, udarci, odjeci – vijesti.

Zlato ili nešto od zlata – bolest.

Zub izvaditi a da vas boli – smrt u rodbini.

Zub izvaditi a da vas ne boli – daljnja smrt

Zmaj – neko ćeš zlo imati.

Zmija – veliki hasum ili neprijatelji. Sanjati je zimi: veliki snijeg ili studen.  Prva osoba koju sretneš to jutra napolju, tvoj je neprijatelj

Žito – pšenica niti zrela niti zelena nije dobar san izuzev ako je poževena, u snopu. Ako talasa – novac je na pomolu..

14.11.2007.

La Divination par les haricots - falanje u grah

 

La Divination par les haricots est largement répandue dans les Bosnie.  Une des raisons principales est la disponibilité de l'équipement nécessaire, c'est à dire les haricots.

Tout ce dont vous avez besoin pour une divination sont des fèves de 42 grains de haricots d'un vesce facilement disponibles.

Cette méthode de prédiction est particulièrement populaire en Turquie et en Bosnie-Herzégovine, elle est considérée comme l'une des méthodes les plus précises de la divination.

Ceux qui l'utilisent croient que les haricots peuvent refléter l'état actuel des forces universelles et donner le conseil à la personne cherchant de l'aide.

 

La Divination par les haricots (ou falanje u grah) est réalisée à l'aide de 42 grains de haricots. Pour pratiquer cette divination on a besoin de 42 grains, tous les grains sont mélangés, mais on en jette 41 seulement. Avant de les jeter on prend les grains dans le bras droit, et pendant  ce processus on doit réfléchir intensivement sur le désir ou sur le problème.  Ensuite, on met les haricots sur la table ou le plancher et on divise en trois piles rangées en colonnes  ou  falovi. On utilise le plus souvent pour la divination les haricots blancs, et il est souhaitable que la base soit rouge.

 

Méthode:

 

La grille de „falovi“ (nombres) se lit de droite à gauche, soit comme suit  :

 

 

                                                1 2 3

                                                4 5 6

                                                7 8 9

 

 

         1 glava  (tête)   -  2 jastuk (oreiller)  -  3 glava (tête)

         4 ruke (mains)   -  5 kuća (maison)   -   6 ruke (mains)

         7 noge (jambe)    -   8 prag (seuil)      -  9 noge (jambe)

 

 

 

                1                                           2                               3

                4                                           5                               6

                7                                           8                               9

        présente  femme         présente maison         présente mâle

 

 

On jette les haricots 3 fois – pour le passé, pour le présent, et pour l'avenir.

Le premier présente généralement l'enfance, le deuxième l'état actuel et le troisième ce qui se  produira.

Les symboles qui se produisent en jetant les haricots peuvent être lues selon le sexe et le statut de la personne faisant la divination. Ainsi, le même symbole peut signifier une grossesse ou le mariage, selon s'il s'agit d'une fille ou d'un garçon.

13.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

OLOVO SVE KAŽE

 

Ukoliko je nekom napravljen sihir, Fatima Avdić prouči molitve i već za nekoliko dana osoba koja je to učinila pojavi se na vratima nesretnog čovjeka.


Iscjeliteljka poznata je u cijeloj tuzlanskoj regiji po velikim uspjesima koje postiže u salivanju strave. Njeno ime izgovara se sa velikim poštovanjem u mnogim kućama u koje je unela mir i radost, razrješivši ukućane brojnih problema.
"Salivanje strahe naučila sam još u ranoj mladosti od nane. Kao mala, vrzmala sam se oko nje da vidim u šta će se olovo oblikovati i šta to cvrči u hladnoj vodi. Samostalno radim već sedamnaest godina i do sada nisam imala nijednu primjedbu na rad, dobijala sam samo pohvale. Osim toga, pomoću časnog 'Kurana' skidam sihire i uroke, i to učeći za to namenjene dove. Isto tako, ispisujem zaštitne amajlije i zapise protiv zla jer se uz salivanje strave oboljelom mora skinuti i nabačena magija. Možda se čini nevjerovatnim, ali ako vam je napravljen sihir, urok ili, kako to danas zovu, crna magija, tokom mog učenja to će se otkloniti, zapaliću djelo onoga ko vam je to učinio i ta osoba pojaviće se na vašim vratima", kaže Fatima.
Iscjeliteljka napominje da ova metoda već pada u zaborav jer je nekad svaki zaseok, svaka mahala ili red kuća imao po jednu ženu koja je salivala stravu. Nažalost, danas onih koji su zaista sposobni to da čine ima malo, pa se pojavljuju prevaranti koji žele samo da ostvare korist, ne razmišljajući o tome da znaju da će zato odgovarati kod dragog Alaha.
Fatima kaže da prije početka salivanja strahe, osoba kojoj će se to čini mora da bude čista i sjedinjena sa vjerom - veoma je teško raditi sa prljavim ljudima i nevjernicima.
"I ja moram da se pripremim. Moram uzeti abdest i klanjati namaz. Potom uzimam komad olova kojim triput kružim oko glave oboljelog, a potom mu ga tri puta stavljam na tijelo, počevši od glave do koljena. Za to vrijeme učim posebne dove iz časnog 'Kurana'. U peći mora da bude jak žar da bi se otopilo olovo koje stavljam u posebnu kašiku. Istopljeno olovo tri puta izlivam u posude sa hladnom vodom iznad glave, prsa i koljena oboljelog koji je za to vrijeme pokriven crvenim pokrivačem. Vrelo olovo u vodi 'puca' stvarajući razne oblike koji pokazuju od čega osoba pati, koliko je u njoj straha i njeno opšte zdravstveno stanje, pa i to da li je pod sihirima ili nije. Ukoliko olovo puca tri puta nad glavom oboljelog i u potpunosti se raspe, nema više nastavka do sutradan, a to znači da oboljelom treba duže istjerivati strah i pogan", objašnjava naša sagovornica dodajući da ova metoda, osim u oslobađanju od strahova, pomaže i u slučaju čudnog ponašanja, nemirnih snova, pihosomatskih bolesti i savjetuje da bi svaki čovjek ovoj proceduri trebalo da se podvrgne četiri puta godišnje.
"Olovo je najbolji dijagnostičar i uvijek tačno pokaže u čemu je problem. Ni sama ne znam koliko sam strava do danas salila. Bilo je mnogo i onih iz inostranstva koji su došli kod mene da bi pomogli svojoj duši", ističe tuzlanska iscjeliteljka.
Fatima može da pomogne i u pronalaženju ukradenih kola, novca, zlata, ali i nestalih osoba. Tom prilikom ona tim osobama klanja "istiharet-dovu".
"Ova dova uči se jednom i to uvijek uoči petka, a odgovor dobijam u snu i moram ga vjerno prenijeti onome ko je to tražio od mene. Bilo je mnogo takvih zahtjeva od momaka i djevojaka razočaranih u ljubav, fudbalera koje interesuje angažman u inostranstvu, ljekara i političara. Nikad ne otkrivam imena i svima garantujem diskreciju", kaže iscjeliteljka na kraju razgovora.


13.11.2007.

Najpoznatije bosanske stravarke

arod je na ovim prostorima oduvijek znao: ako ćeš kakav lijek, tablete, sirup, injekciju i dijagnozu na latinskom - ideš doktoru; ako ćeš lijeka za sve ono što doktori ne liječe, onda ti je ići jal' hodži, jal' kakvoj buli ili nani iz komšiluka.

"Bila ti je neka žena. I htio je vo da je ubije, a nije. I ondar ti je ona pala u komu i od tada uvijek pomalo spava, pomalo pada u komu. Gdje god je zadesi, pane. Ništa ne zna. Evo, ima 79 strava da sam joj do sada salila i sad joj je to prestalo, haman eto po jednom je u hefti snađe. Dok još koji put salije, prestat će joj skroz. Samo strava. Ništa doktori ne znaju. Gledaju - sve ispravno, sve fino, a čovjek ne mere da živi. Strava oživi sve živo. Udari i u noge, i u ruke, i u glavu, i u sve. Tri strave saliješ - isto ko da rukom odneseš. Otkako je svijeta i vijeka izliva se strava."

Ovako priča nana Emina Hadžihasanović dok priprema kalajisanu posudu - ćasu, sipa vodu i sakuplja olovo, koje joj, kaže, donese narod "od onih voda što se prave one cijevi šuplje". Olovo se prvo istopi u kofi i dobiju se pločice veličine žvakaće gume. Za salijevanje jedne strave potrebne su tri do četiri ovakve pločice.

"Ja sanjala da ću umrijet. A ova mi se kuća k'o obrela negdje na velikom brdu. I sad ja tražim nekoga da mi prouči Jasin, i nikoga ne nađoh. I onda turim pored ove sećije deku i legnem da mrem. Počnem učiti Jasin i tri mubina Jasina proučim, i umrem. Kad sam se izjutra probudila, znam šta sam sanjala i šta je bilo, i onda odem jednom hodži na Vratnik i kažem mu taj san. On kaže: 'To je dobro za tebe što si sanjala ako ćeš salijevati stravu.' Nisam nikad, rekoh, ali, eto, mogu početi. Odatle dođem ovdje, kad, gore ima jedna žena - sve od doktora do doktora. Ufatilo je, ne može da makne. Kaže: 'Ja te noćas sanjala da mi salijevaš stravu.' Ja se nasmijah i reče': nisam, bogami, nikome. E, kaže, meni ćeš je sad salit. E, reko', kad je tako, hoću. A ona uz stepenice moje na koljenima iziđe. Ne može da previje nogu. E, tu ja uzmem kašiku i počnem da salijevam stravu. Kad sam joj salila treću stravu, ona se ovako nešta ušinu, diže se na noge i počne hodati. Živjela je iza toga tri-četiri godine i umrla. A ja otad salijevam stravu."


 

Prije samog procesa salijevanja nana Emina uzme abdest, a zatim uči Jasin i to ono što je sanjala. Tako joj je rekao hodža koji joj je tumačio san. Zatim se uče "kuleuzeta" za zagasu, koja je, kaže Emina, sastavni dio strave. Olovo se onda stavi na čelo, pa se njime okruži oko glave i tako tri puta. Isti proces uradi se i oko ruku, koje se stave preklopljene na prsa, i na noge. Strava se salijeva na glavu, na srce i na noge, a krajnji cilj je da olovo ne bude rasuto, već iz jednog dijela, oblo. Obluci se nazivaju srcad.

"Od ovoga Kur'ana i olova i vode da te Allah sakloni i sačuva od svakakva belaja i bolesti. Amin. Šejtana i šejtanskog šera, ženskog šera, dušmanskog šera. Amin. Tebe i mene da Allah sačuva. Da Allah sačuva svu vjeru Muhammedovu s.a.v.s. od svih dušmana, a da nam proširi islam u srcima i u čitavom svijetu. A tim dušmanima da skrati silu da him ne da da nas biju."

Nakon ove dove pacijent se pokrije crvenom krpom po glavi, stavi ruke na leđa, da se ne oprži, ćasa se stavi na glavu i u nju se izlije istopljeno olovo.

Pod kamenom Emina i Salko žive od njegove penzije ("Sto petn'est hiljada, sto sedamn'est ima, ali dvije marke odbije za nešto."), jer se liječenje stravom ne naplaćuje. "Nema para niko, slabo. Ne mora ni plaćat. Meni se čini, hiljada sam hin salila, a nisam naplatila. Iako daju po marku-dvije, tri, četiri..." Rijetko se na jednoj stravi sve završi. Nekada je potrebno i po 70 salijevanja da bi se ukazalo srce.

"Ja sam lila čovjeku, fatali ga četnici, zatvarali i svašta mu radili, a i u zgradi mu eksplodirala velika granata. Bio taman da mre. Više nije mogao maći. Nije smio nikud sam što nije dijete sa sobom vodio. Nije smio u WC otići da ga dijete ne bi odvelo. A mesar bio dobro sposoban, kršan. I doktorima išao, išao, a nema ništa - sve dobro, a tetura. Ja sam mu sedamdeset i sedam strava salila i onda je došao do zdravlja. Eno ga sad opet radi na Ilidži u mesari."

Nakon svega, iscijepaju se tri letvice, zapale na vatri, a zatim ubace u vodu sa olovom. Ovaj proces zove se zagasa. Dok pacijent miriše dim, nana uči "Al-Ihlas, Al-Falaq i An-Nas". Zatim se voda iz posude stavi u kašiku, pacijent malo pihne, a onim što ostane opkruži se oko glave pa se prospe iza leđa. Isto se uradi i za srce i za noge.

Vodom se zatim umije, potaru prsa i leđa, ruke i noge, a ostatak vode se popije uz kocku šećera. Nakon svega, onaj kome se salijeva strava ustane i pogleda u brdo, a onda je k'o nov. Emina još baci kašiku kojom je davala vode, pa ako kašika padne prema dolje, onda se strava mora opet odmah saliti. Strava se može salijevati i na tuđe haljine, na bluze, "al samo da su dugi rukav". U tom slučaju, voda se nosi onome kome se salijeva, da je popije i da se njome umiva.

"Mora se uzeti abdest, pa učiti Kur'an, pa da bide kako treba. Ova žena koja je meni salijevala stravu, ništa. Ni abdesta, prouči nešto malo i hajde. Ali tu nema fajde. Mora se učiti Kur'an. Allah produljuje život ko klanja ispravno pa mu ne prođe niti jedan vakat, nego uvijek klanja kad treba, na vrijeme. Evo, ja dosta imadem, pa vidiš kakva sam. A znaš što je? Što klanjam, pa učim Kur'an, pa sve Allah produljuje život. Mogu da živim sto godina ako Allah dadne. Nema, sine, nego uzmi Kur'an. Ima da se prouči na srpskom, na turskom, ako nisi naučen, pa da dođeš sebi."

Emina nema djece. Kaže da je jednom zanijela, pa pobacila, ali je zakopala pod kamen. A kažu, ko pod kamen zakopa, nema više djece nikad. "Ma, nije ona znala", kaže Salko i dodaje: "Podaj im koju trešnju."

13.11.2007.

Ciganska magija

 

 U narodu vlada mišljenje da je ciganska magija jedna od najopasniji pošto Romi poput Haićana svoju magiju smatraju religijom i žive je.Toliko je socijalizirana s njima da je postala njihov način života.

 

 Fatima Jovanović iz Kragujevca ima dugogodišnje iskustvo u skidanju magije i bajanju, oštar um, mudrost i lijepu riječ za sve ljude.Ponekad je psiholog koji klijenta vraća kući osnaženog duha, dešava se i da bolesne ljude šalje ljekaru ali za većinu je osoba koja sa dlana "čita" prošlost i sadašnjost, a magiju koristi da rasvjetli budućnost.

-"Moja baka je bila od Cigana čergara, imala je devet sinova i tri kćerke, ali je za nasljednika proglasila mene.Rekla je da će me svemu naučiti do jedanaeste godine i stavila mi je žar na dlan.Nisam ništa osjetila, nije me ni opeklo.

-Smiješ da pomažeš, ali isključivo djeci, i to do 33.godine.Onda bi trebalo da se desi čudo poslije kojeg ćeš moći da pomažeš svima, kazala mi je tada moja baka.

Posebno mi je naglasila još nešto: da je ciganska, čergarska magija najopasnija na svijetu, da se teško skida i da moram da vodim računa o tome da i meni ne naudi.Objasnila mi je da su Romi pod uticajem različitih religija - katoličke, islamske, pravoslavne i mnogih drugih, i da su iz svake od njih pokupili razna ezoterijska učenja, priča Fatima.

 

ČUDO SE DESILO

 

  Baš kao što je njena baka predskazala, Fati se u 33. godini dogodilo veliko čudo.Dobila je infekciju očnog živca koja se iskomplikovala, a poslije mjesec dana pala je u komu.Nakon tri mjeseca, ljekari su rekli njenom mužu da sprema sahranu, ali ona se čudom probudila i počela da hoda.

-"Prešla sam preko mosta na Lepenici.Slijedećeg čega se sjećam jeste da sam osjetila da sam lagana kao pero, kao da me je neki vjetar otpuhao na drugu stranu mosta.Onesvjestila sam se.Otvorila sam oči u bolnici.Ljekar je bio zgranut jer problema sa očnim nervom više nije bilo?! Sve je čudom nestalo!.

 

 Nakon toga, Fata je počela da pomaže svim ljudima.Mirila je zavađene familije, zahvaljujući njoj mnoge nerotkinje su zatrudnjele, neudate se udale, oni bez sna počinjali su da spavaju a bolesni su napuštali postelju.Fata svoje seanse započinje otvaranjem karata ili gledanjem u šolju, postavljajući tako «dijagnozu».Ono što traži jesu uzroci problema.Prvo razgraniči da li je čovjeku potreban samo razgovor, da mu neko osnaži volju za životom ili...

«Dešava se da kažem:Brate, ovdje nema nikakve magije, samo mnogo ljudske slabosti.Shvati, ti si odgovoran za sebe, uzmi život u svoje ruke.Ne umšljaj magiju, ne truj se zlim mislima.

 

 O svom radu ima mnogo toga reći: «U nekim slučajevima bolesti liječim najprije prečišćavanjem duha, koji onda vodi tijelo ka ozdravljenju.Bajem nad peškirom i vinom.To vino osoba treba da pije uveče, po tri gutljaja.Ujutro treba da se umije i da se obriše obajanim peškirom.Ponekad je to sve što treba da se učini»

Ona kaže da je jedini uslov da njeno bajanje bude djelotvorno – vjera, bez koje nijedan savjet i nijedna molitva ne vrijede.

Romske čini i vradžbine

Da bi se neko zainteresirao za tebe potreban je otisak stopala te osobe pronaći na zemlji.Sa tog mjesta uzme se zemlja, odnese do najbliže vrbe i pošto se iskopa rupa u zemlji pored njenog stabla stavi se otisak stopala u tu rupu.Potom se zatrpa sa onom zemljom koja je iskopana od kopanja.Dok se zatrpava baje se "Neka na zemlji bude mnogo zemlje, ovim objavljujem svoju ljubav jer je on-ona cvijet a ja sam stabljika, on-ona pijetao a ja kokoška, rasti, rasti vrbo nemoj plakati za ovakve kao što sam ja".

Vezanje ljubavnog čvora - uzme se crvena svilenkasta traka dužine njegova penisa u erekciji.Stavi se traka ispod jastuka tako da se nalazi tamo dok se vodi ljubav.Potom žena dok on spava izvadi traku i na njoj zaveže sedam čvorova.Sve dok je traka na sigurnom mjestu - ljubavnik je vjeran.

Tacno u podne uoči Jurjeva djevojka mora sa nepoznatog groba da donese parče kosti od sahranjenog.Uvečer treba tu kost da stavi pred ogledalo i da glasno kaže "Kao što je ova kost mrtva tako i ti n.n da uvijek mreš za mnom".Ovo se ponovi tri puta a onda se zavije i na samo Jurjevo ponovo odnese na onaj grob odakle je i uzeta i zakopa.

Da bi dvoje mladenaca bilo "zaključano" uzelo bi se malo pepela od svijeće koja je gorjela na njihovom vjenčanju pa se zavezalo u maramu te ćusnulo u neko ćoše i sreći bi bio kraj.

Za izazivanje ljubavnih osjećaja-
Uzberite tri tamno-crvene ruže i nosite ih tri dana uz tijelo, zatim, ih prelijte sa malo crvenog vina koje ćete ponuditi voljenoj osobi da popije.

U lješniku izbušite tri rupice i nosite ih tri dana uz tijelo a zatim sameljite i u nekom piću ponudite voljenoj osobi da popije.

Sanjati Rome je dobro, to su sveci.

Tvrdi se da Romi svoju već nadaleko poznatu lijepu kosu duguju magiji.Oni se uvijek šišaju samo kada je Mlad mjesec jer po njihovom vjerovanju pun Mjesec podstiče opadanje kose.Češljaju se samo na mjesečini.

12.11.2007.

Ciganska magija

Pored arapske i vudu magije i ona ciganska spada u najače magije na svijetu.Od davnina Romkinje su poznate kao neprevaziđene bajalice, vračare i proročice.Vesna Beenaerts ima 47 godina a u karte gleda, kako kaže, od kada zna za sebe.Milenu je upoznala kad joj je bilo najteže.

  

"Njenom mužu "vezala" sam ruke da je više ne tuče i usta da je ne grdi i da ne pije.To je posao koji se obavlja 41 dan, dok ja bajem svakodnevno.Došla mi je baš kada sam se, prije dvije godine, vratila u Srbiju, nakon 15 godina boravka u Švicarskoj.Mileni sam na početku rekla ono što kažem svima - da ni slučajno ne laže kada je nešto pitam.Bacila sam karte tri puta, za prošlost, sadašnjost i budućnost.Tako odmah saznam ko mi je u kući.Kad me čovjek prvi put slaže, karte se dalje ne otvaraju i ja završim svaki razgovor", priča Vesna.

Ona kaže da joj uglavnom dolaze žene koje imaju muža alkoholičara ili siledžiju, one koje suprug vara, djevojke koje žele da osvoje mladića ili da provjere da li ih je momak ostavio zbog dejstva magije..

"Žena treba da mi donese odjevni predmet svog muškarca ili njegovu sliku.Bacim karte i vidim s kim imam posla.Ako momak nije "priljepljiv" i teško ga je privoljeti da se vrati svojoj ženi ili djevojci, nastupam drugačije! Nakon bajanja dam djevojci šta je potrebno i objasnim šta i kako treba da radi.Kada ona ode, odnesem svijeću koju mi je donijela, vino i ulje u crkvu, da ih svećenik osvešta.Najčešće, već slijedeći put kada me posjeti, sve bude sređeno.Ja uvijek uspijevam", tvrdi Vesna.Ciganske basme

Ona kaže da može da prepozna one koji su obilazili lažne vidovnjake koji učine više štete nego koristi, kao i one sa zaštitama hodža i njima ne gata.Ne usuđuje se ni da radi sa živama.Ukoliko je potrebno Vesna obilazi kuće onih koji joj se obrate, da bi tamo, na licu mjesta, uspostavila narušenu harmoniju.

"Najčešće, ipak, bajem u svojoj kući.Klijent treba samo da sjedi i ćuti dok ja govorim basme na romskom nad šporetom.Najbolje radim na praznike, iako rjetko ko to praktikuje".

Ova gatara kćerka je najpoznatije žene u Kragujevcu koja gleda u grah, vidovite Mile, i unuka još poznatije baba Perke.

"Moja je baka u gledanju u pasulj bila neprikosnovena.Naučila je svemu tome i moju majku Milu koja i danas "gleda", ali je sada, nakon šloga, često umorna. loše čuje i nervozna je, pa joj glavnom dolaze samo stare mušterije.Ja sam učila od majke, ali sam od početka bila sklonija gledanju u karte nego u pasulj.Predviđanje mi je u genima ali je moj put, ipak, malo drugačiji" uz osmjeh objašnjava žena koja je potekla od najpoznatijih romskih gatara.

 

NEKOLIKO CIGANSKI VJEROVANJA O ŽIVOTINJAMA

Lasica - kad dune čovjeku u usta, on može da umre.Kada je vidimo ili kad o njoj govorimo, kažemo:Ljubim je, pojedem joj krv".
Da ne bi djetetu noću pljunula u usta pa da ne bi umrlo, mi kad je vidimo ili o njoj govorimo, kažemo: "Čumidav la! Xav lake čučora! ili na našem: "Ljubim je, pojedem joj sisice".

Lisica - kad laje oko čerge, neko će umrijeti.Onda je tjeramo riječimo: "Bježi u šumu, u goru, pa laj!".

Žabe - kad kreketanjem po noći ometaju san, stavi oko bare gdje su žabe glavnje (žeravice) koje se sjaje pa će umuknuti.

Sulumanka-sulumankica - to je slamna ptica, grobljanska ptica.Bog ju je ostavio mrtvima.Repićem maše a glavom trese.Krila su joj žuta i šarena sa zelenim.Pojavljuje se na naš glavni praznik, Đurđevdan, a ponekad se ljeti može vidjeti na slami.

Zelembać - od zelembaća nema lijeka, od zmije ima.

Roda - nju je grehota ubiti.Ona je hadžija, hadži-roda.

Slijepi miš - ako hoćeš da ko oslijepi, stavi mu slijepog miša u čorbu.Isto biva i kada se baci njegova dlaka u jelo.Ciganka uzme krilo slijepog miša, probuši ga, zamota ga crvenim koncem i govori nešto.Koga ugleda kroz to krilo, poludit će za njom.

Paparuga (leptir) -kad prvi put ugledaju leptira u proljeće, djeca viču: "Paparuga, ruga, neka glava tebe boli, a ne mene".Tako ih glava neće boljeti.........

 

 

11.11.2007.

BEZ SREĆE NEMA NI ŽIVOTA



U Bosni se kaže da svako dijete ima svoju nafaku tojest sreću i kolika je ona toliki je i ljudski život.Onog dana kada se sreća potroši završava i čovjekov život jer bez nafake nema ni života.Upravo zato čovjek koji je nesretan, nema ni u čemu sreću a i dalje je živ, žrtva je nekih drugih uticaja koji dolaze iz onostrane, više sfere.Tu može biti samo riječ o proklestvu ili crnoj magiji, s tim da je prvo neizlječivo, pošto je riječ o Božijoj pravdi, dok se crnomagijaske čini mogu otkloniti i time odblokirati ljudska sreća.
Takvi sihiri u Bosni prave se na razne načine ali među poznatijim su oni rađeni na praznim konzervama, na sitnom novcu ili katancu.Zapravo, može se konstatovati da je svako vračanje u magiji usmjereno ka narušavanju sudbinskog toka sreće kako bi se njegovom blokadom brže i lakše djelovalo na pojedinca.
I druga djelovanja poput uroka mogu bitno štetiti uspjehu pojedinca jer ljudska zloba ne poznaje granice stoga je uvijek preporučivano, ne bez razloga, nošenje zaštita i hamajlija.Prvenstveno tu se misli na tisovinu u narodu počašćenu nazivom "sretno drvo".
Po starom bošnjačkom običaju ona se ušiva u crvenu tkaninu i stalno nosi uza se.Neke žene, posebno one u Cazinskoj krajini, uz tisovinu u crvenu tkaninu dodaju malo soli i šećera "kako niko ne bi mogao ni "soliti" ni "šećeriti" tojest praviti nikakve sihire i zlo.
"Podijeli sadaku (milostinju) produži nafaku" stara je krajiška izreka koja aludira na to da dobro djelo uvijek stimulira sreću da jače djeluje u životu pozitivne osobe.Nerjetko se čuje od strane faladžija prilikom gatanja kako je nekog baš milostinja spasila od pogibelji ili nagaže na sihire.Zato je upravo milostinja siromašnima i nemoćnima najbolja praksa prizivanje sreće čija je moć da djeluje na svaki aspekt zivota, samim time što su jedno od drugog neodvojivi.
Sreća u svemu, posebno u ljubavi naročito je bitna u zivotu svakog čovjeka jer samo sretno zaljubljena osoba može normalno funkcionirati i stvarati te zato ne čudi veliki broj vjerovanja vezanih uz sam početak zivota novorođenčeta.U sjeverozapadnoj Bosni i danas se prati pravilo da se po iznošenju bebe iz porodilišta na putu kući prvo svrati nekom rođaku ili jako dobrom prijatelju koji živi na brdu ili brežuljku "da bi bebi sve išlo uz brdo!".Dijete se obavezno daruje kokošijim jajetom, simbolom plodnosti i sreće, te novcem.
U narodu se sreća dijeli na "otvorenu" i "zatvorenu".Osobe kojima sve u životu ide normalnim tokom spadaju u kategoriju onih kojima je sreća otvorena.Međutim, ljudi čiji su životi teški i mukotrpni, praćeni stalnim pehovima i razočarenjima kategorišu se osobama zatvorene sreće.Posebno pogođene "zatvorenom" srećom smatraju se djevojke usidjelice ali i muškarci koji se ni u srednjoj dobi života još nisu oženili.Njima se vrača i baje kako bi se ta zla kob otjerala od njih.Neki su rituali namjenjeni upravo takvim osobama da ih sami naprave poput onog koji se dugo vremena prakticirao na području Sarajeva.U zoru romskog praznika Đurđevdana djevojka usidjelica bi uzjahala vratilo sa razboja i protrčala pored kuće najbližeg joj bećara da bi joj suđenik što prije došao.
Hodža osobi "zatvorene" sreće nalaže da mu dođe pred samu Mjesečevu mijenu i sa sobom donese nov katanac i kljuc.Hodža na katancu napiše mali zapis ili prouči određene molitve i dove za nafaku i napredak pa katanac zaključa.Nakon toga posavjetuje osobu za koju je radio skidanje sihira da ode tamo gdje je duboka voda i sa mosta preko desnog ramena baci otključan katanac u rijeku.U drugim prilikama osoba "zatvorene" sreće stane kraj rijeke i gledajući niz vodu otključa katanac i bacajući ga u nju govori: "Kao što se otvorio ovaj katanac tako neka se otvori i moja sreća od Boga veledalin a od mene amin".Poslije toga odlazi sa tog mjesta bez okretanja.

_________________
11.11.2007.

Sveto bosansko podzemlje 1

 

 Ljudska vrsta naseljavala je područje Balkana unazad milion godina, na toliku starost su procjenjeni ostaci čovjeka nađeni u pećinama Šandalj kod Pule u Hrvatskoj.Kroz svo to vrijeme naši preci su nosili u sebi osjećaj sigurnosti koju im je pružala pećina.Taj osjećaj postao je dio ljudskog gena.

 

 U Bosni i Hercegovini poznate su brojne pećine koje su imale obredni ili religijski značaj u različitim periodima historije ovi prostora.Najstarije svete pećine su Badanj, u kanjonu Bregave, kod Stoca i pećina Pod Lipom nedaleko od Kadina sela na Sokocu čiji kultni značaj posvjedočuju crteži na stijeni.Crteži se nalaze i na ulazu u pećinu Ledenjaču kod Miljevine, na stijeni pod Pismom kod Višegrada, u pećinama u kozlogradskim stijenama poviše sela Robovići kod Foče, u Djevojačkoj pećini kod Kladnja te na ulazu u pećinu Vjetrenicu.Može se reći da prisutnost tih crteža u pećinama izdvaja BiH u odnosu na druge zemlje jugozapadnog Balkana.Od deset nalazišta s pećinskim crtežima sedam je u Bosni a ostala tri nalaze se južnije, u Crnoj Gori i Albaniji.

 

 Već sama ta brojčana činjenica daje ovom prostoru izuzetan kulturno-historijski značaj.Crteži u bosanskohercegovačkim pećinama su situirani od mlađeg paleolita, negdje oko četrnaest hiljada godina p.n.e., do kasnog Srednjeg vijeka.To upućuje na višestrukost vjerskih predanja pri čemu je sadržaj crteža samo simboličan jezik izražavanja.Bez poznavanja tog jezika nemoguće je ukupnost uvida u sveto bosansko podzemlje.

11.11.2007.

Sveto bosansko podzemlje 2

 

 Mjesto koje naprosto buja dubokim značenjem za bosansku duhovnu historiju je prostor oko kraljevskog grada Bobovca u srednjoj Bosni.I ovdje je duhovna tradicija duga a što potvrđuju brojne nekropole stećaka.

 

 U stijenama iznad samostana u Kraljevoj Sutjesci nalazi se devetnaest pećina.To su manje pećine u koju su se mogla skloniti jedan ili dva čovjeka.Dosadašnja istraživanja pokazala su njihov obredni značaj.Ljuba pećina ima vještačku usječenu polukružnu klupu (stipadium) poznatu još iz vremena kada su kršćani molili sjedeći u krugu.Od te klupe vodi jedna usječena staza do dva odmorišta ili dva molitvištva.Za tu stazu što se morfologije pećine nema nikakve potrebe jer strane pećine nisu strme.Očigledno je da je i hod po toj stazi imao obrednu funkciju.Staza se na kraju završava pred jednom vrstom oltara, vještački probijenog prozora koji je veoma pravilno orijentiran prema istoku.Ko su bili ti ljudi koji su svoje molitve upućivali izlazećem Suncu?!.

 

Ime pećine Radonje asocira na RADOHNOG KRSTJANINA pisca Kulinove ploče nađene nedaleko odavde kod Visokog.Pećina Badanj je nekad bila mala, uska pukotina što se može vidjeti u njenom drugom dijelu.Ulazni dio je vještački proširen da bi se omogućio normalan boravak.Na zidovima se još i danas mogu vidjeti tragovi dlijeta s kojim je rađeno.Da li je to uradio neki franjevački isposnik nepoznato je.Današnji bosanski franjevci odbijaju postojanje isposničke tradicije ili tradicije osamljivanja kod njih mada je u narodu živa legenda po kojoj je jedan od najpoštovanijih bosanski duhovni otaca fra Anđelo Zvizdović sklonio se sa knjigama u jednu pećinu kod Kraljeve Sutjeske.

 

 Ta pećina se, kako veli Jozo Janić, i naziva Anđelovića peć.I francuski putopisac Deklarval bilježi: "Anđeo Zvizdović dobio je od Mehmeda Drugog čuveni ferman, što se danas čuva u Fojnici, a kojim je pobjednički sultan dozvolio katolicima održavanje njihovog kulta.Ovaj Anđeo Zvizdović, štovan u Bosni kao svetac, otišao je u jednu pećinu blizu Sutjeske gdje je, kako kažu, postavši pustinjakom umro u dubokoj starosti".

11.11.2007.

Sveto bosansko podzemlje 3

 

 Ispod Anđelovića pećine, u podnožju stijene, mogu se vidjeti tragovi zida znatne dužine.Da li su to ostaci neke građevine, možda centar neke monaške zajednice sa ćelijama rasutim u stijenama iznad Kraljeve Sutjeske.Dokaz za tu pretpostavku može se naći malo dalje putem prema srednjovjekovnom gradu Bobovcu, na mjestu zvanom Ljestvače.Tu se na udaljenosti jedva koji stotinjak metara, jedna od druge, pored rijeke Trstionice, nalaze Donja ili Velika Ljestvača i Gornja Ljestvača.Na ulazu u Donju Ljestvaču, uz rub stijene, vide se ostaci zida znatne debljine.Kako se u nju nekad ulazilo govori nam njen naziv - uz pomoć ljestava koje su bile pričvršćene na ulaz.Gornja Ljestvača su ustvari dvije manje pećine smještene jedna iznad druge ali visoko u stijeni tako da im je pristup nemoguć bez posebne opreme.Unutar pećine nalaze se dvije vještačke, usječene niše slične onima u grobnoj crkvi vojvode Hrvoja u Jajcu.Da li su te niše služile kao osarij za smještaj relikvija ili za knjiga ostalo je nepoznato.

 

  Još jedna ćelija u stijeni slična ovoj nalazi se nedaleko.Smještena je na sastavu Katinog potoka i Radonićke rijeke, negdje na četveromeđi današnjih općina Vareš, Visoko, Kakanj i Breza.Poznata je kao Crvena Stijena.Prilaz joj je ili iz sela Radonića ili iz sela Podvinci.I ovdje se kao kod Gornje Ljestvače na različitim visinama nalaze dvije manje pećine.Unutrašnjost je potpuno vještačka i pećina je u cjelosti djelo čovjeka.Dimenzije dva metra širine, tri metra dužine i oko dva metra visine omogućavale su boravak samo jednom čovjeku.Nikakvih udubljenja sličnim nišama nema u zidovima, jedino pri samom ulazu jedna vrsta oltara ili mihraba.Na drugoj strani ulaza probijena je rupa koja je služila za vezivanje drvenih ljestava.

 

 Po cjelokupnom izgledu to je tipična isposnička ćelija, međutim, ono što je interesantno i što ovom mjestu daje izuzetan značaj jeste narodno predanje koje je zabilježio etnograf Milenko Filipović u svom djelu "Visočka nahija".On navodi da su u Radonjičkoj rijeci, u Crvenoj Stijeni, živjela dva Arapina.Neko ih je ubio a oni su noseći glave pod rukom išli niz Katin potok gdje se još može vidjeti kamenje crveno od njihove krvi.Jedan je pao na mjestu gdje se sad nalazi Arapovo turbe ili Arapov greb a drugi jedan kilometar nizvodno u selu Podvinci gdje mu je i podignuto turbe.

 

 Prema tome, što se tiče Crvene Stijene može se sa jedne strane govoriti o tipičnim kršćanskim isposnicama i narodnoj predaji koja ih vezuje za Islamsku tradiciju.Sličnu tradiciju ili da tako kažemo kršćansku prošlost i Islamsku sadašnjost ima još jedna pećina smještena na oko pola kilometra uzvodno od Crvene Stijene.Šehovska tekija ili Šehovska pećina nalazi se na obroncima brda Radogost sjeverozapadno od sela Radonići u prilično zabačenom kraju.Kao dio cjeline treba spomenuti i Šehovu vodu koja se nalazi malo poviše pećine i Šehovo vrelo kraj Katinog potoka.

Po Muhamedu Hadžijahiću koji je istraživao ovo mjesto hram i greb bi pripadali Radohni Krstjanu koji je pisao poznatu Kulinovu ploču a čije se ime sačuvalo i u imenima sela Radonići i brda Radogost
11.11.2007.

STRAVENSKA BOGOMOLJA



Ako se dijete uplaši, pa u noći iza sna drekne ili ako se i u danu uplaši - dobio je stravu.Kada dijete dobije stravu valja mu stravu saliti i pri tome stravensku "bogomolju" proučiti.Stravu znadu saliti samo rijetke žene a salijeva se ovako :

 nena uzme puščano zrno koje je iz puške izletjelo pa onim vrhom dotakne dijete najprije po čelu, onda na tjemenu, na vrh glave, zatim na zatiljku, među plećima, iza toga na žličici i napokon na žili kucavici; najprije na desnoj nozi i lijevoj ruci a onda na desnoj nozi i lijevoj ruci.Kada je žena, koja zna stravu salijevati, dijete puščanim zrnom na svima tim mjestima dotaknula i stravensku bogomolju proučila, šalje ona stravu na devet mlina, devet polja, devet čobana, devet planina i devet crnih stijena, pa onda na more i morske dubine.Iza toga veli ona:

"Ni na moru mosta, ni na dlanu dlaka, ni na gavranu biljega ni na ditetu strave ni uroka".


Kada uzme tavu odnese je u kuhinju, metne nad vatrom i rastopi u njoj ono zrno.Kada se je zrno rastopilo, unese mati bolesno dijete u kuhinju ili mutvak, povali ga na leđa i pokrije kakvom crvenom krpom.Onda nena uzme sada tavu sa rastopljenim olovom i lijeva nad djetinjom glavom, žličicom i nad nogama olovnu rastopinu u posudu napunjenu svježom vodom, uzetu sa vrela, potoka ili bunara.U vodu ona je metnula već prije makazice, nož i kašiku.Kad rastopljeno olovo kapne u vodu, cvrkne i dobije lik onog od čega se je dijete uplašilo.Ako strava nije velika bude taj glas jak a ako je velika, a osobito ako je na djetetu dugo, bude slab.Ako strava nije velika ne treba više stravu salijevati.Ako je velika, treba djetetu jos tri puta stravu saliti a najbolje je to da se čini u tri pazarna dana, kada se je već svijet počeo razilaziti, da se strava po narodu raspe.

 
Kada je ona nena stravu salila, uzme najprije makazice i reže njima vodu u posudici u raskršće.To isto učini i s nožem i sa kašikom jer od toga strava bježi.Iza toga skine mati s djeteta onu crvenu krpu a nena baci u vodu tri živa ugljena.Iza toga umoči u onu vodu nokte desne ruke i umije njima dijete najprije po obrazima a onda po očima.Isto tako, opere mu žilu kucavicu; najprije na desnoj ruci i lijevoj nozi a onda na lijevoj ruci i desnoj nozi i napokon žličicu tako da nokte vuče od žličice prema trbuhu i nogama.Što je vode u posudici ostalo spremi mati na sigurno mjesto i daje je kroz tri jutra djetetu da je na gladno srce pije.Makazice, nož i kašiku metne ona nena na vrata da se strava ne povrati.


Kad je mati i trećeg jutra dala djetetu da ispije i ostatak one vode, uzme nena kakav novac pa ga vuče djetetu tri puta oko glave.Počinje na čelu, među očima, a onda ga vuče na desnu stranu dok ne dođe do onog mjesta na kojem je i počela.Iza toga uzme onaj novac, posudicu, olovo i ugljevlje i sve to baci na kakvo raskršće, kuda najviše svijet prolazi.Dok to ona radi neprestano uči stravensku bogomolju.Vrlo sam želio da saznam i zabilježim stravensku formulu ali ona mi je ona nena ne htjedne reći, koja mi je ovo kazivala, veleć da ne bi više mogla stravu salijevati.

 
Ista ova nena rekla mi je još i ovo :"Ako gdje na raskršću nađes kakav novac, ne uzimaj ga, lako može biti da je sihir ili da je ko njima stravu salijevao, pa možeš ograisati, pomahnitati.Isto tako ne uzimaj nikakve stvari ako je nađes na raskršću jer more biti da je sihir pa bi mogao oboljeti a bogme i umrijeti"..

10.11.2007.

Neka narodna vjerovanja o djeci

Kad se mala beba smije ukućani vjeruju da vidi meleka.

Da od djeteta odbije bolest mati svaki put kad čuje da ono kihne kaže "pis mace - zdrava djeca".

Ukoliko dijete nemirno ili loše spava majka potraži ostatke vune na kakvoj živici ostale od provlačenja ovaca pa mu je stavi pod jastuk.

Prvi nokti koji se bebi odsjeku nose se u džamiju i tajno ostave pod tepih kako bi dijete dobro učilo.

U narodu još i danas vjeruju da se djetetu tjeme potpuno zatvori tek kada ono progovori i prvi put uspije reći "jaje".

Kad se dijete rodi mati mu obavezno stavi ekser u bešiku kako mu džinovi ne bi mogli nauditi.

Visibabom ili drimovcem nene bajaju djeci da budu vesela.Kada bi je djeca koncem zime brala i donosila kući nena bi im obnoseći cvijet oko glave govorila: "Drimovac drima ti ne drimaš, drimovac nujan a ti veseo".

Kad dijete dobije krupu mati mu tri puta provuče mačji rep između usana i krupa će nestati.

Pošto su žene u prošlosti dosta vremena provodile radeći na njivi dešavalo se da neke nisu stizale na vrijeme podojiti dijete pa su znale "prepržiti" mlijeko.Kako dijetetu ne bi naškodile te da ga ne zaboli stomak dojile su ga preko mašica.

Ako dijete pati od noćnih mora mati uz njega stavlja pratljaču i govori: "Umjesto ovog djeteta, evo ti pratljača"

Da dijete što brže progovori neko od ukućana nosio bi ga u mlin i tu udarao malo čeketalom po ustima.

 

09.11.2007.

UROK



Dok je dijete maleno, ne valja ga nipošto puno milovati, jer se u milosti može najprije ureći; s toga kada dijete omiluješ i pohvališ, da je dobro ili napredno treba reći: "Mašala! ne ureklo se!.No, ako se ipak dogodi urok, neko dijete prostrijeli, ono se nosi stravarki ili nekoj drugoj babi da mu prouči i zagasi ugljen.Vješta za to žena uzme u čistu posudu "cijele" ili "nenačete" vode, pa uzimlje mašicama po jedan živ ugljen vatre i baca u vodu, namjenjujući na jedno čeljade iz mahale, iz kuće i uopće ko je tih dana dotično čeljade ili hajvanče vidio.

Kada baca ugljen, onda šapuće ovu basmu:

Urok sjedi na pragu

uročica pod pragom.

U uroka tri oka;

jedno oko vodeno,

drugo oko vatreno,

treće oko uročno.

Pršte oko vodeno,

te pogasi vatreno

i zanese uročno

u duboke dubine

u široke širine

u visoke visine.

Ni na moru mosta

ni na psu roga

ni na dlanu dlaka

na na mome Muji uroka,

začuda ni zazora veledalin amin".

Ako ugljen, pošto se baci, potone u vodu, to onda nije urekao onaj čije se ime namjenjeno za taj ugljen.Ako ugljen potone, onda jest, s toga dotičnom čeljadetu treba odrezati od kose i haljine, i dijete, odnosno hajvanče, koje je urečeno na ovome nakaditi.Onom vodom, u koju je bačeno ugljevlje, treba dotično dijete umiti, i dati mu da se napije.Pri umivanju šapće se opet gornja basma počimajući sa:"Ni na moru mosta"Kad se ovako tri puta uzastop u zalazak Sunca zagasi, vele, uročeni će ozdraviti.

Kad se što momku ili djevojci na zboru desi, treba svakom, ko je u blizini njega bio, odrezati malo od kose i dotičnog nakaditi.Osobito treba starijim ženama od kose odrezati.

06.11.2007.

Čudesna bića

Vračarin cikavac

 

U prošlosti svaka bolja vračara u Bosni imala je svog volšebnog slugu zvanog cikavac, izleženog iz jajeta crne kokoške bez ijednog biljega.To jaje mora biti što manje takozvani iznosak kako bi ga što lakše mogla nositi ispod lijevog pazuha narednih četrdeset dana.Dok ga krijući nosi ispod pazuha vračara ne smije niti se umivati niti Bogu moliti pošto, po vjerovanju, te dvije stvari sprečavaju rođenje cikavca.Tom čudesnom vračarinom slugi Muhamed Fejzi beg Kulenović u svom pohvalnom djelu «Nešto o narodnom praznovjerju u Muhamedovaca u BiH» posvetio je nešto malo prostora: «Ima žena, koje ne imaju ni krave ni ovce, pa ni čestite koze, a ipak imaju mlijeka više nego li onaj koji čitav dželap muze.A kako je to moguće? Ovako: takova žena nosi pod pazuhom četrdeset dana kokošije jaje.Nakon četrdeset dana izleže se iz onog jajeta pile, to pile hoda oko vračarice u zoru i prvi mrak, dok se svačije mlijeko spovlači.Danju nestane tog pileta, a u prvi mrak opet dođe i tako neprestano, dok je god vračarica živa. Svaki dan ima više i više mlijeka i kajmaka».U jednom drugom radu se još kaže:

 « Kad se cikavac izliježe, izgleda kao mješčić, te ga ona žena čiji je šalje po komšiluku, te jede mrs, kao sir, kajmak, maslo, ili sisa tuđe ovce, koze i krave.Kada se cikavac najede i nadoji ide gospodarici pa joj ono sve izbljuje taman kao da driješiš mješinu.Ona ovaj mrs jede i drugima prodaje.Nema, vele, ništa griješnije, no leći cikavca».

06.11.2007.

Narodna medicina

Kako se vadi oganj

"Razbolje se napršče kod moje tetke.Pošto okuša sreću kod dvojice liječnika a ne bi fajde, onda će žene na nju, da je to oganj.Treba ga vaditi.Treba otići Avdi ciganinu,pa ako bude oganj, on će bezbeli znati.Elem je salete i ona potjera svoga muža, da okuša sreću i kod Avde; jer rekli su: "Muka i nevolja na svašta natjera! Pa i nju.

Ode on Avdi, a Avdo mu naredi, da odmah donese: truda, komad zelene čohe, devet vrhova od kupina, kore od šipka (mogranja), komad lipova drveta i mladog masla.S mukom se to nekako sastavi, te opet Avdi.Sad Avdo dokopa čekić i komad "hladna gvožđa", a njemu dade komadić "truda".Gvožđe nasloni na nakovanj, a njemu reče, da prema gvožđu drži trud.Jedva je Avdo dva puta žegnuo po gvožđu, a nešto kroza zube prošapta, a ne lezi đavole, pa od gvožđa varnica: frc! i trud - zapali ga!

Stade graja, moj brate, Zlatke - Avdine šćeri: "A, blago, blago! Oganj je, oganj! Dijete će ozdraviti!". U to se Avdo prodere: "Dajte mi brže jednu krpu!" a sve puše u trud.Zlatka donese nov-novcat komad beza, govoreći: "Evo ti nove, Savka je naša!" - Avdo uze krpu i u nju zamota onaj trud, pa u šake i na - usta, te udri, puhaj i puhaj, dok se krpa zalampa.Onda on brže-bolje onu krpu, pa na tepeće.Na nju navali onu lipovinu (pa što je najprije iscjepk'o) i koru šipka i ono devet vrhova od kupine i onu zelenu čohu.To sve izgorje, a on skupi i u prah satrije.Prah sasu u čašu i mlado maslo, pa dobro izmiješa.Pošto vas taj saltanet provede, reći će: "Evo ti ove čaše, pa ćeš zovnuti kakvu staru ženu, neka maloga u prvi sumrak perušinom od kokoši pod strehom namaže.Mazaće niza stranu - ozgor dolje nek perušinom povlači.Tako neka radi za tri večeri i uzdam se u Boga, da će mu lakše biti!"

Dijete su mazali, kako je Avdo rekao.Dijete je izgledalo kao arapče.A i kako neće?! Mlado maslo i ugljen! Be jedva se moglo oprati: lice ranjavo, a u rane zašla garavina.No ipak umivajući ga mlakom vodom i sapunom - rane su se gulile i opadale.Naskoro se rane zamire i svi su držali, da je to bio baš oganj, jer se drukčije ne bi trud zapalio i rane zamirile.Ja sam govorio, da je pomoglo "mlado maslo" a ne Avdov čekić i garavina.Tako se eto izvija oganj u Gacku"

06.11.2007.

Bošnjačka dovišta

Nedaleko sela Breteljevića, sahat i po sjeveroistočno od Kladnja, diže se jedan oveći brijeg, koga su opkolile sa sviju strana guste šume, samo ne sa sjevera.Na podnožju tog brijega proteže se zelena i duboka dolina, kroz koju teče bistri potočić.Pođeš li dolinom k tom brijegu, ukazat će ti se usred njegova podnožja jedna široka i mračna pećina.U ovu pećinu idu kladanjski Bošnjaci svake godine jedan put na dovu, i to u utorak pred Aliđun.
Pojahavši iz Kladnja, pale po starom bosanskom običaju usput iz pušaka, pjevaju i igraju konje sve do pećine.Tu ih dočekaju seljaci, okrećući janjce na ražnjima, hvaleći raznovrsno voće itd.No, najprije treba u pećinu.Koji uzmu fenjere, koji velike cjeplje luča, a bogme i seljaci natovare po koju cjeplju, ta što ih više - to bolje.A lijepo je i vidjeti kad usred tmine plamti po više stotina svjetiljki i cjeplja.

Pećina je široka, za četvera kola uporedo, a duboka oko pola sata.Dođeš li usred pećine, opazit ćeš bunar, iz koga izvire bistra i studena voda; kraj istog bunara imade grob neke djevojke, o kojoj se ovo priča: Okladila se djevojka sa nekoliko momaka, da smije sama doći do sredine pećine, kuda će ponijeti jedan poznati im biljeg i ostaviti ga usred pećine, - biva da im posvjedoči, kako je sama došla do određenog joj mjesta.Momci joj dadu jedan šiljak, da ga zabode kraj bunara i kažu joj ujedno, da će tek onda dobiti okladu, kada oni sami vide, da li je zaista zabola šiljak kraj bunara.Sirota djevojka da im se pokaže hrabra, uputi se u pećinu.Došavši do bunara, zabode šiljak u zemlju.Misleći da je završila svoj posao, hoće da se vrati, - no, ne može dalje.Nešto je uhvatilo za košulju.

Momci, čekajući je pred pećinom, zabrinuše se za nju, što je tako dugo ne bi nazad.Pođoše najzad u pećinu, da vide šta joj bi.Kad dođoše do bunara a ono vidješe da je ona zabola šiljak kroz svoju košulju i da leži mrtva na zemlji!.Sirota, ne znajući da je šiljkom i svoju košulju pribola, mislila je, da ju je neko uhvatio za košulju, te je tako umrla od straha.Momci je ukopaše na istom mjestu, gdje joj se još i danas klanja dženaza kad Kladanjci posjete pećinu.

No, pođimo dalje pećinom.Pošto prođemo bunar, doći ćemo za kratko vrijeme do mjesta, gdje su u krš utesane merdevine te služe kao mimbera.Tu ljudi posjedaju i prouče u sebi tajno po koju molitvu, a završivši to izdigne se imam na vrh onih merdevina te stane učiti hudbu, ali tako glasno, da se cijela pećina ori, a ostali ga šuteći i slušajući pozorno prate.Pošto je imam završio učenje, vrate se svi skupa iz pećine polagano i u najvećoj tišini.Na to započne pred pećinom veselje, koje traje sve do mraka.

05.11.2007.

Bošnjačka narodna predanja - sreća

Živio čovjek zadružan u zadrugi (porodici) vrlo sretno, ali ne potraje sreća i stariji mu brat naumi da se dijeli.Ono mala (stoke) što je diobom dobio pomre kroz godinu dana: nešto krepa a nešto izjedoše vuci.Pomriješe i žena mu i djeca, i on osta sam k'o prst.

Kad mu jadi i nesreća dodijaše, sabra se te naumi da pođe u svijet da traži bolju sreću.Tumarajući k'o muha bez glave, pređe jedno brdo i sretne starca, koji ga upita, kuda li je pošao, a on mu odvrati, da ide tražiti sreću pa bilo na kraj svijeta.

-"Već, po Bogu si brat, ako znaš, gdje bi sreću našao, kaži mi?".

Starac upre štapom prema jednom velikom brdu i reče:
-"Vidiš ono brdo, uspi se na njega a tamo ćeš naći starca, koji će ti kazati za sreću; ali kada dođeš onamo ne progovaraj, doklen on ne upita, a što on radio bude, to radi i ti".

Nesretnik putuj danas, putuj sutra, teško se uspenje na brdo i nađe starca.Sav je sijed k'o ovca te mota veliko klupko bijelog konca, koji se iz brda kroz jednu rupicu izvlači.Kad je Sunce upočinilo poče on motati mrk konac a malo po malo pa sasvim crn, dok se i ne smrče a iz neba se pred starca spusti sinija sva od zlata.Sja se i na njoj svakakve đakonije! Starac poče jesti a nesretnik se osokoli, primakne pa i on stane večerati.Kad su povečerali sinija se opet digne u nebo a starac okupi motati crni konac cijelu noć.Pred zoru konac malo po malo bljeđi a kad izađe Sunce - zabjelio konac!?.

Tako je starac motao cijeli dan bijeli konac a u veče kad je opet pocrnio, spusti se s neba drvena sinija i na njoj srednje vrste jela i oni večeraju.Treće noći eto ti sinije sasvim proste i na njoj samo malo kruha i soli, i oni opet večeraju, sinija se digne i ode u nebo a starac tek sada progovori i zapita onoga nesretnika, šta li želi?.

Nesretnik mu kaže kako nema sreće pa da je traži i zamoli ga, ako znade, da mu kaže, kako će se sreće dobaviti.Starac reče:

-"Jesi li vidio onu prvu veče sofru, pa drugu i treću? Koja je u njima razlika, ona je razlika i među ljudima.Koji se oni dan ili noć rodi kad silazi zlatna sofra biće vrlo sretan i bogat, koji se rodi drugi dan ili noć, onaj će imati srednju sreću, i kod dobrog rada i truda moći će da živi prilično dobro, a onaj koji se treći dan ili noć rodi kad siđe mršava sofra, taj je cijelog svog života nesretan i jedva se kruhom prehranjuje.On se mora kod onoga pridvoriti, koji se u sretni čas rodio.Ti idi pa se strpi, jer ti je tako suđeno!".

.

04.11.2007.

Mlijeko jače od krvi...

Vjerovanja kojeg su se nekad držale stare Bošnjakinje bilo je da ona žena , ako ne želi više da rađa, treba da ode na grob svog djeteta, uzme zemlje sa mezara pa da je tri puta, pošto se okupala i u čisto presvukla, propusti kroz košulju i vrati na mjesto na mezaru odakle je uzela.Neke žene su govorile da tu zemlju treba staviti na glavu, pupak i noge, pa je onda vratiti na mezar.

Kad se žena porodi, odmah zadoji dijete sama.Ukoliko nema mlijeka ili mora da ode negdje na duže vrijeme, dijete će joj podojiti samo neka žena s kojom je u srodstvu.Nikad neće dati da dijete podoji neka žena koja nije rod, jer smatraju da je mlijeko jače od krvi.Ako bi se to dogodilo, ta žena je djetetu koje je podojila pomajka, i ono sa njenom djecom kad odraste ne smije da stupa u brak.Da do ovih ograničenja ne bi dolazilo, izbjegavaju uspostavljanje srodstva po mlijeku.



Dok doji dijete mora strogo da pazi na to da joj ni kap mlijeka ne padne u vatru ili na neko peksinavo mjesto, jer će joj mlijeko usahnuti i neće moći da ga povrati.Gubitak mlijeka se dogodi i kada dojilja zaspe otkrivenih grudi ili nagazi na kap svog mlijeka.U Cazinskoj krajini se u takvom slučaju po selu traži domaćica koja ima u kući trahane (tarahane) stare tri godine.Nju žena koja je izgubila mlijeko skuha i pojede u tri puta i mlijeko joj se sigurno vraća.

Ako žena nema mlijeka, daju joj da pije što više bijele kafe, da jede tečnu hranu, pa i bijeli kruh, a pored toga joj i "zagašuju stravu".Ukoliko žena ima male bradavice pa dijete ne može da sisa, traži neko veće da izvuče bradavice, a odojčetu za to vrijeme daju da sisa krpicu u koju je zavijen šećer natopljen mlijekom.



Opće vjerovanje da žena ne može da zanese dok doji ukorijenjeno je, mada neki odbijaju da vjeruju da je to moguće.Ako žena zanese dok doji, kažu da je "ponijela na suho".U tom slučaju odmah prestaje da doji dijete bez obzira koliko ono bilo.Inače, dijete se od sise odbija tako što majka ode u rod na nekoliko dana dok se dijete odvikne od podoja u određeno vrijeme, ili se namažu bradavice paprikom ili smolom na koju se lijepi vuna, pa se dijete toga gadi i samo se odbije.Ukoliko poslije prestanka dojenja ženu bole grudi, privija se na njih i pod pazuh orahov list ili se da kome da izvuče ono zgrušano mlijeko.Žene se pomažu i time što puštaju toplu vodu da im teče niz grudi, te ono razmekšava otok i povlači sa sobom nadošlo mlijeko.



U vezi sa dojenjem postoji vjerovanje da žensko dijete ne valja dojiti ni dana preko godinu dana, jer majčino mlijeko daje kuveta, pa će ga dijete imati previše.Ta suvišna snaga će učiniti da žensko dijete, dojeno više od godine dana, kad-tad pođe po "zlu putu".Muško dijete, naprotiv, treba što duže dojiti jer time postaje silniji i bolji junak.Ostalo je zapisano, po kazivanju Đule Kulovac, da je ona svog sina dojila sve do njegove 15.godine.Bio je tako jak da je mogao mejjit-taš (kamen na koji se položi mejit dok se nad njim moli) da podigne.Dojio je a počeo je i da ašikuje.Cure bi ga zadirkivale: "Idi, majka te zove da te podoji!" a on bi im odgovarao da hoće kod njih, a ne kod svoje majke da sisa, pa bi se one razbježale.Ima žena koje su svoje sinove dojile do njihove 17. ili 18. godine, u uvjerenju da će biti jači mimo ostalih ljudi.

02.11.2007.

Ne diraj u božiji emer

Djeca su u svakom braku poželjna i očekivana tako da se brak bez djece, u bošnjačkom narodu, smatra nesretnim.Iako se nemanje djece na prvom mjestu tumači božijim emerom protiv kog je čovjek nemoćan, nerotkinje čine sve da bi zanijele jer često se pomišlja da su uzrok neplodnosti možda i nabačeni sihiri.U tom slučaju se obraćalo hodži, on bi davao zapise s kojih bi žena trebalo da pije vodu ili da ih nosi uza se.

U narodnoj pjesmi ćerka Dizdareva napravila je učine na Alilaginicu i ona nije mogla da rodi, zato ju je Alil-aga po svu noć tukao.Džeferbegovica, njena zaova, savjetuje je da umjesi prebijelu pogaču i donese vezenu košulju, pa da idu i da mole dizdarevu kćerku da raščini što je učinila.Pri pominjanju vezene košulje, ona je odgovorila:



Ne očini što sam učinila!

Činila sam devetero čini,

sve sam devet u vatru bacila.



A kad su joj spomenulu prebijelu pogaču, ona je odgovorila da je svih devet sihira u vodu bacila.Tek kad su joj obećali da će je uzeti za brata Džaferbegovice, ona je otvorila šarene sanduke i zlatnu kutiju i nad glavom Alilaginice rekla:



Idi sade, Alilaginice,

dogodine i sina rodila!

Da bi zanijela, žena se po prestanku menstruacije nekoliko večeri pari nad kaloperom prije nego što će se sastati sa mužem.Neke se kupaju zajedno sa mužem u vodi u koju su stavile devet ivera s drvljanika "da, biva, djeca s nje otpadaju kao iverje...", zatim bijelu i crvenu repu i travu koja raste u vodi i čije lišće treperi.Nerotkinjama su oni koji imaju takvo drvo davali plod voćke koja je kalamljena u proljeće i odmah prvog ljeta rodila.Oni plod sa takve voćke dijele nerotkinjama za sevap.Da bi zanijele, žene piju skuhano u kahvi sjeme ljubičice.I, najzad, ako je mislila da ne može da zanese zato što joj je umrlo dijete pri spuštanju u mezar pomjereno, žena je radila sljedeće: raskopala bi mezar, uzela kamen koji je stavljen pod mejita da bi ravno ležao, i uzela malo zemlje sadno mezara.Zemlju bi odnijela kući i stavila bi je u vodu kojom se kupala.Po pričanju i vjerovanju našeg naroda, vrlo često se dešavalo ranije da je pomjeranje mejita po smještanju u mezar bilo uzrok kasnojoj sterilnosti žene ili majke umrloga.

Kad ženi češće preko reda dođe njeno "vrijeme", smatra da će brzo "zaći u breme".Kad zatrudni, žena to nikom ne govori i krije od svih dokle god joj je to moguće, tj.dok ne postane očito, jer se boji da joj neko iz mržnje ili zavisti ne bi nešto nabacio.Naročito se plaši zavisti nerotkinja.Bezbrojna vjerovanja i tabui u vezi s trudnoćom su općepoznati i identični s odnosima kod ostalog pravoslavnog i katoličkog življa u Bosni.Uglavnom se svode na homeopatičnu magiju.Nekoliko primjera će to pokazati.U Žepi trudna žena ne smije rukama umazanim tijestom ništa na sebi da dodirne kako dijete ne bi imalo tjemenjaču (timenjaču) koja se teško liječ; ne smije da prijeđe preko konopca kako se djetetu ne bi obavila pupčana vrpca oko vrata i ugušila ga; ne smije da radi ništa uoči većih praznika, posebno Bajrama, da ne bi rodila nakazu.

 

Po bošnjačkom vjerovanju mala djeca su meleci sve dok ne progovore pošto tada uz one lijepe riječi mogu da izuste i ružne.Ali i tada u posebnoj su milosti ovih nadnaravnih stvorenja o čemu svjedoči narodna pjesma.Otac nevino optuženu kćerku tri puta baca niz kulu, da vidi je li kriva ili nije:

"Uze Tidžu za bijelu ruku,

Pa je baca niz visoku kulu

Ali svaki put dočekali su je njezini meleci na svoje ruke i ništa joj se nije dogodilo

Hatidžu su meleći čuvali,

Ne slomila ni noge, ni ruke"





02.11.2007.

Liječenje Kuranom

Liječenje Kuranom je provjeravano u raznim eksperimentima čiji rezultati su publikovani.Jedna od tih eksperimentalnih provjera kuranskog djelotvornog ljekovitog učinka provedena je od strane Udruženja islamskih medicinskih znanosti sa Floride, SAD, uz primjenu savremene elektronske kompjuterizovane tehnike.Cilj eksperimenta je bio provjeriti djelovanje učenja Kurana na funkcije tjelesnih organa i matematičko izračunavanje tog djelovanja, ako postoji.Kuran je učen grupama ispitanika uz mjerenje određenih fizioloških promjena.Uzorci ispitanika uzeti su iz tri kategorije;
1. grupa muslimana koja zna arapski jezik i potpuno ga razumije,
2.grupa muslimana koja ne zna arapski jezik (nearapi), i
3.grupa nemuslimana

Mjerenja su pokazala da učenje u 97% eksperimenata djeluje umirujuće na slušaoca i dokazano je da Kuran opušta i smanjuje živčanu napetost.U drugom eksperimentu dokazano je djelovanje kuranskih riječi na nekoga ko ih i ne razumije putem dvije metode, odnosno upotrebom dva sredstva:
a) direktnim psihološkim pregledom kompjuterskom tehnikom,
b) kontroliranjem i mjerenjem fizioloških promjena na tijelu sljedećim postupcima:
1. program kompjutora je obuhvatio psihičke pretrage i kontrolu promjena koje je pretvarao u štampani izvještaj sa rezultatima,
2. aparati elektronske kontrole su sadržavali četiri kanala:
- dva kanala za mjerenje električnih pulsiranja mišića kao reakcija živčanog djelovanja,
- kanal za mjerenje elekriciteta kože,
- kanal za mjerenje količine protoka krvi u koži, pulsa i temperature.

Rezultat tih mjerenja je u tome što se povećanjem i smanjenjem temperature ubrzava rad srca.Isto tako, smirenjem i smanjenjem napetosti šire se krvni sudovi, pa se povećava količina krvi u koži što prouzrokuje povećanje temperature i smanjenje pulsa.
Izvođen je eksperiment na uzorke od pet nemuslimana (tri muškarca i dvije žene) sa prosjekom života od 22 godine.
Obavljeno je 210 eksperimenata:
1. u 85 eksperimenata ispitanici su slušali uobičajeno učenje Kurana na arapskom jeziku,
2. u drugih 85 eksperimenata slušali su arapsko, kiraetsko oponašanje učenja Kurana sa običnim ljudskim govorom bez učenja svetog teksta Kurana.
3. U još 40 eksperimenata ispitanici su podvrgnuti potpunoj tišini gdje nisu slušali nikakav zvuk (eksperiment tišine).
Rezultat ovih eksperimenata bio je sljedeći;
1.eksperiment tišine apsolutno nije djelovao na opustanje živčane napetosti,
2. učenje običnog ljudskog govora (nekuranski tekst) djelovao je pozitivno u 35% eksperimenata,
3. učenje kuranskog teksta pozitivno je djelovalo u 65% eksperimenata.

Mensur Abdul-Kerim Muhamed napisao je knjigu u kojoj je na temelju medicinskih eksperimenata i analiza koje je vršio dr.Muhamed El-Husejni, magistar medicinskih znanosti, sa svojim saradnicima došao do frapantnih otkrića.Naime, krvna grupa uzoraka krvi koju je uzimao od osoba sa bolešću sihira (magije) ili opsjednuća, u vrijeme učenja rukje (Kuranskih molitvi), razlikuje se od njihove krvne grupe kada se ne uči rukja.Krv iste osobe uzeta u momentu učenja rukje i sa istog mjesta (uboda) kad se rukja ne uči imala je različitu krvnu grupu.Crvena krvna zrnca te krvi ne samo da nisu odumirala poslije 12 sati nego su se i umnožavala.

02.11.2007.

Mistična Bosna - HUDAM

Pored skupljanja daire u arapskoj magiji postoji jos jedan način vrlo poznat i medju šejhovima u Bosni s kojim se poslije određenog vremena dobiva svoj lični sluga u duhovnom svijetu, nešto nalik pričama iz Hiljade i jedne noći.

Moći samog hudama su velike i on može svom gospodaru pomoći u mnogim željama i prohtjevima.Do njega se dolazi na dva načina-prizivanjem i nekom vrstom duhovnog treninga koji sadrži ponavljanje određenih dijelova Kurana po nekoliko stotina puta u toku dana tokom mjesec i po.Na sličan način se stječe i vidovitost - onaj ko je želi mora naredni četrdeset dana ustati iza pola noći i do same zore učiti i ponavljati određene kuranske molitve.

U prizivanju hudama obred se započinje utorkom, u potpunoj samoći.Mjesto rada mora biti jako čisto i uredno kao i sam praktikant.Dok ponavlja određenu molitvu sobu nakađuje tamjanom.Tu istu, prvu, noć prizivač će začuti neobične životinjske glasove koji nalikuju revanju magarca dok će mu se drugu noć umjesto ovakvog glasanja začuti konjsko njištanje.No tu ne prestaju čudesna pojavljivanja i oglašavanja, treću noć kroz zatvorena vrata sobe ući će tri mačka; jedan crven, drugi bijel a treći crn i u tišini preći preko sobe i nestati.Zadnju noć kađenje tamjanom se mora udvostručiti jer vrijeme je da se praktikantu pojavi jedan svjetleći lik ili ,bolje rečeno, hudam.

Za sve to vrijeme prizivač ne smije se uplašiti niti jednog zvuka ili pojavljivanja niti prestati paliti tamjan.Poslije uobičajenog vjerskog pozdrava hudam ili duh upitat će praktikanta šta želi od njega.Poslije tog pitanja dolazi do sklapanja doživotnog ugovora ispisanog na zlatnom prstenu između prizivača i hudama.Upravo taj prsten je prvi dar koji praktikant dobiva od duhovne sile.Uz riječi da prsten mora uzeti u desnu ruku i izgovoriti prizivajuću molitvu praktikantu kada poželi, pozivajući se na vlast meleka Kendijasa pod čijom je vlašću sam duh, da ga dozove hudam nestaje.


Od hudama se mogu tražiti nevjerovatne stvari - daljinska putovanja kopnom ili morem, nevidljivost, činjenje da voda pred očima drugih ljudi nestaje i slično.Međutim, sam praktikant mora biti obziran i bogobojazan čovjek kako ne bi dopustio da ga taština i želja za moći zanesu jer ga to vodi u direktnu propast.

U prošlosti Bosne mnogi su učeni ljudi imali svoje hudame, posebno su bili na glasu onih iz Bosanske krajine.O njima Ahmed Bosnić piše u svojoj knjizi Zapisi i hamajlije;
Za sve one za koje se smatra da i danas održavaju stalnu vezu sa bićima iz duhovnog svijeta, moglo bi se reći da posjeduju svoje hudame.Ne radi se o sazivanju daire, nego o kontaktima preko hudama.To je, dakle, samo jedan od mogućih oblika uspostavljenog izravnog kontakta sa prijateljski raspoloženim bićima iz duhovnog svijeta.Kontakt se održava putem izvjesnih dogovorenih signala a međusobna saradnja najčešće je od obostrane koristi....Poznato je da svaki pojedinac iz duhovnog svijeta raspolaže sa velikim brojem raznoraznih informacija a onaj ko posjeduje informacije u stanju je da kontrolira svaku konkretnu situaciju.Tako, recimo, ukoliko obavlja neki od ovozemaljski poslova sa sigurnošću može da zna ko je prema njemu iskren a ko laže, ko petlja, ko o njemu siri intrige...

Usluge su, po pravilu, obostrane.Međutim, znalo se dešavati da čovjek zaluta ili dobro ne procjeni s kim je ostvario kontakt pa da umjesto prijateljskog i dobroćudnog hudama upozna jednog od zlih nevjernika što se znaju vješto ulagivati i pretvarati.Takvi kontakti se uvijek završavaju na štetu čovjeka.Hudam ga sa vremenom počne ucjenjivati i zahtjevati od njega čak i ono što je oprečno vjerskom kodeksu.To je jedan od načina da zli hudam udalji čovjeka sa pravog puta.Takvi ljudi bi postajali sve očajniji i nemoćniji da se istrgnu iz hudamovi kandži.Na kraju, najčešće bi završavali u očaju i totalnoj moralnoj i materijalnoj bijedi

02.11.2007.

TISA - ZAŠTITNICA BOŠNJAKA

TISA - ZAŠTITNICA BOŠNJAKA


Pripovijedalo se, da je nekad u nekakva bega oralo pedeset pluga na njivi.Kako je bilo lijepo vrijeme, bijaše i sam beg izašao na njivu da sejri, kako njegova vjerna raja marljivo čaka svoje tovne volove.Ele dok su kmeti orali a beg ih gledao i razgovarao sa knezovima i slugama, dođe jedna ciganka i zamoli bega. da joj udijeli sadaku.
"Vala ti ne dam ni pet para" reče beg "dok mi šta god ne pofaletaš; ja sam čuo, da si velika sihirbazica, deder svoj kakav majstorluk pokaži, da i ja vidim!"
"Hoću, dragi beg, Bog ti dao svako dobro i zdravlje, Bog te očuvao od tvojih dušmana, samo obećaj šta baki" nastavi ciganka onim poznatim ciganskim tonom.
"Hoću, ciganko" reče beg "daću ti stranu žita, ako nešto učiniš, što mi u pamet ne može leći".
"Dobro, dobro Bog i dao, baš ću ti jedno čudo pokazati, i to veliko čudo; čudo, dragi beg, kakvo ni u snu vidio nijesi" produži ciganka "eno vidiš one tvoje plugove i volove, ja ću nešto proučiti i huknuti, pa se neće moći ni jedan maknuti"
"Dobro, ciganko, ako to učiniš, daću ti tovar ječma; ali ako ne mogneš, turske mi vjere i lijepog mi mog dina, udariću ti stotinu po stražnjici" zagrozi joj se beg, na što ciganka pristade i odmah poče nešto učiti i puhati prema volovima, koji marljivo svoj tovar za sobom vucijahu.Nije dugo ni bajala, kad zbilja svi volovi pod pluzima stadoše kao da su za zemlju prikovani, samo jedan plug ne stade, nego i dalje rađaše svoj teški posao.
"Vidiš, beže" zapita ciganka.
"Vidim, ciganko" odvrati beg "baš si prava sihirbazica, al' mi reci, što je seveb (uzrok) , da i onaj jedan ne stade?".
"He, moj beg, Bog ti dao" produži sitna vjera."Onog jednog ne bi mogli svi sihirbazi, što ih ima na svijetu, ustaviti; jer u onom plugu ima ma šta bilo od tisovog drveta".
Beg zapovijedi, da se onaj plug pretraži, kad zbilja u volovskim rogovima uvrćeno po komad tisovine.Beg ciganki dade, što joj se obrekao, a knezovi raširiše taj istiniti i očevidni događaj po svojim selima. i tako od uha do uha raširi se ta priča po cijeloj Bosni tako, da je danas malo ko ne zna pričati.

Tisovina je među narodom počašćena nazivom "sretno drvo" zbog vjerovanja da štiti od svakog zla i donosi sreću te se u današnje vrijeme može pronaći kod svakog drugog Bošnjaka ili Bošnjakinje.Adet je da se djeci, posebno onoj maloj, stavlja ispod jastuka da ih štite od urokljivih očiju dok je odrasli nose u novčaniku ili u vidu privjeska.Komadić tisovine se stavlja zajedno sa sedefom u hamajliju kako bi se njena moć udvostručila.Još je prije jednog vijeka dr.Sielski pisao" u Bosni i Hercegovini su se kao hamajlije nosile mnoge druge stvari: platnene, mineralne, biljne i koštane.Tako se, na primjer, u crveno platno ušije komad tisovine, objesi na crvenu uzicu pa njome opaše plačljivo dijete".Može se splesti i uzica u četiri boje (crna, žuta, narančasta i crvena) a onda se njome opasati urečeno dijete.Nadalje, kombinacija tisovine i dvije košpice od urme sašiveno u komad crvene tkanine, predstavljalo je moćno sredstvo protiv uroka.
Iako je danas vrlo malo tisovog drveća po Bosni može se konstatovati da je kult ovog drveta nekada bio vrlo raširen po cijeloj BiH, ako ne i najvažniji, o čemu svjedoči preko stotinu topografski naziva na geografskim kartama poput Tisa, Tisova Kosa, Mali Tisovac, Tisovača i mnogi drugi.Danas jedna od najstarijih tisa svakako je ona kod Olova, u Bukovu Dolu, čija se starost mjeri nekoliko stotina godina.U narodu je ostalo sačuvano dosta vjerovanja o zaštitnoj, hamajlijskoj moći tisovine te moći tise da odbrani neki kraj od nevremena i leda.Upravo zato, smatra se velikim grijehom posjeći njeno stablo.Uvijek se gledalo da nešto od oraćeg pribora bude od tisovine te da se stoci, posebno volovima, utisne za rog mali komadić drveta kao utuk svakom zlu.U istu svrhu, na cijeni je posebno bio stap napravljen od tisova drveta zbog vjerovanja kako ni jedna vračara neće moći oduzeti mlijeko kravi niti je ko ureći
02.11.2007.

Bajanje u BiH

Bajanje u BiH

Čudovata vrsta narodnog liječenja jest bajanje koje zauzima posebno poglavlje u narodnoj patologiji.Sama riječ bajanje donekle nagovješćuje, kakvo je to liječenje, jer bajati upravo znači: u sebi nešto mrmljati.One osobe, koje tim bajanjem liječe, zovu se bajalice a obično su to stare, iznemogle i za svaki posao nesposobne žene.Kako ta vrsta liječenja nije časna, te su bajalice obično stare Ciganke, ili ipak ih ima pa i nisu od tog mileta; - vrlo rjetko taj posao vrše i muški.
Za onog koji pati, kaže mu se, da mu je bajanje.To su bolovi u prednjim člancima tijela, kao u ruci, nozi, vratu itd, kad od jednom bol nastupi.Narod kaže za ovakve bolove: sijeva mu u nozi, u ruci, u vratu itd.Bajalica se prije ikakvog bajanja prvo raspita za narav bolesti, što se ona na vakat pozvala, jer bi bajanje zastarijelo i onda bi ga bilo teže istjerati.Oba počinje svoja bajanja ovako:
Ispruži, recimo, bolesnu nogu bolesnikovu.Uzme u ruku što god od gvožđa, naprimjer, nož, bašliju ili nožice (makaze).Počne makazama ili drugim odabranim gvozdenim oruđem tegliti od kuka, pa sve do dole, biva do prsta, a pri om govori bajući, da se nikako ništa ne može razumijeti, nego se samo čuje mrmljanje.Formula pri bajanju glasi:

"Izađi pogana poganice!
U visoke visine,
U duboke dubine,
U široke širine,
U visoke planine,
Gdje sjekira ne sječe,
Gdje vo ne riče,
Gdje ovca ne bleji,
Gdje koza ne veči,
Gdje hore ne pjeva,
Gdje koka ne kakuće"

Ako je bajanje u vratu onda bajalica ovako baje:

"U sijerme devetero djece,
od devetero - osmero,
od osmere - sedmero,
od sedmero - šestero,
od šestero - petero,
od petero - četvero,
od četvero - troje,
od troje - dvoje,
od dvoje - jedno,
od jedno - nijedno!

Bajalica to neprestano govori, povlačeći mazama kao i prije.Nikad neće povratiti makaze uz nogu, nego kad je došla do prsta, podigne ih i spusti na kuk, pa ponovo niz nogu.Rodbina bolesnoga kao i bolesnik zapanjeno gledaju u bajalicu.Gledaju hoće li bajalica početi zijevati.Ako se u dobar čas bajalici počne zijevati, to joj je ta bolest i njoj samoj dokunisala i bolest je konstatirana, namjerila se vila na Halila jer bajalica šale ne pušta, dok je potpuno ne istjera.

U odsustvu bajalice treba također pomoći bolesniku.Bajalica, kad se odmorila, donose joj haptovine (Sambuccus Ebulus) ili pomoćnice (Solanum nigrum L.) te nabaje te biljke, koje imaju istu snagu kao i sama bajalica i tim travama oblože bolesne udove.Čim sutradan bajalica opet dođe, trave izgube svoju daljnju bajalačku moć.
Pasja lubanja igra veliku ulogu u ovoj vrsti narodnog liječenja.Kad nije moguće naći bajalicu, obično se traži pasja lubanja.U mnogim kućama ima nabajatih pasjih lubanja i one, po vjerovanju, imaju trajnu bajalačku moć, samo ako je na nju već jednom bajano.Metnu lubanju na bolestan ud, te je ondje drž neko vrijeme a gdjegod i povlače lubanjom po bolesnom udu.

01.11.2007.

KOLIKO VILAJETA TOLIKO I ADETA

KOLIKO VILAJETA TOLIKO I ADETA

vjerovanja o benu ili madežu

Ako je žena trudna, pa što ukrade, dok je pod bremenom, to će se na novorođenčetu znati.Znak krađe je ben ili madež.Ben postaje kada je dijete u utrobi materinoj, a to tim, što mu se majka poslije krađe svoga tijela dotaknula..Gdje se god dotakne, na onom će mjestu djetetu madež narasti.Za to se i zna, koliko je puta majka za vrijeme bremena ukrala po madežima na djetetu, ako je svaki put iza krađe tijela svog dotaknula.

No ben će postati i onda, ako majka šta ne ukrade, a to, ako ti dođe u kuću žena pod bremenom, a rad si joj dijete nagaraviti madežom.Za to uzmi u mašice ugljen, pa kad ti ona izađe iz kuće, baci za njom onaj ugljen, ali se čuvaj, da te ona ne vidi.Pošto si bacio ugljen, gdje se god svoga tijela dotakneš, na onom će mjestu i novorođenče one žene imati madež.

Kako ukrasti sa nekog madež

Kad ko begeniše u koga madež, a volio bi ga na svom obrazu imati, on ga može ukrasti.Ben ukrasti to je lako ali i veoma grjehota, jer čovjek svoju dušu gubi.Ali pri lakomislenosti za ljepotom, kao što je madež na desnoj jagodici obraza - zaboravlja čovjek na dušu, pa se događa često krađa madeža.Da ben ukradeš treba ti jedan vruć somun - tek iz peći, ili ti je najbolje, ako se u blizini ekmešćinica dogodi.Onaj, koji je sa madežom, treba da spava, a ti mu se, kad je u najboljem snu, privuci.Razlomi somun i prinesi mu ga k madežu, da ona para somuna udara na madež.Pošto si ga nekoliko dekika (minuta) držao, a dotični se nije probudio, pojedi somun i tvoj je madež!.Ako li se onaj, koji ima ben probudi, onda je ništa! a ako se ne probudi, a ti somun pojedeš, onda će tebi madež njegov preći - ti si mu ga ukrao, a on će kroz nekoliko dana umrijeti

01.11.2007.

Tajna zakopanog blaga

TAJNA ZAKOPANOG BLAGA

Snivao neki siromašni čovjek da u snu kolje svoju jedinu kravu za kurban.San mu se učini Allahovom voljom te odluči da postupi po odsanjanom.Dugo ga je žena ilačući odvraćala od tog nauma vjerujući da su mu šejtani zavrtili pamet no božiji rob bijaše uporan pa ona na koncu diže ruke.Sa nožem u ruci čovjek pristupi i uđe u štalu kad ono gle čuda, diže se veliki plamen kao da je džehenemska vatra izbila iz zemlje i iznenada nestade.Pribravši se od iznenađenje siromah ucrta krug oko sebe i tog mjesta pa zabode nož u sredinu.Istog trena optoči se zemlja i on pristupi kopanju.Nakon kraćeg vremena pojaviše se dukati, žuti kao odbljesak akšamskog Sunca niz vijugavu Kladušnicu.Želja ga povuče da ih dodirne ali sjeti se sna.

"Oh, da" - zausti u sebi -" mora se zaklati krava".

Zakla je u ime Allahovo i uz njegovu pomoć a krvlju poškropi blagodarno mjesto.Onda dozove svoju hanumu i sve joj ispropovijeda na što ona radosna i zatečena tim divnim prizorom stade zahvaljivati uzvišenom Bogu na milosti koju im je podario.

-"Bog je staro davalo!" - zaključi čovjek kupeći dukate.Njihovoj sreći nije bilo kraja.Kravlje meso podijeliše po selu a dukate ostaviše sebi.



Još od turskih bivstovanja na ovim našim prostorima živi priča o blagu koje su oni ostavili u bijegu nadajući se skorom povratku.Ćupovi sa dukatima, zavežljaji zlata, po priči naroda ostavljani su u stoljetnim hrastovima ili zakopavani u zemlju.Predano tajni i vremenu ta turska ostavština dobila je jednu drugu, mističniju vrijednost ovijenu čarobnošću i proklestvom.

Veče uoči Jurjeva gledalo se da negdje ne bi izbio plamen iz zemlje jer taj znak u narodu Cazinske krajine odvajkada je smatran mjestom zakopanog blaga.Kada bi se ugledao plamen brže, bolje bi se nožem oko sebe iscrtao krug na zemlji da bi se na onom mjesto ukazanja plamena optočila zemlja i lako pronašli zakopani dukati.Pošto je zlato prokleteno ono traži žrtvu tako da bi se na to mesto dovodio mladi ovan.Ovan bi se svezao za kolac posađenim pravo ispod ćupa sa zlatom kako bi ga ovaj svojom snagom izvadio iz zemlje.Čim bi se to desilo ovan se kurbanio (žrtvovao) a blagodarno mjesto škropilo njegovom krvlju.Tek tada zlato se smjelo uzeti u ruke.

Idući dalje od Krajine u drugim dijelovima Bosne postoje slična vjerovanja pa i ono da se zlato može namjeniti nekom svecu, na taj način bi dobivalo zaštitu viših sila, ili se namjenjivalo samom Sotoni (Iblisu) koji bi u zmijskom obličju čuvao blago. Kako god se znalo namjeniti zlato tako se namjenjivao i novac.Ne uplećući đavole i svece vlasnik bi po zakopavanju određene sume udario šakom po tom mjestu zaklinjući: "Niko vas ne otkopao dok ne udari po vama mojom šakom" ili "Niko vas ne otkopao ako ne donese janje pa ne zakolje nad vama":
sihiri i zazori
BROJAČ POSJETA
779203

Powered by Blogger.ba