sihiri i zazori

Dobrodošli na moj blog. Welcome to my blog! This is blog dedicated magic and fortune telling. In joy in reading!

09.06.2016.

Bošnjačke basme i bajalice

Nakon što se okupa, djevojka nalije u posudu mlake vode sa kojom će se obliti, no prije toga, ulije si malo vode u usta i dok je drži u ustima ponovi u mislima devet puta suru Ihlas. Onda vodu iz usta izlije u posudu, u nju stavi stručak sedefila i tri puta ponovi ovu basmu. Nakon toga puhne u vodu i oblije se njome po glavi tako da se voda cijedi niz lice i tijelo.

Na listu sedefila zaspala vila,

sa nje se na me

prosulo zlato, srebro i svila.

Zlato me pozlatilo,

srebro očistilo,

svila obavila a vila blagosila

da budem zdrava i cila,

svakom najdraža i najljepša bila,

akobogda amin od Boga amin!

Stručak sedefila se poslije oblijevanja vodom baci napolje, negdje gdje se ne gazi, najbolje u živicu.

18.05.2016.

Svijet stoji na basmi

Najvažniji segment svakog okultnog rada su magijske formule, koje mogu biti dužeg ili kraćeg sadržaja. One služe za prizivanje duhovnih sila, egzorcizam, liječenje ali i ljubav, stimulisanje dobrih i loših događaja i slično. Bez njih niti jedna čarolija ne bi djelovala, pošto one povezuju tajne sile i kanališu ih preko rekvizita u željenom pravcu. Riječi su same po sebi stvaralačka energija. Prisjetimo se onog čuvanog biblijskog citata:" U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“. I u islamu postoji slično predanje koje govori kako je cjelokupno božije stvaranje postalo od dva slova Kaf i Nun koja zajedno čine riječ Kun odnosno „Budi“.

Brižno odabrane i pravilno formulisane riječi u magiji predstavljaju samu okosnicu svakog angažmana i uz pomoć njih praktičar podiže svoju svijest na viši nivo. No, po mom iskustvu, sve magijske zakletve i zazivi su puno efikasniji ukoliko su kraćeg sadržaja, jer se pri njihovom izgovaranju i ponavljanju manje rasipa prizvana čarobna energija. U slučaju bajalica, koje su tekstualno bogatije, vrlo često se gubi koncentracija, posebno kod neizvježbanih praktikanata, čime se zapravo rasprši energija koju ona stvara. I upravo znog toga se poluči slab ili nikakav rezultat.

Da bi bajanje imala stvarnu moć ona mora imati rimu, što je vrlo teško postiči sa bajalicama prevedenim sa drugog jezika. Zbog toga su na cjeni domaće bajalice. I to je glavni razlog zbog čega se one i danas ljubomorno kriju od javnosti. Kako samo bajanje, kao i cjelokupno vračanje, potiče iz šamanizma osoba koja ga izvodi mora se dovesti u stanje blagog transa, što, istina, mogu samo nadareni pojedinci. Trans nije mehaničko pomjeranje nekim rekvizitom i zijevanje te je apsolutno pogrešno vjerovati da zijevanje tokom bajanja nešto znači. Njime se služe samo prevaranti kako bi zavarali klijenta i doveli ga u zabludu. Naime, zijevanje je, najkraće rečeno, misaoni refleks tojest dok pomislimo na zijevanje mi automatski to i učinimo, stoga ono nema nikakve stvarne povezanosti sa izgovaranjem neke magijske formule.

Baht bahti

Basme su prema okultnoj definiciji kratke rimovane magijske formule, inače vrlo poznate u bosanskoj tradiciji, posebno one ljubavne, kojima su se generacije naših baka obilato služile da bi na taj volšebni način uticale na ostvarivanje veze i omogućile sebi priliku za realizaciju braka sa željenim muškarcem.

Dok u vračarskoj praksi Rumunije, Bugarske i Mađarske srećemo isključivo tekstualno duže magijske formule ili bajalice, u BiH su one puno rjeđe te prvenstveno dominiraju kratke forme odnosno basme. Korijen naziva basma dolazi od perzijske riječi baht, koja u prijevodu znači sreća, čemu svjedoči uostalom i sama upotreba tog izraza u pojedinim ljubavnim basmama kojima se želi podstaći što brže ljubavno spajanje i mogućnost udaje, poput ove: "baht bahti, grah grahti, moj dragi pred vratima...". Upravo u ovome primjeru se nazrijeva prava svrha ovih magični formula - želja za prizivanjem sreće, odnosno ulazak u brak, stimulacija povoljnih događaja, pozitivne energije i zdravlja.

U bosanskoj tradiciji se tvrdi kako postoji jedna misteriozna i izrazito moćna basma, koju kada bi neki čovjek otkrio i izgovorio, istog trena bi postao gospodarem cijelog svijeta. Pod ruku tome, još i danas mnoge stravarke tvrde kako svijet (naša planeta) stoji na basmi a crna zemlja na molitvi Ihlas. Interesantno je da upravo molitva Ihlas (113.poglavlje Kur'ana) predstavlja savršeni primjer monoteizma i jasno naglašava kako je Bog samo jedan, što je realno govoreći nespojivo sa paganskom basmom. No, ne treba zaboraviti da su basme i bajalice preteče religijskih molitvi pa iz tog razloga savršeno se nadopunjavaju bilo kroz kalamljenje religijskih simbola u bajalicama ili dodavanja u početnom i završnom dijelu.

Kako su zapravo basme i bajalice paganski produkt krajnje je interesantan primjer njihovog spoja u bosanskoj tradiciji. Naime, prema kazivanju stravarki molitva Ihlas daje snagu, onu božiju, koja omogućava basmi da postigne svog puni volumen i uspješno djeluje kako na materijalnom tako i astralnom nivou. Zbog toga se obavezno prije izgovaranja neke basme neparan broj puta ponovi molitva Ihlas, obično pet, sedam ili devet puta.

Ljubavne basme

U čudesnu moć basmi najviše su se pouzdavale djevojke koje su nastojale što prije pronaći svog suđenika i udati se. Da bi to ostvarila, djevojka je poduzimala i po nekoliko rituala izgovaranja pojedinih basmi, da bi tom praksom što više upotpunila svoju svakodnevnicu magijom i kako bi, na kraju krajeva, njen trud urodio plodom i ljubavnim ostvarenjem. Tako bi ona, na primjer, svaki put pred odlazak nekuda ponavljala po tri puta ovu ili sličnu basmu:

Idem putem zlato motam

na srebrno vreteno,

na paunovo pero,

ko me sretne, ko me vidi

da se ibreti (iznenadi) i čudi

gdje je ova vila do sad bila?

Na glavi mi je mladi mjesec da obasjam,

po licu šećer da zasladim,

na usnama med da razgalim,

na grudima sunce da ugrijem

a po kosi zvijezde da zabljesnem;

seljaka u selu,

građanina u gradu,

na mejdanu vojnika

a najviše svog suđenika.

Amin veledalin od Boga amin!

Basme su uvijek imale svoja nepisana pravila a jedno od njih je i ritualna čistoća. Naime, djevojka mora biti okupana te, dok se šaputaju čarobne riječi, potrebno se uživiti u samu izvedbu a naročito kod vrlo čestih završnih izraza u tekstu basme poput "crko", "puko" itd. Tada ton glasa mora postati agresivan, i te riječi se izgovaraju sa naglašenom željom, oštro i sa puno želje, kao da ih izgovaramo sa mržnjom.

Pojedine djevojke su prije izgovaranja ljubavne basme govorile ovu:

Zuzduvar niz duvar,

moje riječi gospodar,

tvoje riječi drvo i kamen,

veledalin amin!

Sa ovom basmom djevojka se htjela osigurati da njeno bajanje pobjedi svaki otpor i zapreku na koje bi eventualno moglo naići.

Odbrana od basmi

Tradicionalno basmama je oduvijek bio sklon ljepši spol, djevojke ali i udane žene, pošto bi im ovo magijsko umijeće omogućavalo da provode svoju volju, i na taj način budu dominantne. U nesalomljivu snagu basme se nikad nije sumnjalo. Postoji mnogo priči i kazivanja kako su one krojile ljudsku sudbinu; od neprivlačne djevojke činile atraktivnu, mirile zavađene parove, neutralisale konkurenciju, ubrzavale udaju ili izazivale ljubavne osjećaje, nemir i čežnju.

Moć ljubavne basme je prema narodnom ubjeđenju zadivljujuća i ona, osim velike čežnje i nemira, kod obajanog, uzrokuje i druge popratne pojave a najzanimljivija je ta kako je omađijanom muškarcu i obična voda gorka dok ne vidi onu koja mu ponavlja basme. - Sa basmom se i žedan može prevesti preko vode, odlučno tvrde pojedine stravarke.

Ostalo je zapisano po kazivanju jedne Jevrejke iz Žepča, koja je došla na konak kod svoje prijateljice Bošnjakinje, da je svojim očima gledala, kako je ova bajala da joj dođe mladić pod prozor, koji i nije puno mario za nju. Djevojka je devet puta ponovila ovu basmu:

Ja legoh na sedam dušeka,

na sedam čaršafa,

na sedam jastuka

a moj dragi N

na sedam noževa,

na sedam sabalja

i na sedam pušaka;

ne mogao živiti,

ne mogao dahnuti,

sunce ga ne grijalo

dok mene ne vidio,

poljubio i dok mi ne došao.

Elzalif amin!

Negdje oko ponoći začuli su se sitni udarci od staklo prozora, neko je tiho bacao kamenčiće. Kad je djevojka otvorila prozor ugledala je upravo onog momka čije je ime spominjala u basmi. Kad ga je ona, glumeći iznenađenje, upitala zašto je tako kasno u noć došao on joj je odgovorio, da je kod kuće ležao pa da ga je na jednom obuzela nekakva vatra i nemir te da je morao k njoj da je vidi.

Navodno, prema kazivanju stravarki, usljed napada neke nevidljive sile muškarac, kom je neka žena ponavljala basme, dobijao je visoku temperaturu i nemir te ako bi se opirao tome, da ide ka njoj, po tijelu bi mu usred agonije iskočili čudni mali plikovi, koji su najviše ličili na kožni osip.

Jedno od najmoćnijih bajanja bilo je ono sa bogohuljenjem nad Kur'anom, kada bi se neka djevojka ili žena navečer skinule nagolo, ispred kućnog ognjišta, i sjele na Svetu Knjigu. Tom prilikom žena bi sjedeći gola na Kur'anu okretala se u krug i svaki put, napravivši krug, izgovorila ljubavnu basmu i puhnula u vatru. Onog muškarca, čije bi ime pominjala u toku ovog rituala, iznenada bi opsjednula velika strast i nemir prema toj ženi, da je istog trena morao krenuti u pravcu njene kuće. Još i danas u narodu su poznate priče kako su pojedini muškarci u ponoć naglo, kao udareni bičem, trzali se iz sna i ustajali iz kreveta te u polusnu snu, odjeveni samo u donji veš, odlazili ka onoj koja mu baje. Oni koji su ih sretali putem u to kasno doba pričali su identičnu priču - začarani muškarac je poluotvoreni očiju žurio u jasno određenom pravcu, oponašajući u svom hodu kao da jaše konja, vukući bilo kakav štap između nogu?!

Od ovih i sličnih ljubavnih basmi muškarci su se branili tako da bi na mladu srijedu obukli neki dio odjeće naopako okrenut, obično gaćice, ili bi tražili da negdje dobiju pronosak, prvo jaje koje snese mlada kokoška, pa su ga u gluho doba noći razbijali na vratima one koja mu šalje basme. Kad bi razbio jaje od njena vrata začarani muškarac bi rekao:" Evo ti tvog dragog! Ja osta bez jaja a ti bez mene!". Nakon toga mu njeno bajanje ne bi moglo ništa.

Na svom tijelu da gledaš!

Osim ljubavnih postoje i druge basme, a u narodu su možda najpoznatije one protiv uroka. Bosanska majka dok liže svoje dijete između obrva i po čelu ponavlja tri puta najčešće ovu;

Mati rodila, mati liječila!

Rashod'te se uroci,

k'o list po gori,

k'o pjena na vodi,

k'o zlato po gospodi!

Njihova uloga zastupljana je i u drugim segmentima narodne medicine, na primjer, basmama se u narodu liječio i ugriz zmije, no, poznato je kako se uz njihovu pomoč mogla dozvati jedna ili više zmija te ih čak, iz čiste zlobe, uputiti ka nečijoj kući. Uvijek se upozoravalo kako je to opasan posao, jer ukoliko se čovjek smete u izgovoru basme može navući na sebe bijes zmija.

Basmom se također štitilo i od magije tojest djelovanja vještica i dušmana. U Velikoj Kladuši se tvrdi kako treba tri puta u mislima, ili tihim glasom, ponoviti ovu basmu gledajući u onu osobu za koju se smatra da se bavi vračanjem:

Šta ti misliš i delaš,

na svom tijelu da gledaš!

Nakon toga, sve što vam pokuša uraditi vratit će se istog trena njoj.

Raif Esmerović

12.05.2016.

Kad se bore štrige i krsnici

Istra je možda jedna od povijesno najzanimljivijih ali i najljepših hrvatskih regiona. Osim što je krase prelijepi predjeli i morska obala njena historija je izuzetno stara i iznimno važna u proučavanju cijele balkanske regije. Naime, na prostoru ovog poluotoka, tačnije u pećinama Šandalj kod Pule, pronađeni su arheološki ostaci koji dokazuju da je ljudska vrsta naseljavala područje Balkana unazad milion godina. Ništa manje nije zanimljiv ni podatak kako Istra zapravo nosi naziv prema ilirskoj boginji Histriji, koja je samim time postala i zaštitnicom tog područja.

Nasljeđe matrijarhata i ilirskog kulta Velike Majke, koji su u antičko doba bili dominantni na ovom dijelu Jadrana, uočljivi su još i danas na Kvarneru i Istri gdje žene u razgovoru ne koriste pojam „udala se“ nego „oženila sam se“ te u tradicijskoj sklonosti da muškarci ne dovode suprugu u svoju kuću nakon vjenčanje nego se uglavnom presele u njen dom.

U ovom kratkom pregledu bogate povijesti ne treba izostaviti niti prvog poznatog vampira na Balkanu koji, vjerovali ili ne, potiče upravo iz Istre. O povampirenom Juri Grando iz mjestašca Kringa, nedaleko od Pazina, čije je postojanje dokumentirano 1689. godine, predaja kazuje kako je poginuo 1656.godine kad mu je Stipan Milašić sjekirom otkinuo glavu. O Juri vampiru svjedoči legenda zapisana u djelu „Slava vojvodine Kranjske“ slovenskog istoričara Janeza Vajkarda Valvazora.

No, nisu Istrom kročili samo vampiri već i druga magična bića o čijem djelovanju na ljude i prirodu postoje i danas mnoga zapisana ali i usmena kazivanja. U folkloru istarskog naroda oduvijek se pripovijedalo o pojedincima čiji je dolazak na svijet, život ali i pojavljivanje nakon smrti, budio strah i rađalo fantastične predaje i vjerovanja. Kako su ta mistična stvorenja dijelila na dobre i zle, vodila su neprestanu bitku između sebe. Zla bića su predvodile štrige i štrigoni a za njima su sljedili vampiri, vukodlaci, malik, mrak i druge kreature mraka kojima su se redovito suprostavljali krsnici i štrigoli.

Sva navedena bića imala su svoju predodređenost da se rode, koja je ponekad naočigled bila slučajna a nekad i ne. Naime, vjerovalo se ako žena zanese dijete na kvatre (Dušni dan) rodiće štrigu a na Veliki petak, moru. Ukoliko začne na Božić ili Uskrs dijete će biti krsnik, koji će onda voditi stalnu borbu sa štrigama. Ipak, nisu baš svi ti pojedinci dolazili na svijet na ovaj način. Štrigoli ili čarobnjaci su često bili „obični“ ljudi koji su od nekog iz familije nasljedili umijeće gatanja, liječenja biljem i vračanja. Posjedovali su mudrost kako da se ljudi odbrane od štriga i njihovih zlih čarolija a uz to se mogu nazvati i istinskim čuvarima magijskog znanja. Upozoravali su ljude da ne čine neke nepromišljene radnje koje im mogu zagorčati život. Tako, na primjer, opominjali su da se poslije zalaska Sunca ne smije iznositi smeće iz kuće, jer bi se time iznijela i sreća iz doma, a u umjesto nje u kuću bi se sa mrakom donijeli zli duhovi.

Strigoi i štriga

Vječiti protivnik krsniku je vještica ili kako se to običava reći u Istri – štriga ali i njena muška verzija – štrigon. Štriga je vrlo opasna pojava među narodom koja širi zlo i bolest svuda oko sebe. Ljudi su ih se od davnina plašili a posebno kada bi se u kući rodilo dijete. Odmah bi se na kućnom pragu ritualno presjecalo kuhano jaje, kako bi se tim magičnim činom onesposobilo svako buduće negativno djelovanje štrige. Kad se nekom dogodi da mu nakon susreta sa nekom starom i ružnom babom naglo pozli ili doživi neku drugu vrstu nesreće, odmah se posumnja da ga je uročila ili začarala - jer je vještica. Štriga može biti i mrtva žena, koja dolazi sa drugog svijeta u obličju neke životinje, a naročito se voli prikazati u obliku crne mačke. Istrijani vjeruju kako živoj štrigi naraste mali repić na stražnjici, koji jako sliči resama koje imaju pojedine ovce pod vratom. Interesantno je navesti neporecivu sličnost između naziva i opisa istarske vještice sa rumunjskim vampirskim bićem strigojem, koji također ima rep i napada ljude i stoku. Njihove osobine se podudaraju i u vjerovanju kako štrige mogu kada umru, vraćati se na kratko vrijeme nazad u svijet živih poput vampira.

Osim što izvode svakojake čarolije i uništavaju ljudima usjeve i potomstvo štrige imaju posebnu volju da atakuju noću na ljude dok spavaju, pijući njihovu krv, gušeći ih i hraneći ih jezom i strahom. Ako ženu noću muče štrige, može je muž odbraniti, tako da drži svoju ruku preko njezinih prstiju, a ako joj muž nije kod kuće ona prebaci njegove hlače preko sebe dok spava kako bi time uplašila vještice. Udovice bi pak u namjeri da se zaštite od mučenja štriga kraj sebe, u postelju, stavljale štap crnog trna, i po komad crvenog i bijelog luka.

Saborišta zla oduvijek su pripadala raskršćima na kojima su se, prema predaji, ili bar u njihovoj blizini, okupljali štrige i štrigoni. Ako bi slučajno neki čovjek prešao preko takvog raskršća između 23-24 sata rizikovao bi da ga naglo zaboli glava ili ga počnu izdavati noge pa bi na jedvite jade uspijevao doći do svoje kuće, ili bi mu se nakon te noći pojavila neka unutarnja bolest. Ne stradavaju samo ljudi na takvim mjestima već i životinje. Dogodi im se da iznenada izgube smisao za orijentaciju i satima besciljno lutaju u krug ili mogu poći sasvim suprotnim smjerom od onog kojim su krenuli. Oko Kastava vjerovalo se da čovjeku ne mogu nauditi vukodlaci, štrige, malik i mrak, dok je sa svojom stokom, pošto ona ima neku neobjašnjivu moć da ga zaštiti od zlih stvorenja. No, unatoč tome, i ljudi i stoka su bili nemoćni pred udarom najraširenijeg zla na ovom svijetu – uroka.

Prvo pogrdi pa pohvali

Strah od pogubne moći uroka tradicionalno je prisutan među Istrijanima. Zbog toga je staro pravilo da bi se pretekao ili prevario urok prije nego što se nešto pohvali, najprije to treba pogrditi. Tako bi za lijepu djevojku govorili:“Ona je ništ od divojke, kako je stasita i lipa mladost!“ a za mladića bi obično rekli: „Joj, kurvin sin, ma je lip fantina (momak)“. Pazilo se i pri pohvalama neke domaće životinje, posebno vola, konja ili krave. Moć uroka može biti različitog inteziteta, pa se najviše strahovalo od onih jakih uroka koji zdrava čovjeka ili životinju mogli odvesti u bolest i smrt.

U narodnoj predodžbi iza svakog uroka su stojale mračne sile čiji je osnovni cilj bio da što više naude čovjeku i oduzmu mu ono najvrijednije što ima a to je zdravlje. Svaka bolest budila je sumnju u nečastiva djela neke štrige ili more. Bolesni pojedinci su tražili spas prvo kod neke žene koja je znala provjeriti otkud je zlo došlo i kojeg je inteziteta.

Kako u Istri ne postoji pojam bajanje već se uvijek govorilo „razgovarati“, ljudi su posjećivali onu babu koja je bila poznata po tome da zna „razgovarati uroke“. Ako bolesnik nije bio u stanju sam otići u njegovo ime bi išla supruga ili mati, noseći sa sobom blagoslovljenu vodu na Tri kralja, koje bi bolesnik prethodno po malo popio na tri ugla kuće. Onda žena koja „razgovara“ vadi mašicama sedam ugljenova iz vatre i baca ih u tu vodu. Padne li svih sedam na dno posude vjerovalo se da su bolesti kumovale štrige ili more.

Postupak raskrinkavanja bolesti djelomično se razlikovao od jedne babe do druge. Pojedine babe su poslije molitve zagasivale tri ugljena u vodi posmatrajući šta će se nakon toga dogoditi; padne li na dno posude jedna žeravica to bi tumačila lakim urocima, budu li dvije onda teži, a desi li se da sva tri ugljen vrlo brzo završe na dnu posude ozbiljno bi prokomentarisala kako su teški i dugotrajni uroci na bolesniku. Nakon ovog „razgovaranja“ urečenom može biti bolje, pa čak i da ozdravi, no ne bude li koristi od toga onda se sumnjalo na mnogo veće zlo – škontradura, odnosno da je bolest rezultat susret sa štrigom i njenim zlim pogledom. Sa tim se baba nije mogla nositi pa je bolesnika upućivala ka većem autoritetu koji ima moć borbe protiv štriga i njihovom zlu – krsniku.

Borac protiv štriga

Krsnici, koji se još nazivaju i krstenjak, krišnjak ili grišnjak, su isto tako jedna vrsta štrigola, no od njih ih razdvaja jedna bitna osobina – imaju puno veću, i što je još bitnije, urođenu magijsku moć, pa uz upozorenja i proricanja izrađuju i lijekove (škrinjari). Bitno je naglasiti da su krstenjaci rjetka vrsta, naime, ne dešava se često da se rodi neki dječak sa posebnim znakom na sebi. Njihovo rođenje je tabuirano, vjerovatno od straha pred nečastivim silama koje bi bez imalo oklijevanja napadnule onog ko je rođen da se bori protiv njih. Narod vjeruju da se krstenjak pri rođenju lako prepozna pošto na tijelu ima neko specifično obilježje, koje majka obično zataji od komšija i rodbine. U sjevernoj Istri se vjeruje kako se krsnik rađa u bijeloj tankoj košuljici koja mu majka ili babica odmah ušije pod kožu ispod pazuha.

Kroz život, kako odrastaju, krsnici se drže usmenog pravila da ne pokazuju javno svoj dar, niti da se njime hvale, ali pozitivno će reagirati u svakoj onoj situaciji kada nekom bude bila potrebna njihova pomoć. Prema tome lako je zaključiti kako je krstenjak plemenit čovjek čija je primarna želja i zadaća da pomogne svim onim nesretnicima koji su stradali od štriga, štrigona i more.

Bilo po uputi neke babe ili ličnom mišljenju čim bi se iznenada nekom pojavila bolest odmah prva sumnja bi padala na štrigin urok, zbog čega bi se neko od ukućana požurivao kod najbližeg poznatog krsnika da mu pomogne. Kako je rođenjem obdaren vančulnim spoznajama krsnik će osjeti li negativan uticaj odmah intervenisati i poduzeti obred gašenja ugljena kako bi mogao napraviti primjereni lijek za nevolju koja je snašla bolesnika.

On uzima posudu sa blagoslovljenom vodom i u nju sa golim prstima baca tri puta po tri živa ugljena iz vatre. Ako ugljevlje odmah potone na dno, u pitanju su jaki uroci, a ako nešto ugljena ipak ostane na površini, nisu opasni. Nad tom vodom i ugljevljem krsnik izmoli tri očenaša i tri zdravomarije, pa se tri puta prekrsti. Vodu prelije u flašu i onom ko je došao kod njega po pomoć kaže uputu: „Putem se ne zaustavljaj već se žuri kući i tri puta baci vodu iz ove flaše preko urečenoga“. Ako krsnik živi blizu kuće bolesnika onda će on to sam učiniti.

www.anzotika.forumbo.net

02.04.2016.

Mitropolit Mihajlo: Srbi znaju da RS ne može opstati, BiH je država "od Kulina bana i dobrijeh dana"

SAHARTV - Mitropolit Mihajlo, vrhovni poglavar Crnogorske pravoslavne crkve, poručio je u Centralnom dnevniku Face TV-a da BiH ne može biti država sve dok u njenom sastavu postoji RS. Ne možete stvarati državu u državi, to nema nigdje u svijetu. Vjerujem da će sve biti BiH, jer to je država "od Kulina bana i dobrijeh dana", kazao je on.

"Nadam se da će doći do kompromisa i da će usijane glave jednom shvatiti da će to jednog dana biti kompaktna, zajednička država sa svojim granicama, koja će funkcionisati mnogo bolje nego što je bila bivša Jugoslavija", istakao je vrhovni poglavar Crnogorske pravoslave crkve.

Tvrdi da vodeći političari u RS-u, poput Milorada Dodika, te u Srbiji, poput Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića, ali i svi Srbi znaju da RS ne može održati.

Ulazak BiH u EU i NATO, smatram, nije moguć sve dok RS postoji unutar BiH.

Komentarišući oslobađajuću presudu Vojislava Šešelja, mitropolit Mihajlo naglasio je kako vjeruje da se radi o dogovoru između Haškog tribunala i Srbije, kako bi ova država mogla lakše da uđe u EU i NATO pakt. "Drugog razloga nema", dodao je on.

Govoreći o Radovanu Karadžiću koji je u Hagu osuđen na 40 godina zatvora, mitropolit Mihajlo je konstatovao da treba da odgovara pred zakonom.

"Ako je tačno šta ljudi govore, a to je istorijski i faktički dokazano, naravno da treba da odgovara pred zakonom. Šta se dogodilo da od takvog čovjeka postane ovako nešto, sigurno je uloga Srpske pravoslavne crkve, SANU i Udruženja književnika Srbije. To je trolist koji je i prije genocida i građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji, u planu imao stvaranje velike Srbije. Ta ideja je postojala i u Drugom svjetskom ratu, a i ranije", kazao je mitropolit Mihajlo, uz konstataciju da SPC, SANU i Srbija ni danas nisu odustale od te ideje.

Istakao je kako mu nije poznat razlog zbog kojeg srpski političari i veliki dio srpske javnosti negiraju genocid u Srebrenici, dodajući da je "to veoma skupo, potreban je ogroman novac da se plati za te zločine".

Mišljenja je da se genocid u Srebrenici treba izučavati u školskim udžbenicima, jer je to istorija ovih prostora, ali i da bi mlađe generacije shvatile da se ovaj zločin desio na prostoru RS-a, te da takvo nešto nikada više ne ponovi.

01.04.2016.

Para um caso de amor

Almas, almas, almas, três que morreram afogadas, três que morreram queimadas, três que morreram arrastadas por mal de amores, ajuntem-se todas três, todas seis e todas as nove e abalem o coração de (fulano), para que não coma, não beba, não durma, não pare e não tenha sossego em parte alguma sem que não fale comigo e esteja em minha companhia. Quando ele(a) dormir, acordará pensando em mim, com o poder que tem esta faca com o poder que tem este chão, não fura o chão e que fure o coração de F para que não coma, não beba, não durma e não sossegue em parte alguma e sempre esteja em minha companhia e a meu lado.

24.03.2016.

Sud u Haagu: Radovan Karadžić osuđen na kaznu od 40 godina zatvora

SAHARTV - Radovan Karadžić je danas pred Haškim tribunalom osuđen na kaznu od 40 godina zatvora. Nakon pet godina suđenja Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) danas je izrekao provostepenu presudu Karadžiću, kojem je Tužilaštvo Haškog tribunala na teret stavilo 11 tačaka u optužnici.

Pretresno vijeće Tribunala u Haagu danas je objavilo da je Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske odgovoran za genocid u Srebrenici, što je bila druga tačka optužnice, od ukupno 11 tačaka.Pretresno vijeće Tribunala u Haagu zaključilo je da je Radovan Karadžić bio upoznat sa svim dešavanjima u julu 1995. godine u Srebrenici, te da je bio na čelu udruženog zločinačkog poduhvata za genocid u Srebrenici.

Srebrenica je 16. aprila 1993. godine proglašena zaštićenom zonom. Karadžić naredio Drinskom korpusu vojske RS-a da su u Srebrenici stvori nestabilna zona, što je dovelo do katastrofalnih uslova za život civila u tom gradu.

Karadžić je direktno naredio zauzimanja Srebrenice, što se i dogodilo 9. jula 1995. godine. Nakon toga civilnio stanovništvo bježi prema Potočarima, gdje su vladali teški uslovi za život.

Pretresno vijeće konstatuje da Bošnjaci u Srebrenici nisu imali drugu opciju nego da bježe iz Srebrenice, s obzirom na uslove nastale nakon zauzimanja tog grada u julu 1995. godine. Cilj je bio da se prisilno uklone žene, djeca i stariji muškarci, koji su nasilno razdvajani od svojih porodica.

Razdvajanje je trajalo i 12. i 13. jula 1995. godine, nakon čega su stigli autobusi, koji su ih trebali prevesti do Bratunca.Snage bosanskih Srba su 12 i 13. jula zatočili između 1.500 i 2.000 bošnjačkih muškaraca. U skladištu u Kravici ubijeno je između 600 i 1016 muškaraca.

Vijeće je zaključilo da je nakon osvajanja Srebrenice nastao plan da se uništi populacija Bošnjaka.

Svjedočenje Momira Nikolića da je čuo Vujadina Popovića kako govori da “balije” treba ubiti, Vijeće je ocijenilo vjerodostojnim.

Pretresno vijeće se uvjerilo da su se ubistva u Srebrenici dogodila planski. Vijeće je uvjereno da je postojao plan da se svi vojno sposobni muškarci u Srebrenici trebaju pobiti. Sve te operacije na terenu su nadgledali oficiri vojske RS-a, koji su bili u sastavu Zvorničke i Bratunačke brigade.

U danima nakon operacije ubistva, pripadnici srpskih snaga su u pojedinačnim operacijama ubijali zarobljene Bošnjake", rekao Kwon i dodao da dokazi govore da je najmanje preko pet hiljada ljudi ubijeno.

Vijeće konstatuje da nikakva ubistva ne bi bila moguća bez odobrenja Karadžića.

Snage bosanskih Srba su energično progonile kolonu Bošnjaka koji su bježali nakon pada Srebrenice.

Vijeće je uvjereno da se plan da se Bošnjaci ubiju postojao prije trećeg sastanka u motelu Fontana, a početak plana smatra se ubijanje muškaraca u Kravicama.

Pretresno vijeće stoga smatra da sve to pokazuje jasnu namjeru da se svi muškarci u Srebrenici pobiju, te je jedini razuman zaključak da su snage bosanskih Srba imale za cilj da unište bošnjačko stanovništvo.

Vijeće utvrđuje da su Karadžić i Mladić osmislili plan da se Bošnjaci trajno i prisilno uklone iz Srebrenice. Ustanovljeno je da je Karadžić dobijao informacije o tome šta se dešava u Srebrenici u julu 1995. godine.

Vijeće je zaključilo da je Karadžić jedini imao moć da spriječi masovna ubistva u Srebrenici.

Optuženi je dobijao redovne pismene izvještaje uključujući borbene izvještaje iz kojih se vide akcije VRS-a.

Oko 20 sati 13. jula razgovaralo se o sudbini zarobljenih Srebreničana. Vijeće podsjeća da su Beara i Deronjić raspravljali gdje zatočenike treba pobiti. Iz toga je jasno da je bila donijeta odluka da se oni trebaju pobiti a Deronjić se pozvao na autoritet Karadžića kada je uvjeravao Bearu da se egzekucije trebaju izvršiti.

Vijeće je uvjereno da je Karadžić znao za zatočene Bošnjake u okolini Srebrenice. Iako je imao ažurirana saznanja o svemu što se dešava na terenu nije intervenisao kakobi spriječio ubijanje. Optuženi je naredio da se zarobljenici prebace u Zvornik.

Vijeće smatra da se Karadžić ipak ne može smatrati za unistva prije 13. jula.

Neposredno nakon pada Srebrenice tužilaštvo Tribunala u Haagu podiglo je optužnicu protiv Radovana Karadžića zbog genocida u tom gradu, koji je bio zaštićena zona Ujedinjenih nacija.

U konačnoj operativnoj optužnici protiv Karadžića, koja je objedinjena u oktobru 2009. godine tačka 2. optužnice odnosi se na genocid u Srebrenici. Karadžić se tereti da je počevši od dana koji su neposredno prethodili 11. julu 1995., pa sve do 1. novembra 1995. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu eliminisanja Bošnjaka u Srebrenici, i to ubijanjem muškaraca i dječaka, kao i prisilnim odvođenjem žena, djece i jednog dijela starijih muškaraca iz tog područja.

Karadžić je između ostalog odgovoran za komandnu odgovornost zbog ubijanja više od 7,000 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice putem organizovanih i situacionih pogubljenja, uključujući ubistvo više od 1.000 muškaraca u jednom velikom skladištu u selu Kravice i pogubljenje još 1.000 bošnjačkih muškaraca pored škole u Orahovcu.

22.03.2016.

Saudijska Arabija - pakao na Zemlji

Pet tijela visi sa šipke koju drže dvije kranske dizalice. Obezglavljeni su. Služe kao podsjetnik građanima što ih čeka ako ih se uhvati u kriminalu.

No, najstrašniji prizor u šokantnom novom dokumentarcu kojim se želi prikazati sva brutalnost režima u Saudijskoj Arabiji je jedna druga scena. Žena koja je u burki, odjevena u crno leži nasred ceste, a oko nje su četiri policajca. Žena vrišti “Nisam to učinila,” no policajci joj ne dopuštaju da se pomakne. Nakon toga joj jedan od njih odrubljuje glavu. Životom je platila optužbe da je ubila pokćerku. Ovo ubojstvo izazvalo je veliki bijes diljem Saudijske Arabije. Razlog toga nije to što je žena ovako okrutno smaknuta već zato što je sve snimljeno kamerama pa krvavo ubojstvo može vidjeti i njena obitelj.

Filmu prijeti zabrana prikazivanja

Ove scene su svakodnevnica u Saudijskoj Arabiji, jednoj od najzatvorenijih i najkrvoločnijih zemalja na svijetu. Dokumentarac ‘Saudi Arabia Uncovered’ želi prikaziti svu brutalnost tamošnjeg režima. Film će biti prikazan 22. ožujka u SAD-u, no već je sada zbog tematike kojom se bavi pod velikim pritiscima, tolikim da mu prijeti i zabrana prikazivanja, a autorima se prijeti smrću, piše Daily Mail. Kamere se uglavnom zadržavaju na prostoru poznatom pod imenom Chop Chop Square, jer je upravo taj trg mjesto najviše pogubljenja u Rijadu. Kamera prikazuje sustav odvodnje koji se koristi kako bi se oprala krv pogubljenih.

Žene su građani drugog reda

Policija na svakodnevnoj bazi bičuje žene, na njih se gleda kao na građane drugog reda. U jednom trenutku filma muškarac silovito zavitla bičem na ženu koja potom padne na pod uz snažan vrisak boli. Isto tako, prikazano je kako muškarac u superxafsu gura ženu, bez ikakvog razloga. I to je sasvim uobičajena scena. On potom prolazi pored nje, ne obazirući se na njezine uzdahe niti prestravljenost u očima.

Jedno odrubljivanje glave po danu

Ono što se može zaključiti iz ovoga dokumentarca je da u ovoj zemlji nema praštanja i tolerancije. Brutalne su kazne za svaki otpor pa koliko on minimalan bio. U Saudijskoj Arabiji, čak i manje kritika režima može dovesti do fizičke ili duge zatvorske kazne. Odrubljivanja glava, kako je u filmu jasno prikazano, su uobičajena – do sada ove godine, u Saudijskoj Arabiji u prosjeku se odrubi glava jednoj osobi dnevno. Vanjski svijet nesvjestan brutalnosti saudijskog režima Pravni sustav u Saudijskoj Arabiji baziran je na šerijatskom zakonu i smrtna kazna je izrečena brojnim zločincima, uključujući preljubnike, ubojice, pljačkaše, dilere, vračeve, silovatelje… Vanjski svijet se drži u neznanju, nije svjestan težine ovakvog režima, jer je nemoguće da strani novinari pišu ili rade filmove bez cenzure. Ovaj dokumentarac je nastao samo zahvaljujući iznimnoj hrabrosti njegovih autora i saudijskih demokratskih aktivista koji su im pomogli.

Film o onima koji se usude progovoriti

Dokumentarac se temelji na šest mjeseci tajnog snimanja. Osim premlaćivanja i odrubljivanja glava, u njeu su prikazane i krajnosti u razlici između bogatih i siromašnih. Osim toga, to je priča o ljudima i ženama koji se usuđuju govoriti protiv saudijske diktature, pa otkriva strašnu cijenu koju moraju platiti za svoju hrabrost.

Prijetnje smrću zbog sudjelovanja u filmu

Saudijska aktivistkinja za ženska prava Loujain al-Hathloul, koja je završila u zatvoru pod optužbama za terorizam nakon što je vozila automobil što je zabranjeno ženama u Saudijskoj Arabiji, nakon objavljivanja trailera filma dobila je prijetnje smrću zbog svog sudjelovanja u njemu. To dovoljno govori o tome kako će film biti dočekan.

‘Kršćanima treba odrubiti glave’

Film otkriva i snažnu mržnju usmjerenu prema drugim religijama u saudijskih školama pa čak i od nekih svećenika koji potajno mole Alaha da kazni sve kršćane. Jedan od tajnih snimatelja pitao je 14-godišnjeg dječaka što se uči u školi. Odgovor ga je šokirao: “Kršćani bi trebali biti kažnjeni smrću sve dok ih skroz ne istrijebimo. Trebaju im se odrubiti glave!” Ali učenike se ne uči da usmjere svoju mržnju samo na kršćane i Židove, nego i šijitske muslimane, koji čine veliki broj manjinaca u Saudijskoj Arabiji. Dječak ponovno ima jezotivo objašnjenje: “Mi smo saznali da su šijiti bogohulnici. Oni bi trebali biti kažnjeni smrću. Trebamo se boriti proiv njih u ime islama. ”

Ugnjetavanje šijita

Film sadrži i snimke očajnih šiita na istoku Saudijske Arabije kako hrabro prosvjeduju protiv njihovog ugnjetavanja. Prikazuje mladog prosvjednika Ali Nimra koji je uhićen u dobi od 17 godina i osuđen na odrubljivanje glave pa onda obezglavljen prikazan na ulicama.

Zabranjeno i puštanje glazbe

Vjerska policija zabranjuje i puštanje glazbe u javnosti pa je u filmu prikazana i uznemirujuća snimka razbijanja lutnje koja se svirala a plaži. Policija nemilosrdno provode svoju militantnu verziju islama, poznat kao vehabizam. Fanatici prisiljavaju žene da se pokrivaju, kažnjavajući ih ako su našminkane ili ako zađu u kafić, umjesto toga tjera ih se na molitvu. Službeno ime vjerske policije je Povjerenstvo za promicanje vrline i prevenciju poroka. Znakovito, samo dva pokreta u svijetu – Talibani u Afganistanu i islamska država u Siriji i Iraku – imaju organizacije s istim imenom.

Negiraju povezanost s terorizmom

Saudijska vlada uvijek je negirala bilo kakvu povezanost s Islamskom državom ili Al Kaidom i s bilo kojim oblikom terorizma. Ipak, na islam daju znatnu novčanu naknadu, a na tome se temelje i spomenute terorističke organizacije. Ovaj film duboko uznemirava i ujedno upozorava na okrutnost jednoga režima unutar granica Saudijske Arabije. Jezovite scene koje podsjećaju na brutalne filmske scene dio su svakodnevnice u 21. stoljeću.

18.03.2016.

Kako se zaštititi od crne magije

Vještice nisu nikakva zla bića kako ih predstavljaju narodne priče ili bajke već osobe pune znanja i mudrosti koja se akumulirala kroz vijekove, vjerovatno od neolitskog kulta Velike Majke, prvog i najstarijeg božanstva u ljudskoj povijesti. One su oduvijek egzistirale u skladu sa prirodom poštujući njene sile i tako živeći u harmoniji sa svijetom oko sebe, što je rezultiralo mnogim magijskim spoznajama koje, ako ih koristimo ispravno, mogu obogatiti i unaprijediti naš život. Bitno je samo da niste uskogrudni, skloni predrasudama i sumnji jer tako zatvarate sami sebe u mrak neznanja i propasti. Uvijek poštujte druge a posebno duhovni svijet kojim smo okruženi i koji nas od postanka čuva od nas samih, našeg mraka i bezumlja. To je ono što svi znamo negdje duboko u sebi, sa tom se spoznajom rodimo, i stoga cio život svjesno ili nasvjesno stremimo ka duhovnom, bez obzira kako to nazivali. Istražujući razne oblike magije došao sam do spoznaje kako je vještičija tradicija izuzetno bogata ritualnom praksom koja očito svoju mudrost crpi iz drevnih keltskih vjerovanja i skandinavske mitologije, što je svakako čini nadasve zanimljivom.

Opasnosti crne magije

Magija je u osnovi neutralna sila koja načinom primjene dobija svoj prepoznatljiv oblik odnosno ona je stvar slobodnog izbora one osobe koja je upražnjava. Dok bijela magija obogaćuje život i duh osobe koja je koristi, crna magija jednako negativno djeluje na magičara i njegovu žrtvu. Naravno da je to djelovanje uočljivije na žrtvi ali dugoročno gledano ipak pogubnije za maga.

Danas imamo na javnoj sceni mnoštvo šarlatana i osoba koje namjerno šire strah od crne magije i obmanjuju narod propagandom kako bi izvukli iz svega toga ličnu korist. Stoga, nipošto ne nasjedajte na priče samozvanih vidovnjaka i vračara koji u svakom životnom problemu vide nečiju zlobu i magiju. Magija postoji ali ona i nije toliko prisutna koliko se to pokušava prikazati. U većem broju slučajeva iza svakodnevnih ljudski problema ne kriju se nikakve zle čini već neshvatljiva potreba ljudi da za svoje probleme okrive druge. Zbog toga treba biti izuzetno oprezan u detekciji magijskog djelovanja - uvijek treba dati prednost razgovoru, ispitivanju klijenta kako bi se priniklo u problem a ukoliko je u pitanju bolest obavezno uputiti bolesnika liječniku. Sumnja u crnu magiju uvijek treba i mora biti zadnja opcija.

Kako je crna magija destruktivna sila ona uvijek ima razornu moć i čini nestabilnim mentalni sklop žrtve te se ta osoba u kratkom vremenu karakterno mijenja. Prate je česte glavobolje, gušenje u grudima, noćne more, bezrazložni strah, putevi joj se zatvaraju odnosno teško postiže bilo kakav uspjeh i doslovno se vrti u krug. Nagla omrza među supružnicima može biti pokazatelj vradžbina. Ne možete biti pod uticajem crne magije a da nemate te simptome.

U slučaju opsjednuča simptomi su još izraženiji i oni zalaze u sferu svega onog što nazivamo slučajem za psihijatriju. U opsjednuće spada i iznenadna pojava epilepsije. Postoje i drugi oblici magijskog djelovanja poput straha, nagaze, divljeg vjetra, urokljivih očiju ali o tom ću pisati neki drugi put.

Kako se spasiti od zla

U tradiciji mnogih europskih naroda egzistira vjerovanje da vijenac bijelog luka obješen na ulaznim vratima štiti dom od zlih duhova. Isto tako, ko uspije doći do zuba slona stekao je izuzetno jaku amajliju koja prkosi svakom zlu i štiti svog vlasnika. No, moram vam reći da iz svog iskustva znam da ne postoji stopostotna zaštita od crne magije jer postanete li meta profesionalnog crnog maga ili vještice teško ćete se oduprijeti silini tih magijskih napada. Ipak, pozitivno je to što su takve osobe rjetke i uglavnom ljudi imaju problema sa amaterima ili osobama koje doslovno i ne poznaju magijski svijet niti vladaju njime već upravo suprotno. Protiv ataka takvih pojedinaca učinkoviti su svi magični savjeti i recepti koje ću vam otkriti.

Poznato je da se čarolije crne magije mogu usmjeriti prema pojedincima, cijeloj familiji, ali i u pravcu određenih stambenih objekata te zemljišta. Na temelju ti informacija rade se zasebni rituali.

Kost mačke

Drevna vještičija tradicija otkriva kako je najbolja amajlija protiv svakog oblika zla kost crne mačke, koja se uhvati i ubije te skuha u loncu u kojem je pomiješano vode sa devet izvora. Kada se mačka potpuno raskuha u loncu onda se odabere jedna kost i nosi stalno uza se. Ostatak se baci niz rijeku.

Zaštita kuće pri gradnji

Velikom broju ljudi poznata je amajlija Fatimina ruka za koju se po Bliskom istoku vjeruje da pruža protekciju od zla i "otvara" vrata sreći i blagostanju. Magična moć ruke poznata je i u ritualima zaštite kuće koja ima neograničenu moć djelovanja. Naime, dok je kuća u fazi gradnje glava familije treba oba svoja dlana, jedan do drugog, utisnuti u svježi beton ili cement temelja. Dok to radi mora biti sam te da otisak dlanova bude jasno vidljiv nakon sušenja. Ono što je posebno dobro jeste da osim što je vječna ova zaštita djeluje i onda kada se cijela familija odseli odnosne ne živi više u toj kući.

Zaštita kuće ili stana

Sa unutrašnje strane praga i sa unutrašnje strane svakog prozora u kući ili stanu, poredajte po sedam zrnaca tamjana. Njihova veličina i razmak nisu bitni. Po tom nizu stavite samoljepivu traku tako da ostanu fiksirani na pragu odnosno prozoru. Isto tako, sa vanjske strane kućnog praga te sa vanjske strane svakog prozora kapnite po jednu kap ružmarinovog ulja.

Specifičnost ovog rituala, osim zaštite od crne magije i uroka, jeste i ta da će vam u vrlo kratkom vremenu otkriti ko vam je prijatelj a ko neprijatelj. One osobe koje vam više ne budu ulazile u kuću nakon postavljanja tamjana zasigurno vam nisu prijatelji. Naime, prijatelji će ulaskom u kuću osjetiti malu nelagodu a neprijatelji će unatoč vašim pozivima odbijati ulazak. Desi li se pak da nekako i uđu neće moći izdržati taj pritisak i otkrit će svoje pravo lice. Još jedan benefit ovakve zaštite je da pojačava slogu i ljubav između ukućana.

Zaštita poslovnog prostora

Vrlo djelotvornim u svrhu zaštite radnog mjesta jeste ova čarolija koja neutralizira negativnu energiju i pročišćava prostor. Potrebno je u proljeće potražiti grm divlje ruže te odrezati grančicu s nekoliko plodova na njoj. Sa tom grančicom u ruci morate preći preko nekog mosta, ispod kojeg protiče rijeka ili potok. Onda grančicu odnesite u svoj poslovni prostor, stavite je u čašu ili vazu i pustite da se osuši u njoj do kraja. Dok god je grančica ruže prisutna vaš poslovni prostor je siguran od sila zla.

Drugi način zaštite je da iznad ulaznih vrata u poslovni prostor stavite pet zrna tamjana u nizu. Razmak i veličina tamjana nisu bitni. Pričvrstite ih samoljepivom trakom. Isti broj zrnaca tamjana poslažite u nizu i ispod svakog prozora radnog prostora a sa vanjske strane praga ulaznih vrata i svakog prozora kapnite po jednu kap lavandinog ulja.

Napomena: nikada nemojte paliti tamjan u kući ili poslovnom prostoru jer njegov miris može privuči razne entitete a posebno one negativne. Tamjan se pali pri prizivanju duhova jer ih njegov miris hrani i privlači.

13.03.2016.

Maslenica i dar za Veliku Majku

Neophodno je naglasiti kako su kohabitacijski odnosi u prošlosti često rezultirali pravom borbom između dvije žene, koje su se trudile na sve načine naštetiti jedna drugoj i postići cilj da jedna od njih dvije bude fizički udaljena iz kuće. Inoća odnosno druga žena muža najlakše je mogla magijom naštetiti svojoj suparnici a da se pritom ne diskreditira i otkrije svoj animozitet i antagonizam.

Poznato je iz kazivanja naroda kako su revoltirane žene vrlo često tražile pomoć kod lokalnih vještica zahtjevajući od njih da izvjesnim magijskim radnjama unište ljubav i plodnost njene suparnice. Jedan od poznatijih rituala koji je u toj prilici poduzimala vještica podrazumijevao je upotrebu gaćica žrtve, sedam zrna pšenice i tri zrna graha. Pošto zamota zrna u gaćice vještica ih prinese nad vatru i malo zapali izgovarajući određenu formulu.

Ukoliko se trudnoća suparnice dogodi prije nego li je inoća poduzela neku od magijskih opcija ona se ne bi predavala nego bi obično po savjetu neke starice odlazila na mezarje i sa nekog mezara ubirala po jednu travku sa glave groba, onda sa sredine (ruku) i na kraju sa podnožja odnosno iznad nogu mrtvaca. Te tri travke bi odnosila kući, samljela ih i stavljala diskretno u hrani svojoj suparnici, kako bi kod nje izazvala pobačaj. Još k tome bi uzela šaku zemlje sa groba, razmutila je u malo vode i njome diskretno mazala rubove odjeće žene čije je uništenje prizivala.

Bilo da djeluje individualno ili uz pomoć lokalne vještice čarolije koje su se tom prilikom pripremale bile su izuzetno negativne, nabijene mržnjom i željom za uništenjem. Čak i onda, kada bi se unatoč poduzetim radnjama, trudnoća ipak održala, inoća nije odustajala u svom planu te je čekala vrijeme kada će njena suparnica biti u najosjetljivijim stanju i položaju – tokom poroda i nakon njega. Pod svaku cijenu nastojala bi se domoći malo krvi izišle tokom poroda njene suparnice koja joj je u daljnjoj proceduri služila kao glavni sastojak za pripremu čarolije mržnje i razdora. Isto tako, često je znala glumeći brigu za nju, napraviti maslenicu (maslenjak) i ispeći je na suhim granama šljive. Prema kazivanju bošnjačkih starica ako bi žena koja se porodila pojela tu maslenicu u vrlo kratkom roku bi vidno omršavila i dobila bljedilo u licu jer je „ženi u četeresnici (naziv za prvih 40 dana nakon poroda) najlakše napraviti čarke!“.

Kako je šljiva među prvim rodnim stablom koje procvjeta u proljeće ne čudi da je upravo ona u narodnoj religiji BiH posvećena Babi ( ona koje se "obabila" tojest rodila) odnosno Velikoj Majci. Dobar dio ritualne prakse mladih djevojaka i žena uobličen je u ritualnim postupcima prema šljivi, kojoj se upućuju različite molitvene formule. Od jedne starije informatorice (Zejna Ćerimagić, 79.god) saznao sam da su žene u prošlosti običavale praviti i ostavljati maslenicu u podnožju šljive kao sadaku za zdrav porod. Mišljenja sam se se u tom ritualu, osim navedenog, krije i zahvala za ostvarenu plodnost ali i želja za zaštitom same majke i njenog djeteta. Ritual je očito bio potreban jer čarolija sa pečenjem maslenice na granama šljive otkriva dualističnu narav Velike Majke, njen alter ego, koja daruje ali i oduzima plodnost i porod.

Proučavajući ulogu maslenice u kultu plodnosti primjetio sam njenu naglašenu ulogu te pojedina vrlo zanimljiva vjerovanja o njoj. U Tešnju se tvrdi da je maslenica "najstarija pita na svijetu" i ta tvrdnja otvara vrata za dublju analizu. Pripremi juhki ili jufki i sam proces razvijanja tijesta donijele su Osmanlije u Bosnu, i općenito na Balkan. Prema nekim povijesnim podacima metoda razvijanja tijesta oklagijom javlja se u Turskoj negdje u 16.vijeku. Zbog toga nam je sasvim jasno da do dolaska okupatora u BiH nije ni postojala maslenica. Međutim, ostaje pitanje zbog čega su naši stari tojest žene vidjele u maslenici savršenu ponudu za Veliku Majku? Odgovor se vjerovatno krije u samom načinu pripreme. Tradicionalno maslenica se, kako joj i sam naziv govori, pravila od masla, mladog masla, i mogla je zamjeniti kruh. Ne treba zaboravit da je krava (mlijeko, sir, maslo) posvećeno Velikoj Majci. Na sofri se jufka obilato pomasti rastopljenim maslom a nakon što ga upije u sebe pažljivo se rukama razvlači po sofri. Obično tada pređe rub sofre. Zatim slijedi preslagivanje sa svake strane sofre, znači četiri puta, pa se opet presloži, ali ovaj put znatno manje, kako bi bila što manjeg opsega, kada se vizuelno dobija oblik otvora odnosno vagine. I njeno polaganje u tepsiju, koja je u obliku kruga ili stomaka trudnice, dovoljno odgovara tom simbolizmu.

I u opisima nekih drugih rituala sa maslenicom uočava se njena direktna povezanost sa plodnošću i brigom za djecu. Naime, već u pripremi jela za svadbu obavezno se pravi maslenica, koja se sa ostalim jelima, nudi mladencima. Nakon prve bračne noći i defloracije mladenke, ostaci te maslenice često su bili razgrabljenih od ukućana i gostiju zbog vjerovanja da svakog onog ko pojede barem zalogaj te godine neće boljeti stomak. Ženi koja se porodi obavezno se isti dan ili neki naredni donosi maslenica, a ukoliko ona rodi ćerku ritualno preokrene maslenicu u tepsiju prije konzumacije kako bi naredni put rodila sina. Ne treba zaboraviti navesti niti tradicionalnu izjavu onih bosanskih žena koje su poznate po lakom porođaju kako bi „sad za maslenicu sa pečenim piletom rodile dijete!“ Ako dijete teško pravi prve korake onda majka zamjesi tijesto za maslenicu, razvuče ga po sofri i uhvati dijete za ručice i prevede ga polako preko tijesta, kako bi ono svojim malim stopalima ostavilo tragove. Nakon toga tijesto se presloži i ispeče a tu maslenicu pojedu svi ukućani, etc.

Zbog opisanih magijskih i nadnaravnih obračuna uzrokovanih zlobom, zavidnošću, ali i često nagonom za opstankom i egzistencijom, stvorila se velika bojazan, posebno među ženskom populacijom, i potreba za razno-raznim tabuima kako bi se osigurao zdrav porod ali i mir u kući. Posljedica svega toga najbolje se demonstrira u vjerovanju kako su najopasniji za život sihiri napravljeni u babinama odnosno u prvih 40 dana nakon porođaja. Oni se vrlo teško liječe i od njih žena, a često i dijete, mogu se ozbiljno razboljeti. Također, i danas se u ruralnim sredinama tvrdi kako žena od tih sihira može poludjeti (postporođajna depresija). Borba između dvije rivalke koje žive sa istim mužem, poprimala je tolike razmjere da nje nisu bila pošteđena ni sama novorođenčad pa se znalo desiti, po sjećanju starijih Bošnjaka, kako je inoća znala izvesti crnu magiju nad kolcem za koji se veže stoka na livadi, prilikom paše, koji bi nakon izgovaranja određenih magijskih formula stavila pod kolijevku djeteta. Od takvih sihira bi dijete vrlo brzo umrlo.

Ataci na seksualnu snagu, kako bi se moglo konstatirati, sastavni su dio magijskog folklora bosanskog naroda. No, magijskih postupaka nisu bili pošteđeni ni sami muškarci zbog općeprihvaćenog uvjerenja da onaj ko vlada nad nečijom seksualnom moći zapravo vlada i nad njim samim. U prošlosti je egzistirao pomalo neobičan običaj namjernog odgađanja defloracije kada bi neka sihirbaza (baba koja se bavi magijom), zagrijala na vatri i savila šivaću iglu u krug, vrh igle u ušicu, i dala je mladenki. Ona bi tako savijenu iglu u prvog bračnoj noći stavila pod jezik zbog čega njen muž ne ni mogao postići erekciju. Navodno, takva bi se žena sutradan diskretno pohvalila kako je još uvijek djevica, čime se zapravo postizala određena dominacija nad onim što se u lokalnom govoru naziva "muška snaga".

Glavnim razlogom umiranja djece u ranoj dobi smatrala se crna magija i zla kob. Zbog toga su se poduzimale mnogobrojne profilaktičke mjere, od kojih je svakako najučestalija bilo nošenje hamajlija urađenih od strane nekog hodže, poznatom po svom daru liječenja i pomaganja. Na cijeni su bili i tilsumi, kratki ili duži citati iz Kur'ana izmješani sa tajanstvenim imenima i simbolima, koje je hodža, u namjeri liječenja sterilnosti, pravio obično sedam, a koji su se po njegovom upustvu zapaljivali, stavljali u vodu ili ostavljali pod jastuk, etc.

Osim navedenog, izvodili su se i obredi žrtvovanja, što je ostatak arhaičnih paganskih vjerovanja kako samo krvna žrtva može neutralisati moć zla i odagnati smrt. Kad nekom umiru djeca, „ne drže se“, sljedećem rođenom djetetu treba da se zakolje kurban (žrtva u vidu mladog ovna) na prvi dan Bajrama, i to na onom mjestu gdje se žena porodila. Koža ovna se obično poklanjala u džamiju ili se davala nekom susjedu a meso se stavljalo u kazan i kuhalo toliko dugo dok se ne bi kosti same odvojile od mesa. Onda bi se sve kosti, velike i male, skupile i stavile u tepsiju i tako zakopale u zemlju dok se meso dijelilo. Naime, ukućanima bi bilo dozvoljeno da pojedu samo po zalogaj ili dva tog mesa a sve ostalo se podijelilo po komšiluku. Time se osiguravao život novorođenčetu.

više na: http://tana.bosnianforum.com/t289-kult-plodnosti-u-bosanskom-narodu#1536

04.03.2016.

Incenses in Bosnian tradition

Sense of smell is the oldest sense and is directly tied with the part of the brain which in comparison with other brain cells is evolutionarily older, therefore one shouldn't be surprised by the fact that manufacturing and burning of incense sticks goes back into history of human beings and that it is considered to be the oldest common practice. Beginning of the usage of incense ingredients historically can be observed from the Stone Age and even earlier. But, what is better known is that the old Babylonians and Egyptians attributed an important role to incenses and used them abundantly in temples, prayers or prophecies.

Numerous precious perfumes, fragrant ingredients and sticks, as well as spices were imported into Greece over the Arabian peninsula, and from there across the entire Mediterranean all the way to the interior and most remote parts of the European continent. Refined and prone to advancement the ancient Greeks valued extremely plant sources of noble smells such as the turpentine, myrrh, frankincense and cinnamon and spent huge sums of money for importation of exotic spice herbs and fragrances. In Greece, just like in India, one cherished the offering of a fragrant gift or offering sacrifice on the divine altar, in the desire to ensure protection and ensuring man's health and wellbeing.

In ancient Rome incense were a necessary element of public and private, religious and other observance, and they were specifically used on the occasion of celebrating the merit and conquest of the Roman Emperor.

This cultural trend didn't bypass Bosnia where traditionally attention was paid to incenses which is today testified by numerous magical-religious segments. Peel of an orange or apple was in the past always placed on the surface of the oven or cooker, in order to "feed" the large celestial bird with their smell, in some parts of Bosnia it is called Haramka, since she committed a great sin defying Allah. Feeding Haramka with the smell of the peel of the fruit our elderly believed that they're helping their soul free itself of sin.

The smell of Halvah is characteristic for the beginning of the month of fasting and the function of it is to attract positive energy into the house, primarily wellbeing and peace, in order to have Ramadan pass easily. A similar effect can be achieved by mixing ground coffee and sugar, which when sprinkled on the cooker in small doses can bring harmony and unison among marital couples and the entire family. Coffee has special value in the tradition of Bosnian people and is a classic symbol of luck, which is demonstrated by the statement which can be heard once a guest accidently arrives when the inhabitants of a household are drinking coffee. Usually he is told that he comes with luck, not neglecting to offer the guest to join them.

Use of certain aromatic plants such as basil (Ocimum basilicum) or ćabarska (rue) herb are widely known in rituals of cleansing a room from negative energy, whether we're performing the ritual of fumigation with additional ingredients or the plant itself individually. With a dry bouquet of basil villagers would often fumigate a bee hive, cellar that holds animals and even the house, believing that this smell will chase away all potential effects of spellbound eyes or black magic. If the cow's milk would often burn on the stove it was suspected that it happened because of spellbound eyes and the housewife would place a few branches of dry basil and rue on the stove, also she would sprinkle some sugar on them. Because of the smoke created by the plants and sugar on the hot stove all negative effects from the cow and milk would be neutralised.

Rue (Ruta graveolens) is also a valued herb with miraculous capabilities. It is present in the cult of the dead, since it is planted in graveyards, but also rituals which protect from evil. Dry leaves of this plant are placed as ingredients of an amulet or the leaves are burnt together with the amulet and that smoke is used to fumigate the diseased. Incense has its place in the cult of the dead because of the belief of Bosnian people that they possess the capability of chasing away all evil spirits which attack the body of the deceased before it is buried. In Bosnian tradition on the chest of the deceased or next to him one would mandatorily place a stem of rue, danewort (Sambucus ebulus) or carnation (Dianthus caryophyllus).

Balsam herb (Tanacetum balsamita) with its specific smell found a replacement in chasing away insomnia and ensuring a good night's sleep and over generations the practice of placing it inside pillows has been nurtured. Because of such idyllic properties it has been called the plant of Prophet Muhammad. Root of the plant Elecampane (Inula helenium), plucked from the earth before the first cuckoo sounds itself, has according to folk belief, great power against negative energy. Namely, if a dry piece of root is mixed with burning coal and the house is fumigated with that smoke, especially the bathroom, the following 40 days a barrier has been placed which won't allow evil to enter into that home.

Smell from the Kaaba

The power of dream visions is received in a mysterious ways according to Bosnian belief, this is called the smell from Kaaba or Ćaba smell. According to belief, appearance of a mysterious but intoxicating smell, will appear to a person only on Tuesdays, when the person goes to bed at night. We should mention that this unusual appearance is not dependant on the fact whether the person is religious or not, apparently the supernatural selection is done by other criteria. Usually before the chosen person falls asleep, the person starts to feel an intense but pleasant smell, which no one but that person can smell. The source of the smell cannot be discerned and the person believes that it is coming from the pillow, bed or some part of the room. The smell lingers around for half an hour and then suddenly disappears. An identical situation repeats itself the following five Tuesdays and in the meantime the person develops the power of visions of future events through dreams. As Bosnian stravarke warn, if the chosen person is scared of what is happening and starts talking to other people of the supernatural gift of foretelling future, the it will irreversibly disappear.

Asija from Tuzla was chosen by unseen forces to receive this gift. -"One night lying in bed I felt a strong smell from the pillow as if someone poured a whole bottle of perfume over it. Though the smell was pleasant it chocked me with its intensity. Confused by the event I woke my husband and asked him if he felt the smell to which he looked at me quizzically, proclaiming that I'm mad and that there is no smell?!"

After half an hour the smell disappeared completely and Asja fell asleep. Nothing happened the following nights, until the following Tuesday. She felt the same smell and again after half an hour it disappeared. This repeated itself for five Tuesdays and stopped after that, that's when the dreams started. Everything that she dreamt of and saw in her dreams happened in real life which terrified Asja and caused panic. Not knowing what to do she sought help from a local stravarka which told her that during those five Tuesdays she felt the smell of Kaaba and that she shouldn't speak to anyone about it or else she will lose the gift of seeing truthful dreams. This made Asja happy since she realised that she can save herself from the unwanted gift of unseen forces. She spoke to everyone about what had happened to her and her power of dreaming truthful dreams disappeared.

09.02.2016.

Bre, ovo je najlepša Srpkinja - Ceca?'

I Ceca je postala matora krava. Ne pomažu više ni kile šminke, operacije, skupa odječa i hiljade fotošopova.

16.11.2015.

Ljubavna čarka

Ljubavnu čarku sa kojom biste pojačali strast partnera i koju ćete staviti pod dio kreveta na kojem on/ona spava, radit ćete u Venerin sat uz svjetlost dviju crvenih svijeća, a za njenu izradu trebat će vam pet vlasi iz vaše kose i isto toliko dlaka sa stidnog mjesta. Trebaće vam također i komadić crvene vunice, a onolike dužine, kolika je širina vašeg lijevog dlana. Jedan kraj svih dlaka zavezat ćete u čvor uz pomoć crvene vunice, a zatim dlake podijeliti na dvije približno jednako debele vitice, koju ćete uvijati jednu oko drugo. Crvena vunica neka visi sa strane. Kad pletenica bude završena, oko nje ćete oviti crvenu vunicu i zavezati je u čvor na drugom kraju. Takvu čarku ćete staviti neposredno pod krevet, najbolje učvrstivši je s donje strane madraca. Čarka se ne smije dirati, a treba je položiti po prilici na onaj dio kreveta na koji dolazi gornji dio tijela s glavom. Trajanje ove čarke je dugotrajno, pa je ne treba naknadno ni pomicati ni pojačavati.

Izvor: www.tana.bosnianforum.com

14.10.2015.

Narodno liječenje magijskim formulama u BiH

Keywords: Iliri, tradicija, Bosna i Hercegovina, basme, bajalice, bogomolja, Bogumili, Bošnjaci, učiti, naučavati, Tur, Thana, Vidasus, Bind, ilirska božanstva, magija, medicina, liječenje, vjerovanje, hazma, veledalin amin, stećak, vile

Antička tradicija liječenja

Po svojim prirodnim bogastvima Bosna i Hercegovina je oduvijek obilovala šumama i mnogobrojnim izvorima vode što je, samim time, već na sasvim logičan način predodredilo religijski sistem Ilira koji je u cjelosti bio posvećen poštivanju prirodnih sila. Zbog toga su Tana i Vidasus postali simboli, ali i personifikacija ljudskog okruženja, i kao takvi označavali snagu same prirode i svega onoga što ona nudi ljudima. Uz njih, naravno, dolazi čitav panteon drugih bogova i boginja poput Binda, Tura, Anzotike, ili božanske zmije Boe, čije uloge u religijskom sistemu nisu zanemarive niti manje bitne. No, za istraživanje o načinima liječenja naših predaka, kao polazne tačke za daljnu opservaciju, najbitniji su Vidasus, Tana, Tur i Bind.

Ono što treba naglasiti na samom početku jeste činjenica da upravo zahvaljujući navedenih božanstvima naših predaka mi danas možemo biti ponosni što imamo izuzetno dugovječan kult liječenja, koji zadire duboko u antičko doba. Dokumentirani podaci iz Zemaljskog Muzeja u Sarajevu prezentiraju primjere kontinuirane ritualne prakse odlazaka na izvore te umivanja i pranja bolesnika, koje se završava ostavljanjem nekog dijela odjeće ili hrane pokraj izvora ili pak bacanjem novčića u njega, što je bez svake sumnje očuvani dio tradicije poštovanja i traženja pomoći od boga Binda, kojeg su naši preci Iliri obožavali kao božanstvo izvora. U paganskoj Bosni njemu su se nudile životinjske žrtve, obično sitnijih životinja poput koze, što je u kasnijem periodu zamjenjeno simboličnim darovima. Bindov kult je posebno bio dominantan u predjelu sjeverozapadne Bosne, pod dominacijom Japoda, te pograničnim dijelovima današnje Hrvatske, naročito u Lici, gdje se do polovine prošlog vijeka on upražnjavao. Vjerovanje kako je izvorska voda, naročito ona uzeta prije izlaska Sunca, ljekovita i samim time pogodna za liječenje još jedan je segment navedenog kulta.

Tana i Vidasus

Na reljefima koji prikazuju boga Vidasusa, u čijoj pratnji je često i Tana, prikazane su djevojke vile koje plešu oko njega u krug ili su one u formi nimfi, vodeni vila. Osim podatka koji potvrđuje da je bosanski narod poznavao vile još u antičkom periodu on je iznimno bitan i za daljne proučavanje o korelaciji sa osobama koje su dolazile u neposredni kontakt sa vilama i tako zadobivale moć liječenja ali i tekstove bajalica. Za same vile u bosanskoj tradiciji se zna da su vješte u liječenju sa ljekovitim biljem i izvorskom vodom, u kojoj se, prema predaji, običavaju kupati.

Ono što je posebno bilo zanimljivo primjetiti kod skupljanja materijala za ovaj istraživački rad jesu pojedini zabilježeni načini inicijacije određenih osoba u svijet magije i liječenja i za koje je nemoguće ne pronaći direktnu poveznicu sa Tanom, Vidasusom ili čak zmijom, svetim totemom naših predaka.

Bosanski narod vjeruje da je bajanje dar spiritualnih duhova, posebno vila, čemu svjedoči mnogobrojna svjedočanstva o inicijaciji. Veliki dio starijih žena u prošlosti koje su se bavile bajanjem bile su nepismene i živjele su na selu. Njihova inicijacija u nadnaravno uvijek se temeljila na čudnim snovima u kojima su im se pojavljivale mlade i lijepe djevojke, obično tri, koje su u snu odabranu ženu učile formulama liječenja. Postoje i drugačiji primjeri. Poznatoj narodnoj čarobnici iz Velike Kladuše zvanoj Ćanka prema njenom kazivanju u snu su se pojavili nepoznati muškarac i žena obučeni u bijelu odjeću. Povukli su je za veliki noźni prst i "probudili". Zatim su joj saopćili da su je odabrali za onu koja će liječiti i pomagati narodu. Jedna druga, inicijaciju u svijet magije dobila je ugrizom zmije. Naime, jedne prilike dok je radila u polju umorila se i malo prilegla da se odmori. I ne znajući zaspala je a kad se probudila na usni je osjetila bol. Čim je došla kući na ogledalu je vidjela kako joj je usna natekla i potamnila. Brzo je otišla doktoru koji je konstatirao kako ju je ujela zmija. To i ne bi bio neki senzacionalan događaj da ona nije tokom narednih dana osjetila da "zna" čudne stvari i da odjednom zna na koji način i kako izvoditi ljubavnu magiju ili liječiti narod od nje.

14.10.2015.

Kult boga zemljodržca Tura

U narodnoj religiji Bosne i Hercegovine, koja se bazira na ilirskim tradicionalnim vjerovanjima, očuvani su upravo zahvaljujući kultu bajanja neki segmenti bosanskog boga Tura, za kojeg se u mitologiji BiH vjeruje da je zapravo veliki gigantski crni bik koji na leđima drži zemaljsku kuglu. Samo ime Tur vjerovatno dolaziti od poturiti, onaj koji potura, drži nešto ili pridržava, što u potpunosti odgovara funkciji koja se pripisuje ovom mitološkom biću. Iako se po pisanju etnologa vjerovanje o džinovskom biku zemljodržcu susreće samo kod Bošnjaka neki segmenti tog kulta prisutni su bajalačkoj praksi sva tri naroda u našoj zemlji. Riječ je o obredima liječenja domaće stoke gdje upravo one žene ili muškarci koji se time bave izvode proljetnji obred transmisije božanske moći, Tura kako bi zadobile njegov blagoslov ili moć liječenja.

Naime, u narodnoj religiji Bosne puž je minijaturna predstava bika Tura pošto raspolaže atributima koji ga simbolišu: rogovima i kućicom na svom tijelu koja simbolizira zemaljsku kuglu. Ništa manje zanimljivo nije ni navesti da se za ritual dodirivanja najviše traži puž crne boje, pošto je i sam bik Tur u opisima crne kože ili dlake, pa ga stoga Bošnjaci u sjeverozapadnom dijelu Bosne nazivaju Garonja (Crni). Smisao dodirivanja puža jeste magijsko povezivanje sa zemljom, u kojoj obitava Tur, inače u bosanskoj mitologiji i jedini krivac za izazivanje zemljotresa, te smirivanje Tura, personifikacije zemljine snage, što se vrlo jasno vidi u formuli koju prati ritualno dodirivanje puževih rogova: „Ustuk biče, moje biče jače!“. Kako bi zadobila moć liječenja stoke žene su u okolici Mostara kažiprstom desne ruke tri puta dodirivale rogove crnom pužu i povlačile prst niz njegovo tijelo, znači unazad, govoreći basmu: „ Stu na se! Stu natrag, ne znalo ti se za trag. Stu na se. Od Boga derman a od mog iladž!“ Kako vidimo iz datih primjera dodirivanje puževih rogova je ništa drugo do magijska imitacija dodirivanja rogova Tura, čija cjelokupna snaga počiva u njima, te iskorištavanje upravo te snage za liječenje, jer to je snaga zemlje ili Velike Majke. Vjeruje se da nakon tog prijenosa ljekovite moći sa puža na ženu ili muškarca ta osoba može tokom cijele godine koristiti zadobivenu snagu iscjeljivanja.

Bolesna životinja se dovede do kamena koji je čvrsto fiksiran u zemlji, tojest nije se pomjerao sa tog mjesta nikada, što je aludiranje na stećak, te onda žena koja izvodi obred liječenja napravi kažiprstom tri kruga oko bolesnog mjesta na tijelu, i kaže: „Stu natrag!“ (Stu je skraćenica od stupiti, kročiti, krenuti). Zatim malo pljune na vrh kažiprsta govoreći: „Ptu, u živac, u kamen, stu natrag!“ sve to ponovi tri puta.

Desni kažiprst je u narodnoj medicini prst liječenja i dovodi se u vezu sa prstom hazreti Alija, koji se uvijek prikazuje sa uzdignutim desnim kažiprstom, kao simbolom božije mudrosti ali i blagoslova. To nije nimalo slučajno pošto hazreti Fatima i njen muž hazreti Ali u narodnoj tradiciji, posebno u Iranu i Turskoj, važe kao par kojem se pripisuju razna mistična svojstva a među njima i sposobnost liječenja. U sjeverozapadnoj Bosni, u Velikoj Kladuši i Cazinu, desni kažiprst je zastupljen u molitvi mladom Mjesecu koji se nakon izgovaranja pet kratkih (sitni) sura uperi u pravcu Mjeseca i izrekne se basma kojom se želi obnoviti vitalnost i ljepota tijela.

Prema tradicijskom vjerovanju za ovu magijsku transmisiju odabirao se period od početka maja do polovine mjeseca što nije nimalo slučajno, naime, u prošlosti je bio običaj da se zakolje bik (nekada se govorilo: „Zaklat će se bik za prvi maj!“), čime se u bivšoj Jugoslaviji obilježavao praznik rada no, međutim, ta je praksa klanja odnosno žrtvovanja bika na našim područjima antička i potječe direktno od Ilira. A sve to dakako ima porijeklo u kultu Tura i majke zemlje ili boginje Velike Majke. Zapravo, današnji praznik Jurjevo ili Đurđevdan* koji se kod bosanskih pravoslavaca obilježava 6. maja nije uopće kršćanski praznik, kao ni bilo koji drugi, već je preuzet iz paganizma. A upravo u ovom podatku krije i odgovor zbog čega su Bošnjaci, kao nekadašnji pripadnici Bosanske Crkve, prije pojave kršćanstva bili pagani te je sasvim realno i logično za zaključiti da se oni, kao i svi drugi narodi, nisu u potpunosti odrekli svoje stare vjere te su nastavili pod plaštom kršćanstva a kasnije i islama obilježavati praznike svojih paganskih predaka. Zbog toga su u bosanskom narodu pojedini tkz „kršćanski“ praznici bili obilježavani (praćeni) ali ne na vjerski način već magijski odnosno na onaj originalni paganski način kada se uoči ili tokom njih proricala sudbina, čaralo i štitila stoka od zlih duhova i bolesti.

NOTE:

* Naravno, ironija je da je upravo ovaj argument bio jedan od glavnih tvrdnji hegemonističke i militantne politike Srbije protiv Bošnjaka kao nekakvih poturčenih Srba?! Uvijek je bilo interesantno pitanje kako je moguće da se Srbi u Srbiji u toku 500 godina Osmanlijske vladavine nisu poturčili i promjenili vjeru a navodni “Srbi“ u BiH jesu? Zar je ovima „Srbima“ iz BiH bilo teže nego onima iz Srbije? I na kraju ostaje pitanje kako to da jedan navodno isti narod bira tako dva različita puta svoje povijesti i odriče se „svetog pravoslavlja“ u korist nekih tamo divljih Osmanlija?! Na ova pitanja jedna kriminalna ustanova poput SANU nikada neće dati prave odgovore jer bi oni ozbiljno uzdrmali temelje pažljivo skrojene i njegovane nacističke politike kojom se srbijanska politička struktura nadahnjuje već decenijama a čije smo katastrofalne posljedice osjetili tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, kada je započeta agresija na BiH i sistematsko etničko čišćenje. Još veća ironija svega toga jeste da su upravo ti Srbi koji tvrde da su Bošnjaci poturčeni Srbi onda ubijali sopstveni narod i nad njim vršili genocid. Zapravo, Bošnjaci su za Srbiju i srpski narod poturčeni Srbi samo onda kada treba provesti neki hegemonistički plan ali ova agresija je zapravo pokazala i dokazala da ni oni u tu tvrdnju o Bošnjacima ne vjeruju. Jer logično je da smatraju vjerodostojnom ne bi onda ubijali „svoj narod“.

14.10.2015.

Basme i "naučiti na vodu"

U oralnoj magiji prema klasičnoj podjeli postoje dva oblika formula - basma i bajalica. Basma je kraći oblik, obično sa jedan ili dva stiha, koji se zbog toga mora ponavljati nekoliko puta dok je bajalica duži tekstualni oblik. Iako rjeđe postoje i bajalice sa po dvadest i više stihova. Mada su pojedini antropolozi skloni da basmu povezuju sa basnom, ne bi se složio sa takvom konstatacijom. Očigledno je kako se ideja za ovu usporedbu pronašla u velikoj sličnosti te dvije riječi, doslovno je u pitanju zamjena slova iz M u N ili obratno, ali kada analiziramo značenje basna odnosno da je ona u svojoj formulaciji "kratka priča u prozi ili u stihu u kojoj glavnu ulogu imaju životinje", onda dolazimo do zaključka kako basna nema nikakve poveznice sa basmom.

No, postoji jedna prilično interesantna perzijska riječ koja se navodi u pojedinim ljubavnim formulama a ona glasi baht ili sreća, sudbina. Naime, u bilo kojem obliku, ljubavnom ili onom egzorcističkom, u svrhu liječenja, basma ima zadatak da utiče na trenutno stanje ili sudbinu te je promjeni odnosno da djevojci ili momku omogući sreću u ljubavi (brak) a bolesnom ozdravljenju. Sve te akcije zapravo su želja da se magijskim putem pokuša uticati na budućnost, kako bi bila pozitivna, te zbog toga logičnije je povezati porijeklo riječi basma sa rječju baht nego li je dovoditi u neshvatljivu vezu sa basnom. Isto tako, ne treba zaboraviti navesti i narodni naziv za vračaru ili vješticu - bahornica ili bahorica, čiji korijen dolazi upravo od riječi baht. To u konačnici i ne začuđuje ukoliko se prisjetimo da i pojam magija te magijska praksa tj čaranje (od čare - opčiniti, fascinirat), dolaze upravo iz perzijskog jezika.

Sa druge strane, bajalica, kao riječ i pojam, ne postoji među Bošnjacima i umjesto bajati se kaže "naučiti" odnosno izgovoriti ("ona "uči" ono svoje" - izgovara tajne magijske riječi, ili kada se savjetuje bolesnika da ode kod neke žene koja liječi magijskim formulama: "idi kod nje neka ti nauči, ona zna dobro učiti na vodu"). Vjerovatno zbog toga i pojam bajati u narodu se ne tumači kao čin izgovaranja magijske formule već ogovaranjem, laganjem, što potvrđuje izjava "neko o tebi baje!" - "neko priča laži o tebi!". Žene koje koriste magijske formule (baju) ne nazivaju se bajarke već stravarke, stravaruše ili pak samo "baba" ("idi kod te babe pa neka ti nauči"), što je bogumilsko nasljeđe o funkciju koju je obnašala Baba, supruga od svećenika Dida.

Tokom srednjeg vijeka pa sve do dolaska Osmanlija, kada je bogumilska vjera bila dominantna religija u BiH, kult liječenja sa ljekovitim biljem i vodom bio je naglašeno prisutan i u domenu svećenika Bogumila koji su se zvali Didovi a njihove supruge Babe. Dok su Didovi bili zaduženi za prenošenje religijskih ideja te rješavanje svakodnevnih sporova Babe su se bavile liječenjem kroz upotrebu bilja, vode i magijskih riječi. Poznato je da su upražnjavale bajanje od nežita, bolesti koja se manifestira bolovima po tijelu te da je i sam naziv nežit zapravo bogumilski. Isto tako, u pojedinim dijelovima BiH bajalice se nazivaju bogomolje ili mole što je usko povezano sa pojmom bogumil.

Naučiti šapatom

Bajanje je izrazito zanimljiv oblik oralne magije, spoj poezije i magijskih simbolizama, čiji postanak datira još iz vremena paganizma. Kako su drevna prizivanja i slavljenja bogova zamjenile molitve iz Biblije i Kur'ana u monoteizmu, tako su magijske formule namjenjene tjeranju zlih duhova doživjele sličnu sudbinu, odnosno njihov je sadržaj ostao više manje isti uz dodatak nekih kršćanskih elemenata poput spominjanja imena svetaca, Isusa Krista, Djevice Marije, križa ili pak završetka najcjenjenije kur'anske sure El Fatihe „veledalin amin“, pozivanja na „božiji emer“ odnosno božiju volju, „božiju hazmu“, početke određenih poglavlja Kur'ana poput Elif lam mim, što je dobili svoju izmjenjenu, skraćenu, formu poput Elzalif itd.

U pojedinim formulama poziva se u pomoć i kćerka božijeg Poslanika Muhameda hazreti Fatima. Ova praksa je preuzeta od Osmanlija u čijem kultu liječenja upravo dominantno mjesto zauzima hazreti Fatima sa naglaskom na moć njenih ruku odnosno ruke: „Ovo nije moja ruka već je ovo ruka hazreti Fatime!“ Sama riječ bajanje vjerovatno dolazi sa područja južnog Kavkaza prvenstveno zbog toga što riječ bayati u Azarbajdžanu označava stari oblik narodnog pjesništva ili bolje rečeno narodne mudrosti predstavljene kroz stihove.

NOTE

* U današnje vrijeme sreće se i jedna zanimljiva izjava kojom se opisuje nečija uspješnost u nekoj životnoj sferi: - „ide mu k'o da mu je naučeno na vodu!“

* U sjeverozapadnom dijelu Bosne vjeruje se da kada nekog svrbi jezik da je meta nečijeg ogovaranja pa onda ta osoba, u nakani da zaustavi negativnu propagandu, tri puta pljune u vatru i svaki put kaže:“ Ko baje u guzicu staje!“ nakon čega se misli da će ogovaranje biti prekinuto.

21.09.2015.

Serbs and Turks are one and the same people

After the battle at Kosovo 1389, when the Ottomans completely defeated the Serbian army, which lead to a catastrophic reduction of the male population, something took place which forever changed that people in its entirety. According to claims of historians in the entire Serbia there were only 200 thousand men left. Defeated and destroyed, Serbs became a part of the grand Ottoman empire and so suffered the worst fate of a looser. After the victory the Ottomans ruled over Serbia and in the long history of 500 years in entirety they changed the demographic image of the country. Namely, Turkish soldiers married Serbian women and girls or even raped them which resulted in every other child in Serbia, having a Turk as a father. That's why there is not one family in Serbia which doesn't have Turkish genes in their heritage. All of this unquestionably reflected in the physical appearance of the Serbian people which is very similar to the Turkish people which is especially evident in the facial features, namely, a larger part of the population has dark hair and eyes, just like the Turks. Because of this historical but also genetic connectedness, everything that was Turkish became an inseparable part of the Serbian identity from the Turkish cuisine, language, music and even mentality.

Today when you compare Serbs and Turks, besides physical similarity, you will notice some important links: both people are extremely nationalistically driven, both people strive for creating Grand Turkey i.e. Grand Serbia, both people do not accept minorities, both people committed genocide which they deny - over Armenians and Bosniaks, both people are trying to assimilate other people around them, both people pretend to be great religious people, both people claim other's cultural heritage as their own, etc. There are too many similarities in order to conclude something else instead of that they are brothers i.e. same people.

Bosniaks - one of the best genetically preserved people in Europe

Luckily, Bosniaks didn't have the same fate under the Ottoman rule since by converting to Islam they were spared all of the negative events which struck the Serbian people. Today, out of historical but also genetic research we know that Bosniaks are one of the rare European people which can brag with a large percentage of racial purity. This was noticed long time ago by Karl Steiner, doctor in Ljubinja, which in his work "Bosnian folk medicine" writes the following: "Bodily the tall man from Bosnia and Herzegovina represents undoubtedly the most beautiful type of South Slavic-Illyrian racial mixture. He is taller from his neighbours in Dalmatia, Croatia and Slavonia, his chest are powerfully kept, musculature firm and hinged; smooth or weak curly, brown or dark hair and black eyes we see among the members of all three religions, but as often brothers are similar but yet different, similarly our Muslims, Orthodox and Christians show certain characteristics, which through centuries came about due to mixture in breeding. For example among the Christians and Muslims the iris of the eyes is mostly light, often blue or yellowish, while eyes among the Orthodox are usually darker, often black. Among the Muslim and Catholic children one can often see light blue hair, soft, skin white as milk, generally typical Aryan type, but the hair and skin colour will darken bit by bit, while these characteristic among the Orthodox are rare."

Unlike the extremely large genetic mixture between Serbs and Ottomans in Serbia, in Bosnia and Herzegovina there is a completely different situation about which Ćiro Truhelka, archaeologist and historian, wrote the following in his anthropological study:

"Endogamy was among the Bosniaks (Muslims in Bosnia) so strict, that in my time I knew a dozen Bey families, which intermarried and they wouldn't allow in their harem women which were out of this circle, though they were from the best homes. Because of the mentioned reasons mixed marriages between the Ottoman and Bosnian Muslims were extremely rare and without evident effect on shaping the race."

Endogamy and with it harem enclosure were the most successful measure of protection of racial element in Bosnia, and I believe that I can say, that rare ethnic groups in Europe managed to preserve their identity like the Bosniaks in Bosnia. The merit goes to harem exclusivity, which in this case preserved racial characteristics of the forefathers. Similarly it is familiar that there was antagonism between the Bosnian Muslims and Ottomans and that the Bosniaks dreaded from marrying their daughters to so called Turkuše (superlative of Turk), that antagonism often gained a dangerous political form, and was the cause of revolts.

03.08.2015.

Bosanski teritorij na karti o periodu iz 7. vijeka prije nove ere!

Karta Bosanskog tla iz 7 vijeka prije pojave Ise – Isusa Hrista, objavljena je u okviru kulturološkog predstavljanja Evrope, izdanje Francuske Nacionalne biblioteke u Atlasu “EVROPA KROZ VIJEKOVE”. Na vrhu lijevo, ove karte, stoji “ALTERE EISENZEIT 700 – 450 v. Chr.” Sami natpisi su starog Duch jezika, staronjemačkog – mada se danas ova dva jezika, Duch i Deutsch, dobro razlikuju radi pretrpljene modernizacije Njemačkog jezika. Teritorija Bosne označena je natpisom “BOSNISCHE” i zahvata geografsko područje od Jadranskog mora pa do u dubinu kopna dijelova današnjih drzava Bosne, Hrvatske, Srbije i dijelove teritorije Crne gore. Ako ovu kartu usporedimo sa kartom lokacija otkrivenih stećaka, one se potpuno podudaraju. Još je nešto veoma interesantno. U susjedstvu se pojavljuju natpisi Illyici, Hallstatty, Kullur.

U vrijeme kad povampirene snage, kako vanjskog neprijatelja tako i unutrašnjih izdajnika, nastoje da realizuju, na lažima strpljivo ispredanu, historiju Bosne zapjenjenih mučkova raznoraznih akademskih znanja, a posebno uljuljkanih laži historičara, u lice im bacamo ovaj dokument. Dokaz i izazov.

Kartu koja dokazuje da Bosna živi preko 2700 godina ili 27 vjekova. Pileći mozgovi skloni prepisivačinama domaćih zadataka i izvrtanjima napisanih nagađanja prema ćeifu naručioca, kitili su se oreolima znanstvenika ili neprikosnovenih akademskih veličina. Ogledalo istine pokazuje i dokazuje njihov karakter i suštinu. Ko je rođen, živio i živi na Bosanskom tlu? Doseljenici, varvari, lažovi, krivotvorci, krivokletnici – ili Bosanski narod! Iako genetika dokazuje da se Bosanski čovjek razlikuje od izmišljenih nadrinaroda, laži i zataškavanja imaju za cilj sakriti istinu. Bez obzira čime se laz služila, ona je nemoćna pred istinom. Lahko je ubijediti neuka Balkanca da je “sir nastao od snijega”, ali je teško sakriti tu laž od onih koji se drže prirodnih zakona i logički postavljaju pitanja ne mireći se sa tabu temama. Zakon materije i energije izrečen riječima “sve to što jeste, što je bilo kada bilo, ili što će bilo kada biti – nije nastalo iz ništa. Niti to što jeste, može da se pretvori u ništa”, zasvrbi žednog znanja i prirodno logičnog objašnjenja.

Bosna, geografski smještena kao raskrsnica puteva ali poprište borbe različitih kultura, ideologija, vjera, ekonomskih i vojnih sila, kroz svoju dugu historiju paljena, pljačkana, osvajana ali nikad porobljena, pretrpila je ogromne i neprocjenjive materijalne, kulturne i historijske štete. Iz nje su nosili historijsku i kulturnu baštinu šakom i kapom, osvajači, prijatelji i komšije. Iza sebe su ostavljali krvavu zemlju, pustoš i laž.

Upravo na tim lažima, vijekovima je pisana historijska priča, prema željama i apetitima naručilaca. a kako to vjernici kažu da zadovolje svoju dušu, “Bog je bio uvijek na strani istine i pravde”, tako su i dokazi o Bosni strpljivo poput stećaka čekali svoje vrijeme istine. Istina o Bosni tek se počinje obznanjivati. Fascinantna i neprikosnovena. Počev od revolucionarnog otkrića Bosanskih piramida do obznanjivanja karte o postojanju “termina i teritorije” Bosne. Ono što je posebno interesantno, ova karta objavljena je u zemlji koja se nije pokazala baš kao veliki prijatelj Bosne i Bosanaca, ali je nemoćna da prikrije istinu kako zbog same sebe, tako i zbog drugih oko sebe.

19.07.2015.

Kada je počeo rat u Bosni, jednostavno sam otišao da branim srpstvo

Portal Vijesti.ba u posjedu je faksimila 21 godinu starog intervjua aktuelnog premijera Srbije Aleksandra Vučića. U razgovoru za srbijanski list "Duga" od 6. avgusta 1994. godine, Vučić između ostalog priznaje da je učestvovao u ratu u BiH kao dobrovoljac, te da je "jednostavno otišao da brani srpstvo". "Kada je počeo rat u Bosni, ja sam otišao u srpsko Sarajevo i prijavio se kao dobrovoljac. Nisam bio član stranke, jednostavno sam otišao. Znao sam neke prijatelje i zato sam otišao da branim srpstvo. Bio sam neko vrijeme na Jevrejskom groblju (op.a. iznad Sarajeva), a onda razgovarao sa Guzinom i Dutinom, i prešao sam na TV Pale, da pripremam izveštaje za Unprofor. Obišao sam celu istočnu Bosnu sa kamermanom. Prve linije", kazao je, između ostalog, Vučić.

17.07.2015.

Bajram šerif mubarek olsun Bosno i Hercegovino!

16.07.2015.

Srbija i Turska - bratske zemlje

Odavno je prisutan vic koji ide ovako: "Zašto Srbi idu na ljetovanje u Tursku? Pa, idu da traže svoju djedovinu!" Ko god da je izmislio ovaj vic, vjerovatno nije ni bio svjestan koliko je bio upravu.

Nakon bitke na Kosovu, kada su Osmanlije u potpunosti porazile srpsku vojsku, što je dovelo do katastrofalnog smanjenja muške populacije, dogodilo se nešto što je zauvijek izmijenilo taj narod u cjelosti. Prema tvrdnji povjesničara u cijeloj zemlji bilo je ostalo svega oko 200 hiljada muškaraca. Pobjeđeni i uništeni Srbi su postali dio velikog Osmanskog carstva i tako doživjeli najgoru sudbinu gubitnika. Nakon pobjede Osmanlije su zavladale Srbijom i u dugoj povijesti od 500 godina u potpunosti izmjenile demografsku sliku zemlje. Naime, turski vojnici su ženile srpske žene i djevojke ili ih pak silovali što je rezultiralo time da je svako drugo dijete u Srbiji imalo oca Turčina. Zbog toga danas ne postoji niti jedna familija u Srbiji koja nema turskog gena u svom nasljeđu. Sve se to neupitno odrazilo na fizički izgled srpskog naroda koji je potpuno sličan onom turskom što se posebno jasno vidi na fizionomiji lica, naime, veći dio populacije ima tamnu kosu i oči, baš kao i Turci. Sve što je tursko postalo je neodvojiv dio srpskog identiteta od turskih jela, jezika, muzike, pa čak i mentaliteta.

Danas kada uspoređujete Srbe i Turke, osim fizičke sličnosti, uočit ćete neke bitne poveznice: oba naroda su izraziti nacionalistički nastrojeni, oba naroda teže stvaranju Velike Turske odnosno Velike Srbije, oba naroda ne priznaju manjinske narode, oba naroda su izvršili genocide koje ne priznaju – nad Armenima i Bošnjacima, oba naroda pokušavaju asimilirati druge okolne narode, oba naroda glume velike vjernike, oba naroda svojataju tuđu kulturnu baštinu itd. Previše je tu sličnosti da bi se mogao donijeti bilo koji drugi zaključak osim da je u pitanju bratski narod.

To je davno primjetio i Karl Steiner, liječnik u Ljubinji, koji u svom radu pod nazivom „Bosanska narodna medicina“ piše sljedeće: „ Tjelesno predstavljaju visoko uzrasli Bošnjak i Hercegovac nesumnjivo najljepši tip južnoslavensko-ilirske mješovite rase. Veći je od svojih komšija u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji, grudi su mu snažno svedene, muskulatura čvrsta i jedra; glatku ili slabu kudravu, smeđu ili crnu kosu i tamne oči viđamo u pripadnika sviju triju vjera, no kao što su i braća obično slična pa ipak raznolika, tako pokazuju i naši muslimani, pravoslavci i katolici između sebe stanovite osobine, koje su kroz stoljeća nastale od mješavina u rasplodu. Tako je primjerice u katolika i muslimana šarenica (iris) očiju pretežno svijetla, često modra i žućkasta, dok su oči u pravoslavnih obično tamno-mrke, često i crne. U muslimanske i katoličke djece često se viđa svjetlo plava kosa, nježna, ko mlijeko bijela put, uopće čisti arijski tip, no boja kose i puti potamniće malo po malo, dok su ove osobine u pravoslavnih uveliko rjetke.“

14.07.2015.

ŠOKANTNO: Povratniku na stomaku urezali znak 'četiri S

Potpredsjednik Republike Srpske Ramiz Salkić očekuje hitnu reakciju policije povodom napada na Nerku Hanifića (40), povratnika u Vrbanjce kod Kotor-Varoši. Hanifića su, kako se saznaje, jutros napale tri nepoznate maskirane osobe, pretukli ga te oštrim predmetom i na stomaku urezali znak "četiri S" (ocila - ćirilična slova "s"). "Očekujem hitnu reakciju policije i da pokaže svoju efikasnost i u situacijama kada su Bošnjaci napadnuti i kada im se čini nepravda, a ne samo kada treba Bošnjake proganjati za nešto što neko misli da bi oni učinili na ovom prostoru", rekao je Salkić za Fenu. On ističe da, koja god je osoba u pitanju u ovom slučaju i bez obzira na njenu nacionalnost, povrede koje su nastupile iziskuju ozbiljnu analizu cjelokupnog sigurnosnog sistema u ovom bh.entitetu te stanja i položaja njenih građana. "Evidentno je da imamo učestale incidente koji, možda, i nisu samo incidenti", rekao je Salkić.

Najbolji udarac nazad je uhvatiti nekog Srbina i odsjeci mu tri prsta. Nema više opraštanja niti tolerisanja ni jednom četniku na ovom svijetu!

14.07.2015.

Vučić dramatično izjavljuje na rubu plača: " Ja sam žrtva kao i svi mi Srbi!"

13.07.2015.

Ruski veto je geto

Ulažući veto na rezoluciju o Srebrenici u Vijeću sigurnosti UN-a, Rusija je uložila veto na istinu. Nazvavši taj akt sramotnim, neki ugledni svjetski analitičari, kao što je Tim Judah iz britanskog nedjeljnika The Economist, ustvrdili su da je to Srbiji donijelo teret negativnog publiciteta u svijetu te da je, tražeći od Rusije da uloži veto, Srbija sebi dala autogol na međunarodnoj sceni. Međutim, još se niko nije usudio prognozirati kakve bi konkretno mogle biti posljedice tog autogola i negativnog publiciteta po Srbiju i srpski narod u cjelini. Haškim presudama za počinjeni genocid u Srebrenici osuđeni su pojedinci i utvrđena je njihova krivica na principu individualne odgovornosti. Negiranje genocida znači i negiranje krivice tih pojedinaca. Ruskim vetom su Srbija, bosanskohercegovački entitet RS i srpski narod u cjelini udaljeni od istine i gurnuti dublje u ponor laži. Zbog tog veta Rusija neće imati neku veliku štetu, izuzimajući osude i gnušanje civiliziranog svijeta. Najveću štetu bi mogao imati srpski narod. Negiranjem genocida u Srebrenici i neprihvatanjem haških presuda srpski politički predstavnici su na svoj narod stavili teret kolektivne krivice.

Geto kolektivne odgovornosti

U tome im je zdušno pomogla i "majčica Rusija" koja je svojim vetom zatvorila srpski narod u geto kolektivne odgovornosti, krivice i laži. U tom getu nedužna srpska djeca će i dalje učiti lažnu historiju, iskrivljene istine i biti izopćeni iz civilizacijskih tokova zbog grijeha nekih od njihovih očeva. Takvo stanje će trajati sve dok srpski narod ne iznjedri političke lidere koji će imati hrabrosti i ljudskosti da svoj narod oslobode te kolektivne krivice tako što će jasno, glasno i iskreno priznati genocid i učiniti sve da njegove posljedice budu ublažene te da pravda bude zadovoljena onoliko koliko je to moguće na ovom svijetu. Poznato je da nema bolje i efikasnije cenzure od autocenzure. Tako je i s lažima. Kada čovjek sam počne vjerovati u svoju laž i kada je počne predstavljati kao istinu iz unutrašnjeg ubjeđenja, to je krajnji trijumf laži. Tada laž postaje veoma moćno oružje u rukama "istinskog borca za laž". Nešto na tu temu je pisao i velikosrpski akademik Dobrica Ćosić, koga njegovi poštovaoci nazivaju "ocem nacije". Valjda u rijetkim trenucima iskrenosti, Ćosić je objasnio važnost laži u svom narodu, poistovjećujući je s patriotizmom i državnim interesom. Njemu se pripisuje i izreka: "Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž." Veliki francuski filozof i pisac iz 19. stoljeća Ernest Renan, poznat po svojim političkim teorijama o nacionalnom identitetu i nacionalizmu, smatrao je da naciju čine pojedinci koji moraju imati dosta zajedničkog, ali koji su također morali dosta toga zaboraviti. Prema tome, zaborav je jedan od suštinskih elemenata koji čine naciju. To se posebno odnosi na nečasne stvari koje su činjene u prošlosti.

Kako graditi naciju i pokoljenjima pričati o slavnoj i junačkoj prošlosti predaka ako ih u oko bodu dokazi da su ti preci ubijali civile, žene i djecu?! Historijska istraživanja i presude najviših međunarodnih sudova, koja mogu otkriti neželjene istine, mogu biti veoma neugodne. Istina bi mogla uzdrmati same temelje nacije, čak i ugroziti njen opstanak. Zato je najbolje tu istinu zaboraviti. A da bi se zaboravila istina, moraju se uklanjati dokazi, negirati činjenice i sve ono što podsjeća na istinu.

Zaborav je usko povezan sa laži. Ukoliko želimo nešto zaboraviti, nastojaćemo prvo sebe, pa onda i druge (s)lagati da se to nije ni desilo. I to ćemo činiti sve dok sami ne počnemo vjerovati u tu laž. Kad sebe ubijedimo u laž, onda je nije teško prenositi na druge, posebno mlađe generacije. Na taj način laž, kao i zaborav, postaje suštinski element u izgradnji nacije.

U knjizi "Zašto lideri lažu" (Why Leaders Lie) John Mearsheimer, profesor političkih nauka na Univerzitetu u Chicagu i jedan od najpoznatijih teoretičara međunarodnih odnosa u svijetu, tvrdi da lideri lažu jer, između ostalog, smatraju da je to dobro za njihovu zemlju. Drugim riječima, lideri lažu jer misle da je to u njihovom nacionalnom interesu. Druga interesantna tvrdnja koju Mearsheimer iznosi jeste da demokratski izabrani lideri više lažu svom narodu nego autokrati.

Nacionalistički mitovi

Dakle, kada je autokrata i diktator Saddam Hussein govorio da ne posjeduje oružje za masovno uništavanje, on je zaista govorio istinu. S druge strane, kada Milorad Dodik, Tomislav Nikolić i Aleksandar Vučić, nedvojbeno demokratski izabrani lideri bosanskohercegovačkog entiteta RS i Srbije, kažu da se genocid u Srebrenici nije desio - oni lažu, i to prvenstveno svom narodu, jer vjeruju da je to u srpskom nacionalnom interesu. Mearsheimer govori o lažima za vanjsku i domaću publiku, odnosno lažima drugim državama i lažima svom narodu. U ovu drugu grupu spadaju i laži putem kojih se stvaraju nacionalni, odnosno nacionalistički mitovi. Tom vrstom laži se historija vlastitog naroda prikazuje u najboljem svjetlu, bez ijedne packe na vlastitom nacionalnom identitetu. U kontekstu toga može se razumjeti zašto i Milorad Dodik uporno laže i u cijelosti osporava genocid u Srebrenici, navodeći da je "genocid u Srebrenici najveća prevara 20. stoljeća", dok iz njega isijava mržnja prema istini i onima koji je svjedoče. "Što se društvo bude više udaljavalo od istine, sve više će mrziti one koji govore istinu", rekao je veliki engleski pisac George Orwell. Tako će, zahvaljujući dodicima, vučićima i nikolićima, pored kolektivne krivice, srpski narod u međuvremenu nastaviti da živi i u laži. Poznato je da se genocid ne može počiniti nad vojskom već samo nad nenaoružanim i nemoćnim civilima, a, priznat ćemo, to i nije neki podvig i junaštvo čime bi se buduća pokoljenja mogla ponositi. Stoga je za proponente velikosrpske ideologije bitno ne spominjati genocid, e da bi se, u najmanju ruku, spasio obraz predaka za buduća pokoljenja.

Izgradnja nacije je proces, a u tom procesu učestvuju brojni sudionici: od akademika, političara, umjetnika, vojnika, pa sve do komunalaca. Da, i komunalci mogu igrati veoma bitnu ulogu i ostaviti svoj pečat u tom historijskom procesu. Sjetimo se događaja sa početka 2013. godine, kada su komunalci iz Višegrada izvršili uklanjanje riječi ''genocid'' sa spomenika žrtvama ubijenim tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu na mezarju Stražište u tom gradu.

Uklanjanjem te teške riječi sa spomenika žrtvama, komunalci su dali svoj dragocjeni doprinos zaboravu i laži, kao suštinskim elementima izgradnje svoje nacije. A teško onima kojima komunalci kroje historiju.

13.07.2015.

Kako je nastao homoseksualizam na Balkanu

Pogrešno bi bilo reći da su Srbi samo pripadnici jedinstvenog, nebeskog naroda, već oni su sve i niko i ništa nije postojalo prije njih. Međutim, postoje pojedinosti tog slavnog i prethistorijskog naroda koji oni baš i ne vole spominjati jer im to ne odgovara. Ali, ja ću vam otkriti jednu jako zanimljivu stvar o njima – Srbi jako vole dudlati kitu jedan drugom! Po tome se može konstatirati kako su oni i pravi začetnici homoseksualizma na Balkanu. Ili po narodski – pravi pederi, od glave do pete! Da se odmah razumijemo, ovo je napisao Milenko F.Filipović, znači iz njihovog naroda:

„Osobit deo muške nošnje kod pravoslavnih (za ostale nisam mogao da saznam) do oko 1880 godine bio je „nakurnjak“. Bio je običaj da nevesta u svojoj spremi donosi i nakurnjak za mladoženju. Nakurnjaci su se pleli i nosili dok su ljudi od Visokog išli na kiridžijanje. Nošeni su da bi štitili od studeni mošnice i penis („otpašće ti ono života“ – od studeni). Ako bi se u koga smrzla mokraća u cevi penisa usled toga što ne bi nosio nakurnjak, od te nezgode, koju su pratili veliki bolovi, spasavao se na taj način da mu neki drug „izdoji“ ledenicu.

Iz knjige „Život i običaji narodni u Visočkoj nahiji“ stranica 60.

12.07.2015.

Potomci smo velikih i ponosnih Ilira

Kulturalna antropologija koja u svom djelovanju ujedinjuje nekoliko posebnih disciplina poput etnologije, arheologije ili lingvistike daje nam savršen uvid u povijest i baštinu nekog naroda te relativno uspješno pokušava, na jedan logičan način, predstaviti evolucijski trend kojem je kroz povijest bio izložen taj narod u cjelini. Utjecaji su, naravno, socijalno višestrani pa se tako uz onaj kulturni uvijek nadopunjavao religijskim kako bi se ciklus zaokružio u potpunosti.

Ako želimo pažljivo pratiti taj evolucijski slijed dešavanja onda svakako moramo posegnuti za mitologijom, njenim fantastičnim bićima i legendama, najviše zbog činjenice da je mitologija najarhaičniji oblik umjetnosti u kojoj je ljudska mašta prvi put pokazala svoje bezgranične dosege. Naseljavajući prirodu i svijet oko sebe jednim krajnje drugačijim bićima i pojavama čovjek je, prije svega, pokazao svoju urođenu socijalnu narav, ali i potrebu da iskaže intimne strahove, nade, težnje i frustracije. Tendencija da se izrazi na najbolji mogući način rezultirala je pojavom različitih priča, legendi, crteža i skultura o jednom drugom svijetu gdje su načelo dobra i zla izuzetno naglašeni, i što je još važnije, gdje oni pokazuju svoj smisao i efikasnost. Na taj način dolazimo do informacije o klasičnoj frustraciji svakodnevnim životom kojoj je čovjek bio podložan kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Zbog toga nam mitologija kao disciplina stalno sugerira kako ne postoji jedan odgovor već da je on uvijek u množini.

Konzistencija mitoloških predaja uočljiva je u mnogim segmentima jednog društva u cjelini, iako se to možda na prvi pogled dovoljno ne vidi. Neki njeni dijelovi su u manjim ili većim segmentima toliko ukomponirani u svakodnevni život da se na njih i ne obraća pažnja niti im se analizira dublje značenje. U bližoj prošlosti mitologija je bila prisutna u društvenoj memoriji prvenstveno onda kada se njome trebao ispuniti neki politički cilj, koji je uvijek povezan sa nacionalizmom i genocidnim idejama, čemu smo se uvjerili krajem prošlog vijeka kada je militantna politika Srbije ciljano i planski iskoristila povijesni događaj, poraz od strane Osmanlija na Kosovu, da pokrene vojnu invaziju na okolne republike što je rezultiralo katastrofalnim posljedicama poput genocida u Srebrenici ali i drugim gradovima po BiH.

Kada želimo proučavati mitologiju Bosne i Hercegovine ali i cijele ex Yu mora se krenuti od povijesne činjenice da Južni Slaveni ne postoje. Postoje samo narodi Južne Europe koji govore slavenske jezike, ali ti narodi nisu slavenskog već ilirskog porijekla, posebno narodi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, što je dokazano nekoliko puta analizom genetskog porijekla. Pogreška koju su povijesničari napravili u procjeni porijekla nekog naroda utemeljenoj isključivo na jeziku je katastrofalna i, kako smo se osvjedočili, povijesno tragična. Po toj teoriji današnji Meksikanci bi trebali biti Španjolci, Brazilci bi bili Portugalci, itd.

Kada je riječ o teoriji o dolasku Slavena na Balkan zanimljivo je naglasiti da se stalno navodi kako su došli Srbi i Hrvati, onaj dio koji živi u kontinentalnom dijelu Hrvatske, čime čak i povjesničari iz srpskog naroda nedvojbeno potvrđuju da su na Balkanu autohtoni narodi upravo oni kojima su Iliri preci: Albanci, Makedonci, Crnogorci, Bošnjaci, Dalmatinci, i Istrijani.

Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših jugoslovenskih republika realizirana je u suradnji: Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog Centra u Beogradu, estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini, Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Doma zdravlja u Zagrebu i Škole medicine u Edinburgu – Škotska. Kako bi rezultati bili što bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su skupljani i testirani u svim gradovima ex Ju.

Rezultati su pokazali da su najdominantnije haplogrupe na području ex-Yu: 1lb, R1a, R1b i E3bl. Haplogrupa l1b ili takozvani „ilirski gen“ je najzastupljenija u svim zemljama bivše Jugoslavije a najinteresantnija činjenica je da je l1b grupa u Hercegovini, Dalmaciji i otocima zastupljena čak i do 70%. U Bosni ova grupa je zastupljena 52, 20% dok je slavenska grupa R1a na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine zastupljena svega sa 24,60%.

Upravo te činjenice korespondiraju sa sve prisutnijom nedoumicom znanstvenih krugova, naročito nakon genetskih analiza, da li se ikada i desio dolazak slavenskih plemena na Balkan? Postoje indicije koje sve više dobijaju na autentičnosti da se taj događaj nikada nije ni desio nego te da su Iliri, nakon teške i dugotrajne okupacije od strane Rimskog carstva, napravili prilično inteligentan plan opstanka i očuvanja kroz asimilaciju jezika okolnih slavenskih zemalja kako bi sebi osigurali kakav takav mir i mogućnost preživljavanja kroz burnu povijest.

Mnogi segmenti ilirske religije i danas su prisutni u svim zemljama koje su činile teritorij ex Yu poput kulta zmije, vjerovanje u zvijezde-čuvare duše, kult plodnosti, te solarni i lunarni kult, obožavanje vode kroz kult boga Binda, vjerovanje u urokljive oči, i sam naziv urok je ilirska riječ, itd.

12.07.2015.

Slavenske kvazi predaje i božanstva

Oduvijek mi je bila neshvatljiva ta potreba da se sve proglašava slavenskim, posebno zbog toga što Slaveni nisu autohtoni stanovnici ovog dijela Europe, već su to Iliri. I ta činjenica treba uvijek biti polazna u svakom ozbiljnom proučavanju historije Balkana. Ni tvrdnja da se o Ilirima vrlo malo zna nije točna, zapravo, jedina je istina da su se Iliri oduvijek namjerno zapostavljali kako bi se spriječio doticaj sa našim pravim kulturnim i historijskim nasljeđem. Slaveni i slavenizam je nešto što nam se vijekovima naturalo i što je oduvijek sinonim za manipulaciju.

Ti stalni pokušaji nametanja i naturanja kvazi predaja, legendi i božanstava područjima u kojima ih nikad i nije bilo vrlo su naivni. Vjerovatno takvi postupci nisu uvijek bili namjerni i u cilju političke propagande već i zbog apsolutnog neznanja o povijesti. Čemu god nisu mogli pronaći pravo porijeklo antropolozi i povijesničari su davali pridjev slavensko ne nudeći niti jedan validan dokaz za to. U tome su naročiti eksperti bili srpski antropolozi koji čak i dokazani ilirski kult zmije nazivaju slavenskim?! Tako, na primjer, neki se od njih sjetio da postoji bog rijeke Drine takozvani Drinus, mada postoje pisani dokazi da tek dolaskom Osmanlija, znači u srednjem vijeku, Drina dobija svoj naziv po turskoj riječi derin – duboka. Iza naziva Drinus očito se krije duh ili božanstvo drena, koji je poput graba ilirska riječ, i dolazi iz kulta ilirskog obožavanja drveća. Naime, Iliri, poput Rimljana, nisu u početku svoja božanstva predstavljali u ljudskom obliku već su ona bila predočena kroz određene životinje, drveće, mjesta u prirodi poput izvora itd.

Sviđalo se to nekom ili ne, ali prava činjenica je da su Slaveni bili izuzetno primitivan stočarski narod koji nije imao nikakav razvijen panteon ili religiju već su bili usredotočeni da kao nomadi prežive seleći se stalno sa svojom stokom na druga područja. Vjerovatno su tako imali priliku dolaziti u dodir sa drugim kulturama te, što je sasvim logično, preuzimati njihova socijalna i vjerska ubjeđena. Zbog toga se u slavenskoj mitologiji može detektirati mnoštvo religijskih vjerovanja, ali i božanstava, iz drugih kultura, posebno keltske i ilirske. Tu je posebno zanimljivo navesti ilirskog boga Perendi, božanstva groma, kojeg su Slaveni počeli svojatati kao Peruna. I upravo na tom Perunu nazivati povijesno ilirska područja svojim?! Ili Vidasa (Vidasusa) koji je nekim čudom postao sveti Vid?!

12.07.2015.

Slavni ilirski preci

Pod imenom Ilirija smatralo se područje između Jadranskog mora i Crnog mora odnosno od današnje Albanije, Bosne, Hrvatske, Slovenije, Srbije, južne strane Mađarske i cijela Bugarska. Stanovnici ovih područja nazivali su se zajedničkim imenom Iliri.

Grčki, latinski, njemački, francuski ili mađarski pisci svjedoče kako su to područje bile pokrajine koje su zajedno činile Veliku Iliriju. Ilirija, budući veoma prostrana, bijaše od najranijeg doba podijeljena na manje državice, od koji je svaka imala svoje posebno ime i svog vladara. Neka od njih su bile Dalmacija, Panonia, Mesia, Liburnia, Iapidiom itd. Kako su stanovnici svih tih država poticali od jednog plemena, i samim time govorili isti ilirski jezik, to je omogućilo dugo vremena da Velika Ilirija postoji na tako širokom području.

Među najslavnijim ilirskim kraljevima bili su Prevrat i Ogran, čije se snage i moći plašio i sam Rim. Nadalje, Teta, ilirska kraljica, vrlo uspješno se opirala velikoj rimskoj sili, kao i Gencio, koji bijaše posljednji ilirski kralj.

Rimljani su veoma teško, i tek sa velikim trudom i naporom pokorili Iliriju, naime, morali su čak 200 godina ratovati sa Ilirima, dok im nije pošlo za rukom da ih pobjede, a Iliri su se 120 puta pobunili i nastojali zbaciti rimski jaram, prije nego što su ih Rimljani uspjeli u potpunosti poraziti.

KAKO SU RIMLJANI POSTUPALI SA ILIRIMA?

Iliri nisu bili robovi Rimljana, nego družbenici, ovi su i kasnije njihovu domovinu zvali „Velikom Ilirijom“, a više puta su Iliri sami izabirali rimske careve.

DA LI SE TO MOŽE DOKAZATI?

Najbolji dokaz je taj kako je veliki broj rimskih careva bio ilirskog porijekla. Ukupno je bilo 43 cara i dvije carice iz ilirskog naroda na rimskom prijestolju, i to jedni u Rimu a drugi u Carigradu.

KOJI JE BIO NAJPOZNATIJI OD CAREVA ILIRSKOG PORIJEKLA?

- Aurelian, rodom iz Srema, vladao je od 270 – 275 godine nove ere. Za pet godina svoga vladanja očistio je rimsku državu od svih neprijatelja, koji su svaki čas prijetili da će rimsko carstvo razoriti i uništiti. Zbog toga mu je rimski narod dodijelio naslov „obnovitelja rimskog carstva“.

- Probo, također u Sremu rođen, carovao je slavno i dostojno od 276 – 282 godine p.n.e. O njemu drevni pisci kažu da je stekao toliku slavu, da se Iliri sa punim pravom mogu ponositi, što je bio njihovoga plemena. On je dao prvi u Sremu, svojoj postojbini, zasaditi vinograd na Fruškoj gori, čije vino još i danas njegovi potomci rado uživaju.

- Dioklecian, rođen u Dalmaciji, vladao je od 284 – 305.godine p. n.e. Ovaj car je znao tako vješto i uspješno poraziti sve neprijatelje Rima da ga je rimski narod štovao kao boga. Ali Dioklecijan nije niti na prijestolju zaboravio na svoju domovinu, prema kojoj je ljubav u njedrima buktila, da je na kraju i carsku krunu ostavio, i u Dalmaciju se vratio da provede među svojim zemljacima starost. On je stanovao nedaleko od grada Solina, na istom mjestu, gdje je danas grad Split (Palatium Diocletiani ili Spalatro) gdje i danas postoji.

11.07.2015.

Pokrenimo inicijativu da Srebrenica postane distrikt!

Predlažem da se pokrene inicijativa da Srebrenica postane distrikt, posebno sada kada je Amerika donijela rezoluciju o genocidu kao i Europa. Sada je pravi trenutak, posebno zato što je to sveto mjesto stalno pod prijetnjom Dodika o nekakvom referendumu o ocjepljenju. Mada je nešto takvo tehnički nemoguće jer republika srpska postoji samo u sastavu BiH, treba iskoristiti Dodikove prijetnje protiv njega. Ko mu je kriv kad stalno priča gluposti. Srebrenica ne može i ne smije biti pod nadzorom upravo onih koji su je načinili mjestom najvećeg genocida nakon Drugog svjetskog rata.

11.07.2015.

Vučić napadnut, pa šta onda?

Danas se desila sasvim normalna reakcija u Potočarima, kada je došao predstavnik svinja koje negiraju genocid u Srebrenici kao i agresiju na BiH. I zamislite, umjesto da se postidi i kaže: "Zaslužio sam ja i gore, jer mi smo bili nemilosrdni prema Bošnjacima koje smo bjesomučno ubijali" on ti glumi žrtvu?! Da su tad ovako četnici bili nježni kao tratičnice ne bi se etničko čišćenje ni desilo. Dok god Srbija ne plati ratnu odštetu BiH, dok se god ne pohvataju i zatvore svi ratni zločinci, dok postoji Dodik i njemu slični neće biti ni pravde ni mira. Srbija treba puno toga uraditi ako želi dobre odnose sa vlastima u Sarajevu i općenito bosanskim narodom. Zato je svako pričanje o nekakvom pomirenju i pružanju ruke bezvrijedno laprdanje za javnost. Još uvijek nema od Srbije ni iskrenosti ni kajanja. Zato je najbolje Srebrenicu proglasiti distriktom i iz nje udaljiti one koji su krivi za genocid. To bi bio prvi korak ka normalizaciji odnosa. A nakon njega treba još napraviti koraka uz dužno poštovanje prema bosanskom narodu koji je bio najveća žrtva projekta Velika Srbija.

11.07.2015.

Srebrenica 1995-2015

Srbi, vi ste zvijeri, neljudi, čudovišta, monstrumi.... Kako god da vas nazovem premalo je i nedovoljno da vas opišem. Vas, gnjusne spodobe, koje je izrodila majka svinja negdje u bespućima Karpata i koje su neki gospodari doveli kao roblje na Balkan. Prokleti bili i oni i vi!! Prokleti koji vas dovedoše i zauvijek zatrovaše vašim robovskim primitivizmom i mržnjom prema svemu. Proklete bile i Osmanlije što vas sve ne istrijebiše i tako ne spasiše druge od vaše zlobe i otrova. Proklet bio i Gavrilo Princip, taj terorista, koji je glavni krivac za početak Prvog svjetskog rata, za milione mrtvih. Prokleti bili, progutao vas mrak, pojeli vas ti vaši demoni koji ste puni, vi djeco svinje, vratite se u pakao iz kojeg ste došli!!!

Danas je 20 godina od genocida u Srebrenici. Zamislite koliko je u jednoj godini dana i noći, i onda pomislite koliko dana i noći majke Srebrenice plaču, pate, umiru.

Zamislite osjećaj kad više ne možeš ni plakati a bol nije prošao, tu je u grudima, ta bolna praznina koja ti ne dopušta ni da pravilno dišeš.

Takva vam je bol svih bošnjački majki, supruga, braće, djece kojima je četnička pogan oduzela najmilije. Došli su iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, ko zna više odakle, da ubijaju i muče narod po Bosni. Niko ih nije zvao, sami su došli povedeni izjavom Radovana Karadžića, tog povampirenog luđaka, "kako će muslimani nestati u Bosni". Izrekao je to početkom te 1992.godine u Skupštini BiH znajući već unaprijed kako je plan agresije i etničkog čišćenja bio davno pripremljen u Beogradu. Prvo su napali Hrvatsku kako bi zauzeli svu teritoriju oko Bosne i Hercegovine, uz njenu granicu, i stvorili uslove za veliko etničko čišćenje. Sjetimo se, u početku su govorili Srpska republika Bosna i Hercegovina. Kako se to može nazivati srpskom republikom kad taj narod nije nikad bio većina u njoj, osim ako se ne misli etničkim čišćenjem i genocidom upravo to napraviti?

I onda je počelo. Spisak je dug: Zvornik, Bratunac, Bijeljina, Višegrad, Foča, Sarajevo, Brčko, Bihać, Prijedor.... Spisak je dug i prepun ubijanja, mučenja, silovanja, osakaćivanja, pljačkanja. Sve su to oni radili, bez imalo ljudskosti i obzira. Sa puno mržnje, uvjereni da imaju pravo na to. A onda, između svih tih užasa i nezamislive patnje, desila se Srebrenica. Tu nije ubijeno samo preko 8.000 Bošnjaka. Ne, tu je ubijena svaka nada za mir, oprost, nadu. Tu je ubijena cijela Europa jer nakon tog genocida povijest Europe se izmjenila. Tu je ponovo oživio nacizam, ovaj put onih balkanski nacista, koji su sami sebe prozvali nebeskim narodom, baš kao i nacisti, i koji su zbog svojih halucinacija ubijali druge. Sjetimo se izjave " za jednog ubijenog Srbina ubiti sto Bošnjaka!" Zar to nije bila i Hitlerova naredba?! Da, to su nacisti, to je ona svastika, onaj kukasti križ, koji se samo malo promjenio u četiri slova S, ali neodoljivo podsjeća na svastiku. Sve je to isto. Srbi, to su balkanski nacisti, Beograd je Berlin, leglo zla i nacizma. Previše je sličnosti da bi se moglo ignorirati.

Sjetimo se, bar danas, balkanski nacizam nije mrtav! On još uvijek postoji u onim retardiranim pokretima sa tri prsta koja zapravo predstavljaju svinjsku šapu, jer oni su djeca svinje, koja čak i ispuštaju životinjske zvukove kroz ono breeeee. Da, svaki put kad čujete to kozje breketanje znajte da su upravo ti ubijali po Bosni. I da su ti naši vječni neprijatelji. Nikad oprostiti a kad tad vratiti! Vječna slava domovini Bosni i vječni mir majci Srebrenici!

10.07.2015.

Srebrenica 2015 - put bola i ponosa

Dvadeset godina tuge... Čije to srce može podnijeti? Koliko moraš biti hrabar, koliko moraš biti jak da samo dišeš u svom tom bolu. Kada upitate neku majku iz Srebrenice "Kako si?", skoro svaka kaže:" Još uvijek dišem!" O Srebrenici će se govoriti i pisati decenijama. To je užas koji se ne može nikada ispričati do kraja. I kada jednog dana polože zadnji žrtvu genocida u mezar, ništa se neće promjeniti. Jer, previše boli! I neće biti mira ni spokoja dok se ne desi pravda, onoliko koliko je to moguće.

Svake godine oni koji su preživjeli agresiju, etničko čišćenje i genocid doživljavaju još jednu agresiju, još jedan genocid, ovaj put njihovog ponosa i duše, jer isti oni koji su ubijali i sprovodili zločine po Bosni i Srebrenici pokušavaju osporiti svoja zvjerstva. Dok su klali, ubijali, silovali po BiH bili su to veliki Srbi, nebeski narod, četnici od rođenja, uz parolu "i Bog je Srbin!", ponosili su se svakim novim zločinom koji su činili danima, sedmicama, mjesecima, godinama po Bosni. Da, dobro ste pročitali - dičili su se opisima koji je od njih ubio više bosanske djece, nevine mladeži, koji je od njih silovao djevojčicu, djevojku, nečiju kčerku, sestru, majku... Danas ti neljudi, te zvijeri, izopačeni umovi odjednom prestali su biti veliki Srbi i veliki ratnici te postali ono što su uvijek bili - kukavice, ljudski otpad i lažovi.

Pravi ratnici diče se svojim djelima, pa makar ona bila i zlodjela, i ne kriju se iza laži i nemaju iznenadnu amneziju. Danas nas isti ti krvnici źele uvjeriti kako su oni žrtve, a da su se Bošnjaci u Srebrenici sami međusobno poubijali. Za njih ne postoji genocid jer valjda po srpskom shvatanju da su uspijeli pobiti sve Bošnjake onda bi se to mogao zvati genocidom. Toliko zla u jednom narodu nije viđeno čak ni kod nacista koji su, nakon genocida nad Židovima, uvidjeli i priznali zlo koje su uradili. Ali ovi balkanski nacisti ni nakon dvadeset godina ne mogu pogledati istini u oči. A zašto? Zato što ako priznaju sami sebi šta su bili u stanju učiniti nevinom narodu morat će priznati sebi da su neljudi, zvijeri u ljudskom obličju. No, koliko se god trudili ne mogu pobjeći od toga, jer krv Srebrenice i krv Bosne tamna je sjena nad njima.

Iza svake Fatihe za mrtve u Srebrenici, iza svake suze za ubijanim po BiH treba dodati: "Srbi, prokleti bili, prokleti bili dok postojite! Nema oprosta za vas! Dabogda se raspadali, dabogda vam Srebrenica bila u kući, dabogda vas vaše zlo ubilo!"

Ni Bog nema milosti prema onima koji ubijaju nevine, bespomoćne, zato ih kunite i proklinjite svaki dan. Bog čuje i Bog će ispuniti našu molbu.

10.07.2015.

Serbs - mythological children of the swine

In certain folk stories and legends the Serbs are called "sons of swine" or "children of the swine", and for their largest saint tradition claim that he was able to transform into this animal. Namely, in folk story, St. Sava was attacked and disturbed by the devil himself, usually why he slept, therefore he turned into a pig and lied down among the other pigs in order to fool the devil and have his rest. Of course all those stories are not accidental but are directly connected to the physiognomy of the people. Average Serb is fat and the face resembles a swine. The most obvious example that demonstrates this is the face of the war criminal Slobodan Milošević, better known as the Balkan Hitler, on whose face the resemblance with a swine is most evident. Way of life itself among the Serbs also corresponds to the life of this animal since a large part of the population is prone to alcoholism, among the folk there is a saying "you're as drunk as a pig", and their hygienic habits are pretty bad. Belgrade is one of the dirtiest cities in the Balkans where city dump and garbage, as well as the horrid smell of the sewer is seen on every corner. Besides, swine in Bosnian mythology is a dirty animal in which evil people turn into so that their soul in the body of the swine would suffer and so release them from their sins.

09.07.2015.

Amerika usvojila rezoluciju o genocidu u Srebrenici

Američki predstavnicčki dom usvojio je rezoluciju o Srebrenici povodom obilježavanja dvadesete godišnjice od genocida počinjenog u Srebrenici.

Press TV prenosi da se rezolucijom, koja je usvojena sa tri stotine i sedamdeset glasova se zahtijeva da se pokolj u kojem je 1995. ubijeno više od osam hiljada ljudi bošnjačke nacionalnosti okvalificira kao genocid. Također se zahtijeva da se svi odgovorni za srebrenički zločin i za sve druge zločine na području bivše Jugoslavije privedu licu pravde, odnosno sudu u Haagu. Rezolucija odaje počast ubijenima u ratu u BiH te se poziva UN i njegove članice da se pobrinu da se slični zločini nikada više ne ponove. Podsjećamo, na glasanju o rezoluciji, deset članova Vijeća sigurnosti je bilo 'za', Rusija protiv, a četiri članice suzdržane.

HVALA AMERIKO. BOSANSKI NAROD TI ZAHVALJUJE!

09.07.2015.

Pridružimo se bojkotu ruski kompanija u BiH

Bojkotirajmo sve ruske kompanije u BiH, i onako im je išlo slabo a sad neka propadnu kao i što cijela Rusija propada pod sankcijama i inflacijom! Pogledajte kolika je sličnost Putina i psa, baš su P&P :)

06.07.2015.

Weber: Vučić da ode u Srebrenicu i da se distancira od Dodika

Viši suradnik Vijeća za politiku demokratizacije u Berlinu Bodo Weber smatra da premijer Srbije Aleksandar Vučić treba da ode na komemoraciju u Srebrenicu 11. srpnja, ali i da prestane podržavati predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, javlja Tanjug.

"Premijer Vučić bi trebao jasno i javno kazati da ne podržava politiku režima Milorada Dodika koja podrazumijeva prijetnju secesijom i stalno podrivanje ustavnog poretka BiH", rekao je Weber.

Prema riječima Vebera, to bi otvorilo put da Srbi u BiH dobiju političke predstavnike koji će im omogućiti da vode normalan, pristojan život i put ka procesu dogovora građana i naroda BiH, uz pomoć međunarodne zajednice, do dogovora o novom ustavno-institucionalnom uređenju države koji će zadovoljiti potrebe svih građana.

Upitan kako vidi ponašanje Srbije u odnosu na britanski prijedlog rezolucije u UN o Srebrenici, Veber kaže da ga ocjenjuje kao "očekivano kompromisno rješenje između starih nacionalističkih uvjerenja Vučića i Nikolića iz devedesetih godina, te suvremene političke orijentacije ka EU-integraciji".

Veber smatra da je londonska vlada u samom nacrtu rezolucije već unaprijed napravila kompromis ka Beogradu i Banjaluci.

Prema njegovim riječima, tekst najvećim dijelom već predstavlja depolitizaciju, tj. potpunu relativizaciju ratnih zločina i genocida u Srebrenici i političke odgovornosti, osim u jednom jedinom dijelu - u inzistiranju na pojmu genocida kao pravnoj kategoriji.

06.07.2015.

Vještičija magija za ljubav

Ovo je možda najjednostavniji ritual za početnike, koji tek prave korake u mističnu vještičiju magiju, a služi za ljubavno prizivanje.

U Venerin dan i sat, stavite pred sebe fotografiju voljene osobe. Guščijim perom umočenim u zelenu tintu ispišite na fotografiji ove riječi ljubavnog zaklinjanja:

- Volim te N.N., voli me kao što ja tebe volim!

Zatim se tokom narednih 10 minuta svom silinom svojih misli skoncentrirajte na voljenu osobu. Nakon što ste to obavili, slijedećih 10 minuta vizualizirajte svu ljubavnu radost koja bi vas obuzimala, kada bi vam ljubav bila uzvraćena.

Ponovite istu magijsku operaciju kroz prva slijedeća četiri Venerina sata, pa fotografiju spremite u džep iznad srca i odmah potražite voljenu si osobu. U razgovoru sa njom netremice je promatrajte među oči, u korijen nosa, ponavljajući u mislima onu magijsku zakletvu koju ste ispisali na fotografiji.

Preuzeto sa: www.tana.bosnianforum.com

02.07.2015.

Bosanski lampiri

Vampir je bugarska riječ, koja dolazi od sjevernoturske riječi upir. Zbog toga se nameće logično pitanje – da li je uopće vjerovanje u vampire egzistiralo prije dolaska Osmanlija na Balkan?! A da je upravo tako svjedoči i izdanje Karadžić svesci iz 1900.godine gdje se opisuje narodna priče o tome kako se Muhamed povampirio jer „Turci nisu čuvali Muhameda, da ga neko ne ukrade, nego da ga nešto ne preskoči, jer su verovali u vampire".

Prvi poznati vampir na Balkanu je onaj iz Istre, Jure Grando, čije je postojanje dokumentirano 1689. Jure Grando iz mjestašca Kringa, nadaleko od Pazina, poginuo je 1656.godine kad mu je Stipan Milašić sjekirom otkinuo glavu. O Juri vampiru svjedoči legenda zapisana u djelu „Slava vojvodine Kranjske“ slovenskog istoričara Janeza Vajkarda Valvazora.

Kod Bošnjaka, kako u BiH tako i na Sandžaku, najrašireniji naziv za vampira je lampir. Prema etimologiji naziv lampir potječe od narodnog naziva za leptira – lepir, lampijer, što potvrđuje bosansko vjerovanje kako vampir izlazi iz mezara kroz malenu rupu na zemlji u obliku leptira. U Srbiji i Crnoj Gori lampir se najčešće naziva ukolak, zbog čega ponegdje u Bosni i Hercegovini susrećemo i naziv vukodlak, mada on nema stvarnu povezanost sa lampirom.

Među bosanskim narodom preovladava animističko mišljenje da je lampir „odmetnuti duh“ čovjeka koji je umro odnosno da je njegov duh na misteriozan način poprimio toliku moć da i bez duše može na određeno vrijeme oživiti mrtvo tijelo.

„Narodna mudrost tvrdi da je duh predstavnik boga zla a duša, čista i sveta, zastupa boga dobra u nama. Dok duh ima mogućnost da uglavnom noću, dok čovjek spava, iziđe iz tijela i putuje svijetom ali i izvodi neke čudne, često i loše stvari, i dovodi nas u razna iskušenja, duša je čvrsto fiksirana za ljudsko tijelo i nema mogućnost izlaska iz njega sve dok ne nastupi smrt.“ (Duša i smrt u bosanskoj tradiciji, R.Esmerović)

Lampiri su vrlo socijalno osvješteni. Naime, lampir može trgovati, te se priča, da je jednom lampir, rodom iz Hercegovine, imao golem dućan u Sarajevu, gdje je prodavao svake robe na aršin, pa kad su ga proboli u rodnom mjestu, na silu su razlomili dućan, al' u dućanu nije bilo ništa do paučine i smeta. Kada ljudi doznaju, da se kogod u selu povampirio, onda ti donesu mnogo drva i nalože vatru na grobu onoga mrtvaca, pa ti zaoštre glogov kolac, da bi proboli u trbuh onoga mrtvaca. Kad je gotov jak kolac, onda će ti maljevima te udri, da ga ugone u mezar.

U opisima postupanja prema lampiru kod Bošnjaka nemoguće je ne primjetiti skoro identičan odnos prema duši i mrtvacu kakav imaju, prema bosanskoj mitologiji, meleci Azrail i Džibrail:

„Ovakvo shvatanje potvrđuje vjerovanje da kad se mejit sahrani njemu u kabur dolaze meleci sudije Azrail i Džibrail. Oni ispituju mrtvaca o dobrim djelima i grijehovima, pa ukoliko je griješan udaraju ga i utuku u zemlju. Narod kazuje kako ga oni mogu utući i utjerati u zemlju do 77 metara dubine. U nekim dijelovima Bosne i Hercegovine vjeruju da je za mejita najgori mogući scenario da bude zakopan u zemlju uoči utorka i subote, jer tada će ga obavezno posjetiti strašni džini zvani suhaladžije, koji mejita tuku i udaraju u mezaru sve dok mu ne smrve sve kosti.“

Paljenje vatre na mezaru očito je aludiranje na vatru džehenema koja prožima duše zlih i griješnih ljudi. Njome se mrtvac želi uplašiti, štoviše, zadati mu smrtni strah kako bi duh pobjegao iz tijela, koje će se onda probadanjem u stomak osakatiti i učiniti neupotrebljivim za korištenje.

Lampiri znaju biti vrlo agresivni. Prema dokumentiranom slučaju Ahmed Ramov Mujović iz Crne Gore potukao se sa ovim natprirodnim bićem. Vraćajući se jedno predvečerje sa oranja „nešto mu zaustavi volove i ne da mu naprijed“. Videći to on povikne: „Molim te, ako si ukolak, ali šejtan, ali čovjek, ukloni se, eto ti vjera e ću ti opet doć“. Zatim dođe kući, prinese sablju, uze dvije kubure i velju pušku, pa se vrati i stade vikati: „Kamo si oni što si me čeka?“ na to se pojavi ukolak. Tukli su se dok se ne začuše prvi pijetlovi. Sutradan Ahmed opet dođe na to mjesto i nađe da je to bio lampir. On pođe za tragom krvi i dođe u baštu Puranovića. Tu su ga našli u mezaru, te su ga izgorjeli klakom neugašenom i naboli crnim trnom. Preuzeto sa: www.tana.bosnianforum.com

17.06.2015.

Rjetki glas razuma iz Srbije - genocid u Srebrenici nemoguće je ignorisati!

Na zvaničnoj web stranici Liberalno demokratske partije Srbije o rezoluciji o Srebrenici oglasio se i predsjednik ove stranke Čedomir Jovanović: p class="ecxDefaultStyle"> -Izražavanje stava o Srebrenici nije nešto što smijemo da svedemo na puko ponavljanje kada nas neki tužni i tragični jubileji na to podsjete ili primoraju. p class="ecxDefaultStyle"> Strašna opomena, koja se krije iz počinjenog genocida u Srebrenici, izgleda da posljednjih dana postaje tema koja iznova dijeli naše društvo, nespremno da razumije tragediju koja se tamo dogodila. p class="ecxDefaultStyle"> Rezolucije, koje se trenutno pišu, samo su izraz zakašnjele refleksije svih, a stavovi koji se povodom toga iznose u javnosti od strane srpskih zvaničnika, samo još jedan dokaz licemjerstva kada se zločin treba opisati pravim imenom. p class="ecxDefaultStyle"> Srbija je ta koja mora da konačno donese rezoluciju, koja zločin u Srebrenici opisuje terminom oko koga više nema nikakve dileme u savremenom svijetu. p class="ecxDefaultStyle"> 2010. godine, ni vlast ni opozicija u Srbiji nisu razumjeli kada smo govorili da genocid u Srebrenici nije izolovani događaj, koji je nastao nesrećnim razvojem ratnih događaja, već težnja koja će skupo koštati generacije koje tek stasavaju. Vlast Demokratske stranke nije imala hrabrosti da iskorači i kaže da će Srbija prihvatiti odgovornost za počinjeni genocid, kažnjavati pojedince koji negiraju i relativizuju zločin, a buduće generacije učiti i vaspitavati u duhu tolerancije, koji ne prećutkuje počinjeni genocid. p class="ecxDefaultStyle"> Opozicija predvođena Srpskom naprednom strankom nije razumjela o čemu govorimo. Zarobljena u sopstvenom ignorisanju počinjenog genocida, Skupština Srbije je donijela Deklaraciju u kojoj je obeshrabrena naša težnja da država donese obavezujući dokument, iza koga stoje cjelokupno društvo i svi njeni činioci i predstavnici. p class="ecxDefaultStyle"> Danas, pet godina poslije toga, ostavljeni sami na repu civilizacijskih tokova, negirajući istorijske činjenice i sudske presude, pokušavamo da sopstveno društvo i međunarodne partnere i javnost ubijedimo u ono u šta ni sami više ne vjerujemo. p class="ecxDefaultStyle"> Odnos prema ovom pitanju je temelj pristojnosti i lakmus papir prema kome se određuje razumijevanje zločina počinjenih u naše ime. Prihvatanje istine o Srebrenici nije ni izdaja Srbije ni vrijeđanje srpskih žrtava, već izraz najdublje ljubavi i poštovanja prema zemlji, narodu i našoj djeci koja odrastaju u ovom haosu drustva lišenog osnovnih vrijednosti. Time se skida teret zla sa svih nevinih, koji pod tim zlom nestaju ili će nestati sutra. p class="ecxDefaultStyle"> Nema više manevarskog prostora koji se može stvoriti, pa je ovo možda posljednja prilika da zrelo postupimo u trenutku kada se cijeli svijet sjeća rata u bivšoj Jugoslaviji, i da mi budemo ti koji srebrenički masakr nazivamo genocidom. Da djeca u školama u Srbiji uče ono što se sada u našim porodicama prećutkuje, a zakonodavstvo u Srbiji da počne da prepoznaje ovaj zločin i kažnjava njegovo negiranje. p class="ecxDefaultStyle"> Zvaničnici treba da odu na mjesto strašnog čina i svojim prisustvom pošalju poruku da se društvo modernizuje, ne tako što ćuti, već tako što progovara jezikom 21. vijeka o zločinu koji je trajno izmijenio mapu i sliku Evrope. Samo tako se pokazuje svijest da hiljade ubijenih Bošnjaka nisu bili ratna igra ludih komandanata, već cilj grupe ljudi koja je htjela da ovaj dio svijeta pretovori u poligon svojih mitskih ciljeva, što se se na kraju pretvorilo u naš najveći poraz i moralno posrnuće, napisao je Jovanović.

11.06.2015.

Ako ti ne pomogne vračara neće ni Bog!

Bugarska slovi kao zemlja sa bogatom duhovnom baštinom koja je isprepletena različitim kulturološkim elementima naroda koji su živjeli na njenom tlu počevši od drevnih Tračana, Slavena, Osmanlija i drugih. Klasični predstavnici bugarske duhovne baštine su narodni iscjelitelji, bajarke i vračare stacionirane uglavnom po selima ali i urbanim sredinama. Njihovo znanje većinom je empirijsko i kroz generacije prenosilo se sa koljena na koljena, preko krvnog srodstva, te je zbog toga tabuisano. Rjetki su slučajevi da je neko sa strane uspio doći do iscjeliteljskog znanja a da nije pripadao u zadani obrazac.

Vračarski kult bio je iznimno popularan u prošlosti među bugarskim narodom što se vrlo lako može dokazati mnoštvom narodnih pjesama u kojima se opisuju neke magijske scene i navode imena vračara. U jednoj od njih Radina majka „ta je znajnica i obajnica“ vari u novom grnetu živo pile i baje: „Kako pišti ovo pile tako i ti da pištiš za Radom!“.

Vračara ili magiosnica je prema usmenoj klasifikaciji moćnija od gatare, jer raspolaže sa većim fondom znanja, dok samo u rjetkim slučajevima postoje gatare koje uz vještinu gatanja upražnjavaju i uspješno rituale crne i bijele magije. Kod Bugara vračara se naziva znajnica, ceritelka, bajčka, basnatarka, baurka, basnarka a muški predstavnik vrač, vražalec, celitel. Bogastvo bugarskog jezika se ogleda i u mnoštvu naziva za vračaru, što ujedino svjedoči i o veoma starom kultu vračarstva kod ovog naroda, pa stoga srećemo i ove nazive: vračka, vražalica, brodnica, čenkarica, itd. Ona posjeduje moć da liječi bolesti, predskazuje budućnost, može da obere mlijeko od tuđe stoke ili da obere nečiju njivu sa žitom, rastavi muža od žene, spoji dvije duše... U rangu sa moćima koje joj se tradicionalno pridaju u narodnom govoru ustalila se izjava koja glasi „Ako ti ne pomogne vračara, neće ni Bog!“

Magiosnica

Vješticom ili magiosnicom, prema narodnom vjerovanju, može postati samo moralno degradirana žena: kurva, svodnica i ona koja je rođena sa nišanom (znakom, biljegom). Još se misli da će ono žensko dijete koje se rodi mrtvorođeno pa oživi također postati vještica jer takvim nesvakidašnjim iskustvom poprimilo je dar života od nadnaravne sile. Pošto je protiv svoje volje postalo dužnik nepoznate duhova to dijete mora kroz život izvršavati volju svoga spasitelja i služiti mu kao kanal kroz koji će ispoljavati svoju silu. Ponekad, ako je u život vrate sile svjetla to će dijete izrasti u iscjelitelja na glasu, čija će blagotvorna moć ozdraviti mnoge ljude dok bude li spašeno od strane mračnih sila služiće njihovim interesima. Zbog toga se u narodu uvriježilo mišljenje kako svaka vještica u svojim aktivnostima poput, bacanje čini, transformacije, poznavanja skrivenih moći biljaka i slično, ima pomoć đavola.

Najvažniji od svih uvjeta koje buduća magiosnica mora ispuniti jeste da ima više od 50 godina, kako bi se u potpunosti mogla predati svijetu magije. Na Veliki četvrtak žena koja želi postati vještica potražit će prvo jaje koje je snijela crna kokoš tog jutra, prije izlaska Sunca. To će jaja nositi ispod mišice sve dok se iz njega jednog dana ne ispili pile koje mora biti crne boje, u protivnom izostat će bilo kakav rezultat.

Na pustom ognjištu pile se zakolje a njegovom krvlju se žena namaže po cijelom tijelu. Potom se obuče u novu odjeću (košulju) i odlazi kući. Tokom narednih 40 dana namazana krv mora ostati na tijelu žene. Kada prođe taj rok ona će otići u gluho doba noći do vodenice i ispod njenog vitla okupati se. Na izmaku zadnjeg dana magiosnica u novom ćupu prokuha pregršt samovilinskih biljaka i obavezno ga ponese sa sobom u vodenicu. Magični uslov jest da se biljke prokuhaju na pustom ognjištu, na kojem gori vatra zapaljena od bijelog trna. Nakon što se okupala pod vitlom, ulazi u vodenicu i tu se oblije sa vodom iz ćupa nakon čega se žena „predaje“ đavolu odnosno preobrazila se u vješticu. Od tada joj je đavo postaje vidljiv.

Mnoge su taj natprirodni odnos vješto krile od javnosti dok druge to nisu ni pokušavale prikriti. Za izvjesnu Kera Petkovica Načova iz sela Dermanci narod je govorio da je znala da baje za đavola. Navodno je bila vještica u pravom smislu te riječi te je vladala umijećem vračanja i komunikacije sa đavolima.

Preuzeto sa: www.anzotika.forumbo.net

10.06.2015.

Ususret 20 godina od genocida u Srebrenici

Srebrenica - simbol povijesne nepravde, najvećeg europskog genocida nakon Drugog svjetskog rata i nezamislivih zločina koje su Srbi-četnici počinili nad bosanskim narodom toliko je ogroman da ni danas, nakon dvadeset godina, taj zločinački narod ne može se suočiti sa svojim bezdušnim postupcima u cilju stvaranja Velike Srbije.

Njihova nemogućnost da priznaju sami sebi koliko su kao narod sposobni činiti nezamislive zločine, o kojima tako rado vole govoriti kad su u pitanju Osmanlije, dovoljan je dokaz koliko su Srbi genocidan i krajnje pokvaren narod, u rangu sa nacistima. Njihov mentalitet koji je najsličniji turskom, što je i razumljivo jer više od polovine Srba ima u sebi turski gen, u potpunosti se podudara sa onim što su Turci radili u prošlosti, poput genocida nad Armenima, ili želje za Velikom Turskom.

Iako ih to ne oslobađa krivnje za genocid i zločine po Bosni i Hercegovini to sasvim realno objašnjava zašto su takvi kakvi jesu. I što je isto zanimljivo kada upoređujemo Srbe i Turke, kao dva bratska naroda, jeste to otimanje tuđeg, negiranje manjina i neshvatljiva želja za ugnjetavanjem i asimiliranjem manjih naroda. Sve to vidimo kako kod Srba tako i kod Turaka. Oba naroda imaju vrlo razrađen sistem otimanja tuđe istorije, porijekla, običaja... Prije njih niko nije postojao i oni su sve. Iako u tome ispadaju samo komični i predmet sprdnje među ostalim njihov krajnje primitivan i seljački mentalitet, sjetimo se Srbi su dovedeni na Balkan kao robovi sa Karpata, im ne dozvoljava drugačiji način razmišljanja, jer kad bi se odrekli toga, postali bi još više izgubljeni u prostoru i vremenu nego li su to sada.

Sve ih to ne može i nikada neće osloboditi krivnje za genocid, ne samo u Srebrenici već i Sarajevu, Višegradu, Foči, Prijedoru... , jer sve što su oni provodili devedesetih godina po BiH bio je vrlo dobro i temeljito smišljen projekat Velike Srbije na čijem je čelu stojao balkanski Hitler - Slobodan Milošević.

Dok su ubijali, klali, silovali i mučili po Bosni Srbi su pjevali, slavili, ubijali u ime Boga jer "i Bog je Srbin", stalno se plasirala propaganda da im niko ništa ne može, oni su veliki ratnici itd.

Šta je danas ostalo od toga? Svi ti "veliki Srbi" i "veliki ratnici" kojima niko ništa ne može razbježali su se kao pacovi. Odjednom su dobili amneziju, niko se više ne sjeća ubijanja, iznenada su ti "heroji", branitelji pravoslavlja, postali ono što su uvijek i bili - pijane kukavice i slabići koji se samo mogu iživljavati na slabijim od sebe. Brzo se rasplinuo kult ratnika i kult srboljublja. Ali, dok se to desilo dogodili su se prestrašni zločini, masakri i genocidi a Srebrenica je najočigledniji primjer toga.

Srebrenica je postala hladna sjena nad BiH koja će vječno upozoravati i podsjećati šta se desi kada slabići i psihopate dobiju moć. Lažni heroji, ali pravi zločinci i neljudi, postali su i nepodnošljiv teret i za taj isti srpski narod koji ih je devedesetih euforično slavio dok su ubijali i otimali tuđe. Danas su im oni omča oko vrata koje se neće rješiti još nekoliko narednih decenija. Zlo koje su posijali dugo će klijati i širiti se. A sve to vrijeme sveto mjesto Srebrenica stojat će ponosno kao vječni spomenik i upozorenje koliki su Srbi zločinci, koliko je to proklet narod izgubljen u prostoru i vremenu.

Srebrenica znači STIDITE SE SRBI! Imate i zbog čega!

02.06.2015.

Osim što je glavni sponzor DAIŠA i Al Kaide monarhija Saudijske Arabije još i bogohuli

Prema izvještaju SAHARTV koja se poziva na informatinvi portal Šafakna, publikacija fotografija Selmana bin Abdu-l-Aziza, kralja Saudijske Arabije, dok u cipelama obavlja namaz unutar Ka'be, naišla je na val kritika među muslimanima svijeta. Kralj Saudijske Arabije zajedno sa prestolonasljednikom i njegovom pratećom delegacijom su protekle noći ušli unuar Kabe zbog njenog pranja i bez skidanja cipela klanjali namaz. Božija kuća ili Ka'ba je najsvetije mjesto svih muslimana svijeta. Saudijski mediji poput tv kanala El-Arebijja i El-Ahbarijja su u koordiniranom i brzom potezu cenzurairali fotografije gdje se vidi kako kako kralj injegova svita u cipelama obavljaju namaz unutar Ka'be, najsvetijeg mjesta muslimana, nakon čega su objavili fotografije na kojima se saudijski kralj vidi do koljena kako objavlja namaz unutar Ka'be.

30.05.2015.

Pentagram - simbol pet elemenata života

Naši ilirski preci sasvim odlično su poznavali povezanost ljudi i neba, zvijezda, koji je povezan sa njima preko svog čela odnosno trećeg oka. Kroz ovaj dio glave ljudsko tijelo se napaja svemirskom energijom koja je neophodna za ljudski život. Zbog toga ne treba čuditi informacija da se mozak, glavni pokretač svih tjelesnih i umnih funkcija, nalazi upravo na samom izvorištu protoka životne energije koju pročišćava i transportira dalje, ka srcu.

Istureni dijelovi ljudskog tijela tojest glava, ruke i noge predstavljaju petokraku zvijezdu, ili pentagram, najmoćniji simbol na Zemlji koji u sebi sjedinjuje zemaljsko i nebesko. Iako mnogi zapadni autori pokušavaju križ ili krst predstaviti univerzalnim simbolom, zbog svojih vjerskih uvjerenja, takav pristup je apsolutno pogrešan jer krst ima 4 strane i prema tome paran je broj, znači negativan broj, i samim time označava patnju i smrt, dok pentagram ili zvijezda sadrži pet krakova i simbolizira moć neparnoj broja te energiju života. U sredini zvijezde, što na ljudskom tijelu predstavlja srce, nalazi se centar životne energije i dom duše. Sva ta energija sačinjena je od energetskih niti koje su omotane 99 puta po svim kostima ljudskog tijela, a početak im je upravo u srcu.

Mi ljudi smo bića svjetlosti, naša tijela su zbijena energija, koja je zapravo konzistencija 4 glavna elementa udružena sa onim najvažnijim - petim elementom, duša ili dah života. Peti element je nebeski, predstavlja svemirsku energiju nebeskih tijela bez kojih je nemoguć život na Zemlji.

Ta dva kanala zvijezdane energije u čovjeku najlakše se mogu opisati kroz djelovanje crne magije. Kada se dešava magijski napad, svi simptomi uočljivi su, prije svega, u glavobolji, nesanici, košmarima, iznenadnom promjenjivom raspoloženju, halucinacijama... Znači, svi simptomi vezani su za glavu, od koje i počinje negativni magijski uticaj. Ukoliko je on dugotrajan uticaj se širi dalje na tijelo, posebno on napada srce, kada osoba osjeća gušenje u predjelu grudi što je zapravo reakcija na crpljenje ili ispumpavanje životne energije iz srca. Usljed takvog dešavanja žrtva crne magije gubi imunitet i razboli se. Ukoliko je napad jačeg inteziteta u predjelu glave onda su naglašeniji psihički problemi dok ako su oni dominantniji u predjelu srca onda strada zdravlje.

28.05.2015.

Ilirski Vidasus i keltski Cernunnos - božanska braća

Kult boga Vidasusa potječe iz šamanizma kojem su naši ilirski preci bili skloni, čemu uostalom svjedoči njihov religijski koncept koji je sve do grčko-rimskog utjecaja bio animalisticki. Naime, ilirska božanstva, poput rimskih, u početku nisu imali svoja ljudska obličja već su bila utjelovljena u raznim prirodnim oblicima poput izvora, drveta, zmije, ptice, itd.

Rogovi koji krase glavu boga Vidasusa klasično je obilježje kulta plodnosti ali i simbol astralnog božanstva, čiji je uticaj istovremeno zemaljski i nebeski, a kao takav on ima vlast na nebu i zemlji. Vidasus je simbol neukročene energije prirode, utjelovljenje seksualnosti, plodnosti i sirove snage. Posebno je zanimljiva povezanost keltskog boga Cernunnosa, ilirskog Vidasusa i grcko-rimskog Pana. Naime, očito je da svi ovi narodi imaju isti religijski pogled na kreativnu silu prirode utjelovljenu kroz božanstvo čije tijelo predstavlja polu čovjeka polu životinju. Tim prikazom jasno se daje na znanje kako je Vidasus bog ljudskog i životinjskog svijeta, on ih spaja i ujedinjuje, njegova moć i uticaj su mnogostruki. Rogovi boga Vidasusa, osim što predstavljaju lunarni simbol, otkrivaju njegovu iskonsku povezanost sa Thanom, boginjom Mjeseca i prirode, koja u neprekidnom godišnjem ciklusu spaja se sa Vidasusom i daruje život svemu što postoji. Iz ljubavnog zanosa ovih božanstava širi se plodnost i źivot.

Božanski blizanci

Prikaz boga Vidasusa nalazi se i na stećku(vidi sliku), što zapravo i ne treba nikoga čuditi pošto ta informacija samo dodatno potvrđuje tezu kako su se ovi nadgrobni spomenici radili još u ilirsko doba. I ta tradicija nastavljena je sve do srednjeg vijeka u Bosni i Hercegovini. Isto tako, ne treba ignorirati niti podatak da je bosanski narod u prošlim vijekovima, posebno u osamnaestom i devetnaestom, a vjerovatno i nešto ranije, stećke nazivao “rimsko groblje” ili “grčko groblje”, što još jedan validan primjer kako se postanak stećaka u kolektivnoj svijesti naroda oduvijek vezivao za antičko doba Bosne.

Bog Vidasus na stećku

Ono što je posebno interesantno za analiziranje jeste kulturno-povijesna poveznica Kelta i naših predaka koja je vidljiva u pronađenim arheološkim artefaktima, posebno oružju i nakitu. No, za ovaj tekst mnogo je zanimljivija činjenica kako je Cernunnos božanski blizanac Vidasusa. Naime, kako je već spomenuto, kod Kelta Cernunnos se prikazuje identično kao i Vidasus kod Ilira, samo što zbog znatno bolje očuvane tradicije ovog naroda postoji mnogo više spomenika i reljefnih prikaza tog božanstva, nego što postoji onih o bogu Vidasusu. Sve je to rezultiralo da ilirski Vidasus ostane relativno nepoznat ili čak diskriminiran u odnosu na svog keltskog blizanca. Kao istraživač bosanske prošlosti, često volim u razgovoru sa svojim prijateljima sarkastično reći, kako smo mi, Bošnjaci, apsolutnu nebrigu za svoje kulturno i povijesno nasljeđe nasljedili od Ilira, koji su isto poznati po tome, što je apsolutno neoboriv dokaz ko su nam preci.

No, kako su se ilirska i keltska plemena, a i samim time kultura, u jednom dijelu povijesti međusobno preplitala, nimalo ne čudi prikaz Cernunnosa koji u svojoj ruci drži zmiju – najvažniji ilirski totem. Postoji velika mogućnost da je zmija u ruci boga Cernunnosa zasluga ilirskog obožavanja zmije, čiji su kult u određenoj mjeri prihvatili sami Kelti pridodajući ga svom velikom božanstvu. Bilo kako bilo, sve ovo napisano svakako je i više nego odličan start za neka buduća istraživanja burne i mistične povijesti antičke Bosne.

28.05.2015.

Serbs - slaves from the Carpathian

The word "Slav" stems from the Latin word "sclav" which means slave. According to historians the Romans brought, in order to control the Illyrians, from the Carpathian slaves and settled them across Illyrian lands.

There they were inhabited and they mixed with the Illyrians and so the Illyrians, fragmented and demographically weakened due to forced war on the side of the Romans, over time assimilated and took the Slavic language. Settlement of the Slavs by large circumvented Sandžak, Bosnia and Dalmatia, where according to genetic research the Illyrian gene was most notable, but with time the Slav groups managed to settle in those areas as well.

Because of the fact that the Slavs circled the Illyrians from all sides in large numbers, the Illyrians didn't manage to keep their ethnic independence, but despite that, they had a larger religious influence on Slavs then they had on the Illyrians, which is best witnessed by the snake cult, but also other segments of Illyrian beliefs.

Successors of Slavs in our region are Serbs, Montenegrins and to a smaller extent Croats, and the successors of the Roman empire are the Byzantines. The thing that is easily recognisable today and what clearly confirms their slave origin is the great pains that numerous historians of these people go through to create fiction and myths about an ancient and glorious past, all the while trying find their non-existent roots for centuries across Europe and the entire world, making up various theories in which they give themselves a lot of praiseworthy imagination: in one fantasy they are descendants of the Atlántida's, in another of Jesus Christ, in the third they come from Summery, Babylon ... and when that is not enough they turn to space to find their home planet. All of this is a psychological example of serious complexes because of their own identity and at the same time the biggest issue of the Serbs - impossibility of facing reality. Another recognisable complex is ascribing or better yet stealing others cultural heritage, since they apparently have the right to it as a people who are at least ten thousand years old. As in old Yugoslavia, also in a more distant past, usually the ethnologists and anthropologists were Serbs, they used this to assimilate numerous cultural customs of smaller nations or minorities and dub them as their own, in order to show that all neighbouring people actually stem from them, so they can practice hegemony over them. Today when you analyze "Serb cultural heritage" (if it even exists), you will find numerous parts of culture of surrounding people from Bosnia, Turkey, Romania, Bulgaria, Croatia, Kosovo,...

All of this is very similar, almost identical, with the history of the Jews who were slaves for many centuries and that's why they created a myth about themselves as "heavenly people" and they appropriated Syrian, Afghan, Egyptian and Persian religious and cultural elements in creating their religion and identity which stems, like the Serb one, on the idea that they are the oldest people in the world and that everything belongs to them. Both people nurture nationalism which long past turned into Nazism, idea of superiority over others, and as such has caused wars and genocide like the one over the Palestinians and Bosnians. There are a lot more parallels between these two people with the identity complex but most impressive is arrogance, hatred and despise which they alone use to view other nations and people.

But, let's return to the past and data about the origin of the Serbs i.e. slaves from the Carpathian. Serbs are people who are mentioned for the first time in the 7th century. The word "Serb" according to numerous historians, stems from the Greek word "servus" which also means slave. The evidence are as follows:

King Constantine Porphyrogenitus in his work "De Administrando Imperio" around 950 wrote the following about the origin of their name: "Serbs in Byzantine language is a word that denotes slaves and in that language usually with the word "serbula" denotes footwear of the slaves, and the word "serboulianous" denotes those that wear cheap, peasant clothes. The Serbs got that name since they became slaves of the Byzantine emperor."

Similarly archbishop Giljeljmo Tirski (1139-1186) in his document called "Monumenta Montenegrina" wrote: "...and all of these people have the origin from those that live in that region, sent and brought into exile, punished to cut marble and dig ores, and that's where their name comes from slavery - "servitutis"..."

As Constantine Porphyrogenitus describes, Serbs were slaves in the Byzantine empire. They requested from the emperor to let them go back into their lands into the far north. So he wrote:

"After some time, those same Serbs decided to go back to their homes (go back to Carpathia), and the emperor allowed it. But when they crossed the river Danube (Danoubin) they changed their minds and they sent a plea to emperor Heraclitus, through a military commander which was at the time in Belegradon, to offer them another land for them to inhabit.

And since the thing that is Serbia and Pagany today and the so called land Zahloumon and Terbounia and land Kanalita, was under the rule of the Byzantine emperor, the mentioned lands were ravaged by Avars, the emperor inhabited the same slaves (Serbs) in those lands so they can be obedient to the Byzantine emperor. In order to subjugate them completely the emperor brought priests from Roma and christened them and though them how to do penance and thought them Christian doctrine".

Here lies the answer to the question why the Byzantine favoured Slavic occupation of the Balkan which was shown in 668 when over 30 000 Slavs were recruited to fight the Muslim khalifa.

25.05.2015.

Nazar boncuk ili "plavo oko"

Nazar boncuk ili "plavo oko" je najpoznatija turska hamajlija (brend) i turistički suvenir koji je ništa drugo već motiv sa repa pauna, za kojeg Turci vjeruju da ga štiti od urokljivih očiju, pošto je to najljepša životinja na svijetu. Porijeklo ove hamajlije vjerovatno dolazi od Jezida, čija teologija tvrdi da je Bog na Zemlju poslao sedam uzvišenih bića ili anđela čuvara (haft serr; "sedam zagonetki"), što je preuzeto iz drevne perzijske religije odnosno Amenta Spentas, a njihov vođa je Malak Taus ( Paunov Anđeo)

28.04.2015.

Basme i bajanje u bosanskoj tradiciji

Šta su basme? Najlakši odgovor na to je da su one arhaični vid narodne (magijske) poezije, preteča današnjih molitvi i dova, kojom se izražavaju ljudske emocije i želje spram svega onoga u čemu je nekadašnji čovjek vidio potrebu da se manifestuje. Naime, još od Neolita ljudi vjeruju da svijet oko nas, odnosno priroda, ima svoj paranormalni oblik, sferu u kojoj obitavaju sve njene sile, a sa kojom smo mi ljudi povezani preko svoga duha ili duše (duhovnog tijela).

Kako su riječi energija, od koje smo i sami mi sazdani, sasvim je realno za pojmiti da je stvorena ideja da se posebno odabranim, i često rimovanim, stihovima može djelovati na tu energiju i proizvesti neki učinak. Kako smo već spomenuli, moć samog bajanja počiva na određenim zakonitostima od kojih je najvažnija upravo - rima, naročito u ljubavnim tekstovima. Bez toga gubi se energija bajanja te zato sve bajalice, posebno one prevedena sa drugog jezika, nemaju učinak.

"Lako prebiranje jezikom" ili brz i poetičan govor, nemoguć je bez rimovanih riječi. A da je upravo tako dovoljno potvrđuje pop-folk muzika tojest pjesme. Najpopularnije numere su upravo one koje imaju brz tekst (rimu), jer se lako pamte i samim tim su dinamične te nam tako svima privlače pažnju. Najbolji primjer je mega popularni pjevač Halid Bešlić. Malo je ljudi sa područja bivše Yu koji neznaju ovaj stih njegove pjesme a koji je, kako se vidi, u potpunosti rimovan:

Ko bi rek'o čuda da se dese,

da Miljacka mostove odnese,

da ne mogu tebi doć,

da ne mogu ulicom ti proć.

Ista stvar je i sa basmama. Moć riječi je da kod čovjeka pokrenu bilo koji osjećaj ili potrebu i u tome leži njihova ogromna snaga.

Bosanske basme i bajalice obiluju bogastvom narodnog jezika, poetičnim zanosom, kroz koji se pojedinac obraća prirodi, njenim silama, poistovjećujući se ili kiteći atributima koje joj pridaje. Osim toga, basme i bajalice su neprocjenjiv dio književnog blaga, kroz njih, na primjer, uočavamo narječja pojedinih regija ali i ostavštinu ikavice, koja je bila veoma zastupljena u većem dijelu BiH u prošlim stoljećima, a u sjeverozapadnoj Bosni i sve do polovine prošlog vijeka.

Bosanske basme imaju svoje originalne stihove po kojima ih je vrlo lako prepoznati, i po tome su autentične. U onim egzorcističkim bajanjima uvijek susrećemo dijelove teksta "idite po svijetu k'o pčele po cvijetu" ili "iz masti u kost, iz kosti u meso, iz mesa u kožu..." U ljubavnim basmama, naglašava se upotreba pojmova Sunce, Mjesec, zvijezde, zlato, srebro a vrlo često se djevojka u basmi identificira sa vilama, kao nositeljima nadnaravne ljepote.

Kult vila, tako naglašen u ljubavnoj magiji, nije nimalo slučajan jer on svoje porijeklo ima u ilirskoj tradiciji, posebno kroz vile koje su često bile u društvu rogatog boga Vidasusa ili kao sama personifikacija boginje prirode Tane, sačuvane u legendi o kraljici vila Zlatnoj.

Basme i bajalice upravo su proizvod tog antičkog doba, kojima je dolaskom monoteizma odnosno Islama pridodat, ili bolje rečeno nakalemljen, vjerski motiv, najčešće na kraju, što se posebno dobro vidi u izjavi na završetku basme za traženje zdravlja "sa mojom basmom a božijom hazmom!", ili u nekim drugim "sa božijim emerom", "veledalin amin" itd.

Zbog toga su, prije svega, basme savršen spoj dva vremena, paganizma i monoteizma, i direktan pokazatelj kako su oni i više nego kompaktibilni elementi u duhovnoj svijesti našeg naroda. Sve napisano tek je vrlo skroman uvid u ovaj aspekt narodnog usmenog stvaralaštva, koji predstavlja neprocjenjiv segment bosanske kulture i tradicije/identiteta. Zbog toga sve sročeno, osim intencije za upoznavanjem šireg kruga javnosti sa tematikom, ima i sasvim dovoljno pristojne smjernice o važnosti očuvanja (memorisanja) tog istog blaga za buduće generacije.

Pregled bosanskih basmi i bajalica može se pronaći na ovom linku:

http://magic.bosnianforum.com/t1105-bosnjacke-basme-i-bajalice

16.01.2015.

Illyrians - the largest mystery of Europe

That are ancestors, the Illyrians, were a warlike, mystical people, with shaman cults is known regardless of the fact that there is little data about them. But, the thing that is more interesting is the fact that it has been written by Roman historians, such as Pliny, that among the Illyrians there were many magicians, healers and clairvoyants of high regard, known across the Roman Empire.

Illyrian religion constituted numerous shaman cults where among the most important deities were those that represented symbols of the cult of fertility - god Vidasus (Cernunnos, Pan) and Tana (Diana, Aradia). Similarly, among the numerous spirits and god's of the earth (nature) and sky, the dominant place was occupied by the snake, incarnation of the Grand Mother, to whom the hearth and threshold were dedicated. Still today in Bosnia it is traditionally believed that every house has its own snake protector, which protects the home and family from evil and bad luck. That this belief is not one of the many but very important, but also holly, is confirmed by its taboo - if the snake is accidentally or on purpose killed, the owner of the house will die. According to a legend the snake is not only the protector of the house but also planet earth. Namely, in Bosnian mythology it is mentioned that above earth there is a gigantic snake which formed a circle with its body (bit its own tail) around the planet and in that way it protects it from all danger and bad luck, which additionally justifies her name of a protector.

Illyrian are equally prone to worshiping both earth spirits and gods as well as celestial ones, among which we will single out sun and moon as well as the stars. Belief of the Illyrians that stars are the seats of the human soul reveals an intriguing fact that our ancestors considered that they stem from another planet, i.e. space. Traditional belief about Bosnia claims that one should not gaze at the stars at night because of the fear that at that moment one of them doesn't "fall", because if it happens to be the star of that person, the person will die immediately?! Analysing certain segments of Illyrian legends and beliefs, such as the one about the black dragon, god of evil, which attacks the sun and moon trying to swallow them (black out), we can see parts of the ancient myth about the demise of a civilization or even planets from which the ancestors of the Illyrians escaped.

Representation of the snake as the Grand Mother, symbol of life, and protector of humans from one side and the black dragon, god of evil, which constantly attacks sun and moon, trying to devour them and cause the end of life on earth, and humans themselves, is an ancient myth about the struggle of good and evil. But, behind it all is something much deeper and mystic. We could refer here to the theory of David Icke about the reptilian race of earth, which is present from the ancient times of Sumerian and Babylon, whose symbols are represented in various segments of the ruling families throughout the world. If we recap the history of religion at its very beginning we will come to an obvious fact that today's monotheistic god is twice as young as all pagan gods, and that the teaching of monotheism cannot be taken seriously in the attempts to fathom the history of the human race and its genesis, irrespective of the fact that monotheism, especially Christianity, took numerous segments of the pagan religion. The oldest religious movement which is familiar to us is the Neolithic cult of the Grand Mother, which is called the first and oldest deity in human history. And the Grand Mother is what connects the Illyrians with the reptiles (snake, dragon, salamander) and their alien heritage or ancient race from which they stem.

What connects Bosnia and India?

There is a large possibility that the Illyrians had some connection or even common heritage with the people from India, which can be grasped if we analyse certain legends from Bosnian mythology. The most interesting tale about the mysterious creatures called utve zlatokrile - half humans, half birds, which didn't have sexual distinctions. It is claimed that they have escaped to Bosnia from India, "that cursed land". Another rarity of the Bosnian people but also connection with India is located in the traditional belief in the migration of the human's soul into an animal and vice versa (reincarnation), which is actually the basic concept of the Bogomils in Bosnia during the Middle ages. How much this belief was widespread and accepted from the folk is best witnessed from the fact that still today in the 21st century, there are old people who prolong the belief about the migration of the soul. In Velika Kladuša there are still old ladies from which you can hear the claim that evil people, especially murderers and thieves, turn into cows after death, horses, pigs, etc. so that they could repay their sins in the new life, serving other people. This traditional belief, which is found in total opposition about the classic monotheistic maxim of the soul leaving to heaven or hell, clearly points to the deep rooted belief about reincarnation among the Bosnian people.

Third eye or stars

In the end, we will return to the beginning of the text which speaks about the Illyrians as skilled mages and clairvoyants and the part about the belief in the connection of humans and stars in the sky and we will compare all that with the hinduistic teaching about chakras. Ajna or the sixth chakra is located in the middle of the forehead, above the eyebrows, and is connected with the pineal gland which is inactive in most humans, and it gives the ability of telepathy, clairvoyance, astral projection, etc. to mystics. This sixth chakra is often called the third eye and can be seen on ancient drawings of numerous deities.

In Illyrian-Bosnian tradition the third eye is called "star" which has the function to connect man with its star in the sky, seat of the soul. In practice this belief is widespread among the stravarke which annul negative energy while performing the ritual, using molten lead, covering their forehead with their hand i.e. their "star" for fear of negative energy blocking their invisible connection with the star in the sky. As each one of them claim, if that would happen, it could be possible for them to lose their mind and fall ill physically. This ritual process directly goes in favour of the assumption that the Illyrian believed that they stem from another planet, with which they stayed in contact through the "star" on their forehead or the third eye. Or that their astral bodies descended to earth and populated it in the bodies of some ancient human beings. From that event it is easy to assume that through the generations they lost the precise detail from which part of the universe and from which planet they came so they considered all of the stars to be seats of the soul and their genesis.

13.01.2015.

Bosnian magic: Love knots

To "tie" her husband to herself and secure a long common life, a woman pulls from her underpants and her husband's underpants a long thread. Then she connects them together and ties seven knots on it. Prior to any knot tying the woman repeats the prayer Ihlas and utters:

"on Friday I tied you to myself and your thoughts, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Saturday I tied you to myself and your eyes, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Sunday I tied you to myself and your ears, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Monday I tied you to myself and your mouth, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"On Tuesday I tied you to myself and your arms kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Wednesday I tied you to myself and your legs, kaf, nun - kun" (blows into the knot)

"on Thursday I tied you to myself and your entire body! kaf, nun - kun" (blows into the knot)

The thread with the knots is worn for seven days on the right side of the body, in the bra, and then placed under the doorstep of the house.

05.01.2015.

Iliri - najveća misterija Europe

Da su naši preci Iliri bili ratnički narod mističnih, šamanskih, kultova poznato je bez obzira na relativno malo podataka o njima. No, ono što je još zanimljivije od toga jeste činjenica kako je ostalo zapisano od pojedinih rimskih povjesničara, poput Plinija, da je među Ilirima bilo mnogo čarobnjaka, iscjelitelja i vidovnjaka na glasu, poznatih po cijelom Rimskom Carstvu.

Ilirska religija činila je mnoštvo šamanističkih kultova gdje su među najvažnijim božanstvima bili oni koji su predstavljali simbole kulta plodnosti – bog Vidasus (Cernunnos, Pan) i Tana (Diana, Aradia). Isto tako, među mnoštvom duhova i bogova zemlje (prirode) i neba, dominantno mjesto je zauzimala zmija, inkarnacija Velike Majke, kojoj je bilo posvećeno kućno ognjište ali i prag. Još i danas u Bosni tradicionalno vjerovanje tvrdi kako svaka kuća ima svoju zmiju zaštitnicu, koja štiti dom i obitelj od zla i nesreće. Da to vjerovanje nije tek jedno od mnogih već izuzetno bitno, ali i sveto, sasvim precizno potvrđuje njegov tabu - ako se zmija slučajno ili namjerno ubije smrt će zadesiti i vlasnika kuće.

Prema legendi zmija nije samo čuvar kuće nego i planete Zemlje. Naime, u bosanskoj mitologiji se navodi kako iznad Zemlje postoji velika gigantska zmija koja je svojim tijelom oblikovala krug (zagrizla svoj rep) oko planete i na taj način je štiti od svake opasnosti i nesreće, što dodatno opravdava njen naziv zaštitnice ljudi.

Iliri su podjednako bili skloni štovanju kako zemaljskih duhova i bogova prirode tako i oni nebeskih, među kojima se izdvajaju Sunce i Mjesec te zvijezde. Vjerovanje Ilira da su zvijezde sjedišta ljudskih duša otkriva intrigantnu činjenicu da su naši preci smatrali da potječu sa neke druge planete odnosno iz svemira.

Tradicionalno vjerovanje u Bosni tvrdi kako čovjek ne bi trebao gledati noću u zvijezde zbog bojazni da u tom trenutku neka od njih ne „padne“, jer desi li se slučajno da to bude zvijezda te osobe, ona će istog trena umrijeti?! Analizirajući još neke pojedine segmente ilirskih legendi i vjerovanja, poput one o crnom zmaju, bogu zla, koji napada na Sunce i Mjesec pokušavajući ih progutati (pomračenje), nadziru se dijelovi drevnog mita o propasti jedne civilizacije ili čak planete sa koje su pobjegli preci samih Ilira.

Predstava zmije kao Velike Majke, simbola života, i zaštitnika ljudi sa jedne strane i crnog zmaja, boga zla, koji stalno nasrće na Sunce i Mjesec, pokušavajući ih progutati i tako uzrokovati kraj života na Zemlji, a time i samih ljudi, drevni je mit o vječnom sukobu Dobra i Zla. No, iza svega toga krije se nešto mnogo dublje i mističnije. Ovdje bi se mogli referirati na teoriju Davida Ickea o reptilskoj rasi na Zemlji, koja je prisutna još iz vremena drevnog Sumera i Babilona, a čiji su simboli predstavljeni u različitim segmentima vladarskih familija kroz povijest.

Ako rezoniramo povijest religije odmah na samom početku doći ćemo do svima nama očitog podatka da je današnji monoteistički Bog bar duplo mlađi nego svi paganski bogovi te da učenje monoteizma nikako i ne možemo ozbiljno razmatrati u pokušajima da proniknemo u povijest ljudi i njihov postanak, bez obzira što je monoteizam, posebno kršćanstvo, preuzelo mnoge segmente paganske religije. Najstariji religijski pokret koji nam je poznat jeste neolitski kult Velike Majke, koja se zbog toga i naziva prvim i najstarijim božanstvom u ljudskoj povijesti. A upravo je Velika Majka ono što povezuje Ilire sa reptilima (zmija, zmaj, salamander) i njihovim vanzemaljskim porijeklom ili drevnom rasom iz koje su oni potekli.

Šta povezuje Bosnu i Indiju?

Postoji velika mogućnost da su Iliri imali neku povezanost ili čak zajedničko porijeklo sa narodom Indije, što se može dokučiti ako analiziramo pojedine legende iz bosanske mitologije. Najzanimljivija je predaja o tajanstvenim bićima zvanim utve zlatokrile - polu ljudima polu pticama, koji nisu imali spolno obilježje. Za njih se tvrdi da su pobjegli u Bosnu iz Indije „te proklete zemlje“.

Još jedan raritet bosanskog naroda ali i poveznica sa Indijom nalazi se u tradiciji vjerovanja u seobu duše iz čovjeka u životinju i obratno (reinkarnacija), što je uostalom bio temeljni koncept Bogumila u Bosni tokom srednjeg vijeka. Koliko je to vjerovanje bilo rašireno i prihvaćeno od naroda možda najbolje svjedoči podatak da čak i danas, u 21.vijeku, postoje starci koji kroz priče prolongiraju vjerovanje o selidbi duše. Tako u Velikoj Kladuši još uvijek postoje starice od kojih se može čuti tvrdnja kako se zli ljudi, posebno ubice i lopovi, nakon smrti pretvaraju u krave, konje, svinje, etc kako bi u novom životu otplatili svoje grijehe, služeći drugim ljudima. Ovo tradicijsko vjerovanje, koje se nalazi u potpunoj opoziciji klasičnoj monoteističkoj predstavi o odlasku duše u raj ili pakao, dovoljno jasno upućuje na duboko ukorjenjeno vjerovanje o reinkarnaciji među Bošnjacima.

Treće oko ili zvijezda

Za kraj, vratit ćemo se na sam početak teksta koji govori o Ilirima vrsnim čarobnjacima i vidovnjacima te dio o vjerovanju u povezanost čovjeka i zvijezda na nebu te sve to uporediti sa hinduističkim učenjem o čakrama. Ajna ili šesta čakra nalazi se na sredini čela, iznad obrva, i povezana je sa pinealnom žlijezdom koja je kod većine ljudi neaktivna, a misticima omogućava sposobnost telepatije, vidovitosti, astralne projekcije, etc. Ova šesta čakra se najčešće naziva treće oko i može se vidjeti na drevnim crtežima mnogih božanstava. U ilirsko-bosanskoj tradiciji treće oko se naziva „zvijezda“ koja ima funkciju da povezuje čovjeka na zemlji sa njegovom zvijezdom na nebu, sjedištem duše. U praksi ovo vjerovanje najzastupljenije je kod stravarki koje dok izvode ritual anuliranja negativne energije upotrebljavajući rastopljeno olovo pokrivaju rukom čelo odnosno „zvijezdu“ zbog straha da im negativna energija ne zablokira nevidljivu povezanost sa zvijezdom na nebu. Kako tvrdi svaka od njih, kada bi se to desilo, onda bi se vrlo lako moglo desiti da izgube zdrav razum i psihički obole.

I ovaj ritualni postupak na direktan način ide u prilog pretpostavci da su Iliri vjerovali da potječu sa neke druge planete, sa kojom su ostali povezani preko „zvijezde“ na čelu ili trećeg oka. Ili da su se njihova astralna tijela spustila na Zemlju i nastanila u tijelima nekih pradavnih ljudskih bića. Od tog događaja za pretpostaviti je da su se kroz nizove generacija izgubili precizni detalji iz kojeg dijela svemira i sa koje planete dolaze pa su sve zvijezde smatrali sjedištem duše i svog postanka.

24.11.2014.

Short history of Bogomils in Bosnia

Pope Pius II (1458-1464) in his work "Cosmografia" wrote while describing the Adriatic countries: "Behind Albania come the Illyrian people towards the west and north. This people were called the Slaves in our time and they call themselves Bosniaks, other Dalmatians, third Croats, Istrians and Carniolans".

Bosnia - land of the Bogomils

The first mention of heresy in Bosnia stems from the first half of the 10th century. In the letter of Pope Ivan X, sent to an archbishop from Split and the local clergy in 925, a complaint is mentioned that in the neighbouring diocese or land (referring to Bosnia), there is a science "located in holly books". The Pope rebukes them for not paying attention and "tacitly approving it". Though here there is no direct mention of who the heretics were, nor is there mention of the character of their teachings, but there is mention that it is not "in the holly books", this clearly implies that the Pope saw it as heresy. That it refers to Bosnia and its heretics is quite clear since in the later period Bosnia was the only country in this part of Europe where heresy developed and where it, so to speak, gained the status of state religion. (Source: F. Šišić, Manual on Croatian history, I/1 Zagreb 1914., p.215.)

Another important document confirms that the Bogomils were present in Bosnia in the 10th century. Anselmo Canterburyjski (San Anselmo) from Alexandria in Italy, which lived and worked in the 13th century, in one of his documents mentions that "the heretics were initially in Bosnia from where they spread their teachings to Lombardy, and from there towards France, from where it arrived to Orleans in 1022 and into Arras in 1025." (Source: A. Dondaine, Le Tractatus de hereticis d'Alexandrie, Arch. Fr. Praedic, XX, Rome 1950., p. 308-324).

Letter of the Roman Pope Gregory IX about Bosnia as a nest of heretics

"In his letters from 1232 to 1239 (pope Gregory IX) mentions heretics in Bosnia several times. Thus on May 30th 1233 he wrote to the cardinal Jakov Prenestinsky his legate in Bosnia, that with sorrow he discerned from his report, that the Bosnian bishop fell "into the bitterness of the crazy heresy ". That's why he ordered to place two, three or four bishops?! (though he has no support in Bosnia).

About the Bosniaks he says: "About the inhabitants of that country he says, that they are poor in estate, and rich in wickedness, since in most part they are infected with wickedness of heresy". (Pope doesn't hide his hatred towards the Bosniaks and confirms that Bosnia is mostly heretic but despite that he plans to place bishops in Bosnia?!)

In the second letter from February 13th 1234 Gregory IX wrote: "such is the multitude of infidels in Bosnia and surrounding areas, that the entire country (Bosnia) weeps and aches, barren and impassable". On August 8th 1236 the pope wrote to Sibislav, the duke of Usora, son of the former king of Bosnia Stephen (Stepan Kulinić), that "he received with joy the news that he is among the dukes of the Bosnian diocese?! (which never existed), which are infected by the taint of heretic wickedness, like a lily among thorns".

From this letter one can clearly conclude that the pope clearly wrote to one catholic among the Bosnian nobility, commending him for not falling into heresy like all the other Bosnian nobility. He mentions that in the letters, which he wrote to Ancila, the mother of Sibislav and to Hungarian bishops (since there are no Bosnian bishops), to whom he recommends Sibislav and his mother". (Source: Dominik Mandić "Bosnia and Herzegovina volume II: Bogomil church of Bosnian Christians" p. 33-34).

Letter of Pope Ivan XII 1319 to Croatian liege Mladin Šubić

"They are learning disastrous heretical fallacies. Every believer has to stand up against such people and destroy them in order to up root their poisonous anger to prevent contamination of other believers. We often, with great sorrow, listened, from credible sources, that the land of the Bosniaks is the home to heretics, that churches are being abandoned, the clergy has been up rooted, Christian sanctities are being trudged on, the cross is not being respected, moreover, there is no sacrament of christening".

Bosniaks - dualists

"Dialogus contra manichaeos in Bosna" translated "Dialogue against Manichaeism in Bosnia" is the work of Jakob de Marchia who was placed as the vicar of Bosnia and main inquisitor by the Roman curia. This work which was written on the ground of Bosnia describes the Bosniaks as Manichaeists and as bi-fundamental heretics (dualists). In the dialogue it is mentioned that they baptize themselves with the book, and not water, similarly to the western Cathars, which is the original spiritual, dualistic baptism called consolamentum. The work "Dialogus contra manichaeos in Bosnia" was in the hands of church censors in 1697 when the issue was canonization of Jakov (Jakob) Markijski (de Marchia). Since then the work has been lost. Censors Johannes Bapt. Lucini and Jochannes Bapt. Barberio exhausted the content of the work and incorporated it into their analysis which is contained in a collective work called "Monumenta canonizationis B. Jacobi de Marchia" which is in Rome.

Jakob de Marchia who was labelled a saint was a doctor of canonical law and a great fighter against heresy. Senate of Dubrovnik called him "the most elegant sower of the Lords word". His lack of success in converting Bosnian Patarens he justified to the pope by claiming that he lacked support from the royal couple Tvrtko II and Dorothea. Dorothea and Tvrtko became very unpopular among the Franciscans, which called Dorothea an "evil woman".

They would rather die than accept orthodoxy

One of the four grand inquisitors which were labelled saints by the Roman church is inquisitor Capistran (Giovanni de Capistrano) which was also known as the expert on heresy. In his letter to pope Kalisto III 4/7/1455 wrote: "Bosnian Christians are not members of the Eastern church, nay they would rather die in disbelief, than accept the religion of the Rašan (Serbs)." (Ref: Franjo Šanjek Phenomenon "krstjani (Christians)" in medieval Bosnia and Hum, collection of works.)

How much hatred and revolt there was against the Pope, and the eastern church - which at one moment had a competition who will commit greater genocide over the Bogomils - is best confirmed by this letter according to which the Bogomils inclined towards the Ottomans as protectors against Christian evil (inquisition) and murdering. At the end of 1456 pope's legate Ivan Karahal sent Nikola Barbucini to king Tomaš in order to talk him into declaring war against the Ottomans in unison with Hungary. After the stay and discussion with the Bosnian king, Barbucini sent a report to the pope's. legate that Tomaš is willing to go to war against the Ottomans but that "he can't because of the Manichaeists which are still a majority in Bosnia, and which love the Ottomans more than the Christians..". The statement that the Bosnian king gave to Barbuicini was repeated literally, three years later in 1459 in his letter to pope Pius II.

24.11.2014.

Fifty Manichean fallacies in Bosnia according to Torquemada

Theological structure of Bosnian heresy according to inquisitor Torquemada:

Cardinal Juan Torquemada, uncle of the infamous Spanish grand inquisitor Tomas Torquemada, in 1461 compiled a list "fifty Manichean fallacies in Bosnia". Namely, that year three Bosnian nobles were brought in chains to Rome ("three champions of heresy, influential in the king's court"). Cardinal Torquemada questioned them and studied their religion for a whole year and found 50 fallacies. He had Croatian priests at his side, and especially Luka de Talentis, archdeacon from Korčula, who was at the time serving among the pope's curia. In the end he interpreted to the three Bogomil's the list of cardinal Torquemada and based on that list on May 14th 1461 they renounced all 50 "Manichean fallacies" and promised that they will try to persuade their countrymen to change their opinion and renounce them as well. After the ceremonial renunciation the three Bosnian Christians returned to Bosnia. The two of them kept their promises, and one of them reclaimed and escaped into the parts where Stepan Kosača ruled "his friend in unbelief".

Fifty Manichean fallacies in Bosnia according to Torquemada:

1. There are two gods, one of which they call supreme good, and the other supreme evil.

2. There are two principles. The first they call god of light and the other god of darkness.

3. Some angels have an evil nature and they couldn't stop sinning.

4. Lucifer ascended into the sky and fought god and he brought many angels from there.

5. Human souls are demon's trapped inside bodies.

6. Evil angels, trapped in bodies, will return into heaven with the help of baptism, cleansing and repentance.

7. They condemn and reject the Old Testament. They say it stems from the god of darkness.

8. For the angel that spoke to Moses on the hill Sinai, they claim he was evil.

9. They accept the New Testament only partially. They deny that Jesus was born by a woman and they don't accept his genealogy.

10. They renounce the patriarchs and prophets of the Old Testament.

11. They condemn the blessed John the Baptist and claim that there is no greater devil in hell than him.

12. The tree of knowledge (of good and evil) was a woman, and Adam sinned for having sex with her and that's why he was cast out of heaven.

13. Blessed Marry was not a woman nor female being but an angel.

14. Son of god took a pseudo-body and not a real one.

15. Christ didn't truly suffer nor died, nor did he go to heaven or hell, but all that he did was illusory.

16. They believe that their church was God's.

17. They are successors of the apostles, and their heresy is the bishop of the church and the deputy and successor of Peter.

18. The Roman church was condemned and cast out.

19. Everyone is a pope, from Saint Peter to Saint Sylvester, whether their religion or not, and saint Sylvester was the first one who went rogue.

20. They condemn brick churches and called them synagogues, and for those that pray inside them, they say they are performing idolatry.

21. Use of pictures inside churches is idolatry.

22. Sign of the cross is the devil's symbol.

23. They despise the service of the lord, laude and hymns, they say it's all contrary to Christ's gospel and his teachings.

24. They make fun of and condemn worship of holly relics.

25. All reverence of saints which is done in churches is condemned and made fun of and they say one should only pray to god and worship him.

26. Their elders allow the people to pray to them, saying that they are without sin and that they carry the holy ghost in them (Parakletos).

27. They condemn church sacraments.

28. They renounce baptism which is done in the water and they say that it is John's baptism and that it cannot save anyone.

29. They claim that's Christ's baptism is done without water, by placing a book of the gospel on the chest and imposition of hands.

30. With their baptism everyone achieves forgiveness of sins and becomes as holly as Peter himself.

31. A child cannot be saved before it reaches the age of reason.

32. Full worth and power of baptism comes to the baptised from merit of the baptist.

33. The number of times the baptist sins, that's how many souls, though they be in heaven, will fall into hell.

34. The number of times the baptist sins, that's the number of baptisms those that he baptised will need.

35. They renounce the sacrament of confirmation.

36. They say that the Christ's body cannot turn into bread, and if it is turned, we cannot eat it.

37. They renounce the sacrament of penance, they say that sins are forgiven by their repeat baptism.

38. They renounce the sacrament of the last ointment.

39. They renounce the sacrament of the (holy) order.

40. Bodily marriage is adultery.

41. Every sin is a death sin.

42. Renouncing every church authority, they say that no one must be excommunicated.

43. They renounce enjoyment of meet, they say that no one who eats meet or cheese or dairy products can be saved if they are not baptised again.

44. They deny resurrection and say that the body that dies now will never resurrect but the spirit will.

45. They claim that there is no purgatory. They say that there is no middle way between heaven and hell. 46. They renounce prayers which are used for the deceased inside the church.

47. It's a death sin to kill animals or birds, also to smash eggs.

48. They condemn blood justice which is done by worldly leaders.

49. They condemn all oaths.

50. They forbid giving charity, they reject and rebuff acts of mercy.

05.10.2014.

Predsjednik Irana čestitao Kurban bajram zvaničnicima islamskih zemalja

Hudžetu-l-islam ve-l-muslimin, Hasan Ruhani je u odvojenim porukama čestitao Kurban bajram zvaničnicima islamskih zemalja. IRNA, pozivajući se na internet stranicu predsjedništva Irana, navodi da je u poruci Hasana Ruhanija navedeno: U ime Allaha Samilosnog, Svemilosnog Čestitam vam dolazak najljepšeg pokazatelja žrtvovanja- Kurban Bajrama. Nadam se da ćemo ove godine svi zajedno slijediti poruku jedinstva prisutnu na hadžu, i da ćemo biti svjedoci jedinstva, prijateljstva, mira, stabilnosti i sigurnosti među muslimanima i svim ljudima svijeta.

03.10.2014.

Poruka ajatullaha Hamneija povodom hadža 2014. g.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim

Ve-l-hamdulillahi rabbi-l-'Alemin ve sallallahu 'ala Muhammedin va Aalihit-Tahirin

Neka je mir i selam s radošću i divljenjem vama sretnicima, koji ste se na kur'anski poziv ''Lebbejk'' odazvali i postali gosti Kuće Božije. Prvo što treba uraditi jeste znati cijeniti ovu veliku Božiju blagodat, i interakcijom u individualnim, kolektivnim, duhovnim i međunarodnim dimenzijama ove jedinstvene obaveze, truditi se u približavanju njenim ciljevima, te moliti za pomoć Milostivog Gospodara. Ovom prilikom, svojim srcem i jezikom s vama molim Svemogućeg i Milostivog Gospodara da vas obaspe Svojim blagodatima, i zbog toga što vas je Učinio hodočasnicima Hadža, da vam obrede Hadža Primi u potpunosti, i da vam Svojom velikodušnom prihvaćanju ibadeta, Vrati punih ruku i potpunim blagoslovom u vaše zemlje, ako Bog da.

U ovoj bogatoj prilici ovih nesvakidašnjih i jedinstvenih obreda, postoji samo čistota, duhovna i duševna prefinjenost koje su najbolja i najkorjenitija dostignuća hadža, zatim fokusiranje na izazove muslimanskog svijeta, dugoročan i dubok pogled na najvažnije i najprioritetnije teme koje se odnose na islamski ummet-pitanja su koja se nalaze na vrhu obaveza i obreda hadžija.

Između ostalih, danas su među najvažnijim i pitanjima od primarne važnosti, pitanje muslimanskog jedinstva te formiranje grupa koje izazivaju raskol u islamskom ummetu. Hadž je simbol jedinstva, integracije i osovina bratstva i solidarnosti. Na Hadžu svi zajedno moramo uzeti pouku fokusiranja na zajedničke tačke te prevazilaženje nesuglasica.

Inficirane ruke kolonijalnih politika od davnina unose razdor kako bi podmirile svoje bestijalne ciljeve, ali danas, blagoslovom ''Islamskog buđenja'', muslimanski narodi su veoma dobro prepoznali neprijateljstvo kolonijalističkog i cionističkog fronta, i naspram njega su zauzeli gard, nakon čega je politika razdora među muslimanima intenzivirana.

Zar neprijatelji ne rasplamsavaju plamen domaćih ratova među muslimanima, demoraliziraju njihovu motivaciju otpora i zalaganja, i na takav način cionistički režim i svoje kolonijalističke saveznike koji su njihovi istinski neprijatelji, ostavljaju sigurne po strani. Pokretanje terorističko-tekfirijskih i njima sličnih grupa u regionalnim zemljama zapadne Azije, primjeri su njihove perfidne politike. To je opomena svima nama, u smislu da je muslimansko jedinstvo u vrhu nacionalnih i međunarodnih prioriteta.

Drugo važno pitanje je Palestina. I nakon 65 godina od formiranja uzurpatorskog režima te različitih uspona i padova u ovom važnom i osjetljivom pitanju, a zasebno imajući u vidu krvave događaje unazad nekoliko godina, dvije istine su svima postale jasne:

Prvo, cionistički režim i njegovi kriminalni patroni, u okrutnosti, brutalnosti i gaženju svih ljudskih i moralnih zakona, ne poznaju nikakve granice. Zločini, genocid, destrukcija, ubijanje djece, žena i bespomoćnih, te svaka agresija i nepravda koja dolazi od njih, smatraju je poželjnom i time se ponose. Potresne slike pedesetjednodnevnog nedavnog rata u Gazi, posljednji je primjer povijesnog propusta, koji je, dakako, u drugoj polovici ovog stoljeća u nekoliko navrata ponovljen.

Drugo, činjenica je da ova okrutnost i katastrofa nisu uspjeli realizirati cilj čelnika i patrona uzurpatorskog režima. Nasuprot glupim željama, moć i čvrstina koju su gajili perfidni političari za cionistički režim, ovaj režim je svakim danom sve bliži degradaciji i samouništenju.

Pedesetjednodnevni otpor zarobljene i bespomoćne Gaze naspram svih raspoloživih ratnih sredstava cionističkog režima, te neposredni neuspjeh i njegovo povlačenje, odnosno pristajanje na uslove otpora, zapravo je pokazatelj ove slabosti i nemoći. To znači da palestinski narod mora biti ispunjen dodatnom nadom, a borci Džihada i Hamasa trebaju povećati svoj napor, odlučnost i zalaganje kako bi Zapadnu obalu trajno učinili ponosnom s još većom snagom i čvrstinom, a da muslimanski narodi od svojih vlada traže istinsku i ozbiljnu podršku Palestini, a muslimanske vlade naprave istinski korak na ovom putu.

Treća važna i prioritetna stvar je trezveni pogled koji muslimanski dušebrižnici moraju razlikovati između Muhammedanskog islama i islama kojeg preferira SAD-e, te sustezati se od miješanja i grešaka između ovoga dvoga. Prvi put je naš rahmetli veliki Imam ukazao na razliku ove dvije kategorije i unio ih u politički korpus muslimanskog svijeta. Pravi islam je islam mira i duhovnosti, islam s mjerom i narodnošću, islam koji je strog prema nevjerstvu i milostiv među sobom. (eshiddau ‘ale-l-kuffari ruhama u bejnehum). Američki islam je oblačenje odora poslušnosti strancima i neprijateljima islamskog ummeta. To je islam koji unosi smutnju među muslimane, umjesto da se uzda u Božansko obećanje, povjerenje daje neprijatelju Boga, umjesto borbe protiv cionizma i bahatosti, ratuje protiv braće muslimana, biva ujedinjen s bahatom Amerikom protiv svog ili drugih naroda-to nije islam. To je opasno i smrtonosno licemjerje protiv kojeg se treba boriti svaki iskreni musliman.

Pogled praćen znanjem i dubokoumnošću, rasvjetljava ove važne činjenice i izazove u realnosti muslimanskog svijeta za svakog onoga koji traga za istinom, te određuje aktuelnu obavezu i dužnost bez ikakve nejasnoće. Hadž, njegovi obredi i propisi su bogata prilika za priskrbljivanje ovog znanja, te nada vama sretnicima hadžijama da se u cjelosti okoristite ovim Božijim darom. Ostavljam vas sve okrilju Gospodara Velikog, moleći Svemogućeg Stvoritelja da vam primi vaš trud i zalaganja.

Ves-selamu alejkum ve rahmetullah

Sejjid Ali Hamenei

05. zi-l-hidžeh 1435. /08. mehr 1393.

25.09.2014.

Prešućivana istorija

Na današnji dan 25.09.1396 odigrala se bitka kod Nikopolja. Bitka koja je kod Srba sistematski prešućivana bila je presudna za širenje Osmanskog carstva prema zapadu. Bitka se dešava 7 godina poslije Kosovske bitke. Kralj Sigismund Ugarski okuplja europsku vojnu alijansu sastavljenu od francuskih, engleskih, njemačkih, talijanskih, poljskih i bugarskih snaga. Stigavši na Nikopolje slijedi krvava bitka, ogromnih razmjera. Na jednoj strani Europa, na drugoj Turci i Srbi.

Historija je zapisala kako je kritični ishod bitke prevagnuo na osmansku stranu zahvaljujući srpskoj konjici i 1500 srpskih vojnika pod vodstvom kneza Stefana Lazarevića koji su donijeli pobjedu Osmanlijama. Zahvaljujući Srbima, Osmanlijsko carstvo prodire na zapad i tu ostaje narednih 500 godina.

Kraljevina Bosna pada 1463.

Grant, R.G. (2005). Battle: A Visual Journey, London: Dorling Kindersley.

STEFAN LAZAREVIĆ LJUBLJENI SIN BAYEZIDA

Da se nadovežemo na zadnji post i Nikopoljsku bitku koja je zauvijek promijenila historiju Europe, zahvaljujući srpskim trupama u osmanlijskoj vojsci. Odnos između turskog sultana i srpskog despota nije bio samo vazalni, kao što žele opravdati oni koji od srpske historije prave nekakvu smiješnu nebesku mitologiju i šire mržnju prema Bošnjacima.

Vladimir Ćorović u svojoj knjizi ´Istorija Srba´ piše da "Konstantin Filozof, naročito podvlači prijateljski odnos Sultana Bajazita prema Stefanu Lazareviću, čak i neku vrstu nežnosti. Govorio mu je, kaže se, da ga uzima "kao sina starijeg ljubljenog" i da je to objavio "pred svima, mojima i istočnima". Emir je davao Stefanu i pouke o državnoj politici za Srbiju.

Bajazit se 1402. godine rešio da protiv Timura krene lično. S njim je pošao i Stefan Lazarević, s bratom Vukom i dva Brankovića, Grgurom i Đurađom. Kod Angore 28. jula 1402, bitka je rešena u tatarsku korist...Stefan je vršio tri juriša da spasi Bajazita, ali uzalud.."

(Konstanin Filozof je srednjovjekovni bugarski pisac i kronista koji je pisao životopis po narudžbi Stefana Lazarevića)

(Emir=general u osmanskoj vojsci)

Vladimir Ćorović, Istorija Srba, str 280-281

24.09.2014.

Djevojačka pećina

Pećina u selu Breteljevići, 12 kilometara od Kladnja, oduvijek je bila misteriozna stanovnicima tog kraja. Još od antičkih vremena pećina se smatra svetištem. Pored ljekovite vode iz pećine, posebnu pažnju privlači grob nepoznate djevojke koja je tragično preminula u pećini. Pored Ajvatovice, pećina prikuplja najveći broj hodočasnika, koji zadnju nedjelju u augustu izgovaraju molitvu za dušu hrabre djevojke.

Zadnja nedjelja u mjesecu augustu prikuplja hodočasnike iz cijele BiH i regije, koji se okupljaju u selu Breteljevići, nedaleko od Kladnja. Hodočasnici se mole za djevojku koja je u pećini preminula i na mjestu smrti pokopana.

Djevojačka pećina, pored funkcije svetišta, ima posebno značenje za stanovnike ovog kraja. U njenoj unutrašnjosti se nalaze gravure konjanika, stojećih figura i životinja. Posebno se ističe lik muškarca i žene, koji na svom tijelu imaju nešto poput krila. Smatra se da su crteži iz pećine stariji od 10.000 godina.

Još u predislamsko doba, Bosanska Crkva i stanovnici okolnih naselja, pećini su prepisivali posebno značenje. Nekada davno na tom području održavane su svetkovine u čast svetog Jurja, koji je ništa drugo nego kršćanski supstitut solarnom bogu Mitri čiji je kult bio jako raširen po cijeloj Bosni i Hercegovini, a pećini su se, kroz sve periode, pripisivale karakteristike svetišta. Voda koja teče niz zidove pećine, smatra se ljekovitom – ko se umiva tom vodom ostaje dobrog zdravlja cio život, tvrde mještani.

Pored antičkih crteža, na nekim mjestima nalazi se veći broj zapisa na arapskom jeziku. Pećina u Breteljevićima dobila je ime, i postala posebno važna stanovnicima Kladnja i okoline, zbog tragedije koja se desila u ranom periodu Osmanlijske okupacije. Djevojka, koja je bila hrabrija nego djevojke tadašnjeg doba, izazvana pričama o muškoj hrabrosti, odlučila je pokazati da i djevojke mogu biti jednako hrabre kao i muškarci. Na sijelu je to otvoreno priznala, da smije i može u sred noći posjetiti pećinu, te kao dokaz, ostaviti svoje vreteno u njoj.

Oni koji žele provjeriti, da je uistinu bila tamo, mogu njeno vreteno potražiti sljedeće jutro. Pod okriljem kraka posjetila je pećinu. Uspjela je doći do unutrašnjosti ali pri pokušaju da zabode vreteno na dogovoreno mjesto učinila je fatalnu pogrešku. Vretenom je probola dio svoje odjeće. Kada je krenula nazad, vreteno zabodeno kroz njeno odijelo, joj je onemogućilo kretanje. Pomislila je, da je drže demonske sile, te je od straha izazvanog stresom preminula. Od tada se pećina zove po njoj – bezimenoj djevojci, a unutar pećine se nalazi njen grob.

Da je legenda „živa“ i danas, kazuje sjećanje na djevojku, kroz manifestaciju „Dani djevojačke pećine“ koja se održava svake zadnje nedjelje u mjesecu augustu. Posljednja augustovska nedjelja namjenjena je učenju dove za dušu nepoznate i hrabre djevojke koja je u pećini zakopana.

August – mjesec prinošenja žrtve

Mjesec august odnosno molitveni dani, takozvane dove i dovišta, koji se obilježavaju kroz njega na početku i kraju mjeseca ostaci su ilirske tradicije žrtvovanja koje su Bošnjaci kao narod očuvali još od antičkog vremena. Naime, klanje ovce na Aliđun i žrtvovanje djevojke (djevice) klasični su simboli žrtve bogovima plodnosti, naročito bogu Suncu, koji su bazni dijelovi paganskih rituala na kraju ljeta, kada se iskazuje zahvalnost na dobroj žetvi. Tu tradiciju praktikovali su svi antički narodi, a među njima i Iliri, zbog čega se ta religijska praksa među bosanskim narodom nastavila sve do današnjih dana. Naravno, bez prinošenja žrtvi već samo kao posjeta i molitva kultnim mjestima.

16.08.2014.

Dževad Poturak prvak svijeta

U Gradskoj Areni u Zenici održan je borilački spektakl pod nazivom "No Limit 7“. U glavnoj borbi večeri, za titulu svjetskog prvaka u WAKO verziji, naš najbolji K1 borac Dževad Poturak pobijedio je Francuza Abderahmana Coulibalyja. Težak udarac u drugoj rundi primio je Coulibaly, koji je branio titulu svjetskog prvaka, i sve je bilo gotovo. Velika pobjeda "BH Machinea". "Odredio sam taktiku da čekam. Primio sam nekoliko udaraca, ali onda je došao pravi trenutak. Patosiran je! Ovo je pobjeda za cijelu BiH. Sanirao sam povrede i vratio se, dragi Bog je odredio da ovako bude", rekao je Poturak nakon meča. Našem šampionu pobjednički pojas uručio je Fahrudin Radončić, predsjednik SBB-a. U prvoj uvodnoj borbi Muamer Jugović (BiH) bio je bolji od Vladimira Lekića (Srbija), a pobjedu je ostvario i naš Adis Dadović protiv Marka Rupčića iz Hrvatske. U kategoriji do 84 kilograma bivši prvak Evrope prema WKF verziji, Sarajlija Dario Kadić, izgubio je odlukom sudija od Srbijanca Nikole Stošića.

08.08.2014.

Voice against Israel and against genocide!

While on July 11th, 19 years from the genocide on Bosniaks in Srebrenica was marked, in Gaza, another genocide continued. It is a horrible feeling to arrive at the place of the lagest crime in Europe since WWII and listen at the same time how Jews are killing the Palestinian civilians at the same time. Watching the dismembered bodies of children, blood, listening to agonizing shouts... all of that was already seen in Bosnia.

And exactly in those days of the Israeli military aggression on Gaza, the same fear and desperation, blood and death connected two distant places in the same pain. And two nations - Palestinians and Bosnians.

While this year we buried 175 bodies, victims of genocide, in the memorial centre Potočari, the Jews in the meantime killed over 200 Palestinians, mostly women and children. How many did the Jews actually killed in these 66 years of systematic ethnical cleansing it is difficult to say - a million, two million, three or even more? And so far they haven't been punished for any of those killings. They are very thankful to the USA which is a direct partner and participant of the genocide. USA participates very actively in that genocide and is trying very hard to protect the criminals, always vetoing any condemnation of the crimes. Similarly the USA abundantly help Israel financially and militarily in order for the Jews to continue their plan of ethnic cleansing. History has thought us that every time the USA vetoes against some resolution, condemnation or possible sanction on Israel because of their war crimes, at least a thousand Palestinians will be killed. Yes, it is the same USA that always acts as the police of the world, claims to be protecting human rights, and promotes democracy across the globe. Of course, it's all lies and a worn out phrase for the international public. Instead, the USA constantly injure human rights, participates in genocide, perform military invasion on other countries, robs natural resources of every country they attack, finances terrorism and organizes directed coups on all countries which are not obedient. That's why none of us should be surprised that the USA is on Israel's side and that it is actively engaged in genocide. What can connect two countries besides common interests?!

Gaza - blood, death and hope

For some time Gaza bears the name of the largest concentration camp in the history, whose existence the world has turned a blind eye. And all those doing that are becoming accomplices of the crime. Ethnical cleansing which the Jews undertook in Palestine in order to form an artificial structure which is today called Israel is the most gruesome example of the continuation of the Nazi ideology about a super race - one people which is better than others and which has the sole right to live.

Attacks on Gaza serve Israel as a military training ground where they always test a new weapon, on the bodies of Palestinian children. In the last attack the Jews used a new weapon which causes melting of the skin and human flesh. In the previous ones they used chemical weapons... Doesn't this remind you of the Nazi concentration camps and experiments that they performed on humans?! Remember - Nazism never disappeared, it only moved from Germany to the USA, Israel, Serbia... They are the people that have taken the right for themselves to perform ethnic cleansing and genocide and go unpunished. Those people consider themselves to be special, unique, they are very "religious", they are the oldest, most powerful... in short, they are everything and the rest of us are no one and nothing.

While rockets fall on Gaza the Jews applaud euphorically

Every time the Israeli army commits a massacre on Gaza according to an established programme which has been perfected in Israel but also in the west, a group of ten Jews or some Jewish organization protests the attacks on Gaza, in order to fool the international audience and suggest: "Not all Jews support the genocide over Palestine!". This is accompanied by the media and delivered to the world in order to fool the world that one day in Israel cool heads shall prevail. However, if that day ever comes in Palestine and Gaza not a single Palestinian will be left - all will be dead or exiled. The real truth is that 95% of Jews gives support to all military actions and continuation of the ethnic cleansing since it enables the construction of new neighbourhoods and expansion of territory.

And that such is the case is confirmed by this, namely, a few days after the start of another continuation of the long-term genocide, pictures of Jews sitting outside and euphorically chanting each rocket that fell on Gaza appeared?! Yes, you read correctly - those people enjoyed in each new kill, each new destruction and each new horror. Yes, say it out loud - they are not people, they are monsters! For a long time now there are no people in Israel only monsters, vampires and oafs. And the pinnacle of this horror is the statement of the war criminal Benjamin Netyanahu which claimed that "Israel is the only democracy in the Middle East!" Yes, you also read this correctly - the only democracy???!!! If democracy is undertaking ethnic cleansing and genocide, celebrate killing of children and civilians then they thought us wrong what the term actually means. That's why I will correct the statement of the war criminal since he actually meant to say that: "Israel is the only demonocraty in the Middle East". Since there is no difference between demons, those that hate people and the Jews.

Voice against Israel and against genocide!

Avigodr Liberman in the midst of the continuation of the genocide on the Palestinians, when the death toll crossed the horrific number of 700 killed, called UNHCR "council for terrorism", clearly stating that ethnic cleansing in Gaza will be continued?! In such a manner Israel once again told the world that it has no intention for peace with Palestine, even though the western media try to portray it otherwise.

When we analyze the chronology of the events in the Middle East we come to a conclusion that terrorism was born in Israel, when a genocide creation was born on the foundations of ethnic cleansing, terrorism and crimes. Palestinians, who have been struggling against this for centuries, are being called terrorists by the western media while the criminals have been presented as victims?! To the Jews, terrorism was a starting point from which they would begin to exile and kill the Palestinian people.

Because of such policy of the western countries, especially USA, the Jews without any type of prosecution, undertook war crimes for centuries over the Palestinian people in order to fulfil the plan of systematic destruction of Palestine.

Today we all know that Jews are the Nazi's of the Middle East, a monstrous and primitive people which raise their children to hate and kill. The Jews are a threat to world peace, international legal order, their policy of genocide sends a clear message to all other military regimes of the world that genocide can be performed without any consequences. That is a dangerous message and was an inspiration to many war criminals and genocide, such as the one in Bosnia, and there will be more. That's why all nations of the world must isolate Israel, sanction it, cease diplomatic relations and force that monstrous people to be punished for war crimes and deaths of over a million of Palestinians. Remember, who ever helps Israel in any way to perform attacks and massacres in Gaza is a direct participant of the genocide over this people. I think that no sane person in this world would like to do that. That's why we need to raise our voice against Israel and against genocide!

13.07.2014.

Bosna i Hercegovina hitno mora priznati državu Palestinu!

Dok se u Srebrenici 11.jula obilježavalo 19 godina od genocida nad Bošnjacima u Gazi se dešava nastavak još jedan u nizu genocida. Strašan je to osjećaj doći na mejsto najvećeg zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata i istovremeno slušati kako Židovi ubijaju u tim trenutcima palestinske civile. Gledati tijela raskomadane djece, krv, slušati bolne povike... Sve je to već viđeno u Bosni.

Gaza je postala najveći konc logor u povijesti na čije postojanje cio svijet zatvara oči. I svi oni koji to rade postaju sudionici zločina. Etničko čišćenje koje su Židovi proveli u Palestini kako bi oformili umjetnu tvorevinu koja se danas naziva Izrael najstrašniji je primjer nastavka nacističke ideologije o super rasi – jednom narodu koji je bolji od drugih i koji jedini zaslužuje pravo da živi.

Istu situaciju imamo i mi u BiH. Genocidna tvorevina R.Srpska koja je postala tumor države Bosne i Hercegovine postala je sudionikom zločina nad Palestincima. Rezidenti veleposlanik Izraela za Bosnu i Hercegovinu David Cohen zahvalio se predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku kojeg osobno smatra zaslužnim što BiH nikada nije glasala protiv Izraela. – „Država Izrael vam je zahvalna predsjedniče RS-a na vašem doprinosu da BiH nikada ne glasa protiv Izraela u UN-u ili bilo kojem drugom međunarodnom forumu protiv države Izrael“, izjavio je Cohen.

Ovo je nedopustivo i ovo je velika uvreda za bosanski narod koji je poput palestinskog bio žrtva etničkog čiščenja i genocida, i upravo zbog toga Bosna i Hercegovina mora dići glas protiv Izraela i ubijanja Palestinaca.

Suradnja Židova i Srba bila je aktualna još u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, što se posebno jasno vidjelo u komisiji koja je bila nadležna za istraživanja masakra na sarajevskoj tržnici Markale 1994.godine koju su činili Židovi i Amerikanci i prema čijem su izvještaju masakr počinili pripadnici Armije BiH, unatoč tome što je Sarajevo bilo okruženo srpskom vojskom i granatirano tokom cijelog rata?! Naravno da je to bila laž ali Židovi su iz povijesne mržnje prema muslimanima stali na stranu Srba zločinaca koji će nakon godinu dana počiniti još veći ratni zločin od Markala – genocid u Srebrenici.

Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu genocidna tvorevina R.Srpska otvara svoj ured u Izraelu i time se još jasnije uviđa suradnja dva naroda koja imaju nekoliko istovjetnih karakteristika – oba naroda žive u umjetnim i genocidnim tvorevinama i oba naroda počinila su genocid na drugim narodom. Pošto je u Bosni tokom devedesetih godina prošlog stoljeća izvršeno etničko čiščenje kojim se htio uništiti bošnjački narod mi, žrtve genocida, ne smijemo tolerisati takvo ponašanje. To nam je moralna i povijesna obaveza. Zbog toga Vlada BiH treba donijeti odluku o priznavanju samostalne države Palestine i svaki put glasati za svaku rezoluciju i osudu izraelskih napada na nevinih palestinski narod. To je dužnost Bosne i Hercegovine i nikakakv Dodik ili bilo ko drugi nema pravo da odlučuje umjesto nas. Naposljetku, Dodik javno ističe da ne priznaje Bosnu i Hercegovinu kao državu te u skladu sa tim nema nikakvo pravo da odlučuje bilo što u ime naše zemlje.

Podignimo svoj glas protiv zločina i protiv genocida. Naša nedavna prošlost, pokušaj uništenja bošnjačkog naroda, genocidi koji su se odvijali po Foči, Višegradu, Sarajevu, Žepi, Srebrenici, Prijedoru .... nam daju apsolutno pravo da branimo sebe i sve one kojima prijeti genocid. Europa i USA nas moraju čuti! Bosna se ne smije ponoviti u Gazi i Palestini! Naša Vlada ima obavezu i dužnost braniti nas i Palestinu od genocida!

Zbog toga priznanje Palestine kao države treba biti jedno od važnijih pitanja koja se odmah moraju rješiti. Svaki dan čekanja znači nove žrtve genocida koji je i ovako previše.

10.07.2014.

SREBRENICA - DON'T FORGET!!!!

GENOCIDE IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

09.07.2014.

Gaza Under Attack

Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!! Share to let the world know!!!!

09.07.2014.

SREBRENICA: U čast nezaboravljenima

Još jednom na 11.jul bolni uzvik bosanske majke „Sineeeeeee!!!!“ zaorit će se cijelom Bosnom i Hercegovinom. Još jednom će iz bosanskog ljiljana kanuti krv na tvrdu zemlju bosansku i još jednom krenut će duga kolona ljudi ka Srebrenici, u Potočare.

Teško je to sve gledati i hladno razmišljati. Svako ko krene na to ogromno stratište ne može ostati ravnodušan na tu enormnu količinu zla, neljudskosti, brutalnosti koja je u ravnini sa nacističkom Njemačkom. I svi se pitaju isto „ZAŠTO?“. Zbog čega ste bili tolike zvijeri, zbog čega ste bili tako krvoločni, bezdušni, otrovni, poremećeni..... Zbog čega? Šta je to u prokletoj srpskoj duši, koje to ludilo vlada nad vašim poremećinim umovima? Pa jeste li vi ikako normalni?

Ali više i od toga, svi se često pitamo koliki je prag boli bosanske majke koja je izgubila svoje najmilije, koliko je to majčino srce da može i mora izdržati svaku bol i tugu? To niko ne zna, osim njih samih. Put ka Srebrenici je put ka samima sebi – upozorenje da neki ljudi ne zaslužuju da se zovu ljudi, znak koliko je zla i mržnje u Srbima prema svima drugima, poruka da nikad ne smijemo zaboraviti niti oprostiti!

I kako to zaboraviti???? Nikako i nikada!

Nema oprosta za to! Bosanska duša i srce jesu veliki, ali baš toliko ipak nisu.

Zašto bi mi opraštali nekome ko to ne zaslužuje, nekom ko se ni danas, nakon toliko vremena, ne kaje niti zbog jednog ubijenog Bošnjaka?! Time nam samo poručuju da su i dalje isti – egositičan, primitivan i krvoločan narod. Oni nisu prijatelji nikome, oni ne misle nikom dobro, to je upozorenje koje moramo svi imati u sebi. Moramo učiti svoju djecu i sva naredna pokoljenja da su nam Srbi najveći neprijatelji i da u četniku nema duše. Četnik je krvolok i ubojica.

JEDAN ĆE NAROD NESTATI

Sjećam se kada je ratni zločinac Radovan Karadžić pred održavanje referenduma o neovisnosti Bosne i Hercegovine 1992.godine najavio u Skupštini BiH da će jedan narod nestati aludirajući time na Bošnjake. Tada je već svima moglo biti jasno da se plan o genocidu nad Bošnjacima već razradio u Beogradu i samo čeka svoju realizaciju. A ona je počela vrlo brzo nakon govora tog bezdušnika i krvoloka.

I onda su počeli pristizati preko Drine četnici i udruživati se sa domaćim, istim onima sa kojima smo bili kumovi, prijatelji, ženili se i udavali. Da, isti ti su nas izdali i udruženi sa JNA, i paravnojnim formacijama počeli pokolj po Bosni. Srebrenica, Sarajevo, Foča, Višegrad, Žepa, Prijedor......spisak je dug, pun leševa, krvi, unakaženih, spaljenih...

Opet je Europa, nakon toliko godina, bila svjedokom nacizma. Ovaj put on se događao na prostoru bivše Jugoslavije na čijem je čelu stajao balkanski Hitler Slobodan Milošević dok su njegovi srbo-nacisti palili i ubijali, odvodili, zatočavali, unakazivali, silovali, klali...

Nacistička ideologija Velike Srbije i danas je prisutna. Dovoljno vam je da prelistate nekoliko brojeva bilo kojih njihovih novina i odmah ćete uočiti stravične naslove iza kojih se krije nacistička ideja o super rasi; oni su najstariji narod na svijetu, svi ovi narodi bivše Jugoslavije su zapravo Srbi, oni vode direktno porijeklo od Isusa Krista, oni su Skiti, oni su bogovi itd. Ma, vi ste samo otpad i smeće, vrlo jasno i kratko! Jedan iskompleksirani narod ubojica i zlotvora koji je izuzetno sebičan, ohol i bezdušan. Tražite svoje porijeklo u životinjskom izmetu i okanite se sviju drugi. Vjerovatno potječete od onih muha koje se izlegu iz konjskog izmeta. E, tu su vaši geni.

25.05.2014.

Bugarska magija: da muž ne tuče ženu

Nekoliko minuta prije ponoći prokuha se kozje mlijeko i nakon ponoći posuda se prinese ustima i na mlijeko se baje sljedeća bajalica. Dok se baje svako malo se puhne preko mlijeka:

Rogovi od duha,

rogovi od koza,

rogovi od krava,

rogovi od bika,

para od mlijeka idi na N.

Kako se ti mlijeko

do svjetla zore ne oslobodiš topline,

para se neće podići,

tako i ti (ime) od zla se oslobodi,

ruku na mene da ne dižeš.

U nedjelju ne pij, u ponedjeljak ne bij,

u utorak ne viči, u srijedu muči,

u četvrtak usta zatvori,

u petak mi spokoj podari,

u subotu ne šumi,

moje riječi na dušu si primi.

Rogovi od duha,

rogovi od koza,

rogovi od krava,

rogovi od bika,

para od mlijeka idi na N.

To se baje tri puta a mlijeko se da čovjeku prvom prilikom da ga popije.

23.05.2014.

Bogovi naših predaka: Bind, Tana, Vidasus...

Arheološki spomenici otkrivaju, a antički istoriografski izvori potvrđuju prisustvo Ilira na Balkanu od samih početaka prvog milenija stare ere. Prema tome Iliri se pojavljuju na povijesnoj pozornici jugoistočne Europe uporedo sa Grcima. Pravo na postavljanje ove historijske paralele pruža najranije Homer, koji u Ilijadi na desetak mjesta pominje ilirsko pleme Pajonaca, saveznika Trojanaca.

Iliri, kao i drugi narodi, dugo su poštovali bezlične duhove u obliku prirodnih pojava poput oblaka, kiše, šume, mjeseca, drveta, šume, izvora...Varon je zabilježio za Rimljane da su bogove poštovali bez kipova i da su ih počeli antropomorfizirati tek u doba etrurskih kraljeva.

Pod rimskom okupacijom Iliri su zajedno sa jezikom i kulturom postepeno prihvatili i neke segmente rimske religije, ali su i novoj formi i dalje obožavali svoja drevna božanstva, kao što su Vidasus i Tana. Osim Rimljana na Ilire su imali jak uticaj Kelti i donekle Grci.

Iako prema dostupnim podacima nikada nisu uspjeli uspostaviti jedinstvenu religiju na cijelom području gdje su živjeli (Ilirikuma) sva plemena su pored svojih tradicionalnih božanstava štovala sunce, mjesec, zmiju - inkarnaciju Velike Majke, šume, drveće i vodu.

Božanstva naših predaka Bind, Tana, Vidas, Anzotika, Ika, Jutosika, Eja, Melesokus, Borija, Irija, Medaur, Crni nebeski zmaj samo su neka iz ilirskog panteona kojima su se molili i klanjali. Pored ilirskih autohtoni božanstava na tlu Bosne i Hercegovine pojavljuju se rimski i perzijski bogovi i boginje, naročito je prodoran uticaj astralnih božanstava, prvenstveno solarnog boga Mitre i Tira, boga kiše i plodnosti.

BIND

Bind ili Bindus (staroindijski bindu,h - kaplja) je stari bosanski bog izvora i općenito vode a predstavljen je kao nag muškarac, sa veslom ili trozubcem u desnoj ruci. Njegov kult je bio posebno raširen na području sjeverozapadne Bosne i dijelu Hrvatske (Lika) gdje su bili dominantni Japodi, moćno ilirsko pleme sa jakim keltskim primjesama.

U okolici Bihaća, na izvoru Privilice, pronađeni su mnogi arheološki i epigrafski nalazi koji potvrđuju dominantan uticaj njegovog kulta u životu bosanskih predaka. Smatra se da naziv Bihać ima svoj korijen u imenu ovog velikog božanstva.

Na kultnim mjestima gdje se on štovao pronađeno je dosta rogova od jarca, što dokazuje kako su Japodi božanstvu, između ostalog, prinosili i životinjske žrtve. Tako je na ari, posvećenoj Bindu, kod Privilice iznad votivnog natpisa urezana slika žrtvenika između dvije divokoze koje su digle desne prednje noge; treća divokoza prikazana je ispod natpisa.

Koliko su naši preci bili vezani za kult ovog božanstva dokazuje vijekovna praksa bosanskog naroda hodočašća u ranu zoru, obično u vremenu mladog mjeseca, ka pojedinim izvorima, koji su se smatrali ljekovitim, i ostavljanjem poklona u vidu novca, hrane ili odjeće ovom božanstvu kao žrtve za izlječenje i pomoć.

THANA

Thana ili Tana, boginja šuma i lova, kod Ilira se zvala i Šumska Majka i za nju se vezivalo niz magijski i ritualnih vjerovanja, koja još uvijek možemo pronaći u bosanskim magijskim vjerovanjima o Gorskoj vili koju žene u basmama nazivaju "sestrom, majkom" a opisuju kao prelijepu mladu ženu u bijeloj odjeći i sa dugom kosom.

Na jednom reljefu prikazana je sa raspletenom kosom, odjevena u kratku opasanu tuniku, koja zapravo izgleda dvodjelno, jer je samo suknja izražena naborima, dok je gornji dio odjeće, sa ušivenim rukavima posve gladak. Tana ima napola raskriljene ruke te u jednoj ruci drži lisnatu granu a u drugoj granu jele.

Thana se često povezuje sa bogom Vidasusom (Vidas). Njima su posvećene četiri zavjetne are što su otkrivene u Topuskom, u blizini jednog toplog izvora. U Topuskom su otkriveni ostaci hramova i brojni natpisi posvećeni rimskom bogu šuma, pašnjak i izvora, pa je na osnovu toga zaključeno da se ilirski Vidasus po svojim atributima podudara sa tim rimskim božanstvom i da, prema tome, njegova pratilja Thana odgovara rimskoj Diani.

Zanimljivo je kazati kako se kod Bošnjaka sreće ime Tanija.

VIDASUS

Vidasus je bog šuma i prirode, a zajedno sa boginjom Tanom božanstvo plodnosti. Štovao se pod različitim imenima, negdje kao Vidasus, drugdje kao Magla (enus?), ili pak Cor.., Messor i slično. Ovo ime Cor neobično podsjeća na keltskog boga Cernunnosa koji je imao identičan opis. Isto tako, pretpostavlja se da je sa ovim ilirskim božanstvom u vezi i poznato ime Grabovius (otkud potječe i naša ilirska riječ grab), koje se javlja na takozvanim iguvinskim pločama iz Umbrije u Italiji. S obzirom što se na istom spomeniku navodi i Japuzkum (Japudiscum) nomen - kao neprijatelj Umbra - zaključuje se da bi Umbri preuzeli ime Grabovius (ovaj epitet dolazi uz ime Jupiter, kao i uz ono Marsa i Vovionusa) od Japoda.

Smatra se da je Vidasus, ili romanizirani Silvan, bio vrhovni ilirski bog u predrimsko doba, a tu funkciju je zadržao i nakon toga. Rimljani su ga prihvatili i izjednačili sa grčkim Panom zaštitnikom šuma, stada i prirode i pratiocem u lovu. Likovne predstave ilirskog Vidasusa prikazuju ga kao biće koje je pola jarac a pola čovjek. Vidasus je slavljen početkom svjetle polovine godine, krajem aprila i početkom maja.

Bosanska mitologija

09.05.2014.

Ilirski bogovi i boginje

Kako bi dokučili paganski svijet naših predaka, posebno onaj koji je vezan za njihov religijski život, moramo skupiti sve nazive bogova i boginja ilirskog panteona sa cijelog područja Ilirikuma od Albanije preko Bosne i Hercegovine do Slovenije. Pojedina božanstva imaju nekoliko naziva ali identičnu funkciju čemu je razlog što Iliri nisu nikada uspjeli na cijelom teritoriju Ilirikuma uspostaviti jedinstvenu religiju već se ona dijelila na mnoge kultove. No, po svim raspoloživim podacima, obožavanje zmije inkarnacije Velike Majke, Thane i Vidasusa bili su zajednički svim ilirskim plemenima najviše zbog toga što su se ova božanstva vezivala za kult poljoprivrede i plodnosti.

Draconi i Draccena: božanski par.

Nutrika: boginja zaštitnica djece.

Sentona - boginja koja se vezivala uz kult zemljoradnje.

Ika - boginja plodnosti.

Histrija (Histria) - boginja zaštitnica cijelog zemljopisnog područja Istre.

Boria - bog vjetra.

Nebra - boginja oluje i magle.

Trita - boginja zdravlja. Njeno ime nema pripadnost istarskom području već se može prepoznati u nazivima sa područja Bosne i Hercegovine, u oblicima Tritan, Tritanon ili Traitano. Smatra se da sam naziv božice ima ilirsko-keltsko porijeklo.

Melosok - lokalni ilirski bog zaštitnik.

Anzotika, Irija ili Prende: boginja ljubavi.

Boa: božanska zmija.

Verbti: bog vatre i sjevernog vjetra koji izaziva požare.

Lijepi nebesnici (na albanskom: Bukuri i qiellit) u drevno ilirsko vrijeme tri boga koja su dijelila svijet na nebo, more i podzemlje.

Thana, Tana, Thiana ili Zana (kod Albanaca): ilirska boginja izjednačena sa rimskom Dianom. Prate je tri koze sa zlatnim rogovima. U albanskim planinama Zana živi kao vila koju krasi hrabrost i ljepota. Kod Bošnjaka Zana ili Tana je Gorska vila (Zlatna) koja živi u bosanskim šumama i pomaže velikim ratnicima, poput Muje Hrnjice. Duboka povezanost boginje Tane uočljiva je i kroz narodne pjesme gdje se opisuje scena kada se Mujo Hrnjica susreće sa vilama prerušenim u koze i svojom mudrošću ih uspijeva razotkriti i potčiniti svojoj volji. Iako se u bosanskoj mitologiji smatra da su Gorska vila i Zlatna zapravo dvije vile odnosno majka i kćerka vjerovatno je riječ o jednoj vili koja na dva različita područja Bosne i Hercegovine nosi drugačije ime. Identifikacija ilirske boginje u imenu kraljice vila Zlatne je i više nego očito u samom imenu, naime, ukoliko oduzmemo od imena Zlatana prva tri slova dobit ćemo ime Tana ili ako oduzmemo drugo, treće i četvrto slovo - Zana. Zlatna se u sjeverozapadnom dijelu BiH naziva Gorska ili vila Zagorka sa jasnim značenjem gorske odnosno šumske vile ili Šumske majke. Njen epitet kraljice potvrđuje povlašteni položaj koji ima kao boginja naših ilirskih predaka.

Medauros ili Armatos: bog rata. Prikazivan kako jaše na konju, sa kopljem u lijevoj ruci.

Redon: zaštitnik pomoraca. Bog u obličju dječaka pored kojeg se pojavljuje delfin.

En: jedan od tri vrhovna boga.

Perendi ili Shurdi: bog groma, muž boginje Prende. Zanimljiva je sličnost između naziva "slavenskog" boga groma Peruna i ilirskog Perendi. Ako uzmemo u obzir da su Iliri, pored Grka, najstariji narod na Balkanu onda je vrlo lako zaključiti kako je Perendi ili Perun jedno te isto božanstvo tojest drevno ilirsko božanstvo koje se pogrešno povezuje sa slavenskim panteonom.

14.03.2014.

Perzijska religija u tradiciji bosanskog naroda

Jedna od najstarijih civilizacija na svijetu Perzija ili današnji Iran, čija se starost procjenjuje prema arheološkim lokalitetima na preko 7ooo godina, imala je vrlo snažan uticaj i na Ilire odnosno na bosanski narod. Tragovi tog uticaja imaju svoj kontinuitet i uočljivi su u mnogim segmentima od onog lingvističkog, zbog relativno velikog broja perzijskih riječi u bosanskom jeziku, pa sve do folklora i mitologije. Zbog svega toga potrebno je podrobnije istražiti povezanost Bosne i Irana preko povijesni događaja i migracija te genetskih analiza kako bi se dobila potpuna predodžba u kakvoj su vezi bili Iliri i Perzijanci te da li postoji mogućnost da su Iliri došli na Balkan upravo sa područja današnjeg Irana?

Hram boga Mitre u Jajcu

Hram indoiranskog boga sunca i svjetlosti Mitre (mitreum) pronađen je u Jajcu 1931.godine prilikom kopanja temelja za izgradnju jedne kuće. Na inicijativu kustosa Zemaljskog muzeja u Sarajevu profesora Sergejevskog, rekonstruiran je 1937.god. Kult nepobjedivog boga Sunca - Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva uključujući i provinciju Dalmaciju u čijim je granicama bio i najveći dio današnje Bosne i Hercegovine. Pripadnici mitraizma nastojali su smjestiti svoja kultna mjesta u pećinama, ali su izgrađivali i male jednoćelijske hramove - speleje, te ukoliko je teren dopuštao, ukopavali ih u zemlju. Takav primjer hrama - spelej izdubljen u stijeni, nalazi se u Jajcu i predstavlja jedinstven i rijedak primjer. O vremenu nastanka hrama boga Mitre u Jajcu, nema izravnih podataka. Pretpostavlja se, prema nalazu novca, tipovima lampi i fibule da je sagrađen krajem 3.ili početkom 4. stoljeća n. e.

Obred u čast boga Mitre

U jednom od svojih ranijih tekstova opisao sam povezanost narodnog običaja paljenja vatre u samu zoru 6.maja (Jurjevo ili Hidirlez) kao znak dobrodošlice i slavljenja Sunca, pošto je početak maja prema bosanskom narodnom kalendaru početak ljeta odnosno svijetlog dijela godine. A da je upravo riječ o solarnom kultu naših ilirski predaka dokazuje i još jedna praksa koju je bosanska tradicijska kultura sačuvala. Riječ je o sviralima takozvanim trubaljkama koje su posvećene bogu Mitri i koje su muškarci svirali na malo i veliko Jurjevo odnosno 23.april i 6.maj. U etnološkom zapisu pod nazivom „Čudnovati običaj u muslimanskih seljaka oko Prozora“ opisuje se kako su se Bošnjaci u Prozoru, krajem devetnaestog i početkom dvadesetog vijeka, sastajali nakon zalaska Sunca na nekom mjestu, koje bi sami odabrali, te održavali obred nazvan Trubaljke. Svako od njih nosio bi tom prilikom u ruci sviralo takozvanu trubaljku napravljenu od oguljene kore vrbe, za ritual uoči malog Jurjeva, ili napravljenu od kore lijeske (lješnjaka) ako se sviralo na Jurjevo. Zbog toga je trubaljka bila sviralo bez rupica.

„To se društvo sastoji većinom od mladića, a često puta među njima bude i starijih muškaraca odnosno bradatih muškaraca. Od svake kuće treba da bude bar po jedan član, a može ih biti i više. Između sebe učesnici izaberu jednog koji će im biti vođa, a u kojeg treba da bude najveće sviralo (trubaljka). Sa onog mjesta, na kojem su se skupili krene prvi vođa a ostali za njim, nekad jedan iza drugog a nekad i u gomili. Vođa prvi zatrubi sa svojim dugačkim sviralom a onda i svi ostali u jedan glas. Veoma je zanimljivo slušati tu muziku koju stvaraju brojna svirala. Taj zvuk se širi po cijelom mjestu gdje se održava ritual. Za njima ide gomila djece koja svojim tankim glasom potcikuje. Uz svirala, koliko sam doznao, ne pjevaju nikakve pjesme, samo se mogu čuti razni zvukovi njihovih trubi i sitni dječiji glasovi... U povorci sudjeluje od 80 do 100 osoba. Vođa uvijek ide na čelu kolone. Oni dolaze u svako dvorište muslimanske kuće i zadrže se nekoliko minuta trubeći. Pred čiju kuću dođu iz nje iziđu svi članovi familije i posmatraju njihovu predstavu. Tako rade redom, od kuće do kuće, a ukoliko sumnjaju da u nekoj kući živi vještica onda prvo posjete njeno dvorište pa nastavljaju dalje. Kada obiđu cijelo selo, onda se vrate na ono mjesto sa kojeg su krenuli trubeći cijelim putem. Tu se onda desi sljedeći ritual: oko vođe se skupi cijela grupa u krug (geometrijski prikaz sunca), držeći svirala u ruci, u pozi za borbu. Vođa prvi zamahne svojim sviralom tako jako da se ono rascijepi na mnogo komadića koji padnu po okupljenim muškarcima (ritualni blagoslov imitacije sunčevih zraka). Čim on to učini to je znak i za druge, koji uz veliki smijeh i galamu, udaraju se trubama dok ih potpuno ne unište. Potom se vraćaju svojim domovima. Bošnjaci ovaj ritual praktikuju još iz davnih vremena, uoči oba Jurjeva, kako bi se neutralisalo svako negativno djelovanje vještica koje su, prema narodnom vjerovanju, posebno aktivne na ova dva identična praznika. Tim ritualom se obezbjeđivala zaštita ljudi i domaćih životinja sve do naredne godine“.

Na ovome ne prestaje povezanost perzijskog i bosanskog naroda. Naime, slavenski naziv za Boga je naziv koji potječe od perzijskog imena Baga koji se koristio za Ahura Mazdu. Isto tako, slavenski naziv za našu planetu – Zemlja, ima svoj korijen u nazivu perzijske boginje zemlje Zam. Ono što je još bitnije jeste tradicija poštovanja starih božanstava koja je kod bosanskih muslimana egzistirala paralelno sa Islamom odnosno bila je ukomponirana u njega. Naravno, ovdje je riječ o takozvanog „narodnom islamu“ ne onom oficijalnom. Naime, postoje zapisani i objavljeni podaci u knjizi „Prilozi za orijentalnu filologiju“ objavljenoj 1980. godine gdje se navodi kako su u Sarajevu pred Drugi svjetski rat postojali ljudi koji su svoje dove upućivali ne samo Allahu već i nekim ne-islamskim božanstvima. Za ovaj tekst najzanimljivije je ime božanstva Tir iza koje stoji istoimeni perzijski bog kiše i plodnosti. Tir ili Tistriya vodio je armiju Ahura Mazde u borbi protiv zlih sila. Svaki trinaesti dan u mjesecu bio mu je posvećen. Vjerovatno zbog ovog božanstva su se među bosanskim narodom najduže zadržali obredi molitve za kišu i plodnost, tradicije koju su praktikovali Iliri a nastavili sa praksom Bogumili i kasnije islamizirani Bošnjaci.

01.03.2014.

Bosniaque ritual avec plomb

www.magic.bosnianforum.com

Dans la tradition de la Bosnie-Herzégovine est présent dans la médecine populaire depuis les temps anciens, un rituel intéressant de plomb connue sous le titre de la fusion du plomb ou salivanje olova, de la fusion de la peur ou salivanje strahe, de la fusion des grains ou salivanje zrna, déversement horreur ou prelijevanje strave, etc. Il annule les effets négatifs du mauvais œil, de la magie noire, de la rencontre avec les démons et de la chance bloquée, par exemple, quand une fille ne peut pas se marier ou l'elève ne reussi pas a l'ecole. Cependant, le plus souvent ce rituel se pratique pour les enfants qui pleurent frequemment ou ont le sommeil agité.  

La personne qui pratique ce rituel est appelé stravarka ou stravaruša , si c'est une femme, ou stravar, si il s'agit d'un homme . Habituellement, la connaissance de la pratique du rituel est hérité d'un membre de la famille qui s'en est occupé toute sa vie. Lorsque cette personne est vieille ou pour cause de maladie ne peut plus être engagé dans la fusion du plomb alors ce savoir elle l'enseigne a son successeur.  

Pour effectuer un rituel de fusion du plomb il faut prendre que quelques petits morceaux de plomb, un récipient métallique dans lequel on verse l'eau, il est recommandé que ce soit de l'eau de source, et une casserole dans lequel faire fondre le plomb sur le feu. Le patient est recouvert d' un tissu rouge sur la tête. Stravarka récitant des prières sur un bol avec de l'eau, en disant des le départ ceci:  

Ma chere Hazrat Fatima, ma chère mère, dites à votre père Mohammed de me venir en aide comme a ce patient.  

Puis il dit que la première et les trois derniers chapitres du Coran, soufflant dans l'eau chaque fois qu'il arrive a la fin de la prière. Si pendant que stravarka fais ca elle a des réactions telles qu'un étouffement dans la poitrine, l'apparition d'une odeur forte, elle sais qu'il est question d'un grand mal, et il est prononcé le chapitre 36. du Coran. Le même chapitre sera prononcé une fois de plus après la fin du rituel, mais cette fois sur un morceau de sucre que le patient doit manger.  

Lorsque le plomb a fondu stravarka prend une cuillère et verse le plomb fondu dans un bol d'eau qu'elle tient au dessus de la tête du patient. Tout en versant au dessus de la tête, elle regarde dans la direction d'une grande colline pour que le mal s'en aille loin du patient. Pendant ce temps-là:  

Le plomb se brise et de N (nom du patient ) tout le mal s'en va.  

Au contact du plomb fondu et de l'eau froide celui ci va prendre differente forme qui seront analysés par stravarka pour connaitre la cause de la maladie ou d'un problème qui touche les patients. Si vous voyez un serpent dans la forme elle conduira à interpréter « que le mal est venu de l'ennemi " si il y a des formes qui ressemblent à des clous on dira alors que c'était la peur ou le stress, si on voit sur certains des morceaux de la couleur verte on va interpréter le signe disant «Quelqu'un a travaillé par magie avec l'aide de talismans, etc .  

Lorsque vous interprétez ce que vous voyez dans les formes de plomb, les ramasser et les remettre de nouveau a fondre dans le feu. Le Plomb fondu sera de nouveau verser dans un bol d'eau par contre cette fois ci il sera tenu au niveau de l'abdomen des patients. Après ré- analyse des formes au fond du bol d'eau stravarka les ramasse à nouveau et refait fondre sur le feu une troisième fois. Cette fois ci le plomb fondu est versé dans un bol d'eau, qu'elle garde au dessus des pieds du patient. Le rituel est terminé, le signe que le mal ou la maladie est annulée se voit grace a une forme dans le plomb en forme de larme, appelé le «cœur». Si cette forme apparait c'est que le rituel a réussi.  

Après ca stravarka prend trois allumettes, les allume une par une et les jette dans un récipient avec de l'eau, en disant :  

Je n'e brule pas des allumettes mais je brule tout le mal,  

les maladies et les démons avec N ( dire le nom du patient ) de la mère N (dire son nom ),  

avec l'aide de Dieu. Amen!  

Stravarka sort alors les allumettes et le plomb du recipient et reverse l'eau dans une bouteille vide et la donne au patient pour la prendre à la maison. L'eau sert a la toilette du patient pendant sept jours, matin et soir, et il boit un peu à chaque fois de cette eau. Le meilleur jour pour effectuer ce rituel est le mardi qui était un jour saint de la Bosnie Bogumil. Si vous ne voyez pas après la troisième fusion du plomb la forme de coeur alors le rituel doit etre répété les deux mardi suivants.  

Dans le contenant utilisé pour le rituel on emmiette des morceaux de pain en tout petit morceaux a fin de les jeter dehors et qu'ils soient mangés par les oiseaux. La signification de ce rituel est de donner l'aumone aux oiseaux afin qu'ils emportent avec eux le mal et les maladies qui ont frappé les patients.  

En fin de compte, il convient de noter que la performance de ce rituel n'est pas anodine, car il se produit un transfert de l'énergie négative des patients sur stravarka qui fait qu'il ou elle ont généralement certaines réactions comme l'insomnie, la douleur de poitrine, les cauchemar, la dépression, etc. Par conséquent, le rituel devrait s'engager seulement par ceux qui ont des connaissances sur l'élimination de l'énergie négative.  

19.02.2014.

Narodni kalendar: prva džemra

Uz pojavu visibibe džemre je najpoznatiji vijesnik proljeća u Bosni i Hercegovini. Buđenje prirode uz pomoć topli sunčevih zraka jedno je od najljepših i najčarobnijih vjerovanja u narodnom kalendaru.

Po narodnom vjerovanju svakog 19.februara „udari“ prva od tri džemre ili džemreta, kako bi nagovijestili prestanak zime i postepeni dolazak proljeća. Džemre je arapska riječ i doslovno znači „žar vatre“. U bosanskom narodu vjeruje se da prva džemra udari u zrak takozvana zračna džemra, te donosi dobrobit prirodi jer tada puhne jugo i naglo otopli. Odmah nakon prve džemre narod ima običaj da zareže korijenje breze i na njega postavi otvor staklenih flaša kako bi u njih kapao brezin sok. Flaša u tom položaju ostaje do treće džemre. Sakupljeni sok se koristi za liječenje, posebno bolesnih bubrega.

Kako se može i pretpostaviti vjerovanje u džemre je pagansko i potječe iz drevnog kulta boga Sunca koje se nakon pojave islama među Arapima zadržalo u malo izmjenjenoj formi. Pošto je i u BiH u prošlosti naših ilirskih predaka bio izražen solarni kult ovo vjerovanje je prihvaćeno i asimilirano u tradiciju bosanskog naroda.

14.02.2014.

Ljiljan - simbol povijesti Bosne duge preko 2000 godina

Stari bosanski kraljevski simbol - ljiljani, simbol su historijskog kontinuiteta bosanske državnosti, a kao simbol su prisutni na tlu Bosne više od dvije hiljade godina. U različitim značenjima prisutan je i u nekim drugim starim civilizacijama. U II milenijumu stare ere može se naći u umjetnosti Krete i Egipta. Najstariji nalaz simbola ljiljana u Bosni pronađen je u Ilidži kod Sarajeva, u ruševinama jedne zgrade iz doba Rimljana, gdje je iskopan jedan ulomak zemljane posude star oko 2000 godina na kojoj je utisnut simbol ljiljana (vidi sliku dolje). To je do sada najstariji nalaz ljiljana u ovom dijelu Evrope:

Historičar prof. dr Enver Imamović ističe da je Bosna u srednjem vijeku bila samostalna država, imala je svoje vladare (banove i kraljeve), svoju zastavu i grb (sa ljiljanima), vojsku, strogo određene i čuvane granice, svoj dvor i diplomatsku službu, vlastiti jezik (bosanski), vlastito pismo (bosančicu), svoju vjeru (bogumilsku), svoj narod (Bošnjani), svoju monetu, i sve drugo što karakterizira jednu državu, pa i više od toga, jer mnoge zemlje nisu imale ono što je imala i što je bila Bosna.

- Treba naglasiti da je Bosna jedna od rijetkih europskih zemalja, a time i u svijetu, koja ima tako dugu tradiciju državnih obilježja.

14.02.2014.

Narodni kalendar: Veljača

U narodnom kalendaru Zehmerija, koja započinje 21.decembra i traje 40 dana odnosno do 1. februara, smatra se periodom najhladniji dana u godini. Od početka februara ulazi se u Hamsin, vremenski period od 50 dana, koji se smatra toplijim periodom zime. Hamsin je zapravo jedan vrlo raznovrstan kalendarski period u kojem počinje i završava Veljača, tri džemre, Baba, Did, stablići, kablići i štapići. Zbog toga ovaj završni dio zime i početak proljeća zaslužuje detaljniju analizu.

Prema bosanskom narodnom kalendaru danas, tačno u podne, nastaje Veljača – period od mjesec dana, od 14.februara do 14.marta, koji predstavlja period zime kada se prema vjerovanju „tuku bura i juga“ hladni i topli vjetar što stvara nestabilno vrijeme. Po kazivanju naroda Cazinske krajine dobar znak za godinu, posebno urod pšenice, jeste ako je početak Veljače „pun“ odnosno snježan. Kako se dalje kazuje, Veljača je navodno rekla da će ostaviti onakvo vrijeme kakvo je zatekla a slaže li, tvrdi narodna mudrost, biće u ljeto nevremena.

Kada analiziramo dublju simboliku Veljače i onoga što ona predstavlja možemo bez svake sumnje pronaći dio paganske tradicije naših ilirskih predaka koja je u većoj ili manjoj mjeri bila analogna onoj keltskoj, na čijim temeljima počiva drevno europsko vještičarstvo.

Kalendarski Veljača se za razliku od Zehmerije ne poklapa sa drugim paganskim praznikom Imbolc, koji se obilježava od sumraka 31.januara pa do 2.februara, ali zato on dolazi na samom kraju Zehmerije, i taj podatak ne treba zanemariti. Imbolc je vrijeme kada se keltska trojna boginja Brigid prvi put pojavila kao djevojka i vodila ljubav sa mladim bogom sunca rođenim na najkraći dan u godini. Razlika u 12 dana možda je splet okolnosti tojest pogreške u usmenom prenošenju sa generacije na generaciju. No, opet ne treba ignorisati ni činjenicu da Zehmerija, koja traje 40 dana, započinje 21.decembra a završava 1.februara. Naziv Veljača vjerovatno dolazi od Velja, Vela ili Velika čime se aludira da je Djevojka postala Majka, i time je dobila titulu Velike, one koja donosi život. Njen simbol je pun Mjesec.

Boginja se oporavila od porođaja. Bog je ojačao i njegova toplina postepeno prodire u zemlju i tako se javljaju najraniji počeci proljeća. Njegova moć neprestano raste, svjetlost se probija kroz mrak i time dani postaju sve duži. Priroda se polako budi, što se prema bosanskom kalendaru očituje borbom sjevernog i južnog vjetra. Boginja pokazuje svoj blagoslov, narodna predaja tvrdi ukoliko početak Veljače tojest 14.,15. i 16.februar budu obilježeni padavinom snijega predstoji plodna godina, posebno za urod pšenice, inače simbola Boginje.

10.02.2014.

IZJAVA GODINE - SVAKA ČAST JASMILA!!!

'Milanović je došao u Mostar, a ne u Tuzlu! Domaćin mu je bio predsjednik HDZ-a, poznat kao jedan od najvećih lopova protiv kojih se demonstranti bore!?! Kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za svoje saveznike imala nacionaliste i mafiju, građani su patili, a zemlja bila rasturena! MILANOVIĆU, MARŠ KUĆI !!!', izjavila je redateljica Jasmile Žbanić za portal H-alter.org.

10.02.2014.

Autentični revolucionarni zahtjevi probijaju se iz Tuzle i šire gradovima BiH: "Sva vlast plenumima!"

Svi oni koji zdravo-razumski prate naše pisanje zadnjih nekoliko godina znaju da je medijska propaganda i raskrinkavanje iste jedna od centralnih tema kojima se intenzivno bavimo. Iz te perspektive aktualna događanja u BiH su izuzetno zanimljiva za praćenje. Količina propagande je zaista bez presedana, no pitanje je koliko stvarno ima utjecaja na stanovnike, ne samo BiH, već i cijele regije koja zasigurno intenzivno prati razvoj situacije.

Medijski angažman poprima oblike pravog, gotovo vojnog, kontraobavještajnog djelovanja. Već prvog dana smo predstavili cjelokupni "recept" koji će se implementirati i sada ga možemo pratiti iz dana u dan. Nakon izbijanja radničke pobune prvo se krenulo s lažnim vijestima o masovnim pljačkama u Tuzli. Te laži su do sada relativno uspješno sami stanovnici i svjedoci na terenu raskrinkali.

Kada se eskalacija proširila na Sarajevo stiže nam vijest o "potpunom uništenju arhiva koji sadrži građu neprocjenjive vrijednosti". Mediji oplakuju neprocjenjivo blago "koje je preživjelo sve ratove" da bi sada "divljački bilo uništeno od strane vandala", koji su - eto, prigodno - ujedno "pijani i nadrogirani".

Veljača 2014. u Sarajevu kao veljača 1933. u Berlinu. Gori arhiv, gori Reichstag. Dok je ovaj drugi bio podmenut, ovaj prvi je izgleda posve izmišljen. Naime, sarajevski umjetnik Damir Imamović jučer je objavio kako je "99,9 posto građe Arhiva BiH spašeno". " Samo su kancelarije izgorjele sa nešto građe", rekao je Imamović nakon razgovora s ljudima koji su gasili vatru.

To je bila prva razina napada - da se prosvjednike prikaže manijakalnim pljačkašima i razbojnicima. Ta razina imala je za cilj oslabiti pobunu iznutra, unutar samih gradova, da se ljude zadrži unutar 4 zida i da slučajno ne pomišljaju na izlazak na ulice. Ona druga razina možda je još i perfidnija i njen je cilj bio "lokalizirati" pobunu kako se ista ne bi proširila i dalje, pa i na zemlje regije.

"Ovo je unutar-bošnjački politički sukob", tvrde danas neki, znajući da ne govore istinu, ali za to su plaćeni jako dobro. Nacionalna pripadnost nema nikakve veze s razlozima eksplozije ove pobune, apsolutno nikakve.

"Ne nasjedajte na ove provokacije", poručuje se Srbima i Hrvatima u BiH. "Iza toga stoje ovi, stoje oni" - i tako u nedogled. Kod ljudi se stvara osjećaj paranoje, straha, spominju im se "novi ratovi", zavjere... Nažalost neki stanovnici ovih traumatiziranih područja su očito još uvijek sposobni progutati ovakve laži i obmane. Koliki broj? Teško je reći, ali brojka je zasigurno manja od one koju nam daju isti mediji koji šire ovu propagandu.

Strah vladajuće klase u regiji je po prvi put nakon jako dugo vremena golem, kako strah tako i paranoja. Hoće li ih, još jednom, nacionalistička karta uspjeti spasiti? To je ključno pitanje o kojem danas razmišljaju. Hoće li narodi progutati jednu te istu laž koja im je uništila prošlost, sadašnjost i budućnost - ili će možda shvatiti kako su svi u jednoj te istoj kaljuži, s jednim te istim tlačiteljima? U situaciji gdje nacionalnost, vjera i druge karakteristike ne igraju apsolutno nikakvu ulogu?

Uz pumpanje ovih strahova, zavjera i paranoja u fokus se guraju teme poput "tko stoji iza ovoga?", "tko dirigira?", "cui bono?". Odgovor je jednostavan - iza "ovoga" će stajati svi, samo ne narod, ako im se dopusti dominacija nad informacijom. Svaka politička struja nastojati će maksimalno kapitalizirati na ovoj pobunu ako ona poklekne. Moćni medijski moguli vide u ovome svoju priliku, regionalni uzurpatori vide šansu za širenjem svojih interesa, međunarodna zajednica vidi mogućnost ubrzavanja svojih ciljeva na leđima pobunjenog naroda.

Gdje god bude postojao čak i najmanji prostor infiltracije, infiltracija će se tamo i dogoditi. Tragovi direktne demokracije nastojati će se razbiti i gurnuti natrag u buržujsku demokraciju od koje profitira samo vladajuća klasa. Pobunu će se nastojati preusmjeriti u tom pravcu, u bilo kojem pravcu zapravo, samo da je se skrene s jedinog progresivnog puta oslobođenja.

No, sve te obmane koje talasaju na površini medijske propagande ne moraju značiti da se ispod površine već nisu počeli događati važni procesi. Štoviše, oni su definitivno počeli. Jučer su se iz Tuzle začuli autentični revolucionarni zahtjevi - "Sva vlast plenumima!".

Ove akcije neće dobiti nikakvu pažnju mainstream medija, jer se ovih akcija boje više od ičega. I oni mediji koji su tobože na strani prosvjednike u fokus guraju pro-sistemska rješenja u stilu "želimo novu vlast, želimo efikasniji kapitalizam". To je još i najveća kontrarevolucija, podjednako radzorna kao i ona koja želi prosvjednike prikazati drogiranim huljama.

ZAHTIJEVAMO:

1. da nadležni organi vlasti Tuzlanskog kantona, u skladu sa Ustavom i zakonom, obezbijede sigurnost svih učesnika protesta;

2. da Skupština Tuzlanskog kantona, u skladu sa ustavnim nadležnostima, odmah osigura funkcionisanje vlasti na području Tuzlanskog kantona, bez uključivanja Vlade u ostavci;

3. da Skupština Tuzlanskog kantona, u saradnji sa Plenumom, najkasnije do 01.03.2014., izvrši izbor i imenovanje ekspertne vlade, sačinjene od stručnih, nestranačkih i nekompromitovanih članova.

Ovaj Proglas donose Plenum građana/ki Tuzlanskog kantona, za dobro svih nas."

Tuzla je počela važan proces, koji se već danas nastavlja i u drugim gradovima - naime, najavljen je "Plenum građana i građanki Sarajeva", a stižu informacije kako će se i u drugim gradovima održati plenumi.

Zašto su plenumi u ovom trenutku toliko važni i zašto su oni revolucionarni glas pobune u BiH? Zato jer su autentična alternativa anti-narodnoj vlasti, oni su alfa i omega direktne demokracije. Na tim sastancima radnici mogu slobodno iznijeti svoju agendu i dati joj jedini pravi legitimitet. U suštini, plenumi su nešto čega će se vladajuća klasa bojati još i više od eskalacije na ulicama, jer plenumi preuzimaju legitimitet iz njihovih ruku i daju ga u ruke narodu.

Što je zapravo plenum, poprilično je dobro opisano na stranicama frontslobode.ba:

"Plenum predstavlja skupštinu članova grupe ili više grupa, to je javni prostor za raspravu, bez zabrana i hijerarhije sudionika, na kojem se donose odluke. Otvoren je za sve, svako može sudjelovati i svako ima pravo glasa. U njemu samo ne sjede predstavnici vlasti i organizacija, izuzev toga to je prostor bez zabrana i pripada svima.

Tko god se osjeća pozvanim ili osjeća potrebu da sudjeluje, to može učiniti bez ikakvih prepreka. Odluke na plenumu donose svi sudionici po principu većinske odluke, za ili protiv.

Plenum nema vođa, na sjednicama se biraju moderatori koji će upravljati diskusiju i određivati koliko vremena davati govornicima te podsjećati na redoslijed točaka dnevnog reda koje su utvrđene na početku. Na kraju svake sjednice bivaju izabrani moderatori za narednu sjednicu.

U plenumu ne postoje funkcije poput portparola, zastupnika i delegacija. Uz pristanak učesnika plenuma ili na prijedlog plenuma u javnosti istupaju osobe koje daju izjave ili intervjue". Autentični revolucionarni zahtjevi probijaju se iz Tuzle i šire gradovima BiH: "Sva vlast plenumima!"Jedan od glavnih načina na koji se pokušalo diskreditirati prosvjednike ovih dana su bile izjave poput "što oni žele? tko ih predstavlja?" - tu plenumi dolaze do izražaja. Prošlotjedna eskalacija širom je otvorila vrata organiziranom progresivnom putu naprijed, ako građani nastave tim putem i složno preuzmu moć odlučivanja u svoje ruke, nikakva količina propagande na tom putu ih neće moći zaustaviti.

www.advance.hr

19.01.2014.

La divination par les haricots

La divination de l'avenir avec 41 grains de haricots blancs est la forme la plus célèbre de prédiction du destin en Bosnie-Herzégovine. On croit que cette forme de divination vient de Turquie et est basé sur l'ancien calendrier turc, qui se composait de seulement neuf mois, chaque mois individuel de 40 jours. En outre, 40 + 1 grain a toujours eu sa forte symbolique, en particulier a cause de la légende turque du héro qui avec bravoure a vaincu 40 soldats seul. Certains anthropologues associent l’origine de cette méthode divination a une autre similaire qui se nomme Kumalak et qui existe dans la tradition de l'Iran et de Kasakhstan. 

Selon la tradition bosniaque ce genre de divination est liée à Hazrat Fatima, fille du Prophète Muhammad, qui faisait affaire avec cela en cachette de son père. Cependant, à une occasion, alors que Fatima prédisait l’avenir a une de ses amies dans sa maison Mohammed a surgi. De grande surprise et de peur, Fatima a reussi a cacher sous sa jupe la moitié des haricots. Voyant ca son père, lui dit alors: "Puisse la moitié etre la verité et l’autre moitié le mensonge!". En raison de cette légende dans le peuple de Bosnie au jour d’aujourd’hui on continue de croire qu’à chaque divination il y a seulement la moitié de vérité et que le reste est un mensonge. 

Pour la divination par les haricots il faut 41 haricot blancs et un morceau de tissu rouge. Quand le tissu est mis en face de soi sur la table, on met les haricots et avec la main droite on les tourne trois fois dans le sens des aiguilles d'une montre en disant : " Au nom de Hazrat Fatima, je définis ces haricots pour... (ici préciser ce que nous voulons savoir ) ". Puis les grains sont répartis en trois piles égales et on retire de chacune des piles quatre grains, jusqu'à ce qu'il reste 1, 2, 3, ou 4 grains qui sont mis en face de soi. Lorsque trois rangs sont formés ont peut commencer l’interprétation. La Ligne verticale de droite est appelé "l'homme", la ligne verticale au milieu est appelé la "maison" et la ligne verticale gauche est appelée "femme". Si vous êtes une femme, vous interprétez les chiffres obtenus de gauche à droite ou vice versa si vous êtes un homme. Les haricots sont interprétés de trois façons: horizontalement, verticalement, et en diagonale. 

La première formation de grains en trois rangées horizontales révèle le passé de la personnes a qui l’ont prédit la destinée. La deuxieme formation de grains en trois rangées horizontales revele le présent de la personne pour qui on consulte les haricots et a la fin la troisième formation de grains est pour l'avenir. Le détail le plus important dans l'interprétation des haricots, c'est que lorsque vous formez trois lignes que vous devez compter le nombre de tas avec 4 grains. Ceux-ci sont appelés hatma et leur nombre détermine si le sort est favorable ou non. Si vous avez un hatma 5, 7 ou 9 il vous attend bonheur, l'accomplissement du désir ou un changement favorable tandis que si vous avez 6 ou 8 hatma devant vous période négative, la déception ou la tristesse. A part ca, quand se forme les trois rangs horizontaux la personne qui fait l’interpretation doit d’abord compter le nombre de 4 , de 3, de 2 et de 1 .. voici un exemple :  

Dans ce tableau, nous avons trois rangées de sept hatma ce qui est un signe de nouvelles favorables, de bonheur et de succès. De même, il n'existe qu'un seul 3, appelé murad et qui signifie l'amour. Murad est particulièrement avantageux dans la divination d'amour. Ensuite, nous avons quatre numéro deux (numéro 2 dans l'interprétation des haricots appelé "pas") qui indiquent un changement: depart à l'étranger, demenagement ou même une séparation entre deux personnes. Enfin, nous examinons combien il y a d’endroit avec le numero 1, dans ce cas ci il ya deux unités et ils représentent les problemes du consultant. Lorsque nous avons effectué une analyse des 4 premiers chiffres on passe au deuxième niveau de l’interprétation. Si le consultant est une femme nous interprétons les haricots de gauche à droite: 

Horizontal: 

234 - la femme (consultante) est amoureuse veut une relation avec un homme. 

112- la femme (consultante) est triste elle ne sait pas ce que l’homme ressent pour elle . Il est possible qu'il ne lui montre pas assez d'intérêt. 

242 – malgré tout il y aura une visite, une rencontre entre l’homme et la femme(consultante). 

Vertical: 

212 – la femme (consultante) risque une maladie sans gravité. 413 – confusion dans la famille , désaccord entre les membres de la famille, agitation. 

224 - réussite de l'entreprise, un nouvel emploi ou un changement favorable. 

Diagonale: 

212 – vu que cette combinaison se repete deux fois il se peut que la consultante ai besoin d’aller a l’hopital , elle ne pourra echapper a cette maladie. 

214 - période défavorable se terminant après six mois. 

http://magic.bosnianforum.com/f20-la-magie-des-bosnie  

21.12.2013.

Dolaze bolji dani za Bosnu i Hercegovinu

Kao i svake godine srpski nacionalistički orijentiran časopis Treće oko potrudi se štampati posebno izdanje posvećeno „proročanstvima“ svojih nadobudnih „vidovnjaka“ u čijim kazivanjima nema ničega proročanskog već je sve to, jednostavno rečeno, prepričavanje onoga što se već priča u narodu i što se priželjkuje. Pošto je većina sadržaja prilično dosadna jer je pisana, kao i oni prethodnih, po istom sistemu gdje glavnu ulogu igraju Rusija i Kina, kao sile Dobra, i EU i Amerika kao sile Zla. Po tom sistemu se stalno udara i proriču gluposti. Svi vidovnjaci su prilično elokventni kada treba šta reći o vječito nemirnom Bliskom Istoku, jer tu je sve više manje poznato, ili domaćim temama koje odražavaju romantične želje o boljem životu u Srbiji i vječitim maštarijama o Kosovu ili Republici Srpskoj. No, kada treba biti realan i konkretan tu se iznenada vidovnjačka moć povlači i nestaje.  

Iako su, kako smo već rekli, tradicionalno USA i EU negativci u „proročanstvima“ srbijanskih „vidovnjaka“ promovisani kao neprijatelji Srbije i naroda, prosto začuđuje činjenica da im ista ta USA i EU sada omoguće da žive u njihovim zemljama za manje od mjesec dana 95% stanovništva bi napustilo zemlju i otišlo?! Time se se još jednom potvrđuje kako narod, koji je prije svega egoističan i licemjeran (čast izuzecima), sa percepcijom stvarnosti koja je još uvijek na razini srednjeg vijeka, i dalje nema dodirnih tačaka sa realnom situacijom u kojoj se nalazi.  

Ono što je isto tako već postalo tradicionalno u „proročanstvima“ samozvanih vidovnjaka, gatara i astrologa iz Trećeg oka jeste ona mantra o skorašnjoj samostalnosti genocidne tvorevine nazvane ironičnim nazivom Republika Srpska, koji zapravo simboliše poraz Velike Srbije, pošto od onog originalnog naziva sa početka agresije 1992.godine kada je glasio „Srpska republika Bosna i Hercegovina“ ostao je ovaj, znatno umanjen naziv.  

Republika Srpska je kako svi znamo umjetna tvorevina, stvorena po želji EU I USA, i kao takva postojat će dok ima želje i interesa upravo onih koji su je i kreirali. Znači, imamo balon-entitet čija je rok proizvodnje poznat ali i datum isteka upotrebe. Za razliku od toga, Bosna i Hercegovina je država koja će preživjeti i Srpsku i Federaciju.  

Za Bosnu i Hercegovinu napokon dolaze bolji dani. A taj period počinje od 21.januara 2014.godine kada Srbija počinje sa početkom pregovora za članstvo u EU. Po uzoru na Hrvatsku koja se u tom procesu automatski morala odreći sna o ustaškoj Herceg-Bosni i Srbija će se početi sve više i više distancirati od Srpske i na kraju potpuno dići ruke od nje. Time će se stvoriti neophodni uslovi za učinkovitu borbu protiv korupcije, smjenu političke garniture i stvaranje stabilne zemlje kakvu od nas očekuje EU.  

Ti silni“ vidovnjaci“ iz Trećeg oka koji su gromoglasno prethodnih godina najavljivali povratak Kosova sada svjesni da od toga nema ništa stavljaju fokus na Srpsku, koju doživljavaju kao zamjenu za izgubljeni dio zemlje, no i tu se želje i realnost razilaze u širokom luku. Srbija će do kraja pregovora sa EU morati ispuniti mnoge zadatke među kojima je potpuno distanciranje od Srpske, priznanje Kosova a i priznati autonomiju Vojvodini. To je samo dio uslova a ostali su ulazak u NATO, privatizaciju svega i svačega, od čega će sve za male pare pokupovati stranci i zavladati vitalnim granama zemlje, itd. Time će Srbija i definitivno postati kolonija Europske Unije, iste one kojoj „vidovnjaci“ iz Trećeg oka tako rado proriču nestanak. Naglašavamo „potpuno postati“ jer već danas su sve zemlje bivše Jugoslavije kolonije Zapada, u manjem ili većem opsegu. Ulazak u EU je samo završetak tog procesa.  

Naravno, kada počne europsko discipliniranje Srbije i za nas u Bosni i Hercegovini počet će se stvarati prijeko potrebni uvjeti za koliko toliko bolju budućnost. Taj proces će biti bolan jer on će rezultirati smjenom političke elite, oštrom borbom protiv korupcije i uvođenjem reda i zakona što će se opet prelomiti preko leđa naroda. Kako i sami pripadamo u u jednu od zemalja-kolonija Zapada budućnost nam nikako ne može biti blistava ali na nama je da se potrudimo za zauzimanje što bolje pozicije. Preživjeli smo Rimljane, Osmanlije, Austrougarsku, dva svjetska rata, Jugoslaviju, genocid pa ćemo valjda preživjeti i ovo. U toj nadi ostaje nam samo da od srca poželimo svim čitaocima ovog bloga sljedeće - SRETNA NOVA GODINA i sve najbolje u predstojećoj godini!  

19.12.2013.

Reinkarnacija u tradiciji bosanskog naroda

Bogumilstvo se temeljilo na perzijskom dualizmu: gospodar duhovnog svijeta bio je Bog, a materije, koja je prolazna, bila je u vlasti zlog boga Satane. Isti princip pojavljuje se u kršćanstvu, islamu i judaizmu gdje su jasno naglašena načela dobra i zla te da Bog, iz ovog ili onog razloga, nikada nije pobjedio Sotonu pa stoga njih dvojica imaju svoja kraljevsta i vječno suprostavljene vojske. Omjer snaga im je podjednak uz religijsko obećanje kako će Sotona ipak na kraju biti pobjeđen i uništen.  

Glavni element duhovnog svijeta bila je duša, za koju su bogumili vjerovali, da seobom ili metampsihozom teži ka vječnom savršenstvu ili nirvani – konačnom oslobođenju. Prema bogumilskom nauku, bilo je zabranjeno ubijati životinje i ptice, pa čak i uništavati njihova jaja, zbog toga što u svakoj životinji može biti ljudska duša da čini pokoru za grijehe koje je neki čovjek napravio za vrijeme svog života. Da su stara bogumilska vjerovanja ostavila dubok trag na bosanski narod najbolje svjedoči još uvijek aktualno vjerovanje iz sjeverozapadne Bosne koje tvrdi da se zle osobe nakon smrti pretvaraju u životinje poput svinje, krave, konja....kako bi u svom novom životu služile ljudima i time platili svoje grijehe.  

Jedan značajan zapis, koji datira još iz vremena osmanlijske okupacije BiH, pod nazivom „Slikama iz Bosne“ eksplicitno govori o vrlo raširenoj ideji o reinkarnaciji kod bosanskog naroda. Autor Klement Božić komentarišući, kao i niz drugih suvremenih posmatrača, čopore pasa koji se sasvim slobodno kreću po četvrtima i ulicama Sarajeva piše: „Bošnjaci ih (pse) paze tako, što im daju potpunu slobodu; kažu moglo bi biti da je u kome od njih ljudska duša te ako po noći što neugodno sanjaju, kupe u jutro nekoliko kruhova pa njima nahrane pse“.

Jedina životinja u kojoj ne može da bude ljudske duše jeste zmija, vjerovatno zbog ilirske legende kako je ona stvorena 40 godina prije bilo kojeg živog bića na zemlji. Ovo mitološko vjerovanje bosanskog naroda u potpunosti je analogno antičkoj predodžbi o praocu svih Ilira kojeg je još kao malo dijete omotala svojim tijelom zmija. Na mnoge načine zmiji je službeno dat povlašteni položaj te je ona i kod bogumila imala svoje posebno mjesto što se može primjetiti iz mnogobrojnih legendi nastali kroz srednji vijek u kojima je upravo ova životinja među glavnim akterima. Bogumilima, za razliku od drugih kršćanskih crkvi, zmija nije predstavljala inkarnaciju zla pošto je prema njihovoj doktrini drvo spoznaje dobra i zla bila žena (Eva), a Adam je sagriješio zbog tjelesnog općenja sa njom, te su zbog toga oboje protjerani iz Raja. Zahvaljujući tome postojanje kulta zmije nije bilo niti u jednom dijelu bosanske povijesti dovedeno u pitanje pa čak ni tokom turbolentnog srednjeg vijeka. Odgovor na pitanje zbog čega je jedino zmija izuzeta iz karmičkog kruga jeste da ona kao sveta životinja ne može biti nositelj ljudske griješne duše već je njen zadatak da svojim mističnim moćima štiti svaku kuću i duše koje žive u njoj.  

Iako bogumili prema svom vjerskom nauku nisu bili skloni pretjeranom uživanju u zemaljskim blagodetima, oni su poput svih drugih, bili izloženi stalnim iskušenjima koja su vladala zlim svijetom materijalnog što je svakako otežavalo duši da doživi prosvjetljenje. Završetak reinkarnacijskog ciklusa kroz bogumilsko shvatanje bio je moguć samo nakon primanja sakramenta na samrti sa kojim bi duša doživjela duhovnu regeneraciju . Ona je bila izvediva jedino kroz ovakav oblik pročišćenja te nakon odvajanja od materijalnog svijeta koji je pod kontrolom zla. Finalni cilj je bilo osigurati ujedinjenje duše sa dobrim Bogom. U turinskoj parnici od 1388.godine iznosi se tvrdnja da duša koja na samrti ne primi consolamentum prelazi u prvo tijelo koje nađe bilo ljudsko ili životinjsko; tako sve to traje sve dok na samrti ne bude blagoslovljeno od svog duhovnog oca.  

Kada rezimiramo sve do sada napisano dolazimo do prilično senzacionalističkog podatka koji nam otkriva kako u Bosni i Hercegovini nailazimo na vrlo jasne i očite osnove doktrine o karmi i reinkarnaciji koja se na taj način može smatrati rjetkom, ako ne i jedinom zemljom u ovom dijelu Europe, sa ovakvim tradicijskim konceptom koji svakako nije nastao u bogumilskoj vjeri već njegova pojava datira iz antičkoj vremena. Zbog toga taj specifikum bosanskog naroda zaslužuje posebno istraživanje.  

Reinkarnacija kao pojam detaljno je objašnjena u Bhavagad-giti, autoritativnom spisu vedskog učenja koji datira iz petog tisućljeća prije nove ere, kao ciklusa rađanja i umiranja u krugu samsare, te karme kao uzročno-posljedičnog djelovanja prema kojem vlastitim postupcima, mislima i osjećanjima sami kreiramo svoju sudbinu. Ideju o reinkarnaciji nalazimo na skoro svim kontinentima. No, za naše prilike najbitniji podatak je onaj da je reinkarnacijska misao bila prisutna kod starih Perzijanaca i Kelta, dvaju naroda koja su u većoj ili manjoj mjeri imali presudan utjecaj na religijsko poimanje bosanskog naroda, posebno naših predaka.  

19.12.2013.

Keltska boginja Mjeseca

Kako bi se detaljnije upoznali sa začecima religijske ideje o reinkarnaciji u Bosni i Hercegovini potrebno je slijediti trag zmije (zmaja) na jedinstvenom simbolu antičke prošlosti ove zemlje – stećku. Iako predstava zmaja na bosanskim stećcima poput onog u Boljunima ili na poznatom stećku iz Donje Zgošće slučajno ili namjerno kod mnogih istraživača nije potaknula interes sa ozbiljnijom opservacijom, već se interpretirala na najednostavniji način, kao heraldički motiv bez nekog dubljeg pozadinskog značenja, ona svakom ozbiljnijem istraživaču može biti putokaz u otkrivanju religijske i kulturne baštine bosanskog naroda. Danas na svu sreću znamo da prikazi zmaja nisu slučajni niti u formi ornamenta bez značenja već predstavljaju, između ostalog, dokaz duboke simbioze Kelta i Ilira, kroz kulturnu i religijsku praksu. Naime, na pojedinim stećcima nalazi se prikaz dvoglavog zmaja istovjetan keltskom simbolu zmaja sa dvije glave. Tu ne završava identičnost keltske i bosanske (ilirske) tradicije već ona dobija svoj puni smisao kroz prikaz keltske mjesečeve boginje Arianrhod na jednom od stećaka čime dolazimo do recentnih dokaza o dominantnom utjecaju kulta Velike Majke i zmaju, kao simbolu plodnosti – novog života . 

Arianrhod je poznata pod nekoliko imena: „High Fruitful Mother“, „Silver Wheel“, „Silver Circle“, „Sky Goddess“, etc. U etimologiji smatra se da njeno ime dolazi od velškog „srebren“ ili ariawyn - „žena od srebra“. Porijeklo imena također se dovodi i u vezu sa Ariadne ili Aradia, grčke lunarne boginje, koja se više vezuje za ciklus rastućeg mjeseca. Ariana, čije je značenje „jedna vrlo sveta“, poznato je ilirsko žensko ime i danas vrlo prisutno na području Albanije, Kosova i BiH. U upotrebi su i drugi oblici ovog ime poput Ilirijana ili Ilirija . 

Keltski religijski utjecaj na ilirska plemena je ostavio relativno dubok trag posebno u kultu Velike Majke. Naime, prema keltskoj predaji Arianrhod se brine za ratnike i njihove duše što se savršeno uklapa u legendu o Muji Hrnjici i Gorskoj vili. Isto tako, Arianrhod je i boginja reinkarnacije, novog života, čime predstavlja neprikosovenu majku života. Pojam reinkarnacije tojest uskrsnuća i novog života Ilirima nije bio nimalo stran, baš naprotiv, svu tu simboliku predstavljala je zmija, njihov totem, koja je presvlačenjem kože personificirala neprekidni krug života . 

U skladu sa svime do sada napisanim može se utvrditi kako je reinkarnacijska misao bila neodvojivi dio kulta plodnosti i Velike Majke te da je kao takva provlačila se kroz tradiciju našeg naroda kroz sva protekla stoljeća, u manjem ili većem opsegu. Zbog toga je nalazimo u bogumilskoj tradiciji ali i u vremenu nakon srednjeg vijeka kroz narodnu religiju . 

18.12.2013.

Od Ilira i Bogumila do bosanskog Holokausta

Bogumilski pokret bez svake sumnje jedan je od fenomena srednjovjekovne Bosne i Hercegovine jer svjedoči o snazi i jedinstvu koje je odlikovalo tadašnji bosanski narod. Svjesni svoje posebnosti, naročito ilirskog porijekla, tadašnji Bošnjani najteže su od sviju naroda podnijeli nasilni prelazak sa paganizma na kršćanstvo jer im je nova vjera bila potpuno strana i besmislena. Zbog toga se bosanski narod nikada nije odrekao svojih starih kultova, posebno kulta zmije, koji su bili savršeno uklopljeni u suživot sa prirodom, njenim bogovima, posebno Velikom Majkom i astralnim božanstvima. U skladu sa tim morao je postojati otpor, isti onaj koji je zamalo vojno slomio Rimsko carstvo, a koji je bosanski narod pronašao u bogumilstvu. Za pretpostaviti je to da su Bošnjani u bogumilstvu uvidjeli neke sličnosti sa ilirskim kultovima ali još važnije od toga jeste činjenica da su kroz bogumilstvo ostvarili svojevrsnu autonomiju od kršćanskih crkvi kako bi upravo u toj pogodnosti mogli nastaviti sa antičkom praksom slavljena starih kultova. Okupljanja na visokim lokalitetima gdje su Iliri slavili nebeska božanstva bila je jedna od praksi Bogumila. 

Želja za očuvanjem tradicije i kulturnog identiteta rezultirala je time da se bogumilska vjera u potpunosti afirmirala u Bosni i Hercegovini postajući glavni religijski ali i politički pokret utemeljen na revolucionarskoj ideji otpora prema diktaturi i hegemonizmu koji su dolazili iz dva pravca - Vatikana i Bizantije. Masovni prelasci bogumila na islam, bez prisile i prijetnji, najbolji su dokaz tih tvrdnji koje podržava tezu da su bogumili u novoj vjeri vidjeli najbolju zaštitu i rješenje za svoj opstanak. 

Upravo iz svega navedenog možemo pronaći korjen animoziteta kojem su Bošnjaci bili izloženi od strane Srbije te donekle Hrvatske. Iako treći po brojnosti narod u bivšoj Jugoslaviji, nad Bošnjacima se ne samo u tadašnjoj državi, već i puno vijekova ranije, provodio kulturološki genocid koji je svoju kulminaciju dostigao u periodu od 1992 do 1995.kada on poprima još suroviji oblik izražen kroz etničko čišćenje. U tom vremenu bosanskog Holokausta desili su se najsuroviji zločini od kraja Drugog svjetskog rata kada su Bošnjaci, suočeni sa mogućnošću potpunog uništenja, ubijani po mnogim srpskim konc logorima, što je rezultiralo mnogobrojnim masovnim grobnicama od kojih polovica do današnjih dana nisu još ni pronađene. 

Svemu tome je prethodila vrlo dobro smišljena strategija uništavanja identiteta Bošnjaka, prisvajanja svega onoga što jedan narod čini nacijom, u čemu su srpski etnolozi i antropolozi odigrali posebnu ulogu. Naime, sva narodna vjerovanja Bošnjaka prisvojena su kao srpska uz teoriju bez ijednog validnog dokaza kako su i sami Bošnjaci – Srbi?! No, to nije slučaj samo sa Bosnom, već i drugim okolnim zemljama pa kroz njihovu etnološku literaturu možemo pronaći cijela poglavlja narodne tradicije Hrvatske, Crne Gore, Bugarske ili Rumunije pod zajedničkim nazivom „srpska vjerovanja“. Posebni dio čine turska tradicionalna vjerovanja, njihovi običaji, jela, riječi, čak i muzika, koje Srbi danas smatraju svojim i autentičnim dijelom kulturne povijesti?!  

09.12.2013.

Illyrian religion and Bosnian mythology

Cultural anthropology which combines a few special disciplines such as ethnology, archaeology or linguistics, gives us a perfect insight into the history and heritage of a certain people, and it tries, fairly successfully, to show in a logical sense the evolutionary trend present throughout history among a certain people. Influences are, of course, socially multifaceted, and so with the cultural the religious influence was supplemented and the circle would be complete. 

If we wish to monitor carefully that evolutionary sequence of events then we surely must reach out to mythology, its fantastic creatures and legends, mostly for the fact that mythology is the most archaic form of art which for the first time showed mankind's limitless imagination. Inhabiting nature and the world around them with highly unusual and different beings and appearances, mankind first of all showed their social nature, but also the need to express its intimate fears, hopes, aspirations and frustrations. The tendency to express oneself in the best possible way resulted in the appearance of various stories, legends, drawings and sculptures about a different world where the principles of good and evil are highly accentuated, and what is more important, where they show their meaning and efficiency. Through those mediums we come across information about classic frustration with everyday life to which people were subject to in the old days as well as today. That's why mythology as a discipline always suggests that there is no one answer but that there are many.

Consistency of mythological legends is evident in various segments of a society in its entirety, even though it might not be so visible at first glance. Some of its parts, smaller or larger segments, are so incorporated in everyday life that no one pays attention to them, nor is their deeper meaning analysed. In more recent past mythology was present in social memory mostly when one wanted to achieve a political goal, which is always connected with nationalism and genocidal ideas, which we could witness during the end of the last century when the militant politics of Serbia specifically and deliberately used the historic event, defeat by the Ottomans at Kosovo, to start their military invasion on neighbouring republics which had catastrophic circumstances, such as the genocide in Srebrenica but also in other cities in BiH.

When we want to study the mythology of Bosnia and Herzegovina but also of the entire former Yugoslavia we have to start from the historical fact that southern Slavs don't exist. There are only people of southern Europe which use Slavic languages, but those people are not of Slavic descent but Illyrian, especially the people from Bosnia and Herzegovina and Croatia, which was proven a couple of times with the analysis of genetic origin. The mistake that historians made in their estimate of the origin of a certain people based solely on their language is catastrophic and, as we have witnessed, historically tragic. According to that theory todays Mexicans should be Spaniards, Brazilians or Portuguese, etc .

One of the studies on genetic origin of the inhabitants of former Yugoslav republics was implemented in cooperation with: Institute for Anthropological research in Zagreb, Medical University in Skopje, Clinical centre in Belgrade, Estonian Bio-centre at the Tart University, Medical University in Priština, Medical Faculty in Tuzla, Clinical hospital "Bijeli Brijeg" in Tuzla, Health centre in Zagreb and Medical school in Edinburgh - Scotland. For the results to be as close to reality in the field, the tests were gathered in all cities of the former Yugoslav republic .

The results showed that the most dominant were the haplogroup's on the territory of former Yugoslavia: 1lb, R1a, R1b and E3bl. Haplogroup l1b or so called "Illyrian gene" was the most widespread in all countries of former Yugoslavia, and the most interesting fact is that the group l1b was present even in 70% in Herzegovina, Dalmatia and other islands. In Bosnia this group was present in 52, 20% while the Slavic group R1 on the entire territory of Bosnia and Herzegovina was present only in 24,60% of the cases.

Precisely those facts correspond with the ever present confusion of scientific circles, especially after genetic analysis, did the arrival of Slavic tribes to the Balkans really ever took place? There are indications which gain more authenticity, that such an event never took place, but that the Illyrians, after a difficult and long occupation by the Roman empire, created a pretty intelligent plan of survival and preservation through assimilation of languages of neighbouring Slavic countries in order to ensure some sort of peace and possibility for survival through a turbulent history.

Many segments of Illyrian religion are still present today in all countries that made up the former Yugoslav republic such as the snake cult, belief in stars-guardians of souls, cult of fertility, and solar and lunar cults, worship of water through the cult of god Bindu, belief in spellbound eyes, the name spellbound (Urok) is an Illyrian word, etc.   

29.10.2013.

Pismo sirijskog vojnika

Teško je naći riječi za opisati, kako je biti u koži sirijskog vojnika, u ovom paklu koji je poklopio zemlju u kojoj je sekularistički režim na čelu sa predsjednikom Assadom izložen neviđenoj agresiji neimenovanih vojnika koji imaju najveći problem u komunikaciji između sebe samih.   


Ali užase, kroz koje prolaze pripadnici SAA, teško je riječima opisati a kamoli znati kako se ti momci osjećaju u tim trenucima dok se bore za slobodu svoje domovine.
Strah, pojava kod svakog vojnika toliko uobičajena da je više i ne osjećate, ali strah je sasvim validan osjećaj da ste još uvijek pri zdravoj svijesti. Momci bez straha, su vrlo rijetki, a taj izgubljeni vibrator u stomaku najbolji je pokazatelj da normalan život za njih ne postoji, da su postali okidač koji može funkcionirati samo u ratnim uslovima, u normalnom životu NE.
Ovakvih momaka u SAA ima popriličan broj, i pravi su pokazatelj užasa kroz koji prolaze i izgubljene psihe koja je posljedica prolaska između tih faza horora koji se dešava u njihovoj domovini.
Ne, ne može se reći da ljudi koji ne osjećaju strah imaju neku nenormalnu hrabrost ili da je njihov mozak potisnuo taj ljudski nagon u stranu, jer su jednostavno jaki i mentalno i fizički.
Strah je postulat normalnog života i taj osjećaj možete upravo izgubiti samo, kroz direktno proživljavanje svega onoga što vam ova horda vampira na suprotnoj strani može servirati, i što više to apsorbujete vaš mozak gubi dodir sa realnošću i lagano se pretvarate u neku vrstu zombija koji postaje imun na mogućnost smrti, zarobljavanja, mučenja i drugih vrsta tortura koja utiče na vaša čula.
Kažemo tih momaka u SAA ima popriličan broj, što u konačnici i ne čudi jer slobodno možemo reći da u njihovim venama, kruži adrenalin umjesto krvi koji kao droga dovodi tijelo u stanje otupjelosti i reakcije nemaju veze sa upravljačkom stanicom u glavi tog vojnika.
Kretati se kroz razrušene zgrade, prisustvovati tolikoj količini zločina, varvarstva mora u prvom mahu izazvati nagon povraćanja i od običnih sirijskih momaka, polagano stvarati ljude koji teško da mogu ikada to izbaciti iz svoje podsvijesti.
Svakodnevne borbe protiv ljudi koji su došli u vašu zemlju da pale, ubijaju, ruše, siluju kod sirijskog vojnika izaziva jedan naboj za samoodbranu i odbranu svoje domovine ma koliko ona teška bila. Kada taj isti borac sjedi u nekakvom rovu ili iza zida neke polusrušene zgrade, morate se upitati o čemu on u tom momentu razmišlja, kako se osjeća i šta hoće da uradi?
Po ispovijestima poginulih pripadnika SAA, obično zabilježenih u pismima , možete donekle ući u tok onoga šta sve oni u tim momentima proživljavaju .
Vojnik iz baze Mengh prije pada i njegove pogibije piše majci: „Majko, uporno ih odbijamo ali svaki dan ih je sve više i više,a nas sve manje i manje. Juče helikopteri nisu uspjeli izbaciti hranu, jer su bili pod teškom vatrom. Majko, ne znam da li ćemo izdržati, ocu ne govori ništa, samo reci da sam dobro i da nema šanse da prođu, i reci mu da mi popravi auto „Ovo pismo najbolje govori kako majci iskazuje tugu i strah, a ocu nastoji prikazati mušku hrabrost, jer mati je ta kojoj uvijek možete reći kako vam je dok je otac oličenje snage i nema mjesta suzama, jer ipak je on sin i muška glava kuće.
Pismo vojnika iz Allepa, poslano dan prije pogibije sestri u Damask :“ Draga sestro, pišem ti mada oko mene zuje na hiljadu metaka i pada na stotine granata, ali me nešto natjeralo da ti sada napišem ovo pismo, jer me uhvatio strah da te neću više vidjeti, Bože sačuvaj, svi mi ovdje dijelimo ovaj osjećaj, juče ujutro su mi poginula dva druga i kapetan, pogodili su nam auto ručnim bacačem, javi majci da sam dobro, znaš li kad će joj operacija i nemoj joj o meni puno pričati dok se to ne završi, poljubi djecu i reci im da ću nešto da im donesem kad se vratim, nisam ti rekao, priča se da će nam uskoro smjena, voli te tvoj brat.“  Ova ispovijest o predosjećanju vlastite smrti svuda je izražena, ali način na koji je ti mladi momci prihvataju zaista je fascinantan.
Mladi poručnik koji je bio zarobljen, a poslije i svirepo likvidiran kod Daarae, piše supruzi: „Sadeet, teško je ali mi ćemo pobijediti, koliko je ostalo još do poroda, ovdje sam izgubio svaki pojam o vremenu, molim te čuvaj se, ja ti i pored svega pišem svaki dan, majci sam isto napisao da se ne zamaraš previše i molim te ako bude muško da ga nazovemo po mom ocu, sada moram ići vojnici me čekaju da krenem, pisat ću ti sutra.“Slijedeće pismo koje je bilo obećano nikada nije stiglo na adresu supruge.
Evidentno je, da kod svih ovih heroja isijava želja i briga za familijom, što je ustvari pokazatelj opredijeljenosti i istrajnosti u borbi za slobodu i porodicom kao temelju sirijskog društva, ali i nastojanje da se ta ista porodica zaštiti , na neki način ako dođe do neke tragedije .
Sva ova hrabrost, u sebi nosi i strah, strah od smrti i odlazak od porodice za sva vremena, ali istinski pokazuje učvršćenu volju da se iz svega ovoga izađe sa uzdignutim čelom i da se jasno pošalje slika da u Siriji ratuju sirijci protiv ljudi koji ni to pismo nemaju kome poslati, ali zato mogu krv prosipati na svakom koraku svog bitisanja.
Kolika je težina na plećima sirijskih boraca, može se vidjeti na mnogim linkovima, koji pristižu iz ove zemlje, ali ući u kožu tog patriote koji sa neke uzvisine gleda kako ovi divljaci strijeljaju njegove saborce, pucajući im u glavu ili kada u nekom oslobođenom mjestu počnu nailaziti na masakrirana tijela djece, kada na zgradi obješen za noge visi osamdesetogodišnjak ili naiđu na djevojčicu odrubljene glave, morate im zaista odati priznanje da su još uvijek normalni ljudi koji istrajavaju u toj borbi za oslobađanje svoje zemlje.
Psihologija rata je svuda ista, ali nije ista težina i način ratovanja, jer ovaj urbani rat u Siriji iznjedrio je mnoge hrabre pojedince, koji su svjesno svoj život položili na oltar svoje domovine, ali što je najbitnije iznjedrio je jedinstvenu vojsku koja i pored svih stranih angažmana na njenu teritoriju, nezaustavljivo kroči ka konačnoj pobjedi i slobodi svoga naroda.

24.10.2013.

Sretan blagdan Kadir Hom svim muslimanima

Danas, 18. zihidžea 1434. godine po lunarnom hidžretskom kalendaru ili 24. oktobra 2013. muslimani obilježavanju veliki blagdan Kadir Hom.    

Danas se u svim djelovima Irana, džamijama, mesdžidima i drugim vjerskim centrima organizuju proslave povodom tog velikog muslimanskog blagdana. Na taj dan Muhamed a.s. izabrao je hazreti Aliju za svog nasljednika dok je on ujedno bio prvi šiitski imam.  Hazreti Alija više puta je, shodno Božijoj naredbi, od strane Poslanika a.s., predstavljen kao budući vođa muslimana, a najvažniji od tih događaja svakako je onaj poznat kao Kadir. Zbog svega ovoga, očekivalo se da će nakon Poslanikovog a.s. preseljenja na Ahiret, Alija  odmah preuzeti poslove zajednice i postati vođa muslimana.  Radio-televizija IR Iran svim muslimanima svijeta i pobornicima šiitskog mesheba čestita blagdan Kadir Homa.

21.10.2013.

Blood and tears of Bosnia and Palestine

 

 

There are people or even a part of a nation, even though it's hard to call them people, who are cold blooded killers which work on the principle of rational and prepared violence. The basis of such inhumane behaviour should be sought in complete nationalist societies in which nationalism becomes the justification for all crimes towards other people.

In order to achieve but also to justify genocide many reasons are given from national threat from another nation, various myths where military victories are celebrated and defeats dramatized, call to revenge, for all economic or other issues the nation which will be attacked is blamed and murders are being staged in order to awaken fear and lust for revenge. All of these examples took place in Bosnia and Herzegovina before the aggression by Serbia and Montenegro. In the same manner, the same scenarios can be seen every day in the media when one of the many terrorised Palestinians, rebel and show some resistance to the Israelite army, they are promptly killed. There we can see a perfect example of manipulation when it comes to killing, in this case of the Palestinians, which is perfected by the Jews.

 

 

Genocide done to the Bosnian people, and that to the Palestinian people, is based on the same villainous policy which rests on the fact that the victim is freed from its identity, is humiliated and all attributes of humanity are stripped away and the victim is reduced to something or someone very low, in the case of the Serbs who committed the aggression you could hear: "we must kill all balije!" and among the Jews "we are a holly nation and that is why we must cleanse Israel from the damned animals (Palestinians)!". Among the Serbian ideology of evil the Bosnians are not a nation but a part of the Serbian people which converted to Islam and in the Jewish the Palestinians as people don't exists they are in essence people from Jordan?! All of these claims were created because of propaganda which must justify future crimes solely for one purpose which is creation of "Grand Serbia" or "Grand Israel".

A large part of nationalists have a common characteristic which is primitivism which is in its essence devoid of any sort of intelligence, connection with reality and historical facts. Those people simply don't have the habit nor ability to be educated, nor to research and perceive historical facts. The best example is the usage of the term balija by the Serbs. They don't even know the real meaning of that term, which in the past was a synonym for an agricultural worker in Bosnia, a farmer. Besides that, Bosniak's as the majority in Bosnia and Herzegovina always had a larger percentage of their citizens living in urban and not rural areas. These are only small examples which perfectly explain how nationalism is a fertile ground exclusively among the primitive masses and uneducated people.     

Politicians like Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Ariel Sharon or Benjamin Netanyahu belong to a category of so called epileptoid psychopaths, who are usually sadistic and violent in their policy, if they are intelligent. Their priority is the nurturing of primitive nationalism, or what is usually called "American excellence" today in the USA, which is the "food" for people of lower intelligence which turns them into mass murderers, war criminals and psychopaths of every sort. Representations of crime which were undertaken by the Serb soldiers in BiH in some instances exceeded the atrocities of WWII. Civilians and prisoners of war were subject to various types of torture, abuse, they cut their fingers off, ears, hands, legs, genitalia. Decapitation was the most frequent occurrence. Such crimes were done with the help of broken bottles, or old knives in order to prolong the agony of the victim. Girls of all ages were raped and often they would force male family members to rape their mother, sister, grandmother .

The crimes of the Israeli army done to the Palestinian inhabitants are no less horrifying. The thing that is most intimidating is that the Jews created the largest concentration camp in the world where they hold over two million people in the most inhumane conditions in front of the whole world?! We can compare Gaza with the besieged Sarajevo where during that time around 11 thousand people were killed. The fact that is most frightening is that Gaza could end up like Srebrenica which is referenced to by various Israeli politicians with statements like: "the goal of the operation is to return Gaza into the medieval times" or the statement of Gilad Sharon, the son of the former Israeli prime minister Ariel Sharon - "We must raze all of the districts in Gaza!". We see immense hatred in these statements and a clear desire for a new genocide which caused death to millions of Palestinians over the last few decades.

 

 

                                                            

 

                                                  

                                                   isreali war criminal Ariel Sharon

 

 

 

serbian war criminal Radovan Karadžić

 

 

israeli war criminal Benjamin Natenyahu

 

 

serbian war criminal Slobodan Milošević

 

Their priority is the nurturing of primitive nationalism, or what is usually called "American excellence" today in the USA, which is the "food" for people of lower intelligence which turns them into mass murderers, war criminals and psychopaths of every sort.

 

 

 

When religion becomes justification for genocide

 

The role of religion is interesting when it comes to the planning of mass crimes, that concept of God and the holly which is built in the ideology by the people committing the crime serves as just another "justification" why a certain nation needs to be destroyed. Throughout history we have a lot of examples but today the most numerous myths are the Israeli ones, such as the myth of the "sacred nation", the rebuilding of the temple of Solomon or the Serbian one where they claim that they are a "heavenly people" and that even "God himself is a Serb!". Another example is Saudi Arabia which by the establishment of Al-qaeda used Islam with the goal of dominating other countries in the Middle east, creating an impression that their attacks were directed towards other religious groups, but that has changed in the past few years and we are witnessing killing of Muslims by various Islamist groups lead by Al-qaeda with the obligatory exclamation "Allahu Akbar!". Like in the previous examples crimes are justified by fight for ethnically cleansed lend and "free" lifestyle.

 

 

 

Conformism in the service of crime

 

In psychology the term criminal ruthlessness which always signifies planned and desired crime in which the person is aware of what it is doing. Mass killings and rapes in which Serbian soldiers smirk, jeer and joke on the account of their victims fully fit the profile of social sadists and bullies which have a lower intellectual factor. The cause of such behaviour should be sought in the term "collective consciousness". There is a difference between individuals and collective consciousness, or the consciousness of people in the mass. Both individuals and a mass can be ruthless, but inside a mass we have a new phenomenon, which is responsible for numerous war crimes, and that is conformism. In all major crimes done in Bosnia there is always the same formula: a few real villains which trigger events, and besides them, a mass of faceless conformists. After all fear, cowardice, weak personality and conformism go together. An ideal example is Srebrenica where under the leadership of Ratko Mladić and a few other military personnel, the largest genocide in Europe after WWII was undertaken.     

 

 

serbian war criminal Ratko Mladić

 

03.10.2013.

Stećci - čuvari antičke povijesti Bosne i Hercegovine

Nakon višegodišnjeg znanstvenog istraživanja, konačno imamo arheološke i povijesne dokaze koji potpuno demantiraju srednjovjekovno porijeklo stećaka, izjavio je Nenad M.Đorđević, nezavisni istraživač drevnih kultura i mitologija na području Bosne i Hercegovine.

-Moji zaključci o prapovijesnom porijeklu stećaka su rezultat dugogodišnjeg naučnog istraživanja i sudjelovanja u projektu bosanskih piramida. Jedan od mojih glavnih istraživačkih interesa, osim, naravno, fenomena bosanskih piramida, usmjeren je prema prapovijesnim kulturama Stare Europe, a posebno prema kultnim i religioznim objektima. Osim toga, profesionalno sam angažiran u području suvremene arhitekture, za koje je potrebno posjedovati određeno i generalno poznavanje njenog historijskog ali i prahistorijskog razvoja. Na osnovi tih elemenata, a posebno zahvaljujući novim arheološkim otkrićima na tlu Stare Europe koji danas stoje na raspologanju, bilo je moguće napraviti minucioznu rekonstrukciju prapovijesnog porijekla stećaka. Do sada su pripadnici ortodoksne i dogmatične nauke pokušavali svrstati graditeljski, umjetnički i vjerski fenomen monolitnih stećaka u samo tri različita konteksta pravoslavlje, katoličanstvo i takozvanu Bosansku Crkvu, heretičku doktrinu bogomila i ostatke paganski vjerovanja nepoznatog porijekla.

Sa strane akademske stipendije, povijesno porijeklo stećaka je predloženo isključivo kao srednjovjekovno. Međutim, tokom mog studija i naučne analize na osnovi tri različita konteksta: arhitekture, umjetnosti i religije, došao sam do zaključka da stećci pripadaju periodu između neolita i početka brončanog doba, odnosno periodu između 7 000 i 3.500 godine prije nove ere.

Ono što je proizašlo iz studije je da je primarna funcija stećaka bila višestručna. Poznato je da su staroeuropske kulture sahranjivale žene i djecu između ili unutar kuća neolitskih naselja, što potvrđuje da je moderni i popularni naziv za stećke vječna kuća (vječni dom) i najprikladniji, a potječe direktno iz antičke tradicije. Uostalom, nalazimo nalazimo stećke u obliku kuće na različitim lokacijama po Bosni i Hercegovini. Osim toga, arhitektura stećaka inkorporira  ne samo različite oblike staroeuropskih hramova, nego i svetu simboliku koja je vezana za pitagorejsku doktrinu čeiri vječna osnovna elementa Zrak, Voda, Zemlja i Vatra.

 

Današanja hipoteza o srednjovjekovnom porijeklu stećaka je utemeljena isključivo na parcijalnim historijskim i arheološkim podacima koji su bili na raspolaganju akademske stipendije tokom prvih decenija nakon Drugog svjetskog rata. Što se tiče teorije o bogumilskom i patarenskom porijeklu stećaka, želio bih naglasiti da ona nije zasnovana na historijskim i naučnim činjenicama, pošto su sljedbenici uključeni u bogumilsku vjeru odbacivali u principu bogastvo i feudalno izrabljivanje državne vlasti. Bogumili su, također, odbijali dominantnu istočnjačku kršćansku crkvu i njezinu hijerarhiju, njezine hramove, sakramente i svečanosti u izvedbi svećenika. Na isti način su odbacivali sve materijalne objekte koje su koristili pravoslavci tokom održavanja molitve i osuđivali upotrebu ikona, posebno krsta, te štovanje relikvija i svetaca. Bogumili i patareni su pretežno bili vjerski propovijednici, ravnodušni prema svjetovnim poslovima. Masovna proizvodnja deset tisuća monolitnih stećaka sa bogatim ukrasnim motivima je totalno u kontradikciji sa skromnom vjerskom doktrinom bogumila i patarena. Sa druge strane nam se predstavlja sličan problem u vezi srednjovjekovne teorije stećaka kao povlasticom ortodoksnog ili katoličkog kršćanstva. Naime, od sedamdeset tisuća registriranih stećaka, samo pet tisuća imaju ukrasne motive. Od tih pet tisuća ukrašenih stećaka samo 438 imaju kao glavni ukrasni element različite forme krstova. To znači da najvažniji religiozni simbol potencijalno podložan različitim crkvama, zajedno sa ostalim varijantama stećaka u obliku križa, ne predstavlja niti dvadeset posto ukrašenih stećaka. Pitanje koje iz ove činjenice spontano proizlazi glasi: kako je moguće da najreprezantativniji simbol obje, rimske katoličke i istočne pravoslavne, crkve obuhvata takav mali broj stećaka? Ako uz prethodne činjenice još dodamo da je većina krstova na stećcima paganskog porijekla u obliku svastike ili antropomorfnog oblika, logičan zaključak može biti samo jedan – stećci nisu ekskluzivna povlastica srednjovjekovnih crkava i kultura. Iako postoje brojni dokazi da su stećci korišteni kao nadgrobni spomenici pravoslavnih i katoličkih kršćana, pa čak i neke indicije da je diskretan broj stećaka proizveden u srednjem vijeku, ponovna upotreba mnogih stećaka tokom srednjeg vijeka ne može se isključiti unaprijed.

28.09.2013.

Stećci i naši preci Iliri

Postoji kontinuirani pokušaj da se simbol sjekire na stećcima pripiše slavenskom bogu Perunu ali se u toj teoriji stalno zaboravlja navesti kako je ilirsko kraljevstvo, a samim time i antička Bosona ili Bassania, dugo bilo pod rimskom okupacijom te da su na području današnje Bosne i Hercegovine značajan religijski trag i vjerovanja ostavili pored Rimljani i Grci te Kelti. Donekle je primjetan utjecaj i stare Perzije (hram boga Mitre u Jajcu) te još pojedini naroda i kultura. Mnoštvo arheoloških nalaza  na mnogim lokacijama po BiH potvrđuju ovaj i druge podatke. Nedavne znanstvene analize stećaka potvrdile su kako je većinski dio stećaka mnogo stariji od srednjeg vijeka. Upravo zbog toga njihovu simboliku i značenje treba tražiti u antičkom dobu tojest vremenu Ilira te utjecaju mediteranskih kultura poput Rima, Grčke ali i onih daljnih kao što su Sirija.

 

 

(Uočljiva je velika sličnost u odjeći i oružju  između izgleda ratnika na stećku i prikaza ilirskog ratnika)

 

 

 

Stećak i antički kult bogova

 Kada analiziramo motive na mnogim stećcima uočavamo kako su na njima najdominantniji prikazi simbola križa, mača, sjekire, ruke, polumjeseca, motiv kruga... Kako svi znamo niti križ niti polumjesec nisu originalni simboli kršćanstva tojest islama. Naime, križ je paganski simbol boga vjetra a polumjesec pripada kultu boginje Majke ili boginje mjeseca. Motiv kruga dolazi iz kulta boga Sunca, a zanimljivo je navesti podatak kako su  Iliri nosili na štapovima disk ili krug kao simbol boga sunca. Podignuta ruka je klasičan antički simbol vrhovnih bogova duž mediteranskog pojasa i ona simbolizuje demonstraciju božanske moći i snagu. Mač i sjekira kao oružje također imaju svoje porijeklo u antici i predstavljaju oružje koje simbolizira hrabrost, snagu i moć. Kod ilirskih plemena poznate su bojne sjekire sa dvije oštrice koja vizuelno mogu predstavljati i simbol mjeseca tojest fazu uspinjućeg i fazu opadajućeg mjeseca koja opet u cjelini formira krug koji može označavati pun mjesec.

Sjekira je kod antičkih Bošnjaka (Ilira) bila bez svake sumnje simbol boginje Mjeseca. U prilog toj tvrdnji može idealno poslužiti legenda o kažnjenom sinu koji je podigao sjekiru na svoju majku i Bog ga je istog trena kaznio, tako što ga je ubio i njegovo tijelo, sa podignutom rukom i sjekirom u njoj, prenio na mjesečevu površinu kako bi od tamo ljude u noćima punog mjeseca opominjao da moraju poštovati ženu tojest majku.
Ilirski ratnici su posebno bili poznati po nošenju bojne sjekire sa kojom su zadavali smrtni strah svojim neprijateljima. Vjerovatno zbog svega navedenog u bosanskom narodu je sjekira postala simbol božanske zaštite kuće i familije, upravo onog što se tradicionalno od davnina pripisivalo boginji Majki ili boginji Mjeseca. Prizori drvenih sjekira na pročeljima bošnjačkih kuća mogli su se vidjeti sve do Drugog svjetskog rata duž istočne Bosne ali i okolice Sarajeva. Kod bosanskih kršćana na kućama umjesto sjekire redovito se stavljao krst.

Omiljenost sjekire među bošnjačkim narodom ogleda se i u starom pravilu da svaki čovjek koji kada pođe nekamo na put mora sa sobom ponijeti sjekiru jer sa njom se može odbraniti od eventualnog napada ali i nasjeći drva za potpalu vatre ili sebi sagraditi sklonište. Vjerovanje da sjekira posjeduje božanske moći boginje Mjeseca može se primjetiti i u jednom ljubavnom čaranju kada djevojka u namjeri da primami određenog muškarca sebi stavi sjekiru iza ulaznih vrata a onda se kada obavi prvi dio rituala vraća po nju, donosi je do ognjišta, i ponovo vraća do vrata. Od antike ljubavna magija je spadala pod nadležnost Mjeseca tojest mjesečeve boginje.

Na kraju treba kazati kako je teorija da je simbol sjekire na stećcima zapravo simbol boga Peruna održiva koliko i teorija da je ona simbol grčkog boga Hefesta, jer svakako ne treba ignorirati činjenicu da su se stećci vijekovima među bosanskim narodom nazivali i „grčko groblje“.

U ovom krajnje neozbiljnom i iracionalnom tvrđenju čak se pokušava manipulirati sa tradicionalnim kraljevskim simbolom mnogih stećaka a to je ljiljan i pod njega se poturiti perunika, valjda zbog sličnosti sa imenom Perun. No, i tu se namjerno izbjegava navesti latinski naziv ove biljke koji glasi Iris Illyrica što bez svake sumnje dokazuje da su stari Iliri poznavali ovaj cvijet koji je očito bio dio neke njihove religijske ili mitološke predaje. Sličan slučaj manipulacije poznat nam je svima iz predaje o cvijetu božuru, naime, mit da cvijet božur raste iz krvi poginulih ratnika dolazi iz Irana ili stare Perzije i njega su Srbi preuzeli i ugradili u svoj mit o porazu na Kosovu polju, gdje su ih Turci u potpunosti porazili i nanijeli im takve gubitke od kojih se nisu oporavili vijekovima. I za kraj dijela o Perunu i peruniki zanimljivo je navesti kako se među Bošnjacima i ne poznaje taj naziv za biljku već se on u mnogim dijelovima BiH naziva drugačije poput „šaš“, „ljubičica“, itd.

 

Iris Illyrica

 

U skoro svim obrazloženjima o povijesti Bosne uvijek se navodi planina Perun kao očiti dokaz kako je stanovništvo ove zemlje uvijek bilo slavensko no nikad se ne pominje kako su, recimo, Dalmacija i Istra dobile nazive po ilirskim plemenima ili da su ista ta plemena naseljavala i današnju BiH. Zanemaruju se cijela arheološka nalazišta gdje su pronađeni, ali još uvijek se pronalaze novi dokazi, dominantne ilirske prisutnosti.

18.09.2013.

OTIŠAO UBIJATI MUSLIMANE U SIRIJU I ZASLUŽIO DŽENNET ???!!!

Pročitajte ovaj tekst i obavezno odite na postirani link te pročitajte komentare na njega te se zapitajte kako je moguće da musliman ode ubijati muslimane u drugu zemlju, pogine i zasluži džennet? Kako je moguće da se neko naziva muslimanom i javno hvali čin ubijanja ljudi iste vjere? Zašto naša zemlja dopušta odlazak građana u drugu zemlju sa ciljem da ubijaju i to ne kažnjava??!! Kakav to čovjek može napisati ovakav naslov teksta?!

 

http://vijestiummeta.com/jos-jedan-bosnjak-insaallah-sehidio-u-siriji/

 

Još jedan Bošnjak (inšaAllah) šehidio u Siriji

Eksluzivno !!!

Prema pristiglim informacijama još jedan naš brat Bošnjak iz okoline Zence je šehidio u Siriji.

Naime, radi se o Dervišu Haliloviću, iz sela Smajića, kod Nemile, opšitna Zenica. Derviš je ‘prenadio’ sebi ime u Omar, još od njegovog priključenja i prelaska iz armijske brigade vojske BiH u redove brigade ‘El-Mudžahid’, od tada su ga svi zvali novim imenom Omar, odabrao je sebi novo ime koje je volio pa ćemo ga, u nastavku teksta i zvati po imenu kojeg je volio, tj. ‘Omar’.

Kratki osvrt na život Omara i njegova biografija:

Dakle, brat Omar je rođen 1972.g. Borac i branitelj svoje domovine Bosne od samog početka rata i neprijateljske agresije na tek ‘rođenu’ i nezavisnu državu, a nakon osnivanja ‘El-Mudžahid’ prešao je u redove te brigade, koja je također bila brigada pri trećem korpusu Armije BiH. Učesnik je mnogih bitaka za oslobođenje Bosne, a kao jedan od boraca ‘El-Mudžahida’, također je sudjelovao u operacijama i akcijama bitaka za oslobođenje ‘Vozućkog džepa’ u bitkama koje su nazvane ‘El-Kerama’, ‘Bedr Bosne’, i dr.
Nakon rata vratio se civilnom životu, baveći se raznim poslovima i poljoprivredom kako bi osigurao egzistenciju sebi i svojoj porodici…

Jačina imana i moral (ahlak) Omara:

Od dana njegovog čvrstog prihvatanja vjere, njenih propisa i šeriatskih načela, od spoznaje sunneta, Omar nikada nije ‘popustio’ niti si mogao primjetiti ‘imasnku slabost’, popustljivost, malaksalost, šta više, djelovao je, iz dana u dan sve čvršči i jači. Bio je insan lijepog ophođenja prema drugima, uvjek pozivajući druge na sunnet i istinu. U svom životu je islamske propise u djela sporovodio. Kritikovao je novotare i novotarije, pojašnjavajući ljudima opasnosti od istih. Imao je lijep glas prilikom učenja Kur’ana, kojeg je poprilično dosta napamet znao, pa čak i u svom selu je znao u odsustvu hodže džemat predovditi. Učio je sovju vjeru, tražio znanje, koje je u djela sprovodio i drugima to znanje prenosio. Jezik njegov se nije umarao od spominjanja Allaha i zikra, od učenja Kur’ana… Bio je pun energije i elana u radu za vjeru islam. Srce ga je poslije rata vuklo da posjeti časna mjesta Meku i Medinu i da hadž obavi. Posvetio se i založio, čak i teškim fizičkim poslovima da sabere novac i troškove hadža, Allah mu je omogućio i počastio ga i time, posjetio je sveta i časna mjesta i hadž obavio. Pri spomenu i govoru o ‘džihadu’, a nakon rata u BiH, njegove oči bi se uvjek suzama ispunile i ‘ovlažile’.

Allah ga počastio šehadetom u blagoslovljenom Šamu:

Unatoč broju tolikih bitaka i borbi u Bosni tokom rata, Allah mu je odredio da šehidi u blagoslovljenom Šamu. Brat Omar je šehidio u Siriji u toku jedne akcije i napada mudžahida, granata je pala tačno u grupicu mudžahida, njih četvorica, među kojima je bio i Omar, pri tome jedan je brat ranjen, Omar (inšaAllah šehidio) dok su dvojica braće prošla bez ozlijeda i povreda.

Allah da Omara u džennetske bašče uvede, grijehe mu oprosti i sa džennetskim ljepoticama (hurijama) ga ‘oženi’, amin !!!

Koristimo priliku i vidimo obaveznim da pozovemo zainteresovane i koji su u stanju i mogućnosti da pomognu Omarovoj porodici, a o kojoj je rađen i prilog na ‘islammylife’, pa pogledajte prilog:

29.08.2013.

Život nakon genocida - da li je to moguće?

 

Dokazano je da su poljski Židovi koji su preživjeli pogrome dugovječniji od onih koji su za to vrijeme mirno živjeli u Izraelu, ali ovaj zaključak odnosi se samo – na muškarce. Postoji li nada da i Bošnjaci koji su preživjeli genocid dobiju koju godinu više života? Bez svake sumnje, potrebne su domaće studije na ovu temu jer nakon neviđenih užasa od strane četnika sa ove i one strane Drine nad bošnjačkim stanovništvom čiji su zločini zasjenili čak i one najokrutnije iz Drugog svjetskog rata zaslužuju da budu studiozno istražena i analizirana. Veliki broj konc logora koje su Srbi otvorili diljem Bosne i Hercegovine za nesrpsko stanovništvo neizbrisivi su dokazi monstruoznosti balkanskih nacista od čijih zločina ostao je zaprepašten sav civilizirani svijet. Mučenja, ubijanja na razne načine, silovanja, unakažavanja, trovanja  samo su dio mračnih scenarija koja su mjesecima bila svakodnevni repertoar najužasnijih mjesta na svijetu između 1992-1995.godine.

 

Iako se već dugo govori o tome, konačno je dokazano: oni koji su preživjeli Holokaust žive duže od pripadnika istog naroda koji nisu prošli golgotu. Naime, u studiji objavljenoj u Izraelu dokazano je: muškarci koji su preživjeli Holokaust žive značajno duže od svojih vršnjaka koji nikada nisu bili pod nacističkim terorom.

Ono što čini ovaj rad posebno intrigantnim jesu njegove velike razmjere i savjesno osmišljavanje: autori su skupili podatke o preko 55.000 poljskih imigranata koji su došli u Izrael između 1945-1950., i jedne četvrtine onih koji su došli u Izrael prije 1939. Propusta u metodologiji nema, jer svi pripadaju istoj grupaciji – Aškenezima, koji su poznati po dugovječnosti.

I – šta su istraživači pronašli?

Muškarci koji su iskusili Holokaust u uzrastu od 10-te do 15-te godine života, živjeli su, u prosjeku  10 mjeseci duže od „braće“ koja su bila u Izraelu, dok su oni koje je Holokaust „snašao“ od 16-te do 20-te godine živjeli čak „dodatnih“ osamnaest mjeseci. Ovakvi rezultati su, u izvjesnom smislu- nelogični. Naime, studije koje se bave ljudima koji su preživjeli genocid  pokazale su da je njihovo mentalno zdravlje postalo i ostalo veoma krhko.  Kod njih je primjetno više aneksioznosti, više depresije i više pratećih simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja nego kod opće populacije. Nedavna genetska istraživanja također pokazuju da rana trauma može teško oštetiti naše telomere (zaštitne dijelove naših kromozoma koji nas štite od kancera i preranog starenja, čije je stanje neka vrsta repera koliko ćemo dugo živjeti).

Naravno, pojavilo se logično pitanje: zašto jedna od najtraumatizovanijih populacija, pored crnaca, živi duže od svojih vršnjaka? Autori nude dvije teorije. Prva je fenomen „posttraumatskog rasta“. To je intrigantna ideja, isprva razvijena od strane psihologa sa Univerziteta Sjeverne Kalifornije, a koja predviđa da mnogi koji prežive užasne događaje dobiju obnovljeni osjećaj svrhe i smisla, preorijentacije čitavog života. Neke od ranih studija ovog fenomena zasnovane su na posmatranju ratnih zarobljenika iz Vijentama, od kojih mnogi pokazuju značajnu prilagodljivost, otpornost i produktivnost, a postoje i slični rezultati onih koji su preživjeli vojne napade poput Palestinaca  ili Iračana, prirodne katastrofe (Indonezija), smrtonosne bolesti i smrt voljenih.

U prilog ovoj teoriji, Asher Alagem, šef Programa za žrtve torture na Medicinskom fakultetu u New Yorku, pominje jednog svog pacijenta koji je izgubio dijete u sukobu na Obali Slonovače: „On vjeruje da ga je Bog doveo ovdje da stvori bolji život za ostatak familije i sebe samog“. Reklo bi se da je sasvim uredu pretpostavka da trauma može dovesti do toga da čovjek bude zahvalan za život, međutim, da li postoji dokazana veza između sreće i životnog vijeka? Na ovu temu ima različitih istraživanja i u skladu sa tim različitih rezultata. Recimo, u Britanskom medicinskom časopisu prošle godine je objavljenja studija koja dokazuje da depresija dovodi do skraćivanja životnog vijeka, da bi početkom ove godine bila objavljena istraživanja kojima je, navodno, dokazano da je pesimizam u direktnoj korelaciji sa dužim životom. Ko je tu u pravu?

-Sve je to spekulativno, kaže Avi Zagi Shwarz, profesor psihologije na Univerzitetu u Haifi u Izraelu, i jedan od koautora studije o onima koji su preživjeli genocid: „I ja sam imao problem da se izborim sa ovim kontradiktornim podacima“. Međutim, kao neko ko je i razgovarao sa preživjelima, a ne samo skupljao podatke o njima, Zagi-Schwarz, suradnik u Memorijalnom muzeju Holokausta u SAD, dodaje priči i ličnu notu: „Zaboravite na trenutak ove suhe statistike. Mnogi preživjeli će vam reći: "Dobili smo rat. Ovo je naša pobjeda. Imamo djecu, unuke, praunuke, svi su uspješni. Teško je izmjeriti koliko su ove stvari ohrabrujuće za njih, ali postoji i mogućnost da su preživjeli razvili jaku želju da slave svoju pobjedu“.

Međutim, postoji još jedna opcija – teorija da su oni koji su bili dovoljno jaki da prežive konc logore (ili mnoge godine sakrivanja, jer nemoguće je znati koliko je subjekata studija kako provelo ratne godine) već imali šanse da žive duže. O tome se kaže: „Jedno alternativno tumačenje bilo bi diferencijalni mortalitet, što znači da oni koji su bili izloženi uvjetima opasnim za život, naravno, imali povećani rizik da umru tokom Holokausta. Preživjeli po definiciji su preživjeli ozbiljnu traumu, i to može biti u vezi sa njihovim specifičnim genetskim, karakternim, fizičkim ili psihičkim osobinama koje su im omogućile da prežive genocid i da budu predisponirani da dostignu relativno duboku starost“.

Međutim, ova hipoteza iz nekog razloga je bila sporna da bi bila objavljena, recimo u članku „Jeruzalim posta“ o ovoj studiji, vjerovatno zbog tipičnog židovskog straha od svega onog što bi moglo na bilo koji način da negira njihovo stradanje i time im, na primjer, oduzme „pravo“ koje su sami sebi dali da vrše genocid nad Palestincima. Dok god vjeruju da  su samo oni bili žrtve genocida bez imalo milosti i humanosti ubijat će palestinsku djecu iz „opravdani razloga“ jer Izrael mora biti očišćen od svih onih koji nisu pripadnici „svetog naroda“. To je još jedan paradoks u čitavoj priči o židovskom stradanju koji svakako zaslužuje ozbiljne i temeljite studije kako bi se u potpunosti zaokružilo istraživanje o Židovima-žrtvi i Židovima-agresorima.

 

 

 

06.08.2013.

Tilsumi

Poveznica svijeta ljudi i svijeta duhova su tilsumi i hamajlije čiji sadržaj brojeva i slova je zapravo jezik komunikacije sa višim silama. Moglo bi se reći da duhovne sile najbolje razumiju upravo ovaj jezik slova i brojeva koji su za običnog čovjeka nerazumljivi i ne mogu se povezati u jednu cjelinu bez dubljeg poznavanja spiritualnog svijeta.

Zapisi ili tilsumi imaju mnogobrojne namjene te doista njihov opseg upotrebe je prevelik da bi se moglo u jednom tekstu predstaviti u cjelosti. Ljudi najviše traže zapise za ljubav, zdravlje, posao te hamajlije za protekciju od zla.

Moć tilsuma se zasniva na magijskim formulama koje su vješto ukomponirane u njegov sadržaj. Ponekad tilsum sačinjava vefk ili magijski kvadrat koji su izmislili Indijci i Kinezi, nekada je to neki kur'anski ajet ili čak cijelo poglavlje, Allahovo ime, magijska imena i simbole čije pravo značenje je odavno izgubljeno u vremenu.

 

vefk koji služi za sreću u poslu i karijeri

 

U našem vremenu krize i recesije kada mnoga poduzeća i firme propadaju doslovno preko noći mnogi poslovni ljudi traže pomoć na različitim stranama pa i onim okultnim. U arapskom okultizmu postoji ogroman broj različitih tilsuma, hamajlija i dova kojima se pozitivno utječe na posao, potencira se napredak, prosperitet....

 

U prošlim vremenima ljudi nisu samo tražili zapise za poslovni uspjeh već i za očuvanje materijalnih stvari od najezde različitih štetočina poput miševa. Stoga nikog ne treba iznenaditi informacija da su arapski okultisti pronašli rješenja i za taj problem, opet kroz magijske tilsume.

 

 

 

tilsum protiv  miševa

 

Danas ali i u prošlosti najpopularniji oblik ili vrsta magije jeste ona crvena ili ljubavna magija. Potreba za ljubavlju ne jenjava ni u modernom dobu, dapače, čini se da je ona sada naglašenija nego u nekim drugim vremenima jer tehnologija je donijela otuđenje i probudila u ljudima još veću želju za bliskošću.

 

tilsum koji se vješa u spavaću sobu - spriječava razvod

 

 

Prema današnjim statistikama koje su poražavajuće i dalje je u porastu tendencija razvoda što je rezultiralo potražnjom za zapisima koji stimulišu bračnu sreću, osiguravaju harmoniju i samim time spriječavaju kraj braka ili dugogodišnje veze.

 

 

 

Tilsumi se pišu na različite predmete, od papira, metala, kostiju, lišća, kože pa sve do tijesta kako možemo vidjeti i na ovoj slici. Obično ovakvi tilsumi na jufki ili kori kruha služe za izazivanje ljubavi i daju se crnom psu ili kuji da ih pojede.

 

http://magic.bosnianforum.com/t302-tilsum-za-pomirenje

http://magic.bosnianforum.com/t161-ljubavni-zapis

http://magic.bosnianforum.com/t297-tilsum-za-carobnjake-i-magove

http://magic.bosnianforum.com/t296-jusufov-zapis-ljubavi

http://magic.bosnianforum.com/t294-hamajlija-protiv-negativne-energije

http://magic.bosnianforum.com/t295-muhamedov-vefk

http://magic.bosnianforum.com/t293-zapis-da-kradljivac-ne-moze-mokriti

http://magic.bosnianforum.com/t292-zapis-za-sigurnost

http://magic.bosnianforum.com/t226-zapis-za-ljubav-supruznika

http://magic.bosnianforum.com/t245-jusufov-pecat

 

 

03.08.2013.

Vudu na marokanski način

U mjesecu Šabanu, koji prethodi Ramazanu, u mnogim mjestima po Maroku zna biti vrlo živo. Razlog takvoj živosti i uzbuđenosti je izvođenje obreda pod  nazivom Lilla de derdeba što bi u slobodnom prijevodu na bosanski značilo "Noć od sedam boja" Ova ritualna ceremonija spoj je sufizma i afričkog animizma sa jakim akcentom na šamanizam. Kroz nju čovjek dolazi u direktni kontakt sa vantjelesnim entitetima što rezultira dubokim duhovnim manifestacijama.

 

Gwana bi se najkraće moglo nazvati muzičkim brastvom predvođeno svećenikom-muzičarem m'allem  te svećenicom (maqadma), i arifates ili takozvanim vidovnjacima. I baš kako to kaže naziv ceremonija započinje čim zađe sunce klanjem žrtve, obično crne koze ili crvenog pijetla. Žrtva se kolje na muslimanski način, kao kurban, uz molitvu kako bi se ispoštovali vjerski običaji. No tu prestaje sve ono što ima veze sa tradicionalnim islamom i započinje tipični afrički ritual prožet plesom i transom. Ipak, bez obzira koliko sve ovo imalo u sebi neki crnomagijski ili satanistički prizvuk treba odmah na početku reći da je jedina svrha Lilla svečanosti liječenje tojest da djeluje terapeutski na njene učesnike. To je bitna i ogromna razlika koja ovu ceremoniju udaljava od klasični prikaza vudu Loa opsjednuća kada se organizuju pijanstva i orgije.

 

 

 

 

Opsjednuće je identično ekstatičnom transu kakav se može vidjeti u prizorima haićanskih vudu obreda ili brazilske macumbe. Nadnaravna ekspresija očituje se na dva nivoa, kroz mentalni i fizički. To ne treba nimalo da čudi pošto im je izvorište isto tojest ritual su donijeli crni robovi iz Sudana tijekom zlatnog perioda koji je u Maroku potrajao sve do 16. stoljeća.

 

 -Okrutan odnos bogatih sultana prema crncima sjeverne Afrike, zabilježio je francuski sociolog Emil Dermengen, podstakao je nastanak specifičnih kultova porijeklom iz afričke animističke tradicije  prilagođenih islamu. Njihov cilj nije imao samo želju da se sačuvaju kultovi predaka već su oni predstavljali čvrsti afrički duh i davali su podršku opstanku etničke svijesti. Spletom okolnosti kultovi su pronašli plodno tlo te su se uspješno asimilirali u stara arapska i berberska vjerovanja o duhovima, pustinjskim demonima i vilama. Ipak, Gwana brastvo ne može se nazvati etničkom skupinom posebno zato što su njeni preci bili pod jakim utjecajem sufizma i tariqa - mističnog bratstva. Zato se bi se moglo reći da je ovo bratstvo spoj afričke šamanističke prakse i arapskog misticizma što je rezultiralo nečim što bi se moglo nazvati vudu na marokanski način. Dok je na Haitiju, Kubi i drugim crnačkim zemljama kršćanstvo utisnulo svoj pečat u afrički kult duhova u Maroku ali i Alžiru to je napravio islam.

 

 

 

 

Centralna ličnost ovog kulta je Sidi Bilal, prvi crni rob koji je oslobođen i voljom božijeg poslanika Muhameda postao mujezin. Prema predaji Bilal je bio posebna ličnost, porijeklom iz Etiopije. Iako rođen kao rob Bilal se vrlo rano odvajao od ostalih robova svojom mudrošću i strpljivošću što je rezultiralo njegovim preobraćenjem na islam. No to nije zaustavilo njegovog okrutnog gospodara Umayya b. Khalafa da ga muči i izlaže raznim torturama. Čuvši o mudrosti i patnji ovog crnog muslimana Muhamedov prijatelj Ebu Bekr as-Siddiq otkupio je Bilala i poklonio mu slobodu. Za vrlo kratko vrijeme on postaje Muhamedov pratitelj kojeg on na koncu postavlja za mujezina. Blisko prijateljstvo sa Muhamedom mu je pribavilo poseban status sa kojim je stekao Allahov blagoslov (baraka). U nekim izvorima Bilal se naziva marabutom ili svetim, vjerski potkovanim čovjekom koji ima moć da ljude oslobađa uticaja džinova, magije i uroka te poznaje tajne sudbine.

 

Nakon prinošenja žrtve kreće ulična povorka takozvana La'da praćena sporim zvucima bubnjeva čiji je ritualni smisao da protjera sve zle duhove i očisti instrumente od negativni elemenata kako bi se pripremio čist put za dolazak velikih Mlouka. Osim toga procesija ima i jedan drugi smisao a on je pozivanje sviju koji žele da se pridruže ceremoniji Lalla. Ispred njih koračaju žene i djeca noseći u rukama darove za duhove - zapaljene svijeće, datule i mlijeko. Kada se sva povorka smjesti u unutrašnjosti dvorišta neke, obično iznajmljene kuće, počinje drugi dio obreda  posvećen izvođenju pjesama čija tematika govori o robovskoj prošlosti Gnawa brastva. One se nazivaju "sjećanje" ili "Auled Bambara" i vrlo su tužne:

 

 

 

                                               Oh, Sudan, Sudan

 

                                               Sudan zemljo moga naroda

 

                                               Porobili su me, prodali su me

 

                                               Odveli su me od moje voljene

 

 

Uz pjesmu pojedini članovi glume scene iz života afričkih robova prije porobljavanja i nakon njega prikazujući gestama lov na divljač, plemenska okupljanja ali i porobljavanje. U međuvremenu posluže se gostima velike plate kozijeg mesa, masline i kruh.To je ujedino i uvertira u sveti dio rituala.Tradicionalno ceremonija se sastoji od sedam dijelova kako bi se ispoštovalo sve duhove. Iako red pojavljivanja Mlouka varira od mjesta do mjesta Lilla de derdeba često počinje bijelom bojom koja uostalom predstavlja muške entitete a završava sa žutom tojest bojom ženskog duha čija simbolika označava i ponovno rođenje. Lila je sama po sebi dug i komplikovan ritual predviđen za održavanje tokom cijele noći mada se po potrebi zna produžiti njeno trajanje i do tri večeri.  Nikad se precizno ne zna koliko će trajati opsjednuće jednog Mlouka i kada počinje drugo pa tako posjednuća mogu trajati i po nekoliko sati.

 

 

 

Ovih sedam sila ili duhova, koji su ništa drugo nego duhovne manifestacije svetaca koji su u prošlosti živjeli na zemlji i promicali islam, imaju svoje posebne karakteristike sadržane u boji, mirisu, jelu, piću ali i pjesmi. Svaka boja utjelovljuje drugačije emocije i stanje te na jedinstven način opisuje njegovu prirodu. Bijela boja priziva svete, čiste duhove poput Sidi Abdelqadr al-Jilani, sufijskog sveca iz 11.stoljeća, od čijeg zaposjedanja čovjek doživi neopisiv osjećaj blaženstva i milosti. Zelena boja pripada Mloukima muslimanima od kojih je najpoznatiji Shorfa ili u prijevodu sveti. Oni se smatraju časnim potomcima Poslanika pa ma'llem prije nego im se obrati priziva Muhameda. Nakon toga muzičari pjevaju za Sidi Hammou koji predsjedava muslimanskim blagdanom žrtve i Baba Hammouda mesara koji obavlja klanje. 

Sidi Hammou je po svojoj naravi divlji i groteksan, u momentu kada njegova sila prevlada nad plesačima ili transerima u nekontrolisanom plesu obično drže noževe u rukama pa se ponekad desi i da se sami ozljeđuju sa njima.Njemu pripada crvena boja. Crni Mlouki, koji se smatraju afričkim duhovima, gospodari su šume i među njima se izdvaja muško-ženski par Sidi Mimoun i Lalla Mimona. Njihova ćud ali i snaga je nekontrolisana pa su stoga veoma divlji i opasni, transere pokušavaju pretvoriti u životinje, tjerajući ih da se tako i ponašaju pa obavezno jedu sirovo meso, laju, reže a nekada napadnu i publiku. Rijal el Ghabat još je jedan crni Mlouk podmukle naravi. Takve prizvane snage izuzetno su jake i teško ih je obuzdavati pa su izostavljeni iz rituala.

Bertrand Hell u svojoj knjizi "Le Tourbillon des Genies" piše kako se od određenih Mlouka potpuno odustalo u Lilla ritualu zbog njihove izuzetno nasilne i misteriozne naravi poput poput onih šumski. Na kraju ceremonije događaju se manifestacije povezane sa Mloukom po imenu Lalla Mira. Za nju ma'llame tvrde da ju je najbolje prizvati u samu zoru, prije izlaska sunca. Tijekom dijela rituala kada ova sila opsjedne plesače oni poprimaju tipičnu žensku potrebu da koketiraju pa im se daruju slastice i parfemi. Često se zna desiti da ona osoba koju zaposjedne Lalla Mira grozničavo jede bombone. Ponekad se voli pokazati u zastrašujućoj pojavi na taj način predstavljajući ranjenu ili povrijeđenu ženu.

 

 

Svaki duh preferira posebni miris čija je svrha uostalom da što jače stimuliše prožimanje ljudskog i duhovnog pa se zbog toga čim opsjednuti plesač mimikom i ponašanjem otkrije koji ga je džin opsjeo pod nos mu se primiče kadionica sa mirisom. U trenutku preuzimanja tijela od strane više sile, na tu osobu baca se na glavu pokrivač odgovarajuće boje i donosi zapaljeni miris. Lalla Mira obožava miris mošusa te svaki put upravo njegov miris zapljusne plesača. Kod ostalih Mlouka prisutni su neki od ovih mirisa - tamjan, mirta, sandalovina, benzoin, ambra...Opsjednuti imitira kretnje i navike džina otkrivajući koji je od sedam duhova preuzeo kontrolu nad čovjekom poput Sidi Maoussa kada plesač na svojoj glavi drži posudu sa vodom.

 

Centralni dio cijele svečanosti jeste intervencija nadnaravnih entiteta u cilju iscjelivanja bolesnih. Ako uzmemo u obzir podatak da prema marokanskom vjerovanju džini kod ljudi izazivaju mentalna i fizička oboljenja ne čudi konstatacija zašto je Lilla toliko popularna u cijelom Maroku. Mlouki se smatraju na višem rangu duhovne hijararhije od džina koji su im podčinjeni te je lako zaključiti da će se njihovom voljom odstraniti svaki džin ili bolest. Iako nekonvencionalan način liječenja ritual čovjeku daje i više od iscjeljujućeg učinka. Tokom posjednuća ljudska emocionalna stanja dovedena su do ekstrema; ljudi vrište, plaču, nekontrolisano se drmaju, smiju, preplavljuje ih osjećaj blaženstva i duhovnog mira ali i terora, erosa....Prema svjedočanstvima učesnika tokom posjednuća ili transa ljudi imaju osjećaj da su u sasvim drugoj dimenziji gdje ne postoji ni vrijeme ni prostor po čemu se može zaključiti da su u tim trenutcima na nekom višem nivou svijesti ili čak duhom van tijela.

 

U prošlosti ova ceremonija je bila zatvorena za oči zapadnjaka dok se zadnjih decenija otvorila ka zapadnom svijetu ali doživjela i određene reforme. Zbog skoro apsolutne dominacije muških duhova po želji naroda napravljena je neobična iznimka. U ritual prizivanja uvedena je i džinica Aisha Quandisha koje se većina Maalema plaši zbog nepoznavanja njene ćudi i hirovitosti. Njen puni naziv je  Lalla Aisha Qandisha poznat kao ženski duh sa nogama koze, uz koji se nadovezuje " l-bahrawiya" koja je iz mora. Aisha ne spada u Gwana panteon i po važnosti se nalazi odmah iza Lilla Mira no u cijelom Maroku je izuzetno poštovana.

 

Maalem je glavni muzičar ili bolje rečeno on obnaša ulogu svećenika paleći tamjan i pozivajući duhove kroz pjesmu, niz napjeva, da se odazovu muzici i plesu. Glavni instrument kojim se animira ritual posjednuća naziva se guembri ili hajhouj, u pitanju je tradicionalno marokansko glazbalo lutnja sa tri žice. Pored njega koristi se i aouicha ili mali guembi, zvečarka (kastanjeta) i tbel (bubanj).

 

Bez obzira što Gwana muzičari ili bratsvo sebe smatraju velikim vjernicima, posebno zbog Sidi Bilala, često su na udaru kritike i osude islamskog svijeta. Njihova djelatnost žigosana je jednom riječju - haram ili grijeh te se ne smatra istinskim islamom već ga karakteriziraju pojmom "narodni islam" koji je podložan novotarijama i raznim tumačenjima. Osim toga Gwana krši nekoliko tabua kako bi se omogućila komunikacija sa duhovima.

 

 

14.07.2013.

Bosanska vudu magija

U bosanskom vještičarstvu postoji jedan tajni segment vračanja koji jako sliči na vudu praksu gdje se izrađuje lutka nad kojom se izvodi magijski ritual. No, razlog zbog kojeg ovaj vid magijskog djelovanja nikada nije zaživio u većem opsegu jeste taj što upotreba lutaka-žrtvi spada u domen crne magije te kako se ovaj sihir u čestom broju slučajeva može okrenuti i protiv same sihirbaze ili sihirbaza.

Zbog toga su rijetke one vračare ili vračari koji imaju dovoljno moći da uspješno izvedu ovaj ritual.  U teoriji, lutku od zemlje lako je napravit i probosti iglama ali sa kakvim rezultatom? Nikakvim! Zato se od davnina upozorava da magija nije za svakoga i da samo rjetki i nadareni pojedinci mogu ovladati njenim silama.

Lutka se u prošlosti pravila od zemlje (gline) i u njenom sastavu se moralo naći praha ili zemlje iz otiska stope one osobe na koju se sihir pravio. Pošto bi se od zemlje načinila mala ljudska figurica koristile su se srebrne igle sa kojima su se probadali određeni djelovi tijela poput glave, srca, stomaka... Ovo ubadanje imalo je za cilj da se toj osobi oduzme volja za životom ali i izazovu neobjašnjivi bolovi. Danas se umjesto lutke može koristiti i fotografija žrtve.

Kako bi se lutka dodatno osnažila prskala se krvlju crne kokoške zbog vjerovanja kako upravo njena krv ima moć da privuče džine i šejtane koji će zadovoljni ponudom opsjednuti tijelo žrtve ili bar natjerati njenog džina pratioca (Karina) da djeluje protiv svog vlasnika.

Sihir sa lutkom svakako spada u domen jače crne magije i ako čaroliju izvede dovoljno okultno jaka osoba onda je takvu čaroliju vrlo teško eliminisati sa žrtve. No, zaštita od eventualnih napada magijskim lutkama vrši se najčešće čestim kađenjem kuće korjenom omana, suhim fasliganom, ćabarskom travom, sedefilom ili tamjanom. Izuzetno je djelotvorno kuću poprskati i sa crvenim vinskim octom, čija je moć ubitačna ne samo za ovu vrstu magije već i mnoge druge.

Pored ovakvog načina izrade zemljani lutaka kod bosanskih vještica praktikuje se još jedan zanimljiv ritual – naime, onda kada želi nekog muškarca učiniti vjernim tojest zauzdati njegovu spolnu moć prema drugim ženama vještica će se poslužiti njegovim donjim vešom. Gaće će omotati crnim koncem ali tako da od njih oblikuje figuru u obliku penisa. Dok to radi ponavljat će basmu čiji sadržaj govori o vezanju spolne moći. Zatim će, kako bi što bolje fiksirala figuru, omotati je ljepljivom trakom i time je čarolija  gotova.

12.07.2013.

11.juli - dan kada ljiljani zamirišu čemerom

 

Bosanski ljiljan (Lilium bosniacum) je cvijet Bosne i bosanskog naroda. Izvanredno lijep cvijet, gord, sav u zlatno-žutoj boji ponosno odiše svojom uzvišenošću i kraljevskim držanjem dok njegovi crveni prašnici simbolišu krv bosanskog čovjeka, koja se često lijevala zbog neprijatelja ove zemlje. Bosanski ljiljan postao je simbolom stradanja Bošnjaka u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. U tužnoj pjesmi navodi se kako ljiljan svake godine 11.jula promjeni svoj miris i taj dan miriše na tugu i bol. Tog  dana iz ljiljana kaplje krv i pada po svetoj zemlji bosanskoj na kojoj su ležala mrtva tijela ubijenih muškaraca, žena i djece  Srebrenice, Sarajeva, Žepe, Zvornika, Bijeljine, Foče, Višegrada, Prijedora...

Bosnian lily (Lilium bosniacum) is a flower of Bosnia and Bosnian people. Extraordinarily beautiful flower, dignified, all in golden-yellow color it proudly keeps its loftiness and regal posture  while its red stamen symbolize blood of the Bosnian man, which was often shed because of the enemies of this country. The Bosnian lily became a symbol for the suffering of Bosnian
people during the aggression on Bosnia and Herzegovina from 1992 to 1995. In a tragic song it is mentioned that a lily each year on July 11th changes its fragrance and that day it smells like sorrow and pain. That day from the lily the blood drips on the sacred Bosnian land on which the dead bodies of murdered men, women and children of Srebrenica, Sarajevo, Žepa, Zvornik, Bijeljina, Foča, Višegrad, Prijedor, etc. lay.        



 



11.07.2013.

Srebrenica 1995-2013.

I ove godine, na ovaj tužni dan srce Bosne krvari. Opet je zrak u Srebrenici postao bol, opet se čuje plač majki, žena, sestara i djece kojima  su četnici, ta srpska gamad i koljači, oduzeli očeve i sinove. Ponosi se ti prokleta Srbijo, ponosite se bosanski četnici, ponosi se ti prokleti narode koji nema duše ni srca, ponosite se vi neljudi! Vi ste ti koji ne zaslužuju da žive! Vi prokleti! Ponosite se svojim zlom, svojim ubijanjem, klanjem, silovanjem, pljačkanjem. Ponosite se balkanski nacisti! Uvijek ćete biti i ostati ono što jeste – najgore smeće i izrod koji hoda po ovoj planeti!

Majko Srebrenice, i ove godine ostani ponosna i jaka. Neka tvoje majčinsko srce izdrži sav bol i tugu, u inat svim četnicima, ubicama i zločincima. Ti si majko Srebrenice uvijek bila i uvijek ćeš biti ona koja može svakom pogledat u oči. Oni ne mogu. Proklet im bio rod i porod!

Bosna neće nikada niti zaboraviti niti oprostiti onima koji su je uništavali, palili, ubijali. Bosna zna da od starog neprijatelja nikad neće biti novog prijatelja. Ali, Bosna kao Bosna, uvijek ostaje jaka i ponosna. Nisu te ubili, mada su to htjeli svom snagom. Nisu, jer nisu znali svinjoglavi četnici – Bosna je neuništiva.

Danas ljiljani po cijeloj Bosni i Hercegovini mirišu tugom. Ali i oni su kao majke Srebrenice ponosni u svom bolu. Sinovi i kćeri Bosne i Hercegovine uvijek ćete živjeti u nama, u našim sjećanjima, sa našom ljubavi. Nismo vas nikada oplakali i nećemo nikada jer ono najdraže nikada se i ne zaboravlja, nikada se ne može prežaliti. Djeco Bosne, budite mirni i spokojni, mi živimo i mi vas se sjećamo. I zbog vas nikad nećemo zaboraviti zlo koje su nam donijeli četnici, bezdušni monstrumi.

Dok se kolone ljudi sa svih strana svijeta slijevaju u Potočare i još jednom gledaju djelo najvećeg užasa u Europi nakon drugog svjetskog rata, znam da se svi pitaju samo jedno – Da li je moguće da je ovo mogao neko uraditi nevinom narodu?! Da, jeste, moguće je.

Učinile su to monstruozne nakaze sa ove i one strane Drine, oni koji nemaju ni srca ni duše, koji su stvoreni samo da budu prokleti i da ubijaju, muče, kolju i pale. To je najgori narod koji se pojavio na Balkanu, to su balkanski nacisti. Kako ih god nazoveš pogodit ćeš - ološ, neljudi, zvijeri, monstrumi, ubojice, koljači, silovatelji, palikuće, mučitelji....iza svakog naziva se krije ista svinjoglava spodoba - četnik ili srbin, isto je.

Molim za tebe Srebrenico, za tvoj mir. I plačem zajedno sa ucviljenim majkama, sestrama, siročadi. Bog će dati, on je jedini kadar, mir i spokoj.

 

NE PLAČI MAJKO

 

Ne plači majko mada znam da moraš,

Al' i mrtvog tvoje suze me bole,

Kad staviš ruke na zemlju mezara

mrtve me, majko, kosti zabole.

 

Ja te čujem majko u noćima dugim,

kako plačeš i ime mi zoveš,

nemoj, majko, teže su mi tvoje suze

I od ove tvrde zemlje bosanske.

 

Znam, majko, ali tako biti mora,

ubile su me zvijeri, sinovi svinje,

nisu mogli sami protiv sebe

jer zvijeri su zvijeri ma kakve bile.

 

Ako ti je lakše ti im oprosti,

što nam doniješe tugu i nesreću,

sve bi im halalio ali  tebe i suze

nikada, majko, nikada neću.

 

10.07.2013.

BOSANSKE VILE I JUNACI

Vile su najkraće rečeno antički duhovi prirode ili personifikacija njenih snaga. O njima su znali još stari Iliri, Rimljani, Grci... Vjerovanje u vile nailazimo duž cijele Europe ali i Bliskog istoka. U Iranu i Turskoj vile se nazivaju periler i imaju identične funkcije i opise kao i u europskoj tradiciji.  Opisuju se kao vječito mlade djevojke, izvanredne ljepote, sa dugom crvenom ili zlatnom kosom. Veliki dio vila posjeduje i krila.

Prema bosanskoj mitologiji vile se rađaju iz rose koja pada po lišću velikog stabla koje raste na  tajanstvenom, nepoznatom brdu. Posjeduju magijske moći koje mogu upotrebljavati za dobre i loše svrhe o čemu svjedoče brojni događaji opjevani u narodnim pjesmama gdje se opisuje kako su vile pojedinim junacima poput Alije Đerzeleza, Muje Hrnjice ili Halila postajale majke, sestre ili ljubavnice. Ako bi se prema budućem velikom ratniku ponijela majčinski vila bi ga darovala velikom fizičkom snagom i inteligencijom  a ukoliko je taj odnos bio sličan odnosu brata i sestre tada bi mu liječila svaku ranu zadobijenu u bitkama čarolijama i ljekovitim biljkama ili ga obavještavala o planovima neprijatelja. U slučaju da se vila zaljubi u junaka onda bi mu postajala ljubavnicom i majkom budućeg djeteta koje bi nakon porođaja ostavljala ocu i vraćala se svojim sestrama vilama u prirodu.

 Upravo ovo vjerovanje o ostavljenoj vilinskoj djeci rezultiralo je nastankom jedne humane prakse zbrinjavanja siročadi koja je spasila od sigurne smrti na hiljade ostavljene djece u najranijoj životnoj dobi. Naime, bosanski narod je vjerovao kako su ostavljena djeca nakon porođaja zapravo dijete neke vile te su ga vrlo rado usvajali i odgajali kao svoje vlastito. Vjerovalo se da ta djeca donose sreću i blagostanje familiji koja je od tada pod zaštitom vile. Kako u prošlim vijekovima u BiH nije bilo sirotišta ili neke druge državne ustanove koja bi preuzela brigu o napuštenoj djeci ovo vjerovanje je uvelike pomoglo u zbrinjavanju mnoge siročadi koje su neodgovorni roditelji ostavljali u šumi ili na ulici.

Kako smo već rekli vile su se posebno interesovale za bosanske junake, pomagale im u borbi, liječile im rane, tugovale za njima, postajale im ljubavnice i majke njihove djece a nekada i sestre. No, iz prethodnog dijela teksta vidimo da  vile nisu isključivo pomagale samo narodnim junacima već i običnim ljudima, posebno djeci. Njihova se pomoć izuzetno cjenila kod naroda o čemu svjedoče i mnoge epske  pjesme  poput one iz  Jablanice pod naslovom „Halil traži Mujinog konja Đogata“ u kojoj je od 347 stihova 41 stih posvećen vilinom sudjelovanju u ulozi  pomoćnice. Njihova specijalnost osim magije jeste i liječenje biljem. Smatra se da su većinu znanja o ljekovitim svojstvima biljaka ljudi  stekli zahvaljujući intervenciji upravo ovih bića. U jednoj pjesmi se govori kako majka Omera Hrnjice po savjetu vile nalazi biljku kunicu (Achillea millefolium L.) i cijedi njen sok iznad rane svog sina i zamotava je platnom.

„I sok cidi iz kunice trave,

Sok uliva, rane zamotava.“

U narodnim pjesmama ranjenog Muju Hrnjicu liječe vile koje žive u planinama i šumama. Osim na taj način vile u namjeri da pomognu najvećem bosanskom junaku izvode različite čarolije poput one da njegov konj Đogat dobije krila i pobjedi u svakoj utrci.

Vile najčešće obitavaju po planinama i velikim šumama te oko jezera. Najviše vremena provode u letenju sa drveta na drvo, kupanju, češljanju kose i igranju kola. Kosa u kojoj leži sva vilina moć dosta puta se prema narodnim pričama pokazala velikom opasnošću za samu vilu jer se znalo dogoditi da joj se ona zapetlja u neki grm te da ona tako  svojom nespretnošću postajala lak plijen za slučajnog prolaznika. Navodno, ko bi god pomogao vili da iščupa kosu iz grma mogao je od vile tražiti da mu pomogne u nečem ili čak postane supruga. Niti jednu želju nije smjela odbiti. Vile, posebno one koje obitavaju po planinama i šumama, su jako zaljubljive naravi. Postoji na desetine priča u kojima se neka vila zaljubila u određenog muškarca te ga kindapovala i sa njim živjela po nekoliko godina u nekoj šumi ili pećini.

Za razliku od njih vodene vile su neprijateljski raspoložene prema ljudima. One obitavaju pored izvora, rijeka, jezera ili mora. Skoro svo vrijeme provode u kupanju i zabavljaju se tako da svojom pjesmom opčine onog koga žele udaviti u vodi.  Zbog toga narod je svaki put kada bi se noću približio rijeci ili potoku sa sobom nosio nekoliko žeravica sa ognjišta kako bi se na taj način zaštitio od njih.

U pojedinim narodnim pričama Mujo Hrnjica i Alija Đerzelez su braća mada to u stvarnom životu nisu bili. Pretpostavka je da se ideja za pojmom braće upravo stvorila na informaciji kako je obojicu velikih bosanskih junaka svojim mlijekom nahranila vila pa se zbog toga postala „braća po mlijeku“. Prema bosanskom vjerovanju ukoliko majka izgubi mlijeko pa druga žena podoji njeno dijete ta žena se smatra njegovom drugom majkom ili „majkom po mlijeku“ i tom djetetu i djeci te žene zabranjeno je da između sebe sklope brak.

U narodnoj pjesmi o Muji i Aliji  navodi se kako su oni išli u lov  te nakon njega sjeli pored jezera da se odmore i na kraju  zaspali. Za to vrijeme  posmatrale su ih tri bijele vile ljute zbog toga što su ubili nekoliko ptica. Najstarija od njih ponudi drugim dvjema stotinu dukata koja uspije zavaditi Muju i Aliju. Najmlađa vila pojavi se pored zaspalog Muje i zaplače. Njen plač probudi Muju koji pored sebe ugleda predivnu mladu djevojku. On odmah probudi brata Aliju koji umjesto jedne vidi dvije djevojke i ljutito govori kako nije pošteno da on ima tako dvije krasne djevojke a on niti jednu. Tu se posvadiše te Mujo izvuče nož i probode brata.  Zatim djevojku vilu postavi na bratova konja a on sjede na svog i krenuše kući. Putem Mujo ugleda crnu vranu bez desnog krila  pa je začuđeno upita kako ona živi bez desnog krila na što mu ona odgovori  da živi kao brat koji brata nema. Te riječi ražalostiše Muju i on se pokaja što je ranio brata a djevojka vila mu reče da se brzo vrate jer ona je nekada liječila bolesne pa će tako izlječiti i Aliju. No, kada se vratiše brat već bude mrtav te se Mujo od velike tuge sam kazni smrću.

Međutim ni vodene vile nisu nedodirljive te im im njihova vječita potreba za kupanjem može dovesti u opasnu situaciju. Naime, ukoliko ih neki muškarac opazi dok se kupaju može se tiho prišunjati i ukrasti nekoj od njih odjeću. Po vjerovanju vila čiju odjeću muškarac ukrade mora se udati za njega. U etnografskim knjigama ostalo si zabilježeni slučajevi kako su se vile redovito sastajale na Vilenici u selu Seoce pored Visokog. Navodno su pojedini mladići uspjeli ukrasti njihovu odjeću te su se neke vile i udale za njih. Pošto su one besmrtne nakon smrti muža vila bi postajala slobodna i vraćala bi se u prirodu.

Sva vilina moć nalazi se u njenoj kosi koju one njeguju do savršenstva. Dok se češljaju vile pjevaju i tom prilikom izgovaraju zagonetne stihove u kojima se krije puno mudrosti. Kosu koja im otpadne prilikom češljanja obavijaju oko paprati (Pteridophyta). Naročito vole noću obilaziti konje sa bujnom grivom i plesti im sitne pletenice koje teško koji čovjek da može rasplesti. Takvi konji smatrali su se posebnim jer su ih dodirivale vile.

Ukoliko se vile naročito brinu za nekog čovjeka, to znači da ovaj u sebi nosi neku dublju vezu sa njihovim svijetom. Takve će se osobe isticati u životu prosvjetiteljskom mudrošću. Biti miljenik vila, tojest ako je plemenit i dopadne im se, znači imati sposobnost čuti njihovu pjesmu ili čak razaznati njihove zagonentne stihove u glasanju vjetra. Takav čovjek cjenit će istinu jer su mnoge vile čuvari istine i tjeraju laž. Međutim, desi li se susret vile i nekog zlonamjernog čovjeka onda ta osoba riskira da psihički oboli.

 

Bosanska mitologija navodi brojne nazive vile od kojih su najpoznatije ova imena: Bosanska vila, vila kraljica  Zlatna, Crvena vila, Gorska vila, vila Planinka (vila planine), itd. Pojedine vile nazivaju se i karakterističnim imenima poput Gope, Gospa, Srebra, Bilka, etc.

Crvena vila: ona se uglavnom pojavljuje u vremenu oko zalaska sunca. Sjedi na nekom prolazu ili pored puta češljajući svoju dugu crvenu kosu. Onom ko je susretne može nauditi tako što zamahne kosom u njegovom pravcu i udari ga njome. Od tog udarca čovjek postane bolestan a zna se desiti i da padne u komu. Njen simbol je crvena boja.

Bosanska vila: ona je djevojka zlatne kose i bujnih grudi. Obučena je u dugu bijelu haljinu čiji su rubovi prošiveni zlatnim koncem. U kosi joj se nalazi cvijeće ljiljana. Tijelo joj krase i velika krila sa kojima prema legendi leti zrakom i prelijeće Bosnu u svim smjerovima. Bosanska vila ima izrazito umiljat glas i često pjeva. Po naravi spada u dobronamjerne vile. Često se nalazi u društvu drugi vila koje su na nižem rangu od nje. Njen simbol je cvijet ljiljan.

Kraljica vila Zlatna: ona je gospodarica svih bosanskih vila. Obitava u velikim i gustim šumama i uvijek se kreće u društvu svojih podanica. Noću, posebno za vrijeme punog mjeseca, izlazi iz šume i kupa se na jezeru ili u rijeci. Ima zlatna krila i krunu na glavi. Poslije kupanja zajedno sa drugim vilama igra i pjeva na nekom brežuljku sve do oglašavanja prvih pijetlova u zoru. Njen simbol je pun Mjesec.

Gorska vila: ona je među najstarijim vilama i često se naziva majkom vila. Smatra se da je vila Zlatna njena kćerka koja ju je nasljedila. Gorska vila je među bosanskim narodom najviše upamćena po tome što je zaslužna za to što je Mujo Hrnjica postao najveći junak Bosne i Hercegovine. Po naravi je blaga, mudra je i ima umiljat glas. Nju bosanske stravarke pozivaju u pomoć pri liječenju oslovljavajući je riječima „majko, sestro“. Njen simbol je zlatna jabuka.

Planinka: ona je vila koja ima vjenac cvijeća upleten u kosi. Nosi dugu haljinu i ponekad drži u ruci  štap koji joj služi za hodanje. Ima moć transformacije pa se često pretvori u kozu kako bi lakše prolazila strmim dijelovima planine. Poznaje sve tajne biljaka i liječenja. Sa njom su se najviše susretali pastiri kojima je priskakala u pomoć kada bi to zatrebalo. Njen simbol je bijela koza.

16.06.2013.

Mujo Hrnjica

Even though Mujo Hrnjica is not a mythological character but a real, historical figure, his life is interwoven from beginning to the end with a lot of mystical content which makes him an interesting figure about which one can write a lot.

 

 

 

What Hercules was for the ancient world Mujo Hrnjica is for the Bosnian world. Symbol of courage, a hero of great strength and a dangerous enemy to those that dislike his people. Because of all of those characteristics many Bosnian women named their son's Mujo which was a symbol of great strength and might and it contained prophylactic power against evil and disease.  

  

Historical tradition about Mujo begun in the fall of 1637 when Mujo's uncle Hurem-aga Kozlica brought his two young nephews, who lost their father in the war, from Udbina to Velika Kladuša. The older boy was called Mustafa, but he was called Mujo and the younger one Halil. Besides being younger, Halil was thinner and less bulky during childhood, since his mother couldn't breast feed him because of the great grief she felt for her killed husband, and Halil didn't accept milk from any other woman. That's why they fed him with cow's and goat's milk which brought him the name Stalled Halil or Ugojeni Halil.

 

According to legend, in Velika Kladuša Mujo and Halil were met by a mountain faery (Gorska vila), calling them with a song in early dawn. She brought them to the river Kladušnica, washed them with dew and fed them with faery milk. Halil didn't want to drink milk, he drank the dew instead while Mujo liked the faery milk very much and drank a lot of it. Because Halil took the dew from the faery he grew into a very handsome young man, all the girls in Velika Kladuša yearned for him, calling him and falling into hysteria once they saw him, Unlike him, Mujo gained enormous physical strength which was given to him by the faery milk. He had a stern and piercing gaze, the one possessed by warriors.

 

In that sense the mountain faery became the second mother to the future heroes who protected Kladuša fort from the enemy. It is interesting to note that the faeries were mentioned as messengers in songs which transferred news from one warrior to the other and helped defeat the enemies or to explain their tricks and ambushes. How popular the faery cult was is best witnessed by the medieval city Vrnograč, 16 km away from Velika Kladuša, which was according to legend built by faeries. That's why it is called faery town.

 

 

 

Vrnograč - old faery town

 

 

The tradition about Mujo and the faeries is nothing more than an old Illyrian legend since Mujo's physical appearance is that of a warrior; he's tall, has thick dark hair, a moustache and a beard and strong arms. It's no coincidence that faeries are traditionally tied to Mujo since sine in the Illyrian times the cult of warrior was cherished which was closely associated with the cult of deities, especially the main one Vidasus among whom water nymphs were depicted i.e. faeries. In epic poems numerous encounters of Mujo and the faeries is mentioned, where they communicate and where the faeries heal Mujo's wounds gained in battle. How familiar he is with the faery world, their capabilities and character is best depicted in a poem in which Mujo like a skilled wizard manages to outwit the faeries transformed into goats.

 

According to legend, Mujo Hrnjica always carried an amulet with him on the right side of his suit. The amulet wasn't Islamic in content like the famous amulet-shirt of captain Husien Gradaščević, but ancient which stems from the cult of mother earth. It's a small red bag which contained 9 wheat kernels. Wheat as one of the largest gifts of nature is a symbol of the cult of mother goddess, to whom faeries belong. All of this data confirms that among the Bosnian folk, through long continuity, the ancient tradition and beliefs were preserved. As the legend tells, the enemies found out what was protecting Mujo from death, through venal servants the enemies got a hold of Mujo's amulet. Apparently, the amulet was stolen a day before he was killed.

 

 

 

 Mujo Hrnjica is the most famous hero along with Alija Đerzelez of Bosnian epic poems. The epic Mujo Hrnjica was presented to the wider literary and cultural audience in a striking manner by Kosta Hormann in his first and second journal. There the epic character is best presented in his ethical and psychological wholeness. Poems from these journals were recorded throughout Bosnia and Herzegovina and as such present the best proof of how famous and meaningful this grand hero was. Besides Mujo, his brother Halil is often mentioned, while stories about their third brother Omer are few.

 

 

 

 

On this rock which is called Ploča, which is a folk name for a horse shoe, according to legend the imprint of Mujo's horse Đogat can be seen which was made when they were passing through. The rock is located in Mala Kladuša above the main road between Velika Kladuša and Bihać.

 

 

 

 

 The city in which Mujo Hrnjica lived with his family - old town in Velika Kladuša. According to the reports of Krsto Frankopan Tržački to the archduke in Graz from 20.11.1641. "Mujo lives in Velika Kladuša with his brothers".

 

 

Mujo died between 1633-1676, he was betrayed and murdered by his fake friend Meho Katarica, who had just been converted to Islam.

 

Halil Hrnjica died in Banja Luka during a coupe, during which the famous Tale Ličanin died as well.

 

Omer was ambushed and killed by a chieftain (a leader of outlaws and bandits).     

 

14.06.2013.

Holivudski glumac Edin Gali - Edin Galijašević

Edin Galijašević (Edin Gali) nova zvijezda Holivuda inače rođeni Kladuščanin koji živi sa Semirom Galijašević, bivšom misicom Bosne i Hercegovine.
Edin je kršni momak rodom iz V.Kladuše tačnije sela Podzvizd pokraj Kladuše.
Njega nimalo nije promjenila slava ni gluma sa poznatim svjetskim zvijezdama Holivuda on je i dalje ostao običan i kršni momak koji ne zaboravlja svoje porijeklo.
Uostalom pogledajte i sami i prosudite.

http://www.infobar.ba/vid/edin-galijasevic-edin-gali/
13.06.2013.

Antički kultovi naših ilirskih predaka: kult zmije

Zmija kao religijski i nacionalni simbol Ilira prisutna je u mnogobrojnim narodnim vjerovanjima i praksi po Bosni i Hercegovini. Kult zmije čuvarice kućnog ognjišta i svete životinje sa kojom su se identificirala sva ilirska plemena toliko je bio dominantan u religijskoj svijesti naših predaka da ga nisu uspjeli potisnuti ni dolazak Slavena niti pojava monoteizma.

Vjerovanje u zmiju koja je čuvar kuće rašireno je po cijeloj Bosni i Hercegovini. Smatralo se da se ona nalazi u nekoj rupi u zidu ili obližnjoj rupi u zemlji odakle štiti i pazi na njene ukućane. U njeno prisustvo se nikada nije sumnjalo čak i onda kada je niko od članova familije ne bi vidio. Po narodnom uvjerenju ona je obično bila zmija tamne boje, i kao zaštitnici doma ostavljana joj je ponekad hrana pored kuće ili neke rupe. Time se iskazivala ljubav i zahvalnost. Kao totemski simbol ona se direktno povezivala sa vlasnikom kuće te ju stoga bilo zabranjeno ubiti iz straha da ne umre vlasnik kuće ili neko drugi iz familije. No, zmija je mogla u posebno kriznim trenutcima za kuću žrtvovati samu sebe kako bi odbranila ukućane od zla.

Pošto je od davnina zmija bila totemski simbol ne treba čuditi ni praksa grafičkog prikazivanje kroz crtanje na zidu kuće ili tetoviranjem na koži. Tetoviranje je još jedno nasljeđe Ilira koje se najviše zadržalo kod bosanskih katolika u obliku tetovaže križa na ruci ali kao pojava zabilježeno je i kod Bošnjaka gdje se koristio simbol zmije. Augustin Kristić u svom etnološkom radu „Urežnjaci iz narodnog liječenja Bosne i Hercegovine“, navodi pojavu tetoviranja zmije na rukama: „Ne baš mnogo, ali sam na rukama žena, i u znatno manjem broju kod muškaraca, po Bosni naišao na tetoviranu zmiju. Na pitanje: „Zašto su istetovirale sliku zmije? nigdje nisam dobio isti odgovor. Najčešći odgovori su bili: „Brani od urokljivih očiju“, „Donosi sreću“, „Neće me zmija ujesti“.

Dok kod arapskog naroda nalazimo praksu odslikavanja ljudske ruke na zidovima kuća kao profilaktički simbol protiv urokljivih očiju i zla u Bosni se na zidu kuće uklesavala ili crtala figura zmija.  Time se na jasan način pokazivalo kako je kuća pod zaštitom zmije, njenog čuvara, koja ima moć da odbrani cijelu familiju od bolesti, zla i nesreće.

Zanimljivo je navesti nekoliko primjera kako se kult zmije adaptirao u islam, vjeru Bošnjaka, tojest u „folk islam“ koji je daleko liberalniji i tolerantniji od oficijelnog, u kojem se vjerovanja stare ilirske vjere provlače kroz monoteističke predaje.

Prema predaji iz Velike Kladuše zmija je spasila Noinu arku a time i sav živi svijet. U toj legendi miš je progrizao rupu na dnu Arke kroz koju je počela ulaziti voda. Jedina od svih životinja zmija je primjetila što se događa, brzo je skočila na miša i progutala ga a zatim se sklupčala iznad rupe i tako spriječila vodu da ulazi u Arku. Zbog toga se u narodu vjeruje da je zmiju veliki grijeh ubiti jer je zadužila cio ljudski i životinjski rod.

Zmija može biti poput ovce žrtva bogu tojest kurban. Kada kući zaprijeti veliko zlo ili nesreća to zmija, čuvarica tog doma, osjeti i ponudi se svojevoljno kao kurban (žrtva) da spasi tu familiju. Obično u tim ekstremnim momentima zmija se pojavi pred vlasnikom kuće ili nekim drugim ukućaninom pokušavajući ga napasti kako bi se ovaj odbranio i ubio je. Kada je ubije vjeruje se da je njena smrt otklonila opasnost ili eventualnu smrt nekog člana familije.

Da li samo u ovom slučaju ili općenito u svim drugim vjerovalo se da probodena ili presječena zmija ne može potpuno umrijeti sve dok Sunce ne zađe na zapadu, što bez sumnje upućuje na narodnu predstavu o povezanosti sunca i zmije. No, to je tema o kojoj će nekom drugom prilikom biti više riječi.

13.06.2013.

Kult boginje Astarte u Bosni i Hercegovini

Postojanje kulta Velike Majke nalazimo još u kamenom dobu. Smatrana je majkom ljudi i bogova a njen kult se prostirao duž Mediteranskog pojasa u koji je nekada spadalo i ilirsko kraljevstvo a danas, između ostalih zemalja, i moderna Bosna i Hercegovina. Kult Velike Majke prema svim dostupnim podacima potječe iz Sirije od kuda se proširio na druge zemlje pa ga nalazimo u Egiptu (Izida), Babilonu (Isthar), Mala Azija (Kibela), Grčka (Demetra), etc. Sirijski naziv Taschter ili Tir, iz kojeg je izveden naziv Astharte nalazimo u Bosni i Hercegovini u obliku Tur, Tir ili u ženskom obliku Tirinica.
Astharte je bila boginja mjeseca, plodnosti, majčinstva ali i rata, opisivana kao rogato božanstvo, sa glavom bika. Upravo ovaj podatak je ključan za povezivanje sa Ilirima i mitu o biku Garonji koji je poznat samo Bošnjacima, dok kod bosanskih Srba i Hrvata ne postoji.


Ilirsko porijeklo

Govedo ili bik prema svim arheološkim nalazima kod ilirski plemena pripadao je kultu mjeseca. Zanimljivo je navesti kako je bik zajednički simbol kulta Majke kod svih antičkih naroda jer i kod perzijanaca postojao je mit o bogu Mitri koji je ubivši božanskog bika stvorio cijelu prirodu, posebno pšenicu, iz njegove krvi.
U Donjoj Dolini (Sanski Most) otkrivena je, prilikom iskopavanja tamošnjeg  ilirskog naselja, lubanja prabika (Bos primigenius), koja je – kako nagađa Ć.Truhelka, bila pričvršćena na pročelje kuće i imala je funkciju bukranija. Poznato je da su se bikove glave u Grčkoj vješale o zidove hramova nakon što je bik bio žrtvovan bogovima i da je otuda i nastao običaj da se lik bukranija iskleše kao arhitektonski ukras na hramovima i drugim građevinama i spomenicima .
Iz kasnijeg su vremena brojni prikazi goveda, koji možda nisu uvijek tako eksplicitni u svojoj poruci, ali koji nisu sigurno imali samo dekorativnu funkciju. Pronađeni su najčešće u željeznodobnim lokalitetima u Sloveniji, ali se susreću i u Bosni i drugdje. Zanimljivo je da su nalazi ograničeni samo na sjeverna, a u mnogo manjoj mjeri i na središnja područja nastanjena Ilirima, premda je posve sigurno da je i u drugim krajevima  postojao religiozni sustav u kojem je govedo kao lunarni simbol bio povezan sa kultom Velike Majke. Ovdje mislimo na područje što su ga zauzimali Liburni, pa Dalmati i plemena u južnim, a djelomice i u središnjim ilirskim. I u ovom slučaju, kao i u slučaju mnogih drugih simbola, uzroke nedostatka likovnih prikaza treba potražiti u sferi estetskih shvaćanja tadašnjeg čovjeka, a ne u hitno drukčijoj  religioznoj podlozi, odnosno u nepostojanju kulta bika u pojedinim ilirskim krajevima.
Ritualno klanje bika kao simbola plodnosti i u vezi sa kultom Velike Majke bilo je, dakle, vrlo staro u ovim krajevima, a sačuvalo se, u osnovi nepromijenjeno, sve do današnjeg dana na Balkanu i drugdje.


Bosanski mit o biku Turu


U publikaciji“ Prilozi za orijentalnu filologiju: Revue de philologie orientale“ iz 1980 godine navodi se tekst na stranici 311 sljedećeg sadržaja: „ 1933.godine sam od jedne siromašne starice, Puhalovke Alijaginice, koja je stanovala u Čebedžijama u Sarajevu, doslovce zabilježio ovo: „Srijedom se klanja podne i pokloni se: Ognju i Ognjevom Piru, Turu, Hadži Dedi, Hadži Kasapi, Sitoj Nefisi, Vejsil Karaniji, njegovim roditeljima i bratu Mevlanu“. Provjeravajući da li se ova tradicija i sada negdje održala, saznao sam od Mahmuda Traljića (rođenog 1918. U Sarajevu) da je on nabrajanje ovih imena slušao od sarajevske bule Fatime hanume Hajrićke, koja je umrla 1961.ili 1962.godine u 102 godini.

Kako Oganj, Ognjev Pir i Tur ili Tir ne spadaju u islamske nazive svetaca vrlo je očito da su ovi nazivi zapravo narodna  imena ilirskih božanstava. Po mom mišljenju riječ je isključivo o dva božanstva tojest bogu sunca  Oganj (vatra) ili Ognjev Pir (vladar vatre) i boginji mjeseca Tur ili Tir. Drugim riječima, to znači da se među bosanskim muslimanima našlo osoba koje su iako nesvjesno, još pred drugi svjetski rat, molili starim antičkim bogovima. Potvrdu tome lako je pronaći i u činjenici da su ova božanstva prezentirana u jednom  kontekstu.
Da je Tur-Tir žensko božanstvo potvrđuje i izjava jednog od ispitanika Seida Traljića koji navodi žensko kultno ime Tirinica, kojem je, kao i Ognju, islamizacija izbrisala božanski karakter, ali se sačuvalo ime do kraja drugog svjetskog rata u molitvama, a molilo se, jer se smatralo svetim.
Bosanski narod je od davnina vjerovao kako zemlju na svojim leđima drži veliki bik koji se ponegdje naziva Garonja. Prema vjerovanju kada on pomakne uši negdje se dogodi potres a onog dana kada se cijelim tijelom zatrese desit će se kraj svijeta. Etnolog Gržetić naveo je kratko ali još preciznije vjerovanje koje možda na najbolji način otkriva ko se krije iza naziva bik Garonja, a ono glasi: „narod u Bosni i danas vjeruje kako zemlja počiva na Turu, te kad se on zatrese, da će se pojaviti zemljotres“. Znači, originalni naziv bika je Tur a ne bik Garonja kako se to navodi u sjeverozapadnoj Bosni.
Prema svemu napisanom vrlo lako je zaključiti da se iza Tura ili Tira (Tirinica) nalazi antička boginja Majka, koju su Sirijci prikazivali sa glavom bika. Ona je majka plodnosti, dakle zemlje, te je logično da je predstavljena kao bik koji drži zemlju. Vrlo je vjerovatno i da sama latinska riječ za bika  - taurus potječe od imena Tur.
O raširenosti kulta Velike Majke u Bosni i Hercegovini govore i sljedeći toponimi kao što su Turovo (ispod Jahorine), Turić (Gradačac), Turići (Vlahovići kod Travnika, Lugovi kod Fojnice, Banovići, Visoko), Turija (Bihać, Konjic, Tuzla, Visoko, Srebrenica), Turjak (Bosanska Gradiška, Dobrun kod Višegrada) i Turjačani (Bosanska Gradiška).

10.06.2013.

Shame on You USA!

 

05.06.2013.

Nasr: Iran is beating the U.S. in Syria

Syria's uprising offered the possibility of a strategic defeat of Iran. In this scenario, Iran would be weakened by the collapse of Bashar al-Assad's regime, its single Arab ally and a vital link to Lebanon's Hezbollah militia.


Isolated, Iran would become more vulnerable to international pressure to limit its nuclear program. And as Iran's regional influence faded, those of its rivals -- U.S. allies Turkey,Qatar and Saudi Arabia -- would expand.


Instead, events in Syria are spinning in Iran's favor. Assad's regime is winning ground, the war has made Iran more comfortable in its nuclear pursuits, and Iran's gains have embarrassed U.S. allies that support the Syrian uprising. What's more, Iran has strengthened its relationship with Russia, which may prove to be the most important strategic consequence of the Syrian conflict, should the U.S. continue to sit it out.



 

31.05.2013.

Dan bijelih traka

Dan bijelih traka obilježava se u Bosni  i Hercegovini kao dan sjećanja na 31.maj 1992.godine kada su lokalne srpske vlasti Prijedora objavile proglas kojim su građanima nesrpske nacionalnosti naredili da svoje domove obilježe bijelim plahtama, te da na ulicu smiju izlaziti samo s bijelom trakom na rukavu.

Nakon toga dogodila su se stravična ubijanja i odvođenje Bošnjaka i bosanski Hrvata u konc logore. U tom genocidu ubijeno je 3.173 osobe a među njima 103 djece te 266 žena i djevojčica od kojih su većine njih bile žrtve masovnih silovanja i fizičkog zlostavljanja. Za mrtvim  tijelima 107 žena se još uvijek traga. Gradska administracija Prijedora koja i dalje zastupa nacističku i genocidnu politiku  i mržnju prema svima koji nisu Srbi odbija na bilo koji način da prizna zločine te obilježavanje mjesta stradanja kojih je u Prijedoru na desetine. Ovim postupkom Bošnjacima i bosanskim Hrvatima se zabranjuju osnovna ljudska prava te se može sa punim pravom  konstatirati kako se genocidna politika balkanskog Hitlera Slobodana Miloševića nastavlja pred očima svjetske javnosti.

30.05.2013.

Najveće laži današnjeg svijeta

 

Uvijek je zanimljivo čitati kako Židovi vole spominjati Holokaust i koristiti se njime svaki put kada žele opravdati svoje zločine i genocid nad Palestincima, vojne napade na okolne zemlje i ostale kriminalne poteze. Time oni svakako spadaju u jedan od najlicemjernijih naroda jer dok istovremeno pričaju o tome kako su bili žrtve genocida i nasilja isti taj genocid i zločine već decenijama provode nad nevinim palestinskim narodom. Mislim da niko od nas nikada neće moći zaboraviti jednu od mnogih njihovi agresija na Gazu koja se zbila 28.12.2008 godine i potrajala do 19.januara 2009.godine kada je ubijeno 1500 palestinske djece. Kasniji izvještaji pokazali su kako je Izrael u tom napadu koristio i kemijsko naoružanje. Najviše užasava činjenica sa kakvom brutalnošću i nehumanošću počinje i završava svaka agresija Izraela na civile po Palestini i Gazi. Izgovor je isti kao i kod Hitlera – na svijetu (u Izraelu) mora postojati samo jedna super rasa, sve druge treba pobiti (Palestinci).

Naravno, genocid i stalno ubijanje Palestinaca nikada se ne bi ni desio da USA vojno ne štiti Izrael i u njegovo ime stavlja veto na svaku osudu bilo kakve akcije protiv te genocidne zemlje. Time je USA učesnik u genocidu nad Palestincima i to treba uvijek otvoreno reći.  Svaka zemlja koja na Bliskom istoku želi pomoći Palestincima da prežive označava se terorističkom i protiv nje se pokreće agresija. Zadnji slučaj je Sirija gdje je USA uz pomoć svojih arapskih sluga Saudijske Arabije i Katara dovela u tu zemlju sve vrste terorista na čelu sa Al Kaidom, koju je i stvorila.

Iran je najveća smetnja svim američkim okupatorskim planovima na Bliskom istoku i stoga je poput Kube na stalnoj meti mnogobrojnih sankcija koje nemaju nikakav bitan učinak. Iako su sankcije prema međunarodnom pravu nelegitimne i bez valjane osnove sve zemlje po Europi i svijetu koje su pod dominacijom USA bile su natjerane da ih prihvate, iako nemaju nikakve veze sa njima niti njihovim odnosom prema Iranu. Ali, to je samo jedan on načina na koji USA želi pokazati da postoji samo američka demokratija po sistemu – kako USA kaže, tako mora i biti.

Židovi i Amerikanci dijele istu filozofiju žrtve i agresora, naime, kako god Židovi ne žele da iko analizira stvarni genocid nad njima u drugom svjetskom ratu ili da osuđuje njihovo ubijanje i protjerivanje Palestinaca tako ni Amerikanci ne žele da se istražuje stvarno dešavanje 11.septembra 2001.godine za koji cio svijet zna da je bila samo jedna predstava iscenirana kako bi se moglo krenuti u rat protiv pojedinih arapskih zemalja i prisvajanje njihovih prirodnih bogastava. Zašto je napadnut Irak iako nije bilo kemijskog naoružanja? Najgore od svega toga jeste da je prilikom američke agresije na Irak ubijeno preko milion Iračana. Napadom na Irak USA je počinila do sada najveći zločin nakon drugog svjetskog rata i zbog toga treba odgovarati pred međunarodnim sudom pravde. I što je najveća ironija USA, zemlja koja napada druge zemlje i pljačka, usuđuje se prozivati jedan Iran koji nikoga nije napao već više od nekoliko stotina godina ili neku drugu zemlju?!

Dešavanja u Siriji koje zapad pokušava predstaviti građanskim ratom je zapravo teroristički rat koji USA, Katar i Saudijska Arabija vode protiv Sirije i njenog naroda. Prema dosadašnjim informacijama u Siriji trenutno borave i ratuju teroristi iz 29 zemalja koje obučavaju i naoružavaju upravo spomenute zemlje. Jedini cilj za koji su poslani u Siriju jeste da ubiju što više civila, poruše infrastrukturu i okupiraju područja bogata naftom. U Europi i USA skoro i ne postoji medij koji istinito izvještava sa Bliskog istoka. To su uvijek samo izvještaji koji se moraju podudarati sa američkim političkim interesima. Ako se dogodi masovno ubijanje Palestinaca onda se piše kako je Izrael pobio nekoliko palestinskih vojnika koji su pokušali napad na njih. Niko od novinara ne smije spomenuti ubijanje djece, stalni teror nad palestinskim narodom, protjerivanje iz vlastitih kuća i slično. Identično izvještavanje imamo i za Siriju – odjednom teroristi su postali junaci, to više nisu oni ljudi koji postavljaju bombe bilo gdje i ubijaju civile, oni se slave, a njihova teroristička organizacija se naziva vijećem i daje joj se legitimitet.  Ali, istovremeno ne treba zaboraviti kako je stalna retorika političara  USA i Europe borba protiv terorizma?! Katar i Saudijska Arabija su kao najveće sluge USA uništile  miroljubivu reputaciju islamskog svijeta namjerno stvarajući po svijetu islamofobiju, koja će itetakako u budućnosti poslužiti USA a i nekim drugim zemljama kao najbolji izgovor za buduće okupatorske ratove. Time su osudili Palestince a i druge narode na nova ubijanja i genocide.

21.04.2013.

Bosnian Illyrians: cult of snake

As a religious and national symbol of the Illyrians the snake was present in numerous folk beliefs and practices around Bosnia and Herzegovina. The cult of the snake the guardian of the hearth and home and a holly animal with which all of the Illyrian tribes identified with was so dominant in the religion of our ancestors that the arrival of Slavs and monotheism couldn't uproot it.

 

The belief in the snake a guardian of the house was widespread around Bosnia and Herzegovina. It was believed that she is inside a hole in a wall or a nearby hole in the ground from where she protects the inhabitants of the house. Her presence was never doubted even when none of the inhabitants have seen her.  According to folk belief she was usually of a dark hue, and as a protector of the house she was usually gifted with food placed next to the house or a hole. In such a way people showed devotion and gratitude. As a totem symbol she was directly connected with the owner of the house and therefore it was forbidden to kill her out of fear that the owner might also die or someone else from the family. However, the in difficult times the snake could sacrifice itself to protect the inhabitants of a household.

 

Since the snake was a totem symbol from the ancient times we shouldn't be surprised by graphical depictions through drawings on the house or tattoos on the skin. Tattooing was also a heritage from the Illyrians which was upheld by the Bosnian Catholics in the form of a tattoo of the cross on the hand but it was also noted among the Bosnian Muslims in the form of a snake. Augustin Kristić in his ethnological work "From the folk medicine of Bosnia and Herzegovina" (original title: Urežnjaci iz narodnog liječenja po Bosni i Hercegovini ), mentions tattooing of the snake on the arms: "Not a lot, but on the hands of women and less in men, I came across a tattoo of a snake. By asking: "Why did you tattoo a snake?" I didn't get the same response everywhere. The most common answers were: "It protects against spellbound eyes", "It brings luck", "I won't get bitten by a snake".

 

While among the Arab people we come across a practice of painting a hand on the walls of the houses as a prophylactic symbol against spellbound eyes and evil in Bosnia we see carvings or drawings of a snake. In such a manner it was clearly shown that the house was under the protection of the snake, its guardian, which has the power to protect the entire family from the disease, evil and bad luck.

 

 

It is interesting to mention a few examples of how the snake cult adopted into Islam, the religion of the Bosnian people, i.e. into the representation of the religion according to the people also called "folk Islam" which is much more liberal and tolerant from the official Islam in which the old Illyrian religion is mentioned through monotheistic tradition.

 

According to the tradition from Velika Kladuša, a snake saved Noah's ark and by that act the entire world. In that legend a mouse made a hole in the bottom of the ark through which water started coming in. The only animal that realised what was happening was the snake, she quickly jumped on the mouse swallowed him and curled on top of the hole and stopped the water from coming in. That's why among the folk there is a belief that it is a sin to kill a snake since it indebted the entire human animal species.

 

A snake like the sheep can be a sacrifice to God i.e. kurban. When a house is threatened by a great evil or bad luck, the snake (guardian) senses it and offers itself willingly as kurban (sacrifice) to save that family. Usually in such extreme moments the snake appears in front of the enemy of that family trying to attack him/her  in order for him/her to be frightened and punished. In such events it was often the case that the snake died but her death according to folk belief would remove the danger from the home. Uncommonly if the snake felt a great evil arrive she would attack the owner of the house in order that the owner can kill the snake and neutralise the danger and remove the evil from the house.

 

Either in this case only or generally in all other it was believed that a pierced or severed snake cannot fully die until the sun sets in the west, which undoubtedly points to the folk belief of interconnectedness between the sun and the snake. But, that is a topic which we will discuss at length some other time.  


Stariji postovi

sihiri i zazori
BROJAČ POSJETA
1117782

Powered by Blogger.ba